HRVATSKA. Country Economic Memorandum. Strategija za gospodarski rast kroz europske integracije. (U dva sveska) Svezak 1: Sažetak

Transcription

1 Izvješće br HR HRVATSKA Country Economic Memorandum (EKONOMSKI MEMORANDUM ZA HRVATSKU) Strategija za gospodarski rast kroz europske integracije (U dva sveska) Svezak 1: Sažetak Srpanj Odjel za smanjenje siromaštva i ekonomsku politiku Regija Europe i srednje Azije Dokument Svjetske banke

2 2 AKRONIMI I KRATICE ACM AKs AMS APMC ARD CAP CAP CCBS CCE CDA CEECs CEFTA CEM CERC CIS CGG COM CPF CROSEC CSIPO DASB EAs EPL Association of Cities and Municipalities (Savez gradova i općina) agro-kombinats (agrokombinati) Aggregate Measurement of Support (Agregatna mjera potpore) Agency for the Protection of Market Competition (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja - AZTN) Agency for Rural Development (Agencija za ruralni razvoj) Common Agricultural Policy (Zajednička poljoprivredna politika) Country Action Plan (Plan djelovanja za Hrvatsku) Croatian Central Bureau of Statistics (Državni zavod za statistiku DZS) Croatia Chamber of Economy (Hrvatska gospodarska komora HGK) Croatian Securities Depository Agency (Središnja depozitarna agencija - SDA) Central and Eastern European Countries (zemlje srednje i istočne Europe zemlje SIE) Central European Free Trade Agreement (Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini - CEFTA) Country Economic Memorandum (Ekonomski memorandum za Hrvatsku) Croatian Energy Regulatory Council (Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti) Commonwealth of Independent States (Zajednica neovisnih zemalja) Consolidated General Government (konsolidirana opća država) Council of Ministers (Vijeće ministara) Croatian Privatization Fund (Hrvatski fond za privatizaciju - HFP) Croatian Securities Commission (Komisija za vrijednosne papire) Croatian State Intellectual Property Office (Državni zavod za intelektualno vlasništvo) State Agency for Deposit Insurance and Bank Rehabilitation (Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka) Europe Agreements (Europski sporazumi) employment protection legislation (propisi o zaštiti zaposlenja)

3 3 FIAS FDI FTAs GHG HBOR HEP HPB IACS IAS IFIs IP IPPC JANAF MBIs MFN MJALSG MMATC MOJ MoST MOU NEAP NGOs NIS NSC OECD PCO Foreign Investor Advisory Service (Savjetodavna služba za strana ulaganja) Foreign Direct Investment (izravna strana ulaganja) Free-Trade Agreements (sporazumi o slobodnoj trgovini) greenhouse gases (staklenički plinovi) Croatian Bank for Reconstruction and Development (Hrvatska banka za obnovu i razvitak) Hrvatska elektroprivreda d.d. Croatia Postal Bank (Hrvatska poštanska banka) Integrated Administration and Control System (Integrirani sustav upravljanja i kontrole) International Accounting Standards (Međunarodni računovodstveni standardi - MRS) international financing institutions (međunarodne financijske institucije) intellectual property (intelektualno vlasništvo) Integrated Pollution Permit and Control Regulation (integrirano reguliranje dozvole i kontrole zagađivanja) Jadranski naftovod d.d. Market Based Instruments (tržišni instrumenti) Most-Favored Nation (najpovlaštenija nacija) Ministry of Justice, Administration and Local Self-Government (Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave MPULS) Ministry of Maritime Affairs, Transport and Communications (Ministarstvo pomorstva, prometa i veza - MPPV) Ministry of Justice (Ministarstvo pravosuđa) Ministry of Science and Technology (Ministarstvo znanosti i tehnologije) Memorandum of Understanding (Memorandum o suglasnosti) National Environment Strategy (Nacionalna strategija zaštite okoliša) Non-governmental organizations (nevladine organizacije) Newly Independent States (nove neovisne države) National Steering Committee (Nacionalni koordinacijski odbor) Organization for Economic Cooperation and Development (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) Pan-European Cumulation of Origin

4 4 PIFs PSE R&D SAA SEECs SOE TERFN TINA TPA TTFSE UCTE ULC UNDP USAID VET VSE WBES ZSE (Paneuropska kumulacija podrijetla) Privatization Investment Funds (privatizacijski investicijski fondovi PIF-ovi) Producer Support Estimate (procjene potpore proizvođačima) Research and Development (istraživanje i razvoj) Stabilization and Association Agreement (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - SSP) South Eastern European Countries (zemlje jugoistočne Europe zemlje JIE) state-owned enterprises (poduzeća u državnom vlasništvu) Trans-European Rail Freight Network (Transeuropska mreža željezničkog prijevoza) Transport Infrastructure Needs Assessment (Procjena potreba u prometnoj infrastrukturi) Third-party access (pristup treće strane) Trade and Transport Facilitation in Southeast Europe Program (Program olakšavanja trgovine i prijevoza u Jugoistočnoj Europi) Union for Coordination of Transmission of Electricity (Unija za koordinaciju prijenosa električne energije) Unit labor costs (jedinični troškovi rada) United Nations Development Programme (Razvojni program Ujedinjenih naroda) United States Agency for International Development (Američka agencija za međunarodni razvoj) Vocational Education Training (strukovno obrazovanje) Varaždin Stock Exchange (Varaždinska burza VB) World Business Environment Survey (Svjetsko istraživanje o poslovnom okruženju) Zagreb Stock Exchange (Zagrebačka burza ZB) Potpredsjednik: Regionalni direktor: Direktor sektora: Voditelj sektora: Voditelji tima: Johannes F. Linn (ECAVP) Andrew N. Vorkink (ECCU5) Cheryl Gray (ECSPE) Bernard Funck (ECSPE) Helena Tang (PRMTR) Daniel Fernardo Oks (LCSPE)

5 5 SADRŽAJ ZAHVALA IZVADAK A. UVOD B. O STRATEGIJI INTEGRACIJE I RASTA UKRATKO C. KRITIČNA USKA GRLA ZA ODRŽIVI RAST D. RJEŠAVANJE OGRANIČENJA RASTA E. KONKURIRANJE U EUROPI F. UPRAVLJANJE PROMJENAMA U SEKTORU ZAŠTITE OKOLIŠA G.ZAKLJUČAK

6 6 ZAHVALA Ovaj Ekonomski memorandum za Hrvatsku se temelji na nalazima misije koja je posjetila Hrvatsku u svibnju i naknadnim raspravama do travnja Izvješće analizira reforme i opcije ekonomske politike koje Hrvatska mora provoditi kako bi podržala održivi rast i istovremeno ispunjavala zahtjeve iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji će dovesti do europske integracije. Voditelji tima su Helena Tang (voditeljica projekta do kraja misije u svibnju 2002.) i Daniel Oks (voditelj projekta do dovršetka izrade Izvješća). Ostali članovi tima zaposlenici Svjetske banke su: Bruce Courtney (makroekonomska politika), Sanja Madžarević-Šujster (fiskalna politika), Jan Rutkowski (tržište rada), Csaba Csaki (poljoprivreda), Antonio Nucifora (poljoprivreda), Anil Markandya (zaštita okoliša), Sue Berryman (obrazovanje), Ivan Drabek (obrazovanje), Charles Woodruff (investicijska klima). Konzultanti koji su sudjelovali u izradi dokumenta su: Nevenka Čučković (privatizacija), Krešimir Jurlin (trgovina i strane investicije), Andrew Lovegrove (financijski sektor), Hernan Fuenzalida (zakon o radu), Oxford Economic Research Associates, UK (promet i energija), Gordon Evans (reforma javne uprave), Stjepan Tanić (poljoprivreda), i Thomas Herzfeld (poljoprivreda). Korisni su komentari dobiveni od Kylea Petersa, Bernard Funcka (voditelja sektora), Helene Tang (kao savjetnika), Indire Konjhodžić, Katarine Mathernove, Manuela Marina, Irine Kichigine, Andreja Bolfeka i Harrya Broadmana. Mariela Alvarez, Nancy Davis-Cole, Usha Rani Khanna i Kathryn Rivera su pomogle pri konačnom uređivanju dokumenta. Carlos Silva-Jauregui je dao stručnu analizu dokumenta.

7 7 IZVADAK Otkad je Hrvatska stekla neovisnost, njezino je gospodarstvo doživjelo krupnu preobrazbu. Uvedeni su tržišni zakoni i institucije, a ogromni realni pad proizvodnje iz prvih godina neovisnosti, kad je zemlja bila pogođena ratom, praktički je nadoknađen. Ta su postignuća ostvarena unatoč veoma nestabilnom geopolitičkom okruženju. Sadašnja vlast, izabrana godine, ubrzala je tu preobrazbu otvaranjem Hrvatske prema globalnim tržištima kroz članstvo u WTO-u i CEFTA-i, suradnju sa susjedima iz jugoistočne Europe i osobito potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU-om. Komponenta SSP-a koja se odnosi na liberalizaciju trgovine vezuje Hrvatsku za područje slobodne trgovine koje je u nastajanju diljem Europe i pruža mogućnost povećanja izravnih stranih ulaganja i trgovinskih tijekova. Hrvatska u presudnoj mjeri ovisi o liberalizaciji trgovine i stranim ulaganjima u cilju poticanja konkurentnosti, uvođenja novih tehnologija, te povećanja produktivnosti radi održavanja rasta. Koristi od SSP-a znatno su dalekosežnije od trgovine. SSP-ovi se umnogome mogu usporediti s Europskim sporazumima (ES) potpisanim između EU i 10 zemalja srednje i istočne Europe (CEEC zemlje SIE) prije nego što su postale kandidatima za pristup EU. Kao što je to slučaj s ESovima, i SSP-ovi pružaju okvir za europsku integraciju. To je proces usklađivanja zakona, institucija i politika s acquis communautaireom EU-a koji ima najveći integracijski utjecaj. SSP predstavlja priliku kao i izazov za sljedeći krug strukturnih reformi u Hrvatskoj. Izazov pred kojim se nalazi Hrvatska jest stvoriti uvjete koji će privući ulaganja i pokrenuti rast. Ti se uvjeti mogu općenito uzevši razvrstati kao: (a) stabilni, napredni i predvidivi zakoni i institucije; (b) učinkovito tržište rada i financijsko tržište; (c) makroekonomska i financijska stabilnost; (d) socijalna i ekološka održivost; (e) djelotvorna integracija u europske infrastrukturne mreže koja osigurava konkurentne troškove i kvalitetu; te (f) dinamično okruženje usmjereno prema poslovanju koje olakšava proizvodnju robe visoke dodane vrijednosti te promiče prihvaćanje učinkovitih procesa i inovativnih tehnologija. Ovo izvješće predlaže strategiju reforme za brži gospodarski rast kroz europsku integraciju. Kako bi se pokrenuo potencijal rasta u Hrvatskoj, trebale bi se poduzeti reforme kojima će se dovršiti prijelaz u moderno tržišno gospodarstvo. Hrvatska je načinila značajan napredak u prilagodbi tržišta i zakonodavstva i propisa onima u Europskoj uniji, reformirala bankarski sektor, liberalizirala trgovinu i općenito stvorila uvjete za razvoj privatnog sektora. Preostale glavne slabosti su: nedovoljno utvrđena vlasnička i vjerovnička prava, loše funkcioniranje sudstva u kombinaciji s lošim upravljanjem, te kruta tržišta rada. Vlada je poduzela neke korake u rješavanju svakog od tih pitanja, iako je od presudne važnosti da Vlada i dalje radi na naporima u provedbi reformi u tim područjima. Ovi glavni problemi odgovorni su za ograničeno restrukturiranje poduzeća, te sporo otvaranje novih radnih mjesta i poduzeća. Stopa nezaposlenosti od 15% i dalje ostaje glavno pitanje koje zabrinjava na socijalnoj i gospodarskoj razini. Osim toga, potrebna je fiskalna reforma kako bi se pružio stabilan politički i makroekonomski okvir za potporu poticajima koje će stvoriti makroekonomske reforme usmjerene prema poticanju ulaganja i učinkovitoj raspodjeli resursa. Visoka razina javnih izdataka, fiskalni deficiti i rastući dug izlažu Hrvatsku potencijalnoj makroekonomskoj

8 8 nestabilnosti. Vlada bi možda trebala primijeniti bržu fiskalnu prilagodbu nego proteklih godina. Time bi se uklonili strahovi o održivosti duga, te bi se na taj način neizravno osigurala financijska stabilnost. Smanjenje pro-cikličkih sklonosti u politikama i institucijama fiskalnog i financijskog sektora smanjilo bi osjetljivost Hrvatske na šokove. Budući da je financijski sustav veoma "euroiziran", stabilnost tečaja ključna je za stabilnost financijskog sustava. Učinkovita reforma javne uprave potrebna je kako bi se osiguralo da se predviđeno donošenje brojnih novih zakona i propisa djelotvorno ostvari. Takva bi reforma poboljšala i Vladine sposobnosti upravljanja politikama. Moderna i učinkovita javna uprava presudna je i za razvitak institucionalnih sposobnosti koje će osigurati provedbu obveza koje je Hrvatska preuzela SSP-om, uključujući i ujednačivanje s acquijem. Ostali su ključni ulazni elementi za stvaranje povoljne klime za ulaganja i konsolidiranje izgleda za rast kvalificirana radna snaga, učinkovita financijska tržišta i visokokvalitetne/rentabilne infrastrukturne službe. Hrvatska je već postigla značajan napredak na tim područjima. Međutim, provedba reformi u tim sektorima ne bi bila skupa i bila bi dobra za rast i europsku integraciju. Stoga treba provesti reformu visokog obrazovanja, kao i reforme za stvaranje tržišno orijentiranih infrastrukturnih institucija kako predviđaju smjernice EU-a, uključujući institucijski razvitak regulatora i jačanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Visoko konkurentno europsko okruženje osobito zahtijeva dobro usredotočene programe izobrazbe i visokog obrazovanja koji tvrtkama nude kvalificirano osoblje s odgovarajućim vještinama za ekonomiju znanja u kojoj je rast potaknut inovacijama. Daljnje produbljivanje financijskih tržišta, koje je usko vezano za naprijed naznačene reforme u pravnom i institucionalnom okviru, trebalo bi se osim toga usredotočiti i na jačanje regulatornih i nadzornih funkcija, posebno u ne-bankarskim sektorima. Jednako su tako tržišno usmjereni energetika, prijevoz i komunikacije presudni za jačanje globalne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i poticanje njegove integracije u europsko gospodarstvo, stvarajući pritom mogućnosti za izravna strana ulaganja. Iako izvješće preporučuje brzo donošenje i provedbu raznih politika i institucija ugrađenih u acquis EU-a, također postoje dva područja, a to su poljoprivreda i okoliš, gdje se predlaže drugačija vrsta strategije za udovoljavanje zahtjevima EU-a. U slučaju okoliša, predlaže se postupna provedba direktiva EU-a koja će strateški uvoditi ulaganja, dajući prednost onima kod kojih se opipljive koristi mogu ostvariti u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju. Plan reforme na području zaštite okoliša također je pokretan razmatranjima o učinkovitosti usmjerenim uglavnom prema uvođenju tržišnih mehanizama za ublažavanje zagađenja i poticanje većeg sudjelovanja privatnog sektora radi smanjenja proračunskog opterećenja. U području poljoprivrede preporučuje se usklađivanje postojećih instrumenata sa zahtjevima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i ZPP-a (Zajedničke poljoprivredne politike), ali uz smanjenje razina potpore ispod onih trenutno raspoloživih u okviru ZPP-a. U usporedbi s postojećom situacijom, ovaj bi scenarij ubrzao rast i popravio položaj siromašnih zbog nižih cijena hrane i većeg udjela hrane u njihovoj potrošačkoj košarici. Strateški je potrebno hitno ubrzati dinamiku institucijskog razvitka i razvitka ljudskog kapitala kako u sektoru okoliša, tako i u poljoprivrednom sektoru.

9 9 SAŽETO IZVJEŠĆE A. UVOD 1. Od svog osamostaljenja, Hrvatska je doživjela duboku gospodarsku i institucijsku preobrazbu. Njezino konsolidiranje kao neovisne države dovelo je do rata sa svim socijalnim i gospodarskim troškovima koji su za njega vezani. Proizvodnja je pala za najmanje jednu trećinu. Mir je, barem na početku, bio skup u smislu ulaganja u obnovu, troškova ublažavanja socijalnih posljedica rata i svladavanja hiperinflacije. Do danas je Hrvatska praktički vratila svoju proizvodnju na razinu koju je imala prije osamostaljenja. To se postignuće ne može prenaglasiti u kontekstu visoko nestabilnog geopolitičkog okruženja i troškova prijelaza iz njene socijalističke prošlosti u tržišno gospodarstvo. 2. Napredak je bio značajan i iz regionalne perspektive u usporedbi s drugim zemljama srednje i istočne Europe (CEECs zemlje SIE) i iz povijesne perspektive situacije prije pet ili 10 godina. Hrvatska je uvela tržišne zakone i institucije uključujući: liberalizaciju trgovine, privatizaciju poduzeća u državnom vlasništvu, restrukturiranje i privatizaciju svog bankarskog sektora, donošenje pravnog okvira za zaštitu vlasničkih prava, novo radno zakonodavstvo i zakonodavstvo o okolišu, te nove zakone i propise u cilju jačanja uloge privatnog sektora u infrastrukturnom razvitku. 3. Međutim, reforme u Hrvatskoj u mnogim područjima još uvijek zaostaju za reformama u zemljama srednje i istočne Europe (SIE). Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća Hrvatsku je karakterizirala dominantnost velikih nerestrukturiranih poduzeća. Kao i u drugim državama bivše Jugoslavije, koje su prije tranzicije poduzeća bilo uglavnom u društvenom vlasništvu, proces privatizacije u Hrvatskoj uvelike je preferirao kupnju dionica poduzeća od strane uprave i zaposlenika. Taj način privatizacije nije doveo do restrukturiranja poduzeća, jer je obeshrabrio strana ulaganja. Zbog nedovršene privatizacije (u kojoj su prevlast imali oni koji su se nalazili unutar sustava) i neodgovarajućih poticaja za restrukturiranje poduzeća, udio privatnog sektora u gospodarstvu ostao je razmjerno malen. Kruto radno zakonodavstvo ograničava otvaranje novih radnih mjesta, te ostaje čimbenikom koji stoji iza visoke stope nezaposlenosti u Hrvatskoj. Iako zakoni o zaštiti vlasništva i vjerovnika postoje, njihova je provedba skupa i često neizvjesna, a stečajni postupci su i dalje neučinkoviti. Vlasništvo nad nekretninama nije dobro utvrđeno zbog značajnih problema s upisom u katastar i zemljišne knjige iako su u tijeku važne inicijative za rješavanje tih problema. Javna uprava nije dosegla razinu institucijskog razvitka potrebnu za djelotvornu provedbu mnogih nedavno donesenih modernih zakona i propisa. Slaba javna uprava barem je djelomično odgovorna za ogromnu visinu javnih izdataka u Hrvatskoj. 4. Vlada izabrana početkom pripremila je, kroz svoje regionalne inicijative i inicijative europske integracije, teren za novi krug strukturnih reformi. Nova je Vlada Hrvatsku otvorila globalnim tržištima kroz članstvo u WTO-u i CEFTA-i, suradnju sa susjedima iz jugoistočne Europe i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU-om. SSP-i su se razvili iz Procesa stabilizacije i pridruživanja, koji je osigurao okvir za politiku EU-a prema zemljama Zapadnog Balkana. SSP-ovi se mogu usporediti s Europskim sporazumima (ES) potpisanim između EU i 10 zemalja SIE prije nego što su one postale kandidati za pristup EU. Za tih 10 zemalja SIE, proces integracije u EU ozbiljno je započeo s potpisivanjem ES-ova. Integracija zemalja SIE u EU kroz ES-ove bila je znatno

10 10 dalekosežnija od trgovine. Proces usklađivanja zakona, institucija i politika s acquis communaitaireom 1 EU-a ima najveći razvojni i integracijski utjecaj na zemlje koje pristupaju. To je pripremilo teren za povećanje priljeva izravnih stranih ulaganja u zemlje SIE i za njihovu integraciju u trgovinsku, proizvodnu i financijsku mrežu tvrtki iz EU. 5. Jednako tako, provedba SSP-a vjerojatno će potaknuti izravna strana ulaganja i trgovinske tijekove u Hrvatskoj, djelomično kroz trgovinu, ali, što je još važnije, osiguranjem okvira za približavanje acquisu. Potpisivanje SSP-a olakšava integraciju Hrvatske u područje slobodne trgovine koje je u nastajanju u većem dijelu Europe. Hrvatska je u posljednje dvije godine potpisala sporazume o slobodnoj trgovini s 35 europskih zemalja (nakon što je pristupila CEFTA-i u ožujku 2003, neki od njih zamijenjeni su pojedinačnim ugovorima o slobodnoj trgovini s članicama CEFTA-e). Značajno uklanjanje trgovinskih prepreka i prepreka ulaganju vjerojatno će imati snažne dinamičke učinke na ulaganja i trgovinske tijekove u regiji. Ali krajnja je svrha SSP-a omogućiti Hrvatskoj (i svim drugim zemljama JIE koje potpišu slične sporazume) da se osloni na praksu EU-a kako bi na bolji način osmislila svoje zakone i institucije radi olakšavanja slobodnog kretanja robe, usluga, kapitala i radnika diljem Europe. Ciljevi SSP-a također uključuju uvođenje vladavine prava, poštivanje prava pojedinaca, modernizaciju procesa politike i jačanje ukupne održivosti države. To je jedinstvena prilika da postane zemljopisno privlačna za izravna strana ulaganja koja istovremeno mogu poticati regionalno integriranje i osigurati brzo približavanje Europskoj uniji. 6. Izazov pred kojim se Hrvatska nalazi je stvoriti uvjete koji će privući ulaganja i potaknuti rast. Ti se uvjeti mogu općenito uzevši razvrstati kao: (a) stabilni, napredni i predvidivi zakoni i institucije (uključujući dobro utvrđena vlasnička i vjerovnička prava, dobro funkcioniranje sudstva i odgovarajuću provedbu zakona); (b) učinkovita tržišta faktora (fleksibilna tržišta rada, odgovarajuće kvalifikacije za rast potaknut inovacijama, te duboka razvijena - financijska tržišta); (c) makroekonomska i financijska stabilnost; (d) socijalna i ekološka održivost; (e) djelotvorna integracija u europske infrastrukturne mreže koja osigurava kompetitivni trošak/kvalitetu; te (f) dinamično okruženje orijentirano prema poslovanju koje olakšava proizvodnju robe visoke dodane vrijednosti te promiče prihvaćanje učinkovitih procesa i inovativnih tehnologija. SSP od Hrvatske zahtijeva prihvaćanje acquis communautairea koji pruža izvrsno mjerilo za zakone, propise i institucije koji su potrebni za stvaranje tih uvjeta. 7. Ovo se izvješće usredotočuje na određivanje slijeda reformi i ulaganja koje zahtijeva SSP i približavanje acquis communautaireu. To podrazumijeva utvrđivanje i procjenu prijelaznih troškova i koristi koje će Hrvatska imati zbog potrebnih reformi/ulaganja kako bi se odredili oni koji imaju prioritet jer će odmah u početku donijeti najveće koristi i najmanje početne troškove. Kako bude napredovalo gospodarsko približavanje Europskoj uniji, razvijat će se i ekonomsko opravdanje sudjelovanja u skupljim programima ulaganja i/ili reformama koje više odgovaraju visokorazvijenim gospodarstvima. U izvješću se također raspravlja i usredotočuje na učinkovite instrumente 1 Acquis (Pravna stečevina Zajednice) sastoji se od: sadržaja, načela i političkih ciljeva Ugovora (uključujući Ugovor iz Amsterdama); zakonodavstva donesenog na temelju Ugovora, te sudske prakse Suda EZ-a; izjava i rezolucija donesenih u okviru Unije; zajedničkih djelovanja, zajedničkih stavova, deklaracija, zaključaka i drugih akata u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike; zajedničkih djelovanja, zajedničkih stavova, potpisanih konvencija, rezolucija, izjava i drugih akata usuglašenih u okviru pravosuđa i unutarnjih poslova; te međunarodnih sporazuma koje je zaključila Zajednica kao i sporazuma koje su međusobno zaključile države članice u odnosu prema aktivnostima Unije.

11 11 za ispunjavanje standarda EU-a. To podrazumijeva veće korištenje tržišnih instrumenata uz veće sudjelovanje privatnog sektora (u infrastrukturi, okolišu i obrazovanju), te jačanje uloge i pravilno funkcioniranje tržišta faktora (tržišta rada i financijskog tržišta). B. O STRATEGIJI INTEGRACIJE I RASTA UKRATKO 8. Srž dijagnoze izložene u ovom izvješću jest da su neprimjereno utvrđena vlasnička i vjerovnička prava, loše funkcioniranje sudstva i meka proračunska ograničenja odgovorni za ograničeno restrukturiranje poduzeća i slabo otvaranje novih radnih mjesta i poduzeća. To su glavne prepreke brzom i održivom rastu u Hrvatskoj. Otvaranje novih radnih mjesta ometaju i strogi propisi o zaštiti zaposlenja. Uz nezaposlenost od 15% i bez jasnog trenda smanjenja te stope, nezaposlenost ostaje ključno pitanje koje zabrinjava na socijalnoj i gospodarskoj razini. 9. Za uklanjanje ovih ograničenja potrebne su zakonodavne inicijative, ali, što je još važnije, i reforma javne uprave kako bi se osigurala njihova djelotvorna provedba i izvršenje tog zakonodavstva. Moderna i učinkovita javna uprava bila bi presudna i za razvitak institucijskih sposobnosti potrebnih Hrvatskoj da ispuni svoje obveze iz SSP-a, uključujući i one koji se odnose na približavanje acquisu. 10. Drugi ključni ulazni elementi koji utječu na brz i održiv razvitak su kvalificirana radna snaga i visokokvalitetne i rentabilne infrastrukturne usluge. Zbog toga je važna reforma visokog obrazovanja i tržišno orijentiranih infrastrukturnih institucija kako predviđaju smjernice EU-a, uključujući institucijski razvitak ključnih regulatora i jačanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Visoko konkurentno europsko okruženje posebno zahtijeva dobro usmjerene programe izobrazbe i visokog obrazovanja koji tvrtkama nude kvalificirano osoblje s odgovarajućim vještinama za ekonomiju znanja u kojoj je rast potaknut inovacijama. U takvom bi gospodarstvu ključnu ulogu imalo istraživanje i razvoj (R&D). Istraživanje i razvoj na razini tvrtke treba poticati, a istraživačke centre preoblikovati kako bi povećali sinergiju s privatnim tvrtkama na području visoke tehnologije. Slično bi i tržišno orijentirana energetika, prijevoz i komunikacije bili presudni za jačanje konkurentnosti i poticanje integracije u europsko gospodarstvo, otvarajući pritom široke mogućnosti razvitka privatnog sektora i izravnih stranih ulaganja. 11. Dublja integracija Hrvatske u Europu nastavit će poticati izravna strana ulaganja, konkurentnost i prijenos znanja. Hrvatsku strategiju liberalizacije trgovine potiču SSP potpisan s EU, WTO te dvostrani sporazumi o slobodnoj trgovini sa zemljama SIE i JIE. Do svibnja 2004, nakon proširenja EU-a, gotovo 70 posto hrvatske trgovine bit će trgovina s državama Europske unije i, kad prođe prijelazno razdoblje u kojem će vrijediti SSP, carine će na tih 70 posto trgovine biti na nuli. Ima, međutim, još prostora za daljnje širenje liberalizacije trgovine snižavanjem carina za MFN trgovinske partnere (najpovlaštenije nacije) koji nisu obuhvaćeni sporazumima o slobodnoj trgovini na razine koje postoje u EU. Jednako bi tako (uz pretpostavku sa će Hrvatska poduzeti potrebne aktivnosti da ojača carinsku upravu), sudjelovanje u paneuropskom sustavu dijagonalne kumulacije podrijetla (sustav PCO - Paneuropska kumulacija podrijetla) vjerojatno potaknulo izravna strana ulaganja i imalo značajan utjecaj na trgovinu, produktivnost i rast. 12. Predložene mikroekonomske reforme moraju biti ugrađene u stabilan makroekonomski i financijski okvir. U Hrvatskoj će to podrazumijevati rješavanje fiskalnih pitanja i to posebno mase plaća u javnom sektoru, troškova za mirovine i

12 12 zdravstvo, te različite oblike državne pomoći općenito. Stabilan makroekonomski okvir podrazumijevao bi također i rješavanje pitanja financijske stabilnosti, i to posebno opreznih propisa i nadzora nad bankama kako bi se spriječilo da brzi rast kredita i potencijalna nestalnost tečaja naruše kvalitetu bilance banaka (u tom smislu su već poduzete neke važne mjere). U ovom se izvješću predlaže da bi brža dinamika fiskalne prilagodbe bila važna kako bi se uklonili razlozi zabrinutosti vezani za održivost duga. Općenito govoreći, smanjenje pro-cikličkih sklonosti u politikama i institucijama fiskalnog i financijskog sektora Hrvatskoj će pomoći da bude manje osjetljiva na šokove kakvima je bila izložena tijekom prošlog desetljeća. 2 C. KRITIČNA USKA GRLA ZA ODRŽIVI RAST 13. Glavna ograničenja Hrvatske za ovu strategiju su sljedeća: Usprkos postojećem programu fiskalne prilagodbe, makroekonomski okvir Hrvatske i dalje je ranjiv. Primarni fiskalni deficit u skladu s održivosti duga je najmanje 2 postotna boda ispod onoga u Pretjerano velik javni sektor (javni izdaci iznose više od 50 posto BDP-a), velik deficit javnog sektora (koji je u razdoblju od do u prosjeku iznosio 6,5 posto) i visok javni dug gospodarstvo čine ranjivim na negativne šokove. Spora fiskalna prilagodba tada bi mogla u prisutnosti takvih šokova uvesti gospodarstvo u začarani krug eksplozivnog rasta javnog duga, niske razine privatnih ulaganja i niskog rasta koji bi doveli kako do makroekonomske, tako i do financijske nestabilnosti. Nestabilni makroekonomski okvir djeluje kao glavna destimulacija ulaganju u proizvodnju dobara, faktore, usluge ili ljudski kapital. Strategija privatizacije koja je odabrana 90-ih godina nije pridonijela restrukturiranju poduzeća i otvaranju novih radnih mjesta; osim toga, ona je destimulirala strana ulaganja. Kao i u slučaju drugih zemalja bivše Jugoslavije, gdje su prije tranzicije poduzeća bila pretežno u društvenom vlasništvu, u procesu privatizacije provedenom u Hrvatskoj ogromna je prednost dana otkupu dionica od strane menadžera i zaposlenika. Prevlast tih velikih poduzeća u nekonkurentnom okruženju destimulirala je nastanak malih i srednjih poduzeća. Velika poduzeća čiji su vlasnici bili ljudi iz kuće, kao što su privatizirani poljoprivredni kombinati, sposobni su mobilizirati snažnu političku potporu protiv svake ponude preuzimanja od strane strateškog investitora. Poduzeća u državnom vlasništvu i dalje traže i dobivaju povlašteni tretman, stvarajući istovremeno velike gubitke, izbjegavajući tvrda proračunska ograničenja i izmiču stečajnom postupku. Povlašteni tretman uključuje programe konsolidacije za poljoprivredne kombinate i programe sanacije za brodogradilišta. 2 Čak i uz vrstu gospodarskog razvoja u kojem bi se otvorilo više radnih mjesta, dijelovi stanovništva, osobito oni koji su duže nezaposleni, još uvijek bi mogli biti isključeni iz mogućnosti zapošljavanja zbog nedostatka odgovarajućih znanja i vještina i iz drugih razloga. Ovo izvješće ne rješava te socijalne dimenzije izravno, budući da su se njima bavile nedavno pripremljena Studija o siromaštvu (Poverty Assessment) i Analiza javnih rashoda i proračunskih institucija (Public Expenditure Review).

13 13 Prisutna je sklonost "štićenju" radnih mjesta kroz skupe programe zaštite zaposlenja ili kroz subvencije gubitaškim poduzećima u državnom vlasništvu. Problem je sa zakonodavstvom koje štiti radnu snagu taj da iznad određenih granica koje su potrebne u svrhu socijalne zaštite ono često dovodi do zaustavljanja potražnje za radnom snagom, a time i do pogoršanja problema nezaposlenosti, restrukturiranja poduzeća i otvaranja novih radnih mjesta. Jednako tako, problem s povlasticama koje se daju poduzećima u državnom vlasništvu, a posebno brodogradilištima, željeznici i poljoprivredno-prerađivačkim tvrtkama (kako putem izravnih transfera, tako i izuzećem od fiskalnih obveza, povoljnim kreditima i diskriminacijskom zaštitom) je taj da, iako se može činiti kako se njima štite radna mjesta, oni imaju upravo suprotan učinak. Odgađanjem restrukturiranja poduzeća u državnom vlasništvu, te sprječavanjem razvitka jednakih mogućnosti za privatna ulaganja, te politike destimuliraju ulazak novih tvrtki, širenje postojećih tvrtki i održivo otvaranje novih radnih mjesta. Unatoč značajnom napretku prema uspostavljanju pravnog i institucijskog okvira potrebnog radi podržavanja povoljne klime za ulaganja, pravne nesigurnosti u pogledu vlasničkih prava i njihovo izvršenje kroz sudstvo predstavljaju veliku prepreku novim ulaganjima. Prava vjerovnika nad kojima se na može provesti ovrha ozbiljno ugrožavaju financijsko posredovanje koje je presudno za restrukturiranje poduzeća. Slabljenje prava vjerovnika u stečajnom postupku predstavlja još jedan čimbenik koji je odgovoran za ograničena ulaganja i restrukturiranje poduzeća. U sustavu javne uprave i sudstvu u Hrvatskoj nedostaju ljudske i institucijske sposobnosti za provedbu i izvršenje predloženih zakona, propisa i politika. Previše se često događa da zakoni i propisi postoje, ali se ne primjenjuju zbog nedostatka razumijevanja o svrsi i primjeni zakona, nedostatka poticaja za poštivanje i/ili izvršenje, politizacije državnih službenika, itd. Jednako tako, državni službenici u Hrvatskoj nisu pokazali sposobnost određivanja prioriteta u pogledu ulaganja i reformi, ni pravilnog razlikovanja najjeftinijih i učinkovitijih rješenja za pribavljanje javnih dobara kompatibilnih s tržištem. To je veoma skupo, kako u fiskalnom, tako i u ekonomskom smislu. Osim toga, loše funkcioniranje sudstva ometa restrukturiranje poduzeća, razvitak financijskog tržišta i klimu za ulaganja općenito. 14. Sljedeći dio ispituje kako se mogu riješiti ta uska grla. Makroekonomska i fiskalna strategija D. RJEŠAVANJE OGRANIČENJA RASTA 15. Uspješna politika makroekonomske stabilizacije i poboljšana sigurnosna situacija stvorili su temelje za gospodarski oporavak godine nakon kumulativnog pada realnog BDP-a od 36 posto i U razdoblju BDP je rastao u prosjeku 6,4 posto pokretan uglavnom domaćom potražnjom, dok su među ulaganjima prevladavale aktivnosti poslijeratne obnove. Poboljšanje gospodarskog stanja u Hrvatskoj je potaknulo velik priljev kapitala kojim je financiran uvoz robe za obnovu i robe široke potrošnje. Bruto ulaganja su u razdoblju skoro utrostručena na 27,5 posto BDP-a.

14 Međutim, brz rast kredita, sve veći javni rashodi i snažan rast plaća su doveli do neodržive ekspanzije ukupne potražnje, što je za ishod imalo dvoznamenkasti deficit tekućeg računa platne bilance godine. Prociklička fiskalna politika je u razdoblju preokrenula hrvatski fiskalni suficit u deficit u rasponu od 1,5 do 3 posto BDP-a, dok su rashodi opće države porasli s 44 posto BDP-a godine na 57,2 posto BDP-a 1999., potaknuti obnovom i povećanjem plaća i socijalnih rashoda. 17. Hrvatske vlasti su oklijevale da fiskalnu politiku učine restriktivnijom i zauzdaju fiskalne rashode. Umjesto toga, monetarna politika je godine podnijela najveći teret restriktivne politike. Iako je ta politika pomogla smanjiti deficit tekućeg računa na 7 posto BDP-a, rast kredita je brzo obuzdan, ali je uslijedila i recesije. Recesija, koja je nastupila krajem 1998., bila je dodatno pogoršana ruskom krizom i izbijanjem oružanog sukoba na Kosovu u svibnju godine. Kuna, čiji se tečaj od stabilizacijskog programa iz godine kretao u uskom rasponu, deprecirala je za 12 posto od sredine do sredine godine. Ekspanzija javne potrošnje tijekom devedesetih je djelomice omogućena znatnom mobilizacijom prihoda. No, kontrakcija BDP-a u je za posljedicu imala sniženje poreznih prihoda i porast subvencija i transfera, što je prouzrokovalo pogoršanje fiskalnog deficita na 8,2 posto BDP-a. Javni dug se između i godine popeo za više od 20 postotnih bodova BDP-a (uključujući Vladina jamstva i dospjela a neplaćena dugovanja). 18. Nova Vlada izabrana planirala je fiskalnu prilagodbu, ograničavanje plaća i ubrzanje strukturnih reformi. Vlada je ubrzo krenula s daljnjim restrukturiranjem i privatizacijom bankarskog sektora i liberalizacijom trgovinskog režima. Godine Vlada je uvela mirovinski sustav s više stupova koji obuhvaća i drugi stup osobne kapitalizirane štednje u privatnim fondovima koji je obvezan za sve zaposlenike u dobi do 40 godina. Postroživanje fiskalne politike je utrlo put snižavanju kamata što je dovelo do ojačanog povjerenja poduzetnika i potrošača, a time i do oporavka ukupne privatne potražnje. Sa svoje strane, olakšan gospodarskim oporavkom u Europi, prethodnom deprecijacijom realnog efektivnog tečaja i oporavkom turizma, neto rast izvoza je pridonio rastu koji je u razdoblju dostigao prosjek od oko 3,5 posto. Tečaj je ostao prilično stabilan, a stopa inflacije niska. Vraćanje povjerenja u bankarski sustav, postroživanje fiskalne politike i porast prihoda od turizma su pridonijeli snižavanju deficita tekućeg računa platne bilance i istodobnom naglom porastu međunarodnih pričuva. 19. Unatoč ostvarenom napretku (u deficit proračuna smanjen je na manje od 5 posto) rashodi su ostali previsoki, više od polovice BDP-a, te je nastavljen rast udjela javnog duga u BDP-u, koji je dosegao oko 43,6 posto BDP-a. U stvari, udio javnog duga u BDP-u je rastao svake godine sve od Kao što je pokazalo iskustvo raznih zemalja u razvoju, čak i umjereno visoki javni dug može prijeći granicu održivosti ukoliko dođe do nagle deprecijacije valute i s time povezanog skoka marginalnih troškova zaduživanja. Kada do prilagodbe ne bi došlo, ugrožena bi bila ne samo solventnost države već i strategija rasta jer bi viša premija na rizik zemlje odvratila privatna ulaganja u nove projekte. 20. Izvor fiskalnih problema leži u činjenici da su rashodi konsolidirane države narasli za više od 18 postotnih bodova (p.b.) BDP-a između i vrhunca u godini. Naknadno smanjenje javnih rashoda, koji su u dosegli 3,8 posto BDP-a, bili su ublaženi smanjenim poreznim pritiskom, padom prihoda od 2,2 posto BDP-a između i 2001., uglavnom uslijed snižavanja stopa poreza na dobit i poreza i doprinosa na plaće. Kao rezultat toga, fiskalni deficit je smanjen na 6,8 posto BDP-a Fiskalni deficit je godine dalje snižen na 4,8 posto BDP-a zbog stalnog smanjenja rashoda.

15 15 Čak i nakon znatnih smanjenja rashoda za plaće, tekućih i kapitalnih rashoda u razdoblju , državni rashodi su godine još uvijek predstavljali oko 51,7 posto BDPa. Hrvatska ima jedan od najvećih javnih sektora na svijetu. 21. Financiranje velikih deficita, u prosjeku oko 6,5 posto BDP-a u razdoblju , u sprezi je s velikim kvazifiskalnim rashodima dovelo do brze akumulacije duga. Osim zbog financiranja proračunskih deficita, javni dug je rastao i kao posljedica financiranja sanacije i daljnje rekapitalizacije nekoliko banaka i državnih poduzeća, pokrivanja nedovoljno rezerviranih obveza za osiguranje štednih uloga te financiranja deficita zdravstvenog fonda. Na temelju podataka Hrvatske narodne banke (HNB) i Ministarstva financija (MF), procjene stručnjaka ukazuju na to da je 8 posto ukupnog javnog duga nastalo uslijed sanacije banaka i osiguranja štednih uloga, 6 posto iz sanacije zdravstva, uključujući i nepodmirene dospjele obveze, 12 otpada na brodogradilišta, 7 posto na promet i 1 posto na agrokombinate. Između i udio duga javnog sektora u BDP-u je narastao s 30,3 na 42,8 posto BDP-a. Međutim, ako se javnom dugu pribroje državna jamstva i nepodmirene dospjele obveze, volumen javnog duga raste s 30,1 posto na 60,6 posto BDP-a. Nasuprot tome, zemlje kandidati i zemlje EU su u zadnjih šest godina (između i 2001) uspjele smanjiti razinu javnog duga u prosjeku za 3,3 p.b. odnosno 8,3 p.b. BDP-a. Razina duga zemalja kandidata se zadržala na prosjeku od 35 posto BDP-a, daleko ispod prosjeka EU od skoro 63 posto i dosta ispod razine zabilježene u Hrvatskoj godine. 22. Daljnji veliki primarni fiskalni deficiti, u prosjeku 3,6 posto BDP-a i godine, bi uz današnju razinu duga doveli do eksplozivnog rasta zaduženosti. Prema osnovnom scenariju, koji se temelji na pretpostavkama godišnje inflacije od 3 posto i gospodarskog rasta od 5 posto, postizanje održive zaduženosti bi zahtijevalo primarni fiskalni deficit od 0,7 posto BDP-a, što je puno niže od sadašnje razine. 23. Vladin trogodišnji fiskalni program predviđa smanjenje javnih rashoda za 2 p.b. BDP-a u razdoblju Uz pretpostavku da će prosječni godišnji rast biti 4,5 posto, a inflacija oko 3 posto, očekuje se da će ograničavanje rashoda dovesti do sličnog smanjenja primarnog deficita (ne uključujući prihode od privatizacije) na 1,1 posto BDP-a do godine. Fiskalna prilagodba koju Vlada predviđa nije dostatna za postizanje održive zaduženosti. Čak i kad bi se obistinile Vladine razmjerno optimistične pretpostavke o rastu, razina primarnog deficita neophodnog za postizanje održivosti duga predstavlja jednu trećinu prosječnog primarnog deficita predviđenog u razdoblju Kako bi uspostavila održivost duga, Hrvatska bi morala razmotriti brže provođenje strategije fiskalne prilagodbe. Primjerice, moglo bi se primijeniti anticikličko pravilo primarne fiskalne bilance po kojem bi Hrvatska u uzlaznoj fazi ciklusa ostvarivala primarni fiskalni suficit, a u silaznoj deficit. Budući da će nakon godine doći do znatnog pada prihoda od privatizacije, a kako je porezno opterećenje već vrlo visoko za 9 p.b. BDP-a više od prosjeka zemalja Srednje i Istočne Europe i otprilike na razini prosjeka 15 zemalja EU-a bit će potrebno dodatno smanjiti javne rashode da bi se fiskalni deficit sveo na održivu razinu. 25. Međunarodna usporedba ukazuje na mogućnosti za znatna smanjenja potrošnje u javnom zdravstvu, socijalnoj zaštiti i prometu. U slučaju zdravstva, a unatoč nedavnim reformama, malo je vjerojatno da će doći do kratkoročnih ušteda, djelomice i obzirom na potrebu nadoknađivanja troškova održavanja koji su u zadnjih deset godina odlagani. Ipak, moguće je ojačati prihode mjerama usmjerenim na jačanje discipline

16 16 plaćanja doprinosa, uvođenjem dopunskog zdravstvenog osiguranja i širenjem primjene mehanizama participacije u troškovima. 3 Sredstva za socijalnu zaštitu su visoka i nastavljaju rasti iznad prosjeka EU. Sustav socijalne skrbi pati od neodgovarajuće usmjerenosti i preklapanja naknada pa bi racionalizacija na tom polju polučila znatne uštede i poboljšanje usluga, a osobito pomno treba ispitati naknade za ratne veterane. U slučaju prometa, ambiciozan program ulaganja u ceste i autoceste dovela je razinu javne potrošnje višu za 2,5 p.b. BDP-a od razine u usporedivim zemljama. 26. Također postoje mogućnosti za snižavanje plaća u javnom sektoru, subvencija i transfera. Iako je udio plaća javnog sektora u BDP-u nedavno vraćen skoro na razinu iz godine, ima prostora i za daljnja smanjenja: godine taj je udio bio prosječno 11,2 posto BDP-a u usporedbi s prosjekom od 7,2 posto BDP-a u zemljama SIE. 4 Subvencije i transferi, između ostalog, željeznicama, brodogradilištima, Hrvatskoj poštanskoj banci, poljoprivredi i mirovinskom sustavu su između i porasli za 2,4 p.b. BDP-a i nastavili s rastom, doduše sporijim tempom, sve do godine. Unatoč određenim smanjenjima godine, još postoje mogućnosti za daljnje snižavanje udjela tih rashoda u BDP-u za oko 2 p.b. kako bi se postigla razina iz godine. Ovi će rashodi u srednjoročnom razdoblju biti najizglednije područje za smanjenje rashoda. Slično tomu, stopa aktiviranja državnih jamstava je u porastu (od je potrošeno 1,5 posto BDP-a na aktivirana jamstva) pa fiskalna prilagodba zahtijeva veću kontrolu nad izdavanjem novih jamstava i razradu kriterija i cijena po kojima će jamstva biti izdavana. 27. Potrebna ulaganja i reforme povezane s približavanjem Europskoj uniji i strategija rasta predložena u ovom izvješću će zahtijevati znatne troškove u razdoblju Međutim, ovisno o načinu na koji će se ulaganja izvršiti i reforme provesti, te mjere mogu dovesti i do znatnih dobitaka pa bi mogle u znatnoj mjeri biti samoisplative. Proračunski učinak ilustrativnog srednjereformskog scenarija za razdoblje , koji je opisan u tekstu izvješća, procjenjuje se na prosjek od 5,8 posto BDP-a godišnje. Daleko najveća stavka među ulaganjima je izgradnja autocesta do godine u vezi s kojom je scenarij preuzeo Vladine ambiciozne projekcije. Po istoj su metodologiji simulacijom izračunate procjene stručnjaka u vezi s tranzicijskim troškovima mirovinske reforme. Ostali rashodi obuhvaćaju ulaganja u zaštitu okoliša, otpremnine, reformu obrazovanja i sniženo oporezivanje trgovine. Procijenjeni dobici dostižu skoro istu vrijednost u prosjeku 5,2 posto BDP-a. Izvori prihoda su cestarine i trošarine namijenjene cestogradnji, privatizacija, smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi te zamrzavanje plaća u razdoblju Ostali, razmjerno manje važni, dobici se predviđaju kao ishod, između ostaloga, i ušteda u obrambenom sustavu, poboljšanja discipline u plaćanju poreza i doprinosa na plaće, opadanja aktivnosti u obnovi nakon godine i ekoloških naknada. 28. Učinak eurointegracijske i predložene strategije rasta na održivost duga će u velikoj mjeri ovisiti o učinku predviđenog rasta gospodarstva. Prema scenariju visokog rasta doći će do opadanja udjela duga u BDP-u tijekom cijelog tog razdoblja, ali skromnim tempom tako da će primarna bilanca biti svedena na razinu potrebnu za održivost duga tek u razdoblju Udio duga će biti smanjen u razdoblju uslijed znatnih prihoda od privatizacije do godine (scenarij se temelji na ključnoj pretpostavci da će prihodi od privatizacije biti iskorišteni za smanjenje duga te da će volumen obveza po jamstvima ostati nominalno isti). 3 Podrobno razrađena strategija se nalazi u Croatia Health Finance Study (Studija financiranja hrvatskog zdravstva), autor Akiko Maeda, Svjetska banka, Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Estonija, Latvija i Litva.

17 Prema scenariju niskog rasta, niže smanjenje subvencija i transfera će dovesti do većih fiskalnih deficita te time i do porasta udjela duga u BDP-u u razdoblju Postizanje primarnih deficita neophodnih za održivost duga u razdoblju tada će uvelike ovisiti o sposobnosti Vlade da smanji neke druge, možda strateške, rashode kao što su kapitalni rashodi. Stoga, bez obzira na strategijom predviđenu ozbiljnu fiskalnu prilagodbu (smanjenje nekamatnih tekućih rashoda od 4 p.b., prema scenariju niskog rasta, odnosno 5 p.b. BDP-a, prema scenariju visokog rasta, između godine i razdoblja ), oprez zahtijeva da Vlada za cilj odredi brže smanjenje primarnog deficita u kratkoročnom razdoblju. Upravljanje, restrukturiranje poduzeća, privatizacija i ulazak poduzeća na tržište 30. Od izbijanja sukoba nakon kojih je uspostavljena neovisnost zemlje, sektor poduzeća u Hrvatskoj razvijao se u smjeru privatnoga i konkurentnog sektora. Ipak, proces privatizacije poduzeća nije još ni izbliza završen, a neujednačen napredak u restrukturiranju ne zadovoljava. Veliki postotak gubitaša među državnim poduzećima (56 posto) i privatiziranim poduzećima (39 posto) godine daje naslutiti da restrukturiranje u tim poduzećima do danas uglavnom nije dovršeno. Između i udio poduzeća gubitaša povećao se u svim vrstama poduzeća, a posebice u velikom segmentu privatnih poduzeća i u segmentu poduzeća u državnom vlasništvu. Prema Hrvatskom fondu za privatizaciju (HFP), u rujnu je bilo samo 178 trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu. Međutim, mnoga od tih poduzeća stvaraju gubitke i visoko su zadužena, u koja spadaju pet brodogradilišta, devet poljoprivrednih kombinata i velik broj hotela. Osim toga, postoji preko 900 poduzeća u kojima država posjeduje 50 posto dionica. 31. Mnoga hrvatska poduzeća i dalje posluju premda stvaraju gubitke, ne otplaćuju dugove bankama, i gomilaju nepodmirene novčane obveze prema drugim poduzećima. U prosjeku i državna i (velika) privatizirana poduzeća stvarala su gubitke svake godine od do (Osim privatiziranih poduzeća godine.) Restrukturiranje se vrlo rijetko događa kod poduzeća u vlasništvu zaposlenika. Kako nema restrukturiranja koje provode vlasnici ili menadžeri, ostaje jedino da vjerovnik inicira restrukturiranje kroz stečajni postupak. Jedan od najvećih vjerovnika u zemlji je Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka koja potražuje 26 milijardi kuna od oko 700 poduzeća i najveći je vjerovnik u oko 75 posto tih poduzeća. Prema Zakonu o stečaju iz 1998, poduzeća koja kasne s plaćanjima više od 60 dana moraju prijaviti stečaj. Više od takvih poduzeća prema tom zakonu moraju prijaviti stečaj. Međutim, kao i u slučaju mnogih drugih hrvatskih zakona, poštivanje tog zakona se ne prati, niti se zakon provodi. Većina tih poduzeća još nije pokrenula stečajni postupak. 32. Prioritetne mjere za ubrzanje restrukturiranja i poboljšanje učinkovitosti privatizacije obuhvatile bi sljedeće: Reviziju transakcija privatizacije gdje je bilo prijevara kako bi se osiguralo legalno i čisto obavljanje budućih transakcija te njihovo učinkovito praćenje. Korupciju, kršenja vlasničkih prava i drugih normi u procesu privatizacije trebalo bi odlučno sankcionirati. Agencija za sanaciju banaka treba prodati svoju imovinu privatnom trgovačkom društvu za upravljanje imovinom koje će biti manje pod utjecajem politike.

18 18 Jačanje korporacijskog upravljanja, uključujući i državna društva, kroz razvoj ključnih institucija tržišta kapitala i usvajanje ključnih načela korporacijskog ponašanja temeljeno na dobrim poslovnim običajima i pravilima zemalja EU-a, kao i načela i kodeksa o korporacijskom upravljanju OECD-a. Specifične mjere za poboljšanje korporacijskog upravljanja obuhvaćaju: objavljivanje informacija za stjecanje vlasničkog udjela većeg od 3 posto; imenovanje nezavisnih članova nadzornih odbora koji ne mogu posjedovati više od 5 posto dionica društva ni ulogu u izvršnoj upravi društva; standardi objavljivanja informacija za velike poslovne subjekte bez obzira na uvrštavanje poslovnog subjekta na tržište kapitala. Napuštanje prakse spašavanja poduzeća na račun poreznih obveznika subvencijama iz proračuna, otpisivanjem dugova državi, poreznih olakšica, izuzeća od plaćanja doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje; Jačanje regulative za izlaz trgovačkog društva s tržišta u slučaju gubitaka strožom provedbom i izmjenama i dopunama Zakona o stečaju koji je na snazi, kako bi se osnažili kapaciteti, ovlasti i efikasnost stečajnih sudova. 33. Treba poduzeti mjere kako bi se olakšao ulazak privatnih društava na tržište. Analiza trendova u zaposlenosti i produktivnosti pokazuje da je privatni (neprivatizirani) sektor najdinamičniji, a on se sastoji prije svega od malog i srednjeg poduzetništva. Od do u državnim je poduzećima došlo do smanjenja zaposlenosti za 27 posto a u privatiziranim za 14 posto, dok je zaposlenost u privatnim društvima porasla za 50 posto. Privatna su poduzeća obično mala, ali prosječan broj zaposlenih porastao je od 3,4 iz na 5,6 u I u sektoru malog i srednjeg poduzetništva gdje Proizvodnost rada je također brže rasla u sektoru malog i srednjeg poduzetništva - 46 posto prema prosječnih 28 posto za cjelokupan sektor poduzeća od do Ipak, na de novo privatni (neprivatizirani) sektor odnosi se samo oko 35 posto dodane vrijednosti i ima u vlasništvu manje od 30 posto aktive sektora poduzeća. Dakle velik dio potencijala dinamike ekonomskog rasta i zaposlenosti u Hrvatskoj ovisi ne samo o efikasnosti mehanizma za izlaz velikih poslovnih subjekata sa tržišta, nego i jednostavnosti osnivanja novih poslovnih subjekata. 35. Treba nastaviti s pojednostavljivanjem postupaka i boljom koordinacijom državnih agencija kako bi se olakšalo osnivanje novih poslovnih subjekata: Poteškoće oko utvrđivanja vlasništva nad zemljom i imovinom i dug postupak upisa vlasništva treba riješiti ažuriranjem podataka u zemljišnim knjigama te ubrzati upis vlasništva. Usvajanje Zakona o prostornom uređenju kojim će se regulirati način sudjelovanja u oblikovanju građevinskog zemljišta, propisati osnivanje i uvođenje informacijskog sustava za prostorno planiranje u Republici Hrvatskoj, dopuniti i izmijeniti postupak izdavanja lokacijske dozvole usvajanjem odgovarajućih planova te propisati način osiguranja komunalija na gradilištu. Usvajanje Zakona o komunalnom gospodarstvu kojim će se urediti rokovi i ujednačeni uvjeti priključivanja komunalija i podržati rješenje iz Zakona o prostornom uređenju.