CODEN HFLJFV. Sadr`aj. SUVREMENOST U PRO[LOSTI Ante Peterli} HRVOJE LISINSKI 3. Hrvoje Lisinski HUMANIZAM WILLIAMA WYLERA 10

Transcription

1

2 CODEN HFLJFV Sadr`aj ISSN UDK /.45 Hrvat.film.ljeto., god. 3. (1997.), br. 9 Zagreb, travanj Nakladnici: Hrvatsko dru{tvo filmskih kriti~ara Hrvatski dr`avni arhiv Hrvatska kinoteka Hrvatski filmski savez (izvr{ni nakladnik) Za nakladnika: Vera Robi}-[karica Uredni{tvo: Petar Krelja, Vjekoslav Majcen, Diana Nenadi}, Ivo [krabalo, Igor Tomljanovi}, Hrvoje Turkovi} (glavni urednik) Likovni urednik: Luka Gusi} Sa`eci i prijevod na engleski: Hrvoje Turkovi} Lektorice: Mijana Leko, Ivana Ujevi} Lektor tekstova na engleskom: Ljubo Lasi} Slog: Kolumna d.o.o., Zagreb Tisak: Tiskara CB Print, Samobor Hrvatski filmski ljetopis izlazi tromjese~no u nakladi od 700 primjeraka. Cijena ovom broju 30 kn Adresa uredni{tva: Zagreb, Dalmatinska 12 tel: / , / , fax: / Hrvatski filmski ljetopis evidentiran je u International Index to Film/TV Periodicals, Rue Defacqz 1, 1000 Bruxelles, Belgium. Godi{nja pretplata: kn Za inozemstvo: USD Cijena oglasnog prostora: 1/4 str kn 1/2 str kn 1 str kn Hrvatski filmski ljetopis izlazi uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i znanost, Zagreb Na naslovnoj stranici: Frano Vodopivec, portret Hrvoja Lisinskog SUVREMENOST U PRO[LOSTI Ante Peterli} HRVOJE LISINSKI 3 Hrvoje Lisinski HUMANIZAM WILLIAMA WYLERA 10 DANI HRVATSKOG FILMA Nikica Gili} JO[ JEDAN FILMSKI FESTIVAL BEZ KINEMATOGRAFIJE 19 FILMOGRAFIJA 24 NAGRADE DANA HRVATSKOG FILMA OBLJETNICA ZAGREB FILMA REAGIRANJA Borivoj Dovnikovi} PROMA[ENE ANALOGIJE 29 LJETOPISOV LJETOPIS Vjekoslav Majcen KRONIKA sije~anj/o`ujak 34 BIBLIOGRAFIJA sije~anj/o`ujak 37 RECENZIJA Damir Radi} NENAD PATA MAJSTORI ZAGREBA^KOG CRTANOG FILMA 38 STRUJE U MATICI Dragan Rube{a FILMSKI TRENDOVI DEVEDESETIH 40 PREGLED REPERTOARA 46 uredio: Igor Tomljanovi} VIDEOIZBOR 63 PORTRET Tomislav ^egir WIM WENDERS IKONOGRAFIJA 68 FILMOGRAFIJA WIMA WENDERSA 74 VIJESTI O POVIJESTI Vjekoslav Majcen»KINEMATOGRAF«NA HRVATSKOJ POZORNICI 75 BIOFILMOGRAFSKI RAZGOVOR Ivo [krabalo-igor Tomljanovi} GLUMAC ZA SVE MEDIJE 81 FILMOGRAFIJA RELJE BA[I]A 97 SUVREMENA TEORIJA U PRIJEVODU Christine Geraghty NEPREKIDNI SERIJAL: DEFINICIJA 102 BILJE[KA O SURADNICIMA 106 SA@ECI/ABSTRACTS 107

3 CODEN HFLJFV Contents ISSN UDC /.45 Hrvat.film.ljeto., Vol 3 (1997), No 9 Zagreb, April 1997 Copyright 1995: Croatian Society of Film Critics Publishers: Croatian Society of Film Critics Croatian State Archive Croatian Cinematheque Croatian Film Club s Association (executive publisher; distributor) Zagreb Film Publishing Manager: Vera Robi}-[karica Editorial Board: Petar Krelja, Vjekoslav Majcen, Diana Nenadi}, Ivo [krabalo, Igor Tomljanovi}, Hrvoje Turkovi} (chief editor) Design: Luka Gusi} Summaries by: Hrvoje Turkovi} Language advisor: Mijana Leko, Ivana Ujevi}, Ljubo Lasi} Prepress: Kolumna d.o.o., Zagreb Printed by: Tiskara CB Print, Samobor CCC is published quarterly, in circulation of 700 copies Subscription abroad: 65 US Dollars Account Number S.W.I.F.T. ZABA HR 2X Editor s Adress: Hrvatski filmski ljetopis Croatian Film Club s Association Dalmatinska Zagreb, Croatia tel: 385 1/ , 385 1/ , fax: 385 1/ Hrvatski filmski ljetopis (The Croatian Cinema Chronicle) is indexed in International Index to Film/TV Periodicals, Rue Defacqz 1, 1000 Bruxelles, Belgium CCC is subsidized by the Ministry of Culture, Republic of Croatia and Zagreb City Office for Education, Culture and Science MODERNISM IN THE PAST REMINISCENCES Ante Peterli} HRVOJE LISINSKI 3 Hrvoje Lisinski WILLIAM WYLER S HUMANISM 10 THE DAYS OF CROATIAN FILM 97 Nikica Gili} YET ANOTHER FILM FESTIVAL IN COUNTRY WITHOUGT CINEMA 19 FILMOGRAPHY OF THE DAYS AWARDS OF THE DAYS THE 40 th ANNIVERSARY OF ZAGREB FILM A REBUTTAL Borivoj Dovnikovi} FAILED ANALOGIES 29 A CHRONICLE S CHRONICLE Vjekoslav Majcen CHRONICLE January-March BIBLIOGRAPHY January-March BOOK REVIEW Damir Radi} NENAD PATA MASTERS OF ZAGREB CARTOON FILMS 38 STREAMS WITHIN THE MAINSTREAM Dragan Rube{a: FILM TRENDS IN THE NINETIES 40 FILM REVIEWS 46 edited by: Igor Tomljanovi} FILMS ON VIDEO REVIEWS A SELECTION 63 PORTRAIT Tomislav ^egir WIM WENDER S ICONOGRAPHY 68 WIM WENDERS FILMOGRAPHY 74 NEWS ABOUT THE PAST Vjekoslav Majcen:»KINEMATOGRAPH«IN THE POPULAR PLAY AT THE END OF THE NINETEENTH CENTURY 75 BIOFILMOGRAPHICAL INTERVIEW RELJA BA[I] Ivo [krabalo, Igor Tomljanovi} AN ACTOR FOR ALL MEDIUMS BA[I] S FILMOGRAPHY 81 CONTEMPORARY FILM THEORY IN TRANSLATION Christine Geraghty THE CONTINUOUS SERIAL: A DEFINITION 102 ABOUT THE CONTRIBUTORS IN THIS ISSUE 106 ABSTRACTS 107

4 SUVREMENOST U PRO[LOSTI Ante Peterli} Sje}anja na Hrvoja Lisinskog UDK : : Po~etke mojega studija, sredinom pedesetih, obilje`io je problem koji je u drugim strukama bio uglavnom nepoznat. Nakanio sam se baviti filmom, disciplinom koja se tada nije u~ila ni u kakvoj {koli, i nije neobi~no da mi se ~inilo jedino ostvarivo na}i nekoga s kim bi se dulje i zadubljenije moglo raspravljati o filmu. U tom predtelevizijskom razdoblju gotovo su svi bili ludi za filmom. Bila je to razonoda broj jedan izme u ostalog i zato jer je otvarala prozor u gotovo potpuno nedostupan svijet. Gimnazijske, studentske i druge klape»organizirano«su hrlile u kina, prepri~avale su se dosjetke iz filmova, hrabriji ili lakomisleniji opona{ali su svoje filmske uzore. Me utim, malo tko se poslije kanio baviti tim poslom, ili o tome nisu govorili, ili barem ja takve nisam poznavao. Malo tko je, kasnije sam ustanovio, sanjao da }e»do}i na film«: put do filma ~inio se tajanstvenim, i ni po ~emu gospodnjim. Film se ~inio poslom nekih drugih, pa je i zbog toga tek ponetko njemu pristupao studioznije. No ukratko, ta `elja za razgovorom o filmu, za izmjenom znanja i provjerom mi{ljenja, prvi mi se put u Zagrebu ispunila kad sam upoznato Hrvoja Lisinskog, kolegu s Filozofskoga fakulteta s kojim sam poha ao jednu studijsku grupu (anglistiku). Film je pratio sustavno, film ga je zanimao mo`da ne do mjere da bi se ve} tada (1955.) izjasnio kako se njemu `eli posvetiti, ali, ipak, ve} je tada bilo nedvojbeno da }e film jednom imati ve}u ulogu u njegovu `ivotu. Ponekad smo zajedno odlazili u kino (a i na razna druga mjesta), {to je u~estalo kad smo godine upisali Odsjek kazali{ne re`ije na Kazali{noj akademiji u Zagrebu i kada vi{e nismo dijelili tek jednu studijsku grupu. Prijatelji smo, me utim, postali i prije, a s vremenom se to prijateljstvo neprekidno pove}avalo. Povremeno smo se vi ali gotovo svakoga dana, a u tom dugotrajnome prijateljevanju valjda nije bilo ni jednoga susreta koji bi pro{ao bez razgovora o filmu. Prebiru}i po sje}anjima i trude}i se izvojiti ono {to bi moglo biti va`no dana{njem ~itatelju, najprije moram istaknuti da je Lisinski mogao privu}i pozornost i onih koji se nisu posebno zanimali za film. Tada su se mnogi mladi ljudi istodobno zagrijavali za vrlo mnogo disciplina ne samo zato Hrvoje Lisinski na ~elu stola, desno do njega Vladimir Vukovi} 3

5 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str. 3-9 Peterli}, A.: Sje}anja... {to u mladosti nije lako odlu~iti se za jednu (na primjer, za tako nepoznatu, a i riskantnu kao filmsku) nego i zbog toga {to je to bilo vrlo specifi~no razdoblje, vrijeme»otvaranja«. Upravo, kao {to su od po~eli pristizati ameri~ki filmovi koji su prouzro~ili pomamu za kinom i po~eli mjenjati poglede na film, a i na sve ostalo, tako se i u drugim umjetnostima po~elo odbacivati prtljagu pro{losti, prekidati s poetikom socijalisti~koga realizma (grupa Exat u slikarstvu, nara{taj oko Krugova u knji`evnosti). A svje`iji je vjetar po~eo blago piriti i oko humanisti~kih i dru{tvenih znanosti i zbog toga kao i u vezi s umjetno{}u trebalo je sve u`urbanije pronalaziti izvore novih, do tada nepopularnih znanja. A, naravno, i provjeriti ta znanja. Jedan od takvih izvora bio je Hrvoje Lisinski ~ovjek {irokog horizonta zanimanja i sposobnosti. Nije na odmet po- ~eti od {porta i spomenuti da je on mogao biti barem za onda{nje na{e teniske post-pun~ec-miti}-paladinske prilike i uspje{an tenisa~. Da osim Vatroslava Lisinskog postoji jo{ netko s istim prezimenom kojega treba javno identificirati, saznao sam prije nego {to sam Hrvoja prvi put vidio. U Narodnom sportu (poslije Sportske novosti) naletio sam na reporta`u o njegovom maratonskom, za»dlaku«izgubljenom me~u s Ba}om (na `alost, ne mogu se sjetiti imena). Doti~ni Ba}o, pak, nekoliko godina poslije svladao je Australca Royana Emersona, koji je ubrzo pobijedio u Wimbledonu, ali Hrvoje Lisinski, zaokupljen knjigom, tada jedva da je mario za tenisom. Zanimanje za natjecanja nije ga, me utim, napu{talo, i uz pra}enje mnogih {portova ono se ako kartanje (kod Branka Belana) nije {port {ezdesetih godina praznilo isklju~ivo mini golfom kraj Ville Rebar gdje je redovito dolazila klapa mladih ali tada ve} i poznatih filmskih kriti~ara i budu}ih redatelja, te njihovih dosta brojnih prijatelja. Vratimo se obilje`ju nara{taja njegovim»{irokim interesima«. Ovi su uklju~ivali potrebu za znanjima sa svih podru~ja umjetnosti i drugih, kako se ka`e, humanisti~kih i dru{tvenih disciplina. Dvije su prevladavale: filozofija i sociologija. Prva je (podrazumljivo ili ne) te`ila nadvisiti se nad sva ostala znanja, druga je mogla pru`ati novu i»prakti~nu«vizuru dru{tvenopoliti~kih doga aja ({to nije mogla politologija koja tada u nas jo{ nije prihva}ena kao {kolski prou- ~avana znanstvena disciplina, odnosno, barem se u mojemu krugu taj pojam spominjao isto tako rijetko kao i filmologija). Lisinski je studirao filozofiju, a sociologija i socijalna psihologija jo{ su ga vi{e zanimale pa je ~itao i prepri~avao djela, laicima tada nepoznatih i vizurom»druk~ijih«, autora D. Riesmana, M. Mead, W. Millsa i E. Fromma (kojega je i prevodio) i dr. I zbog toga, posredno, nije mogla zaobi}i politika ili, bolje bi bilo re}i, povijest. Vidi se to i po kasnijem»nemilom«doga aju: na beogradskom aerodromu godine bijahu mu zaplijenjene knjige. U zapisniku (odnosno, rje{enju s nazna~enom globom) napisanom u tom sve liberalnijem (?) razdoblju SFRJ stoji da je Hrvoje Lisinski prigodom ulaska u zemlju poku{ao prikriti dvije knjige o Trockom i permanentnoj revoluciji te o odnosima izme u Kine i SSSR (kao potencijalnom `ari{tu novih sukoba). Vrijeme na{ega upoznavanja obilje`avaju vrlo odre ene povijesne zna~ajke. Godine vrijeme kada se Lisin- 4 ski i ja ve} ~e{}e vi amo smanjuje se blokovska napetost jer Eisenhower i Hru{~ov po~inju nalaziti»zajedni~ki jezik«. Usporedno s tim i u SFRJ prestaje uznemireno odno{enje prema zemljama Var{avskoga pakta, a standard milimetarski raste. Iste je godine ugu{ena i Ma arska revolucija. Socijalizmu, zna~i i onome kakav je u Jugoslaviji, utrt je put bez vidljiva kraja, a Hrvoje Lisinski jasno vidi da to nije put koji mora ispunjavati s ushitom. I zato, a i pod utjecajem vje~no nemirna duha Miroslava Fellera, on razmi{lja o druk~ijim putovima, a jedan od njih je kad smo ve} spomenuli knjigu koju je poku{ao prokrijum~ariti i onaj»permanentne revolucije«kao mogu}eg tipa preobrazbe dru{tvenih prilika u Jugoslaviji. Ina~e, zamisli o permanentnoj revoluciji postupno }e poslije zaboravljati, a vi{e }e ga privla~iti Lenjinovi dodaci Marxovim idejama, {to }e ga diferencirati od mnogih filozofa politike iz {ezdesetih. Dakako, dodajmo, svoje zamisli Lisinski je ponekad morao zavijati u kojekakvo ruho jer se, dodu{e, revolucija smatra dobrom stvari, {to se, pozivaju}i se samo na spomenuti»aerodromski incident«, ne odnosi na ono»permanentna«; za Jugoslaviju je revolucija ne- {to {to se dogodilo jednom i zauvijek. Sluti se status quo bez kraja. O toj Hrvojevoj zaokupljenosti govorim samo ukratko. Uop}e o njoj ne bih govorio, da se nije odr`avala i u onim napisima i `ivim raspravama Lisinskoga {to se u prvome redu odnose na film, stvaraju}i zasade koje su i danas `ive, ali im se izvor zatro. Lisinski, koji ina~e nije imao nagnu}a prema politi~koj karijeri, ipak je bio dijelom i homo politicus, pa je u tom smislu i djelovao i na filmskom polju. Tu smo otkrivali i neke zajedni~ke favorite, ve}inom u krugu onda{njeg ameri~kog filma {to stvara i krug nama ne ba{ odvi{e sklonih osoba. U tom vremenu polaganog zaboravljanja zasada socijalisti~koga realizma favoriziraju se filmovi s temom iz rata u Jugoslaviji, talijanski neorealisti~ki filmovi, lijevo orijentirani filmovi iz ostalih zemalja, mirotvorni filmovi iz bilo koje zemlje, a na posljednjem su mjestu,»globalno«uzeto, ameri~ki filmovi. Oni su jo{ simbol»truloga Zapada«, oni su za neke zlatna rezerva kojom se ako zatreba mo`e dokazivati politi~ka ispravnost; u prijetvornim, la`noesteti~kim, nenaklonim»kontemplacijama«nad njima. Zabluda takvoga redoslijeda bila je o~ita nekim mladim ljudima na primjer, Lisinskome i meni. O~ito je bilo da je vrsta talijanskog neorealizma kakva se promi~e u nas ve} i u Italiji stvar pro{losti. ^emu se, uostalom, lijepiti o neorealizam kad je film takve orijentacije u nas nedopustiv. Svi su osnovni materijalni problemi u»na{em dru{tvu«rije{eni, u tom dru{tvu nema klasnih razlika i, izuzmu li se»ostaci klasnoga neprijatelja«, nema ni~ega {to bi moglo ugroziti sklad i sre}u tog dru{tva. Tako, Belanov se film Koncert (1954.) na neki na~in pre{utno odbacio ili prebrzo»zaboravio«, jer na kraju filma lice junakinje nije ozareno sre}om, iako su njezini najdublji ideali ostvareni. U takvu kontekstu produkcije i prihva}anja doma}eg filma dobar dio gledateljstva objeru~ke prihva}a Tanhoferove filmove koje karakterizira diskretna subverzivna crta: u Nije bilo uzalud vidi se da u suvremenosti ima i nekih te{ko}a, a u izvrsnom H-8 da zlo mo`e do}i

6 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str. 3-9 Peterli}, A.: Sje}anja... i odakle se ~ovjek i ne nada, negdje»izvana«ili mo`da i iz njega samoga. Ipak, u tom vremenu otvaranja po~inje se govoriti i o potrebi da se ozna~e na{i dru{tveni problemi. Identifikacija tih problema se izbjegava, ali se unato~ tome zahtijeva od filmova da istinito odra`avaju»na{u stvarnost«. No, tada se javlja daljnja pote{ko}a jer se zapravo i ne smije ustanoviti {to je to»na{a stvarnost«, odnosno, taj je pojam ili mutno vi{ezna- ~an u uporabi, ili djeluje kao semanti~ki prazan, {to, naravno, ne mo`e biti. Na to Lisinski spremno reagira u svojemu izlaganju na okruglom stolu Festivala u Beogradu (po~etkom 1961.), a u srpanjskom broju Razloga (Zagreb 1961., No. 2) objavljuje i razra enu verziju izlaganja u tekstu pod naslovom koji mnogo ne obe}ava Neki problemi na{eg kratkometra`nog filma. Komentiraju}i njemu neprihvatljivo izlaganje Vicka Raspora koji je `ivahno operirao spomenutim pojmom, on ve} u prvim re~enicama tvrdi da je to»apstraktni pojam«, a taj se i takav uzima kao kriterij ocjenjivanja pojedinih umjetni~kih djela. U praksi, me utim, to»izgleda tako, da se umjetni~kom djelu konfrontira ne na{a stvarnost, nego jedan njezin elemenat, naj~e{}e zakoni ili sam Ustav, u kojima su izra`eni, kao {to je poznato, uglavnom idealni zahtjevi, na koje se doti~no djelo uop}e ne odnosi ili se odnosi u sasvim indirektnom smislu, u kojem se sve odnosi na sve«. U daljnjem, pak, dijelu teksta, razra uju}i temu»na{e stvarnosti«, s ironijom govori o htijenju da u na{im filmovima apsolviramo op}e ~ovje~anske probleme i zauzima se za ne{to {to se nekome mo`e u~initi i manje va`nim ciljem. Dru{tvo se, istina, mo`e brinuti o pobolj{anju uvjeta `ivota, Pula (s desna na lijevo: Hrvoje Lisinski, Kruno Quien, Ana Kari}?) mo`e se truditi da se `ivi {to civiliziranije, ali»...ne mo`e garantirati sre}u i smisao«(str. 164). Zna~i to da u filmovima treba krenuti od na{ega `ivota, a ne od apstrakcije kakva je»na{a stvarnost«, kao {to je, na primjer, krenuo Poljak Kazimierz Karabasz u svojemu na prvi pogled»sitnorealisti~kom«dokumentarnom filmu Muzikanti. Dvojim koliko ovo kratko prepri~avanje sadr`ajno daleko bogatijega teksta mo`e sugerirati onda{nje zna~enje Hrvojevih rije~i. Ustav i zakoni (kao dio»stvarnosti na{ega dru{tva«) ne{to su»samo«idealno, dru{tvo ne mo`e jam~iti»sre}u i smisao«(!), pa, pored toga, `ivot je raznolik, a i druge nacije ne samo na{a»grade solitere i visoke pe}i, autostrade i nuklearne reaktore«itd., umjetnost nikada ne prelazi u sferu prakse sve to bijahu ideje koje onda{nji establishment nije mogao primati s odu{evljenjem. Bile su one i razorne u vremenu u kojemu»nije rijetka pojava da se neki slabo stoje}i duhovi stalno zaklinju na na{u stvarnost i preporu~uju je na{im stvaraocima, da bi kasnije, sumnji~avo kimaju}i glavom, glasno rekli: a, to nije to!«(str. 162). Osim toga, kako tvrdi u istom tekstu, dru{tvena proturje~ja ne o~ituju se jedino u materijalnoj oskudici. U drugim tekstovima Lisinski }e jasan izraz dru{tvenih proturje~nosti nalaziti i u filmovima Williama Wylera (Najbolje godine na- {ega `ivota, Male lisice, Carrie, Detektivska pri~a) i Kazana (Boomerang, Tramvaj zvan ~e`nja, Isto~no od raja), iako samo neki od njih, i uglavnom tangencijalno, nazna~uju mogu}nost materijalnog osiroma{enja svojih junaka. A i op}e- ~ovje~anski problem, problem»rata i mira«, mogu}e je obraditi i u filmovima koji u tom smislu ili nisu eksplicitni ili im 5

7 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str. 3-9 Peterli}, A.: Sje}anja... je~ samo o jednom ameri~kom redatelju, a i o neobvezatnom `anru vesterna. U tom napisu o Williamu Wyleru razmatra se, tako er nekonvencionalno, i o osobi protagonista»juna~ine«s Divljega Zapada, {to je u vremenu kad se znalo tko je preporu~ljiva juna~ina bilo tako er malo»neobi~no«. Postaviv{i sebi za kriterij modele iz literature koja ga je neprekidno osna`ivala Grci, Shakespeare, Faust, a s poeti~koteorijskom»podr{kom«u Aristotelu, Lessingu, Hegelu, Diderotu... Lisinski tra`i i osobnost kakvu je te{ko na}i u suvremenom filmu s temom iz suvremenoga `ivota. Zbog toga Lisinskom»treba«vestern, a»ne treba«mu, na primjer, Fellinijeva simpati~na dobrodu{na i odvi{e naivna Cabiria; njezina stradanja i simboli~ka postavljenost ne{to je od ~ega zazire vi{e nego {to bi»normalno«trebalo. Bilo je u tome i ljutnje koju sam s njim dijelio. Zajedno smo razvijali antipatiju prema filmovima s junakom koji»ne mo`e«, s tzv. antijunakom to~nije, antipatiju prema nekriti~koj idealizaciji takvih filmova, odnosno, najto~nije, antipatiju prema glorifikaciji takvih likova u na{oj sredini koja nije bila u stanju ikakvoga suvremenoga junaka. Iako postoje djela s junakom koji»ne mo`e«, pa je i Lisinski s odu{evljenjem analizirao Fellinijev 8.1/2 (taj kompendij nematerijalnih problema), postojao je i problem koji je hrvatski svijet trebao rije{iti: da postoje i filmovi s junakom koji mo`e, a koji je druga~iji od uobi~ajenoga vo e radni~koga pokreta i junaka antifa{isti~koga otpora. Hrvoje Lisinski i Ante Peterli} (1962.) Ta komponenta Hrvojevih razmi{ljanja bila je u suprotnosti sa svim prihvatljivim tendencijama u hrvatskoj a i jugoslavenskoj kinematografiji. Re`im forsira svoje junake, s se radnja zbiva u prostornim, vremenskim, ikonografski, `anrovski neaktualnim okvirima. kojih, istina, ne treba po svaku cijenu skidati aureolu, ali se O svemu tome svjedo~i njegov tekst Humanizam Williama Wylera u ~asopisu Filmska kultura (Zagreb, prosinac praksu ideologizirane kinematografije, dosadnim stereotipi- ti junaci sve vi{e bli`e, kroz oko{talu i u biti birokratsku 1960., br. 20). Pi{u}i o tri Wylerova filma (Detektivska pri- ma. Za to je kriva i sama impostacija tih filmova, pa Lisinski ~a, Prijateljsko uvjeravanje i Velika zemlja) i dolaze}i do generalizacije o redatelju na osnovi tih filmova, Lisinski, pova o toj temi nijednog ne bismo mogli uzeti i re}i: to je ono konstatira o filmu iz NOB-e da»...od preko pedeset filmosve}uje za ono vrijeme malo previ{e pozornosti jednom suvremenom ameri~kom redatelju, a k tome»hvali«i jedan ve- 1961, br. 2, str. 106). No, pre imo preko te njegove hereze {to smo `eljeli!«(ratna tema u na{em filmu, Razlog, svibanj stern. Upravo raspravljaju}i o vesternu,»plasira«zamisli na i vratimo se junaku. To jest, jedno od dopustivih odupiranja kakve je na{a filmska kritika bila apsolutno»nenavikla«. Jednostavno, o tim se»stvarima«u filmskoj kritici nije govoriko godina u modernizmu, a jedna od odrednica tog u nas re- prevlasti spomenutih favoriziranih filmova bit }e za nekolilo, prepu{talo se to stru~njacima s drugih podru~ja, a obuzetih s tim pitanjima nije bilo ba{ mnogo ni drugdje. Tako, Li- s mlohavim junakom, {to }e {to onda jo{ nismo anticipicepcijski nepripremljena pristupa filmu je uglavnom u filmu sinski na primjer ka`e»...vje~ni se zadatak prave umjetnosti rali predstavljati jedan ~vrsto sedimentirani stratum hrvatskog filma sve do novijega vremena. Ili, jo{ konkretnije, i sastoji u tome da prikazuje ljudske egzistencijalne varijante i da ispita njihovu humanu nosivost«i»autonomija moralne svijesti osnova je ljudske li~nosti, ona, ljudska li~nost ne zana. Film s pasivnim junakom, naime, ~esto je komponen- tu odrednicu nadopunjuje i jedna druga, s njom usko pove- smije biti naprosto refleks dru{tvenih konvencija«(str. 39). ta filma bez»klasi~ne«fabule, jer ona pretpostavlja postojanje djelatnog aktivnog protagonista, onoga koji kani ne{to Sve se to danas mo`e ~initi jasno kao sunce, ali tada je netko mogao i bez iskrice humora priupitati kakva je ono mno- va`nijega promijeniti u svojoj sredini. I ponovimo drugim rije~ima, u nas je u ono vrijeme bilo rasprostranjeno shva}a- `ina (»egzistencijalne varijante«) kad»svi mi«znamo koja je najbolja varijanta. Nadalje, na kakvu se to autonomiju»zapravo«misli, i jesu li osnovica dru{tvenog `ivota tek neke bez pri~e. Postojala je i sklonost prema aklamiranju takvih nje modernizma koje se pre~esto temeljilo upravo u filmu»konvencije«? Ta zar je mo`da i»socijalisti~ki preobra`aj filmova u kinematografiji koja se jo{ nije uspjela i`ivjeti u dru{tva«ne{to u vezi s ~im se mo`e upotrebljavati pojam magiji pri~e. (kakve li salonske rije~i) konvencije!? Uostalom, u druga~ijim okolnostima ni Lisinski ne bi rabio tu rije~, ona je u zima za ameri~ki film, a ne samo iz svjesnog ili nesvjesnog Lisinski se i zbog toga, zbog zreloga poimanja pri~e, zau- ovom kontekstu zamjenjivala neke daleko konkretnije i ne- otpora prema barijerama u njegovim interpretacijama. U anketi u jednom beogradskom utjecajnom listu on na prvo `eljnije, a olak{avaju}a okolnost bila je u tome {to je ipak ri- 6

8 mjesto stavlja godine film Pjevajmo na ki{i, musical Donena i Kellyja, izbor koji }e danas izazvati ili neumjereno odu{evljenje ili produ`eno gnu{anje onih koji su i tada smatrali da takav izbor ne dolikuje nekome tko `eli ozbiljno rezonirati o filmskoj umjetnosti. Taj film, kao i uop}e»takvi filmovi«, bio je u nas tretiran kao»samo zabavni«film, kao»samo vrhunski holivudski zanat«. Osim toga, smatrahu mnogi privr`enici visokoga stila, bio je to film u definiranome `anru, a pravi umjetnik je iznad `anra, on sebi ne mo`e dopustiti da radi ne{to {to (vrlo sli~no) rade i drugi. Tako, se, uostalom, tretirao i Hitchcock, u ~ijim je filmovima, osobito Vrtoglavici i Nazovi M radi umorstva, Lisinski iskreno u`ivao. Da se `anr tako tretirao, posredno se vidi i iz svesrdno prihva}enog naziva za mladu skupinu kriti~ara, za tzv. hi~kokovce. Jedino je Vladimir Vukovi} bio»pravi«hi~kokovac, a to i»pravi«i»hitchcockovac«samo zato {to je prvi isticao da Hitchcock nije tek»odli~an zanatlija«. Me utim, nije bilo nesvrhovito etiketu nalijepiti i na sve ostale: jednima je ona mogla poslu`iti u svrhu ideolo{ke diskvalifikacije, drugima u svrhu esteti~ke. Bijahu to, najop}enitije,»pozicije«hrvoja Lisinskoga. One su takve bile do kraja njegova kratkoga `ivota, s tim {to mo`emo razlikovati dvije faze u na~inu njihova»promoviranja«. Postoji mladena~ka faza s te{ko savladivim obuzdavanjima temperamenta a s tom Hrvojevom osebinom nitko nije imao problema kad bi ga pobli`e upoznao, jer bi se brzo uvidjelo da Lisinski svoje ideje zastupa s uvjerenjem i bez interesa. No, ako ve} netko i nije mogao otrpjeti njegovu konverzacijsku agresivnost, Lisinski se ve} oko dvadeset i pete godine po~eo mijenjati. Odgovornosti su kod njega recipro~no pove}avale sno{ljivost i on se razvio do stupnja iznimne stalo`enosti i sposobnosti laganoga komuniciranja. Naime, potkraj studija na Filozofskom fakultetu i za studija na Kazali{noj akademiji ( ) Lisinski je najtemperamentniji, za neke najzanimljiviji, a za neke i najmrskiji diskutant na javnim skupovima i u studentskim klupama.»tjera«svoje mladena~kim `arom, a budu}i da istupa kao uvjereni marksist, nekima je previ{e a nekima premalo»u sistemu«. Ona prva procjena (»previ{e«) ubla`it }e se kada se bude zaposlio kao»novinar-suradnik«na Radio Zagrebu (1960. godine) da ure uje emisiju o filmu. Jo{ }e se vi{e razvodniti kad bude hijerarhijski avansirao; naime, postaje (prvi) odgovorni urednik III. programa Radio Zagreba ~iji je jedan od osniva~a, a koji je inicirao i ure ivao po uzoru na BBC, jednu od rijetkih radio postaja s programom te vrste. Kao urednik Lisinski anga`ira mnoga»nova imena«. Tu sam se na{ao i ja. Ve} sam ranije pisao za radio, zahvaljuju}i Lisinskom koji me preporu~io tada{njem uredniku Vjekoslavu Mikecinu. Sljede}i, od novih, bio je Vladimir Vukovi} kojega sam upoznao u studenom godine, da bih nakon nekoliko mjeseci upoznao Vukovi}a s Lisinskim, pa smo ve} u jesen godine, osobito kad se po zavr{etku studija dru{tvo s Akademije pomalo raspr{ilo, postali nerazdru`ivi trio kojemu se naj~e{}e pridru`ivao Hrvojev mla i brat Zvonimir koji se tako er neko vrijeme bavio filmskom kritikom. No, bilo je i drugih»novih«od kojih se dio ostavio filmske kritike. Jedan od njih, koji je poslije postao sveu~ili{ni profesor i posvetio se drugome mediju, bio je uzrokom i zgode Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str. 3-9 Peterli}, A.: Sje}anja... koju valja prepri~ati, ne samo zbog ocrtavanja uredni~kih sposobnosti Hrvoja Lisinskoga. Drznuo se doti~ni kriti~ar, po imenu Petar Selem, po~etkom {ezdesetih napisati negativnu kritiku o jednom na sva usta hvaljenom filmu iz NOB- -a.»vijest«o sablazni odmah je nakon emitiranja stigla do direktora, koji ina~e i sam nije osobito cijenio taj film, ali je»po du`nosti«trebao prekoriti urednika, Lisinskog. Ne trepnuv{i okom (i zadovoljiv{i {efa), Lisinski je precizno objasnio da je namjerno»pustio«upravo takvu kritiku kako bi se u svijetu vidjelo da u nas postoji sloboda mi{ljenja, a ima svjetskih zlobnika koji nas dr`e za takvu sredinu. Dakako, bilo je nezgoda i s nefilmskim emisijama. Tako, kada je najmla i od spominjanih u ovome napisu pripustio u program (emisija Vlastito stanovi{te) negativni prikaz nekoga djelca i kada se saznalo da je pisac toga so~injenija ~lan CK SKJ nastala je»graja«, ali je Lisinski koji je ina~e u vremenu tog mra~nog doga aja bio slu`beno odsutan i koji zato nije mogao osobno odobriti taj tekst spremno i uvjerljivo branio nau~nika svoje redakcije. A pristizali su i daljnji novi filmski kriti~ari. Moj»cimer«Matko Bradari} koji }e poslije postati Hrvojev glavni suradnik za znanost u III. programu natjerao nas je u velja- ~i godine da odemo u Studentski centar na predavanje nekih vrlo mladih filmskih kriti~ara. Dru{tvo nam se dopalo, {to je prakti~no va`nije dopalo se Lisinskom, i tako su ubrzo, bilo kojim redom, suradnici u njegovim emisijama postajali Zoran Tadi}, Petar Krelja, Branko Ivanda, Tomislav Kurelec... Visinu honorara znao je odre ivati pred svima: o neznatnoj razlici kadikad je odlu~ivao broj pogre{aka u pisanju stranih imena u ~emu sam, moram se pohvaliti, najbolje prolazio. I napokon, zbog njegova autoriteta i dinami~nosti povjeravaju mu u Filmskoj kulturi vo enje rubrike sa simptomati~nim nazivom Neslaganja, a u njoj Lisinski anga`ira sve spomenute kriti~are. I tako se najprije po~eo sporo okupljati, pa zatim i afimirati poseban nara{taj bavitelja filmom u Hrvatskoj prete`no zahvaljuju}i Hrvoju Lisinskom. Prete`no, jer treba imati na umu i zajedni~ko djelovanje dijela tih kriti~ara u Poletu. Nabrajanje tih Hrvojevih ideja, napredovanja i inicijativa od kojih osnutak III. programa ima doista golemo zna~enje za na{u kulturu tek djelomice sugerira u~inak kojega je on imao. Onaj drugi dio krije se u netom spomenutim rije~ima autoritet i dinami~nost a tome bi se mogao pri- Na Tre}em programu Radio Zagreba (1967.) s lijeva na desno: (sjede) Hrvoje Lisinski, Vladimir Vukovi},?, Tomislav Kurelec; (stoje)?, Petar Krelja, Danijel Bu}an 7

9 8 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str. 3-9 Peterli}, A.: Sje}anja... dodati jo{ i osje}aj intelektualne odgovornosti. Suprotstavljanje modernizmu ne ometa ga da podr`i neke Fellinijeve, Mimi~ine i one ranije Babajine filmove ~ije kasnije djelo, Brezu, smatra najuspjelijim hrvatskim filmom. Odnosno, Lisinski neprekidno ponavlja ono {to se u `ivotnoj praksi zna zaboraviti da se ljudi i individualno i skupno trebaju neprekidno intelektualno razvijati, da treba biti spreman prihvatiti tu a mi{ljenja, a ulo`iti trud da drugi prihvate njegova. Kao urednik, prihva}ao je tekstove s pogledima s kojima se nije slagao, ali u kojima je nalazio uz respekta vrijednoga napora i odsustvo»zagri`ljivosti«. U tom smislu stupio je u uspje{nu ~asopisnu polemiku u korist Tomislava Ladana, dokazav{i da su tvrdnje kriti~ara njegove knjige onoliko bogate mr`njom koliko su siroma{ne znanjem. Tako er, bio je spreman ulo`iti sate a i tjedne da bi nekoga uvjerio u svoje mi{ljenje, da ne ka`em pou~io i uputio na literaturu koju smatra relevantnom za predmet; u slu~aju kad je netko prihvatio neku njegovu ideju, na nju nije polagao»autorska prava«. Napokon, ako se netko s njim u ne~emu nije i dalje slagao, ali je po{tivao njegovo mi{ljenje, mogli su i javno polemizirati, a da to nije imalo nikakvih reperkusija na njihove odnose. Pod tim mislim i na polemiku u Telegramu s Vladimirom Vukovi}em, zbog filma Hatari. Jedan je vi{e, a drugi manje cijenio Hawksov film, ali je dvojici polemi~ara prijateljstvo i {tovanje bilo daleko iznad filmskih preferencija. U svjetlu takvoga djelovanja i takvoga odnosa prema svojemu pozivu Hrvoje je Lisinski mogao postati»magnet«za odre eni tip ljudi. Stol za kojimu smo sjedili u Kazali{noj kavani, zatim, onaj u kavani Corso tzv. Vladekov stol uvijek je zbog Hrvoja bio pun `eljenih i ne`eljenih, pa i onda kada se oko po~elo ne{to slobodnije ili ne{to druk~ije raspredati o aktualnim politi~kim doga ajima. No, tada se zbio i doga aj o kojemu nije lako govoriti. U kasno prolje}e rekao mi je ne{to {to me zaprepastilo, a {to u tom trenutku nisam mogao protuma~iti. Rekao mi je da mu se vi{e ba{ ne da baviti znanstvenim radom, a u~enjem je ina~e bio gotovo opsjednut bio je ispitiva~ op}eg predmeta»sociologija«na Filozofskom fakultetu, stalno je nabavljao nove knjige itd. Da bi u znanosti postigao ne{to doista zna~ajno, trebao bi {to{ta `rtvovati, a to»mo`da nema smisla«. Za koji dan preformulirao je tu izjavu, ubla`io ju je, a ubrzo se saznao i razlog takva njegova, samo verbalnog,»povla~enja«. Saznali smo da ima neizlje~ivu bolest u trideset i prvoj godini `ivota. Preostalih pet godina `ivota i dalje je u~io, a i pisao pri~e. Usredoto~it }u se na kraju na dva mo`da tek implicitno nazna~ena elementa u vezi s radom Lisinskoga na podru~ju filma. Njegovo fimskopublicisti~ko djelovanje po~elo je u dobi u kojoj se naj~e{}e po~inje pisati, a u tome je vremenu osim prepreka dru{tvenopoliti~ke naravi postojala jo{ jedna pote{ko}a koju neizostavno treba spomenuti. Ona je bila u ograni~enjima filmskoga repertoara. Televizija se tek po~ela uvoditi, u inozemstvo su odlazili najprovjereniji gleda~i filmova, te iako je stizalo sve vi{e filmova, na neka vrlo poznata djela trebalo je jo{ dosta dugo ~ekati. Tako, na primjer, znatan dio produkcije iz razdoblja izme u i ~inio se distributerima»staromodnim«(npr. ameri~ki film noir), a i sami Amerikanci dugo nisu dopu{tali da se njihovi socijalnokriti~ki filmovi prikazuju u zemljama iza `eljezne zavjese, pa tako, konkretno, Wylerove Najbolje godine na{ega `ivota (1946.), nadahnu}e nekih svjetskih kriti~ara odmah nakon rata, sti`u tek godine jer se u tom filmu prikazuju `ivotne pote{ko}e veterana II. svjetskoga rata. A i doma}a vrlo aktivna cenzura ne pripu{ta neke filmove s»reakcionarnim«pogledima na politiku, povijest, moral, ideologiju, religiju i dr. Tako er, kraj {ezdesetih»nezahvalno«je razdoblje jer je vode}a stilska struja (neorealizam) bila na izdisaju, modernizma novovalovskog i drugog jo{ nije bilo, a to je i razdoblje kada neki velikani ameri~kog filma tek pripremaju svoje najuspjelije filmove (Hitchcock i Hawks, na primjer) {to }e se sve na}i na repertoaru tek nakon godine. I ta ~injenica, uz one opisane, mo`e osvjetliti razloge»fiksacije«maloga Lisinskoga na Wylera i Kazana, na novinu koju oni pru`aju. No, tome (kad se {to u nas prikazalo) trebalo bi posvetiti cijelu studiju, a ovako istaknimo da su ponude na{ega repertoara ipak Lisinskome bile dostatne da u svojim tekstovima reflektira uz doma}i i op}i svjetski filmski»kontekst«i da napi{e do sada u nas neke jo{ nedosegnute tekstove, nedosegnute s obzirom na zrelost ra{~lambe problema koji je u podlozi sadr`aja filma (ra{~lambu tematike, likova i njihovih odnosa). Odnosi se to, uz mnoge kra}e, na dva spomenuta teksta kao i mo`da na onaj o Michelangelu Antonioniju (Razlog, 1962., br. 5-6), koji imaju antologijsku vrijednost u hrvatskoj filmskoj kritici. To je vrlo mnogo kad se zna za kratko}u Hrvojeva djelovanja i za {irinu njegovih zanimanja, koja su mu ote`avala ve}e posve}ivanje filmu. Hrvoje Lisinski u Washingtonu

10 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str. 3-9 Peterli}, A.: Sje}anja... Ante Peterli} Reminiscences on Hrvoje Lisinski UDC : : An article profiling the life on the late film critic and radio editor Hrvoje Lisinski. His personality, ideas, critical approach and public work during the 1960 s is portrayed. Hrvoje Lisinski, who died twenty- -five years ago, was the leading personality within a group of young film critics during the late fifties and better part of the sixties. The critic s goal was to change the profile of critical approach to film at the time (the predominant approach being stereotypical and ideological). Because of their openness to American commercial film, they were called»hitchcockians«(hi~kokovci), though only one or two were actual Hitchcock fans. They also wanted to change the way films were produced and were strong proponents of the»auteur cinema«of film modernism. In spite of his Marxist orientation, Hrvoje Lisinski was highly (»heretically«) open to modern streams of thought (especially to E. Fromm, whose work Lisinsky translated into Croatian language). He was a person of strong convictionis and broad education who excelled in philosophy, sociology and psychology. Lisinski acted as an educational and conversational catalyst within the group of critics, setting a high intellectual standard of inquisitiveness. His essays on film were problem oriented and analytical and definitely the highest achievements in film writing at that time. Hrvoje Lisinski was also an important cultural pioneer. He founded the third program of Radio Zagreb, which was a culture oriented radio channel where he acted as program director. He also established a film department within the program where young critics could voice their work. Tragically, terminal illness ended his promising career prematurely, but the memory of this remarkable man and his many important acheivments still lives on within the group of critics, who are now respected filmmakers, filmcritics and professors. Hrvoje Lisinski Djelomi~na bibliografija ~lanaka o filmu Hrvoje Lisinski, sociolog, sveu~ili{ni predava~, filmski kriti~ar i publicist (Zagreb, 21. o`ujka Zagreb, 6. studenoga 1971.), diplomirao je godine filozofiju na Filozofskom fakultetu, a studirao je i re`iju na Akademiji za kazali{nu umjetnost. Od kraja 50-ih godina objavljivao je filmske kritike u raznim glasilima, od godine ure ivao je polemi~ku rubriku Neslaganja u ~asopisu Filmska kultura, a po~etkom 60-ih godina jedan je od osniva~a i prvi glavni urednik 3. programa Radio Zagreba. Kao urednik okupljao je mla- e kriti~are i poticao ih na razmatranje kulturnih pojava s razli~itih stajali{ta, razvijaju}i u njima polemi~ki duh. I sam sklon polemikama, svojom {irokom kulturom i kriti~kim stajali{tima u analiziranju kulturnih fenomena, naro~ito sa sociolo{kih i psiholo{kih aspekata, ostavio je dubokog traga kao jedan od najzna~ajnijih filmskih publicista s po~etka 60-ih godina Kapetan Le{i jugoslavenski western, Filmska kultura 19/1960. Humanizam Williama Wylera, Filmska kultura, 20/ Martin u oblacima, Filmska kultura,23/1961. Neki problemi na{eg kratkometra`nog filma, Razlog, 2/1961. Ratna tema u na{em filmu, Razlog, 1/1961. Venecija 1961., Filmska kultura, 24-25/ Bilje{ka o Miroslavu Felleru, Filmska kultura, 31/1962. ^udna djevojka, Filmska kultura 27/1962. Estetska i druga razmatranja o Michelangelu Antonioniju, Razlog, 5-6/1962. Motivi jedne egzaltacije, Filmska kultura, 29-30/1962. Oko filma Hiro{ima, ljubavi moja, Razlog, 3/ Bijes umjesto argumenata, Kolo 1/1963. Neka poja{njenja oko jednog rebusa (O jugoslavenskoj kinematografiji), Na{e teme, 12/ Amerika izme u mita i odluke, Na{e teme, 12/1964. Bjekstvo od slobode recenzija, Na{e teme, 5/1964. Maks Dessoir: Estetika i op}a nauka o umjetnosti, recenzija, Na{e teme, 5/1964. Neka zapa`anja o dokumentarnom filmu u Oberhausenu, Filmska kultura, 39-40/1964. Oberhausen 1964., Polet 3/1964. Socijalna anga`iranost engleskog filma, Polet, 12/1964. Sveta Luki}: Umjetnost i kriterijumi, recenzija, Na{e teme, 7/1964. Vojtech Jasny i njegov ma~ak, Polet, 10/1964. Za{to mistificirati?, Filmska kultura, 39-40/ Eros i civilizacija, Na{e teme, str. 1541/1965. Konkretno o kinematografiji u Hrvatskoj, Vjesnik, Oberhausen 1965., Filmska kultura, 43-44/1965. Oberhausen 1965., Studentski list, Prometej s otoka Vi{evice, 15 dana 3-4/1965. Samoupravljanje i na{ film, Polet, 13/ Branko Belan: Sjaj i bijeda filma, recenzija, Na{e teme, 9/1966. Je li Oberhausen 66. vi{e nego neuspjeh?, Telegram, Jesu li filmu potrebna filozofska mjerila, Filmska kultura, 45/1965. O nekim problemima odnosa omladinafilm, Polet, 1/1966. Pula pojam i problem, Filmska kultura, 46-47/1965. Religija kao simbol u djelu Ingmara Bergmana, Polet, 3/1966. U tonu umjerenog i opreznog optimizma (Filmski festival u Puli), Filmska kultura, 51/1966. Kapetan Le{i, jugoslavenski western, Filmska kultura 50/1966. William Wyler Samosvojan umjetnik, Polet, 4/ Realizam Johna Hustona, Polet, 9-10/1967. (V. M.) 9

11 Hrvoje Lisinski Humanizam Williama Wylera Filmska kultura br. 20/1960. * William Wyler Nema filmskog umjetnika, koji nije pravio umjetni~ke i moralne kompromise, i glupo bi bilo nekome to zamjeriti ukoliko se ne radi o potpunoj izdaji samoga sebe. Rijetkima, me utim, uspijeva, samo onima koji su izuzetno talentirani, da usprkos kompromisima, ~ak unutar njih samih ostanu veliki umjetnici. Tko je imalo upoznat s komercijalnim karakterom svjetskog filma, lako }e shvatiti, za{to je prava filmska umjetnost isto toliko rijetka koliko i slu~ajna. Filmska industrija, taj rezultat interakcije izme u celuloidne trake i publike, ima svoje ekonomske pretpostavke: profit, ekspanziju, usavr{enje proizvodnje i sl. Po{tovanje tih pretpostavki prva je zapovijed bo`ja za filmske producente, jer kapital mora u najmanju ruku da se obnavlja, ako film uop}e `eli da postoji. Stanovi- {te producenata jest veoma jednostavno i, u krajnjoj liniji, razumljivo: njima je potreban zanimljiv i uzbudljiv film koji }e privla~iti publiku i shodno tome donositi dobit. Me utim da bi se stvorio zanimljiv i uzbudljiv film, potrebni su sposobni ljudi, naime oni koji»znaju svoj posao«i posjeduju stanovit umjetni~ki talent. Ta nu`nost da producenti sura uju i na odre eni na~in zavise od talentiranih pojedinaca nema ni za jednu ni za drugu stranu karakter srda~nosti. Ve} vi{e od pola stolje}a nastoji filmska industrija talent podrediti potrebama svojih ra~unskih operacija, a on se, isto tako dugo, izvija ispod tog pritiska i poku{ava iskoristiti svaku pa i najmanju mogu}nost za svoju istinsku afirmaciju. Kad se to dogodi, u stvari veoma rijetko, onda raspola`emo filmskim umjetni~kim djelom. Me utim u doba prosperiteta industrija bagatelizira umjetnika i postupa s njim kao s»mrtvim psom«, a za vrijeme krize mu se ulaguje i prinu ena je ~esto na zna~ajne koncesije. Naro~ito su u posljednjih desetak godina ti ustupci mnogobrojni i raznovrsni, a to se izvanredno povoljno odrazilo na broj doista dobrih i sna`nih filmskih umjetni~kih djela, osobito u Americi. Suprotno op}em uvjerenju, koje neupu}eni utvr uju svojim nekriti~kim prepri~avanjem, treba re}i da je ameri~ki film u posljednjih petnaest godina stvorio vi{e izvrsnih filmskih djela (i po brojnosti `anrova i po individualnoj kvaliteti) nego u svim prija{njim godinama svog opstanka. To, dakako, nije rezultat promjene karaktera filmskih producenata, jer su oni ostali ta~no ono {to su bili, ve} prije rezultat konkurencije s televizijom i pojave novih nezavisnih producenata, mahom velikih filmskih umjetnika. Razapet izme u logike profita i dubljih interesa svoje du- {evnosti filmski je stvaralac u tragi~nijem polo`aju od bilo kojeg umjetnika s drugih stvarala~kih podru~ja, jer ni~ije stvarala{tvo nije u takvoj zavisnosti i ne pretpostavlja takva nadindividualna materijalna sredstva kao njegovo. To zna~i da filmska umjetnost, osim umjetni~kog talenta, pretpostavlja ili golemu materijalnu `rtvu (neki su entuzijasti, investiraju}i u»pravu umjetnost«, financijski bankrotirali), ili natprosje~nu karakternu ~estitost i upornost, koja, usprkos korumptivnom pritisku novca i bezdu{nim principima njegova obrta, uspijeva da unutar»narud`be«proturi istinske vrijednosti. Ti materijalni okviri filmske proizvodnje obja{njavaju nam, za{to su istinski velike li~nosti na filmu prava rijetkost i za{to se konfekcijskoj proizvodnji nisu uspjeli u potpunosti odhrvati ni oni najve}i. Spomenute nesretne materijalne okolnosti nastajanja filmskog djela prisiljavaju nas da divljenje, koje je u nama izazvala pojedina filmska umjetnina, u mnogo ve}oj mjeri protegnemo i na njezina autora, nego {to je to slu~aj u drugim umjetnostima, jer mnogo od onoga {to je postignuto svjedo~i o izvan-estetskim te{ko}ama, koje su bile svladane moralnom hrabro{}u odre enog umjetnika. 1 Me utim sada valja spomenuti onu sretnu okolnost koja u stvari oblikuje prostor za slobodnu igru kreativnih snaga filmskih umjetnika. Naime, nastoje}i, da dobije zanimljiv i uzbudljiv film, producent se ne}e protiviti tome da filmski umjetnik, sa svoje strane, doda filmu»ono ne{to«{to }e neke ljude u javnosti, prvenstveno filmske kriti~are, navesti da film proglase visokom ljudskom vrijedno{}u. On dobro znade da humanisti~ka slava, koja }e obasjati re`isera i ostale koautore filma, ne}e sasvim mimo}i ni njega, jer i on je, * Tekst prenosimo u istom obliku kako je godine objavljen u Filmskoj kulturi, bez sadr`ajnih i pravopisnih izmjena. 1 Nedopustiva je mistifikacija da se film tretira isklju~ivo kao estetski fenomen. Mnoge slabosti pojedinih filmova nisu nikako posljedica umjetni~ke nekompentencije njihovih autora, ve} su prije rezultat financijske kalkulacije njihovih producenata. Pri ocjenjivanju umjetni~ke karijere pojedinih filmskih stvaralaca moramo strogo voditi ra~una, vi{e nego obi~no, o financijsko-socijalnim imperativima, koji se katkada svakom kreativnom htijenju cere u lice. 10

12 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam... Najbolje godine na{ega `ivota, kao {to je poznato, javna li~nost. Njegova je jedina briga da ta»ljudska vrijednost«ne bi, kojim slu~ajem, na takav na~in povrijedila neke dru{tvene institucije, slojeve, ili klase, da bi im to moglo financijski {tetiti. Treba osim toga re}i da su mnogi producenti pametni ljudi i da oni ne izbjegavaju svaki konflikt, jer dru{tveno polemi~ke kvalitete nekog filma mogu biti pravi zlatni rudnik. Idealan je primjer film Sladak `ivot, no to je ve} druga tema. Tim uvodnim napomenama `eljeli smo olak{ati razumijevanje na{e izuzetne pozitivne ocjene cjelokupnog djela Williama Wylera, a naro~ito triju filmova, ~ija analiza je glavni interes na{eg izlaganja, jer umjetni~ka karijera tog ameri~kog filmskog re`isera, i svojim estetskim dostignu}ima i po svojoj konsekventnoj te`nji, da unutar datih mogu}nosti stvori najbolje, jedinstven je fenomen u svijetu filma. Williama Wylera prati fama da je ~ovjek koji»ne mo`e napraviti lo{ film«i valja odmah dodati da takvo uvjerenje nije bez osnove. Od filma Dodsword (1936.), 2 koji je izvanredno najavio ozbiljnog filmskog umjetnika, Wyler je snimio {esnaest filmova, a da se ni o jednom od tih filmova ne mo`e uop}e razgovarati ispod ocjene vrlo dobar. Uz visoku kvalitetu ide ~udesna raznovrsnost u `anrovima: socijalne drame, ljubavna tragedija, kriminalisti~ka pri~a, ljubavna komedija, spektakl, vestern. Wyler se gotovo u svemu oku- {ao, a u~inio je veoma malo grije{aka. U nekoliko navrata morao je vra{ki spretno manevrirati kako bi izbjegao postavljene stupice velikih holivudskih mogula novca. Tako je Wyler, nakon financijskog neuspjeha svojih filmova Nasljednica i Carrie, koji su ina~e i od kritike nenaklonjene tom ameri~kom re`iseru priznati kao zna~ajna umjetni~ka djela, morao snimati dva filma, koji po svim holivudskim receptima»moraju pro}i«; jedan je imao biti uzbudljiv kriminalisti~ki film, a drugi ljubavna melodrama zasnovana na plemi}ko-plebejskoj suprotnosti. Wyler je te filmove i snimio, ali je rezultat bio sasvim neo~ekivan: ^asovi o~aja je jedna od najboljih obiteljskih drama u kriminalisti~kom okviru, koja je ikada snimljena, a Praznik u Rimu, po na{em shva}anju, najfinija ljubavna tragiko- 2 Mo`da je zanimljivo spomenuti, da je Elia Kazan u svoju listu»deset najboljih filmova svih vremena«uvrstio ba{ ovaj, prvi od zna~ajnih Wylerovih filmova. To dakako nije dokaz izuzetne vrijednosti spomenutog filma, ali svakako interesantna indikacija za one, koji cijene Kazana. Po na{em mi{ljenju, premda je Dodsword izvrstan film, Kazan ga je ipak precijenio. Uostalom, samu rubriku»deset najboljih filmova svih vremena«ne treba druga~ije shvatiti nego kao izraz ne~ije intimne orijentacije me u visokim vrijednostima. Razumije se, sam poku{aj da se takve rang-liste shvate kao punovaljan oblik objektivnog estetskog ocjenjivanja, koje pretendira na op}e va`enje, naivan je i pomalo apsurdan. 11

13 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam... medija u ovom desetlje}u filmske umjetnosti. Nema filmskog umjetnika koji nije pravio umjetni~ke i moralne kompromise, i glupo bi bilo nekome to zamjerati ukoliko se ne radi o potpunoj izdaji samog sebe. Nasljednica, Rijetkima, me utim, uspijeva, samo onima koji su izuzetno talentirani, da usprkos kompromisima, ~ak unutar njih samih ostanu veliki umjetnici. Wyleru je to ~esto uspijevalo, svakako ~e{}e nego ostalima. Me utim, ne namjeravamo pisati o cjelokupnom Wylerovu stvarala{tvu; predmet su na{eg naro~itog interesa samo tri Wylerova filma, u kojima on na jedan dubok i umjetni~ki impresivan na~in komentira va`ne probleme na{eg vremena i u kojima se, to osobito `elimo istaknuti, jer je to na filmu rijetkost, varira nekoliko fundamentalnih eti~kih i `ivotnih pitanja. Mislimo na filmove Detektivska pri~a (1951.), Prijateljsko uvjeravanje (1956.) i Velika zemlja (1958). Suvi{no bi bilo ponovo uvjeravati da bez sna`ne povezanosti umjetnika s va`nim i presudnim problemima njegova vremena nema velike umjetnosti. Teoreti~ari, kriti~ari i uop- }e ljubitelji umjetnosti mogu se jako razlikovati u ocjeni va`nosti i veli~ine pojedinih problema, a tako er i u tome, kako umjetnost, za razliku od drugih, da ih tako nazovemo, duhovnih disciplina mo`e i treba da te probleme izrazi, ali onaj tko bi poku{ao negirati gore spomenuti princip ne bi, po na- {em sudu, predstavljao ozbiljnog sugovornika. Za velikog umjetnika nije dakle va`no samo {to izra`ava, nego i kako, {to zna~i prema specifi~nim zahtjevima upotrebljenog izra- `ajnog sredstva i izabranog `anra. Netko bi mogao re}i da je to abeceda, ali te{ko}a u umjetnosti, suprotno nauci, i jeste u tome da se ba{ abeceda uvijek nanovo»zaboravlja«. Poku- {at }emo prema gornjim principima, analizom spomenutih filmova pokazati da je Wyler jedan od najzna~ajnijih filmskih umjetnika dana{njice. Detektivska pri~a snimljena je prema drami Sidneya Kingsleya, dramati~ara; engleski naslov Detective story trebalo bi prevesti detektiva, jer naslov Detektivska pri~a kao da sugerira jo{ jednu uzbudljivu policijsku pripovijest, u kojoj su, uz neizbje`no pitanje zakona i njegovih kr- {itelja, lude jurnjave i njegova, detektivova spretnost glavne vrijednosti. Izvana gledan Wylerov film je doista uzbudljivo prikazivanje `ivota policijske stanice; no pored njegove uzbudljivosti, koja se zasniva na neobi~noj prirodi detektivskog posla oni love kr{itelje zakona i osiguravaju ~vrstu osnovu za optu`bu mi lako uo~ujemo i njegovu specifiku: umjesto zakona i njegovih neprijatelja sredi{njim problemom postaje sam detektiv kao ~ovjek. Time cijela stvar dobiva sasvim novu dimenziju: uobi~ajeni elementi uzbudljivih filmova postaju samo okvir, a centralno je svjetlo ba~eno na ~ovjeka i njegovu samospoznaju u `ivotno presudnim situacijama. Za Wylera, kao uostalom i za ve}inu ozbiljnih umjetnika, svako `ivotno doga anje samo je poluga, kojom nas stavlja pred eti~ki problem. U tom filmu nosilac tog problema zove se detektiv James Mcleod. U nastojanju da pri- 12 ka`e sudbinu detektiva Jamesa Mcleoda (Kirk Douglas) i njegovu nesposobnost da shvati i oprosti svojoj `eni Mary jedno, u stvari, odavno mrtvo ljubavno iskliznu}e, Wyler se nalazio pred onim klasi~nim dramatur{kim i re`ijskim problemima na koje nailazi svatko tko `eli snimiti zanimljiv i uzbudljiv film. Ponajprije trebalo je istovremeno odr`ati ~vrstu logiku i»uvjerljivo«uvesti lica»na scenu«tako da prirodnost samog doga anja i»specifi~na te`ina«lica i problema oko kojeg se odvija njihova sudbina, omogu}i publici onaj stupanj identifikacije i moralne groznice koji osigurava puni umjetni~ki efekt raspleta. Taj zadatak je Wyler, kao i uvijek, izvr{io besprijekorno (ekspozicija dramskog problema tako je znala~ki provedena u gotovo svim Wylerovim filmovima, da to zaslu`uje poseban studij): ambijent policijske stanice i raznovrstan promet ljudi u njoj veoma su spretno deskribirani, postignuta je atmosfera neke ~udne mje{avine izme u grubosti i rutine tih ljudi, koji se sasvim suprotno odnose prema zakonu, a da nijednog ~asa nije izgubljena osnovna ideja kojoj slu`i ba{ sve, ali na jedan posredan na~in. Nemogu}e je ovdje upu{tati se u to s koliko su ukusa i mjere ispri- ~ane tri epizodne storije (kleptoman-mladi} koji je okrao svog poslodavca i dva»uhodana«kriminalca), ali kao indikacija mo`e slu`iti podatak da se epizodne uloge Jee Grant i Josepha Wisemana i u lai~kim i u stru~nim krugovima primljene s podjednakim odu{evljenjem. Ekspozicija prestaje s prvim suo~enjem Jima i Mary, u kojem Jim otkriva za sebe kobnu istinu o svojoj `eni njezinu nekada{nju ljubavnu vezu s jednim prili~no sumnjivim tipom. Film i `ivotni tok glavnog junaka u toj se ta~ki prelamaju i nastupa agonija detektiva Jamesa Mcleoda kroz koju i ta li~nost i cijeli film dobivaju jednu dodatnu dubinu i uzbudljivost koja se posti`e samo tamo gdje umjetnost osvjetljava op}eljudsku strukturu ~ovjekova postojanja. To je onaj»drugi«i posljednji sloj svake velike umjetnine koji joj daje trajnu vrijednost. To je bit kojoj ne {teti mijena vremena. Jim, tako ga zovu njegovi kolege, nije obi~an detektiv, on nije slu~ajno postao ono {to jeste, on se ne zanosi romantikom ili herojstvom svog poziva biti policajac za njega je u stvari najbolji na~in da svoje najdublje `ivotno uvjerenje pretvori u du`nost. Njegovo je osnovno geslo progoniti zlo, a to zna~i zle ljude. A njemu se ~ini da takvih ljudi ima veoma mnogo. Povrije en prljavim i kriminalnim `ivotom svoga oca, Jim je izgradio svoju li~nost na pojmu apsolutne ~isto}e. Neposredno progoniti prekr{itelje zakona dio je svega onoga, {to ~ovjek treba ~initi da bi bio i ostao ~ist. Zato on u svoj posao unosi i strast i misao: on je nezadovoljan zakonom koji kr{iteljima ostavlja velike mogu}nosti manevriranja, a goniteljima nare uje fair postupak u nastojanju da se utvrde ~injenice potrebne za optu`bu. Jim misli da smo»mi«koji svojom stalnom budno{}u osiguravamo tako osnovne institucije kao {to su pravo i zakon, u lo{ijem polo`aju od»njih«, koji ba{ tu instituciju permanentno ugro`avaju. Me- utim nedostatke zakona on nadomje{tava svojom revno- {}u, on npr. uporno nastoji na}i dokaze protiv nekog dra Schneidera, koji ne samo da protuzakonito rje{ava `ene ne- `eljnog tereta nego i tako aljkavo, da mnoge stradaju `ivotom. Ali {ta }emo, dokaza nema. Mogu}i svjedoci ili umiru ili se boje osvete dra Schneidera, koji osim toga znade za taj-

14 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam... nu vezu izme u novca i {utnje. Jim se, me utim, ne da zastra{iti Schneiderovim»dru{tvenim vezama«i njegova nam upornost naprosto imponira, iako ve} u prvim sekvencama filma osje}amo jednu prijatnu grubost koja je u ~udnoj suprotnosti s nje`no{}u {to ju je ~as prije pokazao prema svojoj `eni. Obrat nastaje kad advokat dra Schneidera optu`uje Jima da on njegova {ti}enika progoni iz»osobnih razloga«i kad Jim, nastoje}i da se obrani od te insinuacije, saznaje da je njegova hostijski prozra~na `ena Mary bila nekad Schneiderova»mu{terija«u vezi s jednom ljubavnom epizodom. Tim je momentom Jimova naizgled intaktna teorija»ispravnosti«stavljena na najve}u mogu}u ku{nju. Prvotna zapanjenost i u`as pomalo su pre{li u jedan poku{aj da se cijeli slu- ~aj shvati, da bi fatalna advokatova primjedba sve pokvarila, razdvojila Mary i Jima, i ovoga prakti~ki natjerala na samoubistvo. ^ini nam se da je logika te tragedije u ovome: `ivotne okolnosti i njegov osobni karakter stavili su Jima u jednu naro~itu suprotnost prema nepo{tenju i kriminalu, on je promislio o tom odnosu, odabrao svoju poziciju i aktivno se uklju~io u sistem koji progoni i ka`njava kriminal. Me utim onaj tko se potpuno opredijelio za jednu stranu mora isto tako biti potpuno protiv druge. Drugim rije~ima, onima koji grije{e ne mo`e biti opro{teno, prijestup tra`i kaznu, jer je recidiv stalna opasnost. Jim ide i dalje, jer on nije obi~an detektiv, on misli i njegova dedukcija ga odvodi do onoga {to je fatalno: ~ovjek je ili ~ist ili prljav, vrijeme i utjecaji tu ne igraju ulogu, neki ljudi fundamentalno tendiraju zlu, i tu nema pomo}i. Takva isklju~nost u kojoj vidimo samo jednu stranu u njezinoj apsolutnosti, a drugu apsolutno odri~emo, mo`e se nazvati, budu}i da se radi o ljudskom bi}u teorijom panike. Jim se pani~ki boji pretpostavke da lo{ ~ovjek nije sasvim lo{ i da ~ovjek mo`e biti dobar i ispravan, a da nije sasvim ~ist. Jim ne mo`e podnijeti da Mary, koja je dio njega, nije sasvim ispravna: nakon velike duhovne patnje i uvjeravanja prijatelja on poku{ava vjerovati da mo`e s njom nastaviti `ivot, no prva zlobna advokatova primjedba naprosto ga ne priznaje Jimovu simplifikaciju ~ovjekove ispravnosti i neispravnosti i konsekventnost, koju ina- ~e cijenimo iznad svega, ona ovdje postaje protu`ivotna. Taj Wylerov film govori jednu izvanrednu misao, jednu `ivu istinu, koja je po svojoj dubini zaista dostojna umjetnosti: na{e obrazovanje i kultura, naime, sadr`e u sebi stav da sve ljudsko izmi~e crno-bijelom na~inu gledanja i da je, prema tome, takav na~in neispravan. Autor Detektivske pri~e ide preko toga i poru~uje nam da crno-bijelo shva}anje i ocjenjivanje ~ovjeka nije samo neispravno nego je, u odre enim grani~nim situacijama kriminalno. Dobro i zlo nisu apsolutno razdijeljeni i ako tako mislimo, riskiramo da tragi~no grije{imo prema ~ovjeku, kad stjecajem okolnosti ili vlastitom voljom postanemo sudije. Nitko nema monopol na ispravnost kao {to je nedopustivo ~ovjeka apsolutno negirati. U Jimovoj koncepciji ljudske grije{ke postoji jedan fanatizam krivnje, koji odri~e ~ovjeku mogu}nost karakterne evolucije. James Mcleod ba{ je onakva literatura, kakva je Wyleru potrebna: sna`na i duboka. To je jedini mogu}i razlog da se Wyler kreativno»podredi«ideji i problemu. Zato je upravo ~udesna disciplina kojom je Wyler re`irao Detektivsku pri~u; ona se ogleda u svakom aspektu tog djela, iako, razumije se, postoje stvari u svakoj dobroj re`iji za koje nema adekvatnog obja{njena. Tako npr. tko bi mogao re}i za{to je u svim Wylerovim filmovima standard dobre glume tako fantasti~no visok. Treba znati, dakako, {to je to»dobra filmska gluma«, ali treba mo}i za toliko brojne i raznovrsne prilike izabrati pravog glumca i potvrditi taj izbor, a to je mnogo te`e, njegovom igrom. U Detektivskoj pri~i, na primjer, nema jedne jedine pogre{ne fizionomije (drugi velikan ameri~kog filma John Huston ~esto grije{i u izboru glumaca) no Kirk Douglas kao Jim i Eleanor Parker kao Mary izvrstan su primjer re`ijske intuicije u izboru glumaca. Kirk Douglas (tada ne naro~ito afirmiran) ima nesumnjivo izrazito mu{ko lice i njegovo visoko ~elo odaje natprosje~nu inteligenciju, no o{tar nos, hladne o~i i grabe`ljivo u{iljene ~eljusti sugeriraju bliskost fanatizmu i grubosti. Svjesni smo opasnosti takve karakterizacije, ali to su elementi pomo}u kojih `elimo predo- ~iti i onu ~isto}u i onu nesmiljenost koje simultano zra~e iz te li~nosti, a koje su u mnogim filmovima, prije i poslije Detektivske pri~e, na nedvojben na~in eksploatirane. Kirk Douglas, dakle, ve} po svom vanjskom izgledu posjeduje ono {to po svojoj duhovnoj esencijalnosti pripada detektivu Jamesu Mcleodu. On ima snagu i inteligenciju, no njihov spoj daje mr`nju i negaciju, a ne velikodu{nost. Nemogu}e je, s druge strane, zamisliti `enu kojoj bi bolje odgovarala uloga objekta Mcleodove duhovne nesmiljenosti, nego {to je to Eleanor Parker. Njezina krhka pojava, prozra~no bljedilo lica i meko}a crta koje odaju fundamentalnu slabost njezina bi}a (slabost u smislu da joj treba oslonac) ~ine od nje `enu- -kale`. Eleanor Parker izgleda u tom filmu tako da se svaka grubost prema njoj ~ini nezamislivom, a to da se ona ipak doga a ima svoju posebnu dramatur{ku funkciju ta grubost upozorava na lice, koje tako postupa prema njoj i stavlja ga u pitanje kao ~ovjeka. Samim izvanrednim izborom glavne glumice Wyler je uveo u film jedan estetski funkcionalan odnos: nemogu}nost da je zamislimo kao lo{u pobu- uje na{u prvu sumnju u Jima, a ostatak drame samo razra- uje tu sumnju do jasne svijesti o njegovu bitnom ljudskom defektu. Neki su u tom filmu voljeli vidjeti Wylerov obra~un s makartizmom: ako je njihova pretpostavka ta~na, onda Detektivska pri~a otkriva jo{ jedan svoj zanimljiv aspekt. Ve} je Goethe mislio da je svako veliko umjetni~ko djelo»prigodnog karaktera«, ali mu prigodnost ne osigurava veli~inu nego autenti~nu strastvenost i snagu. Veli~inu dobiva po tome {to nadilazi svoj povod i zadire u op}eljudsku strukturu ~ovjekova postojanja. Mehani~ka suprotnost izme u dobra i zla, fanatizam krivnje, monopolizam ispravnosti i sl. stalne su tragi~ne obmane ljudskog trajanja, a vrijeme im mijenja samo dekor. Sveta je zada}a svih umjetnosti da svaku epohu upozore na njezine presude, koje nisu izricali pravi suci. Divna indirektnost, kojom taj film dodiruje temu makartizma, dobra je uputa za sve one koji `ele govoriti svom vremenu, a dogodi im se da veoma lo{e deklamiraju. Onome {to je sasvim prakti~ne naravi (kao u svoje vrijeme makartizam), umjetnost mora u prvome redu oduzeti prakti~nost da bi ga mogla doli~no prikazati i na svoj na~in komentirati. 13

15 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam Druga dva filma Prijateljsko uvjeravanje (1956.) i Velika zemlja (1958.) razmatrat }emo obrnutim redom nego {to su napravljena, jer Velika zemlja, iako je bila odjek i svojevrstan komentar Prijateljskog uvjeravanja, pru`a priliku za neka razmatranja o vesternu, ~iji je ona vrhunski primjerak. Velika zemlja je drugi Wylerov vestern (1940. je snimio film Westerner s Garryjem Cooperom i Walterom Brennanon, a taj se film kod nas prikazivao pod naslovom Zakon Divljeg zapada) i premda su u njemu odra`ene osnovne Wylerove preokupacije tog vremena, kojima Wyler podre- uje svaku formu, on se ipak mo`e ubrojiti me u vrhunska ostvarenja tog `anra. Kad se danas (1960.) tako ne{to mo`e re}i za jedan vestern, onda se to mora opravdati jedinstvenom umjetni~kom kvalitetom spomenutog filma, jer vrhunski vesterni (snimljeni u ovom desetlje}u) pripadaju me u najbolje filmove uop}e. Bilo je sasvim prirodno da je filmska industrija, vo ena i determinirana financijskom imaginacijom, zloupotrijebila vestern-tematiku i ra~unaju}i s infantilnom strukturom ukusa naj{irih slojeva ameri~kog dru{tva, ona je mitologizirala Detektivska pri~a, povr{inske iako na svoj na~in romanti~ke elemente kaubojskog `ivota (konj, revolver, `ena) i tako stvorila filmske i moralne kalupe u koje je svaki ~ovjek mogao smjestiti svoju vlastitu herojsku naivnost. Trajala je ta pri~a prili~no dugo prije nego {to se uop}e ozbiljno pri{lo problemu, no kad se to jedamput dogodilo (John Ford, King Vidor), slijedila je serija izvanrednih filmova koji su svoju izuzetnu vrijednost zasnivali ba{ na onome {to je za vestern-situaciju ljudski najuzbudljivije, a umjetni~ki najplodnije. Za kolonizaciju zapadnog dijela SAD najbitnije je upravo to da se u toj epohi, u tom dijelu svijeta donekle obnovila ona socijalna i ljudska situacija koja omogu}uje herojski opstanak, pa dakle i pravu tragediju. Upravo su tu mogu}nost, na svoj na~in, s dosta zna~ajnim devijacijama iskoristili filmovi kao npr. Shane Georga Stevensa, Ta~no u podne Fredda Zinnemanna, Najbr`i revolvera{ pobje uje Russela Rousa, Rio Bravo Howarda Hawksa, Revolvera{ Henry Kinga i jo{ prili~an broj podjednako dobrih filmova. Zanimljiv je slu~aj filma Lo{ dan u Black Rocku Johna Sturgessa, koji je u potpuno modernim uslovima obnovio bit vestern-situacije

16 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam... i znala~ki je iskoristio za stvaranje dramske napetosti i originalne atmosfere. A su{tina vestern-situacije je u ovome: relativno izolirana grupa ljudi (stotine milja unaokolo nema nikoga) u stalnoj je i napetoj borbi s prirodnom i ljudskom okolinom (Indijanci). Za uspje{nost te borbe postoji jedan veliki uslov: njihova socijalna kompaktnost. Me utim ba{ ona je vi{e nego i{ta drugo ugro`ena, i to mnogim unutra{njim, inherentnim karakteristikama vestern-situacije. S jedne strane, privatno vlasni{tvo kao takvo pogoduje individualnom antagonizmu (uni{titi nekoga pod bilo kakvom izlikom da bi se prisvojio njegov imetak ili barem smanjila njegova konkurentska sposobnost), s druge pak strane ne postoji monopol nasilja, kao u svim stabilnim dru{tvima, jer su svi, zbog specifi~ne situacije cijelog dru{tva, naoru`ani, i, kona~no, a to je posljedica gornjih ~injenica, zakon, taj op}i uslov svakog civiliziranog opstanka nema svog dovoljno jakog i specijaliziranog za{titnika i stalno je, pri svakom novom provjeravanju smrtno ugro`en. A provjeravanje je stalno. Zato se i doga a da njegovo odr`avanje presudno ovisi o karakteru individualne ili kolektivne akcije onih ljudi koji imaju odlu~an polo`aj ili glas u datoj sredini ili situaciji. Radi se dakle o socijalnoj i ljudskoj situaciji u kojoj je postignuta olju enost opstanka stalno ugro`ena, izvana i iznutra podjednako. To ~ini da neki elementarni ljudski odnosi dobivaju sasvim nove dimenzije i sasvim novo zna~enje: u stabilnim socijalnim sredinama dolazak stranog lica ne zna- ~i ni{ta naro~ito, postoje specijalizirane institucije koje rutinerski obavljaju svoj posao i veoma lako pru`aju smje{taj i gostoprimstvo strancu. U vestern-situaciji stvar stoji sasvim druk~ije: primiti nepoznatog prido{licu velik je rizik za svakoga, jer nitko ne mo`e znati kako }e se i ho}e li se stranac uop}e uklju~iti u proizvodni `ivot zajednice, kakve moralne norme donosi sa sobom, tko dolazi za njim, kuda i {to smjera (veoma je ~esta pojava u vestern filmovima da glavni junak dolazi u neko mjesto kako bi se nekome osvetio, a sama ~injenica ubijanja, i zbog svog moralnog efekta, a i zbog mogu}nosti da se netko osveti osvetniku itd. mo`e biti velika opasnost za odre enu sredinu). Nadalje, rodbinski odnos dobiva praiskonsku snagu, kao nekad u anti~ko doba (podsje}amo na Antigonu), jer u situaciji gdje nema nikakve za- {tite, ili je veoma traljava i neefikasna, porodica stostruko intenzificira svaku za{titnu funkciju, isto se to doga a na relaciji mu{karac-`ena, a pri tome je sporedno da je `ena bilo znatno manje. Svaka zna~ajna akcija ujedno postaje primjerna akcija tj. takva koja sugestivno djeluje na druge, koja ih pobu uje da je slijede. Grupa ljudi veoma lako name}e odre enoj sredini svoje `ivotne standarde, pogotovu ako upotrijebe snagu svog oru`ja. Klasi~an je primjer Zinemannov film Ta~no u podne. Gary Cooper ne dobiva podr{ku sugra ana u svojem nastojanju da onemogu}i razbojnike-povratnike, jer bi u slu~aju neuspjeha te akcije stradali svi oni koji su u njoj sudjelovali. Oni, sugra ani radije riskiraju op}i pad civilizatornog nivoa svog opstanka (razbojnici bi uveli svoje norme) nego svoj `ivot i imetak, iako je odnos snaga za njih veoma povoljan. Ta~no u podne je podjednako drama kolektivnog kukavi~luka kao i individualnog herojstva. Sli~ne suprotnosti susre- }emo i u ostalim prvorazrednim vestern-filmovima, a cijela se ta situacija razlikuje od one anti~ke samo po tome {to junak vesterna pripada, porijeklom i duhom, jednoj civilizaciji (razvijenom gra anskom dru{tvu ono mu je u stvari pretpostavka), a ne jednoj mitologiji, i {to on Carrie, djeluje na principu autonomije moralne svijesti (nalazi motive za djelovanje u svojoj savjesti, dakle u subjektivnoj sferi), a ne kao anti~ki junak, u jednom objektivno zasnovanom redu i nu`di. Ukratko, bez obzira na mno{tvo nu`nih, socijalnim i kulturnim razvojem ~ovje~anstva prouzro~enih razlika izme u vestern-situacije i one anti~ke postoji ipak jedna bitna anologija: u onoj kao i u ovoj vidimo mogu}nost da pojedinac svojom akcijom utje~e na `ivot i sudbinu cjeline, da je ~ak katkada ugro`ava ili spasava, a upravo je to socijalna pretpostavka tragi~nog opstanka. Takvo je stanje ne{to najpovoljnije za veliku umjetnost, jer ona po svojoj najdubljoj biti te`i za onim izuzetnim, nazovimo ih»grani~nim situacijama«u kojima se na otvoren i nu`an na~in manifestiraju supstancijalni ljudski interesi. A nema ni{ta supstancijalnijeg od brige za op}i nivo olju enosti ne~ijeg opstanka, {to je stalna i prava tema velikih vestern-filmova. ^ini se da je autor Velike zemlje, savr{eno shvatio tu bitnu umjetni~ku mogu}nost vesterna i zato se u {pici filma, koja je prekrasno zami{ljena i izvedena, oprostio od klasi~ne vestern-tradicije. Za poznavaoce je sama {pica filma bila nagovje{taj da je Wyler `elio i u~inio ne{to drugo, a ne akcioni film. (Identi~an slu~aj u jednom drugom `anru su ^asovi o~aja, kao {to je i glavni razlog prihva}anja re`ije Ben- Hura le`ao u pitanju, mo`e li i spektakl biti umjetni~ko djelo). Kao i u ve}ini Wylerovih filmova i ovdje se radi o suprotnostima izme u nekoliko jakih i kompleksno gra enih li~nosti. Susret takvih li~nosti uvijek zna~i pokretanje velikog problema. To je uslov koji Wyler uvijek nastoji ispuniti, premda je takva ambicija u umjetnosti najopasnija. Pustiti nekoliko teenagera, ili mo`da nekoliko primitivaca da koje- {ta govore i rade prili~no je bezazlena, iako danas popularna stvarala~ka praksa. U istinskoj drami, me utim zna~ajni ljudi moraju raditi velike stvari, jer je to jedini adekvatni na- ~in da se afirmiraju bitne vrijednosti. Uop}e, vje~ni se zadatak prave umjetnosti i sastoji u tome da prikazuje ljudske egzistencijalne varijante i da ispita njihovu humanu nosivost. Jedno je takvo ispitivanje i film Velika zemlja. Centralnu problematiku nose dvije nepovratno zava ene porodice, Terrillovi i Hannassyjevi, i neki James Mckey, stranac i zaru~nik k}erke Henryja Terrilla. Sva a Terrillovih i Hannassyjevih nominalno ima prili~no trivijalan razlog radi se o zemlji{tu s izvorom vode (vlasni{tvo tre}e osobe), koja spomenutim porodicama treba radi napajanja stoke. Trivijalan zato, jer je vlasnik izvora, u~iteljica Julia Moragen, voljna da obim stranama dopusti pristup vodi, i ~ini se da ni{ta ne 15

17 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam... spre~ava mirnu nagodbu. Ipak, postoji presudna smetnja. To su Henry Terrill i Ruffuss Hannassey, glave obih porodica i stvarni vladari Velike zemlje. Koliko je tobo`nji razlog njihove sva e (i bezgrani~ne mr`nje) bezna~ajan, toliko su njihove karakterne sli~nosti razlike, i ambicije koje iz njih proisti~u, zna~ajne i odsudne. Oba su ~ovjeka, naime, po svojoj najdubljoj biti nasilnici, samo razli~ite vrste. Henry, biv{i oficir, ugla en i civiliziran, okru`en mno{- tvom najmljenih siled`ija, koje u tom duhu i odgaja, provodi svoju volju hladno i promi{ljeno. U njemu nema neposrednosti kojom bi mogao nekoga osvojiti, niti izuzetne osobne hrabrosti kojom bi stekao vatrene sljedbenike. On svoje pomo}nike pla}a. Cijelim njegovim `ivotom vlada jedna vrhunska ambicija: uni{titi Hannassyjeve. No, on to druga~ije naziva: po njemu su Hannassyjevi zli i rade mu o glavi (u stvari, njegova vlastita namjera samo u izvrnutom obliku), oni su prljavi i neugla- eni, njima se ne mo`e priznati ljudski status, njihovo uni{tenje bila bi dobrobit... itd. Ruffuss je njegov antipod, ali samo kad gledamo izvana: prljav i star, posve}en mo}i i vlasti, on ne skriva da u`iva u demonstraciji sile. Radi Terrillu o glavi kao i ovaj njemu, ali Ruffuss, posjeduje jednu zna~ajnu prednost: srda~an je i stvarno u`iva u borbi. On u svim situacijama mo`e biti licemjer, samo ne onda kad dr`i pu{ku u ruci. Zato on i ubija vlastitog sina, jer se on pokazao kao kukavica. Karakterne razlike te dvojice ljudi ne pokazuju samo razli~itu prirodnu osnovu njihova moralnog bi}a, nego prije i vi{e bitnu razliku njihove `ivotne historije. Henry oslanja svoju ambiciju i strast na bogatstvo, na novac, a izme u Ruffussa i mo}i stoje njegove vlastite `uljevite ruke i hrabro srce. Obojica su, me utim, bez ozbira na izvanjske razlike, pretvorila svoj `ivot u jedno te isto: kult individualne mr- `nje. To je stanje koje `ivot ne priznaje, jer ono spre~ava i gu{i klijanje novoga i njegov nesmetani razvoj, pa ~ak ugro- `ava i staro, ve} postignuto, i zato }e oni na}i rje{enje svog problema na jedini mogu}i na~in u zajedni~koj smrti. Ubit }e jedan drugoga. James Mckey je njihova prava, a ne samo izvanjska suprotnost. On dolazi iz razvijenije sredine i donosi sa sobom principe opho enja i `ivota do kojih se Velika zemlja jo{ nije dovinula. Na uobi~ajene, mnogobrojne {ikanacije, kojima ga do~ekuje nova sredina, on reagira sasvim neuobi~ajeno: bezobrazluk Hannassyjevih sinova on ne smatra ozbiljnim incidentom, odbija da pred drugima zaja{i poludivljeg konja, da bi ga kasnije sam svladao, i sl. Patricija, njegova zaru~nica, zgranuta je takvom logikom; njezin otac, Henry, izjavljuje da mu se ~ini kako on»ne razumije tog ~ovjeka«, a Mckeyu je samo po sebi jasno da»neke stvari ~ovjek mora sam sebi dokazati«. Radi se naime o tome da svaki dru{tveni opstanak iz sebe, iznutra veoma brzo izbaci norme vrednovanja ljudi. Koliko je jedna socijalna situacija zaostalija ili nestabilnija, toliko su vi{e te norme bitno vanjskog karaktera. Za svakoga se mora znati {to jeste, ali ne u sebi, subjektivno ili potencijalno, nego javno za druge. Kao {to primitivci ne ocjenjuju motive ljudskog djelovanja nego samo posljedice, ^asovi o~aja, tako se sli~no i u vestern-situaciji ne priznaje ~ovjeku ni{ta {to je samo u njemu, bez obzira {to bi to moglo kasnije zna- ~iti za druge. James Mckey negira taj princip. On je u~injen nosiocem drugih i druga~ijih ljudskih vrijednosti za koje Velika zemlja jo{ nije zrela, ali }e ih sutra ve} morati da prihvati. Autonomija moralne svijesti osnova je ljudske li~nosti, ona, li~nost, ne smije biti naprosto refleks dru{tvenih konvencija. Ukazuju}i na to da ~ovjeku prili~i razumno postupanje, zna~i dogovor i nagodba, a ne fizi~ki obra~un, Wylerov film ima danas i jedno posebno, simboli~no zna~enje koje nije te{ko pogoditi. Takva problematika omogu}ila je Wyleru da potpuno izbjegne vestern-{ablone i da stvori savr{eno funkcionalan film. Dodu{e, vestern-elementi su mnogobrojni, ali nikada nisu sami sebi svrha. Dapa~e, prije bi se moglo re}i da su sredstvo. Tri individualna dvoboja, npr., koji standardnim gledaocima vesterna pru`aju najve}i u`itak i uzbu enje, imaju za Wylera strogu dramatur{ku zasnovanost i svaki zasebno otkriva va`an misaoni aspekt filma. Kad James Mckey nakon no}ne tu~e s ljubomornim nadglednikom Terrillova ren~a, Steve Leachom, upita»[to smo time dokazali?«, onda mu ni Leach ni cijela tradicija vesterna ne zna i ne mo`e odgovoriti na to pitanje, jer odgovor nije sadr`an u rije~ima nego u slijeganju ramenima. U dvoboju Mckeya s Hannasseyjevim sinom Buckom saznajemo, prvo, da Mckey nije apstraktni pacifist i kad je prisiljen, da se za pravu vrijednost bori silom, on }e na to pristati, i, drugo, taj dvoboj nam pokazuje kako se bori ~ovjek (Mckey), a kako ni{tarija (Buck). Ljudskost i olju enost manifestiraju se u svim formama `ivota. I kona~no obra~un izme u Ruffussa i Henryja posljednja je mogu}nost njihove mr`nje, koja se, njihovom zajedni~kom smr}u, sama izjeda. U toj se pogibiji ~vrsto ispreple}u logika dramske radnje i simbolika cijelog filma. U Detektivskoj pri~i, zbog izvrsne dramatur{ke izbalansiranosti literarne osnove, re`ija je, u odre enom smislu imala lak{i, a i donekle druga~iji zadatak nego je to slu~aj s Velikom zemljom. U prvom filmu sve je sa`eto, do glavnog problema sti`emo direktno i velikom brzinom, a Wyler pokazuje svoje majstorstvo uglavnom kreativnim zahvatom unutar sekvence. Wylerov je na~in uvijek diskretan, on zapo- ~inje srednjim planom, dakle onim {to je najbezazlenije u filmu (i najopasnije), da bi igrom planova i savr{enom mizanscenom redovito izvukao iz svake scene maksimum. Bit Wylerove re`ije te{ko je uo~iti upravo zato, jer se ona ni~im ne name}e i jer usrdno slu`i izno{enju literarne ideje. U Velikoj zemlji, koja djeluje kao film-roman, te{ko}e s vremenom bile su od prvostepene va`nosti. Mno{tvo lica, brojne akcije i nekoliko paralelnih radnji dali su filmu du`inu i {irinu, koje umanjuju efekt mnogih njegovih dobrih osobina. Kad se ve} jedno pri~anje ugrijalo do usijanja, onda nastupa i drugo i treba prili~no vremena da se zajedno s tim vratimo onomu, ukoliko ne nastupi i ne{to tre}e, a sve to otupljuje vrhove dramskih intenziteta. Me utim te{ko}e su, s obzirom na obimnost gra e, bile neizbje`ne, i Wyler je sigurno ra~unao s njima ve} onda kad je prihvatio op}u koncepciju fil- 16

18 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam... ma. Ako je, dakle, Detektivska pri~a sna`an i prodoran film, onda se za Veliku zemlju mo`e slobodno re}i da je monumentalan. Uostalom kao i sama Velika zemlja. Iako je Detektivska pri~a snimljena prije, a Velika zemlja poslije Prijateljskog uvjeravanja, ipak taj film treba smatrati najzrelijim Wylerovim ostvarenjem u razdoblju Prijateljsko uvjeravanje je filmska meditacija o (ne) ljudskoj funkciji sile u ~ovjekovu `ivotu, a smje{tena je u kvekersku sredinu zato da joj (meditaciji) ni{ta ne bi smetalo. ^ini nam se da je taj film {to govori o sudbini jedne kvekerske porodice iz vremena gra anskog rata ( ), najsuvremenije i najaktuelnije filmsko umjetni~ko djelo ovog na{eg vremena. Istina, ono svojom vanjskom formom, mirnim prila`enjem problemu i superiornom lako}om izvo enja ne ostavlja takav dojam. Film mo`da suvi{e djeluje privla~no, da bi njegova potresna su{tina do{la do punog izra`aja, no ne smijemo se dati zavarati prividom. Film Prijateljsko uvjeravanje savr{eno je ozbiljno djelo. Kao sredstvo reguliranja me uljudskih odnosa sila je vje~na pratilica ~ovjekova dru{tvenog razvitka. Va`an, u stvari najva`niji aspekt olju ivanja ljudskog opstanka sadr`an je u nastojanju da se regulira ({to je uvijek zna~ilo i isklju~i) upotreba sile unutar ljudske grupe. Dogovor i kompromis postali su znamen olju enosti jednog dru{tva, a i pojedinaca. Me utim opasnost recidiva sile i nasilja, svjedeno da li izme u pojedinca ili izme u naroda, vje~no je prisutno. Aktualne forme organiziranog i masovnog nasilja zna~ile su u`as za narode i epohe, a o tome na{e vrijeme naro~ito uvjerljivo svjedo~i. Filozofska i nau~na misao svagda je s posebnim uzbu enjem refleksirala u tom problemu, a prisna potreba pojedinaca i ljudskih grupa da uspostave odnose nenasilja ogleda se u ~injenici da su vladaju}e religije, u fazi svojeg nastajanja, bile duboko pro`ete ~e`njom za ukidanjem svakog nasilja, jer ono, kako se mislilo, ne odgovara»prirodi ~ovjeka«. Kasnije, religiozne organizacije, crkve formaliziraju taj princip, kao uostalom i sve ostale utopijske zahtjeve autenti~nog religioznog uzbu enja, a katkada ~ak i same sudjeluju u nasilju, osobito kad su socijalno ugro`ene. Ljudsko dru{tvo mo`e uop}e napredovati samo tako da unutar sebe regulira pravo upotrebe sile, stvaraju}i odre ene ustanove, kao dr`ava npr. koje monopoliziraju to pravo i odgovaraju}u praksu. Bez toga nema visoke civilizacije, a dobro je poznato da su razvijeni oblici dru{tvenog `ivota preduslov velike umjetnosti. Kvekeri su iz nekoliko va`nih razloga bili naro~ito pogodni kao»predmet prikazivanja«za umjetni~ko djelo o tom problemu. Oni, u prvom redu, najupornije propovijedaju i prakticiraju princip nenasilja, to uvjerenje je uistinu dio njihova `ivota, a zatim za razliku od drugih religioznih grupa, koje propovijedaju isti princip, (katolici npr.), oni nisu historijski kompromitirani, i kona~no, njihov na~in `ivota posjeduje neku historijsku dra`, oni su po svojoj formi neka ~udna pro{lost, a su{tina im se uklju- ~uje u ozbiljnost sada{njice. Sve to izaziva neku naro~itu vrstu simpatije za te ljude. Velika zemlja, Ta»naro~ita vrsta simpatije«o~ituje se u prve dvije tre}ine filma, u kojima je Wyler, znala~ki i perfektno, opisno interpretirao jedan pomalo ~udan, ali simpati~an `ivotni i socijalni ambijent. Bila je to velika hrabrost utro{iti dvije tre}ine u stvari prili~no duga~kog filma na oslikavanje jednog `ivljenja koje nema nikakvih uzleta, pa prema tome ni padova. Radi se takore}i o jednoj seoskoj idili koja, osim u proizvodnom radu, nalazi jedino svoje uzbu enje u stalnom opiranju nasilnim instinktima, koji u svakom ~ovjeku drijemaju, a koje `ivotna praksa veoma ~esto budi. Nemogu}e je na~i adekvatne rije~i i izraze kojima bi se nazna~ila ona atmosfera i duh koji pro`imaju tu mo`da najnje`niju ironiju u historiji filma. Najvi{e je dostignu}e u tome {to su sekvence o gusci Sementi, o meditaciji u kvekerskoj crkvi, o va{arskim zgodama, o utrkivanju ko~ija i o odlasku oca i sina da prodaju sjemenje, istovremeno sjajne filmske {ale, ambijentalno autenti~ne i istinite, kao i diskretno uvo enje glavnog problema, koji }e u posljednjoj tre}ini filma dobiti svoje dramatsko rje{enje. Samom koncepcijom i tretmanom kvekerskog `ivota Wyler je implicitno, a to je ono {to se cijeni u umjetnosti, rekao nekoliko va`nih stvari: kao prvo, kvekeri su nesumnjiva pro{lost, a po svojoj su{tini oni su jedna bezazlena grupa ljudi (nisu i ne mogu dakle oni biti u pitanju, oni su samo sredstvo), a zatim, apstraktan princip nenasilja, ma koliko bio izraz predivne te`nje da se biolo{ko u sebi potpuno negira, `ivotno je neodr`iv i u sitnijim sporovima postaje pomalo komi~an. Tako je stvorena dramska potreba da se taj princip isku{a u nekom krupnijem sporu, koji se u filmu, u posljednjoj tre}ini, pokazuje kao dolazak ju`nja~ke konjice, koja ni najmanje ne respektira kvekerska religiozna uvjerenja. Porodica Birdwell, kao i njihovi susjedi, suo~eni su s problemom za{tite svojih golih `ivota i uop}e svega {to imaju i od ~ega `ive. Jess Birdwell (Garry Cooper), otac porodice, ne uzima oru`je u ruke, ali njegov sin Josh (Anthony Perkins) po~inje da se koleba i grozni~avo tra`e}i u sebi {to je pravo, odlu~i se kona~no za borbu i otpor protiv zla. U tom momentu, kad Josh Birdwell ni{ani na neprijateljske vojnike pla~u}i od moralne muke i uzbu enja, dose`e Wylerov film svoj vrhunac, ~iji je smisao mo`da ne{to najdublje {to smo na filmu uop}e vidjeli. Nije stvar u tome, ho}emo li ili ne}emo upotrijebiti silu, jer nas suvremeni stupanj ~ovjekova dru{tvenog razvoja jo{ pre~esto na to prisiljava, pravi problem nastaje onda kad se upitamo s kakvom moralnom svije{}u i savje{}u to ~inimo. Pla~emo li i mi od moralne muke, kao Josh Birdwell, kad to ~inimo, ili se podajemo toj radnji bez ikakve kontrole. Ne pristajemo li uop}e previ{e lagano na pojave nasilja u na{em `ivotu? Prepiremo li se sami sa sobom prije takvih postupaka? Mislimo li, uop}e, o tome? Ako je jedna od va`nih funkcija umjetnosti da nas potakne na razmi{ljanje o va`nim pitanjima `ivota, onda treba re}i da Wylerov film Prijateljsko uvjeravanje potpuno ispunjava tu funkciju. Razumije se, kao i svako umjetni~ko dje- 17

19 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Lisinski, H.: Humanizam... lo, samo za one koji ga znaju ~itati i koji ga mogu ~itati. Me- utim kad se radi o Wylerovim filmovima, onda to nije tako te{ko, jer taj filmski re`iser tro{i veoma mnogo energije na to da bi njegova djela bila {to jasnije strukturirana i li{ena svih ezoteri~kih filmskih postupaka. Su{tina Wylerova stvarala~kog postupka sadr`ana je u dvjema njegovim izjavama koje, dodu{e, izvana izgledaju veoma bezazlene, ali kad se sjetimo serije njegovih izvrsnih filmova, onda veoma brzo shva}amo njihovu stvarnu te`inu. Jednom je izjavio da je prije svakog snimanja glavno na}i dobru pri~u. Ta»a good story«odnosi se na neophodnost dobre literarne osnove, bez koje nema velikog filma. Wyler je u toj fazi stvaranja filmskog djela veoma malo, ako je uop- }e, grije{io, a nerijetko je napravio bolji film od svog literarnog uzora (Dodsword, Nasljednica, Prijateljsko uvjeravanje, Velika zemlja). Uostalom, autorstvo filmskog re`isera pokazuje se, pored ostalog, i u tome {to on znade na}i vrijednu i podesnu literaturu i {to je mo`e sa~uvati ili ~ak jo{ razviti filmskom obradom.»najvi{e cijenim onu predivnu jednostavnost koja je u su- {tini najve}ih djela«rekao je drugom prilikom Wyler. Nikada ne dopu{ta naturalisti~ke grubosti, iznenadne i samostalne ludosti kamere, ni~im opravdane neobi~ne rakurse, konvencionalne likovne kontraste i jeftinu, iz kulturno- -historijske ropotarnice preuzetu simboliku. On takva sredstva prezire, i to s pravom, jer su ona najlak{a i najproizvoljnija. Njima se zapanjuju zbunjeni filmski estete, ali se ne stvara nikakva umjetnost. Wyler cijelim svojim bi}em te`i produhovljenom realizmu, pa ~ak i onda kad snima romanti~ke ljubavne pri~e. Taj se realizam ne ogleda samo u autenti~nosti i uvjerljivosti ambijenta ({to je za film od osnovne va`nosti) ili u diskretnoj i profinjenoj glumi, li{enoj svih ekshibicija, nego prvenstveno i prije svega u `ivotnosti karaktera i va`nosti ljudskih problema, kojih su oni nosioci ({to je za realizam kao takav presudno). Wyler pripada me u one rijetke filmske umjetnike u ~ijim djelima velike i sna`ne li~nosti jo{ uvijek rade va`ne stvari. Ina~e, Wyler je veoma oprezan kad treba upotrijebiti neki»drasti~niji«filmski postupak, kao krupni plan, vo`nju kamere ili dubinsku mizanscenu. Takve postupke on pomno pripremi i oni nikada ne mogu zna~iti ni{ta sami za sebe. Wyler apsolutno ne podnosi nametljivo izdvajanje bilo kojeg elementa filmskog djela, dr`e}i stalno na umu da su ~ovjek (glumac) i ideja osnovno. Zato bi se njegov stil mogao nazvati integriraju}im, jer on uporno nastoji da se svi elementi djela stope u jednu neponovljivu cjelinu, u kojoj je svaki odsje~ak natopljen smislom cjeline djela. Sve je strogo funkcionalno i»prije«i»poslije«odlu~uje o svemu. Me utim to i o~ekujemo od pravog filmskog umjetnika. Ovdje nije bilo mjesta da se govori o nedostacima Wylerove re`ije, no oni su, kad ih i ima, uvijek drugostepenog karaktera. Mo`da netko ne bi volio du`inu Velike zemlje ili pobjedni~ki mar{ kojim zavr{ava sekvenca u kojoj je James McKey svladao poludivljeg konja, netko bi mo`da zamjerio suvi{- nom insistiranju na nekim elementima u epizodi Prijateljskog uvjeravanja, kad Jess pokazuje prijatelju novog konja i sl. No to su nijanse, koje se gube u veli~ini cjeline. Ako je umjetnost uop}e pozvana da istra`uje putove ljudske sre}e i ispravnosti, obra}aju}i se onima koji najupornije nastoje i tra`e, onda je vi{e nego sigurno da u tom okviru spomenuti Wylerovi filmovi, a i druga djela, predstavljaju zna~ajan i lijep prilog umjetnosti filma. Hrvoje Lisinski William Wyler s Humanism (1960) An essay on the William Wyler s thematic preoccupation s with essential ethical issues and his»discrete«stylistic procedure, published in 1960, is based on the analysis of three Wyler s films: Detective Story, The Big Country, The Friendly Persuasion. William Wyler is marked by the fame that»he cannot make a bad film«, and the fame is not unfounded. He made films in a variety of genres: social drama, love tragedy, detective story, love comedy, historical spectacle, western. And he made very few mistakes at that his films were at worst of medium value, mostly of highest artistic value. In the three films chosen for analysis, Wyler conveyed in a deep and artistically impressive manner a comment on some decisive and great problems of contemporary life, primarily ethical ones (a destructiveness of a dogmatic separation of the world into the good and the bad with nothing inbetween in Detective story; the question of inherent violence and its higher conscientious and social control in The Big Country and Friendly Persuasion). Wyler tended toward spiritualized realism, which was not only manifested in the choice of authentic and convincing ambiences, or in candid and subtle acting (actors are at the best in Wyler s films) but most of all in the vivacity of characters and in the importance of human problems the characters were the vehicles of. Wyler was one of the rare contemporary film artists in whose works big and powerful personalities still did important things. 18

20 DANI HRVATSKOG FILMA 97. Nikica Gili} Jo{ jedan filmski festival bez kinematografije UDK (497.5) Damira ^u~i}a, mo`emo nazvati korektnima, a u ambicioznom Velebitu u Andama Sandija Novaka i Velimira Rodi}a, zanimljivost prikazane gra e zatu~ena je strukturalnom raspr{eno{}u i pretjerano televizi~nim koncipiranjem cjeline. Iz ovoga bi programa vrijedilo mo`da spomenuti i solidan spot Muha u letu redatelja Josipa Ru`i}a. Osvje`avaju}e kratko sve~ano otvaranje donijelo je drugome programu Festivala dodatnu injekciju publike, a vrijedi mo`da napomenuti i to da je kratko}a izuzetno primjereno svojstvo otvaranja takvoga tipa festivala, osobito kada je produkcijski skroman. Drugi je festivalski program toga dana zapo~eo ugodnim dokumentarnim iznena enjem, simpati~nim doprinosom fenomenologiji svakodnevnoga. Radi se o filmu Dru`ba plemenitog dima Beli}a i scenariste Alekseja Pavlovkog, blago ironi~nom prikazu dru{tvenoga `ivota u zagreba~kom klubu pu{a~a lule. Dobar je dojam ostavio i dokumentarac Derbi Dalibora Matani}a, nastao u produkciji Akademije dramske umjetnosti (ADU), zanimljiv i audiovizualno dobro promi{ljen zapis o navija~ima Dinama (Kroacije? Croatiae?) i njihovu putovanju u Split, na utakmicu protiv Hajduka. S pro{logodi{njih smo Dana hrvatskoga filma po zlu zapamtili dokumentarce {to ih je potpisivala Ljubica Jankovi}- Lazari}, no njena je sklonost rubnom i bizarnom ove godine do`ivjela sasvim podno{ljivo uobli~enje u filmu Pantomimi- ~ar. Dokumentarac Oskar Herman samotni putnik polagana hoda, previ{e je dosljedno ozbiljio sintagmu»polagani Novi dizajn Dana hrvatskoga filma Nakon dosta uobi~ajenih komplikacija i polemika, {esti su se Dani hrvatskoga filma odr`ali ove godine obilje`eni novim imenom kao Hrvatski festival kratkoga metra. Mjesto je zbivanja po drugi put bila dvorana zagreba~ke Kinoteke, a u ovome pregledu mo`ete pro~itati {to je u njoj prikazano, koji su i kakvi filmovi pro{li kroz sito selekcijskoga odbora. Srijeda, 12. o`ujka Prvi je program konkurencije otpo~eo dva sata prije sve- ~anoga otvaranja, a radilo se o ne pretjerano inspirativnom kombiniranju dokumentaraca s po jednim proizvodom iz kategorije glazbenoga videospota i namjenskoga filma. Dokumentarce Jason Silvija Jasenkovi}a i Samoborski karneval Sa snimanja dokumentarnog filma Mirila Vlade Zrni}a 19

21 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Gili}, N.: Jo{ jedan... Vlado Zrni} hod«, te je potonuo u izvedbenoj konvencionalnosti televizijske obrazovne forme, prili~no ra{irenoj po{asti hrvatskoga dokumentarizma. Potonjoj bi zamjerci netko mogao prigovoriti da je rije~ o filmu snimljenom za televiziju, pa nije ni ~udo da ga krasi televizi~nost, ali bi taj prigovara~ onda morao objasniti {to takva izrazito televizijska emisija radi na festivalu koji je (jo{ uvijek) ipak filmski. Veliko je razo~aranje priskrbio glazbeni spot S vremena na vrijeme Radislava Jovanova Gonza, no taj je renomirani autor ipak povratio dio kredita spotom Osje}am se haj, nastalim u suradnji s Tigranom Kalebotom, snimljenom na temelju dosjetke o uklapanju inserata iz filma Trainspotting u glazbeni videozapis pjesme grupe Psihomodopop. Takvo je mije{anje glazbenih spotova s reklamama u na~elu sumnjiva rabota, no u ovom je slu~aju kreativni autorski duh u dobroj mjeri uspio spasiti stvar. U istom je programu prikazan i solidan spot Bolestan Krasimira Gan~eva. Prvi dan Festivala ni~im nije odu{evio, no neki su audiovizualni proizvodi ipak probudili tra~ak nade da bi drugi dan mo`da mogao biti bolji. ^etvrtak, 13. o`ujka Tre}i je program Festivala otvorio simpati~ni dokumentarac Samohrani o~evi redatelja Sr ana Segari}a i scenaristice Andree ^aki}, film o obiteljima u kojima su iz razli~itih razloga o~evi preuzeli poslove {to se jo{ uvijek znaju nazivati `enskima. Naravno, taj je dokumentarac, kao i ve}ina ostalih, televizijski proizvod, dok je dokumentarac Preblizu smrti necjelovita i proma{eno retori~na obrada fascinantne `ivotne sudbine. Me u spotovima prikazanim u ovome programu vrijedi istaknuti Tamu Emila Mate{i}a, o~ito nadahnutu istoimenom kazali{nom predstavom na kojoj je sura ivao Psihomodopop. Dopadljivo koreografiran i ritmi~an, ovaj proizvod prili~no pretenciozno iz predstave preuzima moto surreal your reality (»svoju realnost u~ini nadrealnom«). No, prem- 20 da taj moto izvedbom nije ispunjen u potpunosti, ipak je rije~ o jednom od najzanimljivijih spotova ovogodi{nje ponude. Dobar je i spot Ona je nova Miljenka Bari~evi}a za grupu Rizol, a pro{logodi{nji vladar glazbenih spotova Gonzo nije se nimalo proslavio uprizorenjem pjesme Prah i pepeo s repertoara Tonija Cetinskog. U istom je programu prikazan i prvi igrani film Festivala ali, premda Radio drama redatelja Sergeja Grguri}a nije lo{e ostvarenje, ne daje povoda za neko pretjerano zadovoljstvo. Radi se, naime, o talijanskome filmu s talijanskom tehni~kom ekipom i glumcima, pa bi mu mjesto mo`da ipak trebalo biti u nekom informativnom programu, a ne u natjecateljskome pregledu hrvatske produkcije. Upitnijim se, naime, ~ini suo~iti se s istinom o (ne)postojanju vlastite produkcije, nego poku{ati zamazati o~i i sebi i drugima prisvajanjem stranih filmova. ^etvrti je program Festivala otvoren korektnim, premda pomalo rasplinutim dokumentarcem Nespravan za problem jo{ jednim uradkom u tradiciji dokumentaraca o umjetnosti i umjetnicima. U istom je programu prikazan i potresan, premda nedovoljno filmski promi{ljen dokumentarac U miru ratnici redatelja Tomislava Fiketa i scenaristice Andree ^aki}, ali je dokumentaristi~ki zgoditak ovoga dana ipak bio film Poga~ica, ro~elica, mendulica Vlatke Vorkapi}. Autorica lucidno i promi{ljeno veze ovim filmom etnografsku temu o pa{koj ~ipki, razvijaju}i logi~no, no time ni{ta manje dojmljive vizualne analogije izme u tkanja ~ipke i arhitektonskoga tkanja Paga, razvijaju}i i druge konotacije svoje teme. Simpati~no je, primjerice, nazna~en i stari lokalpatriotski animozitet gradova Paga i Novalje. Me u tri prikazana namjenska filma, u ovom se programu izdvaja kvalitetom samo predizborni reklamni spot [uple besede ni{ ne vrede Zrinka Ogreste. Treba, me utim, istaknuti problemati~nost izbora zagreba~kog tramvaja kao utjelovljenja stranke koju se `eli reklamirati. Spomenuto je, naime, prometalo prili~no nepouzdano i neudobno, a u njemu, k tome, operiraju i d`epari! Petak, 14. o`ujka Petak je zanimljivo{}u i posje}eno{}u daleko nadma{io prethodna dva dana Festivala, no peti je program otvorio lo{e uobli~en dokumentarac Vukovarski poliptih 4 Darka Dovrani}a. Taj je televizijski proizvod uspio, dodu{e, zainteresirati obiljem potrebnih i zastra{uju}ih autenti~nih kadrova ratnih grozota, no prava je {teta {to ova tematizacija demonologije agresije nije bolje re`irana. Za~u uje, k tome, i ~injenica da su iznimno sna`ne slike optere}ene neprimjereno blijedim komentarom, prikladnim samo za publiku medijski nepismenu ili nedovoljno inteligentnu za razumijevanje slikovnih svjedo~anstava. U ovom su programu prikazani i neki prili~no blijedi spotovi, ali i Stampedo Jasne Zastavnikovi}, naslov koji je ozna- ~io definitivni povratak dostojanstva ovoj natjecateljskoj kategoriji. Iznimno ritmi~an, ma{tovit i duhovit, ovaj izvrsno zami{ljen i re`iran spot slu`i se veselom glazbom kao inspiracijom i ritmi~kom podlogom za stvaranje autenti~nog proizvoda koji kvalitetom, po svoj prilici, znatno nadma{uje pjesmu od koje polazi. U glazbenu se kritiku, me utim, na ovome mjestu ipak nemamo namjeru upu{tati, pa }emo

22 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Gili}, N.: Jo{ jedan... samo dodati zapa`anje o ugodnosti spoznaje da Gonzo nije jedini hrvatski autor koji je u stanju napraviti ovako dobar spot. Dobro raspolo`enje stvoreno Stampedom odr`ao je simpati~ni Govor tijela Darka Verni}a Bundija, no taj je enfant terrible Festivala cijelo vrijeme trajanja petoga programa strpljivo ~uvao jo{ jednoga asa u rukavu. Eksperimentalni je blok programa otvorila Sonata za Ernesta G. zaigranoga eksperimentatora Milana Bukovca, film u kojemu je na vrlo zanimljiv na~in iskori{ten jednominutni uradak Gdje je film Tomislave Vere{. Bukovac, u svome stilu, vrlo slobodno barata predlo{kom, poigrava se vizualnim svojstvima originala, mijenja ih, te sklada lijepu sonatu ludi~koga variranja i ritmiziranog preobra`avanja figuralnog u apstraktno, po na~elima koja nam prva padaju na um kada netko spomene ovaj ezoteri~ni filmski rod. Odmah uz bok Sonati za Ernesta G. nalazi se i freneti~ni jednominuti Tomislav Gotovac istoimenoga autora, impresivna autobiografija umjetnika koji je svoj rad iznio iz filma na ulice (poznati su njegovi happeninzi), a sada mitologiju svoga imena, lica i djela, vra}a tamo odakle je do{la. Sa`etost i monta`na dinamika ove autobiografije ~ini podsvijest mjestom na kojemu se Tomislav Gotovac mo`e na pravi na~in shvatiti, jasno, pod uvjetom da gledatelj poznaje dosada{nji Gotov~ev filmski i izvanfilmski opus. Ostali se eksperimentalni filmovi ne ~ine ovako uspjelim, no vrijedan je spomena svakako i 91, 2, 3... Dra`ena Kranjeca, zgodna vinjeta u kojoj su grozote rata zami{ljene i prezentirane eksperimentalisti~kom za~udno{}u postupka. Tematski i kvalitativno na Kranjecov se film nadovezuju i Dani pre`ivjelog ratnika Vedrana [amanovi}a. U tom se djelu poznata eksperimentalisti~ka tehnika mrcvarenja slike stavlja u funkciju psihi~koga produbljivanja naslovnoga junaka, te (budu}i da se u tome filmu ~itav svijet izobli~uje) univerzaliziranja njegove osobne drame. Premda to mo`e zvu~ati i pomalo blesavo, ova su dva stilizirana i kratka uradka filmski i umjetni~ki vrijednija svjedo~anstva o ratu nego kilometri i kilometri ljudski potresne, ali neosmi{ljene magnetoskopske vrpce koji se na HRT-u okre}u u najelitnijim terminima, pod firmom dokumentarnoga filma. Na kraju je ovoga programa trebao biti prikazan Bundijev multimedijalni eksperiment Na dnu, no ta je»uzbudljiva i dramati~na eksperimentalna filmska pri~a«(citat je iz tipi~no bundijevskog reklamnog letka) zbog tehni~kih nesporazuma prikazana na po~etku {estoga programa. Eksplicitno antifilmi~an i zarazno zaigran, Bundijev film minira o~ekivanja filmske pri~e snimanjem vlastitoga odlaska u zahod, pri ~emu je to~ka promatranja smje{tena u sam sanitarni ~vor, a publika pri sugeriranju uriniranja biva zalivena zbiljskom vodom. Kao film, Na dnu nije ba{ briljatno ostvarenje, ali je popularni Bundi, nakon pro{logodi{njeg Izbuljenog blaga, i ove godine dokazao da je postigao ono o ~emu ve}ina filma- {a sanja, premda neke zbog tih snova grize savjest. Bundi je, naime, napipao bilo publike, te time postao niskobud`etni, alternativni, eksperimentalni anti-bre{an, a k tome je rije~ o ~udnome kri`ancu Eda Wooda i Toma Gotovca. Bez Bundijeva bi (anti)filmskog `ara ovaj Festival bio siroma{niji nego Milan Bukovac: Sonata za Ernesta G. bez nekih smrtno ambicioznih uradaka, ~ak dijelom i onih koji su kvalitativno nadmo}niji. Nakon razigranih eksperimentalaca, u drugom se programu tre}ega dana ukazao izvrsni dokumentarac Mirila Vlade Zrni}a, eksperimentatora s dokumentaristi~kim sklonostima i dokumentariste s eksperimentalisti~kim pomakom u filmskom promi{ljanju gra e. Vrlo inteligentan, duhovit i vizualno privla~an, Zrni}ev film u trenucima najve}eg stilisti~kog intenziteta prelazi dijelom u eksperimentalisti~ku apstrakciju, usvajaju}i iz prirode istodobno stati~nost (nepromjenjivost) i zastra{uju}u pro`etost univerzalnim ritmovima pulsiraju}ega `ivota. Bundi snima s pretpostavkom da je sve re~eno, pa treba krenuti od nekog novog po~etka (ovdje za- 21

23 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Gili}, N.: Jo{ jedan... Ana Marija Vidakovi} i Sanja Slijep~evi}: Pri~a s krova nemarujemo tezu da se Bundi»zeza«jer nema produkcijskih uvjeta za snimiti normalan film), a Zrni} filmom o hrvatskom Nanooku dokazuje kako jo{ ima nade za audiovizualne umjetnosti. S mogu}om iznimkom Poga~ice, ro~elice, mendulice, ostala su dokumentaristi~ka djela pala u debelu sjenu, pa ni simpati~ni ali sirovi dokumentarac Prognano djetinjstvo (re`ija Biljane ^aki}) prikazan u ovom programu nije imao velikih {ansi za strukovne nagrade. Animirani su filmovi zaklju~ili ovaj zanimljiv dan, privukav{i neuobi~ajeno velik broj gledatelja i navija~a. Ostvareni uglavnom u studijima Zagreb filma, ovi crti}i dijele sklonost za geg a, premda im op}a kvalitativna razina nije ba{ zastra{uju}e visoka, iz ponude se izdvajaju diskretno feministi~ka Pri~a s krova Ane Marije Vidakovi} i Sanje Slijep~evi}, groteskni Dan kada su izumrli dinosauri Tomislava Zlati}a i Ivana Prli}a, te {armantno neozbiljni Na kraju trika Ilijane Marin i Tomislava Be{taka. Tre}i je dan festivala, dakle, obilje`en pove}anim zanimanjem publike, te ne{to ve}om op}om razinom kvalitete no, ukoliko niste primijetili, moramo vam skrenuti pozornost da u toj ponudi nije bilo igranih filmova. Subota, 15. o`ujka Nakon dinami~noga petka, zadnji je dan konkurencije prili~no antiklimati~no djelovao. Sedmi program festivala obilje`ili su solidan etnografski dokumentarac Poklade su ludi Beli}a i solidan spot Nebo Mauricija Ferlina, a ve} spominjani Radislav Jovanov drasti~no je podbacio spotom Novi svijet. Dokumentarac Kad hrvatsko srce bije posvjedo~io je jo{ jednom o neobi~noj sklonosti nekih na{ih dokumentarista za pretakanje najzanimljivije gra e u ubita~no dosadan i ne pretjerano osmi{ljen filmski proizvod. Nakon ~ega taj proizvod jo{ malo rastegnu. Naravno, 22 ne treba zaboraviti da zakonitosti koncipiranja televizijskoga programa name}u autorima minuta`u ~esto neprikladnu gra i ili njihovoj trenuta~noj inspiraciji (pa i op}im sklonostima), a ne namjeravamo ovdje osporiti ni ~injenicu da takvi proizvodi bolje izgledaju na malome ekranu za koji su, kona~no, i snimljeni. Samo onda se opet postavlja staro pitanje o svrhovitosti slanja takvih proizvoda na Dane hrvatskoga filma. Uz filmove kao {to je ovaj o kojemu smo rekli par rije~i, nije ~udno da publika ne hrli pretjerano na festivalske projekcije ako nije na programu film nekog njihovog prijatelja ili kolege. Me utim, neka nam bude dopu{teno opisati iritantnu maniru jednoga dijela publike, ve} tradicionalno vezanog uz filmove koji pristi`u iz produkcije ADU. Ti se gledatelji pojave samo na programu u kojemu }e biti prikazan film uz koji su osobno vezani, no prije nego to remek-djelo zauzme platno, ovi filmoljupci krate vrijeme glasno iskazuju}i svoju duhovitost i filmsko znanje, dok pljuvanje po tu- im filmovima znaju dinami~nosti radi kombinirati s pre{etavanjem po dvorani, ne bi li jo{ nekome omeli pra}enje programa. Kad po~ne»njihov«neponovljivi filmski proizvod, ovi budu}i Tadi}i i Golici iskazuju zavidnu razinu koncentracije i navija~koga duha, no afirmativno ih raspolo- `enje ne dr`i du`e od trajanja filma zbog kojega su do{li. Odlazak iz dvorane, me utim, oni ~esto ne}e poduzeti prije nego zapo~ne sljede}i film, pa tako znaju dodatno omesti ne~ije pra}enje zbivanja na platnu. Festival ove filmoljupce ponovo do~eka tek na sve~anom zatvaranju, gdje mogu jo{ jednom iskazati svoje navija~ke potencijale pri progla{avanju nagrada. Opisani se scenarij ove godine ozbiljio u vezi s korektnim kratkometra`nim igranim filmom Domina redatelja Ognjena Svili~i}a, urbano gubitni~ke pri~e u kojoj se tek gluma Roberta Bu{i}a izdi`e iznad ne ba{ impozantnog prosjeka Tomislav Zlati} i Ivan Prli}: Dan kada su izumrli dinosauri

24 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Gili}, N.: Jo{ jedan... cjeline. Jasno je da se ovogodi{nja igranofilmska produkcija nije proslavila, a da u sedmome programu nije prikazan spot Mene ne zanima snimljen s grupom Majke, isto bi se moglo re}i i za radove Radislava Jovanova. Gonzov {minkerski spot Apokalipso {armirao je, dodu{e, i mnoge kriti~are, ali se zato njegov»dokumentarac«severina moja stvar istaknuo besmisleno{}u, potpunom nezanimljivo{}u i manjkom strukture. Namjenski dokumentarac o snimanju Severinina albuma mo`da je najlo{iji audiovizualni zapis Festivala, ali je spot Mene ne zanima ipak podsjetio na pro{logodi{njeg Gonza. Radi se o dojmljivom uprizorenju poetski i rokerski sna`ne pjesme, kojim i buntovnik Bare mo`e biti vrlo zadovoljan. Naime, ~ak ni kad gasi cigaretu na vlastitim prsima, u Gonzovu se spotu frontmen Majki ne doima smije{nim pozerom ni {minkerskim gubitnikom po profesiji. Ipak, koliko god ovaj spot bio dobar, Jasna Zastavnikovi} je ve} spominjanim Stampedom preuzela od Jovanova {tafetu u ovoj kategoriji. Zaklju~ak Ako je itko sumnjao u bijedno stanje u kojemu se hrvatska kinematografija nalazi, ovogodi{njim se Danima hrvatskoga filma Festivalom kratkoga metra mogao uvjeriti koliko lo{e stvari zbilja stoje. Vidjeli smo, dodu{e, nekoliko zanimljivih dokumentaraca, a me u njima i dva vrlo vrijedna (Mirila i Poga~ica, ro~elica, mendulica), kao i nekoliko zbilja dobrih spotova (Stampedo, Tama, Mene ne zanima). Bilo je, k ktome, i solidnih animiranih filmova, a eksperimentatori su odr`ali visok standard svoje produkcije (Sonata za Ernesta G., Tomislav Gotovac). Eksperimentatori su, me utim, do te mjere izolirani od dominantne kinematografije da za njihove uspjehe nitko nije zaslu`an osim njih samih, a i glazbeni su spotovi pojava tek rubno vezana uz kinematografiju, financijski podr`ana iz krugova glazbenoga posla. Dokumentarci se, gledano u cjelini, suvi{e oslanjaju na televiziju kao medij i HRT kao producenta, pa stanje stvari postane potpuno jasno tek kada se zamijeti pusto{ u kategorijama kratkometra`nog i srednjometra`nog igranog filma. Mirela Ivankovi} i Tatjana Brajkovi}: Putovanje oko svijeta u 60 sekundi Pi{u}i o pro{logodi{njim Danima, Diana Nenadi} je brojku od pet prikazanih igranih filmova nazvala nedopustivo malenom, a ove su godine prikazana samo dva igrana filma, od kojih je jedan proizveden u Italiji, a drugi nije ni{ta vi{e od korektne studentske vje`be! Iz svega do sada iznesenog name}e se logi~an zaklju~ak da bi u mjerodavnom ministarstvu trebalo dobro promisliti o tome da li Hrvatska `eli imati normalnu kinematografiju i, ako `eli, {to bi se moglo u~initi za njeno uspostavljanje. Postalo je ve} pomalo zamorno pratiti tehni~ki nezadovoljavaju}e projekcije elektronske slike na velikom platnu, pa bi zbilja bilo lijepo kad bi na ovom filmskom festivalu bilo malo vi{e filma. Neo~ekivan odziv publike na nekim projekcijama, iznena uju}e pozitivna op}a atmosfera, kao i ~injenica da ipak jo{ nisu svi talenti emigrirali iz Hrvatske u potrazi za adekvatnim poslom, daju kakav takav povod umjerenom optimizmu. Ali, kao i nakon pro{lih Dana hrvatskoga filma, strah pred budu}no{}u mora zgrabiti svakoga tko bi jednoga dana htio zara ivati za `ivot kao profesionalni hrvatski filma{. Stoga se strategija promi{ljanja budu}nosti ne bi smjela oslanjati samo na talente, entuzijaste i simpatizere. Nikica Gili} Yet Another Film Festival in Country without Cinema UDC (497.5) Reviewing the sixth Croatian film festival Croatian festival of short films, one can mention several interesting and two excellent documentary film (Mirila by Vlado Zrni} and Poga~ica, ro~elica, mendulica Pag lace-making techniques by Vlatka Vorkapi}). Several really good music videos were also screened at the Festival (Stampedo by Jasna Zastavnikovi}, Tama/Darkness by Emil Mate{i}, Mene ne zanima/i m not interested by Radislav Jovanov Gonzo), as well as few nice animated films, while the experimental films and videos production upheld its usual high standard (especially with Sonata za Ernesta G./Sonata for Ernest G. by Milan Bukovac and Tomislav Gotovac by Tomislav Gotovac). However, documentaries are generally produced by HRT (Croatian radio-television), the national television network, and too often suffer by its restrains. Musical videos are only periferally linked to the film production, while the experimentalists are too isolated from the world of dominant production to let anyone outside the experimentalist circle take credit for their success. It is in the wasteland of feature film production that the crisis of Croatian film industry is most clearly seen, but the solution should not be left to talents, enthusiasts and film buffs, because they are obviously uncapable of supporting the film industry. The government officials should therefore decide whether they find our film industry worth restorin and, if they do, what can be done about it. 23

25 Filmografija 6. dana hrvatskoga filma o`ujka Kratkometra`ni igrani filmovi* DOMINA / prod. Akademija dramske umjetnosti, Zagreb : 1996 r. Ognjen Svili~i}, k. Mirko Piv~evi}, mt. Tomislav Pavlic. ul. Nina Violi}, Robert Bu- {i}. igr, ktm, 16 mm, color, 20 min; Domina je ime salona za masa`u u kojemu mlada vlasnica pru`a usluge posjetiteljima, a filmska se pri~a urbano-gubitni~kog sadr`aja, odigrava u iznevjerenim o~ekivanjima i nesporazumima izme u vlasnice salona, njene stanodavke i slu- ~ajnog posjetitelja. RADIO DRAMA / prod. CFP per la tecnica cinetelevisiva, Milano : sc. Sergej Grguri}, Paola Caccianiga, Antonella Creti, r. Sergej Grguri}, mt. Veronica Tronconi. ul. Antonio Cavallini, Ottonelle Mocellin. igr, ktm, 16 mm (BETA), color, 13 min; Nakon trotjedne smjene u Slu`bi sigurnosti, crta~ stripova Juri, vra}a se ku}i. Zvukovi iz susjednih stanova potaknu ga da razradi plan kojim bi pobolj{ao ~ujnost me u stanovima i time ostvario mogu}nost prislu{kivanja i kontrole sustanara radi otkrivanja»unutra{njeg neprijatelja«. U ostvarenje plana uklju~uje i sestru Lenu, no ona ga prijavljuje vlastima. Dokumentarni filmovi DERBI / DERBY / prod. Akademija dramske umjetnosti, Zagreb, sc. Dalibor Matani}, r. Dalibor Matani}, k. Dalibor Matani}, mt. Tomislav Rukavina. gl. Tomislav Rukavina. dok, ktm, SVHS, c/b, 17 min; Putovanje skupine navija~a Bad Blue Boys iz Zagreba u Split na va`nu nogometnu utakmicu vje~nih nogometnih protivnika. DRU@BA PLEMENITOG DIMA / prod. HRT, Zagreb, 1996., ur. Miroslav Mikuljan. sc. Aleksej Pavlovsky, Beli}, Guberovi}. gl. izbor Ivica Drni}. dok, ktm, BETA, color, 30 min; U`ivatelji duhana za lulu posebna su, ekskluzivna»kasta«me u pu{a~ima. Okupljeni u Zagreba~kom klubu pu{a~a lula koji djeluje ve} dvanaest godina, oni razvijaju me usobna prijateljstva i redovito prire uju posebna, slo`ena i zahtjevna natjecanja u pu{enju lula. FRANK HORVAT FOTOGRAF / prod. HRT, Zagreb, 1997., ur. Miroslav Mikuljan. sc. i r. Lawrence Kiiru, k. Milan Bukovac, mt. Ivica Golik, Dubravko Prugove~ki. gl. izbor Mladen Magdaleni}, ton Nino Zubovi}. dok, ktm, BETA, color, 30 min; Svjetski ugledni fotograf Frank Horvat ro en godine u Opatiji, oti{ao je godine s majkom u inozemstvo, a danas `ivi u Parizu. U filmu Frank Horvat opisuje svoju mladost, strast za putovanjima i ljubav prema umjetni~koj fotografiji, te `elji da obnovi veze s Hrvatskom i svojim starim zavi~ajem. JASON / prod. HRT, Zagreb, autor Silvio Jasenkovi}. dok, ktm, BETA, color, 21 min; Dokumentarni film snimljen na najuglednijem svjetskom vojnom u~ili{tu West Point, pri~a je o Jasenu Drnasinu, prvom Hrvatu koji je uspio pro}i zahtjevne uvjete prijama i tako dobio svoje mjesto me u budu}om vojnom elitom. KAD HRVATSKO SRCE BIJE / prod. HRT, Zagreb, 1996., ur. Miroslav Mikuljan. sc. i r. Ninoslav Lov~evi}, Miljenko Brigljevi}, mt. Miljenko Brigljevi}. gl. izbor Ivica Drni}, ton Rudi Cupa~. dok, sdm, BETA, color, 55 min; Pri~a o bra}i blizancima, Davoru Glasnovi}u, koji su zbog nepovoljnih politi~kih prilika za jugoslavenskoga komunisti~kog re`ima jo{ kao dje~aci prebjegli s majkom u Kanadu, a po~etkom Domovinskog rata vratili se u Hrvatsku. Razli~ite su im bile sudbine u ratu, no ideja slobodne i nezavisne Hrvatske, koju im je majka usadila za najranijeg djetinjstva, nikad nije oslabila. KRAPINA / prod. HRT, Zagreb, sc. i r. Jelena Rajkovi}, k. Dra`en [avor, Mario Kalendari}, mt. Hrvoje Matasovi}. gl. Hrvoje Crni}-Bokser, ton Trnka. dok, ktm, BETA, color, 30 min; Film o traumama branitelja u Domovinskom ratu, koje zavr- {avaju incidentima i poku{aj analize uzroka neprilago enom pona{anju. MIRILA / prod. HTV, Zagreb, autor Vlado Zrni}. dok, ktm, 16 mm, color, 23 min; Jedan dan `ivota posljednja dva stanovnika Nacionalnog parka Paklenice. Odnos ~ovjeka i prirode u surovoj ljepoti planinskog masiva Velebita i njihova razmi{ljanja o `ivotu koji zavr{ava u Mirilima, stani{tima mrtvih na putu do groblja. NE DOLAZI[ U OBZIR, PALI!!! / IT S OUT OF THE QUESTION, SHOOT OFF!!! / prod. Salona film, Split, AVS Broadcast Split, KK Split, sc. Edo Diokle (prema djelu ST samo tako, Jolande Tudor i Gorana Golovka), r. Edo Diokle, k. Boris Poljak, Markovi}. gl. izbor Dramski studio za mlade`, GKM Split, ton Edi Urem. ul. glumci Dramskog studija za mlade` GKM Split. dok, ktm, BETA, color, 19 min; Glumci Dramskog studija za mlade` Gradskog kazali{ta mladih iz Splita u hladnom, nedovr{enom i neure enom prostoru Doma mlade`i izvode svoj projekt ST samo tako, variraju}i odnos tijela i betona, urbanih konglomeracija i osje}aja, stvarnosti i iluzije. * Popis kratica: prod. producent; sc. scenarij; r. redatelj; k. kamera; mt. monta`a; gl. glazba; ul. uloge; igr igrani film; dok dokumentarni film; ani animirani film; ktm kratkometra`ni film; sdm srednjometra`ni film.

26 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija 6. dana... NESPRAVAN ZA PROBLEM / UNREADY FOR PROBLEM / prod. HRT, Zagreb, sc. i r. k. Branko Cahun, mt. Alfred Kolombo. gl. izbor Todor Dedi}. dok, ktm, BETA, color, 30 min; Dokumentarni zapis o filmskom glumcu i likovnom umjetniku Darku ^urdi. OSKAR HERMAN SAMOTNI PUTNIK POLAGANA HODA / prod. HRT, Zagreb, sc. Mira Wolf, Biserka Rauter-Plan~i}, r. Mira Wolf, k. Mirko Vodani}, mt. Vesna Sulejmanpa{i}, Vesna Feren~ak. gl. izbor Liliana Zaver{nik, Turkovi}. dok, ktm, BETA, color, 30 min; Dokumentarni film o Oskaru Hermanu, slikaru mhnchenskog kruga i njegovoj slikarskoj ostav{tini. PANTOMIMI^AR / prod. HRT, Zagreb, sc i r. Ljubica Jankovi}-Lazari}, mt. Mirko Kremeni}. gl. izbor Ivica Drni}. dok, ktm, BETA, color, 15 min; Antun Kupanovac, gluhonijemi pantomimi~ar uveseljava zagrep~ane na Trgu Bana Jela~i}a. Ki{a, snijeg, sunce on je uvijek tamo na svom stupu u»trokutu«izme u Kamenitih vrata, Katedrale i sunca koji ga uvijek iznutra grije. To je pri- ~a o obi~nom ~ovjeku koji se izdvoji iz mase, na{minka se na stubi{tu ku}e, presvu~e u svoj kostim i istr~i sretan na glavni gradski trg da bi opet ispo~etka uveseljavao prolaznike. POGA^ICA, RO^ELICA, MENDULICA / prod. HRT, Zagreb, 1996., ur. Mario Sedmak. sc. i r. Vlatka Vorkapi}, k. Mile Tapavi~ki, mt. Nina Koleti}. gl. izbor Vlatka Vorkapi}, ton Anton Trnka. dok, ktm, 16 mm, color i c/b, 25 min; Poga~ica, ro~elica, mendulica nazivi su pojedinih tehnika {ivanja ~uvene pa{ke ~ipke. Film je cjelovit prikaz nastanka i razvitka te profinjene tvorevine, vrhunskog umjetni~kog rada nastalog u rukama posve jednostavnih `ena iz puka, koje su njime privukle pozornost i be~kog carskog dvora. POKLADE SU LUDI DANI / prod. HRT, Zagreb, Beli}. dok, ktm, BETA, color 30 min; Etnografski film o tradicionalnim pokladnim obi~ajima o`ivljenim na veselim pokladnim sve~anostima u Slavonskom Brodu. PREBLIZU SMRTI / prod. HRT, Zagreb, 1996., ur. Miroslav Mikuljan. sc. i r. Sanja Bili}, k. Andrija Piv~evi}, mt. Robert Petrinec. dok, ktm, BETA, color, 30 min; Dokumentarni film o»hrvatskom Tigru«, slikaru Petru Parcu- Dalmati koji je godine te{ko ranjen na Pelje{cu i pravim ~udom ostao `iv. Film prati tegoban povratak u `ivot u kojem posebice zna~enje dobiva njegov slikarski rad. PROGNANO DJETINJSTVO / prod. HRT, Zagreb, ur. Miroslav Mikuljan. sc. i r. Biljana ^aki}, k. Karmelo Kursar, mt. Damir Jakopovi}, Davor Javor{ek, Miljenko Novosel. gl. izbor Biljana ^aki}. dok, ktm, BETA, color, 30 min; Sudbina vukovarskog dje~aka Milana koji je s devet godina, po~ekom napada na Vukovar, s ostalom djecom putem Crvenog kri`a zbrinut u primorskom prihvatili{tu. Zbog sve te`e situacije nije se mogao vratiti natrag u Vukovar gdje su mu ostale mama i baka. Nakon pada Vukovara majku su mu zarobili ~etnici. Za nju znamo samo da je psihi~ki oboljela i da je smje{tena u dom za nezbrinute osobe u Subotici. Pri~a prati Milanov `ivot i snala`enje po domovima u o~ekivanju da mu do e majka i da se vrate zajedno u Vukovar. SAMOBORSKI KARNEVAL / prod. Filmska autorska grupa Enthusia Planck, Samobor, autor Damir ^u~i}. dok, ktm, BETA, color, 13 min; Karnevalski dani svake godine pretvaraju Samobor u reviju razli~itih maski i sredi{te pokladnog veselja koje zavr{ava tradicionalnim spaljivanjem princa karnevala. SAMOHRANI O^EVI / prod. HRT, Zagreb, 1996., ur. Miroslav Mikuljan. sc. Andrea ]aki}, r. Sr an Segari}, k. Damir Bednjanec, mt. Davor Javor{ek. gl. izbor Emilio Kutle{a, ton Sa{a Aneti}. dok, ktm, BETA, color, 30 min; Dokumentarni film o o~evima koji sami brinu o svojoj djeci, o njihovim svakodnevnim brigama, radostima, strahovima... Film kroz ~etiri razli~ite sudbine pokazuje kako se mu{karci snalaze u zahtjevnoj ulozi samohranog oca, {to im poma`e, a {to ih najvi{e mu~i i {to im nedostaje. SEVERINA MOJA STVAR / prod. Tutico, Planet komunikacije, HRT, autor Radislav Jovanov, mt. Dubravko Prugove~ki, Anita Jurkovi}. dok, sdm, BETA, color, 39 min; Dokumentarni zapis o pjeva~ici Severini u vrijeme snimanja novog albuma pjesama. U MIRU RATNICI / prod. HRT, Zagreb sc. Andrea ^aki}, r. Tomislav Fiket, k. Darko Halapija, mt. Damir Cimpre{ak. gl. izbor Tomislav Fiket, ton Zvonko Poljak. dok, sdm, BETA, color, 45 min; Dio trilogije dokumentarnih filmova o postratnim traumama hrvatskih branitelja nakon Domovinskog rata i njihovu prevladavanju. Razgovori s braniteljima o njihovim problemima i pronala`enja uzroka te{koj prilagodbi na~inu `ivota u miru. VELEBIT U ANDAMA I. / prod. HRT, Zagreb, sc. Sandi Novak, r. Velimir Rodi}, k. Sandi Novak, mt. Marina Andree. gl. tradicijska glazba Bolivije, Perua, Inti-WAYNA. dok, sdm, S/8 mm, 16 mm, color, 2x30 min; VELEBIT U ANDAMA II. / prod. HRT, Zagreb, sc. Velimir Rodi}, r. Sandi Novak, k. Sandi Novak, mt. Marina Andree. gl. tradicijska glazba Bolivije, Perua, Inti-WAYNA. dok, sdm, S/8 mm, 16 mm, color, 2x30 min; Film o speleolo{ko-alpinisti~koj ekspediciji Ande 95 Planinarskog dru{tva Sveu~ili{ta Velebit iz Zagreba. Cilj ekspedicije bio je istra`iti do sada nepoznat i neistra`en podzemni svijet planinskog masiva Anda. U prvom dijelu filma prikazan je speleolo{ki dio ekspedicije koji se odvijao u podru~ju Torotoro gdje se nalazi i najdu`a spilja Bolivije Umajalanta, duga 4300 m, te pojedinosti iz `ivota Indijanaca, plemena Aimara i Kechua. Drugi dio filma govori o znamenitostima Perua: arheolo{kom nalazi{tu Machu Picchu, Cuzcu prijestolnici Inka i jezeru Titicaca s plove}im otocima, a zavr{ava na vrhu najljep{e planine andskog masiva Cordillera Real, Huayna Potosi, u Boliviji. VUKOVARSKI POLIPTIH 4 : VUKOVAR S POLIPTIH 4 / prod. HRT, Zagreb, 1996., ur. Miroslav Mikuljan. sc. i r. Darko Dovrani}, k. Dra`en Petra~, Ivica Ognjenovi}, Vlado Bartolec, mt. Damir ^u~i}. gl. izbor Mladen Magdaleni}, ton Zlatko Petek, Nediljko Belanovi}, Zlatko Ki- {i}, \ur ica Mandi}. dok, sdm, BETA, color, 45 min; Film o stradanju Vukovara i Vukovaraca koji su pro`ivjeli ratne patnje, o masovnim zlo~inima Srba nad ranjenicima i neza- {ti}enim stanovnicima, o sljepilu me unarodnih promatra~a koji su svojim neznanjem i naivno{}u pridonijeli stradanju nesrpskog puka, te o nadi u povratak i lije~enju ratnih rana. 25

27 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija 6. dana Animirani filmovi DAN KAD SU IZUMRLI DINOSAURI / THE DAY WHEN THE DINOSAURS DIED / prod. Zagreb film, Zagreb, scenarij, re`ija, crte`, animacija, scenografija Tomislav Zlati}, Ivan Prli}. gl. Tomislav Babi}. ani, ktm, BETA, color, 1 min; Dvojica lukavih, prekobrojnih {takora, prijevarom su se ukrcali na Noinu arku umjesto dinosaurusa... GLAVNO JELO / THE MAIN COURSE / prod. Zagreb film, Zagreb, scenarij, re`ija, crte`, animacija, scenografija Korana Ba{i}, Davor Me ure~an. gl. Tomislav Babi}. ani, ktm, BETA, color, 1 min; Pohlepni prasac, u malome svinjcu jede svu hranu koju gospodar daje, a ostala tri prasca gladuju. Njegova nezasitnost je neizmjerna, on pojede sve, a njima ni{ta. Tako, malo-pomalo postaje groteskno debeo i trom pa sam postaje glavno jelo na bogato postavljenu stolu. LJUBAV PU@A / prod. HRT, Zagreb, scenarij, re`ija, animacija, scenografija Andrea Bassi, k. Lu~ka Pantar, mt. Ljubica Albahari. gl. Davor Rocco. ani, ktm, BETA, 4 min; Radoznala gusjenica nagnuv{i se na list upadne u staklenku iz koje ju spa{ava njen»vitez«vodenjak. MAJMUNSKA PERSPEKTIVA / MONKEY S POINT OF VIEW / prod. Zagreb film, Zagreb, scenarij, re`ija, animacija, scenografija. Martina Domanovac, Stjepan Luki}, k. Sre}ko Brki}. gl. Bruno Kova~i}. ani, ktm, 35 mm, color, 1 min; Dvojica majmuna ~itaju Darwina i umiru od smijeha zami{ljaju}i {to bi sve mogli biti kad»postanu ljudi«. Ali, smijeh malopomalo zamjenjuje sumnja, pa panika i na kraju o~aj. NA KRAJU TRIKA / AT THE END OF THE TRICK / prod. Zagreb film, Zagreb, sc. Mladen Gospo~i}, Ilijana Marin, r. Ilijana Marin, Tomislav Be{tak, crte`, animacija, scenografija Ilijana Marin, Tomislav Be{tak, k. Sre}ko Brki}. gl. Bruno Kova~i}. ani, ktm, 35 mm, color, 1 min; Ma ioni~ar ima lo{ dan. Iz ~arobnog {e{ira vadi sve mogu}e `ivotinje osim zeca. Iz {e{ira izlaze nosorozi, ptice, ribe... Kad na kraju ljutita publika otjera ma ioni~ara, iz {e{ira izviruje zec i konspirativno poziva ze~icu da mu se u {e{iru pridru`i u malom, intimnom provodu. PRI^A S KROVA / A TALE FROM THE ROOFTOP / prod. Zagreb film, Zagreb, scenarij, re`ija, crte`, animacija, scenografija Ana Marija Vidakovi}, Sanja Slijep~evi}, k. Sre}ko Brki}. gl. Bruno Kova~i}. 35 mm, color, 1 min; Simpati~ni jazav~ar je dimja~ar. Veselo obavlja svoj posao, ali u ~i{}enju jednog dimnjaka puca mu ~etka! Na obli`njem krovu sun~a se prekrasna bijela, lijena maca. On ju tako prestra{i da se ona sva nakostrije{i i tako nakostrije{enu on ju upotrebi kao ~etku! Veselo odlazi nakon dobro obavljena posla, ali put mu prije e crna ma~ka i donese mu nesre}u. Crna ma~ka se otrese i opet pretvori u bijelu, lijenu macu. PUTOVANJE OKO SVIJETA U 60 SEKUNDI / AROUND THE WORLD IN 60 SECONDS / prod. Zagreb film, Zagreb, scenarij, re`ija, crte`, animacija, scenografija Mirela Ivankovi}, Tatjana Brajkovi}. gl. Tomislav Babi}. ani, ktm, BETA, color, 1 min; Na jednom raskri`ju, buha odlu~i odabrati smjer svog puta. Ska~u}i jendoli~nim skokovima ona prije e ~itav svijet i vrati se na isto mjesto. Kamera se udaljava visoko, visoko i dok buha nastavlja skakutati sada drugim smjerom, vidimo da se to sve skupa doga a na jednoj svinji. Eksperimentalni filmovi CENTAR SVIJETA / prod. Crna ovca, Zagreb, autor Darko Verni} Bundi. ton Tomislav Hleb. eksp, ktm, l6 mm, color, 5 min; Pogled okom kamere na vlastitu os rotacije, na sebe i svijet oko sebe... DANI PRE@IVJELOG RATNIKA / DAYS OF THE WARRIOR WHO SUR- VIVED / prod. Vedran [amanovi}, Zagreb, autor Vedran [amanovi}. gl. Bulog. eksp, ktm, 16 mm, color, 1 min; Jednominutni portret ratnika i njegova trajanja izme u pro{- losti i sada{njosti. 91, 2, 3... / prod. Hrvatska televizija, Bjelovar, autor Dra`en Kranjec. ul. Tibor Javurek. eksp, ktm, BETA, color, 2 min; Komentar ratnih zbivanja izra`en naoko ravnodu{no prema zbivanjima i zlu koje je rat izazvao. MITOVI / MYTHS / autor Vladimir Petek (prema knjizi Nancy Grimes: Jared french s Myths), digitalna obrada Vladimir Petek. gl. Sait-D, Derange. slike Jared French. eksp, ktm, digital video (SVHS), color, 6 min; Mitovi su svugdje oko nas, oni pro{li, sada{nji i budu}i, o nama ovisi koje }emo prihvatiti a koje odbaciti. Umjetnost je po~ela kada je ~ovjek shvatio svoju smrtnost, trajanje `ivota okvir je za umjetnikovo djelo. Ritam i monta`ni sljed, podjela kadra na odjeljke manje od sekunde, djeluju podsvjesno. NA DNU / prod. Crna ovca, Zagreb autor Darko Verni}-Bundi. eksp, ktm. b. p.; PUT U RAJ / THE ROAD TO HEAVEN / prod. Vedran [amanovi}, Zagreb, autor Vedran [amanovi}. gl. Bulog. eksp, ktm, 16 mm, c/b, 1 min; Jednominutni poetski zapis o smrti i umiranju. SONATA ZA ERNESTA G. / prod. Autorski studio fotografija, film, video, Zagreb, sc. i r. Milan Bukovac, k. Tomica Horvat, Milan Bukovac, mt. Damir ^u~i}. eksp, ktm, BETA, color, c/b, 8 min; Jednominutna sekvenca (tema) obra ena je po konstrukciji sonatnog oblika. U prvom dijelu tema varira u dva ugo aja (crno bijelo i kolor). U drugom dijelu teme se slobodnije razvijaju i ulaze u neku vrstu natjecanja... TIME MACHINE / prod. Autorski studio fotografija, film, video, Zagreb, autor Dalibor Tunguz, mt. Milan Bukovac, Dalibor Tunguz. eksp, ktm, BETA, 2 min; Snimka iz unutra{njosti zagreba~ke uspinja~e. Kransko spu{tanje i promjena uvjeta napravljena intervencijom u monta`i (pretapanje). TOMISLAV GOTOVAC / prod. Plavi film, Zagreb, sc. i r. Tomislav Gotovac, k. Zoran Happ. gl. arhivska (Billie Holliday). mt. Davor Pe}arina. eksp, ktm, BETA, color, 1 min; Posljednjih {ezdeset sekundi u `ivotu ~ovjeka kojega je pogodio metak, ili svojevrsna autobiografija autora. Namjenski filmovi APOKALIPSO / prod. Jabuka ton, Planet komunikacije, Zagreb, autor Radislav Jovanov Gonzo. gl. Darko Rundek, mt. Anita Jurkovi}. namjenski, ktm, 16 mm, spot, color, 4 min; ASTRONAUT / prod. Planet komunikacije, Zagreb, sc. i r. Krasimir Gan~ev, k. Silvio Jesenkovi}, mt. Krasimir Gan~ev. gl. Urban, maska Martina Ivekovi}. namjenski, ktm, 16 mm, spot, color, 6 min;

28 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija 6. dana... BLACKOUT PROJECT 101 / prod. Tomislav Fiket, Akademija dramske umjetnosti, Vizije d.o.o., Zagreb, autor Tomislav Fiket, mt. Anita Jurkovi}, Marina Andree. gl. Blackout project. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 7 min; BOLESTAN / prod. Planet komunikacije, Zagreb, sc. i r. Krasimir Gan- ~ev, k. Silvijo Jesenkovi}, mt. Krasimir Gan~ev. gl. Pips Chips & Video Clips, kostim Nensi Ba~ar, maska Martina Ivekovi}. ul. Antun Nalis, Etta Bartolazzi, D. [ivak, M. Paunovi}, Rebeka. namjenski, ktm, 16 mm, spot, color, 5 min; CHEROKEE JEEP / prod. Sanja i Vedran [amanovi}, Zagreb, sc i r. Sanja i Vedran [amanovi}, k. Vedran [amanovi}. gl. izbor Sanja [amanovi} (Andrews Sisters). namjenski, ktm, 16 mm, reklamni, c/b, min; CHRYSLER STRATUS / prod. Sanja i Vedran [amanovi}, Zagreb, sc. i r. Sanja i Vedran [amanovi}, k. Vedran [amanovi}, gl. izbor Sanja [amanovi} (Andrews Sisters). namjenski, ktm, 16 mm, reklamni, c/b, min; CHRYSLER VOYAGER / prod. Sanja i Vedran [amanovi}, Zagreb, sc. i r. Sanja i Vedran [amanovi}, k. Vedran [amanovi}, gl. izbor Sanja [amanovi} (Andrews Sisters). namjenski, ktm, 16 mm, reklamni, c/b, min; DVADESET SEKUNDI LO[EG FILMA / prod. HRT, Zagreb, autor Damir ^u~i}. gl. Dra`en Karija. namjenski, ktm, BETA, reklamni, color, 1 min; GOVOR TIJELA / prod. Crna ovca, Zagreb, autor Darko Verni} Bundi, mt. Robert Petrinec. gl. Zoran [vigir. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 1 min; GRAND CHEROKEE JEEP / prod. Sanja i Vedran [amanovi}, Zagreb, sc. i r. Sanja i Vedran [amanovi}, k. Vedran [amanovi}, gl. izbor Sanja [amanovi} (Andrews Sisters). namjenski, ktm, 16 mm, reklamni, c/b, 1 min; IT S UNIVERSAL / prod. Radislav Jovanov Gonzo, Studio Vizije, The Bastardz, Zagreb, autor Radislav Jovanov Gonzo, mt. Anita Jurkovi}. gl. The Bastardz. namjenski, ktm, 16 mm, spot, color, 4 min; KRADOM / prod. Energy film, Zagreb, sc. Dra`en [evo, Mario Deli}, r. Mario Deli}, k. Mario Deli}, mt. Teodor Ostoji}. ton Mario Vargovi}, sgf. Vid Spindler, maska Tanja Bjeli{. namjenski, ktm, BETA, spot, c/b i color, 4 min; LAHOR / prod. Planet komunikacije, Zagreb, sc. Status grupa, r. Krasimir Gan~ev, k. Radislav Jovanov, mt. Anita Jurkovi}. gl. Hrvoje [tefoti}, sgf. Mario Ivezi}, kostim Mario Klap~i}, maska Snje`ana Gorup. namjenski, ktm, 35 mm, reklamni, color, 1 min; MENE NE ZANIMA / prod. Jabuka ton, autor Radislav Jovanov Gonzo, mt. Anita Jurkovi}. gl. Majke. namjenski, ktm, 16 mm, spot, c/b, 4 min; NEBO / prod. Mauricio Ferlin, Pula, autor Mauricio Ferlin, mt. Josip Ru`i}. gl. Urban & 4. namjenski, ktm, BETA, spot, c/b, color, 4 min; MUHA U LETU / FLY IN FLIGHT / prod. Rose art video Production, d.o.o., Buje, sc. Sa{a Vukadinovi}, r. Josip Ru`i}, k. Josip Ru`i}, mt. Josip Ru`i}. gl. Space cakes, tonino~ento Ru`i}. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 4 min; NOVI SVIJET / prod. ZG-ZOE, Zagreb, autor Radislav Jovanov Gonzo, mt. Anita Jurkovi}. gl. Anamaria, Guido Min; eo. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 5 min; ONA JE NOVA / prod. Miljenko Bari~evi}, Zagreb, autor Miljenko Bari~evi}. gl. Rizol. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 3 min; OSJE]AM SE HAJ / prod. Psihomodo pop, Croatia records, Zagreb, autor Radislav Jovanov Gonzo, Tigran Kalebota, k. Radislav Jovanov Gonzo, mt. Marina Andre. gl. Psihomodo pop. namjenski, ktm, 16 mm, spot, color, 4 min; PALINGENESIA / prod. Akademija dramske umjetnosti, Zagreb, sc. i r. k. Sergije Michieli, mt. Tomislav Pavlic. gl. Sini{a O}ur{}ak. namjenski, ktm, SVHS, spot, color, 6 min; PO[TAR LAKOG SNA / prod. Planet komunikacija, Zagreb, sc. Krasimir Gan~ev (prema Dubravka Ivani}a Rippera: Strange Days), r. Krasimir Gan~ev, k. Silvio Jesenkovi}, mt. Anita Jurkovi}. gl. Pips Chips & Video Clips, kostim. Nensi Ba~ar, Mario Klap~i}. namjenski, ktm, 16 mm, spot, color, 7 min; PRAH I PEPEO / prod. ZG-ZOE, Zagreb, autor Radislav Jovanov Gonzo, mt. Marina Andre. gl. Tony Cetinski. namjenski, ktm, l6 mm (BETA), spot, c/b i color, 5 min; PRI^A / prod. Mauricio Ferlin, Pula, autor Mauricio Ferlin, k. Josip Ru`i}, mt. Josip Ru`i}, Mauricio Ferlin. gl. En Face. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 4 min; S VREMENA NA VRIJEME / prod. CBS, Planet komunikacije, Zagreb, autor Radislav Jovanov Gonzo, mt. Marina Andre. gl. Prljavo kazali- {te. 16 mm, spot, color, 5 min; STAMPEDO : STAMPEDO / prod. Tutico d.o.o., Zagreb, sc. i r. Jasna Zastavnikovi}, k. Mirko Piv~evi}, mt. Anita Jurkovi}. gl. Grupa Stampedo, sgf. Jasna Zastavnikovi}, kostim. Jasna Zastavnikovi}, grupa Stampedo. namjenski, ktm, 16 mm, spot, color, 4 min; SVA\A & KREG / prod. Rose art video production d.o.o., Alka Vuica, Zagreb, sc. Alka Vuica, r. k. i mt. Josip Ru`I}. gl. Alka Vuica, Magnifico, ton Ino~ente Ru`i}. namjenski, ktm, BETA i Hi8, spot, color, 5 min; SVE JE NO]AS ZA LJUBAV STVORENO (BILO JEDNOM U ZAGREBU) / prod. Energy film, Zagreb, sc. Hrvoje Juvan~i}, Mario Deli}, r. Mario Deli}, Hrvoje Juvan~i}, k. Mario Deli}, mt. Teodor Ostoji}. Kru{lin, ton Mario Vargovi}. sgf. Sa{a Gubijan, kostim. Ksenija Jeri~evi}, maska Sandra Markovi}. Kru{lin, Tomislav Belko, Vladimira Spindler, Snje`ana Milja, Nada Abrus. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 4 min; [UPLE BESEDE NI[ NE VREDE / prod. Studio K36 & Interfilm, Zagreb, sc. i r. Zrinko Ogresta, k. Davorin Gecl, mt. Vedran Peri{i}. ton CH1 mix. ul. Martin Sagner, Dra`en Kuhn, Predrag Duvnjak. namjenski, ktm, BETA, spot, 1. 5min; TAMA / prod. Stereo 1996., Zagreb, sc. i r. Emil Mate{i}, k. Svebor Kranjc, Mario Kokotovi}, Sa{a Kavi}, mt. Miljenko Bari~evi}. gl. Psihomodo pop. namjenski, ktm, BETA, spot, c/b, 4 min; TRI NARAN^E / prod. Art film, Zagreb, sc. Mladen Lu~i}, Livio Morosin, r. Mladen Lu~i}, k. i mt. Mladen Lu~i}. gl. Livio Morosin. namjenski, ktm, BETA, spot, color, 5 min; ZIRODENT / prod. Planet komunikacije, Zagreb, sc. Status grupa, r. Krasimir Gan~ev, k. Radislav Jovanov, mt. Krasimir Gan~ev. gl. Hrvoje [tefoti}, sgf. Mario Ivezi}, kostim. Nensi Ba~ar, Mario Klap~i}, maska Snje- `ana Gorup. namjenski, ktm, 35 mm, reklamni, color, 1 min; ZNAM DA JE ZIMA / prod. Art Istra, Gustafi, sc. i r. Mauricio Ferlin, k. Radislav Jovanov, mt. Anita Jurkovi}. gl. Gustafi. namjenski, ktm, 16 mm, spot, c/b i color, 4 min; * * * Na 6. danima hrvatskoga filma, koji su ove godine slu`beno dobili naziv Hrvatski filmski festival kratkoga metra, u osam programa natjecateljskoga dijela, prikazano je ukup- 27

29 Hrvat.film.ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija 6. dana... no 69 naslova u kategorijama kratkih igranih, dokumentarnih, animiranih, eksperimentalnih i namjenskih filmova. Prema kategorijama zastupljeni su bili: kratkometra`ni igrani filmovi 1 dokumentarni filmovi 21 animirani filmovi 7 eksperimentalni filmovi 8 namjenski filmovi 32 Na filmskoj vrpci snimljeno je 27 naslova (S/8 mm 1, 16 mm 21 i 35 mm 5) ili 39%, a na videu (VHS, S/VHS, BETA) 42 naslova ili 61% prikazanih radova. Natjecateljski program pratila su tri ocjenjiva~ka suda: 1) ocjenjiva~ki odbor Festivala (Vinko Bre{an, Stjepan ^ui}, Tomislav Kurelec, Diana Nenadi}, Igor Tomljanovi}), koji je dodijelio slu`bene festivalske nagrade; 2) ocjenjiva~ki odbor filmskih kriti~ara (~ine ga svi ~lanovi Dru{tva hrvatskih filmskih kriti~ara koji se odazovu pozivu), koji dodjeljuje tradicionalne nagrade kritike Oktavijan, te 3) ocjenjiva~ki odbor uredni{tva katoli~kog tjednika Glas koncila, koji dodjeljuje tradicionalnu nagradu Zlatna uljanica, za promicanje eti~kih vrijednosti u filmu. Prema odluci prire iva~kog odbora, od ove godine dodjeljuju se slu`bene nagrade: Velika nagrada Festivala: 3 ravnopravne nagrade za pojedina~ne autorske prinose, Nagrada za najbolji debitantski film, Nagrada Dru{tva hrvatskih filmskih kriti~ara Oktavijan dodjeljuje se za: dugometra`ni igrani film srednjometra`ni igrani film kratkometra`ni igrani film dugometra`ni dokumentarni film srednjometra`ni dokumentarni film kratkometra`ni dokumentarni film animirani film eksperimentalni film namjenski film glazbeni spot Osim natjecateljskog dijela, Festival je imao i posebni program u kojem su odr`ane ~etiri projekcije: retrospektiva dokumentarnog filmskog opusa Branka Belana izbor filmova Zlatka Boureka retrospektiva Mihovila Pansinija i izbor filmova iz dje~jeg filmskog stvarala{tva. Nagrade 6. dana hrvatskoga filma hrvatskoga filmskog festivala kratkog metra NAGRADE Velika nagrada za najbolji film MIRILA autor Vlado Zrni} proizvodnja HRT, Zagreb, Ravnopravne nagrade za pojedina~ne autorske prinose Vlatka Vorkapi} za re`iju i scenarij dokumentarnog filma POGA^ICA, RO^ELICA, MENDULICA proizvodnja HRT, Zagreb, Milan Bukovac za autorstvo eksperimentalnog filma SONATA ZA ERNESTA G proizvodnja Autorski studio fotografija, film, video, Zagreb, Radislav Jovanov Gonzo za autorstvo glazbenog spota APOKALIPSO proizvodnja Jabuka ton, Planet komunikacije, Zagreb, Nagrada za najbolji debitantski film Ana Marija Vidakovi} i Sanja Slijep~evi} za scenarij, re`iju, animaciju i scenografiju animiranog filma PRI^A S KROVA proizvodnja Zagreb film, Zagreb, NAGRADA ZLATNA ULJANICA GLASA KON- CILA ZA PROMICANJE ETI^KIH VRIJEDNOSTI U FILMU PROGNANO DJETINJSTVO redateljice Biljane ^aki} proizvodnja HTV, Zagreb, NAGRADE OKTAVIJAN HDFK Igrani cjelove~ernji film KAKO JE PO^EO RAT NA MOM OTOKU redatelj Vinko Bre{an proizvodnja HRT, Zagreb, Kratkometra`ni dokumentarni film MIRILA redatelj Vlado Zrni} proizvodnja HRT, Zagreb, Eksperimentalni film autor Milan Bukovac SONATA ZA ERNESTA G. proizvodnja Autorski studio fotografija, film, video, Zagreb, Animirani film PRI^A S KROVA redateljice Ana Marija Vidakovi} i Sanja Slijep~evi} proizvodnja Zagreb film, Zagreb, Glazbeni spot STAMPEDO redateljica Jasna Zastavnikovi} proizvodnja Tutico d.o.o., Zagreb, * U kategorijama: srednjometra`ni i kratkometra`ni igrani film, dugometra`ni i srednjometra`ni dokumentarni film, te namjenski film, nagrada nije dodijeljena. GODI[NJA NAGRADA HDFK VLADIMIR VUKOVI] ZA FILMSKU KRITIKU Diana Nenadi} za kritike objavljene u Vijencu i Kolu tijekom godine. 28

30 40. OBLJETNICA STUDIJA ZA CRTANI FILM REAKCIJA Borivoj Dovnikovi} Bordo Proma{ene analogije UDK (497.5)(091) Hrvatski filmski ljetopis posvetio je dobar dio svog 7. broja (listopad 1996.) 40-godi{njici Studija za crtani film Zagreb filma, i to je hvale vrijedno, posebno u trenutku kad je na{a animacija u veoma ozbiljnoj krizi i kad je upitna sudbina Zagreba~ke {kole crtanog filma koja je desetlje}ima pronosila ime na{e kinematografije u svijetu. Javljam se zato {to smatram da objavljeni tekstovi nisu (u potpunosti) dostojni navedenog jubileja, u prvom redu glavni prilog 40 godina Studija crtanog filma Zagreb filma njema~kog publicista Inga Petzkea. Jedini ~lanak dostojan teme je esej Jo{ka Maru{i}a Zlatko Grgi} i Zagreba~ka {kola crtanog filma, jer je napisan po{teno, znala~ki i iskreno. U Duga filmu 1951.: (stoje s lijeva) Branko Karabaji}, Turido Pau{, Norbert Neugebauer, Slavko Marjanac; (sjede) Borivoj Dovnikovi}, Walter Neugebauer, Vladimir Dela~ 29

31 Hrvat. film. ljeto. Zagreb / god. 3 (1997), br. 9, str Dovnikovi}, B.: Proma{ene... Poslije Duga filma, uo~i Zagreb filma: Snimanje reklamnog filma Kod zubara (Vladimir Jutri{a, Nikola Kostelac, Milan Slade, Du{an Vukoti}) * * * O napisu Sve nagrade SCF-a Zagreb filma Jadranke [arin mogu suditi samo uspore uju}i podatke koje imam za svoje filmove (a i njih sam u 90% slu~ajeva dobio upravo od autorice popisa, stru~ne suradnice za dokumentaciju u Zagreb filmu). Sla`em se s kriterijem da se kod popisa relevantnih nagrada i priznanja ne uzimaju u obzir festivalske diplome, kojih autori Zagreb filma imaju ve}i broj nego {to bi to imalo smisla nabrajati (iako bi za mnoge filmske autore, i kod nas i u svijetu, i to bio dragocjen podatak o uspjehu). No, tu nikako ne spadaju diplome Londonskog filmskog festivala, jer se tamo djelo smatra nagra enim ~im je»odabrano kao izniman film godine za prikazivanje na Londonskom filmskom festivalu (was selected as an outstanding film of the year for presentation at the London Film Festival).«Tako odabrani kratkometra`ni filmovi prikazuju se u predigri odabranih dugometra`nih filmova. To se, {to se ti~e mojih djela, odnosi na filmove Bez naslova (1964.), Ceremonija (1965.), Ljubitelji cvije}a (1971.) i Putnik drugog razreda (1973.) Ve}i je, me utim, nedostatak popisa Jadranke [arin {to u njemu nedostaju neke prave nagrade. Kod mojih filmova, specijalno priznanje u Krakowu za film Znati`elja (1966.), 30 prva nagrada na Festivalu humora u Gabrovu, Bugarska, filmu Krek (1967.), nagrada The Francis Scott Kay u Baltimoreu (1977.), tre}a nagrada u Bilbau i nagrada za najbolju animaciju u Hollywoodu za film Ljubitelji cvije}a (1971.), po- ~asna diploma u Tampereu za Jedan dan `ivota (1982.), te jedna od najzna~ajnijih specijalna nagrade `irija u Annecyju, Uzbudljivoj ljubavnoj pri~i (1989.) * * * Napis Minifilm u Zagreba~koj {koli crtanog filma zanimljiv je ve} po izboru teme. Mini-film, ili»film-pilula«kako je u {ezdesetim tako er nazivan animirani film u trajanju do jedne minute, odista je iznimno podru~je filmskog stvarala{- tva: to je film jednog daha, i bavili smo se njime u Zagreb filmu u pauzama izme u rada na»velikim«filmovima (trajanja do 12 minuta). Mislim da je pretenciozno o tome pisati kao o `anru kojemu se autori posve}uju ili ga napu{taju jer ga cijene ili ne cijene. Nijedan na{ me unarodno renomiran autor nije se sustavno bavio mini-filmom, nego samo, kao {to rekoh, u predahu izme u du`ih autorskih filmova. Tako pisac Nenad Pata u pasusu o meni ka`e:»borivoj Dovnikovi} Bordo instinktivno osje}a mini}, pa u samom po~etku, u doba Zagrebfilmijade, pravi Oratora i Ikarusa, zatim svojim

32 Hrvat. film. ljeto. Zagreb / god. 3 (1997), br. 9, str Dovnikovi}, B.: Proma{ene... Liberatorom na natje~aju Viva la liberta osvaja i nagradu Zagreba~kog salona. A onda prestaje. Ne vjeruje u mini-film. Vra}a se u okrilje dugog filma i postaje va`na dru{tvena li~nost.«prvo, ja nisam realizirao samo ta dva mini-filma (bilo ih je vi{e, za razne programe i svrhe). Drugo, ja nikad nisam razmi{ljao o vjerovanju ili nevjerovanju u mini-film, naravno, niti sam se vratio»dugom«filmu zato {to sam prestao vjerovati u mini-film. Takve su autorove ocjene besmislene. A {to se ti~e ~injenica, ni one nisu to~ne: Liberatora sam realizirao za neki me unarodni natje~aj na zadanu temu Viva la liberta, a nagradu za animirani film Zagreba~kog salona dobio sam poslije, i jedno s drugim nema nikakve veze. Zagonetan je, me utim, svr{etak pasusa gdje Pata iska~e iz na- ~ina dotadanjeg pisanja dodaju}i kako napu{tam mini}, vra- }am se»dugom«filmu i postajem»va`na dru{tvena li~nost«(podcrtao B. D.). Je li Pata htio re}i da sam napustio tako zna~ajnu djelatnost kao {to je stvaranje mini-filmova da bih postao»va`na dru{tvena li~nost«? I na kraju, ~emu navodni znaci, {to oni zna~e? Uostalom, u doba o kojem govorimo ja sam realizirao svoje»duge«filmove ^udna ptica, Ljubitelji cvije}a i Putnik drugog razreda (vidi podatke o nagradama u navedenom broju Ljetopisa). * * * A glavni povod {to se javljam, ~lanak je Inga Petzkea 40 godina Studija crtanog filma Zagreb filma. Veoma smo ~esto u proteklim desetlje}ima nailazili na inozemne napise o nama s krivim ~injenicama i nerazumijevanjem problema, no ovaj je put takav tekst preveden da se njime obilje`i jubilej jedne na{e kulturne pojave, i to u uglednom ~asopisu kao {to je Filmski ljetopis, ~iji je nakladnik nitko vi{e do sam slavljenik Zagreb film. Osnovni je dojam, s jedne strane, da autor Ingo Petzke pozna i meritorno ocjenjuje filmove Zagreba~ke {kole crtanog filma, ali, s druge strane, nedovoljno poznavaju}i ~injenice i odnose pi{e o povijesnom razvitku hrvatskog, zagreba~kog crtanog filma. Ve} na samom po~etku vidi se da on ne zna razliku izme- u biv{e Jugoslavije i zemalja soc-lagera, pa pau{alno trpa njihove uvjete i atmosferu u tada{nju hrvatsku kinematografiju, odnosno animaciju. Petzke ka`e kako su neko} u socijalisti~kim zemljama»umjetnici bili stalno zaposleni«(podcrtao B. D.). Pritom ne isti~e da hrvatski crtanofilmski stvaratelji (re`iseri, crta~i, animatori, a mnogo godina i kopisti i koloristi kao servis) nikad nisu bili stalno zaposleni i svoje prihode ostvarivali su kao slobodni filmski radnici preko ugovora za svako djelo; na mjese~nim pla}ama bila je samo administracija s pomo}- nim slu`bama. ^ak i pri kraju napisa Petzke se dr`i svoje zablude, pa, pi{u}i o te{koj situaciji u kojoj se nakon na- {ao Zagreb film, ka`e doslovce:»mnogi su autori potra`ili u drugim zemljama mogu}nosti za svoj umjetni~ki izraz; oni koji su ostali dr`ali su svoja namje{tenja mjesecima bez nade da }e dobiti pla}u«. A mi svi, naravno, znamo da je nakon Po~etak rada SCF Zagreb filma, 1956.: Potpisivanje jednog od u Zagreb filmu na (ne)pla}i ostala samo {a~ica administrativaca. [to se autora ti~e, oni su se jednostavno rasuli Aleksandar Marks, Zlatko Bourek, Du{an Vukoti}, (sjede) Andre Lu{i~i}, mnogobrojnih ugovora: (stoje) Boris Kolar, Vjekoslav Kostanj{ek, po raznim drugim podru~jima, i vrlo ih je malo oti{lo u ino- Ivo [oten (direktor Studija) 31 zemstvo. A to s pla}ama autora odigravalo se u drugim isto~noeuropskim zemljama (^e{koj, Slova~koj, Ma arskoj, Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i biv{em Sovjetskom Savezu). U pretposljednjem pasusu, govore}i o dana{njem stanju u Zagreb filmu, pisac s o~itim odobravanjem konstatira:»druk- ~ije nego u socijalisti~kim vremenima, umjetnici nisu na mjese~noj pla}i nego su samostalni autori s honorarom«. Sva{ta! Petzke neodgovorno grije{i kad utjecaj dr`ave na filmsko stvarala{tvo i animaciju, koji je bio veoma izra`en u navedenim dr`avama, jednostavno prenosi na prilike u Hrvatskoj u biv{oj Jugoslaviji. On kao tipi~an uzima (kontroverzan) slu- ~aj Vlade Kristla i ka`e:»umjesto da podupiru Studio u njegovu me unarodnom uspjehu, izmi{ljeni su umjetni~ki direktori. Prema lenjinisti~koj maksimi: Povjerenje je dobro, nadzor jo{ bolji, umjetni~ki direktori trebali su dr`ati autore Studija pod nadzorom. (...) Vrativ{i se u Jugoslaviju, uskoro se morao uvjeriti da nije on zaslu`an za Kra u dragulja (1959.) i za [agrensku ko`u (1960.), nego umjetni~ki direktori Mladen Feman i Ivo Vrbani}.«Jadni (umirovljeni) Feman i (pokojni) Vrbani}, koji, uzgred re~eno, nisu bili ni u Partiji, nisu ni sanjali da }e ih jedan stanac proglasiti komunisti~kim komesarima koji su gu{ili razvitak umjetni~kih sloboda u to doba. Treba odmah objasniti stvar da, bar ovdje kod nas, ovo mnogi ne bi prihvatili kao ~injenicu. U inozemstvu, u ovom slu~aju, nema pomo}i: ~lanak Inga Petzkea objavljen je u materijalima me unarodnog festivala u Oberhausenu i oti{ao u svijet. Gospodin Petzke nekim je ~udnim na~inom protuma~io ne~iji (engleski) tekst o problemu re`isera (engleski

33 Hrvat. film. ljeto. Zagreb / god. 3 (1997), br. 9, str Dovnikovi}, B.: Proma{ene... Autori Zagreba~ke {kole s pokreta~em hrvatskog crtanog filma Fadilom Had`i}em: (gore) Zlatko Bourek, Du{an Vukoti}, Fadil Had`i}, Aleksandar Marks, Boris Kolar; (dolje) Nedjeljko Dragi}, Borivoj Dovnikovi}, Pavao [talter directors) u prvim godinama razvitka na{e animacije (kasnih pedesetih). U tom razdoblju funkcije su se u proizvodnji crtanog filma, prema stranim profesionalnim uzorima, strogo po{tivale: re`iser, glavni crta~, animator, fazer... Tako je u prvom filmu Veliki miting (u Kerempuhu) re`iser bio Norbert Neugebauer, a crta~ njegov brat Walter. Tako se nastavilo u Duga filmu s tandemima Lu{i~i} (re`iser) Dela~ (crta~), N. Neugebauer (re`iser) Dovnikovi} (crta~), Sudar (re`iser) Vukoti} (crta~), a poslije, u Zagreb filmu: Vukoti} Marks, Vukoti} Kolar, Kostelac Kostanj{ek, Mimica Marks, Vunak Dovnikovi}, Ranitovi} Dragi}, pa tako i Feman Kristl, Vrbani} Kristl. Vukoti} je prvi sru{io tu shemu ve} u Duga filmu (kao iznimka) pa je svoj drugi film o Ki}i (Za~arani dvorac u Dudincima) i re`irao i crtao, a u Zagrebu preuzeo je obje funkcije kad je pred realizaciju filma Koncert za ma{insku pu{ku crta~ Boris Kolar morao na odslu`enje vojnog roka. Da se razumijemo, u profesionalnoj proizvodnji velikog broja animiranih filmova (pogotovo serija) odijeljene funkcije nu`ne su radi brzine i efikasnosti posla. No, u Zagreb filmu ubrzo se do{lo do spoznaje da je za stvaranje tzv. autorskog filma prirodno da jedan autor re`ira i dizajnira, pa ~ak i da animira svoj film (bilo bi idealno da na~ini i glazbu), jer tek tako dolazi do izra`aja jedinstven umjetni~ki pristup kreiranju jednog filmskog djela. Ni ovo ne mora biti pravilo, naravno, i Petzke nepotrebno pretjeruje kad ka`e da je u Zagreb filmu poslije zavladao»`eljezni zakon koji ka`e: animirani filmovi proizvod su jednog ~ovjeka«. Nije to postao zakon nego praksa, jer su sve vi{e crta~i-animatori, s ve}im ili manjim uspjehom, postajali kompletni autori a samostalna funkcija re`isera postupno je i{~eznula jer su oni, izme u ostalog, sve te`e dolazili do crta~a-animatora s kojima bi radili. Tako su u ranim {ezdesetima postali kompletni autori nekada{nji isklju~ivi crta- ~i ili crta~i-animatori (Dragi}, Marks, Kolar, Zaninovi}, Gr- 32 gi}, [talter, Bla`ekovi}, Dovnikovi}...). Primjer Mimice kao re`isera, Marksa kao crta~a/dizajnera i Jutri{e kao animatora iznimka je koja potvr uje pravilo. Na Istoku su do nedavna vladala stroga cehovska, sindikalna pravila o odvojenim funkcijama, u {to se uklapao i njihov sustav mjese~nih pla}a, pri kojem je re`iser mogao crtati ili crta~ re`irati film, ali za to nisu mogli dobiti pove}an honorar, pa je tako svatko uvijek radio svoj posao. Kod nas, dakle, to nije bio slu~aj, pa su na{i dizajneri vrlo brzo mogli i re`irati i animirati svoje filmove, s umno`enim honorarima, naravno. Tako je i Vlado Kristl, kao i ostali likovnjaci, u po~etku radio prve filmove s re`iserima (Mladenom Femanom Kra u dragulja i Ivom Vrbani}em [agrensku ko`u); svima nama je jasno da je u tim filmovima dominantan doprinos bio Kristlov, pa mu to nitko i ne osporava, ~ak ni nominalno, i nitko nikada to nije ~inio, ali bi, obratno, bilo nepravedno i neprofesionalno osporavati udio re`isera Femana i Vrbani}a u tim filmovima! G. Petzke naivno sam sebi ska~e u usta kad, odmah nakon smjelih tvrdnji o komesarima-umjetni~kim direktorima u Zagreb filmu, veli kako je Kristl ipak»kona~no dobio slobodne ruke«da radi Don Kihota, pa se ~ovjek pita kako je to bilo mogu}e nakon svih»represija«kojima je umjetnik bio podvrgnut! Kristl je stvorio djelo koje se, opravdano, smatra jednim od temelja svjetske animacije. Za{to je taj film bio nai{ao na nerazumijevanje u producentskoj ku}i, obja{- njenje je jednostavno: Don Kihot u svim je komponentama bio toliko ispred ne samo na{ih nego i svjetskih dostignu}a i shva}anja, da nije bilo neprirodno {to je uprava poduze}a dodala komentatorski tekst da bi»spasila nerazumljiv film«. Ova druga,»popravljena«verzija Don Kihota vi{e se nigdje javno ne prikazuje i mo`e danas slu`iti kao primjer nerazumijevanja sredine prema jednom velikom umjetniku. Mislim da to nije imalo nikakve veze s Kristlom kao apstraktnim slikarom i pripadnikom grupe EXAT 51. Ina~e, Kristl nije bio u sukobu samo s dru{tvom, nego i sa svima oko sebe, bez obzira jesu li mu bili bliski ili ne, naklonjeni ili nenaklonjeni. Nakon realizacije filma General in resni ~lovek (koji je skon- ~ao u»bunkeru«ljubljanske Vibe), zauvijek je napustio Zagreb i Hrvatsku. Pozivali smo ga kao po~asnoga gosta Svjetskog festivala animiranih filmova u povodu velike retrospektive Zagreba~ke {kole, no on je to odbio godine, nakon prvih vi{estrana~kih izbora, objavljen je u tada{- njem Startu veliki intervju neke Renate Reinhardt (Njema~ka) s Vladom Kristlom, u kojem je on, izme u ostalog, opisivao {to mu se sve doga alo kad se prvi put vratio u domovinu (iz Ju`ne Amerike). Tvrdio je da ga je, za vrijeme rada na Don Kihotu, po hodnicima Zagreb filma neprekidno pratio, izazivao i prijetio»pratilac s revolverom«(?!). A o slu~aju s filmom General rekao je ovo:»kad je film bio zavr{en, svi su bili uhap{eni. Mislim da su trojica ~ak bili strijeljani.«sve to, kao i sli~ne stupidarije, Start je objavio mirne du{e.

34 Hrvat. film. ljeto. Zagreb / god. 3 (1997), br. 9, str Dovnikovi}, B.: Proma{ene... Naravno, takve i sli~ne stvari poma`u publicistima kao {to je Ingo Petzke da stvaraju fragmente kulturne (i ne samo kulturne) povijesti jedne zemlje po stereotipima koji su sada u modi. Ujedno bacaju ljagu na Studio u Vla{koj ulici i na sve autore i suradnike koji su tada radili na na{em crtanom filmu. [to se ti~e stvarala~kih sloboda u tada{njoj hrvatskoj animaciji, treba re}i da su nam na njoj zavidjeli kolege i s Istoka i sa Zapada; prve su sputavali i usmjeravali dr`avni dramaturzi cenzori, druge producenti koji su financirali film. Klju~ uspjeha Zagreba~ke {kole upravo je bio u toj stvarala~koj slobodi. Zbog toga je, po mom mi{ljenju, katkada bilo i previ{e lo{ijih filmova, jer su novac dobivali i autori koji nisu obe}avali ve}e domete, a kojima nije imao tko pomo}i da se vrate sa stranputica ili pak nisu zaslu`ivali da im se uop}e povjeri ve}i projekt. Na jednom mjestu I. Petzke dovodi u pitanje ~ak i svoje poznavanje odnosa u svijetu animacije; kad govori o stagnaciji u proizvodnji u Zagreb filmu, on pi{e:»1982. zanimanje za crtane filmove postalo je tako slabo i umjetni~ka stagnacija oti{la tako daleko, da 5. zagreba~ki Svjetski festival animiranih filmova nije imao pobjednika Grand prixa«. Pa kakve veze zagreba~ka stagnacija ima s nedodjeljivanjem Grand prixa na jednome me unarodnom festivalu? Glede ~injenica, napis I. Petzkea ima tako er pogre{aka koje zahtijevaju ispravke. Veliki miting nije prvi hrvatski (jugoslavenski) crtani film jer su poznati poku{aji i proizvodnje od dvadesetih godina do [kole narodnog zdravlja nakon drugog svjetskog rata. Veliki miting je prvi profesionalni crtani film u Hrvatskoj iz kojega je izravno nastalo sve ono {to se danas smatra zagreba~kim crtanim filmom (Duga film, Zora film, Interpublic, SCF Zagreb filma, Zagreba~ka {kola crtanog filma, Svjetski festival animiranih filmova), a bio je i poticaj, ~esto i pomo}, pojavi animiranog filma u ostalim jugoslavenskim sredi{tima (Beogradu, Skopju, Sarajevu, Titogradu /Podgorici/ i Ljubljani). Petzke ka`e da je Veliki miting, dovr{en 1949., ispri~ao pri~u o»`abama koje su napali patuljci«. Prvo, prvi koraci u svladavanju animacije i rad na realizaciji u filmu po~eli su u prolje}e 1950., a film je dovr{en poslije godine dana i premijerno prikazan, zajedno s Han`ekovi}evim Bakonjom fra Brnom, uo~i 1. svibnja godine. Drugo, nije rije~ ni o kakvim»`abama koje su napali patuljci«, nego o novinaru talijanskog lista koji leti avionom na miting `aba i komaraca na albanskom dijelu Skadarskog jezera. Kad pi{e o tome iz ~ega su prvih godina u~ili na{i autori, Petzke navodi ~e{ke Trnkine lutkarske filmove. Radi se zapravo o crtanim filmovima koje je u svojem studiju na po- ~etku radio Jiûi Trnka (npr. Perak i Esesovci). Poznato je da je, nakon ukinu}a Duga filma, grupa Vukoti}-Kostelac-Marks nastavila s animacijom u privatnom stanu Nikole Kostelca. Tra`e}i naru~itelje reklamnih crtanih filmova, putovali su i izvan Zagreba. Tako su (u Osijeku) odsjedali u hotelu, posje}ivali tvornice, dogovarali posao, vra}ali se u hotel da smisle pri~u i nacrtaju knjigu snimanja, pa sutradan ugovarali posao. Cijeli Petzkeov pasus na str. 54 neto~an je, nestru~an i mjestimice besmislen. Za njega,»zagreb film je preuzeo du`nost da izra uje kopije«vukoti}evoj grupi.»studio se sastojao od hotelske sobe u koju su se mogli zatvoriti s pisa}im strojem i crta~kim stolom...«i na kraju:»kad su se uputili u odve} te`ak postupak, zamolili bi prijatelje da im pomognu: pisci, ahitekti i kipari davali su im stru~nu pomo} kadgod bi im zatrebala«. Pisac je vjerojatno ~uo da je Zagreb film grupi osiguravao laboratorijske i administrativne usluge. Studio u hotelskoj sobi?! Za kakve su te{ke postupke autori trebali pomo}? Kakvu su stru~nu pomo} sa strane mogli o~ekivati, i od kakvih to pisaca, arhitekata i kipara?! U nejasnom pasusu na 56. stranici Petzke navodi da»~ak ni neki doista veliki pogoci poput Satiemanije i Ribljeg oka vi{e nisu cijenjeni u ostatku Jugoslavije«i pritom vjerojatno misli na Festival kratkometra`nih filmova u Beogradu, no u istom broju Ljetopisa mo`emo vidjeti da je upravo Riblje oko godine u Beogradu nagra eno Velikom zlatnom medaljom. Mi znamo da su crtani filmovi Zagreb filma ~esto bolje prolazili u svijetu nego na Kratkometra`nom festivalu u Beogradu, ali se kao ilustracija za to nije trebalo uzeti ba{ Maru{i}ev film. I na kraju, Ingo Petzke, iako to vjerojatno ni u snu ne bi `elio, pi{e u socijalisti~ko-kolektivisti~kom duhu, jer navodi djela, ali ne i njihove autore (osim na nekoliko mjesta). Ako je ve} rije~ o jednom zna~ajnom jubileju, onda bi svakako trebalo spominjati i li~nosti koje su tu povijest stvarale. Borivoj Dovnikovi} Failed Analogies UDC (497.5)(091) In a polemical reaction, primarily to the Ingo Petzke article 40 Years of Animated Films from Zagreb film Studio (published in CCC No. 7, 1996), the eminent animation author attempts to correct some of the mistaken interpretations and facts about the Zagreb School of Animation found in the aforementioned article. The lumping of Zagreb s situation with the situations of other socialist animation studios as state controlled and supported art is mostly wrong because Zagreb s animators were never accepted ideologically, but mostly and beneficially, ignored. This was the basis for completely free and creative authorial work in Zagreb s studio. No one was assigned to malevolently watch over and control the creation of the films, therefore the two film directors mentioned by name in Petzke s article as usurpers and ideological controllers over the work of Vlado Kristl were wrongly accused. They were simply film directors (and named as such in the credits of Kristl s film) in a period when directorial work was dissociated and distinctively categorized from animation work and actual drawing. The practice of unified work in animation (with credits as»authors«) was introduced much later. Some other factual mistakes in Petzke s article and the award list are also pointed out. 33

35 LJETOPISOV LJETOPIS Vjekoslav Majcen Kronika sije~anj/o`ujak I. Kino Zapre{i} po~elo je prikazivati filmski ciklus pod nazivom Veliki skladatelji. Tijekom mjeseca sije~nja prikazani su filmovi Veliki valcer (A. L. Stone, 1972.), Proljetna simfonija (P. Schamoni, 1983.), Kontesa Dora (Z. Berkovi}, 1993.), ^ajkovski (I. Talankin, 1970.) i Moja besmrtna ljubavi (B. Rose, 1994.). 17. I. U Multimedijskom centru SC odr`ana je projekcija eksperimentalnog filma ameri~kog autora Adolfasa Mekasa Halleluyah the Hills (1963.). Projekcija je prire ena u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom, a uvodni komentar imao je Tomislav Gotovac I. Suradnjom Francuskog instituta u Zagrebu, Hrvatskog filmskog saveza i MM-centra SC, odr`ana je u dvorani MM-a retrospektiva filmova francuskog redatelja Jean Luc Godarda. Uz dokumentarni film Claudea Venture Jean Luc Godard (1987.), prikazani su Godardovi filmovi Mu{ko `ensko (1966.), Ime Carmen (1983.), Novi val (1990.) i Njema~ka 90 (1991.) I. U Trstu je odr`an tradicionalni (osmi) filmski festival Alpe-Adria Cinema. Festival je predstavio filmove iz 16 zemalja: Italije, Poljske, Ma arske, Ukrajine, Hrvatske, Velike Britanije, Nizozemske, Njema~ke, [vicarske, Austrije, ^e{ke, Francuske, Belgije, Slovenije, Jugoslavije i Albanije. Od hrvatskih filmova u programu su prikazani Putovanje tamnom polutkom Ime majke: Naran~a Jasne Zastavnikovi}, te videoradovi Simona Bogojevi}a- Naratha i Vladislava Kne`evi}a. Posebni programi ove godine bili su posve}eni ma arskoj avangardi i ukrajinskom filmu. 12. II. Odr`ana je redovita skup{tina Hrvatskog dru{tva filmskih kriti~ara, na kojoj su ~lanovi razmatrali pitanja dodjele nagrade Vladimir Vukovi} za `ivotno djelo i godi{nje nagrade za filmsku kritiku u godini, te utvrdili na~in glasovanja ~lanova Dru{tva za dodjelu nagrade Oktavijan na 6. danima hrvatskog filma Hrvatskom filmskom festivalu kratkoga metra. Odlu~eno je da se od ove godine uvede (uz dosada{nje) i posebna nagrada u kategoriji glazbenih spotova II. Goethe institut Zagrebu priredio je izlo`bu istoimenog instituta iz Münchena pod nazivom Wim Wenders kao fotograf. Izlo`eno je vi{e od 20 panorama kojima je ovaj filmski redatelj zagreba~koj publici predstavljen kao fotograf koji i u tom mediju istra`uje do`ivljaj usamljenosti II. Iako niti na ovogodi{njem, 47. filmskom festivalu u Berlinu nije bilo hrvatskoga filma, u natjecateljskom programu i programu pod nazivom Me unarodni forum prikazani su filmovi u kojima sudjeluju i hrvatski filmski djelatnici. U natjecateljskom dijelu festivala prikazan je {panjolski film Teritorij Koman~a, redatelja Gerara Herrera, snimljen u Sarajevu. Dio poslova pri snimanju filma obavio je Jadran film, a istaknutu ulogu u pri~i o ratnoj drami Sarajeva odigrala je Mirta Ze~evi}. U programu Me unarodni forum, prikazani su dokumentarni filmovi Poslije sezone (Nach saison) Mirjam Quinte i Pepea Danquarta i Prizivaju}i duhove (Calling the Ghosts), Mandy Jacobson i Karmen Jelin~i}, te eksperimentalni film Crni zmajevi (Black Kites) Jo Andres. Film Poslije sezone snimljen je u Mostaru i pri~a je o epizodi Hansa Koschnika u tom gradu, a eksperimentalni film Crni zmajevi intimna je pri~a o `ivotu u sarajevskim podrumima u vrijeme rata. Dok prva tri filma tek temom i sudjelovanjem pojedinih protagoni-

36 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: Kronika... sta pripadaju hrvatskom ili bosansko-hercegova~kom prostoru, film Prizivaju}i duhove predstavljen je na festivalu kao ameri~ko-hrvatska produkcija. To je intimna pri~a o `rtvama srpskih logora smrti Jadranki Cigelj i Nusreti Sivac, koje se bore za dokazivanje ratnog zlo~ina. Uz glavne protagonistice filma, hrvatski predstavnik je direktor fotografije Mario Deli}, koji je ujedno i producent za Hrvatsku. 14. II. U Multimedijskom centru predstavljen je svojim radovima videoumjetnik Milan Bukovac. Na projekciji posve- }enoj umjetni~kom videu, prikazani su videoradovi: Energy of Tape (1992.), Multiplication (1994.), Link (1995.), Touch (1994.) i Sonata za Ernesta G. (1997.). 15. II. Privatno kino Midium koje je neko vrijeme djelovalo u dvorani novozagreba~ke gimnazije zatvorilo je svoja vrata radi slabog zanimanja posjetitelja. To je drugi neuspio poku{aj odr`avanja nakon ga{enja autokina na parkirali{tu Zagreba~kog velesajma redovitih filmskih predstava u Novom Zagrebu, koji sa svojih stanovnika, ponovno ostaje bez i jednog kinematografa. 17. II. U prostoru nekada{nje Filmoteke 16, ponovno je radom po~elo Art kino ~iji programski voditelj je i dalje Ivan Ladislav Galeta. U prvom ovogodi{njem programu Art kina, prikazan je ciklus ranih njema~kih filmova nijemoga razdoblja, nastalih izme u i godine. Program je ostvaren u suradnji s Goethe institutom, a prikazani su filmovi Die Börsenkönigin (Edmund Edel, 1916.), Das Recht aufs Dasein (Joseph Delmont, 1913.), Weinachtsgedanken (nepoznati autor, 1911.), Die Sühne (Emerich Hanus, oko 1917.), Die Sumpfblume (Viggo Larsen, 1913.), Die Liebe der Maria Bonde (Emerich Hanus, 1918.), Die Verräterin (Urban Gad, 1911.), Zweimal gelebt (Max Mack, 1912.), Die Schwarze Kugel (Franz Hofer, 1913.), Und das Licht erlosch (Fritz Bernhardt, 1914.), Die Kinder des Majors (nepoznati autor, 1914), Auf einsamer Insel (Joseph Delmont, 1913.), Der geheimnsvolle Club (Joseph Delmont, 1913.), Madeleine (Emil Albes, 1912.), Kasperl- Lotte (Emil Albes, 1913.), Wanda s Trick (nepoznati autor, oko 1916.) i Die Teufelskirche (Hans Mierendorff, 1919.) II. U Rijeci su odr`ani Dani premijernog filma. Autor programa Miroslav Tuti} odabrao je osam umjetni~kih filmova hrvatske i strane proizvodnje. Prikazani su filmovi Kontesa Dora (Z. Berkovi}), La frontiera (F. Giraldi), Nemogu- }a misija (B. de Palma), Cvijet moje tajne (P. Almodovar), Ujak Vanja u New Yorku (L. Mall), Izvr{enje (C. Chabrol), Meci nad Brodwayem (W. Allen), Twister (J. de Bond), Prije ki{e (M. Man~evski) i Moj najdra`i dnevnik (N. Moretti). Program je odr`an u obnovljenom Hrvatskom kulturnom domu na Su{aku. 20. II. Uz Kino Zapre{i}, koje svakog mjeseca prire uje odabrane cikluse filmova, filmske ve~eri (~etvrtkom) prire uje i Foto-kino-video klub Zapre{i}. Gost filmske ve~eri posve}ene Miroslavu Mikuljanu bio je Dario Markovi}, koji je govorio o filmskom opusu ovog autora. Nakon predavanja, prikazani su filmovi Jesenice-Stuttgart (1962.), Ekvilibrij (1966.), Arijadna (1970.), Post sezona (1970.), In continuo (1971.), Ro endan stalagmita (1970.), Intermezzo (1971.) i Druga obala (1974.). Filmske ve~eri prire uju se u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom, a autor programa i voditelj je Marijan Josip Lon~ar. 27. II. Nakon samostalne izlo`be u zagreba~koj Galeriji suvremene umjetnosti krajem godine, videoumjetnik Dalibor Martinis je izlo`bom u rije~koj Modernoj galeriji od 27. velja~e do 16. o`ujka predstavio svoja najnovija djela. Na izlo`bi pod nazivom Observatorium, Martinis je izlo`io {est novih video, audio i interaktivnih radova nazvanih Pomr~ina mjeseca, Koma, Prizma, Stormtellers, Val i Mrtva priroda u`ivo. 3. III. Dokumentarni film o Splitu I Pala~a rodi Grad Mladena Mateljana dobio je prvu nagradu na Me unarodnom festivalu u Milanu, kao najbolji ambijentalni film III. U prvome tjednu mjeseca o`ujka, Art kino priredilo je program hrvatskih filmova. Prikazani su filmovi Koncert (B. Belan, 1954.), Rondo (Z. Berkovi}, 1966.), Lisice (K. Papi}, 1967.), Slu~ajni `ivot (A. Peterli}, 1969.) istina (T. Radi}, 1972.). 5. III. Redovita tribina Dru{tva hrvatskih filmskih redatelja, posve}ena je 80. obljetnici ro enja pjesnika, scenariste i filmskog dramaturga Krune Quiena ( ). U uvodnom dijelu tribine o poeziji Krune Quiena govorio je Ante Stama}, o filmskoj djelatnosti Mato Kukuljica, a u filmskom dijelu prikazan je dokumentarni film Kruno Quien. 6. III. Hrvatski filmski savez je u izlo`benom prostor Multimedijskog centra predstavio instalaciju videoumjetnika 35

37 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: Kronika Vlade Zrni}a pod nazivom Prisutnost, te projekciju filma L Anticoncept (1951.) francuskog autora Gia J. Wolmana, predstavnika francuskog letristi~kog pokreta s po~etka 50- ih godina. 7. III. Kinoklub Liburnija film iz Rijeke posredstvom svoga suradnika Zorana Ventina (koji je ustupio svoju domenu za potrebe Kluba), otvorio je web stranice na Internetu. Na stranicama se mogu dobiti informacije o povijesti kluba, popisi filmova s KRAF-a (Kvarnerska revija amaterskih filmova) i dr., a adresa je: kino.htm. Informacije o hrvatskom filmu i kinematografiji jo{ su rijetke na elektronskim medijima. Stoga valja zabilje`iti da se sa svojom stranicom na Carnetu predstavlja Zagreb film s izborom klasi~nih filmova Zagreba~ke {kole crtanog filma, te podacima o najnovijoj proizvodnji. U sklopu informacija o Zagreb filmu, objavljeni su osnovni podaci i o Hrvatskom filmskom ljetopisu, koji su ilustrirani naslovnicama prvih sedam brojeva ~asopisa. 7. III. Na dodjeli najzna~ajnije hrvatske glazbene nagrade Porin, u Opatiji je izabran i najbolji glazbeni spot u godini. Porina u kategoriji glazbenog spota, osvojio je Radoslav Jovanov Gonzo za spot Mene ne zanima III. Goethe Institut u Zagrebu (Ul. grada Vukovara 64.), u svojem prostoru predstavio je izbor iz filmskog opusa njema~koga autora Franka Beyera (Noblitz ). U retrospektivi prikazani su filmovi: Nackt unter Wölfen (Gol me u vukovima, 1963.), Karbid und Sauerampfer (Karbid i kiselica, 1964.), Spur der Steine (Trag kamenja, 1966.), Jakob der Lügner (La`ljivac Jakob, 1974.), Das Versteck (Skrovi{te, 1977.), Der Verdacht (Sumnja, 1991.), Nikolaikirche (Crkva sv. Nikole, 1995.) III. Art kino je u suradnji s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i znanost, Francuskim institutom i Hrvatskom kinotekom priredilo retrospektivu filmova Roberta Bressona. Program je obuhvatio antologijski izbor filmova snimljenih u razdoblju od do godine. Tako su posjetitelji Art kina mogli vidjeti filmove: Dama iz Bulonjske {ume (1944.), Osu enik na smrt je pobjegao (1956.), Balthazar (1966.), Mouchette (1967.) i Novac (1982.) III. U Zagrebu su odr`ani 6. dani hrvatskog filma, koji su od ove godine i slu`beno dobili (jezi~no neprimjeren) naziv Hrvatski filmski festival kratkoga metra. U osam programa natjecateljskoga dijela, prikazano je ukupno 69 naslova u kategorijama kratkih igranih, dokumentarnih, animiranih, eksperimentalnih i namjenskih filmova. Na filmskoj vrpci snimljeno je 27 naslova (S/8 mm/1, 16 mm/ 21 i 35 mm/5) ili 39%, a na videu (VHS, S/VHS, BETA) 42 naslova ili 61% prikazanih radova. Natjecateljski program pratila su tri ocjenjiva~ka suda: ocjenjiva~ki odbor Festivala (Vinko Bre{an, Stjepan ^ui}, Tomislav Kurelec, Diana Nenadi}, Igor Tomljanovi}), koji je dodijelio slu`bene festivalske nagrade; `iri filmskih kriti~ara (~ine ga svi ~lanovi Dru{tva hrvatskih filmskih kriti~ara koji se odazovu pozivu), koji dodjeljuje tradicionalne nagrade kritike Oktavijan, te `iri uredni{tva katoli~kog tjednika Glas koncila, koji dodjeljuje tradicionalnu nagradu Zlatna uljanica, za promicanje eti~kih vrijednosti u filmu. Osim natjecateljskog dijela, Festival je imao i posebni program u kojem su odr`ane ~etiri projekcije: retrospektiva dokumentarnog filmskog opusa Branka Belana izbor filmova Zlatka Boureka retrospektiva Mihovila Pansinija i izbor filmova iz dje~jeg filmskog stvarala{tva. Branko Belan predstavljen je retrospektivom dokumentarnih filmova: Tunolovci (1948.), Istarski puti (1952.), Jesen na otoku Bra~u (1957.), Evropa kampuje na Jadranu (1958.), Vjekovi Hvara (1959.) i Mediteranski prozori (1960.). Izbor filmova Zlatka Boureka bio je ograni~en dostupno{}u fonda filmova Zagreba~ke {kole crtanog filma, pa su prikazani samo filmovi koji se nalaze u depozitu Hrvatske kinoteke: Kova~ev {egrt (1961.), I videl sam daljine meglene i kalne (1964.), Be}arac (1966.), Kapetan Arbanas Marko (1968.), Ma~ka (1971.) i [kolovanje (1971.). U programu retrospektive Mihovila Pansinija, koja je odr`ana u povodu sedamdesete obljetnice autorova `ivota, prikazani su filmovi koji spadaju u antologijski izbor hrvatske alternative: Brodovi ne pristaju (1955.), Zagorski cug (1955.), Kamen sebi di`e spomenik (1958.), Siesta (1958.), U jednoj maloj tihoj kavani (1958.), Piove (1959.), Scuza signorina (1963.), Zahod (1963.). U izboru iz dje~jeg filmskog i video stvarala{tva predstavljeni su filmovi: Tragom zelene ljubavi (KK O[ Nikole Hribara, Velika Gorica), Sve je dobro {to se dobro svr{i (Filmska dru`ina O[ [estine, Zagreb), Veliki malima (Filmska dru`ina O[ Janka Leskovara, Pregrada), Dar `ivotu (KK 4T, O[ Kozala, Rijeka), Ne{to me iznutra jede (Vanima, Vara`din), Vanimina posada (Vanima, Vara`din), Povijest bolesti Vanime (Vanima, Vara`din), Ja sam sanjao (Vanima, Vara`din), Pokladno jahanje (Kinovideo sekcija O[

38 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: Kronika... Sikirevci), Hotel Californija (Autorski studio Gimnazije Lucijana Vranjanina, Zagreb). 13. III. U MMC-u odr`ana je filmska ve~er posve}ena filmologu Anti Peterli}u, prigodom 60. obljetnice njegova `ivota, na kojoj je prikazan film Slu~ajni `ivot snimljen godine. Filmska ve~er odr`ana je u suradnji s Hrvatskom kinotekom i Hrvatskim filmskim savezom. Prethodno su odr`ane (tako er dobro posje}ene) jo{ dvije projekcije istoga filma u Kulturno-informativnom centru grada i Art kinu III. Film Prepoznavanje redateljice Snje`ane Tribuson prikazan je u programu Festival Internacional de Femmes (International Women s Film Festival), koji se odr`ava u francuskom mjestu Créteil kraj Pariza. 20. III. Nakon 6 godina rada, dovr{en je dugometra`ni animirani film ^udnovate zgode {egrta Hlapi}a redatelja Milana Bla`ekovi}a, prema romanu klasika hrvatske dje~je knji`evnosti Ivane Brli} Ma`urani} i u produkciji Croatia filma. Sve~ana premijera tre}eg dugometra`nog animiranog filma redatelja Bla`ekovi}a i Croatia filma odr`ana je u koncertnoj dvorani Lisinski. 24. III. Jedan od najstarijih hrvatskih filmskih klubova, koji je ujedno odigrao zna~ajnu ulogu u razvoju i neprofesijske i profesionalne hrvatske kinematografije, Kinoklub Split proslavio je 45-u obljetnicu neprekinutoga rada. Klub je i ove godine doma}in Me unarodnog festivala novog filma i videa, koji }e biti odr`an u mjesecu listopadu III. U ciklusu filmova iz svjetske klasike nijemoga razdoblja, u Art kinu su prikazani filmovi Oktobar (S. M. Ejzen{tejn, 1928.), Navigator (B. Keaton, 1924.), Pariz koji spava (R. Clair, 1923.), Potomak D`ingis-kana (V. Pudovkin, 1924.) i Stradanje Ivane Orleanske (C. T Dreyer, 1928.) Ljetopisova bibliografija Knjige o filmu tiskane u godini Veljko Krul~i~, Damir Primorac FILMSKI GODI[NJAK Specijalno izdanje magazina Hollywood UDK (100) 1997 Zagreb : Vedis, str. : ilustr. : 19 cm Glavni i odgovorni urednik Veljko Krul~i}, zamjenik urednika Damir Primorac, suradnice i autorice pojedinih dijelova Godi{njaka Lidija Duvnjak i Marina Vuleti}, vanjski suradnici Rade Dragojevi}, Aida Mandich, Jasna Nanut i Larisa Beltram. Sadr`aj: Kronika 1996.; Prvih sto godina kinematografije; Top liste; Sedamdeset godina Oscara; 1996.: Novo u kinima; Adresari; 1996.: Novo u videotekama; Biografije; Promotivne stranice. Nenad Pata MAJSTORI ZAGREBA^KOG CRTANOG FILMA: DOKUMENTI, SJE]ANJA, SUDIONICI, monografija UDK (497.5) Zagreb: Vedis d.o.o., str. : ilustr.; 24 cm, Sadr`aj: Proslov; Prapo~eci; Po~eci Zagreba~ke {kole crtanog filma; Kriti~ari esteti~ari filmolozi; Surogat i Oscar; Razdoblje redatelja; Mini film; Autori: Du{an Vukoti}, Nikola Kostelac, Borivoj Dovnikovi}-Bordo, Dragutin Vunak, Vatroslav Mimica, Vlado Kristl, Aleksandar Marks, Boris Kolar, Zlatko Grgi}, Zlatko Bourek, Zvonimir Lon~ari}, Pavao [talter, Zdenko Ga{parovi}, Ante Zaninovi}, Nedeljko Dragi}, Milan Bla`ekovi}; Zagreba~ka {kola danas; Pogovor; Bilje{ka o autoru. Katalozi DANI HRVATSKOG FILMA HRVATSKI FESTIVAL KRATKOGA METRA, katalog urednik Vjekoslav Majcen Zagreb : Zagreb film, str. : bez ilustr. : 24 cm Sadr`aj: Filmografija igranih, dokumentarnih, animiranih, eksperimentalnih i namjenskih filmova u natjecateljskom dijelu Dana hrvatskog filma (proizvodnja 1996./1997.); Posebni programi Vjekoslav Majcen: Dokumentarni opus Branka Belana; Nenad Pata: Zlatko Bourek; Dario Markovi}: Mihovil Pansini; izbor dje~jeg filmskog stvarala{tva; programi; popis producenata. Vjekoslav Majcen Chronicle: January/March 97 A continuous chronicle of cinema related events in Croatia. Prijevodi Wensley Clarkson QUENTIN TARANTINO PUCANJ S BOKA UDK Prijevod s engleskog: Borivoj Radakovi} Zagreb : Celeber, str. : ilustr. : 24 cm 37

39 RECENZIJA Damir Radi} Nenad Pata: Majstori zagreba~kog crtanog filma UDK (049.3) Drugi knji`evni rad nekada{njeg {efa Studija za crtani film Zagreb filma i sedamdesetih godina najistaknutijeg urednika Filmskog programa Televizije Zagreb Nenada Pate, zapravo je zamaskirani remake njegove prve u fantaziji crtanog filma iz godine. Vjerojatno `ele}i obilje`iti ~etrdesetgodi{njicu znamenitog Studija za crtani film Zagreb filma, zagreba~ka je izdava~ka ku}a Vedis, pod uredni{tvom agilnog Veljka Krul~i}a, u suradnji s autorom zamislila knjigu koja bi na zanimljiv na~in osvje`ila sje}anje na Zagreba~ku {kolu crtanog filma u njezinim najslavnijim danima. Tako je druga Patina knjiga Majstori zagreba~kog crtanog filma podnaslovljena Dokumenti sje}anja sudionici i predstavljena, kako bi se razlikovala od prve, kao izvorna gra a za povijest crtanog filma u Zagrebu kao meke animiranog filma u ovom dijelu Europe i svijeta. Me utim, pod drugim naslovom i uz drugi raspored materijala, Pata i njegov izdava~ nude vi{e-manje isti sadr`aj kao u u fantaziji crtanog filma, ~iji je izdava~ bio Zagreb film. Vi{e u ovom slu~aju zna~i da je Pata probio ograde Zagreba~ke {kole crtanog filma i u nekoliko stranica prvog poglavlja naslovljenog Prapo~eci, dao kroz usta Vjekoslava Majcena i Zlatka Sudovi}a, osnovne informacije o pojavi crtanog filma u Zagrebu dvadesetih godina, odnosno u razdoblju prije drugog svjetskog rata. No, prostor posve}en tome razdoblju crtanog filma u Zagrebu toliko je kurtoazan da ga je Pata mogao slobodno zaobi}i, tim vi{e {to je o istom s vi{e zanimanja i pozornoti pisao Ranko Muniti} u nekoliko svojih knjiga. Vi{e zna~i i poglavlje Kriti~ari esteti~ari filmolozi, u kojem Pata daje rije~ istaknutim hrvatskim i svjetskim kulturnim djelatnicima, Radovanu Ivan~evi}u, Tomislavu Durbe{i}u, Rudolfu Sremecu, Anti Peterli}u, Ranku Muniti}u, Ralphu Bakshiju, Johnu Halasu i drugima, koji progovaraju o fenomenu Zagreba~ke {kole crtanog filma. U dobre strane remakea svakako valja pribrojiti radikalno smanjivanje Patina autorskog teksta (ono {to je prisutno dobrim je dijelom od rije~i do rije~i, ili uz male pomake, prepisano iz prethodne knjige), {to je motivirano `eljom da knjiga opravda epitet povijesnog izvora iz podnaslova, ~ime je li{ena najslabije strane prve knjige, autorovih pateti~nih iskaza i komentara. Najve}i su pak i najzanimljiviji»vi{ak«ove, u odnosu na prethodnu Patinu knjigu, kontradiktorna sje}anja najva`nijih sudionika o pojedinim doga ajima i, {to je va`nije, o samim razlozima autonomnog poetskog iskaza Zagreba~kog crtanofilmskog kruga. Tako je zanimljivo ~itati Vukoti}eve 38 iskaze o po~etnoj ekonomskoj i zanatskoj uvjetovanosti reducirane animacije, tj. o modernisti~kim postupcima koji svoju inicijaciju duguju posvema{njoj neupu}enosti njihovih autora u zanatske osnove animacije (jer da su znali, ve}ina njih bi vjerojatno radila kao Disney, koji je bio golem i nedosti`an uzor), te oskudnim materijalnim okru`jem (nedovoljan broj cel-folija {to je autore primoravalo da preska~u pojedine faze u radu), a onda Kostel~ev iskaz kako su od po- ~etka htjeli raditi ne{to druk~ije od Disneya, te Mimi~in iskaz kako su njima crtani filmovi diznijevskog tipa bili ne- {to posve strano. Istina, Vukoti} pri~a o zagreba~kiom crti- }u iz»pred{kolskog razdoblja«, razdoblja Duga filma, a Kostelac i Mimica o neposrednim po~ecima Zagreba~ke {kole u sklopu Zagreb filma, no, neprijeporno je da Vukoti} zastupa tezu o velikom utjecaju spleta okolnosti na nastanak zagreba~kog modernisti~kog prosedea, kojega }e njegovi autori tek nakon neo~ekivanog uspjeha u Cannesu postati potpuno svjesni kao visokovrijednog umjetni~kog iskaza i nastaviti dalje u tome smjeru, dok se Kostelac i Mimica zagreba~kog crti}a iz renomirane»{kolske«faze sje}aju kao antidiznijevskog od samoga po~etka. Mimica to pokrijepljuje op}om modernisti~kom klimom za~etom po~etkom pedesetih, Exatom 51, ali i njihovim spoznajama o druk~ijim, nediznijevskim animacijskim putovima Bosustowa i njegova UPA-a, koje im je prezentirao upravo Kostelac, koji za sebe ka`e kako je htio krenuti u ne{to sasvim novo, jer Disney ga je odbijao,»grustilo«mu se od njega. Na drugome mjestu Kostelac, me utim, ka`e kako je odvajanje od Disneya (na ~ijem tragu su zagreba~ki autori bili u razdoblju Duga filma predvo eni bra}om Neugebauer), bilo motivirano i spoznajom da svojim skromnim materijalnim uvjetima nisu mogli konkurirati Disneyu na njegovu terenu i da su i zato poku- {ali u drugom smjeru, ohrabreni iskustvom i uspjesima Bosustowa. Takvom isprepleteno{}u razli~itih, i sukobljenih, sje}anja, Pata zapravo najbolje ilustrira onu dobro poznatu i to~nu tezu o izrazitoj individualnosti zagreba~kih autora, o razli~itim individualnim korijenima i te`njama (pri ~emu se posebice isti~e Mimica koji jedini od»velikih«nije bio crta~ i shodno tome jedan od rijetkih koji na crtani film nije do- {ao kao autor karikatura, {to njegovu po~etnu antidiznijevsku poziciju ~ini najuvjerljivijom) {to termin {kole kojim se obuhva}a zagreba~ki crtani film ~ini doista vrlo uvjetnim, mada ne i nametnutim jer neki zajedni~ki nazivnici nesumnjivo su postojali. Ina~e, me u sje}anjima autora ima jo{ zanimljivih kontradiktornosti. Spomenimo tek ono prema ko-

40 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Radi}, D.: Nenad Pata: Majstori... jem Kostelcu, ina~e upu}enom u svjetska animacijska zbivanja, nije bio poznat Norman McLaren (»Nisam znao da postoji McLaren...«), koji je ve} ostvario ~uveni film Susjedi ~iju je temu Kostelac (i mnogi drugi autori tog doba) varirao u svom najpoznatijem filmu Na livadi (1957.). Osim»vi{kova«u odnosu u fantaziji crtanog filma, Patini Majstori zagreba~kog crtanog filma puni su»manjkova«. Osnovni je manjak, bez navodnika, njegovo zavaravanje ~itatelja. Nazvav{i knjigu u podnaslovu Dokumenti sje}anja sudionici, Pata je sugerirao ponudu izvorne gra e o zagreba~kom crti}u, tj. ne{to ~ega ranije u pove}oj bibliografiji Zagreba~ke {kole crtanog filma nije bilo. No, bilo je to samo bacanje pijeska u o~i. Jer, sje}anja i sudionici doista su tu, ali od dokumenata nema ni najmanjega traga. I dok je u prethodnoj knjizi Pata predstavio nekoliko pisama i nekoliko izvadaka iz vlastita dnevnika, u Majstorima zagreba~kog crtanog filma nema ni»d«od dokumenata, a sje}anja su uglavnom prepisana u ~aroliji crtanog filma. Uz to, prethodna je Patina knjiga nudila i vrlo koristan Mali leksikon autora s biofilmografijom svih va`nijih autora [kole od Nikole Kostelca do Jo{ka Maru{i}a, te popis svih doma}ih i inozemnih nagrada {to su ih filmovi [kole dobili od godine do zaklju~enja rukopisa, kao i popis svih autora (scenografa, crta~a, scenarista, skladatelja i redatelja) koji su od do godine djelovali unutar Zagreba~ke {kole crtanog filma. Uspore uju}i dvije Patine knjige nemogu}e je ne zaklju~iti da je druga tek pro~i{}ena verzija prve,»o~i{}ena«u velikoj mjeri od pateti~nih,»poetskih«autorskih komentara, {to je dobro, ali i od vrlo korisnih informacija o autorima, filmovima i nagradama (ove posljednje i samom su mi bile dragocjene prilikom pisanja tekstova o crtanofilmskim autorima za Hrvatski biografski leksikon), {to je lo{e. Zaklju~it }u na kraju da je ~itatelj upoznat s prethodnom knjigom Nenada u fantaziji crtanog filma na neki na~in prevaren Majstorima zagreba~kog crtanog filma, {to samoprepisivanjem autora, {to podnaslovnim sugeriranjem da ga u knjizi o~ekuje ne{to (dokumenti) ~ega u njoj nema. ^itatelju koji nije upu}en u prvu Patinu knjigu novo njegovo ostvarenje bit }e korisno, no samo u slu~aju da je jako dobro upoznat s tematikom ({to zna~i i da je, me u ostalim, upoznat s prvom Patinom knjigom, ~ime smo opet do{li na po~etak), jer nova knjiga ne nudi previ{e informacija o gra- i kojom se bavi (zahtijeva dakle upu}enoga ~itatelja), primjerice, {to je to razdoblje redatelja obja{njeno je tek u dvije re~enice. Upu}enijeg ~itatelja ipak itekako bi zanimalo datiranje pojedinih sje}anja, uostalom to je preduvjet knjige koja ozbiljno pretendira biti povijesnim izvorom. Nije suvi{no napomenuti da je knjiga izdana bez korektura, a vrlo vjerojatno i s nekompetentnom lekturom, tako da je u njoj John Halas postao John Hallas, a Norman McLaren Norman Mc Larren, da se ne spominje da su Apenini i Mezopotamija otisnuti malim po~etnim slovom. O vrijednosti knjige pone{to govori i ime njezina recenzenta. Dok su recenzenti prve Patine knjige bili dr. Ante Peterli} i prof. Ive Ma`uran, Majstore zagreba~kog crtanog filma recenzirao je Damir Primorac, zamjenik glavnog i odgovornog urednika (Veljka Krul~i}a) populisti~kog ~asopisa Hollywood, u ~iju kompetenciju recenzenta jedne takve knjige najozbiljnije sumnjam. Damir Radi} Nenad Pata: Masters of Zagreb Cartoon Films UDC (049.3) In a review of a book Majstori zagreba~kog crtanog filma (Masters of Zagreb Cartoon Films), Zagreb 1996, the reviewer points that the book is a»remake«(second changed edition) of the previous author s book (@ivot u fantaziji crtanog filma A Life in a Cartoon Film Fantasy). Book is a compilation of interviews with animation authors and people connected with them and supplied with book author s comments. It offers some interesting statements by Zagreb animation authors, but lacks historical annotations and coherent structure. 39

41 STRUJE U MATICI Dragan Rube{a Filmski trendovi devedesetih UDK Fascinacija njujor{kom umjetni~kom scenom: Prizor iz filma I Shot Andy Warhol redateljice Mary Harron Pod pojmom filmski trend podrazumijevamo grupu autora koje povezuju bliski tematski interesi. Njihova se ideolo{ka i estetska na~ela mahom podudaraju, a svoje ostvaraje pretvaraju u sezonske filmske hitove koji funkcioniraju poput prolazne modne kolekcije. Jer, ako je jedna filmska sezona u krugu ameri~ke visokobud`etne produkcije protekla u znaku povratka filma katastrofe, idu}e }e je sezone zamijeniti neki drugi revival, bez obzira promatramo li ga u njegovom neo, post ili nekom drugom pomodnom, kontekstu. Gotovo identi~ni zakoni vrijede i u krugu ameri~koga nezavisnog filma kojim je u sezoni 1990./1991. dominirao New Queer Cinema (Novi pederski film) ~iji su se autori ubrzo okrenuli nekim drugim temama. Sli~no je stanje i u krugu europske kinematografije koja je kona~no do`ivjela svoj spektakularni comeback nakon godina nedostatka kreativnosti. Jer, koliko je samo vremena trebalo da se francuski film oslobodi svoje 40 pretjerano stilizirane barokne forme iz osamdesetih godina, koja je svoj trendovski usmjeren image izgradila na pateti~nom Lucu Bessonu (Big Blue), pretencioznom Jeanu Jacquesu Beneixu (Betty Blue) ili bajkovitom Leosu Caraxu (Les Amants du Pont-Neuf), te da se okrene jednoj novoj generaciji inteligentnih mladih redatelja i njihovim malim velikim filmovima u rasponu od Cedrica Klapischa (Chacun cherche son chat) do Mathieua Kassovitza (La Haine). Njima su se pridru`ili stari lisci poput Chabrola (La Ceremonie) i Erica Rohmera (Conte d ete), zauvijek potisnuv{i Bessona i njegovo pomodno dru{tvo u celuloidni zaborav. (Ovo se, naravno, mora promatrati u globalnim okvirima, jer su u Hrvatskoj ovi celuloidni {minkeri tek nedavno distribuirani u video izdanju.) No, ako se neki film na prvi pogled doima poput prolazne celuloidne atrakcije (prolaznog trenda), on istodobno

42 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Rube{a, D.: Filmski trendovi... mo`e djelovati i poput ultimativnog remek-djela, te ste}i zaslu`en kultni status. Istodobno, pojam»trenda«mo`e se promatrati i u {irem smislu, kad npr. govorimo o»trendu nema- {tovitosti«ili»trendu neinventivnosti«, {to se prije svega odnosi na recentnu produkciju holivudskih blockbustera. Teror blockbustera U posljednjih dvanaest mjeseci, pokretna vrpca u holivudskoj tvornici celuloidnih snova nije se zaustavljala ni u jednom trenutku, izbacuju}i na filmsko tr`i{te cijeli niz razvikanih populisti~kih megahitova. Toliko se izlizala (s iznimkom Vru}ine) da je kona~no do{lo do njezina kvara. No, vrpcu je jednostavno promijeniti, ali ne i radne navike zanatlija koji su na njoj zaposleni. Nostalgi~no orijentirani filmofili sigurno se sje}aju slavnog razdoblja osamdesetih godina u kojemu se ta tvornica mogla pohvaliti svojim inteligentnim zanatlijama koji su tada bili u naponu kreativne snage, a radilo se o redateljima posve razli~ita senzibiliteta, od maestra akcijskog filma Jamesa Camerona (The Terminator) do kreatora dojmljive obiteljske zabave Joea Dantea (The Explorers) ili vje~nog Spielberga. Ali na izmaku milenija, radnici holivudskog lunaparka do`ivljavaju najve}u krizu, bez obzira poku{avaju li udahnuti `ivot filmu katastrofe kombiniraju}i njegovu poetiku s ikonografijom znanstveno- -fantasti~nih filmova iz pedesetih godina ili su fascinirani nekim drugim smjerom. Ti»katastrofi~ari«pretvaraju kvazispektakle u uniformirane proizvode s cijelim nizom analnih i prepoznatljivih situacija za~injenih iritantnim sentimentalizmom, iako im na raspolaganju stoji najsuvremenija kompjutorska tehnologija. Poplavu zamjenjuje po`ar, a po`ar }e naslijediti vulkani i uragani. I tako unedogled. Vanzemaljci prijete globalnom katastrofom nevi enih razmjera, a Verhoevenovi intergalakti~ki digitalni insekti i Emmerichove ljigave spodobe doimaju se poput ratobornih monstruma i potpuna su suprotnost dobro}udnom ET-ju. Rije~ je, dakle, o tipi~nim simptomima ameri~kog neo-izolacionizma i rastu}e ksenofobije. Neodoljiva potreba za vanjskim neprijateljem, kao nostalgija za onim prekrasnim vremenima kad su militantni alieni funkcionirali kao metafora za opasne Ruse. Istodobno, na{a zemlja John Sayles Lone Star / Usamljena zvijezda (i ne samo ona) pretvorila se u idealan teren za odlaganje celuloidnog sme}a koji ne samo da vrije a inteligenciju svakog prosje~nog gledatelja (slu~aj Twister), nego ga istodobno pretvara u teledirigiranog zombija. Ni{ta bolje ne funkcionira ni popularni `anr mainstream komedije koji se u svom zlatnom razdoblju mogao pohvaliti cijelim nizom intrigantnih autora, u devedesetima pao je na najni`e mogu}e grane, bez obzira rabi li motiv junakove preobrazbe (Ramisov Multiplicity i Shadyjacov Luckasti profesor) ili nas iritira nepodno{ljivim grimasama Acea Venture. Glupima i jo{ glupljima. Kreativni pad do`ivio je u ameri~koj visokobud`etnoj produkciji i»`enski«film. Jer, za razliku od legendarnih Sirkovih remek-djela u kojima heroine misle, ovaj se pod`anr u suvremenoj holivudskoj mainstream produkciji sveo na 41

43 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Rube{a, D.: Filmski trendovi... pla~ljive terapeutske seanse (Gdje ljubav `ivi), banalne seksualne ispovijesti za~injene grupnim zagrljajima (Waiting to Exhale), suzne klimakse i bolne poro aje uz neizbje`nu nazo~nost histeri~nog supruga. S druge strane, oni su puka glorifikacija `enskog prijateljstva kao odgovor na klasi~ni buddy-buddy duet. Jer, ni Louise se sigurno ne bi onako ludo provela da nije upoznala Thelmu. No, bez obzira na to svode li se njihove igre na osvetu, prezir ili socijalni bunt, ovaj se opasni duet ipak uspio uzdignuti iznad klasi~nih stereotipa kojima suvremeni Hollywood portretira svoje heroine. Me utim, svi ti uragani, dvojnici, vanzemaljci i opasne dame, nedavno su do`ivjeli najgori mogu}i udarac. Komercijalno atraktivni Oscar pred nosom im je zatvorio vrata, daju}i prednost nezavisnom filmu, {to je pravi presedan u povijesti zlatne statuete. Ljubavna idila izme u mitske Akademije i holivudskih»major«kompanija (slu~aj Forrest Gump i Hrabro srce) prekinuta je gotovo preko no}i. Poznata po svojim konzervativnim mjerilima u odabiru filmova, Akademija je promijenila svoja rigidna stajali{ta, daju}i prednost politi~ki korektnoj struji. Nakon ovog {oka, recentnoj produkciji imbecilnih holivudskih blockbustera i njihovim neinventivnim autorima nije preostalo drugo nego prona}i svoju utjehu u Varietyjevoj ljestvici najgledanijih filmova broje- }i zara eni novac. Jer, u nominaciji za najbolju mu{ku ulogu, razvikanog Toma Hanksa, Mela Gibsona i Kevina Costnera zamijenili su anonimusi poput Geoffreya Rusha i Billyja Boba Thorntona, a umjesto njihovih glamuroznih kolegica pojavljuju se nena{minkane i samozatajne heroine sna`noga gluma~kog potencijala poput Brende Blethyn, Emily Watson i Frances Mc Dormand (od razvikanih imena samo se veteranka Diane Keaton uspjela progurati u ovu respektabilnu reprezentaciju). Isti se slu~aj ponovio i u kategoriji najboljeg filma u kojoj je, ne ra~unaju}i Columbiju i njezinog Jerryja Maguirea, trijumfirala niskobud`etna produkcija. No, istodobno, ta kategorija na neki na~in pokazuje i zanimljiv presjek recentnih celuloidnih zbivanja u sferi globalnog filma, u rasponu od vje~no atraktivnog britanskog socijalnog vala (Leighov film Istine i la`i), post-tarantinovskoga neo-noirea bra}e Coen (Fargo), do uvijek zanimljive australske kinematografije (Shine Scotta Hicksa, pri~a o glazbenom enfant terribleu) i rafiniranog izri~aja Anthonyja Minghelle (The English Patient ekranizacija istoimenog romana kanadskog pisca Michaela Ondaatjea, ~ija je zbirka postmodernisti~ke poezije pod nazivom Sabrana djela Billyja Kida nedavno objavljena i u Hrvatskoj). 42 Oscar u znaku nezavisna filma: Geoffrey Rush u filmu Shine australskoga redatelja Scotta Hicksa Festivali barometar trendova Ipak, najbolji barometar celuloidnih trendova i dalje su filmski festivali, bez obzira da li je rije~ o etabliranim manifestacijama na relaciji Berlin-Cannes-Venecija ili manje razvikanim priredbama. A koliko su one zna~ajne za sudbinu odre enog filmskog naslova, bez obzira na njegov nekomercijalni karakter, govori i ~injenica da su dva filma s Oscarove liste (Fargo, Tajne i la`i) do`ivjela svoju svjetsku premijeru na pro{logodi{njem Cannesu, a Hicksov Shine koji je lani zatvorio venecijansku Mostru, ve} se tada spominjao kao jedan od mogu}ih kandidata za ovogodi{nju oskarovsku nominaciju. Povezanost izme u festivala i dodjele Oscara vrlo je uspje{na. Iako se ove razvikane priredbe na prvi pogled bitno ne razlikuju svojom koncepcijom, svaku od njih odlikuju odre- ene specifi~nosti. Berlinski filmski festival godinama je bio glavno godi{nje ro~i{te za autore gay filmova, a njegova je Panorama sustavno podr`avala nekonvencionalnija ideolo{- ka na~ela svojih sastavlja~a, daju}i prednost isto~noazijskom filmu. Otka~eni image poslijeratnog Berlina zabilje`en u Fossejevom Cabaretu i njegov nekada{nji izolirani geopoliti~ki polo`aj, pretvorili su ga u prijestolnicu europske alternative. Ta je manifestacija oduvijek bila integrirana u `ivot velegrada i njegov freneti~ni dnevni puls, a festivalsku publiku nije ~inila umorna i blazirana bjelosvjetska elita, nego Berlin~ani koji prate kulturnu ponudu svojega grada. No, vremena se mijenjaju. Nakon pada berlinskog zida, taj je grad izgubio prepoznatljivi image, {to je utjecalo i na festival ~ija je programska koncepcija u posljednjih nekoliko godina mahom balansirala izme u europskog filma i holivudskih atrakcija, a autori provokativnijih naslova zamijenili su Berlin manje razvikanim alternativnim priredbama poput londonskog festivala gay filma. Britanski socijalni val: Beautiful Thing redateljice Hettie Macdonald

44 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Rube{a, D.: Filmski trendovi... Nova generacija glumaca: Robert Carlyle u filmu Riff-Raff Kena Loacha Medijska atrakcija: Crash redatelja Davida Cronenberga Za razliku od Berlina, festivali u Cannesu i Veneciji oduvijek su sli~ili kaoti~nom cirkusu koji deset dana puni hotele filmskim zvijezdama, starletama, novinarima i svjetskom elitom, da bi ih nakon posljednje festivalske ve~eri preko no}i prizemljio u dosadnu letargiju otmjenog kupali{nog mjesta. Me utim, bez obzira na snobovsko elitni image Cannesa, rije~ je o festivalu koji se posljednjih nekoliko godina mo`e pohvaliti najatraktivnijim programom. To se ne odnosi samo na slu`benu selekciju nego i na usporedne programe koji poklanjaju veliku pozornost ameri~koj nezavisnoj produkciji, bez obzira na to {to se ta manifestacija u nas ~esto spominjala u negativnom kontekstu (predimenzionirani slu- ~aj Kusturi~ina Undergrounda). A kako ovaj ugledni festival idu}eg svibnja slavi svoj pedeseti ro endan (laureat prvog Cannesa bio je Rene Clement s filmom Bitka za prugu) njegov izbornik sigurno }e priu{titi svojim gostima ugodnih filmskih iznena enja. Istodobno, venecijanska Mostra jedan je od rijetkih festivala koji se nikad nije stidio holivudskih megahitova, njihovih heroja i superheroja, nastoje}i svojim programima zadovoljiti i onaj dio publike koji film promatra isklju~ivo kao nepretencioznu zabavu. Zato njezin dugogodi{nji direktor Gillo Pontecorvo nije zanemario zahtjevnije gledatelje, daju- }i naj~e{}e prednost etno-trendovima i manje poznatim kinematografijama Afrike i Azije (Kiarostami i iranski neorealizam) i podupiru}i najnovije filmove europskih filmskih legendi poput Godarda (Forever Mozart), Wendersa (S onu stranu oblaka), Leloucha (@ene, mu{karci: uputa za upotrebu) i Schlöndorffa (Ogre) iako njihovi naslovi nisu bili na razini najintrigantnijih djela tih autora. No, kako ove godine ulogu festivalskog selektora preuzima Giorgio Gosetti, novo izdanje Mostre sigurno }e do`ivjeti promjena u programskoj koncepciji. Od svih me unarodnih filmskih priredaba zasigurno je najzanimljiviji Sundance Festival koji se svakog sije~nja odr- `ava u Park Cityju, metropoli svjetskog nezavisnog filma. Taj festival otvara va`an prostor za afirmaciju novih redateljskih imena i njihovo uklju~ivanje u glavne kinematografske tijekove (Tarantino, Bryan Singer, Soderbergh i Kevin Smith samo su neki od kultnih filma{a koje je predstavila ta respektabilna manifestacija). Istodobno, u povijesti Sundancea sadr`ana je i cijela povijest ameri~kog niskobud`etnog filma i njegovih mladih autora koji su ~esto pod utjecajem odre enog filmskog smjera, iako to ~ine veoma uspje{no. 43

45 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Rube{a, D.: Filmski trendovi... New Age ironija: Safe redatelja Todda Heynesa Kreativna snaga autorskog filma Made in USA Status nezavisnog redatelja mo`e u Americi posti}i, uz malo novca i mnogo dobre volje, gotovo svaki nadareni student filmske akademije, a kada njegov prvijenac do`ivi odgovaraju}i uspjeh u me unarodnim art krugovima on }e ga bez pote{ko}a mo}i upotrijebiti kao ulaznicu za Hollywood, ako mu je do toga stalo. Stari maheri poput Johna Saylesa i Jima Jarmuscha {irom su otvorili vrata cijeloj jednoj generaciji niskobud`etnih autora ~ija su ih debitantska ostvarenja osamdesetih godina promovirala u prave zvijezde neovisnog filma. Me utim, koliko su se oni svojim senzibilitetom razlikovali, toliko se i njihova filmska karijera kretala u razli~itim smjerovima. Dok su se jedni i dalje dr`ali nezavisnih okvira, drugi su ve} imali ulaznicu za holivudsku tvornicu. Postoje li uop}e neka pravila po kojima se mo`e prepoznati njihov rukopis? Svetac za{titnik nezavisnih»auteura«john Sayles jedanput je bez suvi{ne teoretizacije naglasio neke od osnovnih zna~ajki niskobud`etnog filma: radnja se naj~e{}e doga a u sada{njosti, scenografija je svedena na»siroma{ne«interijere, specijalni efekti potpuno se izbjegavaju, a uloge su podijeljene mahom nepoznatim glumcima kako bi se tro{kovi sveli na najmanju mjeru. Takvih jednostavnih pravila Sayles se dr`ao i u svom redateljskom prvijencu Povratak sedmorice iz Secaucusa, smjestiv{i svoje traumatizirane protagoniste u jednu sobu u kojoj provode vikend raspravljaju}i o smislu `ivota, seksu, smrti i sli~nim temama, a taj }e pristup ne{to kasnije preuzeti i Lawrence Kasdan u filmu Velika jeza. Sayles je strogo po{tovao pravila jeftino}e i uporno izbjegavao pomodno koketiranje s razli~itim trendovima suvremene neovisne produkcije Made in USA, uporno odbijaju}i primamljive ponude Hollywooda. Ostao je vjeran svojem prepoznatljivom stilu, bez obzira na to je li ma{tovito isprepletao sudbine svojih junaka u multikulturalnom ambijentu New Jerseyja i njegovih predgra a koja su na rubu ekonomskog kolapsa (Grad nade) ili suptilno balansira izme- u»osobnog«i»politi~kog«, seciraju}i emotivne nemire svojih protagonista koji `ive uz»granicu nade«(granicu izme u Teksasa i Meksika) ~ije su `ivotne sudbine, bez obzira na razli~ito etni~ko podrijetlo usko povezane doga ajem iz pro{- losti (Lone Star). Zato i naslov njegova najnovijeg filma poprima metafori~ko zna~enje glede njegove karijere: Sayles je bio i ostao usamljena zvijezda neovisnog filma. 44 Krajem osamdesetih i po~etkom devedesetih godina ameri~ka niskobud`etna produkcija do`ivjela je sve ve}e tematsko i stilsko raslojavanje, postaju}i `rtvom prolaznih trendova. Jedni su krenuli tragovima Melvilleovih noirea, eksploatacijskih B-filmova i pulp poetike Elmorea Leonarda, pretvaraju}i svoje ostvaraje u krvavi crnohumorni teatar, na ~ijoj se pozornici izmjenjuje bizarna galerija gnjevnih o~ajnika, sitnih lopova i pla}enih ubojica s vi{kom adrenalina u krvi, forsiraju}i nasilje do granica totalnog apsurda (Tarantino, Robert Rodriguez, Roger Avary). Drugi su pak u svojoj autsajderskoj poetici koketirali s gay filmom (Gregg Araki, Tom Kalin, Todd Haynes), eksplicitno seciraju}i homoseksualne teme i istodobno poma`u}i socijalizaciju pripadnika seksualnih manjina koji su, gledaju}i tu a, ali poznata iskustva, u mraku kinodvorane ubrzo do{li do zaklju~ka da nisu sami. Me utim, ovaj gay smjer ugasio se preko no}i, a njegovi su se autori okrenuli nekim drugim temama, istodobno tragaju}i za nekim novim autsajderima. Araki se preusmjerio na problemati~nu urbanu mlade` Californije, koketiraju}i s ikonografijom splatter horrora (upravo je zavr{io snimanje najnovijeg filma Nowhere), a Haynes je po~eo ironizirati new age (Safe), da bi se u najnovijem filmu Glitter Kids pridru`io skupini autora op~injenih sedamdesetim godinama, ne bi li gledatelje vratio u razdoblje u kojem su se smijali vlastitom izgledu. Devedesete godine s velikim i malim ratovima, nacionalizmima, etni~kom mr`njom i recesijama, ozna~ile su pojavu jednog novog smjera. Svjesni da ne mogu promijeniti svijet, pripadnici ove generacije munjenih i zbunjenih ravnodu{no se povla~e u apatiju i bezna e, razotkriv{i celuloidnog idola u Richardu Linklateru (Slacker) koji histeri~nim pokretima kamere dokumentira susrete sa sumje{tanima, pretvaraju}i svoje djelo u neku vrstu pseudoantropolo{ke vje`be, dok je njegova urbana svakodnevnica kaoti~na poput svijeta u kojemu `ivi. Ovoj ikoni»generacije X«pridru`io se i Kevin Smith (Clerks, Mallrats), ~ija je najnovija pri~a o neobi~nom prijateljstvu mladi}a i lezbijke (Chasing Amy) mahom do`ivjela negativne kritike. Istodobno, njegovi su pomodni kolege posegnuli za drugim interesnim skupinama. No, njihov je nekonvencionalni»siroma{ni«stil oduvijek djelovao kao kombinacija malog ku}nog videa i sociolo{ke studije u kojoj minuciozno bilje`e svakodnevne rituale, seciraju `ivotnu filozofiju i istra`uju pona{anje, bez obzira je li rije~ o»retro«swingerima (Swingers Douga Limana), pozerima s Beverly Hillsa (Clueless Amy Heckerling) ili»grunge«sceni Seattlea (Slaves from the Underground redateljice Kristine Peterson). Tre}i su pak fascinirani likovnom scenom njujor{kog Lower East Sidea, u rasponu od Mary Harron (I Shot Andy Warhol) i Juliana Schnabela (Basquait). Bez obzira na to je li rije~ o new ageu, homi}ima, generaciji X, njujor{kim umjetnicima, swingerima, yuppiejima ili o nekoj drugoj grupi, poetika filma{a koji intrigantno seciraju njihove rituale mora se prije svega promatrati kao prolazan celuloidni trend. Jer, kako nastaju novi smjerovi, tako i padaju u zaborav. Zato mnogi kriti~ari govore o krizi ideja ameri~ke nezavisne produkcije koja se neprestance vrti u za- ~aranu tematskom krugu, {to je uostalom dokazao i ovogodi{nji Sundance festival ~iji se selektor pohvalio da je na nje-

46 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Rube{a, D.: Filmski trendovi... govu adresu pristigao rekordan broj od 800 razli~itih naslova (prije dvije godine bilo je prijavljeno samo 280 filmova). No, njihovi autori mahom recikliraju sli~ne teme. Njujor{ki teenageri (Hurricane Morgana J. Freemana) izmjenjuju se s etni~kim freskama, a disfunkcionalne obitelji (House of Yes Marka Waltersa) s malim pri~ama o obi~nim ljudima, kakvu nam je ispri~ao i laureat Jonathan Nossiter (Sunday). Zakazali su isklju~ivo razvikani autori poput Lyncha (Lost Highway), dok su nas u ovoj»uvrnutoj«skupini kultnih redatelja neovisne produkcije jedino fascinirale erotizirane meditacije o simbiozi automobila i seksualnosti u rukopisu kontroverznog Cronenberga. No, iako se njegov Crash na prvi pogled doima poput prolazne medijske atrakcije, repetitivni techno rituali u kojima sudjeluju njegovi junaci koje seksualno uzbu uju orgazmi~ni sudari jure}ih automobila i tjelesni o`iljci njihovih `rtava nisu odraz autorova trendovskog prenemaganja. Cronenbergov se film bez pretjerivanja mo`e smatrati jednim od najzna~ajnijih filmova u devedesetima. Tradicionalno usmjereni na uvoz ultrakomercijalnih megahitova, doma}i distributeri nikada nisu pokazali ve}e zanimanje za ovaj tip produkcije, iako je rije~ o dinami~noj sceni na kojoj se svake godine pojavljuje neko novo ime. Svjesni uspjeha koji su do`ivjeli ti nadareni mladi filma{i, holivudski mo}nici masovno hodo~aste u Park City s primamljivim ponudama. Koliko }e odlazak u Hollywood umanjiti njihovu individualnost ovisi prije svega o njima samima. Jer, oni dobro znaju da Hollywood ne priznaje»nezavisnost«nego samo tolerira razli~ite stupnjeve»ovisnosti«. Trendovi u suvremenom britanskom filmu Poetika europskih niskobud`etnih redatelja ostavila je znakovite tragove na senzibilitet ameri~kog autorskog filma, {to potvr uje i njihova me usobna suradnja u rasponu od redateljskog tandema Kaurismaki-Jermusch do gluma~ko- -autorskog dueta Isabelle Hupert-Hal Hartley. No, ni europska kinematogafija nije imuna na trendovski virus u ~emu prednja~e britanski filma{i, {to se ne odnosi samo na pokretne slike nego i na druge izri~ajne oblike, od glazbe do mode. Iako je rije~ o precijenjenom filmu, pomodni Trainspotting ne promatra se samo poput ultimativnog fenomena, nego je taj kultni film zapravo zna~ajna prekretnica u gluma~koj karijeri njegovih junaka, me u kojima se izdvajaju Evan Mc Gregor i Robert Carlyle. Zato nije neobi~no da je na Sundance festivalu od prikazanih filmova najve}i pljesak publike dobio britanski film prikazan u selekciji stranih filmova Full Monthly, u kojem je Carlyle maestralno portretirao nezaposlenog metalca koji zara uje za `ivot izvode}i svoj striptease show u nekom opskurnom klubu. Carlyle i njegovi talentirani kolege djeca su britanskog socijalnog vala koji suvereno vlada britanskom kinematografijom ve} vi{e godina, iako postoje i neki drugi celuloidni trendovi, od onog koji se poigrava politi~kom svakodnevicom Sjeverne Irske (Neil Jordan, Jim Sheridan), do onog koji svoj image gradi na adaptacijama klasi~nih djela britanske literature (sindrom Shakespearea i Jane Austen) koji se svojim vrhunskim profesionalizmom bitno ne razlikuju od TV-serija snimljenih u radionici BBC-ja. A tu je i ona grupa profinjenih filma{a (Hampton) koji u svojim pretjerano stiliziranim kadrovima promatraju Englesku onako kako je zami{lja prosje~ni europski turist: tweed, vla`ni pejsa`i i romanti~ne vile. Me utim, britanska svakodnevica ipak je ne{to druk~ija od one kakvom ju portretiraju ovi tweed-nostalgira~i. To su nam uostalom dokazali i redatelji poput Kena Loacha i Mikea Leigha. Okrutni pjesnici britanske suburbije s prljavim spavaonicama, plasti~nim fast food restoranima i pubovima ~ije su tople drvene interijere zamijenili poker automati i karaoke, ve~eri okupane prodornom neonskom svjetlo{}u. U takvoj se depresivnoj atmosferi dave njihove»isprane«kreature, poput maestralne Brende Blethyn (jedna od kandidatkinja za Oscara u kategoriji glavne `enske uloge), junakinje prekrasnog Leighova filma Istine i la`i. Ali, dug je put od East Enda do Hollywooda. A trendovi se mijenjaju na isti na~in na koji se zavr{ila i medijska Trainspotting euforija. Ne{to {to je jedne godine bilo sezonski hit (feministkinje, generacija X, swingeri) ubrzo se pretvorilo u naviku. U tom slu~aju, selektori nekog budu}eg festivala morat }e potra`iti neke nove autsajdere. Dragan Rube{a Film Trends in the Nineties UDC The article is an overview of general film trends in the cinema of the nineties: The French revival, failing pressure of the Hollywood mainstream, festivals as the main trend indicators, a prolific wave of US»auteur«independents, the world domination of British social wave films. The world cinema of the nineties is marked with highly dynamic trends. There is the French revival with C. Klapisch, M. Kassovitz, the new Chabrol and Rohmer. The pressure from Hollywood s mainstream blockbusters continues but lacks inventiveness with catastrophe films filed with sentimentalism and banal situations, unsuccessful highbudget comedy and women s films. Film festivals like Cannes, Sundance, Venice and Berlin continue to be the main trend indicators particularly sensitive to anything trendy and new. The rise of US»auteur«independents (low budget films) is also very important, with some of them competing for a place in the mainstream cinema, while others, like Sayles, continue to work low budget. This prolific off-field, with 800 films registered at the Sundance film festival, has become dense with short and transient recycling trends such as noire revivals, pulp poetics, gay films, young films, new age films, etc. In Britain, social wave films masterfully dominate over the staid mainstream adaptations of Shakespeare and Austin. 45

47 Pregled repertoara uredio: Igor Tomljanovi}* 46 BLJESAK / THE GLIMMER MAN SAD, pr. Warner Bros., Steven Seagal, Julius R. Nasso, izv. pr. Michael Rachmil. sc. Kevin Brodbin, r. John Gray, d. f. Rick Bota, mt. Donn Cambern. gl. Trevor Rabin, sgf. William Sandell. ul. Steven Seagal, Keenan Ivory Wayans, Bob Gunton, Brian Cox, Michelle Johnson, John M. Jackson, Stephen Tobolowsky, Peter Jason, Ryan Cutrona, Richard Gant, Johnny Strong, Robert Mailhouse, Jesse Stock, Alexa Vega, Nikki Cox. 91 minuta. distr. Kinematografi. Los Angeles potresa niz serijskih ubojstava u kojima su `rtve cijele obitelji. U rje{avanju tog slu~aja radi detektiv Jim Campbell (Damon Wayans) kojemu kao pomo} dodjeljuju neobi~nog njujor{kog detektiva Colea (Steven Seagal). Njihovi potpuno razli~iti karakteri ote`at }e istragu koja }e u jednom trenutku ukazati i na detektiva Colea kao mogu}eg ubojicu. Steven Seagal istaknuo se kao glumac samo u jednom dobrom filmu (Opsada) dok je ulogama u ostalim filmovima tek odr`avao odre eno zanimanje publike. No kako posljednji njegovi filmovi redom do`ivljavaju krahove na kinoblagajnama jasno je da se publika zasitila plitkih akcijskih filmi}a kakvima se Seagal proslavio. Isti je slu- ~aj i s Bljeskom koji je re`irao televizijski rutiner John Gray. Taj Seagalov film nudi otrcanu formulu buddy-buddy filmova o serijskim ubojicama, a sve je za~injeno scenama u kojima Seagal pokazuje svoje zavidno borila~ko umije- }e. No, sve to napravljeno je prili~no traljavo, a sasvim solidno odebljali Seagal potpuno je neuvjerljiv i iritantan u glavnoj ulozi. Potpuno nerazra eni likovi motaju se u filmu i o~ito je da scenarist nije znao {to bi napravio s njima. Gray i ostatak autorske ekipe nisu u stanju osmisliti ni likove ni odnos dvojice glavnih junaka. Pri~a je nespretno slo`ena i nema nikakvih napetosti, pa se Bljesak doima mnogo du`im nego {to u biti jest. Jedina svijetla to~ka donekle je simpati~an nastup Keenan Ivory Wayansa, ali i unato~ njemu, Bljesak je lo{ film koji zauzima nisko mjesto u filmografiji Seagala (koja ionako obiluje lo{im filmovima poput Kona~ne odluke, Smrtonosne zemlje, Opsade 2...), a da ne govorimo o usporedbama toga filma sa spektaklima poput Istinitih la`i, Brzine i dr. Denis Vukoja Dim u lice DIM U LICE / BLUE IN THE FACE SAD, pr. Miramax Films, Interal, NDF/- Euro Space, A Blue In The Face Production, Greg Johnson, Peter Newman, Diana Phillips (kpr. Hisami Kuroiwa), izv. pr. Harvey Keitel, Bob Weinstein, Harvey Weinstein. r. Wayne Wang, Paul Auster, d. f. Adam Holender, mt. Christopher Tellefsen. gl. John Lurie, Calvin Weston, Billy Martin, sgf. Kalina Ivanov. ul. Harvey Keitel, Roseanne, Michael J. Fox, Lily Tomlin, Mel Gorham, Jarred Harris, Giancarlo Esposito, Victor Argo, Madonna, Keith David, Mira Sorvino. 84 minute. distr. UCD. Nije jasno je li netko na temelju Dima mogao o~ekivati da }e svaka sljede}a zajedni~ka pojava Paula Austera, jednog iz mno{tva ameri~kih intimisti~kih, karverovskih pri~opisaca, i Waynea Wanga kojem je ne ba{ suptilni Klub sretnih `ena, izgleda, dogovorno * Popis kratica: pr. producent; izv. pr. izvr{ni producent; sc scenarist; r. redatelj; d. f. direktor fotografije; mt. monta`a; gl. glazba; sgf. scenografija; kostim. kostimografija; ul. uloge; igr igrani film; dok dokumentarni film; ani animirani film; c/b crno-bijeli; col film u boji; distr. distributer. Obra eno je ukupno 36 filmova i osam videonaslova. Od toga na kinorepertoaru bilo je 29 filmova iz SAD, 2 filma iz Velike Britanije, 1 film iz Italije, te 4 koprodukcijska filma (SAD-Velika Britanija, Velika Britanija-Nizozemska-Francuska, Italija-Velika Britanija-Francuska, [panjolska-velika Britanija-Njema~ka). Filmove su distribuirali Kinematografi (8), Continental film (7), UCD (6), Europa film video (5), Adria film i VEM (3), Blitz video (2), te Poly Bros i Sigma film (1). Od 8 obra enih videonaslova, svi su proizvedeni u SAD, a distributeri su Continental film i VTI (3), te Europa film video i Jadran film (1).

48 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara zaboravljen biti ravna ukazivanjima novih filmskih Mesija. Ali jasno je da je upravo pretjerano bu~enje oko tog divnog, ali posve tihog, skromnog filma, glavni razlog {to je njegov opu{teni, improvizacijski satelit Dim u lice razo- ~arao toliko napaljenih {tovatelja. Tko se uspio suzdr`ati od toga da u preplitanju susjedskih sudbina oko»brooklin Tobacco Company«vidi genijalno filmsko djelo devedesetih, novu kolekciju zgoda, monologa i, trenutaka vezanih za istu prodavaonicu i njezinu okolinu, mo`e prona}i barem podjednako simpati~nom. Trenutak je tu klju~na rije~ jer odustajanje od okvira prave pri~e u film Dim u lice naplavilo je gomilu posve raznorodnog materijala, {arenu atmosferu i iznenadne promjene u tonu, te donijelo i niz neuspjelih i neujedna~enih trenutaka. Me- utim, kao u TV-showu gra enom na ske~evima, poneka se sekvenca ili ideja mo`e pokazati proma{enom, ali ostaje niz prilika za u`ivanje u trenutku: film nas pomo}u Michael J. Foxa kao ekscentri~nog»anketara«, Lou Reeda koji `ali za baseball klubom, uplakane Auggieve djevojke pred ogledalom, te»dokumentarne«djevojke koja pri~a o gadostima koje }e joj prijatelji raditi na proslavi osamnaestog ro endana, vodi od nevjerice k smijehu, pa kroz erotsko uzbu enje do ~istih i neo~ekivanih kino-suza. Josip Viskovi} DJEVOJKA IZ SPITFIRE GRILLA / THE SPITFIRE GRILL SAD, pr. Columbia Pictures, Gregory Productions, The Mendocino Corporation, Forrest Murray, kpr. Marci Liroff, Edward E. Vaughan, izv. pr. Warren G. Stitt. sc. i r. Lee David Zlotoff, d. f. Robert Draper, mt. Margie Goodspeed. gl. James Horner, sgf. Howard Cummings. ul. Alison Elliott, Ellen Burstyn, Marcia Gay Harden, Will Patton, Kieran Mulroney, Gailard Sartain, John M. Jackson, Louise De Cormier, Ida Griesemer. 117 minuta. distr. Europa film video. Prije dvije i pol godine hrvatska je kino-javnost prvi put mogla vidjeti jedan film ovjen~an hvalospjevima na glavnom doga aju ameri~ke nezavisne produkcije, Sundance festivalu. Ruby u Djevojka iz Spitfire Grilla: Alison Elliott raju, neuvjerljiv ali ipak korektan poku{aj primjene Rohmerove poetike u ameri~kim uvjetima (film je napisao i re`irao Victor Nunez za kojega vi{e nismo ~uli), osvojio je glavnu nagradu `irija na Sundanceu i promovirao, danas sve poznatiju, glumicu Ashley Judd (dojmljiva supruga Vala Kilmera u Vru- }ini i histeri~na navodna k}i Stockard Channing i Harveya Keitela u Dimu). U velja~i ove godine dospio je u na{a kina jo{ jedan hvaljeni film sa Sundancea, dobitnik nagrade publike Djevojka iz Spitfire Grilla scenarista i redatelja Davida Leea Zlotoffa. Ako dobitnik kriti~arske nagrade nije bio osobito dojmljiv, jo{ je manje miljenik»nezavisne«publike. Djevojka iz Spitfire Grilla moralka je o dru{tvenim (samo)izop}enicima, od kojih }e jedna (naslovna junakinja) u iskonstruiranoj zavr{nici filma `rtvovati vlastiti `ivot kako bi spasila svog izop}enog sudruga, a njezina `rtva bit }e oplemenjena izop}enikovim povratkom ku}i, majci, obitelji, te kompenzirana na samom kraju filma dolaskom nove djevojke, samohrane majke, koja je zapravo pobolj{ana verzija tragi~no stradala junakinje nova djevojka iz Spitfire Grilla. Sve je tu idejno tako lijepo umiveno i prijatno da savr{eno pristaje u holivudsko okru`je, a za{to se Sundanceova publika zamara poha anjem tog festivala kad filmove po svojoj mjeri mo`e gledati bilo kad i bilo gdje (o tome skrbi Hollywood) ostaje nejasno. Ipak, bilo bi nepravedno ostaviti ovim tekstom dojam kako je film lo{; rije~ je o vi{e- -manje korektnoj drami, re`iranoj ni{ta slabije nego to ~ini Zlatnim globusom nagra eni i za Oscara nominirani Milo{ Forman u Narodu protiv Larryja Flynta.»Suhi«realizam filma ostavlja dobar dojam, a Marcia Gay Harden (neprepoznatljivo razli~ita od gangsterske djevojke koju je tuma~ila u Millerovu raskri`ju), u ulozi dobro}udne supruge, potcjenjene od predrasudama ispunjenog mu`a podi`e kvalitativnu razinu za stepenicu vi{e. Jo{ da je Alison Elliott, ~ije lice podsje}a na ono Brooke Adams i Ally Sheedy ali ne dosi`e njihovu specifi~nu dopadljivost, sugestivnija u naslovnoj roli, mo`da bi film u ve}oj mjeri nadoknadio velik manjak koji proizvodi njegova zna~enjsko-idejna razina. Damir Radi} DRAKULA, VESELI MRTVAC / DRACULA DEAD AND LOVING IT SAD, pr. Castle Rock Entertainment, Gaumont, Brooksfilm, Mel Brooks, izv. pr. Peter Schindler. sc. Mel Brooks, Rudy De Luca, Steve Haberman, r. Mel Brooks, d. f. Michael D. O Shea, mt. Adam Weiss. gl. Hummie Mann, sgf. Roy Forge Smith. ul. Leslie Nielsen, Peter MacNicol, Steven Weber, Amy Yasbeck, Lysette Anthony, Harvey Korman, Mel Brooks, Mark Blankfield, Megan Cavanagh, Clive Revill, Chuck McCann. 90 minuta distr. VEM. Govore}i o Brooksovu filmu Drakula, veseli mrtvac nepo{teno bi bilo ne spomenuti rascjepkanost te filmske pri~e i nedostatnu povezanost njezinih scena. Neoboriva je k tome i ~injenica da nisu ba{ sve {ale i gegovi jednako uspje{ni i duhoviti, a poneki bi preziratelj Brooksova opusa tim zamjerkama vjerojatno dodao i prepoznatljivu infantilnost mnogih dosjetki. Imaju}i sve to u vidu, valja ipak napomenuti da su mnoge scene upravo briljantne, a neke od {ala presuptilne ne samo za naj{iru publiku, nego i za ve}i dio redovitih hodo~asnika kino-repertoara. Nije ba{ vjerojatno da je veliki postotak publike prepoznao {alu s Mme Ouspenskayom ili, kad smo ve} u uvodnim scenama filma, uo- ~io zdravorazumsku i meta`anrovsku 47

49 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara Dracula, veseli mrtvac logiku sljede}e dosjetke: nakon dijaloga s Englezom transilvanijski seljaci jedan za drugim zaprepa{teno ponavljaju rije~»drakula«, sve dok jedan od njih zbunjeno ne ponovi rije~»scheduled«. Takvih primjera bi se moglo jo{ dosta navesti, a u prilog komediji ide i vrlo inteligentno obavljen snimateljski posao. Ipak, glavni je adut toga djela upravo infantilnost koja }e mnogima zasmetati (~ak ako im nije zasmetala u pou~no-epi~nom Forrestu Gumpu), i to ne samo u vezi s likom Drakule. Zna~ajniji je u tom smislu lik profesora Van Helsinga (izvrsno ga glumi sam Brooks), neozbiljni znanstvenik vrlo ozbiljnog istra`ivala~kog zanosa. On je i predmet i aktant mnogih infantilnih {ala, a pou~no je usporediti ga s namjerno bezli~nim mladim»junakom«, te uo~iti kako Van Helsing sustavno poni`ava tog zbunjenog viktorijanca. Ako se prisjetimo k tome i scene s obdukcijom, lak{e }emo shvatiti da bruksovska (istodobno i helsingovska) infanatnilnost nije li{ena istinske morbidnosti, a istodobno je i svojevrstan sinonim `ivotne radosti. Film se, dodu{e, pomalo i ulizuje publici (npr. {alom s vampiri~inim»engleskim«grudima), a ni prigovor neujedna~enosti i nedovoljnoj koherentnosti ne}emo potpuno osporiti. No, duhovitost i iskupljuju}a snaga autorske ironi~ne infantilnosti u znatnoj mjeri umanjuje te`inu tih prigovora. Zato, 48 premda nije rije~ o dovoljno ~vrstoj i ujedna~enoj strukturi, mo`emo re}i da je film Drakula, veseli mrtvac djelo zrelije i profinjenije od ve}ega dijela svoje publike. Nikica Gili} Duh i tama: Michael Douglas DUH I TAMA / THE GHOST AND THE DARKNESS SAD, pr. Paramount Pictures, Constellation Films, Gale Anne Hurd, Paul Radin, A. Kitman Ho, kpr. Grant Hill, izv. pr. Michael Douglas, Steven Reuther. sc. William Goldman, r. Stephen Hopkins, d. f. Vilmos Zsigmond, mt. Robert Brown, Steve Mirkovich, Roger Bondelli. gl. Jerry Goldsmith, sgf. Stuart Wurtzel. ul. Michael Douglas, Val Kilmer, Bernard Hill, John Kani, Tom Wilkinson, Brian McCardie, Henry Cele, Om Puri, Emily Mortimer, Kurt Egelhof. 110 minuta. distr. Kinematografi. Uradak Stephena Hopkinsa imao je sve preduvjete potrebne za stvaranje klasi~nog djela. Neizvjesna i iznena uju}a fabula temeljena na stvarnim doga ajima, trebala je biti najja~a strana Duha i tame jer je u sebi ujedinjavala elemente proku{anih filmova poput Tu inca ili Ralja, ali ovoga puta smje- {tenih u egzoti~no afri~ko podneblje. Sudjelovanje Michaela Douglasa i Vala Kilmera moralo je privu}i gledatelje u kino, a redateljevo pre a{nje iskustvo u realizaciji tjeskobnih si`ea koji se prije svega temelje na kreiranju unutra{nje strave (Predator 2) prakti~ki je garantiralo uspjeh ovom projektu. No, iskustvo nam govori kako je film ~udesna tvorevina, ~ija se uspje{- nost ne mo`e predvidjeti, niti se pri njegovu stvaranju mo`emo poslu`iti odavno proku{anim recepturama. Duh i tama poklekli su upravo na sugestivnom predo~avanju zanimljive fabule. Naime, Stephen Hopkins doista umije stvoriti situacije nabijene tenzijom, te dotjerati gledatelja na rub stolice. Ipak, njegova su razrje{avanja takvih situacija u najmanju ruku dvojbena. Izvrstan u tvorbi suspensea Hopkins je daleko slabiji u konciznom kreiranju cjelovitog filma, te naposlijetku u ocrtavanju karaktera svojih likova. Zato ne ~udi {to dvojici glavnih junaka, koje tuma~e Kilmer i Douglas manjka ozbiljnije karakterizacije. Posebice se to odnosi na Kilmera koji se doima kao da ne zna {to mu je ~initi. Temeljiti film isklju~ivo na dopadljivim akcijskim prizorima, ma koliko atraktivni oni bili, ve} odavno nije dovoljno. Gledatelji ipak tra`e ne{to vi{e od zadivljuju}ih lavova. To u slu~aju Duha i tame na`alost nisu dobili. FANTOM / THE PHANTOM Mario Sabli} SAD, Australija, pr. Paramount Pictures, The Ladd Company, A Village Roadshow Pictures, Robert Evans, Alan Ladd Jr., kpr. Jeffrey Boam, izv. pr. Dick Vane, Joe Dante, Graham Burke, Greg Coote, Peter Sjoquist, Bruce Sherlock. sc. Jeffrey Boam prem likovima iz stripa Lee Falka, r. Simon Wincer, d. f. David Burr, mt. O. Nicholas Brown, Bryan H. Carroll. gl. David Newman, sgf. Paul Peters. ul. Billy Zane, Kristy Swanson, Treat Williams, Catherine Zeta Jones, James Remar, Cary-Hiroyuki Tagawa, Bill Smitrovich, Casey Siemaszko, David Proval, Joseph Ragno, Samantha Eggar, Jon Tenney, Patrick McGoohan, Robert Coleby. 100 minuta. distr. Kinematografi. U dobrom dijelu sije~nja 1997., zagreba~ki je kino repertoar djelovao poput cjenika dobro opremljenog amsterdamskog coffee shopa. Uz o~it primjer filmova Dim u lice, Zemlja i sloboda i Tijelo kao knjiga, svojevrsne su konceptualne lakonarkoti~ke sesije bile za- ~injene raspravom o istinskom duhu revolucije, odnosno o odnosu umjetnika, djela i publike. No najizravniji bio je onaj dio {to se uvaljuje ispod tezge Vrana 2, Space Jam i Fantom koji se ~ak i zovu poput LSD-tripova. Pregaoci koji su iskemijali Fantoma u svojoj su antimlade{koj djelatnosti pred sobom imali najpo{teniji cilj bitno im je bilo da se svi dobro zabave.

50 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara Nekakva ozbiljnija analiza Fantoma nu`no bi uklju~ivala pitanje za{to je u dana{njim pojmovima najuspje{nija koncepcija zabave ona, pri ~ijem stvaranju i najprimitivniji od tristo ~lanova ekipe zna da radi sme}e. Opravdava li sme}e to {to zna da je sme}e? Je li sme- }e s tristo ~lanova ekipe bolje od sme- }a sa {esto ~lanova ekipe (pazite, sve su to odrasli ljudi) okupljenih oko borbe Arniea Schwarzeneggera i krokodila? Mo`da ~ak i je li strip koji smo voljeli kao klinci stvarno bio toliko sme}e da se u filmu jedino mo`e prodati kao samosvjesno sme}e? Ali sve je to ve} tako zamorno da je najbolje vratiti se narkometaforama i zaklju~iti: ako se do dvadesete minute potro{a~ odlu~i na dobar trip, Fantom mu nudi jo{ sedamdesetak minuta psihoti~nog cerekanja. Lupa deset puta ja~e od Brisa~a i zamjetno ja~e od nekih stvarnih droga, te se kao takav mo`da mo`e iskoristiti i kao oru`je u borbi protiv narkomanije. Josip Viskovi} GEORGIA Fantom SAD, Francuska, pr. CiBy 2000, Miramax Films, Ulu Grosbard, Jennifer Jason Leigh, Barbara Turner, izv. pr. Ben Barenholtz. sc. Barbara Turner, r. Ulu Grosbard, d. f. Jan Kiesser, mt. Elizabeth King. gl. J. Steven Soles, sgf. Lester Cohen. ul. Jennifer Jason Leigh, Mare Winningham, Max Perlich, Ted Levine, John Doe, Jason Carter, John C. Reilly, Jimmy Witherspoon. 113 minuta. distr. Adria film. Mra~na country/rock drama o dvjema sestrama pjeva~koj zvijezdi Georgiji (Winningham) i njezinoj mla oj sestri Sadie. Potonja, ambiciozna, ali optere- }ena sestrinim uspjehom, `eli svoju glazbenu karijeru, ali izvan Georgijine sjene. Osobni lomovi, krize identiteta i burne reakcije, trikovi su slojevitog lika mla e sestre, koju Jennifer Jason Leigh tuma~i u sugestivnom, agresivnom gr~u i gnjevu. U grunge odje}i, s izrazitim podo~njacima, Leigh pred nama, ambiciozno, hinjenom ravnodu{no{}u i prikrivenim egoizmom, ali i nekim oblikom samomr`nje, gradi zanimljiv, dvostruki, inverzini lik. Protiv Sadie nisu samo okolnosti i sudbina, nego ~ak i njezin redatelj, koji je film u kojem ona tuma~i glavnu ulogu, nazvao po njezinoj sestri, uzoru i meti. Filmski doajen, Norve`anin u Americi, Ulu Grosbard u Georgiji nastoji prevladati jaz koji ga dijeli od dobi i senzibiliteta njegovih mladih junaka. Ipak, upadljivi procijep u koji je cijela Georgia utonula ni izbliza ne podsje}a na Grosbardu zacijelo mnogo bli`u temu njegov film Biti zaljubljen iz sredine 80-ih. Iako je Leigh ovdje vrlo dobra (dok Winningham lijepo pjeva), tada su De Niro i Meryl Streep napravili manje ekstremne, ali u cjelini prodornije karaktere. Ivan Sale~i} Jr. Georgia: Jennifer Jason Leigh GIMNAZIJA ZA DIVLJAKE / HIGH SCHOOL HIGH SAD, pr. TriStar Pictures, David Zucker, Robert LoCash, Gil Netter, kpr. Patricia Whitcher, izv. pr. Sasha Harari. sc. David Zucker, Robert Lo- Cash, Pat Proft, r. Hart Bochner, d. f. Vernon Layton, mt. James R. Symons. gl. Ira Newborn, sgf. Dennis Washington. ul. Jon Lovitz, Tia Carrere, Louise Fletcher, Mekhi Phifer, Malinda Williams, Guillermo Diaz, John Neville, Brian Hooks, Natasha Gregson Wagner, Marco Rodriguez, Nicholas Worth. 86 minuta. distr. Continental film. Gimnazija za divljake najnovija je parodija u produkciji poznatoga Davida Zuckera, koji je s bratom Jerryem i prijateljem Patom Proftom osmislio filmove Ima li pilota u avionu i Goli pi{tolj. Ako ste gledali bilo koji od tih filmova odmah vam je jasno {to mo`ete o~ekivati od najnovijeg Zuckerova ostvarenja. Glavni lik filma idealisti~ni je srednjo{kolski profesor Richard Clark koji dolazi u {kolu prigradske siroma{ne ~etvrti. U potpunom kaosu koji vlada u takvoj {koli, Richard }e uz pomo} nekolicine u~enika i zanosne ravnatelji~ine asistentice u~initi sve da ostvari svoje snove i pru`i klincima priliku da se vrate na pravi put. Ve} iz sadr`aja filma jasno je kako su se autori ovaj put okomili na filmove poput Opasnih misli, Lean On Me i sli~nih pedago{kih ostvarenja. Gimnazija za divljake polovi~no je uspio film koji se kvalitetom ne mo`e mjeriti s ve} spomenutim Zuckerovim djelima, ali mo`e pru`iti ugodnu zabavu svih devedesetak minuta trajanja. [tosovi u filmu vi{e-manje su ve} vi eni u sli~nim ostvarenjima, no jo{ ih ima dovoljno da bi Gimnazija za divljake bila gledljiva. Druga manjkavost filma tipi~na je za ve}inu parodija, a odnosi se na nespretno povezivanje komi~nih scena i ske~eva u neku smislenu cjelinu. To je ponajvi{e utjecalo na dinamiku filma pa je tako Gimnazija za divljake na trenutke izuzetno poletna i zabavna, a odmah zatim spora i nezanimljiva. Glavnoga junaka u filmu tuma~i zbunjeni Jon Lovitz (Gradski kauboji 2, Besmrtno oru`je), neugledni komi~ar koji je karijeru po~eo u TV-showu Saturday Nihgt Live. Lovitz se pokazao 49

51 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara Gimnazija za divljake vi{e nego dobar u ulozi trapavog Richarda (uloga je o~ito bila namijenjena Leslie Nielsenu) i dokazao je da mo`e nositi i glavne uloge u filmovima (dosada{nja karijera mu je ispunjena nizom sporednih uloga). Uz Lovitza u filmu nastupaju lijepa Tia Carrere (Istinite la`i) i nadareni crni glumac Mekhi Phifer (Clockers), te veteranka Louise Fletcher (Let iznad kukavi~jeg gnijezda). Iako Gimnazija za divljake ne predstavlja nikakvo osvje`enje u svijetu filmskih parodija, ona je jo{ zanimljivija i duhovitija od Brooksova Dracule i Nielsenova Spy Harda. Denis Vukoja HRABROST RATNIKA / COURAGE UNDER FIRE SAD, pr. Twentieth Century Fox, Davis Entertainment, John Davis, Joseph M. Singer, David T. Friendly, izv. pr. Joseph M. Caracciolo, Debra Martin Chase. sc. Patrick Sheane Duncan, r. Edward Zwick, d. f. Roger Deakins, mt. Steven Rosenblum. gl. James Horner, sgf. John Graysmark. ul. Denzel Washington, Meg Ryan, Lou Diamond Phillips, Michael Moriarty, Matt Damon, Seth Gilliam, Bronson Pinchot, Scott Glenn, Regina Ivanjek. 120 minuta. distr. Continental film. Tematiziraju}i pojedinosti oko nominacije za dodjelu medalje ~asti i provjeravaju}i zna~enje re~enice:»u ratu, prva `rtva uvijek je istina«, Hrabrost ratnika osmi{ljena je pomo}u epske objektivizacije pri~e, a fabularno nudi tri mogu}e istine o nominiranoj kapetanici Karen Walden. Tragala~ka os za istinom usredoto~ena je na lik potpukovnika Nathaniela Serlinga koji, us- 50 put re~eno, i sam ima problema: na du`nosti kod Al Bathre uni{tio je vlastiti tenk, misle}i da pripada neprijatelju. Problem vremenske perspektive filmske naracije rije{en je pomo}u razli~itih»off«pripovjeda~a, izravnih svjedoka zbivanja, koji svjedo~e o izuzetnoj hrabrost Waldenove pod neprijateljskom vatrom. Filmska vizualnost trebala bi se tako poigravati prijelazima iz sada{njosti u pro{lost i obrnuto, a, umjesto toga, nudi samo stilski neobilje`en skok iz jednog u drugo vrijeme. Vizualizacija filmskih situacija neinventivna je kako snimateljski, tako re`ijski i monta`no. I ako se Hrabrost ratnika misli kao ratna drama, onda treba napomenuti da je rije~ o drami u kojoj je dramska napetost toliko razvu~ena da se niti ne osje}a, a svi ratni prizori (koji bi trebali vri{tati prizornom ratnom dinamikom i dramatikom) doimlju se kao dokona rekonstrukcija davnih ratnih doga aja. Bave}i se eti~kim pitanjima o istini, hrabrosti i ~asti, film ostavlja dojam taktiziranja i umrtvljavanja ~itave problematike. Naime, iako je Edward Zwick sve htio podrediti na~elu objektivnosti i iako je i ina~e sklon sporijem tipu naracije (kojim je, recimo, ostvario odli~nu filmsku sagu Legenda o jeseni), nije mu uspjelo ostvariti jedinstvo pri~e, `anra, `ivotnog ritma glavnih junaka, filmskog prostora, vremena i moralnih vrlina koje su trebale biti sredi{tem filma. Jasna Posari} Hrabrost ratnika KAZAAM Kazaam: Shaquille O Neal SAD, pr. Touchstone Pictures, Interscope Communications, Bob Engelman, Paul M. Glaser, Scott Kroopf, izv. pr. Leonard Armato, Robert W. Cort, Ted Field, Shaquille O Neal. sc. Christian Ford, Roger Soffer, r. Paul Michael Glaser, d. f. Charles Minsky, mt. Michael E. Polakow. gl. Christopher Tyng, sgf. Donald Graham Burt. ul. Shaquille O Neal, Francis Capra, Ally Walker, James Acheson, Manesh, John Costelloe, Bob Clendenin, Fawn Reed. 93 minute. distr. Europa film video. Iako dje~je filmske fantazije pru`aju mnogo mogu}nosti za vizualizaciju svijeta ma{te najmla ih, ~ini se da ih na- ~in gradskoga `ivota uspijeva zagu{iti. Kazaam je visok, krupan i dobar suvremeni duh koji poma`e u nevolji i ispunjava sve `elje osim duhovnih. Umjesto iz Aladinove svjetiljke, izlazi iz tre{te}eg kasetofona uspijevaju}i upla- {iti gradskog dje~aka Maxa koji, eto, ba{ i ne vjeruje u bajke. Izlazak u ovaj svijet za njega je kazna, a mo}i }e se vratiti u mir kasetofona tek nakon {to Maxu ispuni tri `elje. No, kako tog nevjernog dje~aka nagovoriti da po`eli ne{to? Duh se odlu~uje za raznovrsno glupiranje u kojemu jedino {to je vrijedno jesu rap songovi pomo}u kojih dje~ak i duh pronalaze zajedni~ki jezik. Ali sljede}i problem jest priroda dje~akovih `elja. Sve pizze ovoga svijeta, kojima ga Kazaam doslovce zatrpao kad je po`elio hranu, Max bi dao za to da njegovi roditelji ponovo budu zajedno. Film o dobrom duhu Kazaamu mo`e donekle zabaviti samo one naj-

52 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara mla e, gradske i nevjerne gledatelje koji imaju sluha za tekst i ritam rap glazbe. Ostatak filma je dobronamjeran, osrednji stereotip kojem nedostaje ma{tovitosti Aladinove svjetiljke ili Kazaamova kasetofona. Jasna Posari} KLUB PRVIH SUPRUGA / FIRST WIVES CLUB SAD, pr. Paramount Pictures, Scott Rudin, kpr. Thomas Imperato, izv. pr. Ezra Swerdlow, Adam Schroeder. sc. Robert Harling prema romanu Olivije Goldsmith, r. Hugh Wilson, d. f. Donald Thorin, mt. John Bloom. gl. Marc Shaiman, sgf. Peter Larkin. ul. Goldie Hawn, Bette Midler, Diane Keaton, Maggie Smith, Dan Hedaya, Stockard Channing, Victor Garber, Stephen Collins, Elizabeth Berkley, Marcia Gay Harden, Bronson Pinchot, Jennifer Dundas, Eileen Heckart, Philip Bosco, Rob Reiner. 102 minute. distr. Kinematografi. Toga dana, prilikom projekcije ameri~ke komedije Klub prvih supruga, moglo se primijetiti da je kinodvorana prete- `ito bila popunjena `enama i to onim sredovje~ne dobi, koje su ovaj put, bez svojih mu{kih polovica, a ve}inom u pratnji prijateljica (aluzija na same protagonistice filma), do{le pogledati jedan pravi `enski film. U njemu su mu{- Klub prvih supruga: Sa snimanja filma karci odvratne svinje kojima treba stati na kraj, a `ene su te koje }e u tome i uspjeti. Nakon odgledanog filma prilikom izlaska iz kina, pritajeni smje{ak na `enskim licima odavao je osje}aj ispunjenosti i zadovoljstva, jer ~injenica je da su do{le na svoje. No, kako se ka`e, sve {to je lijepo kratko traje, pa tako i njihov osje}aj. Svakodnevica ih ipak vra}a k maj~ici Zemlji, govore}i im da je to bio jo{ jedan u nizu proizvoda»tvornice snova«koja nije nesklona zasljepljivanju i romantiziranju. Radnja filma vrti se oko triju prijateljica, Brende, Elise i Annie, koje se znaju jo{ od fakultetskih dana. Nakon mnogo godina ponovno se sastaju i to na pogrebu kolegice koja je po~inila samoubojstvo kad je saznala da je mu` vara. Njih tri do`ivljavaju istu sudbinu. Mu`evi su njihova, ve} pomalo naborana lica zamijenili onim mla im i atraktivnijim. No, ne `ele}i skon~ati kao njihova kolegica, one odlu~uju naplatiti ra~une... U rukama nekog»almodovadorski«nabrijanog redatelja takav si`e ne bi stvarao nikakav zna~ajniji problem. U slu~aju Hugha Wilsona problema ima na sve strane. Redatelju je zasigurno najvi{e pote{ko}a zadavalo pri~anje pri~e kojoj je vjerojatno iz tog razloga poklonio minimalnu va`nost. Tako je film pretrpao komi~nim situacijama, koje se uglavnom svode na kli{eje s kojima se nabacuje tek toliko da zakrpa onaj povelik broj rupa u radnji, ne mare}i pri tom na pretjerivanje koje kod gledatelja brzo stvara osje}aj zasi}enosti i dosade. Drugi problem stvaraju mu likovi»~eli~nih `ena«~ije karaktere boji stripovski, dovode}i ih do samoga ruba nepodno{ljive karikaturalnosti. Pri takvom pristupu likovima donekle funkcionira Goldie Hawn, a najiritantnija je gluma Diane Keaton. I kako sada jednu takvu `ensku temu, bez obzira {to je rije~ o komediji, shvatiti kao problem i uzeti je k srcu (to je vidljivo bila autorova namjera), kad je sve svedeno na pojednostavljivanje i romati~arsko radi se o trenuta~nom zadovoljstvu, nakon kojeg slijedi potpuni zaborav. Goran Kova~ LABIRINT ZLO^INA / HEAVEN S PRISONERS SAD, pr. New Line Cinema, Savoy Pictures, Andree E. Morgan, Albert S. Ruddy, Leslie Greif, kpr. Gray Frederickson, izv. pr. Hildy Gottlieb, Alec Baldwin. sc. Harley Peyton, Scott Frank prema knjizi Jamesa Leeja Burkea, r. Phil Joanou, d. f. Harris Savides, mt. William Steinkamp. gl. George Fenton, sgf. John Stoddart. ul. Alec Baldwin, Eric Roberts, Kelly Lynch, Mary Stuart Masterson, Teri Hatcher. 132 minute. distr. VEM. Ako vam se ikada pred nosom sru{i avion, ne poku{avajte mu se pribli`iti i spasiti pre`ivjele, nego pobjegnite glavom bez obzira i pravite se da ni{ta niste vidjeli. To je najmanje {to mo`ete u~initi, `elite li izbje}i sudbinu koja je sna{la Davea Robicheauxa (Alec Baldwin) u filmu Phila Joanoua. Naime, pr~kaju}i po zrakoplovu i istra`uju}i uzroke nesre}e, Dave se upleo u niz doga aja sumnjivih uzro~no-posljedi~nih veza, dva sata se mu~io u scenama nedoku~ive motivacije te se obreo u zadnjem kadru s izrazom lica koje odaje zbunjenost tek ne{to manju od one kojom je popratio ru{enje zrakoplova na po~etku filma. Labirint zlo~ina film je kojemu je hrvatski raspar~ava~ (VEM) dao naslov primjereniji od originalnog Heaven s Prisoners (Zatvorenici neba, kakve god to veze s filmom imalo). Jer, 51

53 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara radnja filma razvija se otprilike jednako smisleno kao i turisti~ka {etnja labirintom bez vodi~a. U prvi ~as vam je jasno kako ste iz jedne prostorije u{li u drugu, ali ve} u tre}oj ne mo`ete na}i vezu s prvom. Logika zbivanja gubi se u labirintu vlastitog zapleta, pa na kraju nikom ne mo`e biti jasno kakve je sve to imalo veze s onim avionom na po~etku. Takvom scenariju nije puno pomogao redatelj Joanou, koji je, izuzev jedne scene potjere, film re`irao prili~no mlako, ne uspijevaju}i stvoriti nikakvu napetost. Joanou je isto tako nezainteresiran i za likove: Alec Baldwin jo{ je donekle zanimljiv kao biv{i policajac i alkoholi~ar kojega ru{enje aviona vra}a u svijet iz kojega je poku- {ao pobje}i, no `enski likovi predstavljaju upravo smije{ne obrasce Kelly Linch je bri`na `ena, Teri Hatcher je lijepa i zla ku~ka, Mary Stuart Masterson je kurva zlatnog srca... U vrline filma treba ubrojiti dobro obavljen snimateljski posao, te pojavljivanje Erica Robertsa, makar i opet u ulozi de`urnog idiota. Te dvije vrline, ipak, ne mogu spasiti gledatelja i pomo}i mu da se, dok gleda film, ne izgubi u labirintu dosade. Jelena Paljan LAN^ANA REAKCIJA / CHAIN REACTION SAD, pr. Twentieth Century Fox, A Zanuck Co., Chikago Pacific Entertainment, Arne L. Schmidt, Andrew Davis, izv. pr. Richard Zanuck, Erwin Stoff. sc. J. F. Lawton, Michael Bortman, r. Andrew Davis, d. f. Frank Tidy, mt. Donald Brochu, Dov Hoenig, Arthur Schmidt. gl. Jerry Goldsmith, sgf. Maher Ahmad. ul. Keanu Reeves, Morgan Freeman, Rachel Weisz, Fred Ward, Kevin Dunn, Brian Cox, Joanna Cassidy, Chelcie Ross, Nicholas Rudall, Tzi Ma. 106 min. distr. Continental film. U najnovijem akcijskom uratku redatelja Andrewa Davisa (Opsada, Bjegunac), Keanu Reeves glumi mladog znanstvenika Kasalevicha koji skupa s ekipom fizi~ara i kemi~ara radi na projektu dobivanja neograni~enog izvora energije. Kad ekipa znanstvenika do e do revolucionarnog otkri}a, netko upada u laboratorij i ubija vo u projekta s cijelom ekipom, te uni{tava laboratorij. Jedini pre`ivjeli je Kasalevich i 52 sva krivnja je usmjerena na njega. Da bi dokazao svoju nevinost, Kasalevich mora bje`ati od policije i tajne vladine organizacije, a u bijegu mu poma`u lijepa Rachel Weisz jedna od sudionica istra`ivanja i tajanstveni mecena kojeg glumi Morgan Freeman. Prilikom prvog ~itanja sadr`aja Davisova filma, jasno je da postoje velike sli~nosti izme u Lan~ane reakcije i Davisova najve}eg hita u karijeri Bjegunca. Ve} to je dovoljno da Lan~anu reakciju do~ekamo s rezervom. Nakon odgledanog filma o~ito je kako su Davis i ekipa previ{e toga nabacali u Lan- ~anu reakciju i u~inili je nepotrebnim klonom uspje{nog Bjegunca. Naime, Lan~ana reakcija ima sve one elemente koji su krasili prija{nje Davisove radove, ali s njom ipak ne{to nije u redu. Film je prepun potjera i jurnjava automobilima i motorima, akcijski prizori su spektakularni i atraktivni, gluma~ka ekipa izvrsna, no unato~ svemu Lan~ana reakcija nedovoljno je uzbudljiv, na trenutke ~ak i dosadan film. Razlozi tome su predvidljivost pri~e i nezanimljivost glavnog lika. Niti je lik Kasalevicha imalo intrigantan, niti je Reeves tip akcijskog junaka (nemogu}e ga je zamisliti primjerice u Nemogu}oj misiji). Mada Keanu Reeves ima iza sebe dvije odli~ne uloge u akcijskim filmovima (Pakleni val, Brzina) to je ponajprije rezultat umje{nosti redatelja tih filmova, a manje glume samoga Reevesa. Kako su i prethodni Reevesovi filmovi poput Johnya Mnemonica i nedavnog Feeling Minnesota pro{li poprili~no lo{e na svjetskim kinoblagajnama jasno je kako je Reevesu hitno potreban jedan hit kako bi zadr`ao svoje mjesto u Hollywoodu. Bilo kako bilo, Lan~ana reakcija bit }e solidna zabava gledateljima `eljnima ~iste akcije, dok }e svi ostali biti zakinuti jer ne posjeduje {arm niti inteligenciju svojstvenu pravim akcijskim spektaklima (poput ve} spomenutih Reevesovih filmova). Zanimljiva gluma~ka ekipa i ~vrsta Davisova ruka priskrbili su Lan~anoj rekaciji atraktivan dizajn, ali ispod te fasade nalaze se nezanimljivi likovi, stereotipan scenarij i ve} vi ena pri~a {to na kraju ipak nije dostatno za neku povoljniju ocjenu od solidnog. Denis Vukoja Luda Bo`i}na zvona: Arnold Schwarzenegger LUDA BO@I]NA ZVONA / JINGLE ALL THE WAY SAD, pr. Twentieth Century Fox, Chris Columbus, Mark Radcliffe, Michael Barnathan, kpr. Jennifer Blum, James Mulay, izv. pr. Richard Vane. sc. Randy Kornfield, r. Brian Levant, d. f. Victor J. Kemper, mt. Kent Beyda, Wilton Henderson. gl. David Newman, sgf. Lesle McDonald. ul. Arnold Schwarzenegger, Sinbad, Phil Hartman, Rita Wilson, Robert Conrad, Martin Mull, Jake Lloyd, James Belushi, E. J. De La Pena, Laraine Newman, Justin Chapman, Harvey Korman, Richard Moll, Daniel Riordan. 89 minuta. distr. Continental film. Arnold je pametan momak. On zna {to je dobro za njega, a pogotovo za njegovu publiku. No, bez obzira na tu ~injenicu Arnold ne}e pamtiti pro{lu godinu po dobrome. Nakon slabog Brisa~a koji podsje}a na njegove bezli~ne akcijske filmove iz 80-ih, svjetlo dana ugledala su i Luda bo`i}na zvona, film koji je te{ko okarakterizirati. Kad bi se dalo naslutiti po naslovu, rije~ je o bo- `i}nom filmu, ali osim {to je radnja smje{tena u to doba godine, film nema previ{e veze s tim blagdanom. Mo`da se radi o djelu za mla u publiku koja bi trebala biti privu~ena pri~om o prezaposlenom ocu koji nema vremena za vlastitog sina i obitelj, ali nije ni to. Jedini o~iti motiv Zvona jest ameri~ka manija kupovanja u vrijeme darivanja, {to je solidan motiv za dobar film. No, u ovom slu~aju sve se svelo na izrazito {lampav komentar konzumentizmu po na~elu: kako svi, tako i ja. Ako jedna igra~ka mo`e izbrisati sve o~eve grijehe tada se za nju treba tu}i, psovati, lagati, i krasti pa ~ak i letjeti (najve}a glu-

54 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara post filma). Molim vas lijepo, pa gdje je tu moral koji filmovi trebaju propagirati. Postavlja se o~ito pitanje za{to je onda Arnold uop}e prihvatio ulogu u takvome filmu. Bez dvojbe jest da je on mislio samo najbolje, ali obi~no to tako u `ivotu zavr{i. Ono {to mu je zaista potrebno jest kvalitetan redatelj, svejedno zvao se on James, Paul ili ~ak Ivan koji bi osigurao kvalitetu i suvislost njegovih filmova. Martin Milinkovi} MATILDA SAD, pr. TriStar Pictures, Jersey Films, Danny DeVito, Michael Shamberg, Stacey Sher, Liccy Dahl, kpr. Robin Swicord, Nicholas Kazan, izv. pr. Michael Peyser, Martin Bregman. sc. Nicholas Kazan, Robin Swicord prema knjizi Roalda Dahla, r. Danny DeVito, d. f. Stefan Czapsky, mt. Lynzee Klingman, Brent White. gl. David Newman, sgf. Bill Brzeski. ul. Danny DeVito, Rhea Perlman, Embeth Davidtz, Pam Ferris, Mara Wilson, Paul Reubens, Tracey Walter, Brian Levinson, Jean Speegle Howard, Sara Magdalin, R. D. Robb, Goliath Gregory. 98 minuta. distr. Continental film. Matilda: Mara Wilson Danny DeVito je i kao redatelj i kao glumac pridonio stvaranju nekih vrlo uspjelih filmova, a iznesenu tvrdnju prili~no uvjerljivo mogu potvrditi ~ak i neke scene iz dje~jega filma Matilda. DeVito i Rhea Perlman uvjerljivo glume simpati~no zatucane i primitivne roditelje naslovne junakinje; neke od scena u kojima se pojavljuju kao da su zalutale iz filma koji bi mogao biti prili~no dobar... Te su scene, me utim, navrat-nanost slijepljene s kadrovima previ{e lo{im ~ak i za najalternativnija kultisti~ka adoriranja. Ne vi a se tako ~esto na platnima hrvatskih kina lik koji bi po primitivnoj vulgarnosti bio ravan ravnateljici Matildine {kole, a scene u kojima se ta mi- {i}ava, masna i do sr`i pokvarena usidjelica i`ivljava nad nevinom dje~icom grani~e s intelektualnim zlodjelom. Premda je puno uvjerljivije odglumljen, ljigavo srcedrapateljni lik dobre u~iteljice na istoj je kreativnoj razini; kao da ga je zamislila vr{njakinja naslovne junakinje, ~lanica literarno-filmske sekcije ni`ih razreda osnovne {kole. Zadnja je tvrdnja primjenjiva na cjelokupnu fabulu, osobito, od trenutka kad zla ravnateljica zakora~i u nju svojim slonovskim korakom, pa je jasno da tu iznena uju}e zaglupljuju}u filmsku pri~u treba {to prije zaboraviti. Djecu bi, dodu{e, Matilda mogla ~ak i zabaviti no, ako roditelji ba{ `ele potomstvu prikazati ne{to bezvrijedno, veliku }e uslugu zakonima dobroga ukusa u~initi ako izaberu ne{to inteligentnije i manje iritantno. Nikica Gili} MOJ NAJDRA@I DNEVNIK / CARO DIARIO Italija, pr. Sacher film, Banfilm, La Sept Cinema, Studio Canal Plus, Angelo Barbagallo, Nanni Moretti, Nella Banfi. sc. i r. Nanni Moretti, d. f. Giuseppe Lanci, mt. Mirco Garrone. gl. Nicola Piovani, sgf. Marta Maffucci. ul. Nanni Moretti, Giovanna Bozzolo, Sebastiano Nardone, Antonio Petrocelli, Jennifer Beals, Alexander Rockwell, Renato Carpentieri, Raffaella Lebboroni, Marco Paolini, Antonio Neiwiller, Valerio Magrelli, Sergio Lambiase, Gianni Ferraretto, Pino Gentile, Mario Schiano, Serena Nono. 100 minuta. distr. Sigma film. Iako u Italiji ve} godinama u`iva kultni status, Nanni Moretti je kod nas potpuno nepoznat filma{. Tek je, zahvalju- }i valjda nagradi za re`iju u Cannesu, s vi{egodi{njim ka{njenjem u Kinoteku na kratko zalutao i Moj najdra`i dnevnik. U njemu nam se Nanni Moretti predstavlja kao talijanska verzija Woodyja Allena, posve}ena luda koja s mnogo dobrohotnosti, ali i cinizma promatra svijet oko sebe. Razlika izme- u Allena i Morettija tek je u tome {to prvi u`iva u lamentiranju i izvo enju neo~ekivanih zaklju~aka, dok Moretti uglavnom prikazuje ono {to vidi, a zaklju~ci se uglavnom name}u sami od sebe. Moj najdra`i dnevnik zapravo je omnibus sastavljen od tri filma koje povezuje tek sam autor kao glavni lik. U prvoj pri~i Moretti se usred ljeta vespom vozika Rimom, u`iva u gradskim ulicama i zgradama, a istodobno se zgra`a nad mentalitetom ljudi i kinorepertoarom prepunom horora i porni- }a. U drugom dijelu, Nanni se, u potrazi za mirom, upu}uje na otoke gdje sre- }e prijatelja koji nikad nije gledao televiziju, no nakon prvog kontakta s ~udesnom kutijom postaje ovisnikom o TV-sapunicama. Ne samo zbog toga, otoci se ne pokazuju nimalo mirnima i prikladnima za kreativan rad, pa se Nanni vra}a ku}i. U tre}oj pri~i Moretti bez emocionalnog anga`mana pri~a povijest svoje bolesti koja je po~ela svrabom, a nakon bezbrojnih lije~ni~kih mi{ljenja, pretraga, krivih dijagnoza i pogre{nih lijekova, otkriva kako boluje od Hodgkinove bolesti koju, prema mi{ljenjima lije~nika, ne}e pre- `ivjeti. Toga nema u filmu, no sre}om, lije~nici su jo{ jednom pogrije{ili. Takva filmska konstrukcija uistinu ostavlja nebranjene bokove za najrazli- ~itija kriti~arska zanovijetanja, jer arbitrarnost ponu enih pri~a ostavlja mogu}nosti za beskona~no {irenje filma. Tako er, pri~e imaju malo sadr`ajnih poveznica, a jedina ~vrsta to~ka u tom filmskom svemiru je lucidni ~udak koji se ~udi onima koji se istodobno ~ude njemu. No, ~ak i najokorjeliji kriti~ar te{ko }e zanijekati {arm Morettijeva pripovijedanja, uvjerljivih dokumentaristi~kih rekonstrukcija i lucidnih zapa- `anja o stanju svijesti u dana{njoj Italiji. Morettijev prinos filmskoj umjetnosti, sude}i prema ovom filmu, manji je nego {to Talijani misle, no zasigurno predstavlja dragocjeno duhovno osvje- `enje sve sterilnijem europskom filmu. Igor Tomljanovi} 53

55 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara Moja ubojita mama: Kathleen Turner MOJA UBOJITA MAMA / SERIAL MOM SAD, pr. Polar Entertainment Corporation, Savoy Pictures, John Fiedler, Mark Tarlov, izv. pr. Joseph M. Caracciolo Jr. sc. i r. John Waters, d. f. Robert M. Stevens, mt. Janice Hampton, Erica Huggins. gl. Basil Poledouris, sgf. Vincent Peranio. ul. Kathleen Turner, Sam Waterston, Ricki Lake, Matthew Lillard, Scott Wesley Morgan, Walt Mac- Pherson, Justin Whalin, Patricia Dunnock, Lonnie Horsey, Mink Stole. 93 minute. distr. VEM. Moja ubojita mama lako se mo`e zamisliti svuda i u pitomim krajobrazima Nove Engleske i u najcrnjim no}- nim morama Twin Peaksa u vrletnom Idahou. Beverly Sutphin (Turner) uzorna je doma}ica koja reciklira sme}e, bavi se raznim slobodnim aktivnostima i bri`no skrbi za obitelj. Toliko bri`no da ljudi, s kojima njezini uku}ani imaju makar najmanje razmirice, zavr{avaju prega`eni autom, zatu~eni motkom itd... Za opus Johna Watersa Moja ubojita mama supermirno je i stalo`eno djelo. Tu nema lijepih, ekstravagantnih frizura na kat, umjetnih ru`i~astih plamenaca, ni Iggya Popa u koritu. Platno je umiveno, a sve filmsko ludilo definitivno je spremljeno u glavu junakinje. No, iako se Waters naizgled priklanja (makar vizualnom) mainstreamu, Moja ubojita mama ipak je prava himna protiv srednje klase i obitelji kao njezine istaknute vrijednosti. Sprdnju s 54 afektiranim ~istunstvom dobrih gra ana iz ameri~kih predgra a, Waters prete`no zadr`ava u obiteljskim razmjerima i me uobiteljskom opho enju, i kad se radi o uzrocima i kad se radi o manifestacijama. Op}enitiji (ili bolje re~eno eksplicitniji) kontekst film dobiva tek na kraju, kad mediji od obi~ne majke-ubojice prave fenomenalnu Serial Mom, zvijezdu. Da, Moja ubojita mama je Kathleen Turner u posve novom, neo~ekivanom i sjajnom izdanju. Ivan Sale~i} Jr. NAJVE]I RIZIK / MAXIMUM RISK SAD, pr. Columbia Pictures, Moshe Diamant, kpr. Jason Clark, izv. pr. Roger Birnbaum. sc. Larry Ferguson, r. Ringo Lam, d. f. Alexander Gruszynski, mt. Bill Pankow, gl. Robert Folk, sgf. Steven Spence. ul. Jean-Claude Van Damme, Natasha Henstridge, Jean-Hugues Anglade, Zach Grenier, Paul Ben-Victor, Frank Senger, Stefanos Mittsatakis, Frank Van Keeken, David Hemblen, Stephane Audran, Dan Moran, Donald Burda, Rob Kaman, Branko Ra~ki. 106 minuta. distr. Continental film. Neki filmovi nisu zaslu`ili biti snimljeni ta misao potpuno odre uje i usmjerava svako dalje razmi{ljanje o filmu koje se, kad je rije~ o ovom tipu produkcije, mo`e u~initi i suvi{nim. Najve}i rizik jedino {to mo`e ponuditi jest krajnja dosada. Iz kaoti~nog vizualnog po~etka u kojem dvojica civila progone Mikhaila koji pada s balkona, ru{i sve pred sobom i radi sli~ne genijalne poteze da bi na kraju sekvence bio ubijen, ra a se akcijski film u kojemu je akcija kaos, tu~a, nedovoljno motivirana borba, glupi razgovor... U sljede}oj sceni progonjeni se pojavljuje `iv, ali samo nakratko, jer ubrzo postaje jasno da je to njegov brat blizanac. Slijedi, naravno, banalni stereotip: Alain Moreau `eli i mora otkriti tko je njegov brat, pa odlazi u New York, susre}e njegovu djevojku, upada u cijeli niz nevolja u kojima se savr{eno snalazi..., a dalje nije te{ko pretpostaviti. Minuciozna gledateljska dosada oboga}ena je lo{om glumom Jean-Claude Van Dammea i Natashe Henstridge te pozadinskim dodatnim odre enjem samih likova i mafije, koje u zbivanja upli}e Ruse, CIA-u, FBI..., a svi elementi pri~e toliko su slabo povezani da ne tvore ~vrstu akcijsku cjelinu, nego nude akcijske situacije neujedna- ~enog intenziteta. Jasna Posari} NAROD PROTIV LARRYJA FLYNTA / THE PEOPLE VS. LARRY FLYNT SAD, pr. Columbia Pictures, Phoenix Pictures, Ixtlan, Oliver Stone, Janet Yang, Michael Hausman. sc. Scott Alexander, Larry Karaszewski, r. Milo{ Forman, d. f. Philippe Rousselot, mt. Christopher Tellefsen. gl. Thomas Newman, sgf. Patrizia von Brandenstein. ul. Woody Harrelson, Courtney Love, Edward Norton, Brett Harrelson, Donna Hanover, James Cromwell, Crispin Glover, Vincent Schiavelli, Miles Chapin, James Carville, Richard Paul. 130 minuta. distr. Continental film. Formanov Narod protiv Larryja Flynta sna`no je ideolo{ki anga`iran film ~ije poruke, me utim, jako odgovaraju duhu vremena. Potvr uju to hvalospjevi kojima je obasut, nominacije za Oscara, berlinski Zlatni medvjed. No, rije~ je o vrlo precijenjenom filmu, svakako slabijem djelu iz Formanova ameri~kog ciklusa. Iako naslov, koji bi, uzgred re~eno, na hrvatskom trebao glasiti Optu`eni Larry Flynt, najavljuje sudsku dramu, Narod... je filmski `ivotopis osniva~a pornografskog ~asopisa Hustler, ali potpuno usredoto~en na I. amandman ameri~kog Ustava na koji se Larry Flynt pozivao brane}i se od optu`bi za nemoralnost i vulgarnost svojih novina. Tako je njegov iznimno osebujan `ivot, odre en borbom za neograni~enu slobodu govora i tiska, nakon uvodnog Narod protiv Larryja Flynta

56 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara dijela filma uglavnom sveden na zamorna zbivanja u sudnici, a posljedice atentat, zatvor, ludnica su samo ustanovljene ~injenice. U filmu koji po- ~inje prizorom te{kog djetinjstva glavnog junaka, vjerojatno s trivijalnom namjerom da se opravda njegova sudbina, takve se»rupe«vide, pogotovo jer je kasnija karakterizacija Flynta, njegove supruge Althee i suradnika, te njihovih progonitelja s druge stane, isklju~ivo crno-bijela djeca cvije}a protiv staraca u sivim odijelima. Formanova umje{nost u oslikavanju sudbina odre enih realnom, ali grotesknom dru{tvenom pozicijom u kojoj su se na{le, u Narodu... izgubila je bitku s preispitivanjem temelja ameri~ke civilizacije, ~ega se kona~no domogao, u ulozi producenta filma, Oliver Stone. No, u tom tipi~no ameri~kom cirkusu, univerzalan je pojam slobode na primjeru jednog modernog primitivca doveden do krajnosti. Malo je ljudi koji bi za pravo na objavljivanje `enske vagine `rtvovali svoj `ivot poput Larryja Flynta, ali ih je mnogo kojima se svi a poimati slobodu govora i tiska kao neograni~eno pravo na sve, neovisno o tome tko je, na koji na~in i s kakvim namjerama upotrebljava. Zato je sam film Narod protiv Larryja Flynta i uspjeh koji posti`e, zanimljiviji kao sociolo{ki slu~aj, negoli kao umjetni~ko djelo. Unato~ sjajnom Woodyju Harrelsonu u ulozi Larryja Flynta, te ponekad vrlo duhovitim i lucidnim dijalozima. Jelena Jindra NETKO ZA LJUBAV / SOMEBODY TO LOVE SAD, pr. Initial productions, Lumiere Pictures, Lila Cazes, izv. pr. Jean Cazes. sc. Sergei Bodrov, Alexandre Rockwell, r. Alexandre Rockwell, d. f. Robert D. Yeoman, mt. Elena Maganini. gl. Mader, Tito Larriva, sgf. J. Rae Fox. ul. Rosie Perez, Harvey Keitel, Anthony Quinn, Michael DeLorenzo, Steve Buscemi, Stanley Tucci, Steven Randazzo, Paul Herman, Samuel Fuller. 102 minute. distr. Poly Bros. Netko za ljubav film je podjednako staromodna duha koliko i zanimanje»taksi-plesa~ice«kojim se prisilno bavi njegova glavna junakinja. Film podjednako beznadno slijep koliko i njegovi junaci u ~ekanju izbavljenja iz samotnog kalifornijskog pakla, stilski i narativno jednako otrcan kao i svi motivi koje uvodi. Film ~iji se elementi dijele na one koji su otrcani toliko da su nekako dragi i simpati~ni i na one koji su uz otrcanost jo{ i uvjereno pretenciozni, pa zahtijevaju i dobar `eludac neuspjeli glumci, odvratni producenti, prostodu{ni momak i `ena-vizija, samodopadni la`ni umjetnik i slabi}, uli~ni uglovi, porno-kina, mafija, pojavljivanje Sama Fullera i Quentina Tarantina, vuk-vodi~ kroz no} i jeftina iluzija letenja. I pozicija Alexandre Rockwella u dana{njem filmskom svijetu negdje je izme u sjetne i smije{ne, i dovoljno je outsiderska da mu se mo`e mirne du{e dopustiti snimanje filma u kojem (In the soup) pri~a o tome kako je poku{avao snimiti film, ili»ljubavne pri~e«na ~ije ga je snimanje obvezao»fikcionalni«producent iz prethodnog filma. Oni se ne moraju, ali se mogu bar jedanput pogledati. Mo`e se u njima i u`ivati, jer takav je njegov rad u svakom slu~aju mnogo vredniji od one zgode kad se zajedno s mnogo talentiranijom Allison Anders u ^etiri sobe bezuspje{no poku{ao pribli`iti novoholivudskim coolerima. Josip Viskovi} OBNOVLJENA LJUBAV / THE PREACHER S WIFE SAD, pr. Touchstone Pictures, The Samuel Goldwyn Company, Parkway Productions, Mundy Lane Entertainment, Samuel Goldwyn Jr., kpr. Debra Martin Chase, Amy Lemisch, Timothy M. Bourne, izv. pr. Robert Greenhut, Elliot Abbott. sc. Nat Mauldin, Allan Scott prema scenariju Roberta E. Sherwooda i Leonarda Bercovicija, r. Penny Marshall, d. f. Miroslav Ondricek, mt. Stephen A. Rotter, George Bowers. gl. Hans Zimmer, sgf. Bill Groom. ul. Denzel Washington, Whitney Houston, Courtney B. Vance, Gregory Hines, Jenifer Lewis, Loretta Devine, Lionel Ritchie, Paul Bates, Justin Pierre Edmund, Lex Monson, Darvel Davies Jr. 123 minute. distr. Kinematografi. Obnovljena ljubav ili Sve}enikova `ena, kako bi glasio doslovan prijevod, film je za ~iji su opis dovoljne ove ~etiri rije~i. Naime, radi se o sve}eniku (Courtney B. Vance) koji zaokupljen problemima u `upi, zapostavlja svoju `enu (Whitney Houston) koju ina~e beskrajno voli, pa je ona nesretna. No valjda bi i njoj i publici trebalo biti jasno da bolesni i nesretni imaju neku prednost. Barem u vrijeme Bo`i}a. Toliko o zapletu. E, da, i svi su crnci. Vi{e od dva sata redateljica nepotrebno razvla~i pri~u koje nema, odnos u kojem jedva da se i{ta mijenja, krizu koja se zapravo i ne razvije, pa je sasvim nejasno {to bi u svemu tome trebao raditi jedan an eo (Denzel Washington). OK, ima jedan maloljetni delikvent, jedno dijete bez roditelja i jedan odnaro eni crnac, ali ti su problemi tako dobro}udno prikazani, da njihovo rje{avanje ne mo`e unijeti dramu u film. ^ak je i okosnica pri~e sve- }enikovo gubljenje vjere u Boga i u sebe preslaba da bi stvorila neku napetost. Kad bi an eo bilo ~ime iskakao iz okru`ja koje mu je povjereno, kad bi me u tim savr{enim bi}ima barem njega krasila neka mana onda bi spu- {tanje u sve}enikovu obitelj i sam film imalo nekog smisla. No od svih simpa- Obnovljena ljubav: Whitney Houston 55

57 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara ti~nih i duhovitih ljudskih nesavr{enosti i poroka, an elu je dodijeljen najbezli~niji hamburgeri. Da se pokazao lakom na ~evape i luk, film bi barem dobio neki okus i miris, kad ve} nema ni~eg drugog {to bi obojalo bljedunjave likove i doga aje. Dobrota, pravednost i ljubav tako ne postaju ni{ta vi{e od apstraktnih imenica, jer za njih nikada nisu postojale prepreke. Toj bljedo}i ne poma`u ni glazbeni dijelovi, koji bi trebali nastupiti kada rije~i vi{e nisu dovoljne da izraze osje}aje. Budu}i da se nemaju na {to nastaviti, ti dijelovi samo oduljuju ionako dosadan film. U svom nastojanju da ne zagrebe ni u {to bolnije, da sve bude bez nabora, mrlje, suprotstavljanja dobra i zla, cijeli film izgleda kao an elovo odijelo izgla- ~ano, ~isto i dosadno sivo. Jedna zla bjel~uga mogla je za film u~initi vi{e nego brigada crnih an ela. A ne kao najve}u prepreku s kojom se mo`e suo~iti jedan crni sve}enik, postaviti crveno svjetlo na semaforu. OK, ja najbolje razumijem du{evno stanje koje kod voza~a izaziva crveno svjetlo, ali nikad mi ne bi palo na pamet zbog toga zazvati an ela. Pogotovo ne {treber~inu kao {to je Denzel Washington. Opasni policajac na nekom paklenskom motoru bio bi sasvim dostatan. Jelena Paljan OBO@AVATELJ / THE FAN SAD, pr. TriStar Pictures, Mandalay Entertainment, Wendy Finerman, kpr. Margaret French Isaacs, izv. pr. Bill Unger, James W. Skotchdopole, Barrie M. Osborne. sc. Phoef Sutton prema knjizi Petera Abrahamsa, r. Tony Scott, d. f. Dariusz Wolski, mt. Christian Adam Wagner, Claire Simpson. gl. Hans Zimmer, sgf. Ida Random. ul. Robert De Niro, Wesley Snipes, Ellen Barkin, John Leguizamo, Benizio Del Toro, Patti D Arbanville-Quinn, Chris Mulkey, Andrew J. Ferchland, Brandon Hammond, Charles Hallahan. 114 minuta. distr. UCD. Obo`avatelj: Robert De Niro Gill Renard (Robert De Niro) prili~no je neuspje{an prodava~ no`eva s isto tako neuspje{nim privatnim ga je ostavila i ponovno se udala, te on sina vi a vrlo rijetko. Ipak Re- 56 nard ima jednu strast, a to je baseball. On je vatreni navija~ San Francisco Giantsa i obo`avatelj igra~a Bobbyja Rayburna (Wesley Snipes) koji im se upravo pridru`io. No, Rayburn u novom klubu vi{e ne posti`e sjajne rezultate koji su ga proslavili, {to on praznovjerno tuma~i time {to njegov sretni broj jedanaest nosi Juan Primo, glavna zvijezda Giantsa do njegova dolaska. Renard, ~ija se opsjednutost Rayburnom vremenom sve vi{e pove}ava, slu~ajno to saznaje i, da bi rije{io problem svojega ljubimca, ubije Primoa. Nakon tog doga aja Rayburn ponovno igra u punoj formi, a Renard, uvjeren u vlatiti doprinos toj promjeni, sve agresivnije zahtijeva zahvalu za svoje djelo ne ustru~avaju}i se pri tome prodrijeti u samu Rayburnovu obitelj. Tony Scott autor je neujedna~ena opusa koji stalno varira od komercijalnih limunada do vrijednih i zanimljivih djela. Obo`avatelj se ne mo`e smjestiti ni u jednu od te dvije krajnosti, nego negdje izme u. Prvi dio filma u kojem je prikazano psihi~ko Renardovo propadanje prili~no je superioran drugom dijelu kada je ve} potpuno opsjednut. U prvoj polovici Scott i De Niro uspje{- no prikazuju Renardov put u propast iako se u nekim trenucima javlja neizbje`na usporedba s Taksistom i Michaelom Douglasom u Danu ludila. U drugom djelu filma redatelj se priklanja komercijalizaciji i na povr{inu izbija sukob izme u Renarda i Rayburna koji kulminira na stadionu tijekom baseball utakmice (sli~no okru`je je Scott upotrijebio i za kraj filma Prljavi igraju prljavo). No, najve}e zamjerke treba uputiti scenariju i nedovoljnom psiholo{- kom razvijanju odnosa izme u obo`avatelja i njegova idola. Sanjin Petrovi} OKUS MINNESOTE / FEELING MINNESOTA SAD, pr. New Line Cinema, Jersey Films, Sundance Institute, Danny DeVito, Michael Shamberg, Stacey Sher, kpr. Eric McLeod, izv. pr. Erwin Stoff. sc. i r. Steven Baigelman, d. f. Walt Lloyd, mt. Martin Walsh. sgf. Naomi Shohan. ul. Keanu Reeves, Vincent D Onofrio, Cameron Diaz, Delroy Lindo, Courtney Love, Tuesday Weld, Dan Aykroyd, Levon Helm, Drew DesMarais, Aaron Michael Metchik, Russell Konstans, David Alan Smith. 99 minuta. distr. UCD. Okus Minnesote reprezentativan je primjerak ameri~kog nezavisnog filma. Mjesto zbivanja je provincija, likovi su ekscentri~ni, situacije pomaknute, atmosfera spoj realisti~nog i za~udnog; u filmu se osje}aju odjeci vrhunskih autoriteta nezavisne produkcije ponajprije bra}e Coen, ali i Johna Dahla i Tarantina. Scenaristi i redatelju Stevenu Baigelmanu to je prvi film i njime se ne otkriva kao nova zvijezda ameri~kog nezavisnog neba, no neprijeporno ostavlja dobar dojam. Navodno, Baigelman zbog redateljske neupu}enosti nije sam htio re`irati film, ali su ga producenti ipak nagovorili s tim u vezi mogu se pojaviti primisli kako bi isti scenarij u rukama»punokrvnijeg«redatelja postigao sugestivniji dojam, no isto je tako pitanje bi li se u ovom trenutku me u neafirmiranim nezavisnjacima lako na{ao sna`niji redatelj. Osobno ne vjerujem u to, jer doista kreativnih ljudi nigdje nema u izobilju pa tako ni na ionako odve} razvikanoj nezavisnoj sceni. Ipak, Baigelman je dovoljno darovit da poka`e kako je gluma~ki dojmljivo lice Vincenta D Onofria. Dan Aykroyde godinama nije igrao zanimljiviji lik (mada je dojam da je njegov lik, jednako kao i onaj Delroya Linda, trebao dobiti vi{e pro- Okus Minnesote: Cameron Diaz i Keanu Reeves

58 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara stora), dok je povratak Keanu Reevesa nezavisnoj produkciji (gdje je, u Van Santovu Mom privatnom Idahu, ostvario dosada{nju ulogu karijere), osvje`avaju}i izlet iz holivudskog okru`ja u kojem se sve vi{e gubi. Jo{ da je Baigelman naslutio da se u Courtney Love krije novo gluma~ko ~udo (a trebao je samo njen mali epizodni lik konobarice gurnuti u D Onofriovo naru~je), danas bi o njemu pri~ali kao o velikom redatelju glumaca. Dakle, film je dobar, Baigelman obe}ava (ni Dahlov prvijenac Ubij me ponovo nije nikoga oborio s nogu, ali onda je do{ao briljatni Red Rock West), no jedna stvar je upozoravaju}a. Uvijek sam sklon autorima koji prljavi svijet oplemenjuju ~isto}om ljubavi, no na`alost Baigelman se u tretmanu ljubavnog para Reeves Diaz ne pokazuje autenti~nim romanti~arom nego razvodnjenim sentimentalcem (za usporedbu, par Slaater Arquette u Pravoj romansi izvorni je romanti~arski proizvod) i to je zapravo ono {to njegovu filmu prije~i vi{e domete od onih koje je ostvario, a mo`da }e njemu samom prije~iti i u budu}nosti. Damir Radi} POD SVAKU CIJENU / EXTREME MEASURES SAD, Velika Britanija, pr. Columbia, Castle Rock Entertainment, Simian Films, Elizabeth Hurley, kpr. Chris Brigham, izv. pr. Andrew Scheinman. sc. Tony Gilroy prema knjizi Michaela Palmera, r. Michael Apted, d. f. John Bailey, mt. Rick Shaine. gl. Danny Elfman, sgf. Doug Kraner, ul. Hugh Grant, Gene Hackman, Sarah Jessica Parker, David Morse, Bill Nunn, John Toles-Bey, Paul Guilfoyle, Debra Monk, Shaun Austin-Olsen, Andre De Shields. 118 minuta. distr. Europa film video. Prvo dvoje smrtno prepla{enih ljudi u bijegu, onda uobi~ajen dan na odjelu hitne slu`be, onda neobi~an smrtni slu- ~aj koji mladom lije~niku (Hugh Grant) ne da mira, onda upitne ~estice na koje lije~nik ne dobije odgovor, onda mala istraga, onda prili~na frka, onda lije~nik stupa u akciju, onda otkri}e da se izvode medicinski pokusi na ljudima, pa nekoliko fizi~kih obra~una, jedan neo~ekivani obrat, malo moralne dvojbe, jo{ jedan obra~un i kraj. Pod svaku cijenu Te{ko su doku~ivi razlozi uprizorenju tog bezbroj puta kloniranog obrasca medicinskog trilera. Ako je cilj filma bio svratiti pozornost ~ovje~anstva na Hugha Granta, u tome ba{ i nije uspio. Ne zato {to bi Grant bio lo{ glumac, nego zato {to je lik lije~nika koji tuma- ~i tako ispravan, bezli~an i dosadan da je normalnom gledatelju sasvim svejedno {to }e se s njim dogoditi. Nakon predugog, a o~ajno predvidljiva zapleta, sva se klju~na pitanja rje{avaju u dvije replike. Motivi koji se ~ine zanimljivijim od sredi{njeg zbivanja, obra- eni su usputno, povr{no, te njihovo postojanje u filmu i nema opravdanja. Kada se Grant na e u situaciji koja zahtijeva neku istaknutiju osobinu, scenarist i redatelj potrude se da ga {to prije izvuku iz nje. Tako se Grantov mogu}i sukob s gomilom bijesnih besku}nika rje{ava u najboljoj maniri uljudnog razgovora, dok se njegovoj moralnoj dvojbi o (ne)eti~nosti pokusa na ljudima posve}uje ista pozornost kao i muhi koja mu je sletjela na ruku. Sve te nedostatke redatelj nije ni poku{ao nadomjestiti, nego je svoj posao odradio tako sterilno, da se ~ini kako bi bilo koja kultura iz Petrijeve zdjelice isti posao odradila jednako dobro. Film uspijeva biti zanimljiv tek u trenucima kad je prisutan glavni negativac lije~nik koji pokre}e pokuse na ljudima, ali to samo zahvaljuju}i karizmati~nosti Genea Hackmana. Na kraju, moralna dvojba koju `eli izazvati ovaj medicinski triler da li `rtvovati nekolicinu da bi se spasili mnogi plitka je, bezazlena i neva`na u usporedbi s matemati~kom dvojbom koja kod gledatelja nastaje kao nuspojava koliko sam, za novac koji sam dao za sjedenje u kinu, mogao stajati za {ankom. Jelena Paljan RESTORATION SAD, pr. Segue productions, Avenue Pictures, Oxford Film Company, Cary Brokaw, Andy Paterson, Sarah Ryan Black, kpr. Bob Weinstein, Harvey Weinstein, Donna Gigliotta, izv. pr. Kip Hagopian. sc. Rupert Walters prema romanu Rose Tremain, r. Michael Hoffman, d. f. Oliver Stapleton, mt. Garh Craven. gl. James Newton Howard, sgf. Eugenio Zanetti. ul. Robert Downey Jr., Sam Neill, David Thewliss, Polly Walker, Meg Ryan, Ian McKellen, Hugh Grant, Ian McDiarmid, Mary Macleod, Mark Letheren, Sandy McDade, Rosalind Bennett. 118 minuta. distr. UCD. Zanima li vas vjerna rekonstrukcija Engleske 17. stolje}a, tad vas Restauracija, redatelja Michaela Hoffmana zasigurno ne}e razo~arati. Naime, rije~ je o djelu dojmljive vizualnosti, s minucioznim prikazom doba o kojem film zbori. No, to nije sve. U Restauraciji glume sve same zvijezde. Robert Downey, Jr., Sam Neill, Hugh Grant i Meg Ryan, imena su koja sama po sebi dovoljno govore. Ipak nemojte pogre{no zaklju- ~iti da se radi o tipi~nom djelcu koje mami gledatelja svojom zvu~nom gluma~kom postavom i rasko{nom vizualno{}u, dok u biti ne nudi ni{ta vi{e od toga. Restauracija je ambiciozni uradak filma{a koji je `elio ponajprije sugestivno predo~iti uzbudljivi `ivot odre ene dru{tvene skupine srednjovjekovne Engleske, ali i povu}i brojne usporednice sa zbivanjima u nama bli`oj sada{njosti. Obje zada}e Hoffman je uspje{no obavio, a gledatelju postaje jasno da se ne radi samo o jo{ jednoj rasko{noj rekonstrukciji pro{losti, ve} o pravoj socijalnoj drami koja polako poprima sve vi{e maha, da bi pred kraj u potpunosti prevladala naoko neobvezni ton Restauracije. Neki recenzenti zamjerali su Hoffmanu pretjeran odlazak u {irinu, kojim 57

59 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara Restoration se povremeno gubi iz vida njegov autorski anga`man. No, kako je rije~ o filmskoj adaptaciji romana Rose Tremain, za vjerovati je kako je ovo danak pla}en `elji za {to preciznijom prezentacijom pisanog predlo{ka. Nije na odmet napomenuti kako Hoffmanovi {iroki redateljski zahvati ipak daju Restauraciji dojam neobveznosti, ali se ~ini da je to daleko bolje od iritantnog inzistiranja na {to preciznijem predo~avanju osobna autorova svjetonazora, metodom za kojom rado pose`u manje kvalitetni filma{i. Hoffman, me utim, snagu svojeg djela pronalazi ne samo u ambicioznoj fabuli i vrlo jasnim paralelama sa sada{njim vremenom, ve} i u rafiniranoj slici vizualne rasko{i sredine u kojoj se radnja odigrava. Zasluge podjednako pripadaju scenografu Eugeniu Zanettiu i kostimografu Jamesu Achesonu, koji su godine nagra eni Oscarom za svoj doprinos Restauraciji, ali i vrlo raspolo`enim glumcima, posebice izvrsnom Robertu Downeyu, Jr. SASVIM MALO UBOJSTVO / SHALLOW GRAVE Mario Sabli} Velika Britanija, pr. Channel Four Films, Figment Films, Glasgow Film Fund, Gramercy Pictures, PolyGram, Andrew MacDonald, izv. pr. Allan Scott. sc. John Hodge, r. Danny Boyle, d. f. Brian 58 Tufano, mt. Masahiro Hirakubo. gl. Simon Boswell, sgf. Kave Quinn. ul. Kerry Fox, Christopher Eccleston, Ewan McGregor, Ken Stott, Keith Allen, Colin McCredie, Victoria Nairn, Gary Lewis, Jean Marie Coffey, Peter Mullan. 90 minuta. distr. Blitz video.»kakav je Shallow Grave?«pitanje je na koje sam ~esto odgovarao.»bolji je od Trainspottinga«, bio je moj diplomatski odgovor. Mnogi }e re}i da ima mnogo filmova boljih od Trainspottinga i tako da se vra}amo na po~etak. Sasvim malo ubojstvo pri~a je o troje mladih ljudi koji su slijedom okolnosti uvu~eni u smrt svojega misterioznog podstanara i prisvajaju njegov novac. Takva pri~a postaje jedan od najboljih filmskih predlo`aka vi enih u posljednje vrijeme. Solidna gluma~ka ekipa i kvalitetan tekst, daju gledatelju priliku za razmi{ljanje ({to je danas prava rijetkost) o ljudskoj psihi i njezinim devijacijama uzrokovanih pohlepom, strahom, i mr`njom. Danny Boyle ima dobar nos za odabir scenarija, no to ga ne ~ini velikim redateljem. Najve}a zamjerka djelu jest Boyleova na momente nesuvisla re`ija. Kad to ka`em, mislim na prili~no neprimjerene metode koje rabi u odre enim dramatur{kim situacijama. Za tenziju, strah i ostale elemente koji ~ine bitan dio svakog kriminalisti~kog filma, ve} su odavno stvorene odrednice i na~ini do~aravanja, koje svaki autor na sebi svojstven na~in koristi kao dio vlastitog rukopisa. Boyleovo drasti~no odstupanje od tih odrednica ne bi bio toliki problem kad time ne bi postizao suprotan efekt od `eljenog. No, unato~ tome, Sasvim malo ubojstvo je film koji se mo`e s u`itkom gledati. Martin Milinkovi} Sasvim malo ubojstvo: Evan McGregor SPACE JAM SAD, pr. Warner Bros., Uli Meyer Features, Character Builders, Charles Gammage Animation, Courtside Seats Productions, Northern Lights Entertainment, Rees/Leiva Productions, Spaff Animation, Stardust Pictures, Steven Paul Leiva, Joe Medjuck, Ivan Reitman, kpr. Gordon Webb, Curtis Polk, izv. pr. David Falk, Ken Ross. sc. Leonardo Benvenuti, Timothy Harris, Steve Rudnick, Herschel Weingrod, r. Joe Pytka, d. f. Michael Chapman, mt. Sheldon Kahn. gl. James Newton Howard, sgf. Geoffrey Kirkland. ul. Michael Jordan, Charles Barkley, Larry Bird, Larry Johnson, Shawn Bradley, Wayne Knight, Patrick Ewing, Theresa Randle, glasovi: Danny DeVito, Bob Bergen, Dee Bradley Baker, Bill Farmer, Kath Soucie. 81 minuta. distr. Kinematografi Iako je Space Jam namijenjen klincima koji jo{ ne sline na poprsje Demi Moore jer poslije crti}a moraju u krevet, i njima je jasno da igra~u poput Michaela Jordana u ko{arka{koj dvorani specijalni efekti mogu zatrebati samo u ru`nom snu ili nekom lo{em filmu. Space Jam je upravo to, filmska slikovnica bez ~arobne topline bajke ili pou~nosti basne, a o humoru da se i ne govori. Dobri, djeci poznati crtani likovi predvo eni Zekoslavom Mrkvom bit }e zarobljeni na Planetu kretena zle i pokvarene crtane bra}e, ako ih ne pobjede u ko{arka{koj utakmici. Zbog toga }e oteti sa Zemlje najboljeg igra~a NBA lige, ali negativci su lukaviji oni }e ukrasti talent i snagu nekoliko ko{arka{kih zvijezda i od svojih malih i zdepastih prvotimaca stvoriti nepobjedive divove. Ah, zar vi{e nikada ne}emo vidjeti na{e crtane junake? Uh, zar }e No} ko{arke izgledati kao dvoboj Croatie osiguranja i Benstona? Ili }e Michael Jordan ipak sve vratiti na svoje mjesto? Nepotrebno je govoriti kako se producent filma Ivan Reitman, zauzet mukotrpnim poslom uvo enja ljudi od krvi i mesa u svijet animacije, nije ni potrudio da Space Jam nalikuje na neki smisleni niz pokretnih slika. A i za{to bi? Pa imao je Warner Bros-ove crtane junake i Michaela Jordana, Charlesa Barkleya, Patricka Ewinga, Larryja Birda. Ah da, i Vladu Divca. I previ{e za isplativ projekt. Jelena Jindra

60 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara SVJETLOST DANA / DAYLIGHT SAD, pr. Universal City Studios, Davis Entertainment, John Davis, Joseph M. Singer, David T. Friendly, kpr. Hester Hargett, Herbert W. Gains, izv. pr. Raffaella De Laurentiis. sc. Leslie Bohem, r. Rob Cohen, d. f. David Eggby, mt. Peter Amundson. gl. Randy Edelman, sgf. Benjamin Fernandez. ul. Sylvester Stallone, Amy Brenneman, Viggo Mortensen, Dan Hedaya, Jay O. Sanders, Karen Young, Claire Bloom, Vannessa Bell Calloway, Barry- Newman, Stan Shaw, Renoly Santiago, Colin Fox, Danielle Harris. 114 minuta. distr. Kinematografi. Svjetlost dana Jedan od najstra{nijih filmskih prizora svih vremena jest onaj kada Sylvester Stallone recimo u Rockyu iz spleta svih svojih masnica, otvorenih brazgotina, nabreklih `ila i napetih mi{i}a, ispusti pobjedonosni urlik boli. Krik {to dolazi iz misti~ne druge dimenzije kategorija kao {to su to»lo{e«,»katastrofalno«ili»tragi~no«. U Svjetlosti dana Roba Cohena Sylvester Stallone ulazi u tunel izme u New Jerseya i Manhattana spasiti ljude odsje~ene eksplozijom kemijskog otpada. On se nadljudskim naporima bori s vodenom bujicom, vatrom, raspadaju}im tunelom i ljudskim strahovima. Naposljetku, uspijeva spasiti i ljude (me u njima i Amy Brenneman) i svoj uni{ten profesionalni ugled..., a da pri tom ni u jednom trenutku nad gledateljem ne izvede svoj ~uveni»poljubac smrti«. Kazati sada da je Svjetlost dana dobar film samo zato {to u filmu Stallone nije izveo»ono«, zna~ilo bi isto {to i re}i»moglo je biti i gore«. Ali uistinu i jest»moglo biti gore«(znamo mi dobro Stallonea). Ako ni za {ta drugo, onda za njegov poljubac smrti. Kao pripadnik `anra katastrofe Svjetlost dana pru`a gledatelju sve ono zbog ~ega je doti~na vrsta poznatija pod nadimkom katastrofalnog `anra. U tunelu se okuplja mali spektar dru{tva od zatvorenika do biznismena, od ~itavih obitelji do usamljenih djevojaka sve zombi-likova (definiranih tek dru{tvenim polo`ajem i shematskim krokijem»njihove pri~e«), kojima na ~elu stoji super-zombi u liku Sylvestera Stalonea i njegova herojskog iskupljenja za neki gaf iz herojske pro{losti. I dok plamen li`e, a eksplozije protresaju skupinu na{ih junaka, gledatelj se pita»{to bi moglo biti gore«. A odgovor glasi: sitnice. Neke zastra{uju}e sitnice, naspram kojih sve to izgleda benigno poput bo`i}nih pri~a. Dragan Jurak TAJANSTVENI OTOK DOKTORA MOREAUA / THE ISLAND OF DR. MOREAU SAD, pr. New Line Cinema, Edward R. Pressman, izv. pr. Tim Zinnemann, Claire Rudnick Polstein. sc. Richard Stanley, Ron Hutchinson prema romanu H. G. Wellsa, r. John Frankenheimer, d. f. William A. Fraker, mt. Paul Rubell. gl. Gary Chang, sgf. Graham»Grace«Walker. ul. Marlon Brando, Val Kilmer, David Thewlis, Fairuza Balk, Marco Hofschneider, Temuera Morrison, William Hootkins, Peter Elliott, Mark Dacascos. 95 minuta. distr. UCD. Dani visoka ugleda Johna Frankenheimera odavno su ve} stvar pro{losti. Potpisnik djela poput Mand`urijskog kandidata ve} dugo vremena nije snimio film koji bi ga vratio na stare pozicije. To ne}e u~initi ni Tajanstveni otok doktora Moreaua. Dodu{e, Frankenheimeru je olakotna okolnost {to je u redateljsku stolicu usko~io u posljednji trenutak, to~nije nakon {to je otpu{ten Richard Stanley. Na{av{i se u nezahvalnom polo`aju, Frankenheimer se odlu~io igrati na sigurno naglasak je stavio na specijalne make up efekte i poslu`io se karizmom ostarjelog Marlona Branda. Da- 59

61 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara kako, rezultat nije djelo kojim bi se trebalo hvaliti. Naime, tr}oj adaptaciji istoimena romana H. G. Wellesa trebalo je pristupiti barem s malo vi{e po{tovanja, ako ni{ta drugo. Svesti Wellesov rukopis na puko gomilanje dojmljivih slika u najmanju je ruku bezobrazno. Zbog toga Tajanstveni otok doktora Moreaua vi{e mo`e poslu`iti kao besprijekoran portfolio za makeu up artista, negoli {to funkcionira kao sugestivna cjelina. No, za Frankenheimera je nedvojbeno najbolnija to~ka filma upravo ~injenica da njegovi najsugestivniji odlomci vi{e djeluju poput parodije, negoli {to zaista pla{e gledatelje. Tome u velikoj mjeri pridonosi Marlon Brando u jo{ jednoj posve nepotrebnoj ulozi, te posebice Val Kilmer. On sasvim sigurno nije bio zainteresiran za ovaj projekat (na~as ga je zamijenio Rob Morrow, ali se Kilmer vratio nakon otpu- {tanja Stanleya), {to je itekako vidljivo pri svakom njegovu pojavljivanju. Ukratko, rije~ je o uradku koji nikome od umije{anih ne slu`i na ~ast. Osim, naravno, make up artistu. TAJNE I LA@I / SECRETS & LIES Mario Sabli} Velika Britanija, pr. CiBy 2000, Thin Man Films, Channel 4 Films, Simon Channing-Williams, izv. pr. Phillip Kenny. sc. i r. Mike Leigh, d. f. Dick Pope, mt. Jon Gregory. gl. Andrew Dickson, sgf. Alison Chitty. ul. Timothy Spall, Phyllis Logan, Brenda Blethyn, Claire Rushbrook, Marianne Jean- Baptiste, Elizabeth Berrington, Michele Austin, Lee Ross, Lesley Manville, Ron Cook, Emma Amos. 141 minuta. distr. Adria film. Kad bi se uhvatili tek Razgoli}enih, njegova prethodnog filma, britanskog Tajne i la`i: Brenda Blethyn, Marianne Jean-Baptiste 60 redatelja Mikea Leigha mogli bismo olako proglasiti tek golim liferantom cinizma. Nihilizam {to ga je njegov jaha~ moralne apokalipse (David Thewlis) u Razgoli}enima zajedljivo propisao po londonskim ulicama, presrelo je, pak, novo vrijeme melodrame. Melodrama je pak naletjela na tipi~no britanski smisao za stvarnost i `anrovske korekcije. Mike Leigh tako se bezbolno i dojmljivo vratio temama svojih hvaljenih filmova iz ta~erovske ere poput Visokih nada (High Hopes), gdje se njegov smisao za satiru, groteskno portretiranje i realisti~ko slikanje dru{tvene sredine, dojmljivo nadopunjavao istan- ~anim osje}ajem za emocionalno poantiranje. Takvim klju~em otvorio je Leigh dossier jedne engleske obitelji u melodrami Secret and Lies, paze}i da godinama ~uvane obiteljske»tajne i la`i«ne iscure u sapunskim mjehuri}ima, nego u opipljivim kri{kama»imitiranog `ivota«. S velikom dozom vrsne gluma~ke improvizacije, blagom glazurom melosa i strogo kontroliranim namazima drame. U dossieru se na{la jedna usamljena crna djevojka (Marianne Jean Baptiste) koja traga za svojom pravom majkom, jedan malogra anski bra~ni par bez djece optere}en ku}enjem i nekretninama, te jedna samohrana majka iz radni~kog predgra a s izvanbra~nom k}erkom (Brenda Blethyn) i tajnom upisanom na kartonu socijalne ustanove. Da bi»vodu«hladne svakodnevice razlomljene obitelji, dramatur{ki dojmljivo i psiholo{ki uvjerljivo dotjerao do toplog obiteljskog»krvotoka«, Leigh vrlo pa`ljivo skrbi o likovima. Poput iskusnog dokumentarista i vje{tog psihologa, on im se poku{ava pribli`iti iz prikrajka, odakle ih mo`e promatrati kao nositelje razli~itih statusnih pozicija i obiteljskih funkcija, ali i kao frustrirane pojedince s osobnim tajnama.»happy end«nakon dramati~ne eksplozije emocija oko obiteljskog stola, mo`da pomalo i»la`e«udovoljavaju}i `anrovskim konvencijama melodrame. Sve drugo, ljudske mane i vrline, tajne i `elje, osame i sjete, zahvaljuju}i izvrsnoj glumi i Leighovoj sugestivnoj inscenaciji»`ivota«, doimaju se istinitima, te svakom cinizmu okre}u le a. Diana Nenadi} TIJELO KAO KNJIGA / THE PILLOW BOOK Velika Britanija, Nizozemska, Francuska, pr. Kasander & Wigman Productions IBV, Alpha Films, Woodline Films, Channel Four Films, Studio Canal +, DeLux Productions, Kees Kasander, izv. pr. Terry Glinwood, Jean-Louis Piel, Denis Wigman. sc. i r. Peter Greenaway, d. f. Sacha Vierny, mt. Chris Wyatt, Peter Greenaway. sgf. Wilbert van Dorp, Andree Putman, Emi Wada. ul. Vivian Wu, Yoshi Oida, Ken Ogata, Hideko Yoshida, Ewan McGregor, Judy Ongg, Ken Mitsuishi, Yutaka Honda, Barbara Lott. 126 minuta. distr. Blitz Za po~etak isprika fanovima Petera Greenawaya, jer im se u njihovoj zanesenosti ni uz najbolju volju ne mogu pridru`iti. Prilikom gledanja bilo kojeg Greenawayovog filma prvo {to bi mi padalo na pamet je da je rije~ o afektaciji, zapravo pravom stereotipu kvazi umjetnika koji svoja djela radi proku{anim receptom: bizarnost+provokacija+lijepe sli~ice = art. Karakteristi~na greenawayjovska ambicioznost i visokoparnost niti ovaj put nisu izostale, no kao da su upale u ne{to podno{ljiviji kalup. U Tijelu kao knjiga Greenaway se ponovno vra}a svojoj omiljenoj temi, sprezi ljubavi i mo}i, no kako je istu obra ivao ve} mnogo puta i dotaknuo plafon s kanibalizmom u Kuharu, lopovu, njegovoj `eni i nezinom ljubavniku, na istu temu nema vi{e mnogo{to dodati. Stoga pribjegava mistifikaciji kineske kaligrafije, a da bi sve bilo u njegovu stilu, ona se obredno vr{i na ljudskim tijelima i, dakako, neraskidivo je povezana sa seksom. Sve to zapakirano je u arbitrarnu dramsku konstrukciju koja ponekad podsje}a na glasovitu brojalicu Davljenje po brojevima, povremeno na holivudske filmove osvete, a dodatno je ure{ena urezivanjem i multiplikacijom ekrana. Film je stoga zanimljiv upravo onoliko, koliko nekoga zanimaju gole `ene, kaligrafija, ili mu{ki spolni organi {to sve Greenaway vrlo pa`ljivo i efektno snima, dok je jedini intrigantni motiv filma onaj u kojem Greenaway, mora se priznati s neo~ekivanom suptilno{}u, prati emancipiranje glavne junakinje, odnosno njeno pretvaranje iz objekta u subjekt, iz `ene po kojoj se pi{e u `enu koja pi{e po drugima.

62 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara U kontekstu Greenawayevog filmskog opusa Tijelo kao knjiga mo`e se uvrstiti negdje u zlatnu sredinu, kako svojim formalnim karakteristikama tako i uspje{no{}u. Kona~no, i po dojmu koji film ostavlja na normalnog, takozvanog prosje~nog kinogledatelja za kakvog i sebe neskromno smatram. Dakle, srednje dosadno. Igor Tomljanovi} UCJENA / RANSOM SAD, pr. Touchstone Pictures, Scott Rudin, Brian Grazer, B. Kipling Hagoplan, kpr. Adam Schroeder, Susan Merzbach, izv. pr. Todd Hallowell. sc. Richard Price, Alexander Ignon, r. Ron Howard, d. f. Piotr Sabocinski, mt. Dan Hanley, Mike Hill. gl. James Horner, sgf. Michael Corenblith. ul. Mel Gibson, Rene Russo, Brawley Nolte, Gary Sinise, Delroy Lindo, Lili Taylor, Liev Schreiber, Donnie Vahlberg, Evan Handler, Nancy Ticotin, Michael Gaston, Kevin Neil McCready, Paul Gullfoyle, Allen Bernstein, Jose Zuniga, Dan Hedaya. 121 minuta. distr. Kinematografi Ucjena: Mel Gibson, Rene Russo VRANA II. / THE CROW II: CITY OF ANGELS SAD, Velika Britanija, pr. Bad Bird Production, Miramax, Dimension Films, Edward R. Pressman, Jeff Most, (kpr. Michael Flynn), izv. pr. Bob Weinstein, Harvey Weinstein, Alessandro Camon. sc. David S. Goyer, r. Tim Pope, d. f. Jean Yves Escoffier, mt. Michael N. Knue, Anthony Redman, Barry Dresner, Neil Eric Wenger. gl. Graeme Revell, sgf. Alex McDowell. ul. Vincent Perez, Mia Kirshner, Richard Brooks, Vincent Castellanos, Ian Dury, Tracey Ellis, Thomas Jane, Iggy Pop, Thuy Trang, Eric Acosta, Beverley Mitchell. 85 minuta. distr. UCD. Vrana 2 ponovno o`ivljava istu temu i sli~an zaplet, koji je ve} vi en u prethodnom istoimenom filmu. Osim vrlo sli~ne pri~e, spona izme u dva nastavka lik je Sarah (Mia Kirshner), koja je u prvom dijelu bila djevoj~ica, a ovdje je odrasla djevojka. To je vjerojatno bio jedan od razloga smje{taja filma u budu}nost. Drugi, zna~ajniji odmak jest, da se samo u budu}nosti Los Angeles mogao pretvoriti u grad kojim vladaju kriminalci, droga i smrt, a predstavnici vlasti uop}e se ne pojavljuju. Vrana II. Pri~a po~inje kada se Ashe Corven (Vincent Perez) sa svojim sinom na e na pogre{nome mjestu u pogre{no vrijeme (kako to uvijek biva), te postaju svjedocima ubojstva najja~e gradske bande koja kontrolira prodaju droge. Ne razmi{ljaju}i puno, kriminalci ubijaju ne`eljene svjedoke, no, kao i u prvom dijelu, vrana koja simbolizira vezu izme u svijeta `ivih i mrtvih, o`ivljava Asha kako bi, uz pomo} Sarah osvetio sinovljevu i svoju smrt. Redatelj Tim Pope karijeru je izgradio na videospotovima (rade}i s The Cure, Davidom Bowiejem, Soft Cell i dr.), {to je i vi{e nego vidljivo u filmu. Zapravo jedina vrlina filma je kolikatolika vizualna atraktivnost. Scenarij je potpuno predvidljiv i naivan, a dijalozi su ispod svake mogu}e razine. Sve je usredoto~eno na prikaz Asheove osvete, a njegov je odnos sa Sarah ostao potpuno nerazra en. Glumci nisu popravili ukupan dojam, glume}i potpuno nezainteresirano i neuvjerljivo. Zapravo, cijeli film je u monta`i mogao biti srezan na duljinu videospota, a da mu ne uzmanjka ni{ta od onoga {to film (ne) pru`a. Sanjin Petrovi} 61

63 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara Vrijeme osvete VRIJEME OSVETE / SLEEPERS SAD, pr. Warner Bros, PolyGram Film Productions, Propaganda Films, Baltimore Pictures, Barry Levinson, Steve Golin, kpr. Lorenzo Carcaterra, izv. pr. Peter Giuliano. sc. Barry Levinson prema knjizi Lorenza Carcaterra, r. Barry Levinson, d. f. Michael Ballhaus, mt. Stu Linder. gl. John Williams, sgf. Kristi Zea. ul. Kevin Bacon, Robert De Niro, Dustin Hoffman, Bruno Kirby, Jason Patric, Brad Pitt, Brad Renfro, Ron Eldard, Billy Crudup, Vittorio Gassman, Terry Kinney, Frank Medrano, Jonathan Tucker, Geoffrey Wigdor, Joe Perrino, Minnie Driver. 147 minuta. distr. Europa film video. Barry Levinson o~ajni~ki je htio veliki film: prihvatio se autobiografskog romana Lorrenza Carcaterre koji najprije pri~a o jo{ jednom od»onih«odrastanja u sumnjivim ~etvrtima New Yorka, a zatim se trudi biti provokativan oko»big issues«, najprije razotkrivaju}i nasilje i spolnu izopa~enost me u ~uvarima jednog popravnog doma, a zatim, prikazuju}i akciju krvave osvete zlostavljanih pitomaca logi~nom i normalnom, vrijednom ~ak i sudjelovanja i krivokletstva jednog katoli~kog sve}enika. S obje strane kamere, Levinson je okupio sjajnu ekipu (De Niro, Hoffman, Bacon, Pitt, Renfro, Ballhaus, Williams) i ambiciozno u{ao u scenaristi~ko-redateljski posao, koji se me utim morao sru{iti zbog nekoliko, od samog po~etka, krivih procjena. Prije svega, odrasli Carcaterra se kao lik u samom djelu predstavlja kao neuspje{ni novinar, i ako su na film uistinu vjerno prenijeti svi elementi romana, uzroci te neuspje{nosti nisu nedoku~ivi. Tri etape filma (djetinjstvo, popravni dom, osveta), toliko su razgrani~ene da film zapravo svaki put po~inje iznova, pri ~emu nijedan od dijelova nema toliko pri`eljkivanu»epsku snagu«. Ogromne koli~ine teksta u off-naraciji jednostavno su otrcane, lo{e i ljigave, te kvare Levinson/Ballhausova dobra vizualna rje{enja (primjerice, vo`nja tunelom unatrag, kao prelazak od posljednje scene zlostavljanja do sljede}e vremenske razine, bila bi sasvim korektna implikacija nastojanja zlostavljanih junaka da doga aje»potisnu duboko u sebi«da nam to isto u voiceoveru eksplicitno ne obja{njava i glas Jasona Patricka). Najgore je {to Carcaterra, pi{u}i o vlastitu iskustvu, ~uvare koji su ga zlostavljali prikazuje kao potpune izopa~ene zvijeri bez ikakvih drugih ljudskih osobina. Nije znatno bolji ni u karakterizaciji svojih prijatelja, niti je pri~a ostala i{ta drugo do puke bilance doga aja. Sleepers su tako ispali film koji izgleda i zvu~i»veliko«, ali ne impresionira doista ni~im: kao cjelina suvi{e je razvu~en, u pojedinostima pre{tur, pa ni veliki i dobri glumci ne znaju {to bi s posve papirnatim i jednodimenzionalnim likovima (izuzetak je Vittorio Gasman kao lokalni don). Mjestimice izuzetna redateljska razrada biva uludo potro{ena nad neuzbudljivim, posu enim ili nerazra enim motivima neinspirativnog predlo{ka. Sleepers tako biva apsolutno gubljenje vremena za sve umije{ane stvaratelje i gledatelje, osim za samog protagonista, pisca predlo{ka i izvr{nog producenta Lorenza Carcaterru ~ija je osvetni~ka misija filmom valjda dovr{ena, pa bi za eventualno daljnje istjerivanje demona svoje pro{losti zaista morao za savjet upitati ugledne medicinske, a ne filmske djelatnike. Josip Viskovi} ZAVODLJIVA LJEPOTA / STEALING BEAUTY Italija, Velika Britanija, Francuska, pr. Fiction Cinematografica, Recorded Picture Company, UGC Images, Jeremy Thomas, izv. pr. Yves Attal. sc. Susan Minot, r. Bernardo Bartolucci, d. f. Darius Khondji, mt. Pietro Scalia. gl. Richard Hartley, 62 Zavodljiva ljepota: Liv Tyler

64 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara sgf. Gianni Silvestri. ul. Sinead Cusack, Jeremy Irons, Jean Marais, Donal McCann, D. W. Moffett, Stefania Sandrelli, Rachel Weisz, Liv Tyler, Carlo Cecchi, Joseph Fiennes, Jason Flemyng, Anna Maria Gherardi, Ignazio Oliva. 118 minuta. distr. Europa film video. Devetnaestogodi{nja Amerikanka»staromodnog«imena Lucy dolazi u pastoralnu sredinu talijanske provincije i dru`i se s ljudima koji ~ine svojevrsnu kozmopolitsku kulturnu koloniju, u atmosferi pro`etoj esteticizmom i erotizmom. Situacija koja neodoljivo priziva u sje}anje prozu Henryja Jamesa, {to je Bernardo Bertolucci u promotivnim intervjuima i potvr ivao, upozoravaju}i i na ^ehova kao dio paradigme na kojoj je izgradio svoj zadnji film Ukradena ljepota. Atmosferu prividne statike i nezbivanja, ~iji su doista veliki majstori bili James i ^ehov, Bertolucci je dramatizirao s dva motiva `eljom djevojke za punom erotskom inicijacijom i njezinom potragom za odgovorom na pitanje tko joj je od ~lanova»komune«biolo{ki otac. Cijelu pri~u nekada{nji enfant terrible europskog filma upakirao je, uz potporu vrsnog francuskog snimatelja iranskoga podrijetla Dariusa Khondjia (Delikatese, Sedam), u sebi svojstven esteticisti~ki dizajn, no do jamesovske ili ~ehovljevske slojevitosti i transcedentnosti ne dosti`e ni jednog trenutka. [tovi{e, nastavlja infantilisti~ku liniju po~etu prethodnim filmom Mali Buda, tako da se Ukradena ljepota dobrim dijelom doima filmom za»ambicioznije«tinejd`ere. Kad se tome doda da Bertolucci nije uspio razigrati brojne likove kojima je napu~io film, razviti do odgovaraju}e mjere njihove odnose (osobito odnos Lucy Alex koji bi trebao biti dominantan), a istodobno posi`e za pubertetskim scenama poput skupnog pu{enja trave, moglo bi se pomisliti da je rije~ o vrlo lo{em ostvarenju. No, to ipak nije tako. Sa svim svojim povr{nostima Ukradena ljepota zapravo je vrlo pitak i simpati~an film, koji samo tra`i od»ozbiljnoga«gledatelja malo suosje}anja i prepu{tanja lijepim slikama na platnu. U tom slu~aju film mo`e imati i okrepljuju}e djelovanje, kao npr. na potpisnika ovih redova. Uz to, dobra je spoznaja da je mlada Liv Tyler vrlo darovita glumica koja u gra enju karijere ne bi trebala zaostati za svojom spotovskom dru`icom Aliciom Silverstone. Damir Radi} ZEMLJA I SLOBODA / LAND AND FREEDOM [panjolska, Velika Britanija, Njema~ka, pr. Messidor Films, Parallax Pictures, Road Movies Dritte Produktionen. sc. Jim Allen, r. Ken Loach, d. f. Barry Ackroyd, mt. Jonathan Morris. gl. George Fenton, sgf. Martin Johnson. ul. Ian Hart, Rosana Pastor, Iciar Bollain, Tom Gilroy, Marc Martinez, Frederic Pierrot, Andres Aladren, Sergi Calleja, Raffaele Cantatore. 109 minuta. distr. Adria film. Zemlja i sloboda Film Kena Loacha kulturolo{ki je {ok i za one pripremljene na njegovu radikalnu predanost socijalisti~kim idejama, partizaniji i radni~koj klasi. Naime, Zemljom i slobodom taj ugledni engleski redatelj razra~unava s licemjerjem Staljinove komunisti~ke partije i zapadnoeuropskih demokracija {to su u {panjolskom gra anskom ratu iznevjerili idealizam {panjolskog naroda i mladih Europljana iz internacionalnih brigada, te tako pokopali {panjolsku republiku. I to na na~in da dokumentaristi~ki prati skupinu, kojoj se pridru`io nezaposleni radnik David iz Liverpoola (Ian Hart), zaustavljaju}i se osobito na dugim apologetskim raspravama o socijalisti~koj viziji dr`ave kolektivizaciji na primjer. Zvu~i zamorno, no Ken Loach svojim izvanredno zanimljivim redateljskim stilom i dje~jom zaneseno{}u u dramu izdanih komunisti~kih ideala, postupno uvla~i gledatelja, poput {koljke, u Zemlju i slobodu. Koliko god njegovi junaci strastveno deklamirali o razlozima svoje borbe, toliko Loach prelazi prepreku dave`nosti njihovih proklamacija dugim kadrovima u kojima luta po licima ljudi i obuzima gledatelja zainteresirano{}u kamere za ~ovjeka i njegovu okolinu. Svakako film koji se laka srca mo`e preporu~iti samo studentima re`ije. Pogotovo s obzirom na pateti~no groteskni kraj na Davidovu pogrebu, u dana{njem Liverpoolu, gdje njegova unuka i dva stara partijska druga pokazuju da se borba za komunisti~ke ideale nastavlja. Jelena Jindra 63

65 Videoizbor Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara ^EKAJU]I IZDISAJ / WAITING TO EXHALE SAD, pr. 20 th Century Fox, Deborah Schindler, Ezra Swerdlow, izv. pr. Ronald Bass, Terry McMillan. sc. Ronald Bass, Terry McMillan prema romanu Terryja McMillana, r. Forest Whitaker, d. f. Toyomichi Kurita, mt. Richard Chew, gl. Kenneth Babyface Edmonds, sgf. David Gropman, Judy L. Ruskin. ul. Whitney Houston, Angela Bassett, Loretta Devine, Lela Rochon, Gregory Hines, Dennis Haysbert, Mykelti Williamson, Michael Beach, Leon, Wendell Pierce. 123 minute. distr. Continental film. ^etiri prijateljice na u se u te{kim `ivotnim situacijama koje su izravno vezane za mu{karce u njihovu `ivotu. Savannah (Whitney Houston) nikako da upozna pravog mu{karca, a istodobno joj se u `ivot vra}a nekada{nja velika ljubav, te s njime ponovno stupa u vezu iako je on o`enjen. Bernadine (Angela Bassett) napu{ta bogati suprug, te se ona bori na sudu za {to ve}u od{tetu, a istodobno ima manje veze s mu{karcima ne `ele}i biti sama. Robin (Lela Rochon) ima naizmjence veze s o`enjenim mu{karcem koji stalno obe}ava da }e ostaviti svoju suprugu, te s ovisnikom o narkoticima. Gloria (Loretta Devine) `ivi sama sa sinom nakon {to ju je napustio suprug koji je otkrio svoje homoseksualne sklonosti. Zanimljivo je da je taj izrazito `enski film koji doga aje promatra iz `enske vizure re`irao jedan mu{karac, poznati glumac Forest Whitaker, a scenarij potpisuju Terry McMillan (prema ~ijem romanu je nastao scenarij) i Ronald Bass. Ipak, i uz te mu{karce iza kamere, film ostaje tipi~no `enskim. Uz to njegova druga va`na zna~ajka je i pripadnost crna~kom miljeu. Bijelci su poprili~no marginalizirani i prikazani u lo{em svjetlu, pa se kod nekih likova mo`e osjetiti i doza rasizma. Whitaker vrlo suvereno vlada filmom i polako nas, kroz epizode ~etiriju junakinja vodi kroz pri~u. Tijekom filma ~etiri lika pratimo pojedina~no, a sve ~etiri glavne glumice vrlo su dobro portretirale likove. No, ipak se najvi{e isti~e Angela Basset u ulozi povrije ene `ene. Male ali izuzetno kvalitetne uloge ostvarili su znani glumci Gregory Hines i Wesley Snipes (~ije ime se niti ne spominje na {pici filma). Sanjin Petrovi} DOBITNIK / THE WINNER SAD, pr. Live Entertainment, Norstar Entertainment Inc., Ken Schwenker, kpr. Wendy Riss, Jeremiah Samuels, izv. pr. Mark Damon, Rebecca De Mornay. sc. Wendy Riss, r. Alex Cox, d. f. Denis Maloney, mt. Carlos Puente. gl. Pray for Rain, Zander Schloss, sgf. Cecilia Montiel. ul. Vincent D Onofrio, Rebecca De Mornay, Delroy Lindo, Frank Whaley, Michael Madsen, Richard Edson, Chris Ellis, Saverio Guerra, Billy Bob Thornton. 92 minute. distr. Europa film video. 64 ^ekaju}i izdisaj Ako se o britanskom redatelju Alexu Coxu u devedesetim godinama uop}e i govori, onda se govori kao o filma{u koji je sa svoja prva dva filma Repo Man (1984.) i Sid i Nancy (1986.) odu{evio i zaslu`io pridjevak»kultni«, da bi nakon neuspjeha sljede}eg Walker (1988.) odselio u Mexico i pao u zaborav sredi{ta filmske industrije. No, dok je njegov meksi~ki film Prometni policajac (1991.) sjajan pokazatelj Coxova genijalnog bljeska, za pro{logodi{nji ameri~ki film Dobitnik to se ne bi moglo re}i. Koliko god se on trudio izbacivanjem pojedinih

66 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara sli~ica iz kadra, dinami~nom kamerom, i izvrsno vo enom gluma~kom ekipom oplemeniti scenarij {to ga je Wendy Riss napisala prema vlastitom komadu, Dobitnik ostaje blijedim, kao na papiru. Glavni junak filma Philip (Vincent D Onofrio) potpuni je autsajder u lasvega{kom dru{tvu koje }e privu}i svojim neobja{njivim nedjeljnim dobicima u jednom casinu. Ku}na pjeva~ica Louise (Rebecca De Mornay, tako er i izvr{ni producent filma), optere}ena dugovima prema mafiji i `eljom da negdje drugdje po~ne novi `ivot, zavodi ga radi novca. Troje sitnih lopova sprijateljuju se s njim u namjeri da ga oplja~kaju. Vlasnik casina Kingman (Delroy Lindo) `eli ga uni{titi jer je dobitnik, pa za po~etak {alje svojeg»~ista~a«, Louisina de~ka, da mu ubije oca. Philipov brat Wolf (Michael Madsen), probisvijet i biv{i Louisin de~ko, tako er `eli profitirati od njegove»sretne ruke«, a usput istra`uje i o~evo umorstvo. Dobro}udan, zbunjen i naivan Philip koji od svih romanti~arski o~ekuje samo malo ljubavi mora izgubiti. Kao i njegovo, iz nu`de i navike, la`ljivo i pokvareno dru{tvo koje je previ{e ljudski slabo da bi im novac nadomjestio potrebu za emocijama. Jedino su hladni zlikovci, poput Kingmana, sposobni opstati u Las Vegasu, a takvi su uvijek na vrhu, vuku konce nad svim sitnim du{ama i pale i gase svjetla grada kako im se prohtije. Ve} vi eno. Jelena Jindra KRTICA / THE INFILTRATOR SAD, pr. Carnival Films, Francine LeFrak Productions, Home Box Office, Brian Eastman, David Obst. sc. Guy Andrews, Robert J. Avrech, r. John Mackenzie, d. f. Michael Coulter, mt. Graham Walker. gl. Hal Lindes, sgf. Leo Austin. ul. Oliver Platt, Arliss Howard, Michael Byrne, Julian Glover, Peter Riegert, Alan King, George Jackos. distr. VTI. Izraelsko-ameri~ki novinar Yaron Sworay dolazi u Njema~ku da bi napisao ~lanak o skinheadsima i njihovu nasilnom pona{anju prema useljenicima. Me utim, kad shvati da je situacija puno ozbiljnija nego {to se ~ini, on se pod imenom Ron Furry i uz pomo} Wisenthalova centra ubacuje u desni- ~arske stranke s namjerom da razotkrije naciste me u uglednim gra anima i njihovu povezanost s takvim organizacijama u Americi. Film Krtica snimljen je u produkciji televizijske mre`e HBO i to prema istinitom doga aju opisanom u knjizi U Hitlerovoj sjeni novinara Yarona Sworaya. Redatelj filma Englez John Mackenzie stekao je iskustvo upravo na sli~nim projektima (^etvrti protokol) i upravo njegov odabir za redatelja najve}i je plus ovoga projekta. Mackenzie je uspio napraviti dobar i napet film u kojem nema previ{e pedago{kog moraliziranja o nacizmu, rasizmu i drugim problemima prisutnima u ovakvoj pri- ~i. On progovora o svim tim problemima ali na {to je mogu}e manje primjetan na~in, jednostavno ne `ele}i optere}ivati gledatelja nepotrebnim stvarima (za razliku od primjerice Spike Leea koji u svojim filmovima naprosto agresivno bombardira gledatelje hrpom»crna~kih«problema {to itekako zna biti iritantno). Upravo zbog takvog redateljskog postupka jasno je za{to Krtica posti`e oba zadana cilja: napeta je i uzbudljiva, te uspijeva nagnati gledatelja da ozbiljnije razmisli o problemu kojim se film bavi. Nesumnjivo je da je Mackenzie imao ogromnu pomo} u odli~nome Oliveru Plattu (Kona~na odluka, Tanka linija smrti, Tri mu{ketira) koji je krajnje uvjerljiv u ulozi Yarona Svoraya. Taj zbunjeni glumac izra`ajnoga lica ostvario je ve} poprili~an niz vrlo dobrih uloga u vi{e hitova, {to mu omogu}ava da s vremena na vrijeme nastupi i kao glavni glumac u manje bud`etiranim projektima. Iako televizijski film, Krtica ne odaje produkcijsku sku~enost nego naprotiv potvr uje sada ve} poslovi~nu kvalitetu filmova u produkciji TV mre`e HBO. Denis Vukoja LANGOLIJERI / THE LANGOLIERS SAD, pr. Laurel Entertainment, Spelling Films International, Mitchell Galin, izv. pr. David R. Kappes, Richard P. Rubinstein. sc. Tom Holland, Stephen King, r. Tom Holland, d. f. Paul Maibaum, mt. Ned Bastille. gl. Vladimir Horunzhy, sgf. Linda Fisher. ul. Patricia Wettig, Tom Holland, Dean Stockwell, David Morse, Arnold Lisnet, Lindsay Chapman, Frankie Faison, Baxter Harris, Michael Louden, Kimber Riddle. 180 minuta. distr. Continental film. Steven King jedan je od najplodnijih i najpopularnijih suvremenih horor pisaca. Do sada je prema njegovim djelima snimljeno nekoliko desetaka filmova i TV-serija {to je samo pridonijelo u~vr- {}enju njegove pozicije»kralja«horora. Ovih se dana u videotekama pojavila ekranizacija Kingove pripovjetke Langolijeri (u sklopu zbirke ^etiri iza pono}i) u re`iji Toma Hollanda najpoznatijeg po re`iji izvrsnog horora Moj susjed je vampir. Putni~ki zrakoplov polije}e prema Dallasu i njegov neobi~an let predmet je Kingove bujne ma{te. Tijekom leta iz aviona nestanu svi putnici i posada, osim nekolicine koji su spavali. Slijepa djevoj~ica, nervozni biznismen, pisac horor pri~a, ubojica i njegova potencijalna `rtva, samo su neki od neobi~nih junaka filma. Oni shva}aju da je zemlja ispod njih potpuno napu{tena, ne mogu uspostaviti radio vezu niti s jednom bazom na zemlji, te uskoro shva- }aju da putuju u susret Langolijerima... Izvrsna ideja i dobro razra ena pri- ~a, nekoliko suprotstavljenih likova u neobi~noj situaciji bili su odli~no polazi{te za uzbudljiv film i Holland je to dobro iskoristio. On je odli~an u radu s glumcima i u stvaranju jezovite atmosfere. Unutra{njost aviona Hollandu je poslu`ila za prizivanje klaustrofobi~ne atmosfere i napetosti. U tome mu odli~no poma`e i gluma~ka ekipa, poglavito Dean Stockwell (~iji lik podsje}a na samoga Kinga) i odli~ni Bronson Pinchot. Sama pri~a Langolijera podsje}a na sli~nu epizodu Zone sumraka i njene prve dvije tre}ine su odli~no zami{ljene i izvedene, no kako film odmi~e tako Holland gubi kontrolu nad projektom, film se polako rasipa i postaje monotoniji {to se vi{e primi~e kraju. Pojavom Langolijera na samome kraju, film do`ivljava antiklimas, no razlog tome je lo{a Hollandova izvedba, jer se Kingovoj ma{tovitoj ideji nema {to prigovoriti. No, znaju}i da je rije~ o televizijskom projektu, te mane i nisu tako velike, dok je Kingova vizija naprotiv ve- 65

67 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara lika i ma{tovita, pa kako je jo{ sve to solidno re`irano i dobro odglumljeno jasno je kako su Langolijeri ipak dobar uradak koji zaslu`uje va{u pozornost. Denis Vukoja MOJA ZABAVA / IT S MY PARTY SAD, pr. United Artists Pictures, Opala Productions, Joel Thurm, Randal Kleiser, izv. pr. Robert Fitzpatrick, Gregory Hinton. sc. i r. Randal Kleiser, d. f. Bernd Heinl, mt. Ila Von Hasperg. gl. Basil Poledouris, sgf. Clark Hunter. ul. Margaret Cho, Bruce Davison, Lee Grant, Devon Gummersall, Gregory Harrison, Marlee Matlin, Roddy McDowall, Olivia Newton-John, Bronson Pinchot, Paul Regina, George Segal, Eric Roberts, Steven Antin, Dimitra Arlys, Christopher Atkins, Dennis Christopher, Ron Glass. 110 minuta. distr. Jadran film. Par homoseksualaca, dizajner Nikko (Eric Roberts) i redatelj Brandon (Gregory Harrison) u sretnoj su vezi ve} nekoliko godina. No, njihov zajedni~ki `ivot poljulja saznanje da je Nikko obolio od side. Iako poku{avaju i dalje normalno `ivjeti, uskoro uvi aju da je to nemogu}e, te se rastaju. Godinu dana poslije, bolest je kod Nikka ve} prili~no uznapredovala i zahvatila je mozak, te mu doktor daje jo{ samo nekoliko dana normalnog `ivota u kojem }e u potpunosti biti svjestan svoje okoline. Imaju}i ve} vi{e puta priliku vidjeti svoje prijatelje kako umiru u zadnjem stadiju bolesti ili kako sami sebi oduzimaju `ivot ne `ele}i tako do~ekati smrt, Nikko se opredjeljuje za ovu drugu varijantu, te prire uje veliku zabavu na koju poziva svoju obitelj i sve prijatelje (od kojih veliku ve}inu ~ine tako er homoseksualci), da bi se s njima oprostio. Nikko ne ka`e Brandonu za svoj naum, ali on to ipak saznaje od njihove zajedni~ke prijateljice Charlene (Margaret Cho), te ipak dolazi na zabavu kako bi ras~istio stvari s Nikkom prije nego {to bude kasno. Ve}i dio filma doga a se za vrijeme zabave, a kroz razne flashbackove saznajemo kakva je bila njihova veza i njihov `ivot u pro{- losti. Film bi se mogao svrstati u dvije kategorije. Prvenstveno kao gay film, ali isto tako i kao film o aidsu i posljedicama bolesti. Redatelj Kleiser ipak se 66 Moja zabava / It s My Party mjestimice gubi na zabavi, tako da dobivamo potpuno nezanimljive dijelove koji nemaju nikakvo bitno zna~enje u filmu. Roberts je vrlo dobar u naslovnoj ulozi, a i njegov partner Harrison je solidan. Od ostatka uspje{ne gluma~ke ekipe koja vrvi poznatim imenima u manjim ulogama izdvajaju se Bronson Pinchot, George Segal i Marlee Matlin. Film uspjeva izbje}i nepotrebnu patetiku koja mu je prijetila, ali u cjelini film ostavlja poprili~no morbidan dojam, kojem pridonosi i prili~na doza solidnog crnog humora. Sanjin Petrovi} SVI VOLE JEFFREYJA / JEFFREY Svi vole Jeffreyja SAD, pr. Workin Man Films, The Brooking Office, Mark Balsam, Mitchell Maxwell, Victoria Maxwell, kpr. Paul Rudnick, izv. pr. Kevin McCollum. sc. Paul Rudnick, r. Christopher Ashley, d. f. Jeffrey Tufano, mt. Cara Silverman. gl. Stephen Endelman, sgf. Michael Johnston. ul. Steven Weber, Michael T. Weiss, Patrick Stewart, Bryan Batt, Sigourney Weaver, Nathan Lane, Olympia Dukakis, Peter Jacobson, Tom Cayler, David Thornton, Lee Mark Nelson, John Ganun. 94 minute. distr. Continental film.»komedija ponekad nastaje gdje je najmanje o~ekujete«reklamni je slogan na omotnici videokasete navedenog filma. Istina? Ne sasvim. U dana{nje vrijeme te{ko je da nas ne{to mo`e iznenaditi, pogotovo ako dolazi iz Hollywooda. Ovo je 15. stranica medalje o bolesti zbog koje su crvene vrpce izrazito u modi. Jeffrey je konobar s gluma~kim ambicijama, koji se zbog rizika od AIDS-a odlu~uje odre}i seksa. I ba{ tada, ne biste vjerovali, upoznaje Stevea koji je»onaj pravi«. Dvojba vrijedna snimanja filma. Mo`da. Problemi filma po~inju ve} sa samim Stevenom Weberom, glumcem koji tuma~i naslovnu ulogu. Jeffrey li~i na osobu koja ni sama nije svjesna da je homoseksualac, nego bi radije potr~ao za prvom suknjom. Ostatak poznate gluma~ke ekipe trudi se biti vrckav, ironi~an i smije{an, no slab i neduhovit tekst u~inio je svoje. Kako minute filma odmi~u pred va{im o~ima po~injete se pitati {to je i kome pisac htio re}i.

68 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Pregled repertoara [estica: Spike Lee Sve to skupa vra}a nas na po~etak, gdje moramo po tko zna koji put ponoviti da je bolje {utjeti ako se nema {to pametno za re}i, pa makar se radilo i o AIDS-u. Navodno je kazali{na predstava nastala prema istom predlo{ku mnogo bolja i duhovitija. Ne, hvala. [ESTICA / GIRL 6 Martin Milinkovi} SAD, pr. 40 Acres and a Mule, Filmworks, Twentieth Century Fox, Spike Lee, izv. pr. Jon Kilik. sc. Suzan-Lori Parks, r. Spike Lee, d. f. Malik Hassan Sayeed, mt. Sam Pollard. sgf. Ina Mayhew. ul. Theresa Randle, Isaiah Washington, Spike Lee, Jenifer Lewis, Debi Mazar, Peter Berg, Michael Imperioli, Dina Pearlman, Maggie Rush, Desi Moreno. 108 minuta. distr. VTI. Nakon dva pucnja u prazno, beskrvne obiteljske drame Crooklyn i emotivno anga`irane no razvodnjene krimi pri~e Clockers, Spike Lee je [esticom ponovo zabilje`io pun pogodak. Izvorni (neo)modernist, Lee se te{ko snalazi u filmovima standardnije naracije, o ~emu svjedo~i i Mo Better Blues, njegov najmlitaviji film iz prve, udarne faze stvarala{tva ome ene s Ona to mora imati na po~etku i Malcomom X-om na kraju ciklusa. Spomenuti Crooklyn i Clockers, filmovi kojima je po~eo novu fazu rada, bili su poku{aji ~vr{}e narativne organizacije i izbjegavanja radikalnijih formalnih zahvata. No, vjerojatno se i sam uvjerio da nije stvoren za takvu vrst filmova, te se vratio onom {to najbolje radi narativno-kompozicijski rascjepkanoj strukturi koja pulsira u svakom svom djeli}u, istaknutom i raznovrsnom stilizmu s raznim fotografskim rje{enjima i za~udnim monta`nim sponama, gluma~koj improvizaciji. Samo netko sasvim neupu}en u Leeov kreativni svijet mo`e zaklju~iti da se Lee»vi{e nego u bilo kojem drugom svom filmu (...) mu~i strukturom, fabulom i stilom«te usporediti [esticu s novijim filmovima Olivera Stonea»u kojima redatelj, nemo}an da kroz pri- ~u, naraciju i glumce ka`e i poka`e {to `eli, pribjegava stilskim ekstravagancijama (...), nadaju}i se da }e tako biti rje~it«. Tako zbori uva`eni Tomi}, stavljaju}i znak jednakosti izme u iskonskog (neo)modernista Spikea Leea i monolitnog mitomana Olivera Stonea, izme u prvog kojemu su formalni radikalizmi condicio sine qua non njegove poetike i drugoga kojemu su ordinarni objekt isfuravanja. Upravo suprotno Tomi}evim tvrdnjama, Lee se ne mu~i sa strukturom, fabulom i stilom, on je {to se toga ti~e u [estici svoj na svome i ne pribjegava formalnim eskapadama jer je nemo}an iskoristiti pri~u, naraciju i glumce da poka`e {to `eli, nego zato jer je to njegov pravi na~in iskazivanja. Ako pobornici kulta klasi~ne naracije to ne mogu shvatiti, njihov je a ne Leeov problem. Ukratko, pri~a o dalekoj afroameri~koj srodnici Godardove Nane svoj `ivot, koja je izabrala `ivot umjesto tragi~nog kraja, povratak je Spikea Leea u pravu formu, a sekvenca u kojoj (briljantna) Theresa Randle uzalud na Coney Islandu o~ekuje svog nesu enog ljubavnog dru`benika najbolji je dokaz Leeova velikog re`ijskog umije}a. TO WONG FOO. THANKS FOR EVERYTHING! JULIE NEWMAR Damir Radi} SAD, pr. Universal Pictures, Amblin Entertainment, G. Mac Brown, izv. pr. Bruce Cohen. sc. Douglas Carter Beane, r. Beeban Kidron, d. f. Steve Mason, mt. Andrew Mondshein. gl. Rachel Portman, sgf. Wynn Thomas. ul. Wesley Snipes, Patrick Swayze, John Leguizamo, Stockard Channing, Blythe Danner, Arliss Howard, Jason London, Chris Penn, Melinda Dillon, Beth Grant, Alice Drummond, Marceline Hugot, Jennifer Milmore, Jamie Harrold, Mike Hodge, Michael Vartan, RuPaul. 108 minuta. distr. VTI. Film ~iji je naslov posveta koju je na svojoj fotografiji ispisala starleta Hollywooda 60-ih godina Julie Newmar, sigurno ne bi privukao ni~iju pozornost da glavne junake draggueenovce ne glume Patrick Swayze i Wesley Snipes. Tako je tom plitkom, ali, mora se priznati, i pitkom djelcu omogu}ena reklama u Oprah showu i mrak kinodvorana, a u nas»tek«, videokaseta i... recenzija. Troje njujor{kih transvestita zaglavit }e na svome putu za Hollywood u nekom mjestu»bogu iza le a«, te u dva dana promijeniti u~male `ivote mje{tana. Ru`ni postaju lijepi, nepristojni pristojni, nevoljeni voljeni, poni`eni gordi... Svatko prona e svoju sre}u, a pra{njava provincija se pretvara u glamurozni disko na otvorenome. Naravno, novo iskustvo promijenit }e nabolje i same transvestite. Filmske pri~e s motivom stranca koji mijenja sudbine svojih doma}ina ve} su na stotine puta ispri~ane. Da bi ova bila barem u trendu, stranci su i homoseksualci i transvestiti. Me utim, kako To Wong Foo ne problematizira njihov dru{tveni polo`aj jer jedino gledatelj tijekom filma zna da oni nisu `ene, nejasno je ~emu intervencija nad mu{ko{}u glavnih junaka osim da bi se skupine koje oni predstavljaju propagirale. Pohvalno je {to se stje~e dojam da su scenarist i redateljica filma u tu kampanju u{li bez imalo predrasuda i samo s idejom satipolne razbibrige, no s obzirom na to da je postignuta zabava vrlo povr{na, a njezina poanta prizemna, mo`emo se samo upitati»^emu sve to?«. Da je redateljica Beeban Kidron kojim slu~ajem imala u me uno`ju ono {to i njezine»junakinje«, To Wong Foo bi vjerojatno bio barem raskala{eniji film, a ne niz sladunjavih sli~ica iz kojih proizlazi da su homoseksualci `enama jedini pravi prijatelji, ili da su transvestiti `enstveniji od samih `ena. Uostalom s mu{kar~inama poput Snipesa i Swayzea u ovo potonje te{ko da je tko uvjeren. Jelena Jindra Film Reviews edited by Igor Tomljanovi} The reviews cover all films on the repertoire of Croatian cinema s during the period from January to March. 67

69 PORTRET Tomislav ^egir Wim Wenders ikonografija UDK (430) U hrvatskom se filmskom tisku razmjerno ~esto pisalo o Wimu Wendersu. No, ve}ina tekstova potje~e iz osamdesetih, iz razdoblja kad je taj znameniti njema~ki redatelj, predstavnik tzv.»novog njema~kog filma«u nas u`ivao kultni status. Nedostatak opse`nijih tekstova koji bi popratili recentnije razdoblje Wendersova stvarala{tva onemogu}uje cjelovitiji uvid u opus {to obuva}a ve} tri puna desetlje}a, a istodobno svjedo~i da je njegov kultni status temeljito poljuljan filmovima iz devedesetih. Povod su ovom tekstu dva nedavna ciklusa Wendersovih filmova hrvatska je dr`avna televizija gledateljima pru`ila uvid u nekoliko vjerojatno ponajboljih djela njegova opusa, a njema~ki je kulturni centar u Zagrebu iskoristio prigodu i ne{to opse`nijim ciklusom popratio televizijski. Prikazani filmovi pokazuju da Wim Wenders ostaje dosljedan u pra- }enju vlastitih opsesija {to se provla~e kroz cijeli njegov opus nalazimo ih podjednako ~ak i u kratkim filmovima iz razdoblja studiranja na Akademiji za televiziju i film ( ), kao i u filmovima devedesetih koji ozna~uju razdoblje stvarala~ke krize. Opus je tog njema~kog redatelja iznimno zanimljiv za prou~avanje, jer odra`ava dru{tveno-kulturne promjene u Europi, ne samo u razdoblju stvaranja, nego je presudno uvjetovan i nacionalnim i povijesnim promjenama. O ~emu je pritom, zapravo rije~? Wenders je dijete poratne Njema~ke, koja je u drugoj polovici ~etrdesetih i u pedesetim godinama, poput ~itavog europskog kontinenta poku- {avala zalije~iti ratne rane. Prvotna nakana obnove bilo je ponajprije uzdignuti osnovne dru{tvene tekovine iz gotovo potpunog rasula, a obnova je nacionalnih kulturnih identiteta bila pod sumnjom. Ameri~ka masovna kultura (film, glazba, strip) u tom je razdoblju nadvladala europsku tradiciju stapaju}i se s njom i postaju}i njenom vlastitom. Podlo`nost je ameri~koj kulturnoj dominaciji proizvela dvojak u~inak. Mnogobrojni su mladi stvaratelji»u~ili«iz ameri~ke kulture, no istodobno su se protiv uzora i bunili zahtjevaju- }i vlastitu samostalnost i stvaranje nacionalnog izraza. 68 Wim Wenders i Michelangelo Antonioni * * * Po~etak je {ezdesetih najavio promjene. Skupina mladih redatelja objavila je Oberhausenski manifest kojim je nakanila uspostaviti izgubljeni kontinuitet i istodobno poku{ala otvoriti nove izglede njema~kom filmu. Njihova uloga me- utim nije mogla biti velika ~ak ni u okvirima nacionalnog filma. Iako su im djela iskazivala znatnu dru{tvenu samosvijest, nisu bila namijenjena {irem gledateljstvu, nisu zahtijevala emocionalnu reakciju, nego gotovo isklju~ivo intelektualno uklju~enje u razumijevanje filmskog tkiva. Nara- {taj nazvan»novi njema~ki film«izrastao je krajem {ezdesetih. Njegovi su autori slijedili neke od smjernica Oberhausenskog manifesta nije vi{e bilo rije~i o eskapisti~kom pristupu, ve} je filmsko gradivo moralo biti utemeljeno u dru{- tvenoj zbilji. Preduvjeti su za stvaranje vlastitog filmskog identiteta bili stvoreni, iako je jo{ postojao golemi povijesni jaz, pa su mladi autori posegnuli za ameri~kim `anrovskim

70 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str ^egir, T.: Wim Wenders... Grimizno slovo, filmom kao uzorom, ne da bi se poput francuskog Novog vala suprotstavljali zastarjelom shva}anju filma u nacionalnim okvirima, nego da bi poku{ali stvoriti sasvim novu tradiciju. Uklju~ili su se najpoznatiji su nam svakako Rainer Werner Fassbinder, Werner Herzog, Volker Schlöndorff i Wim Wenders u modernisti~ka strujanja, istodobno u~e}i iz pro{losti koju su preuzeli, ali se i bunili protiv nje, da bi stvorili vlastite svjetonazore. Osje}ali su i sna`nu potrebu da njihovi filmovi budu pristupa~ni {irem gledateljstvu. Nisu `eljeli postati dijelom uvrije`ene filmske industrije nego su ustrajali na autorskom stajali{tu i upravo im je to omogu}ilo ve}i ugled i proboj na inozemno tr`i{te. Opus se svakog od tih redatelja znatno razlikovao, neki su od njih poku{ali zauzeti i osobno stajali{te spram razdoblja nacizma, natapaju}i svoje filmove katkada izri~itim politi~kim mi{ljenjima, no preklapaju}i ih opet s utjecajem ameri~kog filma. * * * Kakvo je, me utim, Wendersovo stajali{te spram tih dviju krajnosti koje su pro`imale»novi njema~ki film«i koliko se on razlikovao od ostalih njegovih predstavnika? Za razliku od suvremenika koji su ~esto posezali u pro{lost, smje{tali svoja djela u pro{la razdoblja, radnja se Wendersovih filmova gotovo uvijek doga a u sada{njosti. Tek u dva filma Wim Wenders radnju smje{ta u pro{lost, no tada nije rije~ o njema~koj pro{losti, nego o filmovima koji govore o onoj ameri~koj vezanoj za knji`evnost (Grimizno slovo, 1972.; te Hammet, koji je mukotrpno nastajao ~ak ~etiri godine izme- u i 1982.). Wenders rijetko pose`e u nacisti~ku pro{lost Njema~ke. Nije sklon uplitanju politi~kih motiva bilo kakve vrsti, pa kad u njegovim filmovima i nailazimo naznake propitivanja nacisti~kog razdoblja gotovo je to uvijek s razine pojedinca koji se uglavnom nemo}an na{ao u `rvnju rata, a istodobno rije~ je o nekom od sporednih likova ~ija pojava nema nikakvih bitnih posljedica po radnju filma (Krivo kretanje, 1974.; U toku vremena, 1976.). Tek u kasnijem razdoblju svoje karijere Wenders pose`e za otvorenijim propitivanjem razdoblja nacizma i njegovih posljedica. Nebo nad Berlinom (1987.) i Far Away, So Close film nije dostupan na hrvatskom tr`i{tu pa je upotrijebljen engleski naslov) (1993.), svaki se na svoj na~in okre}u pro{losti. No, i Wendersa prije svega zanima pojedinac, a ne same dru{tvene okolnosti iako je jasno da spram razdoblja zauzima odre eno stajali{te. Wendersu se nikako ne mo`e zamjeriti pomanjkanje svijesti o stanju dru{tva u kojem `ivi, no ta svijest nije izra`ena izravno ve} je potisnuta u pozadinu ili se prelama kroz uvjetovanost protagonista (npr. Alice u gradovima, ili U toku vremena). No, kakvi su zapravo Wendersovi protagonisti? Osnovni je uzorak njegova junaka preuzet iz tradicije ameri~koga `anrovskog filma poglavito westerna ili film-noira. Glavni je junak osamljen pojedinac svojevoljno na dru{tvenom rubu, bez osje}aja pripadnosti ikojoj zajednici, {to je iskazano neprestanim njegovim kretanjem. Kako junak Wendersovih filmova gotovo nikada nije sklon akciji, u svojim postupcima neprestance dvoji, poku{avaju}i prodrijeti u sebe sama odre uje ga dakle kontemplacija; sasvim je jasno za{to je takvo kretanje naj~e{}e bez ikakva jasna usmjerenja. Budu}i da ne mogu osjetiti pripadnost, junaci te{ko mogu obitavati u gradovima iako kroz njih prolaze. Gradovi, a uglavnom su to svjetske metropole, za takva su junaka i suvi{e otu eni on se u njima osje}a izgubljenim i bolje se osje}a lutaju}i otvorenim prostorima. No, takvi junaci nisu otu eni samo od sredina kroz koje prolaze, nego i od samih sebe. Gube dom i osobnost. Za domom istodobno `ude i odri~u ga se, pa svojevrsno iskupljenje i pro~i{}enje ne pronalaze u povratku ku}i, nego u nastavku putovanja. Tako Wenders ne samo da rabi obrasce mitskog u kojem je putovanje simbolom potrage za vlastitim, nego stvara i sasvim novi mit o samoprogonstvu, putovanju koje bi trebalo uroditi znakovitim iskustvom. Njegovi likovi neprestano bje`e od ne~ega, no oni nisu progonjeni»izvana«zbog nekog odre enog razloga, nego»iznutra«vlastitim ustrojem koji im ne dopu{ta da se smire. Junak se Wendersovih filmova tako ne boji nekih odre- enih stvari, njega je strah straha (Philip Winter u Alice u gradovima, Ripley u Ameri~kom prijatelju, 1976.), ili se s vlastitim strahom boji suo~iti (Travis u Paris, Texas, 1974.). No, putovanje ponekad i ne mora uroditi znakovitim iskustvom, svaki junakov pokret naposljetku mo`e postati i pogre{nim (Wilhelm u Krivom kretanju), pa nije ~udno da junak»nema nigdje doma, ni u kojoj ku}i, ni u kojoj zemlji«(munro u Stanju stvari). Takav junak nema ni emotivnog ni povijesnog zale a; njegov je o~aj ~esto dvojak pro{lost nema trenutaka kojih bi se mogao sje}ati, a budu}nost je isuvi{e maglovita da bi se njoj bez rezervi predavao. * * * Wendersovi su junaci, dakle skloni tvrdokornu samotnja{tvu, no kakvi su njihovi odnosi s drugim likovima? Motiv mu{kog prijateljstva prisutan je ~esto u Wendersovu opusu (U toku vremena ili Ameri~ki prijatelj), ponekad junak luta s djetetom (Alice u gradovima ili Paris, Texas), a njihov odnos prema ljubavi izniman je. U bilo kojoj vrsti odnosa (prijatelj, dijete, `ena) nikada ne}e osjetiti potpuno zajedni- {tvo. 69

71 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str ^egir, T.: Wim Wenders... S Ronee Blakley u Idahou Me utim, u Wendersovu stvarala{tvu primje}ujemo promjenu odnosa prema `eni. U sedamdesetima, `ena je narativno neva`an lik, iako upravo iz tog razdoblja potje~e jedan od dva filma ~iji je glavni protagonist `ena (Grimizno slovo). No, upravo Paris, Texas pokazuje je uzrokom junakova lutanja, za njom se `udi, no potpuna je veza nemogu}a upravo zbog junakova ustroja. Nebo nad Berlinom govori o junaku an elu koji se zbog osje}aja ljubavi prema `eni odri~e svoje samo}e i svoga nematerijalnog postojanja. I u Far Away, So Close drugi an eo junak `udi za time da pona e posao i `enu, pokazatelje sigurnosti doma. ^ak i u Pri~i iz Lisabona (1995.) nalazimo motiv nemogu}nosti ljubavi i poku{aja da se ona ipak dosegne. Kao da je Wendersova junaka po~elo pritiskati breme samo}e i on ju je po`elio podijeliti s nekim drugim. No, ako je junakov ustroj takav, ako su mu odnosi sa suprotnim spolom gotovo onemogu}eni, kakva je situacija s obitelji u filmovima Wima Wendersa, kakvu ulogu u njegovu opusu imaju djeca? Obitelj je u Wendersovim filmovima gotovo neodr`iva, ~esto su njegove obitelji krnje jer se mu{- karac pokazao nedostojnim biti njezinim ~lanom (Grimizno slovo, Alice u gradovima, U toku vremena). Za obitelji se `udi, njezina je vrijednost velika, no njezino je puno ostvarenje ili ponovno okupljanje nemogu}e (Paris, Texas). Kad obitelj i postoji, razjedana je nemogu}no{}u me usobne komunikacije (dvije kratke epizode serijala Ku}a za nas: Iz obitelji krokodila, Otok, 1974.; Ameri~ki prijatelj). Tek u jed- 70 nom filmu Wendersova opusa nalazimo sretnu obitelji (Far Away, So Close). Uloga djece u ve}ini filmova WIma Wendersa iznimna je. ^esto upravo djeca poma`u junakovoj boljoj komunikaciji s okolinom i njegovu pro~i{}enju pronalasku snage da put nastavi s manje straha. Pritom upravo djeca poma`u junaku da uspostavi odnos s vlastitom pro{lo- {}u (Alice u gradovima, Paris, Texas). ^ak je i u neva`nom filmu Wendersova opusa odnos djeteta i glavne protagonistice najdragocjeniji trenutak (Grimizno slovo). Djeca u Wendersovim filmovima pokazuju iznimnu samosvijest, ~esto i ve}u stabilnost od glavnog junaka; ona su u Nebu nad Berlinom ~ak i jedina koja mogu vidjeti an ela i simboli~no za cijeli Wendersov opus, jedina su koja pomo}u vlastite mogu ponovo probuditi junakovu zaboravljenu nevinost. * * * Wim Wenders pokazuje iznimno zanimanje za kulturne aspekte suvremenog `ivota. Wenders ne ostaje ograni~en samo medijem koji rabi. Slikarski, knji`evni i ponajprije glazbeni utjecaji, poglavito rocka, o~ituju se gotovo neprekidno na izravan ili neizravan na~in u svakom njegovu filmu. Ponajprije valja pozornost obratiti upravo rock n rollu, upravo zato {to Wenders tu vrst glazbe smatra, uz film, najva`nijim ~imbenikom svojeg `ivota. Razlog tome mo`emo na}i u njegovu shva}anju da ta dva medija ponajbolje mogu izraziti iskrene osje}aje. U posljednjih nekoliko godina izrazito popularnu metodu spajanja popularne glazbe i filma,

72 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str ^egir, T.: Wim Wenders... Wenders rabi ve} u svojim kratkim filmovima. Njegovi su filmovi doslovce natopljeni dojmljivom glazbom, no to nije izraz puka komercijalizma nego ~vrsta osobna stajali{ta. Rock nije samo kulisa nego i neodvojivi dio zbivanja. Ta je vrsta popularne glazbe ~esto ponajboljim izrazom osje}aja glavnih protagonista Wendersovih filmova i njihova poimanja svijeta, bilo da oni glazbu slu{aju na nosa~ima zvuka (Ljeto u gradu, 1970.) ili su nazo~ni na nastupima poznatih glazbenika (Alice u gradovima; Nebo nad Berlinom; Far Away, So Close) bilo da sami pjevu{e stihove nekih pjesama (U toku vremena; Ameri~ki prijatelj). U ve}ini je filmova upravo glazba njihov neodoljiv sastojak a pritom nije rije~ samo o r n r nego i o ina~icama folklorne glazbe podneblja u kojima se radnja zbiva, poput Ry Cooderova tex-mexa (Paris, Texas) ili portugalskog fada sastava Madredeus (Pri~a iz Lisabona). S druge strane Ljeto u gradu pravi je rock n roll film, jer ne samo {to se u njemu rabi rock glazba uglavnom sastava Kinks, kojima je film i posve}en; ve} taj film odra`ava i stanje ~itavog mladog nara{taja razdoblja u kom je nastao. No, za Wendersa rock ne mora biti tek dojmljiv dio filma, nego mo`e biti i njegovo nadahnu}e. Rock su pjesme bile poticajem najmanje dvaju njegovih filmova All Along the Watchtower Boba Dylana u slu~aju Alabame: 2000 svjetlosnih godina (kratki, 1969.) ili Memphis, Tennessee Chucka Berryja u slu~aju Alice u gradovima. Knji`evne je utjecaje tako er lako i{~itati. Wendersov je ~esti suradnik upravo znameniti austrijski knji`evnik Peter Handke (3 Ameri~ka LP-ija, kratki; Strah golmana od jedanaesterca, 1971.; Krivo kretanje; Nebo nad Berlinom), a u nekoliko je slu~ajeva rije~ o adaptacijama opet Handkea (Strah golmana...), Nathaniela Hawthornea (Grimizno slovo), Goethea (Krivo kretanje) ili Patricie Highsmith (Ameri~ki prijatelj). U Wendersovim filmovima likovi neprestano ne{to ~itaju, a u Hammetu glavni je junak sam pisac uz Raymonda Chandlera svakako najpoznatiji autor tvrdokuhanog (hardboiled) kriminalisti~kog romana Dashiell Hammet. Kako je Wenders u mladosti dvojio izme u raznih `ivotnih poziva `ele}i postati i slikarem, ne za~u uje da se likovi skloni slikarstvu pojavljuju i u njegovim filmovima. Najizrazitiji je primjer upravo Ameri~ki prijatelj, u kojem su glavni protagonisti usko vezani za tu umjetnost. Jedan je lik restaurator slika, drugi se bavi njihovom prodajom, a pojavljuje se i lik slikara kojeg tuma~i Nicholas Ray. Slikarstvo, kao i bilo koji drugi kreativni ~in ima za Wendersa osobit zna~aj jer predstavlja stvaranje identiteta pojedinca (Nacrti za haljine i gradove, dokumentarni, 1989.). * * * Tako dolazimo do Wendersova odnosa prema vizualnim medijima. U njegovim djelima ~esto nailazimo na uporabu tehni~kih sredstava koja vizualno poku{avaju zabilje`iti trenutke prolaznosti. No, odnos je prema raznim sredstvima vizualnog predo~avanja stvarnosti dvojak. Tako televizija, koja se vrlo ~esto pojavljuje u Wendersovim filmovima, zapravo predstavlja svojevrsnu korupciju mogu}nosti vizualnih medija. Njezina je prvotna namjena ponajprije zasnovana na materijalnom, ona ne iskazuje nikakve svijesti o vizualnom, dapa~e vizualno ~ak i degradira. S druge strane fotografija Hammet, postaje sredstvom pomo}u kojeg protagonist dolazi do svijesti o vlastitom postojanju. Glavni je junak Alice fotograf, a Wendersovi se junaci ~esto fotografiraju sami (Ljeto u gradovima ili Ameri~ki prijatelj) ili s nekim tko budi njihovu svijest (Alice u gradovima). Fotografija mo`e biti i svjedokom neke druga~ije pro{losti, pa je valja pa`ljivo ~uvati (Paris, Texas). Vrhunsko ostvarenje vizualnih medija Wendersu dakako predstavlja film. O~itovanje takva stajali{ta nalazimo u raznim filmovima izravno ili neizravno. Neki su filmovi posve}eni redateljima (Nikov film, Munja iznad vode, ili Tokyo-Ga, 1985.) ili se sami redatelji pojavljuju kao glumci. U toku vremena je izme u ostalog i vjerodostojan prikaz stanja kina u Njema~koj provinciji, a i sam je protagonist kinooperater. U filmu Paris, Texas snimka starog izleta poslu- `it }e kao katalizator odnosa izme u oca i sina; a Do kraja svijeta (1992.) prikazuje sakupljanje `ivih slika koje }e se prikazati slijepima, a zatim i poku{aj prikupljanja slika iz ljudskoga mozga za vrijeme sna. Stanje stvari, jedan od najzna~ajnijih u Wendersovu opusu, film je o filmu i naposljetku govori o nemogu}nosti filma. I posljednji je Wendersov film Pri~a iz Lisabona zapravo meditacija o filmu. Opreka»starog«i»novog«shva}anja realnosti filma jasna je. Wenders se otvoreno pita je li film izgubio svoju svrhu, svoju neposrednost i je li takav kakav je danas, stotinjak godina nakon nastanka, uistinu mogu}. * * * Zanimljiva je i naizgled neva`na pojedinost filma Nebo nad Berlinom u kojem ameri~ka filmska ekipa snima film o ratnim godinama. Kako Amerikanci snimaju film o ne~emu {to je dio njema~kog kulturnog naslije a, mo`emo se istodobno zapitati i kakav je Wendersov odnos spram tu e ameri~ke kulture? Wim Wenders je gotovo cijelo svoje stvarala{tvo izgradio na vrlo samosvjesnom odnosu prema ameri~koj kulturi, crpe}i njezine utjecaje. No, u Wendersovu stvarala{tvu mo- `emo uo~iti dvojak odnos prema ameri~kim motivima. U raznim filmovima neprestano o~itujemo naklonost tipi~no ameri~koj ikonografiji, Wenders gotovo u`iva u pribli`avanju Njema~ke i slike Amerike koju voli pomo}u raznih na prvi pogled neva`nih motiva. Tako, u jednom od ranih fil- 71

73 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str ^egir, T.: Wim Wenders... Chambre 666, Cannes mova, 3 ameri~ka Lp-ija, München vi{e nalikuje na ameri~ki, nego na njema~ki grad; a cjelokupna je slika grada potpomognuta uporabom nekoliko skladbi ameri~ke glazbe, glazbe u kojoj vi{e»~ujemo«otvorene prostore, no u bilo kojem europskom primjeru. Wenders nije, me utim, bez ikakve zadr{ke otvoren ameri~kom utjecaju, nije bez svijesti o nacionalnom identitetu, kako mu pokatkad zamjeraju tvrdokorni kriti~ari uglavnom s njema~koga podru~ja. Svjestan opreke starog i novog svijeta, potpuno razli~itih vrijednosnih zasada, Wenders vrlo lako uo~ava i nedostatke svijeta u kojem pronalazi uzore. U toku vremena otvoreno govori da su»amerikanci kolonizirali njihovu (njema~ku) svijest«, a protagonist to primje}uje u napu{tenom bunkeru ameri~ke vojske na samoj granici s biv{om DR Njema~kom, jasno je kakvo stajali{te Wenders zauzima prema prekooceanskim utjecajima ~itamo otvorenu metaforu o tome da ako se utjecaji preuzimaju bez kriti~kog odnosa, postaju neupotrebljivi. U nekoliko primjera kada se radnja djelomice zbiva u samoj Americi, a protagonist je porijeklom Europljanin o~itovana je njegova nesigurnost. On se u Americi ne mo`e u potpunosti sna}i, ne mo`e izvr{iti namijenjeni zadatak (Alice u gradovima), ameri~ki vrijednosni sustav u potpunosti sputava njegovu sposobnost, onemogu}uje njegovo samoostvarenje i naposlijetku ga dovodi u situaciju u kojoj besmisleno gubi ~ak i `ivot (Stanje stvari). I Wendersovi filmovi iz ameri~kog razdoblja (Hammet; Paris, Texas) slikovitim su neizravnim komentarom zate~enog dru{tvenog stanja. Hammet komentira pro{lost, dok Paris, Texas, uz nekoliko filmova ameri~kih redatelja iz istog razdoblja, ponajbolje ocrtava ameri~ku stvarnost. Tako su Terminator Jamesa Camerona i Crvena zora Johna Milisa govorili o strahovima koji su razdirali Ameriku, prvi o strahu od zloporabe napredne tehnologije, a drugi o strahu od stranaca; Vatrene ulice Waltera Hilla govore o 72 Americi kakvom bi ona `eljela biti, a Paris, Texas govorio je o tome kakva ona jest i, s obzirom da je nastupao s izvanjskog, rubnog polo`aja, ~inio je to jo{ uvjerljivije. * * * U Wendersovim filmovima neprestano nailazimo na prikrivena ili izravna osvrtanja prema ameri~kom `anrovskom filmu, koji je {ezdesetih godina, upravo u razdoblju kada Wenders po~inje svoju karijeru, zapao u te{ku krizu. No, Wenders izabire upravo redatelje {to su se svojim beskompromisnim stajali{tima izdvajali iz holivudskog sustava poput Nicholasa Raya, Samuela Fullera, Johna Forda, Howarda Hawksa ili Fritza Langa. Sklonost Rayevu kretanju, ljubav prema Fordovim otvorenim prostranstvima, Hawksova mu{ka prijateljstva ili Langove i Fullerove noir ugo aje on oboga- }uje vlastitim modernisti~kim shva}anjem filma. Ipak u ameri~kom se `anrovskom filmu Wenders naj~e{}e kre}e izme u dvojnosti Nicholasa Raya i Johna Forda, jer su upravo oni ponajbolje izra`avali dvojnost koja pro`imlje cijeli Wendersov opus poimanje doma kao zaklona i sigurnosti i odlazak iz te sigurnosti. Rayevi su filmovi iz pedesetih govorili upravo o svojevrsnom uni{tenju sigurnosti doma, njegovi su junaci dom napu{tali, a kada su se poku{avali vratiti, to im je donosilo propast. Ford, s druge strane, govori o obnovi i gradnji doma, no film koji je ponajvi{e utjecao na Wendersov svjetonazor znameniti Traga~i (1856.) obra uje upravo pojedinca koji se u dom ne mo`e uklopiti iako je svojim djelovanjem pomogao njegovoj uspostavi. Upravo Traga- ~e, uz film Nicholasa Raya Rodeo (Lusty Men, 1952.), Wenders rado citira u svojim filmovima. Oba su filma neizravno prisutna u U toku vremena. U Nikovu filmu posve}enom upravo Nicholasu Rayu Rodeo je prisutan izravno, dok su Traga~i u Stanju stvari prisutni u svom izvornom, knji`evnom obliku. No, da bi se popis redatelja prema kojima Wenders neskriveno iskazuje divljenje u~inio barem pribli`no cjelovitim nu`no je spomenuti i japanskog redatelja Yasjira Ozua, u kojeg pronalazi sli~ne sklonosti kontemplaciji i, opet, izra`enu dvojnost izme u naklonosti obitelji i putovanju. Upravo je dokumentarni film Tokyo-Ga posve}en Ozuu. Zanimljivo je da u njema~kom filmu Wenders, kao jednog od svojih uzora,»prepoznaje«samo Fritza Langa, iako ponegdje njegovi flmovi iskazuju i utjecaj F. W. Murnaua. No, ni tu situacija nije sasvim jednostavna Lang je pred opasno{}u nacizma tako er oti{ao u Hollywood, dok je Murnauov utjecaj o~itovan u mnogobrojnim crno-bijelim filmovima upravo redatelja koji je ~esto smatran utjelovljenjem»prave Amerike«Johna Forda.

74 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str ^egir, T.: Wim Wenders... Nebo nad Berlinom, reference u Wendersovu opusu nalazimo razmjerno rijetko, u kratkim filmovima poput Same Player Shoots Again (1967) ili Alabama: 2000 svjetlosnih godina o~itovani su obrisi gangsterskog filma. I neki dugometra`ni filmovi poput Ljeto u gradu, Strah golmana od jedanaesterca ili Ameri~kog prijatelja kriminalisti~ki film preuzima kao jednu od odrednica. No, Ameri~ki prijatelj triler je onoliko koliko to Wendersa zanima, a u Ljetu u gradu radnja se odigrava nakon kriminalisti~ke pro{losti glavnog protagonista. Jedini `anrovski ~isti film je Hammet, no u njemu je vi{e rije~ o posveti film-noiru i njegovu predstavniku Malte{kom sokolu Johna Hustona (1941). Wendersova naklonost pod- `anru filma ceste uvjetovana je vi{e njegovim svjetonazorom, nego samim `anrovskim odrednicama. Wim Wenders tako ve} u prera ivanju utjecaja filmskih uzora izmi~e svakoj odre enijoj filmskoj kategorizaciji. No, da bi se zornije uspjelo dokazati koliko Wim Wenders, unato~ naklonosti `anrovskom filmu, ostaje redateljem tvrdokorno europskog odre enja, mo`e poslu`iti vrlo slobodna usporedba sa stvarala{tvom generacijski suvremenog ameri~kog redatelja Waltera Hilla. I Wenders i Hill odrasli su na gotovo istim uzorima bilo glazbenim, bilo filmskim. John Ford i Yasujiro Ozu i kod Hilla predstavljaju osnovne uzore, no, za razliku od Wendersa, Hill je skloniji Samu Peckinpahu, nego Rayu. Opet, njihovi opusi gotovo da i nemaju formalnih sli~nosti, iako je»okus«njihovih djela ponekad isti. Wenders i Hill kao da se»oslanjaju o le a«jedan drugog: polazi{te im je zajedni~ko, no pravci u kojima se kre}u su razli~iti. Dok Hilla ipak obilje`ava `anrovski tradicionalizam, Wenders je, sukladno svojemu podrijetlu, vi{e naklonjen modernizmu. Literatura Thomas Elsaesser, 1989., Der Neue Deutsche Film, München, Wilhelm Heyne Verlag James Franklin, 1983., New German Cinema, London, Columbia Books Robert Philip Kolker, Peter Beicken, 1993., The Films of Wim Wenders: Cinema as Vision and Desire, Cambridge, Cambridge University Press Claudius Seidl, 1987., Der Deutsche Film der Funfziger Jahre, München, Wilhelm Heyne Verlag Reihe Film 44: Wim Wenders, 1992., Carl Hansen Verlag Wim Wenders, Einstellungen, 1993., Atlas Film/Verlag der Autoren Wim Wenders, 1986., Emotion Pictures, Essays und Filmkritiken, Verlag der Autoren Wim Wenders, Sam Shepard, 1984., Paris, Texas; Road Movies, Greno Wim Wenders, Tokyo-Ga: A Filmed Diary, n. d. 73

75 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str ^egir, T.: Wim Wenders... Tomislav ^egir Wim Wenders Iconography UDC (430) In the review article certain persistent motives and elements of Wim Wenders films are presented: Loneliness, man-man or man-child relationships, the absence and idealization of family and women, cultural references to rock n roll and literature, references to American culture, especially genre films, a European stylistic touch. Most articles on Wenders in the Croatian press have been written in the eighties. His cult status has obviously changed and there have been only a few artricles concerning him during the nineties. But Wenders continues to make films and now ith is possible to get a clearer picture of his highly personal cinematic world and his persistent motifs. Wenders is primarily concerned with the individuality of his protagonists and their state of mind which is extremely sensitive to society in general. Wenders protagonists are like those from American film noires. They are loners on the margin of society without attachments to any specific community. This position is expressed through their on-the-road life situations. They travel a great deal, restraining themselves from any real action. They hesitate in their decisions and are afraid of facing their fears. In spite of not being attached to anyone, his protagonists do reluctantly develop an attachment with other males or a particular child. This serves as a kind of catalyst for altering the protagonist s self knowledge. There is also a change in the position of women in Wenders films. In his first films women are narratively unimportant, but later on they become reasons for his protagonist s wanderings. Similarly, family is something inaccessible to Wenders protagonists (they usually flee from family) but at the same time, family is something they yearn for. Being a sort of»cultural director«, Wenders shows keen interest in the cultural aspects of contemporary art, rock n roll, literature, painting, American movies and movies in general, particularly in traditional genres like thrillers, detective films, and road movies. But though he is highly immersed in references to American popular culture, akin to his US contemporaries like Walter Hill, Wenders is basicaly a director with a European sensibility. He is assuredly a part of Europe s modernist tradition. Filmografija Wima Wendersa 1966./67. SCHAUPLATZE (16 mm, c/b, 10 min; nije sa~uvana niti jedna kopija filma) SAME PLAYER SHOOTS AGAIN (16 mm, c/b, 12 min;) KLAPPENFILM (16 mm, c/b, 4 min; niti jedna kopija filma nije sa~uvana) 1968./69. ALABAMA: 2000 LIGHT YEARS / ALABAMA: 2000 SVJETLO- SNIH GODINA 1968./69. POLIZEIFILM (16 mm, c/b, 11 min;) 1968./69. SILVER CITY (16 mm, color, 25 min;) AMERIKANISCHE LP s / TRI AMERI^KA LP-IJA (16 mm, boja, 13 min;) 1969./71. SUMMER IN THE CITY / LJETO U GRADU (16 mm, c/b, 145 min; prva verzija; 116 min; skra- }ena verzija) 1971./72. DIE ANGST DES TORMANNS BEIM ELFMETER / STRAH GOLMANA OD JEDANAE- STERCA 1972./73. DER SCHARLACHROTTE BUCH- STABE / GRIMIZNO SLOVO 1973./74. ALICE IN DEN STADTEN / ALISA U GRADOVIMA AUS DER FAMILIE DER PANZERS- CHEN: DIE INSEL / IZ OBITE- LJI OKLOPNIH GU[TERA: OTOK 1974./75. FALSCHE BEWEGUNG / KRIVO KRETANJE IM LAUF DER ZEIT / U TOKU VREMENA 1976./77. DER AMERIKANISCHE FREUND / L AMI AMERICCAIN / AME- RI^KI PRIJATELJ 1979./80. NICK S FILM: LIGHTING OVER WATER / NIKOV FILM: MU- NJA NAD VODOM 1980./82. HAMMET DER STANDE DER DINGE / STA- NJE STVARI CHAMBRE 666 / N IMPORTE QUAND... (16 mm, color, 50 min;) QUAND JE M EVEILLE/REVRSE ANGLE NEW YORK CITY, MARCH 1982 (16 mm, color, 16 min;) 1983./84. PARIS, TEXAS 1983./85. TOKYO-GA (16 mm, color, 92 min;) 1986./87. DER HIMMEL ÜBER BERLIN / NEBO NAD BERLINOM AUFZEICHNUNGEN ZU KLEI- DERN UND STAEDTEN / CAR- NETS DES NOTES SUR VETE- MENTS ET VILLES U2 (dio videa RED, HOT AND BLUE) 1990./91. BIS ANS ENDE DER WELT / SVE DO KRAJA SVIJETA ARISHA, THE BEAR AND THE STONE RING 1992./93. FAR AWAY, SO CLOSE / IN WEI- TER FERNE, SO NAH! THE LISBON STORY / PRI^A IZ LI- SABONA 74

76 VIJESTI O POVIJESTI Vjekoslav Majcen»Kinematograf«na hrvatskoj pozornici Hrvatska i slovenska lokalizacija komedije Hans Huckebein Oskara Blumenthala godine UDK Posljednjih pokladnih dana godine na pozornici zagreba~kog Hrvatskog narodnog kazali{ta izvedena je komedija njema~kih komediografa Oskara Blumenthala i Gustava Kadelburga Hans Huckebein ili Kinematograf u kojoj prvi put u jednoj kazali{noj predstavi ulogu pokreta~a radnje dobiva kinematograf. Autor {ale u tri ~ina koja se na hrvatskim pozornicama davala pod naslovom Martin Smola berlinski je komediograf fin de siècla Oskar Blumenthal ( ), svojedobno popularni autor mnogih veselih igrokaza i komedija koje je naj~e{}e pisao u suradnji s glumcem Gustavom Kadelburgom ( ). Oskar Blumenhtal bio je {to je manje poznato i doktor filozofije, urednik Berliner Tagblatta, te osniva~ i dugogodi{nji voditelj poznatoga berlinskog Lessing Theatra. No, zapam}en je i kao autor nepretencioznih kazali{- nih komada ~ija je jedina namjena bila da {to bolje zabave naj{iru teatarsku publiku, dok kritika u njima nije nalazila nekih knji`evnih vrijednosti. Napisao je, {to sâm, {to s Kadelburgom, ~etrdesetak lakih komedija koje su rado igrane u europskim kazali{tima, ali se nijedna nije du`e zadr`ala na repertoaru. Svjetsku je slavu do`ivio tek jednom od njih komedijom Kod bijelog konja (Im Weissen Rössel, 1898.). I to ne svojom zaslugom, jer ta je komedija osvojila kazali{ne pozornice tek kad ju je skladatelj Ralph Benatzky prema libretu Hansa Müllera pretvorio u operetu koja je uskoro postala dijelom stalnog repertoara mnogih operetnih scena. Vesele igre dramatur{kog dvojca Blumenthal-Kadelburg Arnold Grund, redatelj i glumac na po~etku karijere bile su omiljene i na hrvatskim pozornicama. Izvedeno ih je desetak u razdoblju od do 30-ih godina ovoga stolje- }a. Me u njima bila je i komedija Kod bijelog konja, koju je godine preveo Miler, a igrana je pod naslovom Na Kozjaku s Ljerkom [ram u glavnoj ulozi. Operetna verzija te komedije prvi je put s velikim uspjehom izvedena na pozornici Gradskog kazali{ta Komedija godine, u doba kad je ravnatelj te ku}e bio Ivo Herge{i}. Komedija Hans Huckebein ili Kinematograf, jedno je od ranijih djela Oskara Blumenthala i prvo teatarsko djelo koje u sredi{tu radnje ima novi scenski medij koji tek osvaja publiku. [ala u tri ~ina prvu je izvedbu imala u Be~u godine, {to zna~i da je komedija nastala ubrzo poslije prve pari{ke premijere kinematografa bra}e Lumière godine, ili autorima bli`e prve filmske predstave Maxa Skladanowskog u berlinskom Wintergartenu studenoga iste godine. No, najvjerojatnije je neposredan povod tom povezivanju teatra i kinematografa bilo prvo gostovanja Lumièreove kinematografske dru`be u Berlinu u travnju godine, koje je imalo ve}ega odjeka u javnosti i ozna~ilo po~etak redovitih filmskih projekcija u Berlinu. Komedija je o~ito nastala pod sna`nim dojmom prvih filmskih predstava, a rije~ kinematograf u naslovu svakako je trebao pobuditi znati`elju onih koji su ve} bili u kinematografu ili su barem ~uli za to novo ~udo. Zato ne iznena uje {to je ta {ala tako brzo prihva}ena na mnogim pozornicama, me u kojima je bila i zagreba~ka nepunu godinu dana nakon be~ke praizvedbe. Na tu vezu i 75

77 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: Kinematograf... me u prvih filmskih projekcija i popularnosti komedije ~iju intrigu stvara kinematograf, upu}uje i najava zagreba~ke premijere. Komentator Obzora pi{e:»djelo je sasvim preneseno u zagreba~ki sviet, a po{to su se pro{le godine u dvorani Kola ude{avale i obilno posje}ivale kinematografske seance, to }e biti radnja lakrdije u koje~emu na{em ob}instvu vrlo bliza i razumljiva.«(obzor, ) Radnja je komedije jednostavna kao i u drugim sli~nim komadima koji su nazivani {alama, za razliku od slo`enijih i zahtjevnijih teatarskih djela. Komedija se odigrava u jednome danu u stanu Hansa Huckebeina iliti Martina Smole koji nakon proban~ene no}i poku{ava ugoditi svojoj nezadovoljnoj supruzi, a to nastojanje ote`ava mu iznenadni dolazak tasta i punice u goste. Osnova zapleta otkrivanje je tajne ljubavne pustolovine koju je Hans ili Martin do`ivio na jednom od svojih ~estih putovanja, a prokaziva~ Martinove nevjere je film na kojem je to sve lijepo snimljeno. Naime, na jednom putovanju, Martin radi provoda odlazi u hotel gdje upoznaje lijepu djevojku. Nova poznanica nije samo mlada i privla~na, nego je i nadasve ljubazna i srda~na prema Martinu, koji nije mogao odoljeti njezinu pozivu da se sutradan sastanu u parku. U zagreba~koj lokalizaciji, Martin je na povratku s jednoga puta u Split svratio u Abaciju (Opatiju), gdje je proveo dva dana i do`ivio galantnu pustolovinu, tvrde}i poslije da je to vrijeme proveo le`e}i bolestan u hotelu. No, toga dana sve izlazi na vidjelo. Nesretni Martin (zato da bi pola sata u miru odrijemao nakon neprospavane no}i), odvodi suprugu i punicu u kinematograf koji upavo gostuje u gradu. Na njihovu zaprepa{tenost u jednom od filmskih prizora snimljen je Martin kako se sastaje s nepoznatom ljepoticom i sjeda s njom na klupu, ona se nje`no privija uz njega, a prizor zavr{ava nedvosmislenom kretnjom koja navje- {}uje zagrljaj. Na kraju komedije saznaje se da je mladu damu anga`irao filmski poduzetnik da naivne neznance `eljne lakih pustolovina poziva na rendes vous na unaprijed dogovoreno mjesto, a filmski je snimatelj kamerom skrivenom u nekoj kabini, snimao namje{tene zavodljive prizore. Nezgodno u tome je samo to {to Martina svi u gradu znaju i {to je na projekciju odveo svoju suprugu, pa to nije vi{e bezazlena {ala, nego sramota za na{ega junaka i jo{ vi{e za njegovu obitelj. Jer, kako u komediji ka`e Martinova supruga, i drugi mu{karci su nevjerni, ali to ne pokazuju javno i ne daju se snimati u filmovima:»samo {to drugi mu`evi imaju obzira... ali moj suprug dopu{ta da se njegove pustolovine fotografi{u... javno ih ispostavlja te ih op}instvu kao `ivu sliku na kinematografu pokazuje u dvorani Kola uz ulazninu od 20 nov~i}a«. (Mandrovi}, rukopis prijevoda) A da uzbu enje bude ve}e, uskoro se utvrdi da se isti filmski prizor s Martinom u glavnoj ulozi prikazuje istodobno i u Splitu, gdje Martina tako er mnogi poznaju, kao ozbiljnog i cijenjena poslovnog ~ovjeka. Otkrivanjem na~ina na koji je do{lo do spornog filmskog snimanja ljubavnog susreta koji to i nije bio, kako se na{ junak `ali Martin se ispetlja iz neugodne situacije, a da bi 76 se sve zaboravilo, od filmskog poduzetnika za velik novac otkupljuje film da bi ga uni{tio. Najbolje prolazi filmski poduzetnik koji u pri~uvi ima vi{e takvih prizora s razli~itim»glumcima«, pa se lako uz dobru zaradu mo`e odre}i jednoga od njih. Tako, umjesto Martina u nevolju upada njegov prijatelj Boris Menski koji se s istom neznankom (na nesre}u sada ve} udanom gospo om, ~iji suprug obilazi gradom tra`e}i zadovolj{tinu od mu{kih sudionika te igre), sljede}eg dana na{ao na opatijskoj obali i to jo{ u»pliva~kom odijelu«. Svim tim nevoljama nasla uje se Martinov tast, tra`e}i i sam priliku da si dade odu{ka u velikom gradu. To mu i uspjeva, ali i on biva otkriven u filmu. Naime, kad izgleda da se sve sredilo, cijela obitelj ponovno odlazi u kino da u miru u`iva u novom privla~nom programu. No,»smola«ih i dalje prati, jer lukavi zagreba~ki filmski poduzetnik Lipovi}, neumorno i dalje snima bezazlene gra ane. Tako je snimio i veselo dru{tvo na krabuljnom plesu u zagreba~koj Streljani (na Tu{kancu, gdje je danas kino), pa se pred o~ima svih svojih bli`njih, u posljednjem prizoru programa pojavljuje snimak Martinova tasta koji veselo ple{e na stolu me u {ampanjskim bocama. Zagreba~ka premijera te komedije pod nazivom Hans Huckebein / Kinematograf ili Martin Smola, {ala u 3 ~ina, u prijevodu glumca Adama Mandrovi}a, odr`ana je 21. velja- ~e Kako je najavljeno, postavljena je na scenu krajem poklada, pridru`uju}i se pokladnom veselju zagreba~kog op- }instva i uljep{alo»zadnje dane kanevala, jer je djelo puno lakrdija i neobuzdanosti«kako pi{e komentator Obzora (Obzor, ). U tome je prijevodu na rasporedu Hrvatskog narodnog kazali{ta bila do 8. prosinca 1902., a ukupno je odigrano devet predstava. Ponovno je na scenu postavljena u sezoni 1927./1928, kad je odigrana 23 puta u re`iji Aleksandra Bini~kog. Iste godine kad je prvi put izvedena u Zagrebu, tu veselu igru imalo je na rasporedu i Hrvatsko dramati~no dru{tvo u Splitu (sezona 1898./1899.), s gostuju}im zagreba~kim glumcima, ali u prijevodu \ure Prejca i s redateljem Dragutinom Freudenreichom. Prijevod Adama Mandrovi}a uprizoren je jo{ jedanput godine u osje~kom Hrvatskom narodnom kazali{tu. Redatelj osje~ke predstave bio je Josip Toplak-Remetinski, glumac i redatelj putuju}ih glumi{ta i ~lan kazali{ta u Zagrebu, Osijeku i Sarajevu, kojemu je tema bila bliska, jer je i sam bio vlasnik kinematografa u Bjelovaru i ujedno prvi predsjednik Saveza vlasnika kinematografa Hrvatske i Slavonije. I naposljetku, ta je komedija odigrana i u Gradskom kazali{tu Vara`din godine (dvije predstave). Tekst je za tu izvedbu lokalizirao Josip Freudenreich, a redatelj je bio Slavko Bogojevi}. Dakle, ta komedija u ~ijem je sredi{tu kinematograf, obi{- la je sve hrvatske pozornice u dva prijevoda Adama Mandrovi}a i \ure Prejca, te u jo{ jednoj prilagodbi Josipa Freudenreicha. Sve izvedbe bile su lokalizirane i prilago ene prilikama grada u kojem se predstava odr`avala. S obzirom na to da se radi o komediji ~iji se zaplet temelji na popularnosti novoga scenskog medija i da je to prvo spominjanje kinematografa u teatru tek tri (za hrvatske pri-

78 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: Kinematograf... like dvije) godine nakon prve filmske projekcije, samo po sebi javlja se znati`elja o na~inu povezivanja tradicionalnog, kazali{nog i jo{ nedovoljno poznatog i neetabliranog filmskog medija, te na~ina na koji su autori, a posebice prevoditelj rije{ili niz pojedinosti vezanih za filmski medij i kinematograf. Na`alost, od triju izvedaba te komedije, uvid mo`emo ste}i samo o prvom prijevodu i lokalizaciji Adama Mandrovi}a, ~iji tekst je danas dostupan, jer je prijevod u rukopisu sa~uvan u arhivu Zavoda za teatrologiju HAZU (br. 1159). U rukopisu zabilje`ena je i alternativna podjela uloga (koja se mo`e odnositi i na dvije zagreba~ke izvedbe i godine) iz koje se vidi da su i imena likova lokalizirana. Osobe i njihovi tuma~i su sljede}i: Martin Gradini} Arno{t Grund, Aleksandar Bini~ki; Marija, njegova supruga Milica Mihi~i}, Dubaji}; njen otac Nikola Milan, Arno{t Grund; Magdalena, njena majka Tonka Savi}, Heimanova; Marta Veni}, apsolventica u~iteljske {kole (njihova ro akinja) Ema Souvan, Bobi}; Tobija Jakoli} Gavro Savi}, August Cili}; Boris Menski, Martinov prijatelj, ruski emigrant Ani}, Milivoj Barbari}, Dubaji}; Je`i}, knjigovo a Vjekoslav Veli}, Jozo Lauren~i}; Ivka, slu`avka Marija Fr`be, Bogumila Vilhar; Laktovi}, osje~ki trgovac nepostoje}a osoba, samo se spominje; Lipovi}, zastupnik belgijskog poduze}a i Edisonova kinematografa za Hrvatsku i Slavoniju Mihajlo Markovi}, Tkalec. Prema informaciji u Obzoru, redatelj predstave bio je Arno{t Grund, koji je i glumio u komadu, a osim njega nastupali su jo{ Milica Mihi~i}, Nikola Milan, Tonka Savi}, Ema Souvan, Gavro Savi}, Milivoj Barbari}, Mihajlo Markovi}, Vjekoslav Veli} i Marija Fr`be. (Obzor, ) Radnja komedije smje{tena je u Zagreb, pa se u tekstu spominju i konkretni zagreba~ki toponimi: donjogradsko {etali{te Zrinjevac i dvije dvorane u kojima se u to doba odvijao zagreba~ki dru{tveni i zabavni `ivot, dvorana Kola i Streljana na Tu{kancu. Zanimljiva je socijalna struktura i karakterizacija likova (za koju je {teta da se ne mo`e usporediti s originalom), kojom su predstavljena tri nara{taja svaki sa svojim osobinama. Dok tast i punica li~e na seoske vlasteline koji `ive na ladanju od zemlji{ne rente i mogu si dopustiti povremene izlete u glavni grad ili u primorska ljetovali{ta, Martin je poduzetnik, trgovac modernog doba koji obavljaju}i svoje poslove putuje cijelom Hrvatskom, pa je zanimljiva i topografija koja se spominje u komediji, a obuhva}a Zagreb, Vara`din, Osijek, Zadar, Split, Opatiju (u drugoj verziji Crikvenicu) i upu}uje na jedinstvenost hrvatskoga podru~ja u gospodarskom i kulturolo{kom pogledu unato~ tada{njoj politi~koj podjeli na austrijsko i bansko ili hrvatsko-ugarsko upravno podru~je. Predstavnik tre}eg nara{taja je Marta Veni}, diplomantica zagreba~ke Preparandije koja u svojim razmi{ljanjima iznosi stajali{ta napredne intelektualne mlade`i svojega vremena i predstavlja lik emacipirane djevojke s praga dvadesetog stolje}a, koja se odu{evljava tehni~kim novinama, `udi za stjecanjem i primjenom novih znanja i promi~e slobodu i ravnopravnost `ena u obiteljskome `ivotu. Malo po strani od tog konteksta lik je ruskog zemljoposjednika Borisa Menskog koji `ivi u Zagrebu. To je lik kavanskog bonvivana, koji unosi gogoljevski dah u komediju, prodaju}i svoja ruska sela i»du{e«kad zapadne u nevolje. U samoj je izvedbi (prema komentaru novinara Obzora), tome liku posve}ena posebna pozornost, te je njegova uloga»prera ena za hrvatsku pozornicu u rusko odielo, pa }e jama~no na na{e ob}instvo izvoditi liep i {aljiv dojam«. (Obzor ) Obzorov komentator vjerojatno tu ne misli samo na glum~evu odje}u, nego na govor i glumu detalj, koji je vjerojatno razra en u pripremi predstave, jer ni u tekstu prijevoda niti u didaskalijama nije nazna~en. Prva zagreba~ka predstava Kinematografa ili Martina Smole (21. velja~e 1898.) odr`ana je nakon prva ~etiri gostovanja kinematografa u Zagrebu ( listopada u Kolu, 28. prosinca do 4 sije~nja u Reisingerovoj restauraciji, velja~e u Grand hotelu, te od 22. kolovoza do 19. rujna ponovno u dvorani Kola). U Mandrovi}evoj lokalizaciji komedije za zagreba~ku pozornicu ta su gostovanja ostavila o~it trag. Mandrovi} kinematografsku predstavu oko koje nastaje zaplet kazali{nog komada smje{ta u gornju dvoranu Kola, {to odgovara mjestu odr`avanja obiju kinematografskih predstava odr`anih u Kolu. A kako je premijera Martina Smole odr`ana pet mjeseci nakon posljednjega gostovanja putuju}eg kinematografa u toj dvorani nasuprot Hrvatskome narodnom kazali{tu, koje je trajalo skoro mjesec dana o~ito je da je taj doga- aj imao i najja~i utjecaj na prevoditelja komedije. Iz razgovora likova u komediji o~ito je koliko je kinematograf novina u zagreba~kome dru{tvenom `ivotu i izaziva op}u pozornost gra ana. Dok se Martin s punicom i suprugom u ko~iji vozi Zrinjevcem razgledaju}i {to je novo u gradu, vodi se ovakav razgovor: MAGDALENA: U to ja zapitam Martina, ima li da se vidi {ta nova u Zagrebu... na to on zapita dali smo ve} vidjeli kinematograf. MARTA: A, one `ive fotografije!... gdje ~ovjek mo`e viditi svako kretanje. MARIJA: On nas nato povede gore u dvoranu Kola jer je ba{ imala otpo~eti prva predstava. Mi sjednemo. Najednom nasta mrak i predstava po~me. MAGDALENA: Prvim slikama programa, valja re}i, nije se imalo ma ba{ ni{ta prigovoriti. MARIJA (vadi program i ~ita): Dolazak `eljezni~kog vlaka, Igraju}a se djeca, Ru{enje jednog zida, Gombala~ka dvorana za djevojke, Do~ek ruskog cara u Parizu. MAGDALENA: Sve posve pristojne slike. Sada ti vidismo prizor, ma velim ti prizor ne, to ti ne mogu ispri~ati. Kad na to samo pomislim, zarumenim se od stida i srama. Ka`em ti upravo je u`asno. 77

79 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: (pohotljivo): Prizor s kojeg moja supruga rumeni od stida. To moram i ja vidjeti. A kakav je to bio prizor? MARIJA: Evo (dade mu program) broj na morskoj obali u Mora da je veoma si to predo~ujem. MARIJA: I bilo je jo{ pikantnije nego li misli{. A bila je u po~etku lijepa, bezazlena `anr-slika i ne slute} to, radovala sam se krasnoj slici. More suncem osvjetljeno njekoliko galebova oblietalo oko samotne klupe na obali prava idila. Ali na jednom eto njeke mlade dame... obazire se kao da nekoga o~ekuje, te sjedne na klupu. (Mandrovi}, rukopis prijevoda, s. p.) U nastavku prizora dolazi Martin, koji je prvo snimljen s le a, a tek kad sjedne na klupu i pribli`i se neznanki, kamera mu hvata lice (za`agrenih o~iju, za{iljenih usna... a onda je stroj za{kripio, a slike nestade), kako supruga, Marija, uzbu eno obja{njava Martinovu nevjeru. Adam Mandrovi} u svojemu prijevodu to~no navodi mjesto odr`avanja filmske projekcije, ~ak i cijenu ulaznine od 20 nov~i}a, duljinu predstave koja traje pola sata, te sadr`aj prvih kinematografskih priredbi u dvorani Kola godine. O kinematografu daje informacije da je to najnoviji Edisonov izum atribucija izuma kinematografa koja se prvih godina isklju~ivo koristila u Hrvatskoj, pa je i prva filmska priredba koju je priredio Rudolf Mosinger 8. listopada godine najavljena kao»kinematograf. Edisonov ideal«, a i filmski poduzetnik u komediji, Lipovi}, zastupnik je Edisonova kinematografa za Hrvatsku i Slavoniju. U daljnjem obja{njenju Martin tuma~i da je kinematograf izumljen prije dvije godine, a u jednoj replici navodi se kako bi»trebao jo{ samo telefon, pa da se sve i ~uje«. Prevoditelj tako er ne izmi{lja program koji su likovi komedije gledali, nego to~no navodi filmske prizore snimljene u Societé Lumière i godine od kojih je ve}ina zaista prikazana na zagreba~kim kinematografskim gostovanjima: 78 Najava kazali{ne predstave Martina Smole u Ljubljani Dolazak `eljezni~kog vlaka Lumièreov je film Arrivée d un train en gare, prikazan na obje projekcije u Kolu; Igraju}a se djeca mogao bi biti film Grudanje ili Boj sa snje`nim grudama, Lumièreov film Bataille de boules de neige, film koji je prikazan na drugom gostovanju kinematografa u Kolu (na toj predstavi spominje i film pod naslovom Strka dje~ice); Ru{enje jednog zida Lumièreov je film Démolition d un mur, prikazan tako er na drugoj predstavi u Kolu. Do~ek ruskog cara u Parizu vjerojatno je film koji se u originalu zove Paris: Les souverains russes et la président de la République aux Champs- -Elysées, a prikazan je na Reisingerovoj projekciji. Samo za prizor Gombala~ka dvorana za djevojke, nisam na{ao konkretnu potvrdu u opisima prvih filmskih projekcija u Zagrebu iako je bilo vi{e filmskih prizora `enskih»gombala~kih«vje{tina. I smje{taj filmskog snimanja u Opatiju, mjesto koje je ve} imalo ugled europskog mondenog ljetovali{ta, ima svoje vrlo aktualno opravdanje. Naime, bilo je logi~no pretpostaviti da }e ba{ u takvome mjestu biti filmskih snimatelja (prije nego li negdje drugdje) {to }e pridonijeti uvjerljivosti pri~e a to potvr uje i ~injenica da su prvi poznati filmski prizori putuju}ih kinematografa snimljeni u Hrvatskoj, upravo prizori snimljeni u Opatiji. Tako se dogodilo da je nekoliko mjeseci nakon praizvedbe komedije Martin Smola ili Kinematograf u kojoj se spominje filmsko snimanje u Opatiji, ljeti godine, putuju}i kinematograf na gostovanju u Zagrebu na rasporedu imao i film Bura na moru u Opatiji, filmski prizor koji se u povijesti filma smatra najranijim filmom snimljenim u Hrvatskoj, za koji se uz to pouzdano znade da je bio na programima putuju}ih kinematografa koji su kru`ili srednjoeuropskim zemljama. Izbor Opatije kao mjesta snimanja kompromitiraju}eg ljubavnog susreta, omogu}io je prevoditelju da rije{i i pitanje kako se moglo dogoditi da nitko od snimljenih osoba nije primijetio kameru i filmskog snimatelja. U obja{njenju, dobro je do{la blizina kupali{ta i kupali{ne kabine, koja je poslu`ila skrivanju kamermana. Na`alost, komedija u ~ijem

80 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: Kinematograf... je sredi{tu odlazak u kinematograf, ne daje ba{ previ{e podataka o samoj filmskoj projekciji. No, iz prijevoda se vidi kako novi medij jo{ nije udoma}en. Tako Mandrovi} filmskog snimatelja naziva fotografom, a film»`ivom slikom na kinematografu«. (Mandrovi}, rukopis prijevoda, s. p.) Sli~no tome i novinar Obzora ima vlastiti opisni na~in imenovanja filmskog snimanja:»radi se naime o tome da je gospodin Grund nekom prilikom u Opatiji poljubio neku gospodju, {to je revni sakuplja~ kinematografskih fotografija br`e-bolje uhvatio u svom aparatu i sad tu scenu pokazuje zagreba~koj publici na sveob}e u`ivanje... Posjednik kinematografa zamienit }e ovu sliku, koja mu privla~i najvi{e zloradih zagreba~kih posjetnika uz dobru nov~anu od{tetu.«(obzor, ) Komentator ma{tovito bira izraz»sakuplja~ kinematografskih fotografija«koji je svoje `rtve»uhvatio u svome aparatu«, a sam filmski prizor naziva scenom ili slikom. U citiranom razgovoru koji likovi u komediji vode o netom vi enoj projekciji mo`e se uo~iti nesigurnost i ambivalentan odnos suvremenika spram novoga medija. Dok s jedne strane film hvale kao koristan izum jer donosi ne{to novo i nevi eno (Marta), a dijelom ga prihva}aju jer se i uklapa u uobi~ajeni svjetonazor svojim idilama i slikama krajolika (Marija), s druge strane uo~ljivo je i o~ekivanje onog drugog, neprihvatljivog, nemoralnog ili pikantnog o ~emu govori Martinov tast:»prizor s kojeg moja supruga rumeni od stida. To moram i ja vidjeti. A kakav je to bio prizor? Mora da je veoma si to predo~ujem«. (Mandrovi}, rukopis prijevoda, s. p.) Ova kinematografska vesela igra svojedobno je bila popularna na mnogim srednjoeuropskim pozornicama. Iste godine kad je izvo ena u Zagrebu i Splitu, bila je na repertoaru kazali{ta u Pragu, te u Be~u, gdje je do`ivjela ~ak 50 predstava. No, kazali{ni je kriti~ari nisu suvi{e hvalili. Tako se i prve kritike u Obzoru kre}u od odricanja knji`evne vrijednosti do priznavanja neodoljivosti humora u ovoj komediji:»njema~kim piscima kao da nisu lebdjeli pred o~ima bog zna kako visoki knji`evni pravci dok su pisali ovo djelo. Deviza im je bila: smijat }e{ se i mora{ se smijati. Najozbiljniji kriti~ari nemogu odoljeti navalama komi~nih i ludih prizora, koji se u tom djelu rivaju jedan za drugim, nego ponizno pola`u oru`je, odgadjaju}i ga za pametnije prilike, a ovdje se smiju iz sveg grla s ostalim razdraganim ob}instvom«. (Obzor, ) Komedija se na zagreba~koj pozornici pojavila ponovno nakon skoro trideset godina (1927. godine) u re`iji Aleksandra Bini~kog (s Heimanovom, bra~nim parom Dubaji}, Babi}em, Arno{tom Grundom, Aleksandrom Bini~kim, Augustom Cili}em i Tkalecom). Kinematograf tada vi{e nije bio novina, pa su i kritike o{trije na ra~un {ala koje ne prati duhovitost. Kriti~ar Obzora godine, R. M., }e u povodu nove premijere napisati:»o komadu ne mo`e se re}i ni{ta {to ne bi ve} bilo re~eno samim imenima autora: Blumenthal i Kadelburg. Firma je poznata i patvorine su isklju~ene. Tko dakle ne }e da strada neka ne ide blizu. Stradanje u ovom slu~aju sastoji se od potresa trbu{nih `ivaca zbog smijeha ili od glavobolje zbog gluposti. Jedno i drugo zavisi samo o stanovi{tu i raspolo`enju gledaoca. Dakle ako ne trpite od literarnih predrasuda i ako ne dr- `ite da je duhovitost preduvjet smije{nosti, idite pa se smijte do mile volje«. (Obzor, 17. studeni 1927.) * * * Time bi pri~a o prvom gostovanju kinematografa u kazali{tu zavr{ila. No, iste godine kad je prvi put izvedena u Zagrebu i Splitu, komedija Martin Smola ili Kinematograf imala je svoju slovensku praizvedbu u De`elnom gledali{~u u Ljubljani. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon zagreba~ke premijere u listopadu godine. A u toj se slovenskoj izvedbi ponovno spominje Zagreb, pa nas zato i zanima. Komediju je pod naslovom Martin Smola ali Kinematograf na slovenski preveo i lokalizirao knji`evnik pod pseudonimom Aleksij Nikolajev, a sa~uvani primjerak rukopisa prijevoda u Slovenskem gledali{kem in filmskem muzeju (dodu{e prijepis iz godine), omogu- }uje usporedbu na~ina slovenske lokalizacije naspram Mandrovi}evoj verziji. (Traven, 1992.: 10) Zajedni~ko i hrvatskom i slovenskom prijevodu je da su se oba prevoditelja (kao i autor komedije) oslanjali na vlastito, skromno iskustvo ste~eno na prvim kinematografskim predstavama koje su mogli vidjeti nekoliko puta prilikom gostovanja kinematografa u svojem gradu. Na osnovi tog iskustva, prevoditelji su izvorni tekst komedije prilagodili Zagrebu, odnosno Ljubljani i na taj na~in otkrili razmi{ljanja suvremenika o novome mediju. U slovenskom prijevodu, Hans Huckebein, odnosno zagreba~ki Martin Gradini}, postaje trgovac ^erne, koji do`ivljava ve} poznatu ljubavnu pustolovinu koja se otkriva kad odvede suprugu, tasta i punicu u je radnju komedije smjestio izme u Lubljane i Zagreba. Trgovac ^erne putuje u Karlovac, Rijeku i Zagreb, a sporno filmsko snimanje dogodilo se u Zagrebu. U ranijoj varijanti doga aj je smje{ten u Maksimir, a u sa- ~uvanom rukopisu u Tu{kanac. Tako filmski prizor oko kojega se odigrava zaplet u slovenskom prijevodu ima naslov Na klopeh Tu{kanca v Zagrebu (Na klupama Tu{kanca u Zagrebu), a isti se film prikazuje istodobno u Ljubljani i u Zagrebu. (Traven, 1992.: 41) Mije{anje Maksimira i Tu{kanca vidljivo je iz opisa scene u kojoj se spominju ribnjak i labudovi koji su ostali i u drugoj varijanti, iako ih u Tu{kancu nema. U slovenskom prijevodu, filmski prizor s nevjernim suprugom prepri~ava Martinova `ena Hilda:»I kako po~ne... Kao posve obi~na sli~ica... Ribnjak na suncu, par labuda mirno pliva... uz stazicu samotne klupice... idila. Odjednom do e mlada dama, ogleda se kao da nekog o~ekuje i sjedne na klupu... S druge strane gospodin... Koketno odjeven u bijelo, bijeli ljetni haljetak... Najprije okre}e gledateljima le a, onda ugleda damu, `uri k njoj ra- {irenih ruku, sad mu se tek vidi lice i tko je? Moj suprug!... Pa kad bi to bio kraj... Jo{ ne!... Kako sjednu na klupu... Kako se ona nje`no nasloni na njegovo rame... Ah, dr- `ao se kao zaljubljeni ma~ak. I zatim pribli`i svoju glavu k 79

81 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Majcen, V.: Kinematograf... njenoj i zatim, papa... zatim je usnice na{kubio... i aparat se zaustavi. Dakle, kinematograf mi mora tek re}i {to radi moj mu` u Zagrebu! Kinematograf!«(prema: Traven, 1992.: 41/42) Opis scene gotovo je identi~an u oba prijevoda. stavlja te`i{e na kinematograf kao magi~nu spravu koja treba otkriti tajnu svr{etka scene. Tako er je slovenski prijevod usmjeren na sam prikaz doga aja i ne postavlja pitanje kako je mogu}e snimiti doga aj, a da sudionici to nisu primijetili. Mandrovi} u tome ide korak dalje on spominje kabinu ispred klupe, navode}i gledatelja da zaklju~i kako je snimatelj o~ito bio skriven u toj je tako er slobodniji u interpretaciji sadr`aja cijele filmske projekcije. On dodu{e nabraja iste naslove koji se nalaze u Mandrovi}evu prijevodu (mo`da po tome mo`emo zaklju~iti da su i u originalu): Dolazak vlaka, Igraju}a se djeca, Do~ek ruskog cara u Parizu i Gombala~ka dvorana za djevojke, ali uz izmi{ljenu scenu (koja je {esta po redu, kao i u hrvatskom prijevodu) Na klopeh Tu{kanca v Zagrebu, dodaje i nepostoje}i filmski prizor Bucek na Bledu koriste}i lik iz humoreski koje je u to doba objavljivao Rado Murnik kao podlistak u slovenskim novinama. (Ibid.: 42) Karakteristi~no je za oba prevoditelja, kako je zamijetio slovenski povjesni~ar filma Janko Traven, da niti jedan od njih ne spominje glazbu kao prate}i element filmske projekcije, {to mo`e potvrditi da su prve filmske priredbe kako u Zagrebu, tako i u Ljubljani bile skromno organizirane. (Napomenimo da je prva filmska projekcija u Zagrebu»`ivu}ih i govore}ih slika«uz pratnju fonografa odr`ana krajem iste (1898.) godine, kad je u Grand hotelu gostovao putuju}i kinematograf Franza Josepha Ösera Obzor, ). Ali je zna~ajno da se u oba prijevoda spominje tiskani raspored filmskih prizora koji su posjetitelji dobivali u kinematografu. Na kraju ostaje pitanje za{to odabrao Zagreb kao mjesto gdje je bio snimljen filmski prizor s Martinom. Slovenski filmski povjesni~ar Janko Traven u knjizi Pregled razvoja kinematografije pri Slovencih (do 1918.) smatra zna- ~ajnim da je»@upan~i~ umjesto Graza ili Trsta izabrao Zagreb, naslu}uju}i time budu}u ulogu koju je Zagreb imao u razvoju filmske industrije«izme u dva svjetska rata. (Traven, 1992.: 42) No, treba dometnuti, da je Zagreb u to doba politi~kih borbi Slovenaca za samosvojnost, protiv njema~ke prevlasti i u politi~kom i u kulturnom `ivotu, imao odre eni ugled u Sloveniji radi izborenog ve}eg stupnja samostalnosti Hrvatske i dosegnute politi~ke organiziranosti, ali ponajprije kao sna`no kulturno sredi{te. Veze izme u Zagreba i Ljubljane osobito kazali{ne to je doba Mileti}eve intendanture bile su vrlo `ive, a velik broj slovenskih glumaca djelovao je na pozornici tada{njega Hrvatskog dr`avnog kazali{ta. Vjerojatno u tome treba tra`iti i razloge navedenog izbora Zagreba kao filmskog sredi{ta i smje{taj dijela radnje komedije Martin Smola u slovenskoj lokalizaciji upravo ovdje. To }e potkrijepiti i ~injenica da je drugu izvedbu Martina Smole u Ljubljani godine postavio slovenski glumac Ignjat Bor{tnik, koji je u to doba bio prvak zagreba~koga kazali{ta. 80 Izvori i literatura Blumenthal, Oskar Kadelburg, Gustav, Hans Huckebein, prijevod Adama Mandrovi}a, rukopis, Zagreb: Arhiv Zavoda za teatrologiju HAZU, broj 1159 Enciklopedija Hrvatskog narodnog kazali{a u Zagrebu (urednik Pavao Cindri}), Zagreb: Naprijed, HNK, Kosch, Wilhelm, 1995., Deutsches Theater-Lexikon, Klagenfurt und Wien: Verlag Ferdinand Klinmayr Obzor, br. 213 od 18. rujna Obzor, br. 40, 41, 42 od velja~e (R. M.), Obzor br. 308 od 17. studenog Repertoar hrvatskih kazali{ta (Urednik Branko He}imovi}), 1990., Zagreb: Globus, JAZU Sadoul, Georges, 1947., Histoire générale du cinéma. Les pionniers du cinéma , Paris: Editions Denoeni Traven, Janko-Nedi~, Lilijana-[imenc, Stanko, 1992., Pregled razvoja kinematografije pri Slovencih (do 1918.), Ljubljana: Slovenski gledali{ki in filmski muzej. Vjekoslav Majcen»Kinematograph«as a Theater Comedy Topic at the End of Nineteenth Century UDC This research paper in film history is about the earliest reactions of popular theater to the brand new phenomenon of film. The paper is based on published contemporary reviews and the preserved translation of the performed play, a German light comedy adapted to the Croat milieu. The play was performed in Zagreb in 1898, only two years after the first films were shown. In the last days of February 1898, the new»light comedy«hans Huckelbin or Kinematograph by German playwrights Oskar Blumenthal and Gustav Kadelburg opened at Zagreb s National Theater. It was the first known play using the new medium of film as a plot element to be performed on the stage in Zagreb. This was two years after the first film-program was shown in Zagreb in The play was»localized«, meaning the names and places and references in the dialogue, were»croatized«. The name of the play was Kinematograf ili Martin Smola. In the plot, the naive protagonist is set up to meet a nice girl unaware that everything is being filmed by a»candid«camera. The film is then shown within the normal program of»kinematograph«, in front of the filmed mans wife, friends and family. The popular film program mentioned in the play was mostly the actual film program shown in Zagreb two years earlier. The cinema program referred to in the play was, of course, not screened on the stage, but just referred to within the dialogue. The play used the high popularity of cinema a t the time, but also»fantasized«about the possibility of the»candid«camera and its possible misuses. The play contains general opinions about film as well. Zagreb witnessed its encore thirty years later in It was also performed on stage in neighboring Ljubljana, Slovenia.

82 BIOFILMOGRAFSKI RAZGOVOR Ivo [krabalo, Igor Tomljanovi} Glumac za sve medije UDK (049) Razgovor s Reljom Ba{i}em u prostorijama Teatra u gostima u Zagrebu, Dolac 1, 29. studenog godine. Pitanja postavljaju Ivo [krabalo (I. [.) i Igor Tomljanovi} (I. T.), a odgovara Relja Ba{i} (R. B.). I. [.: Relja, ovo je zami{ljeno kao biofilmografski intervju, me utim pravi nam je povod nagrada za `ivotno djelo hrvatskoga glumi{ta koju si dobio 24. studenog 1996., a pro{le si godine proslavio i ~etrdeset godina umjetni~kog rada. Ako se ne varam, dobio si i orden od Predsjednika Republike, dakle, ovo je godina kada je Relja Ba{i} zasut dru{tvenim priznanjima u povodu jednog lijepog okruglog jubileja, koji jedino dovodi u pitanje tvoj mladena~ki izgled. R. B.: Hvala lijepa na komplimentu, a budu}i da se nadam kako tijekom ovog razgovora ne}e biti potrebe za tu`nim stvarima, `elio bih, sa svom sre}om i svim nagradama koje sam dobio, samo napomenuti da su jedine dvije nagrade koje nisam dobio, a to je dokaz da je istinita tvrdnja nemo profeta in patria, one nagrade koje se dodjeljuju u Zagrebu, Nagrada grada Zagreba i Nagrada Vladimira Nazora. Zna~i ja nisam od grada Zagreba zapravo nikad bio umjetni~ki priznat. Imao sam dva tate I. [.: Dobro, na nagrade }emo se jo{ vratiti, a sada trebamo i}i back to best tj. k tvom ro enju. Ro en si na dan Svetog Valentina devetstotridesete godine u Zagrebu. Otac Ivo Pri{lin, muzikolog, majka Ellen ro ena Lech, oni su vodili u to doba eksperimentalnu glazbenu {kolu Beethoven u Zagrebu. Poslije majka se rastala od gospodina Pri{lina... R. B.:...koji je stradao kao profesor muzike u Kninu od ~etnika, a to smo pro~itali u novinama za vrijeme NDH u rubrici koja se zvala Zlo~ini ~etni~ko komunisti~kih bandi. I. [.: Zna~i, on se na{ao u Kninu za vrijeme rata... R. B.: On je oti{ao u [ibenik, bio godinu i pol dana profesor na gimnaziji, vodio onaj njihov zbor, poznato Kolo u [ibeniku i na samom po~etku rata na{ao se u Dubrovniku gdje je bio profesor na gimnaziji, vodio njihov zbor i dirigirao njihovim lokalnim orkestrom. Onda je po kazni bio premje{ten u Knin. Kada je do{ao u Knin, u Gimnaziji su mu rekli gdje stanuje, do{ao je tamo gdje treba stanovati, no stan nije bio pripravan. Rekao je da ide malo pro{etati i ina~e je bio pasionirani planinar i na Triglavu, svugdje gdje se u ono doba moglo pje{a~iti iznad Knina su ga prvi dan uhvatili ~etnici i on je smrtno stradao. I. [.: Rekao si da je po kazni bio premje{ten u Knin. Za- {to je bio ka`njen, je li bio ljevi~ar? R. B.: Nemam nikakvih indicija i ne bih o tome. Moja majka se rastala kad sam bio jo{ vrlo mali. I. [.: To sam htio pitati. Otac se zove Ivo Pri{lin, a ti se zove{ Relja Ba{i}? R. B.: Ja sam dugo vremena bio Relja Pri{lin, dok me godine nije posinio Mladen Ba{i}, u to doba koncertni pijanist i dirigent u HNK, a kasnije direktor opere u Zagrebu, Salzburgu, Mainzu, Splitu. I. [.: On je bio suprug tvoje majke, zna~i on te je posinio slu`beno i ti si dobio njegovo prezime? R. B.: Da. I. [.: Kako je to biti posinak ~ovjeka koji je samo 13 godina stariji od tebe? R. B.: Pa to je manji problem, ve}i je problem bio {to sam bio posinak nekoga koji se bavio strukom za koju sam bio duboko uvjeren da se ja njome ne}u baviti. A to je umjetnost. Ja sam `ivio izme u tri sobe u kojima je uvijek svirao klavir ili netko pjevao, ili neki guda~ svirao kod profesora Janigra, ili kod profesora [uleka, koji je tako er bio profesor kod moje majke, ili neki pjeva~ koji je radio sa Sachsom, tada{njim dirigentom, recimo ne{to adekvatno Stupici, ali na opernom planu. Ta koli~ina potrebna truda koja je meni posredno ulazila u krv i koje sam ja bio svjestan, svjestan koliko treba raditi da bi se postigli kakvi takvi rezultati u umjetnosti, mene je stra{no dugo vremena podsvjesno udaljavala od pomisli da bih morao `ivjeti od umjetnosti, bilo kojeg vida umjetnosti. Moja majka je, jasno, imala sa mnom muzi~ke ambicije koje su uvijek manje vi{e neslavno svr{avale. Jedino dobro od toga jest {to sam godinama, mislim oko {est godina, svirao kontrabas u raznim morskim sastavima preko ljeta, ali moji ozbiljni glazbeni poku{aji skrahirali su ve} na ~etvrtoj godini kod Stjepana [uleka koji mi je rekao da }u se baviti ili hokejem na ledu ili violinom, jer sam uvijek dolazio s nekakvim plavim ozlije enim prstima i ja sam se normalno odlu~io za hokej na ledu. Vrlo sli~an poku{aj bio je s Rudolfom Klepa~em kod koga sam pred sam kraj studija svirao fagot na Srednjoj glazbenoj {koli, u zgradi Muzi~ke akademije, me utim tada sam definitivno shvatio da ne bih bio sretan kao glazbenik. I. [.: Jesi li jedinac? R. B.: Jesam. I. T.: Kako ste odustali od hokeja? 81

83 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... 82

84 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... R. B.: Pa slu{ajte, vrijeme me je jednostavno natjeralo na to. Osim toga ja sam onda, rekao bih gotovo po kazni, oti- {ao u Pomorsku srednju {kolu na Rijeku gdje je moj pradjed bio kontraadmiral u austrougarskoj mornarici, pa se onda smatralo da bih ja trebao nastaviti nekakvu pomorsku tradiciju. I. [.: Pradjed po ~ijoj liniji? R. B.: Po maminoj, austrougarski kontraadmiral koji je poginuo u podmornici koja se zvala U-7 u Tr{}anskom zaljevu u Prvom svjetskom ratu. Ne znam to~an datum, znam da postoji spomenik i da je u Austriji izdana jedna knjiga posve- }ena njemu, koji je bio dugogodi{nji ljubavnik austrijske prijestolonasljednice. Po kazni u Rijeku I. [.: Podaci u biografskom leksikonu govore da si poslije sedmog razreda oti{ao u Rijeku u Pomorski tehnikum. Za- {to si preselio u Rijeku? R. B.: Ja sam u sedmom razredu bio izba~en hitnom sjednicom Nastavni~kog vije}a, u jednom danu, iz svih {kola u Zagrebu zbog jednog incidenta koji se dogodio zbog mojeg nesta{luka i nekonvencionalnosti kad sam se sukobio s profesorom jedinog jezika koji smo u Klasi~noj gimnaziji mrzili. Bio je to ruski. To je bio profesor Oki~i} koji je u Zagreb slu`beno premje{ten negdje s ma arske ili rumunjske granice godine i odmah u{ao u, rekao bih, najzagreba~kiju od zagreba~kih gimnazija. U jednoj {kolskoj zada}i, a tema je bila iz novije sovjetske povijesti, ja sam na kraju napisao da me to ne zanima, odnosno»ja nje znaju vis{e potomu ~to menja nje interesujet«i potpisao sam se sa Relja Ba{i}. Na sljede}em satu taj je profesor do{ao, digao me i rekao je:»relja ti si idiot, ti si kreten, ti si budala«. Ja sam ga pogledao i rekao sam:»drago mi je da imamo identi~no mi{ljenje jedan o drugome«. Na to je on oti{ao i za pola sata se vratio, dr{}u}i, zajedno s direktorom {kole. Uslijedila je hitna sjednica Nastavni~kog vije}a, itd. I. [.: I onda si isklju~en. R. B.: Da, a da ne bih gubio vrijeme, po kazni su me poslali na Rijeku gdje sam pro`ivio ~etiri dosta nesretne godine, iako je Rijeka u to doba bila jo{ jedan vrlo interesantan grad, kad su ljudi optirali, osim toga bilo je vrlo mnogo Talijana i tamo sam se odmah uklju~io u ko{arka{ku mom~ad Kvarnera, koja je u to doba bila u prvoj ligi i s tom sam mom~adi putovao po cijeloj tada{njoj Jugoslaviji, {to je bilo u`asno uzbudljivo. Bio sam, dodu{e, vi{e dobar zabavlja~ u ekipi nego {to bih mogao re}i da sam bio dobar igra~, ali nisam bio ni lo{ igra~. U ono doba, jasno, visina nije bila limit kao danas. Na Rijeci sam se zapravo uvijek ne{to muvao oko teatra, pa sam tamo i{ao na jedan te~aj, to nisam nikad nikome rekao, koji je vodio pokojni An elko [timac, dugogodi{nji redatelj amatera, i otuda proistje~e moja ljubav prema teatru. U ono su doba teatri u provinciji bili izvrsni, jer su tamo dolazili ljudi po kazni. Pa su tako dolje bili Strozzi i Eliza Gerner, Marija Crnobori i Marko Fotez, te ~itav niz velikih imena poslijeratnog kazali{ta. Tamo sam prvi put u `ivotu gledao Glembajeve. I. [.: Reci, sje}a{ li se kolega iz Klasi~ne gimnazije iz tvoje generacije? R. B.: Sje}am se, kako da ne. Ja sam u Klasi~noj gimnaziji igrao standardne predstave. Igrao sam u Plautovim Blizancima svoju prvu komi~nu ulogu koja se zvala Trinkulo i to smo igrali ~etiri puta u Malom kazali{tu. Jedna moja kolegica iz te predstave, Maja Moskatelo, poslije je tako er postala glumica. Zajedno sa mnom igrala je i plesna pedagoginja Milana Bro{, glumio je tako er pokojni Brano Horvat, dizajner, zatim nekoliko prvorazrednih zagreba~kih lije~nika. To je bila generacija koja je voljela teatar. No tada sam ja to smatrao tek dijelom intenzivnog zagreba~kog `ivota, ba{ kao {to sam klizao i pobijedio u brzom klizanju u Zagreba~kom kliza~kom klubu Kraljice Marije na ZKD-u, ili ne{to tre}e. Nisam tome pridavao nikakvo naro~ito zna~enje. I. [.: To je sve spadalo u jedan urbani, gradski `ivot. R. B.: Tako je, ja sam prve dvije godine poha ao Evangeli~ku {kolu u Gunduli}evoj ulici koja je u to doba bila jedina dvojezi~na {kola. Ta je {kola bila npr. puna `idovske djece. Tko god je `elio da mu dijete nau~i jo{ jedan jezik upisivao je dijete u tu {kolu. I. [.: Zna~i, iako si bio katolik, i{ao si u Evangeli~ku {kolu? R. B.: Da, ali iz tre}eg razreda me izvukla mama, jer je to bilo doba sve ve}e Hitlerove mo}i, nagovje{taj Anschlussa, itd. i ta je {kola zahvaljuju}i zagreba~kim folksdoj~erima po- ~ela dobivati vrlo velike natruhe pronacisti~kog. Kada me mama ispisala iz {kole bio sam jako nesretan jer su me privla~ile dje~je predstave koje su se tamo postavljale, a majka mi u to vrijeme nije mogla objasniti za{to me ispisuje. I. [.: Zna~i glumi{ od malih nogu u {kolskim predstavama. A u kojoj si osnovnoj {koli nastavio {kolovanje? R. B.: U Var{avskoj ulici, tamo su i{le u {kolu obje moje k}eri, odnosno mla a je jo{ tamo. Nesu eni pomorac I. [.: Kad si zavr{io Pomorski tehnikum u Rijeci ta diploma dala ti je nekakav ~in u Trgova~koj mornarici? R. B.: Da, ja sam poru~nik duge plovidbe ekonomskog smjera, {to je bilo ne{to novo u toj dr`avi. To su bili takozvani brodski ekonomisti ili brodski komesari, ali ne u politi~kom smislu komesari, nego ljudi koji su se brinuli za teret, za kontakte s vanjskim zastupnicima, puniteljima brodova i sli~no, zna~i jedan ekonomski posao koji i danas postoji, ali se u me uvremenu preselio u kancelarije. I. [.: Jesi li se kad ukrcao na brod? R. B.: Jesam, ukrcao sam se na jedan tanker. Nakon zavr{etka {kole ostao sam na Rijeci i radio godinu i pol u jednoj ozlogla{enoj instituciji koja se zvala Generalna direkcija trgova~ke mornarice, gdje je bio direktor Rade Kesi} koji je bio strah i trepet u pomorstvu, ali sam radio i u novinama, koje su se zvale Pomorac, tjednik i Pomorstvo, mjese~nik. I to je bilo upravo doba kad su se na{i povratnici po~eli vra- }ati na na{a dva najve}a broda Radnik i Partizanku. I. [.: Ja sam kao klinac bio na do~eku Radnika u rije~koj luci godine. R. B.: Eto vidi{, tad smo pisali da nikada vi{e na{ radnik ne}e morati i}i van itd... Mi smo te povratnike vrlo brzo prozvali ~eki}arima, jer se lupaju ~eki}em po glavi {to su se vratili, me utim, oni su, primjerice, na Rijeku doveli ~etvero Kana ana, bra}u Pataran i bra}u Butorac, koji su bili do- 83

85 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... Kre{o Golik: Tko pjeva zlo ne misli, bri hokeja{i, pa sam ih ja odmah transferirao u moj hokejski klub u Zagrebu. I. [.: Hokejski klub Mladost? R. B.: To je bio hokejski klub Zagreb koji se danas zove Medve{~ak. Dugi prolongirani pubertet I. T.: A {to ste mislili u to vrijeme? ^ime ste se mislili baviti? R. B.: Ni{ta nisam mislio. Imao sam jedan u`asno dugi, prolongirani pubertet s tisu}u interesa, a sve {to je smrdilo na ozbiljan i dugotrajan rad, jednostavno je smrdilo. I. [.: I zato si po~eo studirati ekonomiju i baviti se novinarstvom? R. B.: Novinarstvom sam se po~eo baviti jo{ na Rijeci s pokojnim Pepijem \uri}em koji je bio legenda Rije~kog lista i njegovom suprugom koja je ure ivala kulturnu rubriku. U to doba dolje je postojao vrlo dobar novinarski kadar. Tamo je bio Brixi i ~itava plejada ljudi koji su se poslije preselili u Zagreb. Ja sam tamo postao nekakav sportski mla i novinar, koji je i{ao samo na lokalne utakmice, me utim brzo sam se uspeo u redakciji, pa sam ~ak preuzeo pra}enje nekih {portova, ali oni glavni su dr`ali najva`nije sportove, nogomet i vaterpolo. I. [.: Kvarner i Primorje? R. B.: Tako je, a ja sam uzeo one relativno nove {portove kao {to su u ono doba bili, recimo, rukomet i ko{arka. To sam radio, a onda mi je to bila, da tako ka`em, carte blanche, kad sam se vratio u Zagreb i po~eo raditi kao vanjski suradnik Vjesnika u srijedu, u kojem sam pisao uglavnom stvari koje su se ticale kulture. I. T.: Kad je to bilo? R. B.: To je bilo 1952., 1953., sve redakcije bile su preko puta Kazali{ne kavane i to mi se jako svi alo, a onda sam po~eo pisati o jazzu koji je moja dugogodi{nja ljubav. Nastavio sam pisati za Studio, vi{e ne znam koje godine, neke reporta`e s nekih ameri~kih jazz-festivala gdje sam bio, itd. I. [.: A pedesete su godine bile malo `ivljih okolnosti. R. B.: Da, bavljenje {portom bilo je vrlo vjerojatno poticano onako kao {to je svugdje na Istoku bilo, to je bila jedina mogu}nost putovanja vani. 84 I. [.: Zna~i, nakon {to si zavr{io Pomorski tehnikum jo{ si ostao jedno vrijeme na Rijeci? R. B.: Jo{ sam tamo bio jedno godinu i pol i onda sam se ukrcao na tanker na kojem je bilo zabranjeno pu{enje. Kad smo imali puno tereta smjelo se pu{iti samo na krmi, ali kad smo se vra}ali natrag iz Amerike i kad su svi tankovi bili otvoreni onda se nije smjelo pu{iti nigdje i ja sam se vratio u Zagreb i Generalnoj direkciji trgova~ke mornarice sam rekao da ja to ne mogu, jer to je bilo 24 dana put onamo, tamo su nas natankali u dva dana i onda te opet {alju natrag. I. [.: Zna~i to je bio tvoj prvi boravak u Americi? R. B.: Da, i kad sam se vratio natrag, kadrovski {ef Jugolinije, koji me je od ranije simpatizirao, rekao mi je»hajde lijepo na godi{nji odmor, idi u Zagreb i poslije }u ti ja javiti kad do e neki pravi posao«. ^im sam do{ao u Zagreb uljuljao sam se u taj Zagreb koji mi je dugi niz godina nedostajao, i ~ekaju}i taj ukrcaj upisao sam ekonomiju. I. [.: Koliko si semestara testirao? R. B.: Ja sam apsolvirao, ne zavr{io, kao i mnoge stvari u `ivotu. Savka Dab~evi} bila mi je profesor iz politi~ke ekonomije jedan i dva, i Du{an ^ali} tri. Razlika je bila nevi ena u kvaliteti predavanja jednog i drugog. Istodobno, ~ovjek koji mi je obe}ao ukrcaj, maknut je kao nekakav retroibeovac za {to ja godinu i pol nisam znao, a zapravo mi je odgovaralo. I. [.: Taj iz Jugolinije? R. B.: Da, da, tako da ja vi{e nikad nisam dobio posao. Prve uloge budu}eg studenta glume I. [.: I onda s 24 godine upisuje{ studij glume. R. B.: Da. I. [.: To je za studente glume neuobi~ajena dob. R. B.: To se dogodilo nakon {to sam se ja ve} dosta motao oko filma. I. [.: A jesi li igrao u Koncertu prije toga? R. B.: Da, prije toga, Koncert je bio 1954., a ja sam upisan godine. I. [.: A koja je prva filmska uloga koju si snimio? R. B.: Prva je Koncert. I. [.: I tko te je prona{ao? R. B.: Kris Petanjek, mislim, ili Babaja, ne bih sad znao. I. T.: A kako se to dogodilo, gdje su vas prona{li? R. B.: Pa mi smo se poznavali. Budu}i je moja majka, me u inim, bila profesorica glazbe i na Kazali{noj akademiji, tako sam ja sve profesore poznavao, od Gavelle do Ranka Marinkovi}a. To {to sam ih poznavao jo{ me je vi{e traumatiziralo i jo{ vi{e na neki na~in guralo dalje. Me utim, snimaju}i Milijune na otoku u Cavtatu s Bauerom, do{ao sam na ideju da odem na prijamni ispit na Akademiju i spremio sam monolog Pube Glembaja uz nekakvu poeziju koju je trebalo ~itati i pao. I. [.: Pao prvi put. R. B.: Da, kao kreten, boje}i se poznatih faca u prvom redu, igrao sam kompletan monolog Pube Glembaja okrenut le ima `iriju i zastorima. Oni su vjerojatno mislili da sam nekakav idiot i onda sam ipak dobio jo{ jedan rok u toj istoj godini. I. [.: Zna~i: u ljeto si pao, a na jesen polo`io?

86 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... R. B.: Tako je. Ali ipak je bilo pote{ko}a. Vlado Habunek je bio protiv toga da me se primi, da sam ja ve}»formiran glumac«, da se ne mo`e ni{ta od mene napraviti, Gavella je tako er bio jako skepti~an s obzirom na moj zagreba~ki govor i na moju dikciju. I. [.: Kod Gavelle su onda prednost imali {tokavci. R. B.: To je bilo doba jezi~nog ~istunstva. Dr. Bratoljub Klai}, jedan ina~e sjajan lingvist, u to je doba tjerao do apsurda ~isto}u hrvatskog jezika, pa su ~ak i Dubrov~ani, primjerice Tonko Lonza, imali problema sa svojim govorom. Najvi{e su mi kao primjer gurali Fahru Konjhod`i}a i Semku Sokolovi} koji su meni osobno govorili u`asno, to je meni mirisalo na neku daleku provinciju, a ja sam sebe nekako smatrao urbanim glumcem. Mislio sam, ako me se razumije i ako sam u stanju recimo komunicirati s ljudima za- {to na sli~an na~in ne bih mogao komunicirati i na pozornici. Me utim, uspjeli su mi nabiti komplekse kojih se nisam mogao rije{iti {est, sedam godina jo{ nakon Akademije. Kao {to znate, Gavella je imao jedan pravi akademski pristup, on zapravo nije fizi~ki ni gledao svoje studente, on je slu{ao, `mire}i je slu{ao i samo skakao na krivu dikciju. Uglavnom sam bio u`asno frustriran. I. [.: Koji su ti bili kolege na prvoj godini studija? R. B.: Na prvoj godini sa mnom je me u inim bio [piro Guberina. Nas dvojica `eljeli smo ne{to pokazati, a obojica smo imali problema s govorom. [piro s mucanjem, a ja sa silaznim i uzlaznim akcentima. To je i{lo jako po zlu iako sam ja uglavnom, rekao bih, bio vrlo pristojan i dobar, ali sam izlazak na ispite bio je za mene beskrajno mu~an i, iako je u to vrijeme na Akademiji bila izvrsna generacija profesora, nerado se sje}am tog perioda mog `ivota. I. [.: Kosta Spai} je onda bio asistent? R. B.: Kosta Spai} i Dino Radojevi} bili su asistenti, a onda, par godina nakon svr{etka mog studija, ve} su dolazili mla i asistenti Bo`idar Paro itd. Bila je to odli~na ekipa, me utim, moja lo{a iskustva na Akademiji imala su za posljedicu da sam se prvih, mo`da ~ak deset godina u teatarskoj karijeri toliko pla{io tih premijera, od toga da sam lo{, da sam svaki put na premijeri imao proljev, povra- }ao, i uglavnom, {portski re~eno, bio sam 20-30% slabiji nego {to sam bio na probama. Mene je zapravo tek velik broj igranja predstave Ljubaf u~vrstio, smanjio tu destruktivnu tremu i pretvorio u jednu, da tako ka`em, pozitivnu napetost koja rezultira kreativno{}u. I. T.: Tek na Akademiji ste bili sigurni da je gluma va{ poziv? R. B.: Nisam. Kad sam imao 24 godine, ja sam, de facto, ve} govorio i slu`io se sa ~etiri jezika, sve osim onoga koji sam morao znati, a morao sam znati ruski. Ja sam prve dvije godine, a da to nitko na Akademiji ne zna, mnogo radio s talijanskim trgovcima stoke koji su dolazili u Esplanadu, pa ih je onda trebalo povesti na sto~ni sajam. To sam radio kao predstavnik firme Slavonka iz Osijeka i to mi je bio jedan dosta ugodan ekstra novac, zapravo se radilo o do~ekivanju Talijana, konverzaciji s njima, a ujutro bi ih utrpao u neki rent-a-car s voza~em i poslao na sto~ni sajam, tako da to nije bilo ni{ta naro~ito naporno, a opet je bila jedna dosta zgodna promjena monotonog studentskog `ivota. Relja Ba{i} i Jean Sorel u TV-seriji Ples na dugi, Gluma~ki poziv I. [.: U po~etku ti je gluma bila tek najelegantniji i najlak- {i na~in `ivota, jer za glazbu treba ulo`iti vi{e truda... R. B.: Da, iako ne znam za{to bi gluma~ki poziv bio lak- {i od instrumentalnog, za{to pijanist ili violinist koji dolazi na probu mora jedan sat prije toga vje`bati, a glumac ne. Ja sam o tome stra{no puno razgovarao sa ~ovjekom koga najvi{e cijenim u profesionalnom smislu i koji je to isto radio kao i ja, a to je Ivo Serdar, i zajedno smo do{li do istog rje- {enja. On se svaki dan prije probe kod ku}e po sat ugrijavao, zagrijavao. A ~ini mi se da to {to se slikar dugo mu~i sa slikom, to {to se muzi~ar mu~i dugo vremena s nekakvim po~etnim uspjehom, {to baletan, plesa~ mora raditi kao `ivotinja, da sve to nije dovoljno opravdanje da se glumac ne bi morao mu~iti zato {to se on slu`i svakodnevnim jezikom. Ja sam tako er mislio da tu koli~inu energije treba ulo`iti, bez obzira je li to ~itanje literature ili pra}enje filma ili analiza tu ih uloga. Glumac bi trebao biti puno vi{e u poslu nego {to to tra`i normalna proba od deset do jedan. I. [.: Jesi li imao problema s memoriranjem? R. B.: Ja sam vrlo te{ko u~io tekstove na pamet. Za razliku od mog kolege Fahre Konjhod`i}a koji je pro~itao stranicu i upamtio. Me utim, za razliku od njega, ja sam vrlo dugo pamtio tekstove, a on ih je vrlo brzo zaboravljao. Ali sigurno spadam u glumce koji su neobi~no mnogo vremena tro{ili na u~enje i danas mislim da je to bio oblik moje mladena~ke dekoncentracije. Ja sam jednostavno bio raspr{en u interesima, uvijek me je zanimalo vi{e stvari paralelno, uvijek {port, uvijek politika, uvijek `ene... I. [.: O `enama }emo poslije. Na kraju Akademije, godine dogodilo se to da je u Zagreb do{ao Bojan Stupica i postao {ef drame HNK i, ako se dobro sje}am, ti si odmah dobio anga`man u HNK i ulogu u Svetoj Ivani. Stupica i Gavella R. B.: Ja sam bio na tre}oj godini Akademije kad je do{ao Bojan koji je na neki na~in bio potpuno obrnut tip od Gavelle, kojega silno cijenim. Ali Gavella je bio pravi austrougarski, rekao bih, akademik s akademskim pristupom teatru, rije~ iznad svega, pisac iznad svega. Za razliku od njega, Bojan Stupica bio je jedan razbaru{en poluboemski tip koji je 85

87 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... do{ao u Zagreb sa `enom Mirom Stupicom, koja je tako er bila koncentrat izra`enih temperamenata koje samo nekakav ~udotvorac poput Stupice treba osloboditi. On je za mene bio otkrivenje. On je mene na neki na~in odmah nanju{io, uzeo me u jednu predstavu, pa u drugu, Krle`inu Ledu, to je bio jedini posao u kojem sam vjerovao da radim fantasti~nu stvar, koja je zavr{ila poluuspje{nim rezultatom. Ina~e sam uvijek vrlo skepti~an prema onome {to radim i imam neko sedmo ~ulo da osjetim odmah poslije premijere je li to dobro ili ne. Ta dva i pol mjeseca {to smo to radili ja sam mislio da sudjelujem u stvaranju najepohalnijega djela hrvatske dramaturgije, da }e to biti predstava nad predstavama itd, jer on je bio takav magi~an ~ovjek. Mi smo cijeli dan bili s njim, nave~er bi nam kuhao kineske ve~ere kod sebe doma, nama balavcima: meni, Vanji Drachu, Ivki Dabeti}. Po danu bi se s nama dru`io, slu{ali bi muziku, i{li bi piti zajedno u kavanu, i{li bi na ribe, za mladoga ~ovjeka to je bilo fantasti~no. Ja sam njemu zapravo ukrao ideju Teatra u gostima. Njegova je ideja bila napraviti teatar, kao {to je napravilo Jugoslavensko dramsko pozori{te, od najpoznatijih glumaca na podru~ju biv{e Jugoslavije. Tako je on imao ideju da treba napraviti teatar koji bi sa {atorom putovao uglavnom u mjesta gdje nema kazali{ta. Me utim, on to nikad nije uspio realizirati, iako sam ja bio na popisu ljudi koji je on ve} bio napravio za taj novi teatar, i tako je to u meni na neki na~in dugo godina ~u~alo, da bi se onda godine kona~no ostvarilo. I. [.: Samo da se jo{ vratimo Gavelli i Stupici. Zanimljivo je da Relju Ba{i}a smatraju tipi~nim urbanim glumcem, a da taj glumac nije do{ao do izra`aja kod Gavelle, jedinoga zagreba~kog urbanog re`isera, nego kod Stupice koji je, da tako ka`em, teatralizirao teatar, mnogi su to u ono doba smatrali cirkusom, dok se akademski teatar temeljio na po- {tovanju autora i rije~i. R. B.: Koliko god Gavella bio veliki redatelj, on je zapravo, osim Svoga tela gospodar, koji se samo uvjetno mo`e nazvati komedijom, bio vje~no vrlo klasicisti~ki orijentiran. On je guslao jedan repertoar u kojem je recimo najmodernije {to je radio bio Krle`a. Me utim, Stupica je odmah u meni vidio te neke cirkusantske i komi~ne kvalitete. Poslije je to iskoristio i Kosta Spai} kod kojega sam godine igrao Pompeja u predstavi Mjera za mjeru, {to je u ono doba bila dosta velika senzacija jer je to bila godi{njica ro enja Shakespearea, pa je u Sarajevu bio prire en festival svih jugoslavenskih teatara koji su posebno za tu prigodu postavili nekog Shakespearea i onda sam ja, kao relativno mlad glumac, dobio jednu od dvije gluma~ke nagrade, me u svim teatrima. I. [.: A Zmeknirep u Diogene{u? R. B.: To~no, to je radio Gavella. I. [.: To je isto jedna komedija i to u dijalektu. 86 S Peterom Ustinovom za vrijeme snimanja filma Mehmed my Hawk, R. B.: To sam zaboravio. I. [.: Ti si ipak kajkavac, zagreba~ki kajkavac. R. B.: Jesam, jesam, tu sam predstavu smetnuo s uma. Ja mislim da je to bilo i prije. Da, je bio Diogene{, {to je za mene bilo opet veliko iskustvo, jer je to bila predstava u kojoj sam bio daleko najmla i ~lan ansambla. Uz mene su nastupali Tito Strozzi, Mato Grkovi}, zapravo svi danas slavni pokojnici, Amand Alliger, Bo`ena Kraljeva, svi velikani. I. [.: A igrao si u Krle`inim Glembajevima Pubu Fabricija, tko je to re`irao? R. B.: Mirko Perkovi}. I. [.: I Aurela u Ledi, to je bila Stupi~ina predstava. Sve su {anse bile da postane{ pravi krle`ijanski glumac, me utim, ti si se godine odlu~io na odlazak iz stalnog ansambla HNK i postao si samostalni umjetnik, vjerojatno nezadovoljan institucionaliziranim repertoarnim tipom kazali{ta? R. B.: Da, o~ito nisam bio dovoljno inteligentan da shvatim kako }e se to svakako dogoditi prije ili kasnije, jer ~itav moj pred`ivot koji danas, banalno re~eno nalikuje na tipi~nu biografiju ameri~kih glumaca koji su radili sve i sva da bi se jednog dana zaustavili, tako sam i ja lutao i lutao i onda se dogodila ta predstava Ljubaf, godine, koju sam re`irao jo{ kao ~lan HNK. Ljubaf i Teatar u gostima I. [.: U Teatru ITD. I to je bila predstava koja je i{la kontinuirano. R. B.: Ta je predstava u ono doba bila apsolutni rekoder po broju izvedbi. Ivo Serdar, Sanda Langerholz i ja. Moja re- `ija i prvi odlazak na festival malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, gdje sam podijelio prvu nagradu za re`iju s mo`da jednim od najve}ih europskih re`isera, ^ehom Otomarom Krej~om s kojim sam dijelio nagradu za re`iju ex aequo, a dobio sam nagradu i za glumu. Onda se dogodilo ne{to {to je u ono doba bilo nezamislivo, a to je da je Atelje 212 u Beogradu, koji je u to doba vodila Mira Trailovi}, prvi puta napravio ugovor s jednom zagreba~kom predstavom i mi smo odigrali 80 predstava u Beogradu, putuju}i redovito tri puta mjese~no petkom u Beograd i igrali smo 3 predstave u subotu i nedjelju, a u nedjelju bismo se vra}ali u Zagreb, {to je bilo silno naporno. Me utim, to je bilo jedno potpuno novo otkri}e s jednom novom publikom koja je bila druk~ija od zagreba~ke. To je u to doba bila hit predstava, a ja sam prvu tu predstavu u Beogradu igrao dan nakon slu`benog gostovanja HNK, gdje sam ve} imao velik uspjeh s Harlekinom kojeg sam igrao u Goldonijevu Velikom smije{nom ratu u re`iji Jo{ka Juvan~i}a. Tako da su dva dana za redom bile pune novine, revije, intervjui i to je bila kao nekakava eksplozija.

88 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... I. [.: A je li odluka da napusti{ institucionalno kazali{te i prije e{ u ovaj slobodniji tip anga`mana bila povezana i sa sve ~e{}im filmskim ulogama? R. B.: Zapravo, ja sam imao osje}aj da moram biti free lancer {to je u ono doba bilo nezamislivo. Nitko to nije prije u~inio, ja sam bio prvi free lancer koji imao hrabrosti da krene bez ikakvih sigurnih anga`mana i ugovora. Me utim, imao sam osje}aj da to moram raditi jer sam osjetio da mogu raditi u sva tri medija. Ja sam jako puno radio na televiziji, `elio sam raditi na televiziji, `elio sam raditi na filmu, `elio sam iskoristiti svoje znanje stranih jezika, `elio sam raditi teatar, ali teatar koji meni odgovara a ne biti ~lan jedne ku}e gdje si pod pritiskom da mora{ raditi tri predstave godi{- nje. I. [.: I onda si otkrio formulu Teatra u gostima, da publiku tra`i{ tako da ide{ k njoj, a ne da ona dolazi k tebi? R. B.: Onda sam jedno dvije, tri godine oscilirao izme u kazali{ta Komedije gdje sam sedamdesete godine radio Crnu komediju, pa onda ITD, gdje sam radio drugu re- `iju, pa Pinterova Stara vremena, pa Hotel Plaza i to je tako i{lo sve do godine kad sam nekako uspio skupiti dosta zna~ajnu i sli~nu grupu glumaca koji su svi bili nezadovoljni institucionalnim kazali{tem i koji su smatrali da ne postoji kriza publike nego da postoji kriza kazali{ne organizacije. Prema tome, ako nema publike koja `eli dolaziti u kazali{te, onda treba i}i publici koja te `eli vidjeti i na neki na- ~in Teatar u gostima iskoristio je jedan dosta ~udan fenomen. Bez obzira na sve prigovore na onda{nju televizijsku produkciju, ona je u svakom slu~aju bila op}ejugoslavenska. Gledale su se drame iz Makedonije, Slovenije itd. i svi ti glumci koji }e formirati Teatar u gostima nisu bili ni filmski ni televizijski anonimusi, oni su samo bili kazali{ni anonimusi izvan grada u kojem su djelovali. Ra~unao sam da }e provincija sigurno do}i vidjeti kako izgleda Fabijan [ovagovi}, kako izgledaju Zdravka Krstulovi}, Relja Ba{i}, Ivo Serdar, Vanja Drach itd. I to je zapravo bila ta»podmukla taktika«teatra u gostima. Va`no je bilo prvi ih put dovesti u teatar, onda ih zadovoljiti, pa u drugom gostovanju do}i s ne{to ozbiljnijim repertoarom i tako ih priviknuti na redovit kazali{- ni `ivot. A to sam bazirao na iskustvima s predstavom Ljubaf, gdje sam vidio da je ta jednove~ernja»provincijska«publika ~esto puta bolja nego redovita publika u gradu. Zbog ~ega? Zbog toga {to je u provinciji mahom vrlo mnogo ljudi koji su studirali u gradovima i stekli nekakve kazali{ne navike koje su odlaze}i u provinciju izgubili i {to je to postao na neki na~in dru{tveni doga aj pa su ljudi koji su ne{to zna- ~ili, od predsjednika op}ine do direktora, to smatrali dru{- tvenim doga ajem. I. [.: Idu}i iz grada u grad, svaki ste put imali premijernu publiku. S Marinom Vlady u filmu Samoubojice V. Jásnyja, R. B.: Mi smo imali prvorazrednu premijernu publiku. Ne znam {to bi bilo da smo igrali {est dana zaredom u tom mjestu, ali svaku ve~er smo imali apsolutno elitnu publiku koja je bila manje razma`ena nego zagreba~ka, koja je bila zahvalnija i koja je bila beskrajno sretna {to ih se ne vara. To je, naime, bilo doba tzv. velikih tezga, kad su komi~ari, pjeva~i, hodali po Jugoslaviji i u velikoj ve}ini slu~ajeva nisu dolazili oni ljudi koji su bili najavljeni na plakatu, uvijek se nekoga ispri~avalo i to je bilo onako napravljeno kao tezga, da se do e, pokupi lova i da se ode, a mi smo od samoga po- ~etka inzistirali na vrlo ozbiljnoj inscenaciji, na ozbiljnoj garderobi, naravno prilago enoj na{em siroma{tvu, ali u svakom slu~aju na igranju u»punom gasu«. Mi doista nismo slabije igrali vani, dapa~e, rekao bih da smo, bore}i se za tu publiku, igrali ~ak i bolje. Publika je to vrlo vjerojatno osjetila i ve} u tre}oj, ~etvrtoj godini imali smo 230 stalnih kupaca na tom podru~ju. I. T.: To je bilo ekonomski isplativo? R. B.: I vi{e od toga. Mi smo imali pla}e koje su bile tri do ~etiri puta ve}e od pla}e prvaka u HNK-u, a u to je bio uklju~en i jedan postulat, a taj je da }emo uvijek sve napraviti da netko snimi film ili ne{to na televiziji, jer se to odmah vra}a, jer }e taj ~ovjek biti u novinama i tako pomo}i uspjehu grupe. Recimo, kad bi Fabijan [ovagovi} snimao ne{to u Osijeku, onda smo se mi tih mjesec dana vrtili po Slavoniji, pa bi on po danu snimao film, a uve~er bi dojurio autom na predstavu, a jo{ sam na ne~emu inzistirao... ja malo previ{e u singularu govorim. I. [.: Bio si producent tog teatra. R. B.: Da, ja sam inzistirao da glumci budu dva do tri i pol mjeseca slobodni, jer dolazi do u`asnog zasi}enja, pa sam u ono doba kad se Bo`i} nije slavio, uvijek dao 10 dana slobodno za Bo`i} i Novu godinu, pa za 1. maj i Uskrs, i tako da se ispuni sve ono {to si je glumac ~itavu godinu `elio, da bude kod ku}e, a ne da je ba{ 24-og uve~er nekakva akademija posve}ena Josifu Visarionovi~u ili Lenjinu. Ustrajao sam na tome da tih mjesec, dva ljeti glumci imaju mogu}nost ventila da odu na neki festival. I to se pokazalo dobrim, a nakon nekoliko godina nau~io sam jo{ i da ne treba raditi turneje du`e od deset dana. Mi smo na po~etku napravili jednu turneju od 22 dana i na kraju te turneje po~eli smo ujedati jedan drugoga, jer to je psihi~ki neizdr`ivo. Morate znati da je to bilo doba kad je bilo razvijeno relativno veliko gostoprimstvo. Kad bismo negdje igrali, onda bi nas uvijek ~ekale nekakve ve~ere s lokalnim mo}nicima s kojih se nisi mogao maknuti, a drugi se dan u osam sati ujutro putovalo u drugo mjesto. To je bilo vrlo iscrpljuju}e. Svaku no} drugi hotel, uglavnom lo{i hoteli. I. [.: Ali ipak ste vi prije Domovinskog rata otkrili da je Hrvatska zemlja gradova. 87

89 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... Daniel Olbrichsky i Relja Ba{i} u filmu Bis später V. Jásnyja, R. B.: Apsolutno, to mno{tvo malih gradova kod nas bilo je fascinantno i to moje iznena enje kvalitetom publike na koje sam nailazio u tim mjestima, po onoj teoriji da ne znam {to bi bilo na drugoj predstavi, na toj jednoj predstavi bilo je bolje nego {to bi bilo u Zagrebu. Koncert, prva epizoda I. [.: To je o~ito bio producentski pun pogodak i to je u ono socijalisti~ko doba, prvih godina bio teatar potpuno baziran na samofinanciranju. Poslije su dolazile dotacije jer su se svi htjeli kititi uspjesima Teatra u gostima. Naravno, dobio si i nagradu Dubravko Duj{in, ba{ za tu producentsku stranu toga posla, uz sve druge nagrade. Sada hajdemo mi malo na film. Po~etak je s Belanovim Koncertom, gdje su te Babaja i Krsto Petanjek prona{li kao zagreba~kog de~ka koji bi mogao igrati zagreba~kog de~ka, ako se ne varam u prvoj epizodi koja se doga a 1914., po~etkom Prvog svjetskog rata. R. B.: Da, u prvoj epizodi, a u gluma~koj ekipi su jo{ bili Rudolf Kuki}, Rogoz, Nela Er`i{nik, ja, mala Nada [krinjari}, pijanistica... I. T.: Kako vam se svidjelo to prvo filmsko iskustvo? R. B.: To mi se jako svidjelo. I. [.: Onda se jo{ radio film u ateljeu s pravim rekvizitima, s pravim kostimima i nije se `urilo sa snimanjem. R. B.: To mi se jako dopalo, iako sad u ovim nekim retrospektivama kad sam vidio sebe u tom filmu, primijetio sam da puno previ{e»radim«kad sam pasivan, stalno sam komentirao neke re~enice, ali dobro, to je neiskustvo. Moram priznati da u ono doba, kod nas op}enito, nije bilo puno filmskih redatelja koji su znali raditi s glumcima. To su bili samouci koji su u~ili ili rade}i dokumentarne filmove kao Marjanovi} ili osje}aju}i nekakvu re`ijsku sposobnost, ali oni nisu bili ljudi sa zavr{enom, recimo, Kazali{nom akademijom. Prvi pravi filma{i bili su Berkovi} i Kre{o Golik koji je, iako tako er nije bio {kolovan redatelj, imao sedmo ~ulo kojem sam se ja uvijek divio. Nemojmo zaboraviti stvar koja se vrlo ~esto zaboravlja da su oni uvijek imali izvanredne pomo}nike i asistente, ljude koji su znali filmski posao. Ja bih volio da se jedanput napravi popis asistentura Kre{e Golika. Bilo je uvijek tih redatelja koji su se osigurali s pomo}- nicima koji su ili imali afinitet prema glumcima, prema kazali{tu ili su bili tehni~ki sigurni i osiguravali da se ne pogri- 88 je{i pravac, s ~im se redatelj po~etnik ~esto mu~i. Onda, tu je bila i televizija, ljudi su mogli u~iti na televiziji. To je bilo doba kad je doma}a produkcija bila vrlo mala, ali je bilo mnogo BBC-jevih sjajnih engleskih serija gdje si mogao, svakodnevno gledaju}i televiziju nau~iti jako puno ako si znao gledati. Tako da smo se svi mi u~ili na ta tri medija. I. T.: Zna~i uglavnom ste sami razmi{ljali o razlici izme- u kazali{nog i filmskog nastupa? R. B.: Pa, ja sam, na svu sre}u, pripadao u tu nekakvu prijelaznu generaciju koja je poku{ala raditi teatar s relativno malim izra`ajnim sredstvima, a, osim toga, rade}i mnogo ~ovjek se sam korigira pa shvati da dana{nji suvremeni glumac nema nikakvih problema u svladavanju ta tri medija. Filmska i televizijska gluma gotovo je potpuno identi~na, a danas se i u teatru glumi tako nepateti~no, privatno, filmski, da to kadkad zna ~ak i smetati ljudima jer glumci stalno mrmljaju ne{to sebi u bradu. Teatar ipak treba biti i ~ujan. Sva ta moja generacija od Serdara, [ovagovi}a, beogradskih Nede Spasojevi}, Seke Sablji}, svi ti ljudi koji su pro{li kroz Teatar u gostima, recimo Ana Kari}, Franjo Majeti}, svi su se oni bez ikakvog problema»pre{altavali«. To je o~ito iz nekakvog interesa. Mi smo svi buljili u taj televizor i u~ili, bilo na filmovima bilo na televizijskim serijama. I. T.: A {to ste tad u kinu gledali? R. B.: Ne bih vam znao re}i, sje}am se samo sjajnih televizijskih serija, BBC-jevih, pa onda Arthur Rank produkcije... I. [.: Ti si o~ito bio me u onima koji su vrlo rano imali doma televizor, jer mi smo ve}inom gledali televiziju po kavanama u ono vrijeme, jer televizor je bio veliki luksuz? R. B.: Ja sam bio neka vrst tehnomana. Nikad nisam vapio za automobilima, ali sam uvijek vapio za onim {to mi treba kod ku}e. Ja sam vjerojatno me u prvima imao video, pa video kameru, CD, projektore i sve te stvari, jer mene te stvari stra{no fasciniraju. Ja sam jedino ostao hendikepiran komjutorom jer sam se bojao da bi me previ{e apsorbirao. I. [.: Me u tvojim prvim ulogama bila je ona u Milijunima na otoku jednog gradskog `muklera koji vara djecu ili ne{to sli~no, a onda jednog urbanog partijca u Marjanovi}evoj Opsadi, studenta glazbe koji je ujedno i partijski aktivist. I ve} si onda unio gradski {tih u tu galeriju likova doma}ega filma. Me utim, to je ubrzo i prestalo. R. B.: To je gotovo bezna~ajno u smislu realizacije nekih velikih uloga. Ja sam onda igrao jako mnogo malih i malo ve}ih epizoda, ali su u Zagrebu u to doba kroz Dubravu film prolazile kolone i kolone stranih ekipa... Male uloge s velikim re`iserima I. [.: To sam upravo htio re}i. Ti si radio s De Santisom, s Abelom Ganceom, s Orsonom Wellesom. To su sve golema imena svjetskog filma. Male uloge s velikim re`iserima. R. B.: Da, ali uz te su velike redatelje dolazili mnogi, u ono doba, vrlo popularni glumci, recimo Jack Palance, koje sam ja na neki na~in upijao. I sad, s jedne strane radi{ skroman doma}i film, a s druge je stane serija filmova koje su Talijani zvali cappe e spade, oni silni filmovi u kojima se upotrebljavaju ma~evi. Me utim, tu su dolazile nekakve zvijezde, zvjezdice, poluzvijezde koje su u svakom slu~aju bile ne- {to vi{e nego {to smo mi imali doma i rade}i, prate}i na neki

90 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... na~in taj rad, snimaju}i s Robertom Rosellinijem, Catherine Spaak ili Maurom Bologninijem, koji je u ono doba spadao u vrh talijanske kinematografije, to je bila nekakva {kola u kojoj si mogao, gledaju}i i razgovaraju}i, stra{no puno nau- ~iti, vidjeti taj odnos organizacije umjetni~kog djela, tehnike, va`nosti koordinacije. Meni je stra{no `ao, zapravo to je moja jedina neostvarena `elja, {to nisam uspio sam re`irati jedan igrani film za {to, jasno, nema nikakve {anse u ovoj tragi~noj situaciji s kinematografijom. Imam osje}aj da sam jako puno toga nau~io rade}i sedam filmova sa Vojtechom Jásnyjem koji je prije toga bio dva puta u Cannesu, jedanput pobjednik, drugi put je dobio drugu nagradu. Ja sam u`asno puno vidio i nau~io i, vjerojatno, zaboravio. I. [.: Time si dobio biljeg ne samo urbanoga glumca, nego i kozmopolitskog glumca u ovoj maloj kinematografiji, glumca koji lako barata s nekoliko jezika i mo`e igrati razli~ite uloge. R. B.: Da, ali sam napravio i gre{ke u tom svojem gluma~kom `ivotu. Moja je najzna~ajnija i najve}a uloga u seriji od 26 epizoda snimljenih po romanu jedne njema~ke uspje{ne spisateljice Ute Dannele koji se zvao Ples na dugi. To je bila potpuno internacionalna ekipa, francusko-{vicarsko-njema~ka koprodukcija i kroz taj je film pro{lo silno mnogo glumaca, igrali su neke epizode, recimo sa mnom su igrali Aznavour, Adamo, Alexandra Stewart, Anni Girardo i drugi. I. [.: U ~emu je bila gre{ka? R. B.: Gre{ka je to {to sam ja to snimao na njema~kom jeziku, ~etiri i pol mjeseca, i onda sam se dao nagovoriti od producenta Francuza koji me silno simpatizirao, a igrao sam stranca, da sam sebe nasinkroniziram na francuski. I to je moj najmu~niji posao. Tri sam mjeseca u Parizu odlazio u sedam sati ujutro u studio i vra}ao se potpuno iscije en u 7 sati nave~er i pripremao opet scene za sljede}i dan. Francuzi su u to doba imali potpuno druk~iji na~in nasinkronizacije nego {to je to bilo kod nas. Kod nas se radilo kadar po kadar, a kod njih se radilo po sekvencama, tzv. band sonore, dva puta ste vidjeli svoju scenu, a poslije toga ispod ekrana i{la je bijela teku}a vrpca i kad god je bila jedna ili dvije crte, vi ste morali izgovoriti tu rije~, kad je trebalo ne{to re}i polagano, onda je pisalo po-la-ga-no, a onda je do{lo najedanput ne{to na brzinu pa je to bilo usko napisano. Za mene koji se slu`im francuskim, govorim francuski, nemam problema u razgovoru, to je bilo stra{no iskustvo. Rondo i Zlatna Arena I. [.: I onda dolazi godina, uloga Fe e u Berkovi- }evu Rondu za koji dobiva{ Zlatnu Arenu i na neki na~in preko te Zlatne Arene definitivni certifikat da si veliki filmski glumac za velike vode}e uloge. R. B.: Da, to je bilo smije{no. Ja sam nosio neku bradicu u vrijeme kad je Berk razmi{ljao o nekim glumcima. Nekoliko dana nakon {to sam obrijao bradu dobio sam poruku od Berka da bi on htio napraviti probno snimanje. I kad me vidio bez brade, skoro je pao u nesvijest. Ja sam u tih nekoliko dana obrijao bradu, me utim, on je inzistirao da imam bradu i sje}am se da je to bio vrlo mu~an dio tog posla. Bilo to svakodnevno lijepljenje kod Ma~ki}a, kako se zvao masker, brade koja nikad na filmu nije djelovala dovoljno dobro da bi u nekom pravom krupnom planu ili detalju mogla biti registrirana, i to je bio jedan u`asno dosadan posao, zbog kojeg sam dolazio svako jutro dva sata prije snimanja. Onda mi se za vrijeme snimanja dogodila jedna obiteljska nesre}a, `ena mi je imala prometnu nesre}u u kojoj je njezin otac poginuo, moja k}i ozlije ena. Moja je `ena slomila kralje`nicu, pa sam snimaju}i taj film jurio dva, tri puta tjedno no}u na Rijeku i Lovran gdje su oni bili hospitalizirani, i vra- }ao se natrag. Oni su mi napravili uslugu pa nisu po~eli sa mnom, nisam morao biti na setu u 8, nego u 10 sati. Zamolio sam da do e stanovati kod mene da ne bude u hotelu, jer osje}ao sam se vrlo nelagodno sam, a morao sam se jako koncentirati na taj film i moram priznati da sam bio vi{e vo en kroz taj film nego {to sam bio psihofizi~ki u njemu i, bez obzira smatralo se to dobrim filmom ili ne, ja osobno sa sobom nisam zadovoljan u tom filmu. Ja sam zadovoljniji u nekim drugim filmovima, potpuno svjestan da mi je to bila prava, pravcata velika {ansa, da je to bio rad s jednim promi{ljenim, mirnim, nehisteri~nim re`iserom. Mogli smo raditi kako smo htjeli, ali ja nisam za vrijeme tog filma imao punu koncentraciju. I. [.: Kre{o Golik bio je pomo}nik re`ije kod Berkovi}a, a radilo se u ateljeu, dakle bili su za ono vrijeme, pa i sada{- nje zapravo, izvrsni uvjeti. Nakon toga dolazi nekoliko velikih uloga u doma}im filmovima, u filmu Hasanaginica Mi}e Popovi}a igra{ Imotskog kadiju, a ako se ne varam Milena Dravi} igra Hasanaginicu. I onda jo{ jedna izvrsna uloga u Golikovu filmu Imam 2 mame i 2 tate koji je tako er bio na neki na~in prekretni~ki, jer kad su svi {ezdesetih godina radili nekakve autorske filmove, shva}ene kako su ve} bili shva}eni, Kre{o Golik je i{ao na jednu klasi~nu narativnu dramaturgiju i postigao je pun pogodak. Kre{o Golik i povjerenje u re`isera R. B.: U tom filmu sam se jako ugodno osje}ao. Bilo je to vrijeme kad sam dobio nekakvu filmsku sigurnost rade}i Rondo i ja sam se u tom filmu jako dobro osje}ao, ~ak bolje nego {to se vidi po krajnjem rezultatu. Ali moram priznati da mi je rad sa Kre{om Golikom od prvog trenutka bio iznimno ugodan, ja sam s njim jako puno komunicirao jo{ kao s pomo}nikom re`ije, ne znam sad na pamet u kojim filmovima, ali sigurno sam s njim jako dobro komunicirao kod Berkovi}a i imao sam puno povjerenje. Mislim da mi je to mo`da u svim vanjskim filmovima bila najve}a kvaliteta da sam se na neki na~in prepu{tao vjeruju}i u re`isere. Ja sam, na `alost, radio s puno velikih redatelja koji su rade}i sa mnom pravili svoje lo{e filmove, po~am od Schlöndorfa. Nikad nisam bio u nekom filmu koji bi postao hit. Vjerujem, da sam bio u takvom filmu, da bi moja karijera ~isto druga~ije izgledala. Ali radio sam s puno poznatih re`isera koji su jako dobro poznavali zanat, a ja sam bio vrlo podatljiv glumac. Uzimao sam si jedino slobodu da predlo`im dvije, tri varijante rje{enja pojedinih scena, ali jednom kad se re`iser odlu~io za jednu varijantu onda sam ga slijepo slijedio, tako da su oni voljeli raditi sa mnom, a ja sam vjeruju}i u njih, u`ivao raditi s njima. I. T.: Presko~ili smo Proces s Wellesom. R. B.: Bilo je ve} zanimljivo da ti je dopu{teno biti deset dana na snimanju filma takvog jednog maga i da tamo igra{ 89

91 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... jednu malu epizodu, ali da se mota{, da gleda{ kako se to radi, kao kada te puste u najve}i cirkus iza pozornice pa da vidi{ {to se s tim lavovima i divljim zvjerima doga a ili da te puste u Metropolitan da gleda{ predstavu iza pozornice, {to sam uvijek `elio, vidjeti te velike mehanizme s druge strane, ono {to se ne vidi iz gledali{ta. I. [.: I onda je do{ao jedan legendarni film i u njemu legendarna uloga, Gospodin Fulir u Tko pjeva zlo ne misli, godine. R. B.: Moram kazati da je to ve} bilo takvo poznanstvo s Kre{om Golikom da tu uop}e nije bilo dileme kod mene. Moram priznati da sam se tu osjetio zaista na svom terenu, urbanom, zagreba~kom. Da bi mogao parafazirati malogra- anina, morao si biti gra anin, morao si biti iznad toga. I tu se dogodilo ne{to {to se u filmu dogodi ili ne dogodi, a meni se mo`da samo jedanput u `ivotu dogodilo, a to je da je cijela konstelacija, da je izbor glumaca, bio u toj mjeri sretan da su ~ak i te male uloge, od tog malog Perice pa do onih svih peglerica, itd., da je sve to bilo, da tako ka`em, iz iste ladice. Mirjana Bohanec bila je vrlo {armantna i lijepa `ena sa scene, do{la je iz opere, zna~i imala je nekakvo iskustvo. Taj bogom dani talent koji ni{ta nije znao o filmu, s tom sjajnom facom, Franjo Majeti}, koji je poslu{no slu{ao i Kre{u i mene, a imao je taj instinkt putuju}eg glumca da zna prosuditi {to je dobro a {to nije i dao si je sugerirati sva{ta i tu se dogodila stra{no sretna simbioza jednog nekajkavskog, nezagreba~kog re`isera i odli~ne literature i tu se opet pokazalo 90 D. Taylor: Guts and Glory, da je novela zapravo prava forma za film, nikakav roman. Kre{o je od tih nekoliko Majerovih stranica napravio jedan autohtoni film koji `ivi i danas, a to je u`asno te{ko. Vi kad danas gledate film koji je star 27 godina, to je u`asno dugo, mo`da najnesretniji period. Svi filmovi stari 27 godina ~ine se zastarjelima. Puno bolje djeluju oni od 40 godina. I Mac Senett i Chaplin i Zameo ih vjetar, Gra anin Kane, to je sve danas probavljivo, ali ovi bli`i periodi naj~e{}e nisu. I. [.: Ali ovaj film ne djeluje kao klasika, nego kao suvremen film. R. B.: On je mogao biti danas na isti na~in snimljen, i tehni~ki ~ak. Jasno, tu sad napominjem svakogodi{nje dnevne razgovore s Kre{om Golikom od 70-ih godina do danas, u kojima sam ja kao pravi pokvareni producent njega nagovarao da radimo nastavke tog filma, jer se po meni moglo raditi svakih pet godina, mogao je uslijediti svjetski rat, pa dolazak partizana, pa sve do Hrvatskog prolje}a. Ti likovi su bili tako sjajno zami{ljeni da su mogli imati svoju publiku, taj mali Perica mogao je postati direktor televizije, me utim, to po{tenje Kre{e Golika koji je tvrdio da je Vjekoslav Majer mrtav i da je to svetinja, onemogu}ilo je nastavke. Ja sam imao strahovit instinkt da bi to bio ogroman komercijalni uspjeh, a to se radi u svim svjetskim kinematogafijama, nikad od toga ne bi pravili svetu misu, ne znam, mo`da neki ^esi, Poljaci bi, ali u nekakvim, ono {to zovemo ozbiljnim kinematografijama koje uvijek moraju imati svoju komercijalnu stranu, zasigurno se toga ne bi ustru~avali.

92 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... I. [.: A jesi li razmi{ljao da to prebaci{ i u teatar? R. B.: Ja se time ve} dugo bavim i poku{ao sam ~ak ne- {to napraviti u suradnji s nekoliko ljudi, ali se pokazalo da bih to morao raditi sam, no jo{ uvijek osje}am da bi se to moralo napraviti. Izvukao bih samo gospodina Fulira, a ispri~ao bih {to se doga alo s ostalim osobama, jer vjerojatno ne bih igrao gospodina Fulira nego bih igrao sina gospodina Fulira. U toj namjeri sad pi{em nekakve feljtone o Fuliru u ~asopisu Moj Zagreb, i tako se vje`bam. Ja sam mnogo putovao svijetom, {to snimaju}i, {to turisti~ki, i vrlo sam ponosan da nisam bio ni u jednom hrvatskom domu, pa i ne samo hrvatskom, gdje nije bilo tog filma bez obzira na podrijetlo roditelja, makar roditelji bili i Dalmatinci, ali Tko pjeva spada u videoteku ili igroteku, odmah kraj knjiga o Zagrebu i Hrvatskoj. Popularan u Kini I. [.: Zanimljivo je da u tvojoj filmografiji postoje neki izrazito partizanski filmovi Valter brani Sarajevo, Sutjeska... R. B.: Nedavno je bio jako zgodan slu~aj koji sam ve} drugi puta do`ivio. Na Muzi~kom bijenalu u Zagrebu gostovao je jedan svekineski zbor, a ja sam bio voditelj tog Muzi~kog bijenala, i dogovaraju}i se s pojedinim ekipama kako da ih predstavim, u{ao sam u dvoranu Lisinski gdje je bio taj kineski nacionalni ansambl i kad sam u{ao u dvoranu svi su se dignuli i pao je stra{an pljesak. Ja sam isprva mislio da je to nekakav obi~aj, pa sam i sam po~eo pljeskati, no poslije sam saznao da sam ja tamo vrlo popularan glumac jer su oni do- `ivjeli i Valter brani Sarajevo, i Most i Sutjesku kao vestern. Njima je bio John Wayne. Sli~na pri~a dogodila mi se i prije mjesec dana kada mi je gost u Rotary klubu bio kineski veleposlanik u Zagrebu koji je po~eo predavanje o suvremenoj Kini, ovako bez ikakva problema govore}i odli~no hrvatski, rekav{i da mu je naro~ito drago {to je predsjednik Rotary kluba gospodin Relja Ba{i} kojega je u Kini gledao sedam puta i naveo, bez ikakve gre{ke, naslove Valter brani Sarajevo, Most i Sutjesku. To su njima bili To~no u podne. Ja sam u svim tim filmovima igrao samo neprijatelje, negativce, osim u apsurdnoj situaciji filma Sutjeska gdje je Richard Burton igrao Tita, a ja sam igrao {efa engleske vojne misije. Imao sam velik animozitet prema tim tzv. ratnim filmovima jer sam kao asfaltni, urbani glumac bio predestiniran da uvijek igram izdajice i neprijatelje, jer su prave fizionomije u to doba bile ~isto druk~ije. I. [.: Jedan urbani tip pogodan za igranje neprijatelja. R. B.: Radnici, seljaci i po{tena inteligencija. I. T.: Jeste li onda po~eli izbjegavati uloge u tim partizanskim filmovima? R. B.: Pa, te{ko je re}i da sam izbjegavao. Ne sje}am se da sam mnogo toga odbio, ali znam da sam odbijao neke stvari na televiziji i zbog toga {to sam rekao dosta mi je igrati usta{e, ~etnike, Nijemce i Talijane. I. [.: A vidim da si igrao kod najpoznatijih i najplodnijih hrvatskih re`isera, od Belanova kultnog Koncerta preko Bauera, Berkovi}a, Mimice, Golika, Zafranovi}a, pa do Vrdoljaka i Krste Papi}a. R. B.: Bio sam vrlo ponosan kad su u nekoliko zadnjih anketa o deset najboljih hrvatskih filmova svih vremena uvijek relativno visoko bila plasirana tri filma u kojima sam igrao. To su Tko pjeva zlo ne misli, Rondo i Koncert. I. [.: Mo`e{ li ne{to re}i o suradnji s tim re`iserima? Recimo, kod Berkovi}a si igrao u tri filma, Rondo, Ljubavna pisma i Kontesa Dora, kod Kre{e u nekoliko filmova, Vila Orhideja, Ljubica... R. B.: A onda sam jo{ igrao kod njega u televizijskoj seriji Dirigenti i muzika{i. S Kre{om sam najvi{e radio. Vrdoljak i drugi kolege glumci I. [.: Igrao si i kod Vrdoljaka, u Kiklopu, ali ne i u Glembajevima. Da budem malo provokativan, zanimljivo je da te je u jednoj saborskoj polemici Vrdoljak javno prozvao kao lo{ega glumca. Zna~i da je on u svoj film uzimao lo{e glumce? R. B.: Da, to je meni bilo kao da sam si sam re`irao da mi tako ne{to javno ka`e, jer je poslije toga slijedila jedna serija pokuda na tu njegovu izjavu, tap{anja po ramenu i izjava po novinama, da kako se mo`e to meni kazati. Mislim da je to spadalo u jednu od njegovih ~estih nepromi{ljenih ekscesnih izjava. I. T.: A kako ste s njime prije sura ivali? R. B.: Pa, ja spadam u rijetku kategoriju glumaca koji, osim s jednim glumcem kojega ne}u imenovati, sa svima imam dobar kontakt. Biti direktorom jednog kazali{ta, kao {to sam ja bio 22 godine, a biti sa svim glumcima koji su kod tebe bili dobar i neposva an, velika je umje{nost, ne}u re}i umjetnost. Isto tako ima glumaca s kojima sam te{ko pronalazio zajedni~ki jezik. Recimo s Borisom Buzan~i}em sam vrlo dobro sura ivao. S Ton~ijem tako er, on je u prvome redu glumac i tek priu~eni re`iser. Ja sam i u doma}im i u stranim filmovima imao nekakvu svoju osnovnu `ivotnu filozofiju, a to je tra`iti kontakt s ljudima, ne raditi ekscese. Uvijek su mi se gadili ljudi koji su bili ljudi ekscesa. To je rezultiralo za mene jednom vrlo ugodnom atmosferom suradnje, mira, nenapetosti. Histerici na filmu uvijek su bili samo poluzvijezde i nekakvi polure`iseri, a kvalitetni glumci u pravilu su zainteresirani ljudi, normalni, prizemljeni i s njima je vrlo lako komunicirati. Sasvim je druk~ije s tim nekakvim prekono}nim zvjezdicama koje misle da su bog zna {to zato {to su iza{le petnaest puta na naslovnim stranicama. Od Mastroiannija, Josephsona, Jean Moreau, Schlöndorfa, Bologninija, Richarda Chamberlaina, pa do Omara Sharifa, sve U TV-seriji BBC-ja Fortunes of War s Geraldom Scottom i Emom Thompson,

93 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... su to normalni ljudi s kojima je u`itak komunicirati. Meni je trebalo vrlo mnogo godina da se izlije~im od jednog naivnog, eufori~nog svjetonazora na filmu. Ja sam mislio da se, rade}i dva, tri mjeseca intenzivno s jednom grupom ljudi s kojima putuje{, cijeli dan snima{, jede{, u istom hotelu spava{, zna{ kad netko ima proljev, nekakve probleme, do tih vrsta intimnosti, kroz rad na filmu stvaraju neka du`a prijateljstva i dosta me je emocionalno ko{tala ta mogu}nost iskop~avanja, da zapravo `ive}i tri mjeseca s nekim vrlo intimno, ne u fizi~kom smislu, po zavr{etku snimanja zapravo za cijeli `ivot s tim ~ovjekom izgubi{ vezu. Ja se ~esto tim ljudima nisam ni javljao, a onda mi se doga alo, na primjer, da me Mastroianni lupi po le ima i ka`e»svinjo, {to se ne javi{?«. A {to }u se javiti Mastroianniju koji je u to doba bio svjetska zvijezda broj jedan, a igrao sam u njegovu prvom stranom filmu, koji je bio i moj prvi strani film i prvi strani film Marija Adorfa. Zanimljivo, to su tri potpuno razli~ite karijere. Mastroianni je postao super svjetska zvijezda, Mario Adorf je glumac koji je radio s apsolutno svim velikim re`iserima srednje uloge, ali kao vrhunski pla}en glumac i ja koji sam ostao na ovim balkanskim razinama... I. [.: Hrvatski glumac koji je igrao najvi{e me unarodnih koprodukcija. R. B.: Takve su bile konstelacije. I. T.: Od kada je stvorena hrvatska dr`ava niste snimili ni jedan film? R. B.: Snimao sam sad jednu malu ulogicu kod Hrvoja Hribara... I. [.: Pu{ka za uspavljivanje. R. B.: Da, me utim, na{a kinematografija u tolikoj je mjeri mala, a osim toga postala je i izrazito generacijska. Svi mladi re`iseri rade manje vi{e samo sa svojom generacijom glumaca. Nema vi{e glavnih uloga. Ja sam bio predsjednik `irija u Puli i, tra`e}i nekoga koga bi nagradili za glavnu `ensku ulogu, uvidjeli smo da su to uvijek samo nekakve srednje uloge. To nisu filmovi jednog ~ovjeka nego su to naj~e- {}e ansambl filmovi. Nemam osje}aj da sam puno izgubio. I. T.: Ima li u tom va{em neigranju prste i politika? R. B.: Sklon sam vjerovati da umjetnost nema veze s politikom, ako nisi ba{ previ{e mi je {to su 92 Relja Ba{i} i Helen Stewart u TV-seriji Garibaldi prestale te koprodukcije ili strane produkcije. Ja sam, na`alost, od po~etka rata samo snimio tri stvari vani. Tih pet godina mi smo bili, na neki na~in, zona visoke opasnosti, nije se znalo ho}e li se Relja Ba{i} vratiti drugi dan na snimanje ili ne, producenti su me izbjegavali anga`irati. Da sam `ivio u Be~u, vjerojatno bih puno vi{e u Zagrebu, to je uvijek bila opasnost za producente, ho}u li se mo}i pet puta u toku snimanja vratiti i odigrati predstave. Ja sam dvije velike uloge, od kojih je jedna bila s Istvánom Szabóm, izgubio zbog te nekakve producentske nesigurnosti. Prvi put u `ivotu, u jednom njema~kom filmu, bio sam ispla}en 80%, a da nisam snimio niti kadar upravo iz tih, sigurnosnih, razloga. Fama o glumicama I. [.: A sad, da se okrenemo jednoj zanimljivijoj temi. Relju Ba{i}a prati fama glumca koji je imao uspjeha kod kolegica i ina~e kod obo`avateljica. R. B.: Ja moram s dubokom `alo{}u konstatirati da je to fama, iako bi mojoj sujeti znatno vi{e odgovaralo da nije. Ja sam samo nastojao sa svima imati dobre odnose, jasno tako i sa kolegicama. Bilo bi glupo govoriti da ponekad nisu frcale nekakve iskrice, koje na filmu u na~elu lak{e frcaju nego na drugim terenima, jer je film vi{e plemenski. I. [.: Film je jedan mali `ivot, filmska ekipa je poput obitelji... R. B.: ^ovjek se opu{ta vi{e nego {to je to drugdje slu~aj. U prvom redu to je jedan naporan psihofizi~ki posao. I. [.: I stvori se jedan kolektivni duh. R. B.: Stvori se kolektivni duh u kojem znade{ da sva prijateljstva i avanture prestaju sa zadnjim kadrom tog filma. I kud koji mili moji. Ali imam jednu anegdotu koju na tu temu uvijek pri~am. Na zadnjoj godini Akademije u Zagreb je dolazila u posjet jedna francuska gluma~ka {kola i mene je Ivana Batu{i}, moja profesorica francuskog jezika, zamolila da budem pri ruci tim Francuzima. I bio sam pri ruci. I tu je bila jedna prekrasna glumica koja se meni u`asno svidjela i ta tri dana {to je ona bila tu, ja sam nju pratio na kolodvor, dr`ali smo se malo za rukice i malo smo se onako romanti~no dru`ili. To je bila Annie Girardot. Pro{le su otada godine, kad me je, za mog boravka u Parizu, moja agentica, Olga Horstig, obavijestila da Annie Girardot dolazi snimati u Beograd i zamolila me da je pozovem na vikend u Zagreb. Na

94 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... to sam joj ispri~ao ovu istu pri~u, a ona mi je rekla kako je Annie ve} 15 ili 20 godina moli da joj na e jednog mladog glumca koji joj je ostao u nezaboravnoj uspomeni, tri dana {to je ona bila u Jugoslaviji. Ja joj ka`em, pa to sam ja. Ona ka`e fantasti~no i predlo`i da se na emo na ve~eri, nazove Annie, pozove je na ve~eru i najavi joj veliko iznena enje. Dogovorimo se za prekosutra i ja se sljede}i dan bacim na brijanje, {minkanje, pranje glave i u 7 sati na ve~er stojim pred ku}om moje agentice s velikim buketom cvije}a za nju. U stanu nas ~eka cijela obitelj, majka, mu` i dvoje djece, i svi ~ekaju taj fatalni susret. Sedam i deset, sedam i petnaest, nema nikoga, sedam i 20, sedam i dvadeset pet, zvoni zvono i pst, izlazi Olga Horstig van, otvaranje vrata, ulazi Annie Girardot, ja ju ~ekam nasmije{en, no ona ka`e:»to nije on, to nije taj ~ovjek«. Naknadno smo rekonstruirali u ~emu je nesporazum, no onda smo se sprijateljili, cijelu smo se ve~er dobro zabavljali na tu temu i od onda sam ja jasno s njom vrlo dobar. A onda smo otkrili tko je bio taj. To je bio, nakon Zagreba, sljede}i dan u Beogradu, drugi glumac, ali isto je bila {etnja po mostu, uz rijeku, dr`anje za ruku... Jel da je lijepa pri- ~a? Nagrade koje nedostaju I. [.: Pri kraju smo razgovora, a nismo spomenuli sve filmske nagrade koje su do{le i koje nisu do{le. Na po~etku si spomenuo da nisi nikada dobio nagradu u svom gradu. R. B.: Ja smatram, ne, ja znam, da je biti nagra en, dobiti nagradu, igra slu~aja, prave konstelacije `irija, pravog doba kad si ti napravio ne{to odli~no ili nisi napravio. Ne govorim o krivim nagradama, ali mi je `ao da za dvije stvari koje sam napravio u ovom gradu nisam dobio nijednu nagradu, a dobio sam sve ostale, sad i ovu strukovnu, recimo za `ivotno djelo, ali mi je `ao {to nisam nagra en za dvije stvari koje smatram da su na neki na~in trebale biti nagra ene. Ja nisam zapravo nagra en za predstavu Ljubaf, osim na sarajevskom festivalu malih scena, ali nisam kod nas u Zagrebu, jer to je bila, rekao bih, u to doba kultna zagreba~ka predstava koja se po cijeloj Jugoslaviji vrtjela kao tipi~na predstava koja se ne mo`e nigdje drugdje napraviti nego u Zagrebu. Po na~inu glume, po brzini igranja itd. I drugo, jasno, Tko pjeva zlo ne misli, najzagreba~kiji film svih vremena. Relja Ba{i} kao Iso Kr{njavi u Kontesi Dori Zvonimira Berkovi}a, I. [.: On nije u{ao ~ak ni u 100 filmova jugoslavenske kinematografije koji su prikazani u Baubourgu u Francuskoj, jer jugoslavenski selektori nisu smatrali da to spada ~ak ni u 100 najboljih naslova. R. B.: Taj film bio je debelo prezren u Beogradu. I. [.: Imao je tamo manje od l0 tisu}a gledatelja. R. B.: Zbog tog filma mi je `ao {to nisam dobio nagradu, ako ~ovjek uop}e ima teoretsko pravo `aliti za nekakvom nagradom. Autoportret glumca I. T.: A {to vam danas, kad ste ve} zaokru`ili tih 40 godina, predstavlja gluma~ki izazov? R. B.: Mislim da u normalnim kazali{nim zemljama, da u normalnim kinematografijama, ljudi tih godina i te, recimo, koncentracije, mogu}nosti pam}enja, zapravo dolaze u one najzrelije godine. U kazali{tu }u vam spomenuti Gielguda, Richardsona i Laurencea Oliviera, to su sve ljudi koji su, de facto, umrli ili na pozornici ili odlaze}i sa pozornice. Prema tome, za njih postoji literatura, za njih se radi, njih se dr`i ko kapljica vode u tim kulturnim sredinama. Na filmu jasno da ima puno ve}i broj uloga za mlade ljude, ali i na filmu danas uvijek imate nekakve zgodne uloge. Osim toga, postoji jedna kategorija glumaca zbog kojih doma}i pisci pi{u scenarij. Na{a cijela kinematografija, rekao bih, pati od prvog koraka od scenarija. Ona vjerojatno pati zbog toga jer mi nemamo literaturu, kao {to sam ve} rekao, malo je novela. Imamo nekoliko epohalnih pisaca koji su napisali tisu}e i tisu}e stranica jednog romana koji je nemogu}e ekranizirati, ali ne postoje suvremeni mladi scenaristi koji bi napisali autenti~ni scenarij ili bi na osnovi nekakve pri~ice napisali ne{to, ili bi pisali za nekoga. Vjerujem da }e budu}a generacija imati ne{to vi{e sre}e. Ja sam prili~no tu`an jer mi se ~ini da me hrvatska kinematografija ili, ako ho}ete, jugoslavenska kinematografija nije dovoljno iskoristila. Kod nas se nisu snimali filmovi u kojima bih ja mogao igrati repertoar Michela Piccolija i nekakvih sli~nih urbanih ljudi s manama, ili s vrlinama. I. [.: Interesantno da ti nisi igrao kod ovih re`isera srednje generacije, na primjer Zorana Tadi}a, koji je imao svoga pisca, Pavla Pavli~i}a. On je hrvatski sinonim za tu generaciju i radio je urbane teme. 93

95 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... R. B.: Nisam igrao ni kod njega ni kod Ivande, ni kod ~itave te generacije. Ni kod Rajka Grli}a. Ja nisam bio njihov glumac. To su onda bili Miki Manojlovi} i nekakvi sli~ni narodski tipovi. Slu{ajte, od godine zatirala se urbanost kod nas. Ne znam, mo`da improviziram, ali rekao bih da 90% na{ih redatelja i scenarista dolazi iz neurbanih sredina. Oni se na grad privikavaju u svojim studentskim vremenima i jasno, ja sam mogao igrati {takora u onom Izbavitelju, ali ja u velikim Papi}evim ili Vrdoljakovim filmovima, u njihovim mo`da najboljim ratnim filmovima, opet nemam {to igrati, tako da mi je `ao {to sam puno bolje uloge napravio vani, a one na`alost nisu vi ene, ali ja ih na svu sre}u imam sve u svojoj videoteci pa }e to, posthumno, generacije mo}i vidjeti. Znate, ja sam snimao recimo dva televizijska filma, oba su bila ra ena elektronskim kamerama. To je ne{to {to se ne snima kadar po kadar, nego se radi u kontinuitetu. U {est dana se snimi drama, to su u`asne koli~ine tekstova koje sam morao nau~iti, gdje sa te strane nikada nije bilo problema, a uloge su uvijek bile ba{ europske, gdje sam igrao nekakve hoh{taplere, neshva}ene umjetnike, ali puno bolje su me prepoznavali europski re`iseri nego doma}i. I. T.: Prepoznavali su Vas kao negativca. R. B.: Da, da, ali jo{ vi{e kao komi~ara, no vrlo se malo komedija snimalo. Ja mislim da sam ja ponajprije komi~ar, no to je ujedno jedan od razloga za{to sam zapravo uvijek ostao vjeran Zagrebu i nisam slu{ao svoje agente koji su tra- `ili da idem van. Jer tamo te strpaju u jednu ladicu iz koje je kasnije vrlo te{ko iza}i, a ta {arolikost uloga od negativaca do nekakvih modernih heroja koje sam igrao u kazali{tu, a na`alost ne na filmu, uvijek me puno vi{e privla~ila, no ja mislim da sam ja prije svega komi~ar. I. [.: Dolazimo do toga da bih te molio da se nekako poku{a{ sam ocijeniti i opisati sebe kao glumca, i u ~emu je tvoja gluma~ka tehnika ili tajna. R. B.: Stra{no je te{ko o sebi ne{to re}i... I. [.: Mo`e{ se poslu`iti i onima koji su pisali o tebi. R. B.: Ne pamtim. Op}enito, ~ovjek sam koji nije okrenut unatrag nego unaprijed. I evo, imam tu pun ormar i kod ku}e dva puna ormara svega {to je o meni iza{lo, jer se to nekada s press-klipingom moglo napraviti, a i sam sam na neki na~in skupio i vjerujem da }u tu nekakvu distancu prema pro{losti jednog dana imati. Me utim, mene je uvijek interesiralo ono budu}e. Ja skupim ovo i ono i to onda ide u jedan fascikl. Ali ja to ne ~itam kao {to niti ne gledam svoje filmove, u velikoj mjeri oni me ne ~ine zadovoljnim. Imam vrlo strog kriterij prema sebi i mislim da sam napravio mnogo manje dobrih stvari nego {to je op}enito dojam. Ba{ zato ne volim pr~kati po sebi jer mislim da sam u svako doba imao neku vrstu gre{ke koja je previ{e istaknuta za neke moje vrlo o{tre kriterije. No, rekao bih da sam kroz taj svoj gluma~ki `ivot hodao dosta otvorenih o~iju i da mi je to znanje stranih jezika i mogu}nost razumijevanja stranih filmova u originalu, bez ~itanja titla, gledanja u likove, a ne mu~e}i se s tekstom, donijelo dosta {iroku filmsku kulturu. Iako ja nisam filmoman i da me danas pitate o nekim suvremenim filmovima ne bih vam znao mnogo re}i, vrlo rijetko odlazim u kino, povremeno posu ujem iz videoteke nekakve filmove, ali rekao bih da sam s gluma~kog stajali{ta, naro~ito igra- 94 ju}i s puno boljim, poznatijim glumcima, nau~io stra{no puno i mislim da u dana{njoj fazi, bez obzira kako netko dobar re`iser bio, ne bi imao nikakvih problema sa mnom, pod pretpostavkom da mu odgovaram, da ga mogu slijediti. Za mene nema tehni~kih tajni, za mene nema tajni u smislu doziranja, kad treba ne{to ja~e kad ne{to ti{e itd. i mislim da je to moja mo`da najve}a kvaliteta. Meni je `ao {to `ivim, ovih zadnjih pet, {est godina, u vremenu u kojem je hrvatska kinematografija na najni`em stupnju od svoga postanka. Istodobno nema ba{ niti televizijske proizvodnje, a zagreba~ka dramska televizijska proizvodnja bila je poznata, kao {to je beogradska zabavlja~ka proizvodnja bila poznata. Preostaje samo kazali{te, i ~ini mi se da mi ne preostaje ni{ta drugo do povu}i se, pobje}i u ne{to {to jo{ uvijek mo`e odr`avati nekakav kontakt izravno s gledateljima. Ja bih rekao da sam upotrebljiv glumac. Gluma~ki uzori i gluma~ka dru`enja I. [.: Jesi li imao nekih inozemnih uzora, glumaca s kojima si se uspore ivao i `elio ih dosti}i. R. B.: Ima jedna krasna anegdota. John Russel Taylor, poznati engleski filmski kriti~ar koji je pisao u Timesu, tijekom Tjedna jugoslavenskog filma u Londonu, ponukan Rondom koji je tamo imao prili~an uspjeh, napravio je intervju sa mnom za Times i po~eo intervju, {to je meni bio najve}i kompliment koji sam ikad dobio, ovako:»a rather handsome Walter Matthau type«. Ja sam i u re`ijama slijedio jednog ~ovjeka kojeg u`asno cijenim, a nisam ga nikad upoznao, a to je Mike Nichols. On je radio uglavnom vrlo sli~an repertoar, po~am od Virginije Woolf do cijelog niza komedija koje je re`irao u teatru. [to se Matthaua ti~e, on je imao tu sre}u da je `ivio u generaciji Jacka Lemmona, Shirley Maclaine i ~itavog niza sjajnih `idovsko-austrijskih re`isera, duhovitih ljudi koji su uspjeli raditi ono {to sam ja `elio makar u mikrokosmosu tu raditi. Ja sam, ina~e, u`asno slab prema tim Slavenima, premda su zapravo karijere tih ~e{kih re`isera u egzilu, osim Formanove, uglavnom krenule silaznom putanjom. Ja sam se sjajno osje}ao s tim ~e{kim re`iserima poput Kohouta, Vojtecha Jásnyja, Nemeca i drugih. S Menzelom nisam radio jer sam o njemu ~uo ru`ne stvari od onih koji su s njim radili. On je bio jedan od rijetkih koji su ostali u ^e{koj i dao je dva odvratna intervjua gdje se odrekao svoje kompletne generacije. Upoznao sam ga prije nego {to sam saznao ove podatke i molio ga da do e re`irati k meni u Teatar u gostima, no on mi je rekao da ima mamu koja je bolesna i da ne mo`e napustiti ^e{ku. I. [.: Poslije je re`irao u Dubrovniku. R. B.: Da, bio je tu, ali sam ga izbjegavao, jer je jedan {iri krug ~e{kih glumaca i re`isera, koje sam poznavao i bili su mi simpati~ni, o njemu govorio s dosta velikim rezervama. Bilo je puno vanjskih ~e{kih re`isera, scenarista, tehni~kog osoblja, kamermana, ali vrlo malo ~e{kih glumaca, ali ne samo ~e{kih nego uop}e isto~noeuropskih. Daniel Olbrychski i ne znam da li jo{ netko. Oni su u meni prepoznali nekakvog slavenskog urbanog tipa. S njima sam imao sjajan kontakt, no opet, na `alost, nisu napravili nekakve velike filmove sa mnom. Onda me je fasciniralo zapravo to nekakvo dvofazno dru`enje s Burtonom. Burton pijanac, Burton, trijezan ~ovjek. Burton trijezan ~ovjek bio je fascinantna oso-

96 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... ba, megastar, mo`da ne vi{e u to doba kad sam ga ja upoznao, ali on je bio ~ovjek koji je sudjelovao u najvirtuoznijem vremenu Hollywooda i koji mi je pri~ao nevi ene pri~e o svom dolasku u Hollywood, o tome kako su ga primili, o engleskim glumcima koji su se smatrali posebnima, o borbi i mr`nji prema producentima. Zapravo, najvi{e nau~io sam o kinematografiji pri~aju}i dva i pol mjeseca s njim, a imao sam tu sre}u da sam bio jedini glumac na tom snimanju koji je mogao s njim razgovarati na engleskom. I. [.: A kakvo je bilo tvoje mi{ljenje o hrvatskim glumcima starijih generacija, onih kazali{nih, prije tvog ulaska u teatar? R. B. Jako sam cijenio ~itav niz glumaca, me utim, to je stvarno bila velika generacijska razlika. Film je u to vrijeme ve} bio jako zastupljen, televizija se pojavila vrlo brzo nakon mog po~etka i sam taj na~in, pristup teatru, kod njih je bio na neki na~in staromodan, pateti~niji. To je imalo svoju ljepotu, me utim, koliko god su oni mene jako dobro primili kao urbanoga glumca koji se uklapao u tu tradiciju HNK, ja sam igrao taj salon. Ali, uvijek se igrala nekakva tragedija, neka komedija i neki salon, ne mogu re}i da mi je bilo tko od njih bio nekakav gluma~ki ideal. Ja sam odmah shvatio da su do{la druga vremena, da treba pojednostavniti stvari. Iako ~ovjek mo`e od svih njih nau~iti stra{no puno, barem {to se ti~e pristupa poslu. Ja mislim da je jedan od osnovnih problema mla e generacije glumaca pristup poslu, radinost, ozbiljnost, koncentracija, tako da ja nisam glumac i prijatelj onih glumaca koji sjede po buffetima, cugaju, koji misle da se ne da ni{ta napraviti. Mislim da se uvijek ne{to da napraviti. Umjetnik u socijalizmu i post-socijalizmu I. [.: I ove stege umjetnosti u socijalizmu nisu te previ{e ometale u radu. R. B.: Ne. I. [.: Profesija je izmicala represiji... R. B.: Vrlo je vjerojatno bilo puno te`e biti pisac, ali ja nisam imao problema s re`imom. Mi smo igrali strane autore, Kunderu, Mro`eka, Havela, iako su to sve bili antikomunisti~ki komadi to je prolazilo kao tu e, ne{to {to se nas ni- {ta ne ti~e. Nisam ja osobno imao problema, samo posredno zato {to su se snimali filmovi koji su ve}inom bili idiotski. I. [.: Nisi imao potrebu politi~ki se anga`irati, u}i u partiju, makar si u tim sizovima znao biti? R. B.: Ja sam bio ~isto po stru~noj liniji predsjednik SIZ- -a kulture grada Zagreba, ~lan Republi~kog SIZ-a kulture, gdje se dijelila lova, ali nikad nisam bio u partiji, uvijek su imali nekoga tko bi pazio, ali moram priznati da su se stvari relativno vrlo profesionalno provodile, barem zato {to je u to vrijeme bilo zaista vi{e love. I. [.: Je li to zna~ilo da komunisti~ki sustav sebi stvara nekakav alibi putem kulture? R. B.: Sigurno. Postoje samo dvije vrste uspjeha u umjetnosti. Postoji taj komercijalni zapadni uspjeh i postoji taj komunisti~ki koji mi nikad nismo imali, dr`avni zaslu`ni narodni artist, {to je zna~ilo da }e{ imati da~u, da }e{ imati crna odijela propiknuta nekakvim ordenima. Mi smo uvijek bili negdje izme u, iako je vjerojatno 1946., postojala takva tendencija, no nakon sukoba s IB-om stvari su se promijenile. Moram re}i da se u ono doba s najvi{e godinu dana zaka{njenja igralo ono {to se igralo na Broadwayu... To se danas ne mo`e dogoditi jer mi ne mo`emo platiti 200 dolara po predstavi, koliko iznose autorski tantijemi za velike hitove. I. [.: Mi nismo nikada imali one dobre strane dr`avno dirigirane kulture koja zna~i privilegije umjetnicima, nego samo lo{e strane tr`i{ne kulture jer nam je tr`i{te preslabo. Kako dalje u post-socijalizmu? R. B.: Ja mislim ~ekati promjene, to je vrlo heterogen problem ~ije rje{enje ja mislim da ne}u vi{e do`ivjeti, ali bih `elio da ga mla e generacije do`ive. U prvom redu pauperiziran narod mora se u toj mjeri obogatiti da mo`e platiti barem djelomi~nu ekonomsku cijenu karte. Broj dva, taj ratom prestra{eni narod koji se povukao u ku}e i nau~io gledati samo televiziju, ne ide vi{e ni u kazali{ta ni u kina i zato me Bre{anov uspjeh kod gledatelja veseli, jer mi daje neku nadu. Ljudi vi{e ne izlaze, povukli su se u ku}e, rje{avaju ku}ne, obiteljske probleme koji su veliki i nemaju love. Najva`nije je {to }emo mi jo{ dugo, dugo godina morati imati sufinanciranu kulturu. Ja znam da je te{ko birati izme u gradnje ponovno sru{enih ku}a i love za tantijeme od 200 dolara po predstavi, me utim, uni{tili smo srednju gornju klasu koja je bila najve}i konzument kulture, uni{tili smo snobove kojih vi{e nema, koji su smatrali da im sudjelovanje u nekim doga ajima stvara nekakvu dru{tvenu verifikaciju, a ovi novi bogata{i ne bave se umjetno{}u, oni su shvatili da prisustvovanje koncertima u njihovim dru{tvima nije dominanta. Prema tome, ~eka nas u`asno dug put, a nismo izmislili sustav koji bi to ubrzao, a to je da te potencijalne donatore kulture oslobodimo pla}anja poreza. To su sada neki poku{aji koji uop}e ne funkcioniraju, a {to se na zapadu ipak najvi{e stimulira. Tamo objesi{ jednu plo~u na teatar, onda ti on da 20 tisu}a maraka. Tako da sam ja osobno za moj, umjetni~ki `ivotni vijek dosta skepti~an. Ja mislim da }e se sve trebati iznova raditi, ali mogu kazati da bih svoj teatar sutra predao nekom mla em ~ovjeku s manje potro{enim baterijama da ga vodi, jer bih znao da mu dajem u ruke jedan maksimalno ekonomi~an, promi{ljen, domi{ljen teatar kakav }e sigurno trebati kao ledolomac probijati tu takozvanu provinciju. Me utim, u tri-~etiri godine nisam uspio prona}i mladog ~ovjeka kojem bih dao na{ kamion, na{ kombi, na{a ~etiri tehni~ara, da nastavi ono {to sam po~eo. Svi bi htjeli ne{to na brzinu. Valjda }e se ipak netko na}i. I. [.: To je problem kulture u post-socijalisti~kim dr`avama o ~emu nismo govorili. Da li ti ima{ kakav recept? R. B.: Nemam. Homo politicus I. [.: Je li tvoje bavljenje politikom u zadnjih nekoliko godina tako er oblik eskapizma iz umjetnosti, jer prvi si se puta kandidirao za Sabor, a u{ao si dom Sabora. R. B.: Ja sam uvijek bio homo politicus, fanati~an. Mene je politika oduvijek zanimala na lai~ki, amaterski na~in. Ja sam novinoman, ja sam uvijek ~itao sve dnevne novine i sve tjednike i uvijek bio pretpla}en na Spiegel, Time, i sli~no. Jasno, do ove nove Hrvatske nisam imao mogu}nosti za politi~ki anga`man, osim toga mene je bilo i strah i ja sam onu 95

97 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str [krabalo, I., Tomljanovi} I.: Glumac za... sekundu kad se pojavila mogu}nost da se ~ovjek negdje priklju~i, osjetio potrebu da se moram priklju~iti jer je to kao da cijeli `ivot `eli{ jesti kavijar pa ti do e kavijar na stol, a ti ka`e{, kad nisam do {ezdesete godine ne}u ga ni sad. I tako sam ja u{ao na svoj amaterski na~in u politiku, misle}i da sa svojim imageom, popularno{}u, odre enom vjerom koju ljudi imaju u mene, mogu pridonijeti na{em ne{to br`em ulasku tamo gdje smo nekad bili. Smatrao sam da smo bili u Srednjoj Europi i moja jedina politi~ka ambicija bila je da pridonesem ~im br`em razvijanju jednog normalnog demokratskog civilnog dru{tva s vrlo o{trim rezovima izme u trodiobe vlasti, smatrao sam da mogu na tom planu puno vi{e napraviti i zato sam razo~aran sa sobom. Iako, kao ~ovjek koji ima vrlo ozbiljne kriterije prema sebi, nisam se mogao prijaviti na mnoge saborske rasprave, o temama koje su meni daleke i strane. Po~am od dr`avnog bud`eta do cijelog niza stvari. Stvari iz sfere kojom bih se ja mogao baviti gotovo nikad ili rijetko dolaze na dnevni red. To su nekakvi kazali{ni zakoni i sli~no, prema tome ja bih rekao da sam zatajio jer sam premalo sudjelovao aktivno. Me utim, par godina bio sam podpredsjednik Velikog vije}a HSLS-a, bio sam u oba Doma jedini zagreba~ki sabornik u oporbi, ja sam jedini umjetnik u oporbi ako apstrahiramo Vladu Gotovca, svi ostali su u pobjedni~koj ve}inskoj stranci. I. [.: Kakav je tvoj odnos prema kolegama glumcima u ve}inskoj stranci. Recimo, Sagner je unutra, Boris Buzan~i} bio je gradona~elnik grada Zagreba, makar mi se ne ~ini da je on fanati~ni prista{a vladaju}e stranke. Tu je bio i Mejov- {ek koji je izme u vladaju}e stranke i Stranke prava... R. B.: Ja sam sa svima dobar. Svi ovi slikari koje ja vrlo dobro poznajem, Croata i svi drugi, sa svima sam korektan... Ja sam jedini u oporbi, a to nije lako. Biti u oporbi u jednoj profesiji koja bez dru{tvenih dotacija ne mo`e uop}e funkcionirati. I. [.: Spomenuo si popularnost. Tebe je pratila prili~no velika popularnost i na filmu i u kazali{tu i na televizijskim nastupima, bio si i voditelj po aukcijama. Pa kakav je utjecaj popularnosti, u kojoj mjeri tu postoji dvosmjerno kretanje? R. B.: Ja bih rekao u prvom redu da gotovo nikad, osim pojedina~nih, povremenih vrlo rijetkih nevolja s alkoholiziranim osobama nisam osjetio onu lo{u stranu popularnosti. Ja sam u ~itavom `ivotu, `ive}i vrlo aktivno dru{tveno, socijalno, kulturno, u Zagrebu imao strahovito {irok krug poznanika od {porta do znanosti. Navest }u vam jedan primjer. Moj najbolji prijatelj oti{ao je kao ro eni Zagrep~anin ruskog podrijetla u Kanadu i zatim u Belgiju. On vrlo ~esto dolazi i danas je stra{no imu}an i vrlo uspje{an ~ovjek, no kad zajedno pro{e}emo do Interkontinentala ili do ^arlija, onda on registrira ono {to ja uop}e ne opa`am, da se zapravo sa svakim tre}im ~ovjekom na ulici pozdravim, izmijenim nekakvu re~enicu. Rekao mi je kako nema te love koja to mo`e kupiti, jer to je jedino {to ne mo`e{ s lovom. Rekao je kako on mo`e danas odlu~iti da kupi rollce-roys ali uvijek }e ostati relativni anonimac, osim me u ljudima s kojima kontaktira. A meni pristupi potpuno nepoznat ~ovjek, ili me pita da mu pomognem financijski ili ka`e bili ste odli~ni. Ja sam imao vrlo banalan odgovor. Rekao sam mu kako ja, zapravo, u ovom gradu ne mogu propasti, jer da ostanem potpuno bez love, bez i~ega, mogao bih se nekoliko godina odli~no hraniti pitaju}i svakog relativno dobro poznatoga da me pozove na ru~ak. Druga je stvar kako bih se ja osje}ao nakon desetog ru~ka. To je spoznaja koja ti daje odre enu sigurnost, da u jednom gradu stoji{ ~etverono{ke i da si etabliran. Ja to ne bih mijenjao u ovim ratnim vremenima ni za {to. I. [.: Zna~i, bez Zagreba Relja Ba{i} ne bi bio Relja Ba- {i}! 96 Ivo [krabalo & Igor Tomljanovi} Relja Ba{i} An Actor for all Media UDC (049) An extensive bio-filmographical interview with the renown Croatian theater and film actor Relja Ba{i}. In Relja Ba{i} (born Zagreb, February ) celebrated 40 years of acting in theater and in film (his first film role being remarkable episode in Concert /Koncert/ directed by Branko Belan, 1954; and the most celebrated roles were in Kre{o Golik s I Have Two Moms and Two Dads/Imam dvije mame i dva tate, 1968, and Who Sings Means no Harm/Tko pjeva zlo ne misli), In the interview form, Ba{i} recounts his family and early years, and his education years (he started education for a sea officer, and worked on ships for awhile, but then entered and finished Academy of Theatrical Art in Zagreb). Then he talks about his work as theatrical (mostly comic) actor, as a director/actor of travelling Theatrical group Teatar u gostima (Theater in Visit) which he initiated and lead (which have given a host of performances over the Croatia and Ex-Yugoslavia, and about his experiences with film roles and film directors. The interview is supplemented by the short encyclopaedic entry on Relja Ba{i}, and by his extensive filmography.

98 Filmografija Relje Ba{i}a * KONCERT / HR, Jadran film : sc. Vladan Desnica, r. Branko Belan, k. Oktavijan Mileti}, mt. Radojka Ivan~evi}. gl. Silvio Bonbardelli, Zagotta. ul. Nada [krinjar, Viktor Bek, Branko [poljar, Neda Pataki, Miroslav Petrovi}, Sonja [agovac, Relja Ba{i}. igr, dgm. 35 mm, c/b, 2613 m; MILIJUNI NA OTOKU / HR, Jadran film : sc. Dikli} Arsen (prema ideji Branka Bauera i Ivanke Forenbacher), r. Bauer Branko, k. Bla- `ina Branko, mt. Brani{ Lida. gl. Papandopulo Boris, Zagotta. ul. Metka Gabrijel~i~, Ba~i} Vlado, Kolja Carevi}, Igor Rogulja, Zlatko Lukman, Branko Belina, Relja Ba{i}, Vu~kovi} Radovan. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm, 2600 m; AUSTERLITZ: NAPOLEONE AD AUSTERLITZ / FR, Compagnie Francaise Prod. International, Paris, Societe Cinetographique Lyre, Paris, Film Prod., Vaduz, Dubrava film, Zagreb: sc. Abel Gance, Nelly Kaplan, Roger RichebJ, r. Abel Gance, k. Henri Alekan, Robert Juillard, Raymond Picon-Borel, Robert Foucard, Milan Babi}, mt. Mario Serandrei, LJonide Azar, Yvonne Martin. gl. Jean Ledrut. ul. Pierre Mondy, Jean Mercure, Michel Simon, Orson Welles, Vitorio De SicaJack Palance, Martine Carol, Janez Vrhovec, Claudia Cardinale, Leslie Caron, Jean Marais, Rossano Brazzi, Anna Moffo, Jean-Louis Trintignant, Ivan Desny, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm; 4. OPSADA / Jadran film, Croatia film : sc. Zvonimir Berkovi}, Slavko Kolar, Nikola Tanhofer, r. Branko Marjanovi}, k. Nikola Tanhofer, mt. Radojka Ivan~evi}. gl. Milo Cipra, sgf. Zdravko Gmajner. ul. Goranka Vrus, Boris Buzan~i}, Mato Ergovi}, Jurica Dijakovi}, Relja Ba{i}, Petar Budak, Zvonimir Rogoz, Ivan [ubi}. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm m; 5. SONNE ÜBER DER ADRIA / AT : r. Franz Antel; CRNI BISERI / BH, Bosna film, Sarajevo : sc. Jug Grizelj, r. Tomo Jani}, k. Eduard Bogdani}, mt. Ru`a Cvingl. gl. Bojan Adami~, sgf. Veselin Badrov. ul. Severin Bijeli}, Mihajlo Viktorovi}, Milan Ajvaz, Milivoje Jevremovi}, Franjo Tuma, Bata Miladinovi}, Luja Vetma, Milo{ Kandi}, Relja Ba{i}. dgm, igr. 35 mm, c/b, m; 7. PULVERSCHNEEE NACH ÜBERSEE / NJ : Werner Stengel; 8. SETTE SFIDE / IT : r. Giuseppe de Santis; LA SPADA DI ROMA / IT : r. Del Piero; LE VERDI BANDIERE DI ALAH / IT : r. Guerini; 11. NEL SEGNO DI ROMA / IT : r. Brignone; LE GOUT DE LA VIOLANCE / FR : r. Robert Hossein; 13. MÄDCHEN UND MÄNNER / NJ : r. Franti{ek ^ap. ul. Marcello Mastroiani, Mario Adorf, Isabelle Corey; 14. THE TRIAL : LE PROCÈS / FR, IT, DE, Paris Europe, Ficit, Hisa (Alexander Salkind : sc. i r. Orson Welles, k. Edmond Richard. gl. Jean Ledrut. ul. Orson Welles, Jeanne Moreau, Anthony Perkins, Madeleine Robinson, Elsa Martinelli, Suzanne Flon, Akim Tamiroff, Romy Schneider, Relja Ba{i}. dgm, igr. c/b, 35 mm, 120 min; IL BANDITO DI LUCE ROSSA / IT : r. Guido Malatesta; 16. VRATA / HR, Zagreb film : sc. i r. Branko Majer, k. Oktavijan Mileti}, mt. Katja Majer. gl. An elko Klobu~ar, sgf. Mladen Pejakovi}. ul. Vanja Drach, Franjo Fruk, Ivan [ubi}, Mladen [erment, Relja Ba{i}. ktm, igr. 35 mm, c/b, 363 m; GOSPODINA MARCIPANA / HR, Zora film : sc. Mimica Vatroslav, r. Mimica Vatroslav, k. Mileti} Oktavijan, mt. Majer Katja. gl. Prohaska Miljenko, sgf. Mladen Pejakovi}. ul. Ba{i} Relja, Vanja Drach, Josip Marotti. igr, ktm. opt,, 35 mm, 300 m; THE CROSSED EAGLES / : r. Chris Damiani; ^OVIK OD SVITA / HR, Jadran film : sc. Obrad Glu{~evi}, r. Obrad Glu{~evi}, k. Tomislav Pinter, mt. Katarina Stojanovi}. gl. Nikica Kalo era, sgf. Vladimir Tadej. ul. Boris Dvornik, Nikola Angelovski, Milena Dravi}, Ingrid Lotarius, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm m; * Popis kratica: prod. producent; sc. scenarij; r. redatelj; k. kamera; mt. monta`a; gl. glazba; ul. uloge; igr igrani film; dok dokumentarni film; ani animirani film; ktm kratkometra`ni film; sdm srednjometra`ni film; dgm dugometra`ni film; c/b crno-bijeli film; col film u boji; opt svjetloton. 97

99 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija Relje Ba{i}a 20. INCENDIO DI ROMA / IT : r. Guido Malatesta 21. KLJU^ / HR, Jadran film : epizoda ^EKATI / sc. i r. Krsto Papi}, k. Tomislav Pinter, mt. Bla`enka Jen~ik. gl. Bo{ko Petrovi}, Sene~i}. ul. Marija Lojk, Slobodan Dimitrijevi}, Tanja Maskareli, Relja Ba{i}. igr, omnibus; GAMBLERS / SAD : r. Ron Winston. ul. Suzy Kendall, Don Gordon, Pierre Olaf, Kenneth Griffith, Stuart Margolin, Relja Ba{i}; 23. MADEMOISELLE DE... / IT : r. Mauro Bolognini; 24. RONDO / HR, Jadran film : sc. Berkovi} Zvonimir, r. Berkovi} Zvonimir, k. Pinter Tomislav, mt. Tanhofer Radojka. gl. arhivska (W. A. Mozart), Sene~i}. ul. Dravi} Milena, Relja Ba{i}, Rogoz Zvonimir, Rudolf Kuki}, Boris Festini. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm, 2692 m; CRNE PTICE / HR, Producentska grupa Most, Zagreb, Viba film, Ljubljana : sc. Grgo Gamulin, r. Eduard Gali}, k. Mile de Gleria, mt. Boris Te{ija. gl. An elko Klobu~ar, sgf. Branko Hundi}. ul. Voja Miri}, Fabijan [ovagovi}, Ivan [ubic, Ivo Serdar, Vanja Drach, Rade [erbed- `ija, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm, 2500 m; 26. DER KOMMANDANT VON MOLINETTE / DE, HR, Franz Seitz Filmproduktion, München, Jadran film, Zagreb : sc. Werner B Zibaso, r. Reiner Erler, k. Werner Kurz. gl. Eugen Thomass. ul. Martin Held, Pascale Petit, Vladimir Medar, Vladimir Leib, Ernst Ronnecker, Hans Terofal, Rudolf Schöndler, Fred Sieback, Relja Ba{i}. dgm, igr m; 27. HASANAGINICA / SR, FRZ Filmska radna zajednica Servis za organizovanje proizvodnje i prometa filmova, Beograd : sc Miodrag Popovi} (prema motivima narodne balade), r. Miodrag Popovi}, k. Milorad Markovi}, mt. Jelena Bjenja{. gl. Zoran Hristi}, sgf. Vlastimir Gavrik. ul. Milena Dravi}, Relja Ba{i}, Rade Markovi}, Ratislav Jovi}, \- or e Nenadovi}. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm, 2221 m; 28. PO[ALJI ^OVEKA U POLA DVA / SR, Kinoklub Beograd : sc. Milan Nikoli}, Du{an Jani~ijevi}, r. Dragoljub Ivkov, k. Aleksandar Petkovi}, mt. Katarina Stojanovi}. gl. arhivska, sgf Aleksandar Jano{evi}. ul. Hermina Pipini}, Du{an Jani~ijevi}, Slobodan Perovi}, Relja Ba{i}, Janez Vrhovec. igr, dgm. opt, c/b, 35 mm, 2050 m; DANSE SUR L ARC EN CIEL / FR : r. Roger Bourgckhardt. TV-serija (12x30 min); 30. DER ANWALT / NJ : r. Theodor Grädler; TV-film; 31. IMAM DVIJE MAME I DVA TATE / HR, FRZ Filmska radna zajednica, Zagreb, Jadran film : sc. Golik Kre{o, Mirjam Tu{ek (prema istoimenoj noveli Mirjam Tu{ek), r. Golik Kre{o, k. Rajkovi} Ivica, mt. Majer Katja. gl. Simovi} Tomica, Sene~i}. ul. Ba{i} Relja, [ovagovi} Fabijan, Mia Oremovi}, ^uki} Vera, Igor Galo, Davor Radolfi, Matea Bogdanovi}, Zlatko Kauzlari}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2522 m; 32. UZROK SMRTI NE SPOMINJATI / SR, Avala film, Beograd : sc. Radi~evi} Branko, Jovan, k. Vuj~ik Je`i, mt. Nanovi} Milanka. gl. Vuji~i} Tihomir, Jovan, kostim. Tiran Olga, maska Randi} Zorica. ul. Vu~o Bata, Vidov Oleg, Vujisi} Pavle, Jovi} Rastislav, Ba{i} Ilija. igr, dgm. opt, c/b, 16 mm, 882 m; DIVLJI AN\ELI / HR, Jadran film : sc. Fadil Had`i}, r. Fadil Had`i}, k. Ivica Rajkovi}, mt. Radojka Tanhofer. gl. arhivska, sgf. Drago Ljubi}. ul. Bo`idar Ore{kovi}, Igor Galo, Mladen Crnobrnja, Neda Arneri}, Relja Ba{i}, Veronika Kova~evi}, Karlo Buli}, Vojislav Mi}ovi}, Du{a Po~kaj, Ilija Ivezi}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2724 m; 34. MOST / BH, Bosna film, Sarajevo, Kinema, Sarajevo : sc. \or e Lebovi}, Predrag Golubovi} (prema ideji Hajrudina Krvavca), r. Hajrudin Krvavac, k. Ognjen Mili~evi}, mt. Bla`enka Jeli}. gl. Bojan Adami~, sgf. Vladimir Tadej. ul. Boris Dvornik, Slobodan Perovi}, Relja Ba{i}, Boro Begovi}, Jovan Jani~ijevi}, Sibina Mijatovi}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2886 m; 35. NEDJELJA / HR, FAS Filmski autorski studio, Zagreb : Jeli~i} (prema ideji Ranka Kursara), r. Lordan Zafranovi}, k. Predrag Popovi}, mt. Josef Dobrichovsky. gl. Tomislav Simovi}, sgf. Sava Trifkovi}. ul. Goran Markovi}, Dragomir ^umi}, Martin Crvelin, Gordan Pi~uljan, Nada Abrus, Relja Ba{i}, Antun Nalis, Mia Oremovi}, Olga Pivac. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2170 m; 36. SEDMINA (POZDRAVI MARIJU) / SL, Viba film, Ljubljana : sc. Matja` Klop~i~ (prema istoimenom romanu Bena Zupan~i~a), r. Matja` Klop~i~, k. Rudi Vavpoti~, mt. Milka Badjura. gl. Jo`e Priv{ek, sgf. Niko Matul. ul. Rade [erbed`ija, Sne`ana Nik{i}, Mirko Bogataj, Milena Dravi}, Relja Ba{i}, Du{a Po~kaj, Radko Poli~, Stane Sever, Ru`ica Soki}, Slavko Jan, Tone Slodnjak. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2500 m; 37. UNE FLAMME SUR L ADRIATIQUE : PLAMEN NAD JADRANOM / FR, BH, Studio film, Sarajevo, Les Films la Boetie, Paris : sc. Me{a Selimovi}, r. Alexandre Astruc, Stjepan ^ikr{, k. Miroljub Dikosavljevi}, mt. Manja Fuks. gl. Pierre Jansen, sgf. Munib Biser. ul. Gerard Barray, Antonio Passalio, Claudine Auger, Relja Ba{i}, Branko [poljar, Raoul Sain Yves. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2500 m; 38. WERHÖR / NJ : Alexander May; TV-film; GOTT MIT UNS : TRI SATA DO POBJEDE / IT, HR, Clesi Cinematografica, Jadran film : sc. Ottavio Jemma, r. Giuliano Montaldo, k. Silvano Ippoliti, mt. Franco Fraticelli. gl. Ennio Morricone. ul. Richard Johnson, Franco Nero, Larry Aubrey, Larry Aubrey, Helmut Schneider, Michael Goodliffe, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2833 m; 40. PUT U RAJ / HR, Jadran film, RTV Zagreb : sc. Miroslav Krle- `a (prema vlastitoj drami), r. Mario Fanelli, k. Tomislav Pinter, mt. Radojka Tanhofer. gl. Nikica Kalo era, Sene~i}. ul. Boris Buzan~i}, Ljuba Tadi}, Zvonimir Strmac, Mato Grkovi}, Sne`ana Nik{i}, Branka Strmac, Relja Ba{i}, Antun Nalis, Svjetlana Kne`evi}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2805 m; 41. TKO PJEVA ZLO NE MISLI / HR, Croatia film : sc. Kre{o Golik (prema noveli Vjekoslava Majera) r. Kre{o Golik, k. Rajkovi} Ivica, mt. Majer Katja. gl. Sene~i}. ul. Oremovi} Mia, 98

100 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija Relje Ba{i}a Majeti} Franjo, Bohanec Mirjana, Relja Ba{i}, Vida Jerman. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2590 m; LA CORTA NOTTE DELLA FARFALLA / IT : r. Aldo Lado; TV-film; 43. LITTLE MOTHER / : r. John Metzger; 44. TANZ AUF DEM REGENBOGEN / : r. Roger Bourgckhardt. TV-serija (30x30 min); 45. TOGETHERNESS / : r. John Metzger; DER KOMMISSAR : EIN FÜR ALLEMAL / NJ : Wolf Becker; 48. LOV NA JELENE / HR, FAS, Zagreb : sc. i r. Fadil Had`i}, k. Milorad Jak{i}-Fe o, mt. Radojka Tanhofer. gl. Nikica Kalo era, sgf Tanja Frankol. ul. Sandi Kro{l, Boris Dvornik, Silvana Armenuli}, Miha Baloh, Mato Ergovi}, Franjo Majeti}, Relja Ba{i}. dgm, igr. 35 mm, c/b, 2650 m; 49. UN FORO NEL PARRABREZZA / IT, RAI : r. Sauro Scavolini; TV-film; KU@I[ STARI MOJ / HR, Jadran film : sc. Majdak Zvonimir, Kljakovi} Van~a, r. Kljakovi} Van~a, k. Bla`ina Branko, mt. Lida Brani{-Bobanac. gl. Kabiljo Alfi, sgf. Dinka Jeri~evi}. ul. Ivica Vidovi}, Ras Eva, Ba{i} Relja, Butkovi} Milutin, Danilo Stojkovi}, Zdenka Her{ak, Mato Ergovi}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2525 m; 50. PJEGAVA DJEVOJKA / BH, Bosna film, Sarajevo : sc. Sead Fetahagi}, Mirza Idrizovi}, Nikola Koljevi}, r. Mirza Idrizovi}, k. Miroljub Dikosavljevi}, mt. Manja Fuks. gl. arhivska, sgf. Vlado Brankovi}. ul. Milena Dravi}, Danilo Stojkovi}, Rade ^olovi}, Safet Pa{ali}, Erika Druzovi}, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2200 m; 51. SUTJESKA / BH, FRZ Sutjeska, Bosna film, Sarajevo, Zeta film, Budva : sc. Branimir [}epanovi}, r. Stipe Deli}, k. Tomislav Pinter, mt. Vuksan Lukovac. gl. Mikis Theodorakis, sgf. Vladimir Tadej, Mario Garbuglia, Asim Babi}, Tihomir Pileti}. ul. Richard Burton, Ljuba Tadi}, Milena Dravi}, Boris Dvornik, Ireni Papas, Bert Sotlar, Rade Markovi}, Ljubi{a Samard`i}, Relja Ba{i}. dgm, igr. 35 mm, col, 3544 m; DEPS / HR, Jadran film, Croatia film : sc. Vrdoljak Antun, r. Vrdoljak Antun, k. Ore{kovi} Vjenceslav, mt. Tanhofer Radojka. gl. Kabiljo Alfi, Sene~i}. ul. Bekim Fehmiu, Dravi} Milena, [ovagovi} Fabijan, Ba{i} Relja, Kre{imir Zidari}, Zvonko Lepeti}, Vlado Puhalo, Mato Ergovi}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2580 m; 53. TATAROT: ACHT JAHRE SPÄTER / NJ : r. Theodor Grädler; TVfilm; 54. THE UNFAITHFUL WIFE / : r. Ron Winston; DER RECHTSANWALT / : r. Reiner Erler; 56. KU]A / HR, Jadran film : Sene~i}, r. k. Tomislav Pinter, mt. Radojka Tanhofer. gl. Tomislav Simovi}, Sene~i}. ul. Fabijan [ovagovi}, Jagoda Kaloper, Rade Markovi}, Ana Kari}, Franjo Majeti}, Marija Kohn, Kre{imir Zidari}, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2654 m; 57. POSLJEDNJA UTRKA / HR, Zagreb film, Zagreb : sc. Marijan Arhani}, r. k. Ranko Miti}, mt. Damir German. gl. Tomislav Simovi}. ul. Ivica Vidovi}, Relja Ba{i}, Vladimir Ba~i}, Stjepan [poljari}, Demeter Bitenc. igr, ktm. opt, col, 35 mm, 400 m; FLAMMES SUR L ADRIATIQUE / FR : r. Alexandre Astruc; 59. IZBAVITELJ / HR, Jadran film, Croatia film : sc. Bre{an Ivo, Papi} Krsto, Tadi} Zoran (prema motivima proze Aleksandra Grina), r. Papi} Krsto, k. Rajkovi} Ivica, mt. Miroslava Gerova. gl. sgf. Drago Turina. ul. Ivica Vidovi}, Majurec Mirjana, Ba- {i} Relja, [ovagovi} Fabijan, Ivezi} Ilija, [poljar Branko, Pero~evi} Edo. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2321 m; DER WEG NACH STADT K. / : r. Peter Lilienthal; 61. NE NAGINJI SE VAN / HR, Jadran film, Croatia film, Zagreb : sc. Krunoslav Quien, r. k. Branko Bla`ina, mt. Martin Tomi}. gl. Ozren Depolo, Zagotta. ul. Ivo Gregurevi}, Fabijan [ovagovi}, Mira Banjac, Jadranka Stilin Zdenko Jel~i}, Relja Ba{i}. dgm, igr. 35 mm, col, 2818 m; LJUBICA / HR, Croatia film : sc. Goran Massot, r. Golik Kre{o, k. mt. Majer Katja. gl. Sene~i}. ul. Bo`idarka Frajt, Ivan Stan~in, Ba{i} Relja, Krivokapi} Miodrag, Krivokapi} Miodrag, Oremovi} Mia, Zvonko Torjanac, Lela Margeti}, Husein ^oki}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2520 m; 63. PRAZNOVANJE POMLADI : PRIZIVANJE PROLJE]A / SL, Viba film, Ljubljana : sc. Franti{ek Rudolf, r. France [tiglic, k. Rudi Vavpoti~, mt. Du{an Povh. gl. Alojz Srebotnjak, sgf. Niko Matul. ul. Zvone Agre`, Zvone Hribar, Relja Ba{i}, Radko Poli~, Dare Ulaga, Lojze Rozman, Andrej Kurent, Zvezdana Mlakar, Angelca Hlebce. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2751 m; NOVINAR / HR, Jadran film, Zagreb : sc. i r. Fadil Had`i}, k. Tomislav Pinter, mt. Mira [krabalo. gl. Alfi Kabiljo, sgf. Du{an Jeri~evi}. ul. Rade [erbed`ija, Fabijan [ovagovi}, Mladen Budi{}ak, Milena Zupan~i}, Vera Zima, Tonko Lonza, Bo`idar Smiljani}, Slobodan Diitrijevi}, Relja Ba{i}. dgm, igr. 35 mm, col, 3268 m: 65. USPORENO KRETANJE / HR, Jadran film, Croatia film : sc. Sabljak Tomislav, r. Kljakovi} Van~a, k. Novak Drago, mt. German Davor. gl. Kabiljo Alfi, Sene~i}. ul. Oremovi} Mia, Vidovi} Ivica, Vlatko Duli}, Vanja Drach, Boris Buzan~i}, Strmac Zvonko, Ba{i} Relja, Margiti} Lela, Velkovska Kostadinka, Sa{a Dabeti}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2900 m; DIE FRAU ÜBER VIERZIG / : r. Dieter Lemmel; 99

101 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija Relje Ba{i}a 67. FRÄULEIN: GOSPO\ICA / NJ, HR, Telepol, München, Jadran film, Zagreb, RTV Zagreb : sc. Leopold Ahlsen (prema istimenom romanu Ive Andri}a), r. Vojtech Jasny, Zalar, mt. Inga Sauer, Maja Virag-Rodica. gl. Alfi Kabiljo, Sene~i}. ul. Heidelide Weis, Rade [erbed`ija, Jelisaveta Sabli}, Branko Cveji}, Petar Dobri}, \uro Utje{anovi}, Relja Ba{i}. igr, dgm. 35 mm, col, 3000 m; 68. MICHAEL KOLHAUS / SAD, Columbia Pictures : r. Volker Schlöndorf; 69. RAD NA ODRE\ENO VRIJEME : RAD NA ODRE\ENO VREME / SR, CFS Ko{utnjak Avala film, Beograd, Croatia film : sc. Peri- {i} Predrag, Milan Jeli}, r. Jeli} Milan, k. Nikoli} \or e, mt. Babac Marko. gl. Kosti} Vojislav, sgf. Miodrag Miri}. ul. Ljubi{a Samard`i}, Dravi} Milena, Vlasta Knezovi}, Ba{i} Relja, Nikola Kojo, Neda Arneri}, Mia Aleksi}, Jelisaveta Sabli}, igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2420 m; ALPENSAGA / : r. Dieter Berner. TV-serija (5x90 min); 71. DIE EINFÄLLE DER HEILIGEN KLARA / NJ : r. Vojtech Jasny; 72. VISOKI NAPON / HR, Croatia film : sc. Veljko Bulaji}, Mirko Bo{- njak, Ivan Sale~i}, r. Veljko Bulaji}, k. Branko Bla`ina, mt. Vesna La`eta. gl. Miljenko Prohaska, sgf. Du{an Jeri~evi}. ul. Bo`idarka Frajt, Ljubi{a Samard`i}, Vanja Drach, Milan [trlji}, Zvonimir Lepeti}, Relja Ba{i}, Sanja Vejnovi}, Ivo Gregurevi}, Zvonko Strmac, Ljiljana Gazdi}, Dharles Millot, Predrag Ejdus. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2800 m; DER BLINDE RICHTER : CASANOVA / NJ : r. Vojtech Jasny; 74. HOFFMAN UND ]UPOVI] / NJ : r. Dieter Lemmel. TVserija (6x60 min); 75. KIKLOP / HR, Jadran film, FRZ Dalmacija, Split, TZV Zagreb : sc. Antun Vrdoljak (prema romanu Ranka Marinkovi}a), r. Antun Vrdoljak, k. Tomislav Pinter, mt. Damir German. gl. Miljenko Prohaska, Sene~i}. ul. Frano Lasi}, Ljuba Tadi}, Rade [erbed`ija, Mira Furlan, Boris Dvornik, Relja Ba{i}, Marija Baxa, Mustafa Nadarevi}, Zvonimir Rogoz, Kruno Valenti}, Karlo Bul~i}, Zvonimir ^rnko, Rade Markovi}, Ivo Gregurevi}, Vera Zima. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 3760 m; 76. MEHMED MY HAWK : MEHMED DIVLJI SOKOL / SAD, Peter Ustinov Productions, Jadran film : sc. Ustinov Peter, r. Ustinov Peter, k. Francis Freddie, mt. Honess Peter. gl. Hadjidakis Manos. ul. Denis Quilley, Michael Elpick, Simon Dutton, Leonie Mellinger, Relja Ba{i}, Edward Burnham. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2824 m; 77. MOJ TATA NA ODRE\ENO VRIJEME / SR, CFS Ko{utnjak Avala film, Beograd, Croatia film : sc. Predrag Peri{i}, Milan Jeli}, r. Milan Jeli}, k. \or e Nikoli}, mt. Marko Babac. gl. Vojislav Kosti}, sgf. Slobodan Mija~evi}. ul. Ljubi{a Samard`i}, Milena Dravi}, Boris Dvornik, Neda Arneri}, Relja Ba{i}, Jelisaveta Sabli}, Vlasta Knezovi}, Olivera Markovi}, Nikola Kojo, Vojislav Brajovi}, Du{an Vojnovi}, Nada Vojnovi}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2420 m; 78. NIEMANDSLAND / AT : r. Dieter Berner; 79. UN FORO NEL PARABREZZA : RUPA NA VJETROBRANU / IT, HR, RAI, Rim, C. C. T., Rim, Jadran film, Zagreb : sc. Scavolini Sauro, Bernari Carlo, r. Scavolini Sauro, k. Pogany Cristiano, mt. Lucidi Alessandro. gl. Ortolani Riz. ul. Farmer Mimsy, Frajt Bo`a, Frajt Bo`a, Ba{i} Relja. igr, dgm. opt,,, m; BIS SPÄTER ICH MUSS MICH ERCHIESEN / SAD : r. Vojtech Jasny; 81. NÄGEL MIT KÖPFEN / NJ : r. Wigbert Wicker; DREI UND EINE HALBE PORTION / : r. Sigy Rothemund; 83. RANI SNIJEG U MÜNCHENU / HR, Jadran film, Centar film, Beograd, Makedonija film, Skopje, Zvezda film, Novi Sad : sc. Massot Goran, Bogdan, k. Trbuljak Goran, mt. Tomi} Martin. gl. Depolo Ozren, Zagotta. ul. Pavle Vuisi}, Drago Grge~i}, Iva Marjanovi}, Ute Fiedler, Ba{i} Relja, Uwe Gurtler. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2441 m; 84. THE LOST HERO WALLENBERG / SAD, Paramount Picture : r. Lamont Johnson. 4x60 min; 85. THE SECRET OF BLACK DRAGON / : r. Sigy Rothemund. TV-serija (6x100 min); ANTICASANOVA / HR, Jadran film, Master Film Ltd., London : sc. Vladimir Tadej, r. Vladimir Tadej, k. Goran Trbuljak, mt. Vesna La`eta. gl. Arsen Dedi}, sgf. Vladimir Tadej. ul. David Bluestone, Elisa Tebith, Milena Dravi}, Ljubi{a Samard`i}, Relja Ba{i}, Josip Marotti, Semka Sokolovi}-Bertok, Brigid O Hara, Claudia Lyster. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2534 m; 87. BAL NA VODI / SR, CFS Ko{utnjak Avala film, Beograd, Inex film, Beograd : sc. Jovan A}in, r. Jovan A}in, k. Tomislav Pinter, mt. Sne- `ana Ivanovi}. gl. Zoran Simjanovi}, sgf. Sava A}in. ul. Gala Videnovi}, Sr an Todorovi}, Dragan Bjelogrli}, Goran Radakovi}, Neboj{a Bako~evi}, Milan [trlji}, Relja Ba{i}, \or e Nenadovi}, Marko Todorovi}, Dragomir Bojani}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 3012 m; 88. DICTATOR (THE) : MUSSOLINI / IT, Triangl Prod. : r. Billy Graham; 89. GUTS AND GLORY / Goodman Rosen Prod. : r. Don Tylor; 90. LENTZ ODER DIE FREIHEIT / : Dieter Berner. TV-serija (5x90 min); 91. LJUBAVNA PISMA S PREDUMI[LJAJEM / HR, Marjan film, Split, Croatia film : sc. Berkovi} Zvonimir, r. Berkovi} Zvonimir, k. Trbuljak Goran, mt. Rodica-Virag Maja. gl. arhivska, Sene~i}. ul. Irina Alferova, Vitez Zlatko, Kruno [ari}, Ba{i} Relja, Mustafa Nadarevi}, Sini{a Popovi}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2600 m; DER ASTRONAUT / : r. Roger Bourgckhardt; 93. FORTUNES OF WAR / GB, BBC : r. James Cellan Jones; 94. IL GENERALE (GARIBALDI) / IT, RAI : r. Gigi Magni. TV serija (5x100 min); 95. MILLIONENFUND / : r. Jean-Pierre Heizman; 100

102 Hrvat. film. ljeto. Zagreb/god. 3 (1997), br. 9, str Filmografija Relje Ba{i}a 96. RACE TO THE BOMB / CA, FR : r. J. Belassus; 97. WAR AND THE REMEMBRANCE / ABC : r. Dan Curtis; HEMINGWAY / : r. J. M Sanchez; 99. SECONDO PONCIO PILATO / IT : r. Gigi Magni; 100. THE SNOWMAN : BIO JEDNOM JEDAN SNE[KO / SAD, SR, TRZ Film i ton, Beograd. Pavlina Ltd., New York : sc. Jovan Markovi}, Kajl Moris, Denis Mejtland, r. Stanko Crnobrnja, k. Karpo A}imovi} Godina. gl. arhivska, sgf. Vladan La{i}, kostim. Sne`ana Petrovi}. ul. Relja Ba- {i}, Boris Kavaca. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2550 m; HONOR BOUND / Filmaccord : r. J. Schwartz; 102. TAKO SE KALIO ^ELIK / SR, Terra, Novi Sad, Avala film, Beograd, Zvezda film, Novi Sad, TV Novi sad : Branko k. Miodrag Milo{evi}. gl. arhivska, sgf. i kostim. Nina Vrane{evi}. ul. Lazar Ristovski, Tatjana Pujin, Ljiljana Blagojevi}, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 2873 m; 103. VILA ORHIDEJA / HR, Croatia film, Smart Egg Pictures, London, Art Film 80, Beograd : sc. Ru`a Jurkovi}, Kre{o Golik, r. Kre{o Golik, k. Davorin Gecl, mt. Mirna Supek. Sene~i}, kostim. Doris Kristi}. Cvitkovi}, ton Konstantin ^ok. ul. Rene Medve- {ek, Gordana Gazdi}, Gala Videnovi}, Zlatko Crnkovi}, Vera Ro{i}, Boris Cavazza, Josip Marotti, Relja Ba{i}, Vlatko Duli}, Jovan Li~ina, Mirko Vojkovi} i dr. opt, col, 35 mm, 2602 m; CAPITAN AMERICA / SAD, Menahem Golan Prod. : r. Albert Pyun; 105. JUST ANOTHER SECRET / FR Forsyth Prod. : r. Lawrence Gordon Clarck; 106. STOCKER UND STEIN / NJ, Universum Film, Berlin : r. Stefan Bartmann; SLEEPING WITH FISHES / Palace Prod. : r. Peter Richardson; 108. ^AROBNA TIKVA / HR, Filmoteka 16, Zagreb : sc., r, crte` i animacija Mate Lovri}, k. Boris Sa}er, mt. Mate Lovri}. gl. Ozren Depolo, sgf. Mate Lovri}. ul. Relja Ba{i}. ani, ktm. opt, col, 35 mm, 165 m; MEMORIES OF MIDNIGHT / Doveaudio Inc. : r. Gary Nelson; DIE BOTSCHAFTERIN / NJ, ZDF : r. Peter Deutsch; 111. DIE INTERNAZIONALE ZONE / AU, ÖRF : Milan Dor; 112. KONTESA DORA / HR, HRT, Zagreb, Croatia film, Zagreb : sc. Zvonimir Berkovi}, r. Zvonimir Berkovi}, k. Goran Trbuljak, mt. Maja Rodica-Virag Dora Pejacsevich u obradi Igora Kuljeri}a. ul. Alma Prica, Rade [erbed`ija, Zdravka Krstulovi}, Ksenija Paji}, Bo`idar Boban, Tonko Lonza, Ivo Gregurevi}, Mustafa Nadarevi}, Zvonimir Strmac, Irena Alferova, Relja Ba{i}. igr, dgm. opt, col, 35 mm, 117 min; 113. IZME\U ZAGHLULA I ZAHARIASA: ZAGREB U MOJOJ DU[I / HR, Tuna film, Zagreb, HRT, Zagreb: sc. Hrvoje Hribar, r. Hrvoje Hribar, k. Vanja ^ernjul, mt. Slaven Ze~evi}. gl. Hrvoje Crni}. ul. Alma Prica, Relja Ba{i}, Ksenija Marinkovi}, Rene Medve{ek, Jelena Miholjevi}, Barbara Nola, Barbara Rocco, Nina Violi}, Dario Markovi}, Branko Brezovec, Marijan Palmovi}. igr, ktm. opt, col, 16 mm, 26 min; PU[KA ZA USPAVLJIVANJE / HR, HRT, Zagreb : sc. Hrvoje Hribar, r. Hrvoje Hribar, k. Slobodan Trnini}, mt. Slaven Ze~evi}. gl. Jura Ferina, Pavao Miholjevi}, sgf. Du{ko Jeri~evi}, kostim. Ksenija Jeri~evi}, maska Jasna Rossini. ul. Rene Medve{ek, Nina Violi}, Relja Ba{i}, Alma Prica, Filip [ovagovi}, Jelena Miholjevi}, Vili Matula, Josip Marotti, Dra`en Kuhn, Goran Vi{nji}, Mustafa Nadarevi}, Sun~ana Zelenika, Ksenija Marinkovi}. 16 mm, col (TV-serija). Secondo Poncio Pilato, redatelj Gigi Magni Hrvatski filmski ljetopis, 9/