Stavovi izneseni u tekstu isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju stavove institucije u kojoj je zaposlen.

Transcription

1 Što kaže literatura o veličini fiskalnog multiplikatora i mogućnostima fiskalne politike u Hrvatskoj? Milan Deskar-Škrbić, makroekonomski analitičar u Erste banci Stavovi izneseni u tekstu isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju stavove institucije u kojoj je zaposlen. Autor zahvaljuje dr.sc. Ani Grdović Gnip na korisnim komentarima i sugestijama U posljednje vrijeme se u medijima aktualizirala tema veličine fiskalnih multiplikatora u Hrvatskoj koja je izazvala rasprave i reakcije na društvenim mrežama, u dnevnim novinama te političkim emisijama javne televizije. I na stranicama ovog portala je tema multiplikatora velikim dijelom u pozadini rasprave mlađih kolega Vujeva VS Bule i Majić. Iako s obzirom na aktualne rasprave o proračunu takav interes ne začuđuje, zasigurno predstavlja pozitivan pomak u komunikaciji budući da su se do sada javne rasprave o učincima fiskalne politike često vodile bez analitičke i znanstvene podloge- S druge strane, vrijedno je istaknuti kako je aktualnost ove tematike i učestalost rasprava na istu u svjetskim i europskim krugovima bila na vrhuncu u razdoblju od do 2012./2013, kada su ekonomije uz pomoć fiskalnih stimulansa nastojale ublažiti usporavanje i pad gospodarstva. Cilj ovog teksta je objasniti faktore koji određuju veličinu fiskalnog multiplikatora, prezentirati sažet prikaz stručne literature o veličini fiskalnog multiplikatora i učincima fiskalne politike u Hrvatskoj, istaknuti ključna ograničenja istraživanja te dati određene preporuke za buduća istraživanja. Što određuje veličinu fiskalnog multiplikatora i što to znači za slučaj Hrvatske? U udžbeničkom modelu tzv. Keynesovog križa veličina fiskalnog multiplikatora zatvorenog gospodarstva je određena graničnom sklonošću potrošnji i poreznim opterećenjem (većinom indirektnih poreza) te je u modelu otvorenog gospodarstva dodatno korigirana za graničnom sklonošću uvozu. Osim udžbeničkih odrednica veličine multiplikatora, u literaturi se često navode i ostali faktori koji utječu na veličinu multiplikatora i učinkovitost fiskalne politike, poput: očekivanja, kreditnog rejtinga i troškova zaduživanja, utjecaja na ponašanje banaka, strukture rashoda, izvora financiranja, korupcije i curenja javnog novca, efikasnosti javne potrošnje te mogućnosti monetarne politike.

2 Iako bi se moglo pronaći još čimbenika koji utječu na veličinu multiplikatora, oni prethodno navedeni su najzastupljeniji u literaturi, odnosno najrelevantniji. Tablica 1 daje prikaz očekivanog utjecaja svakog navedenog čimbenika na veličinu multiplikatora u Hrvatskoj (pri čemu je važno napomenuti da je minimum učinkovitosti fiskalne politike multiplikator u vrijednosti 1, koji znači da se na 1 uloženu kunu dobiva povrat od 1 kune, sve vrijednosti ispod upućuju na neučinkovitost). Tablica 1: Odrednice fiskalnog multiplikatora u Hrvatskoj Čimbenik Stanje u Hrvatskoj Učinak Granična sklonost potrošnji Porezno opterećenje Granična sklonost uvozu Očekivanja Kreditni rejting i troškovi zaduživanja Utjecaj na bankarski sustav Struktura rashoda Izvor financiranja Stupanj korupcije S obzirom na višegodišnji pad osobne potrošnje i snažan rast depozita možemo zaključiti da je granična sklonost potrošnji u Hrvatskoj značajno smanjena te da su građani većinom fokusirani na razduživanje Stopa PDV-a je jedna od najviših u Europi te predstavlja značajno porezno opterećenje (s obzirom da u teorijskom modelu indirektni porezi najviše utječu na veličinu multiplikatora, PDV, kao glavni reprezentant indirektnih poreza dobro aproksimira njihovu veličinu) Iako uvoz zbog slabije domaće potražnje (ali i pada cijena nafte) u posljednje vrijeme bilježi trend smanjenja, činjenica je da je Hrvatska i dalje snažno uvozno orijentirana zemlja (udio uvoza u BDP-u od 46% u je iznad europskog prosjeka od 40,4%) Dosadašnja kretanja u fiskalnom sustavu mogu biti relativno dobar okvir za formiranje očekivanja građana snažna ekspanzija javnih rashoda od početka 2000-ih je popraćena velikim rastom poreznog opterećenja te rastom javnog duga koji nosi različite posljedice (trošak zaduživanja, rast udjela kamata u ukupnim rashodima i sl.) pa se može očekivati da bi i nastavak rasta rashoda nastavio povećavati porezno opterećenje i teret duga. Međutim, s druge strane teško je reći da se ekonomski subjekti u Hrvatskoj ponašaju prema pretpostavkama racionalnosti pa je učinak ovog faktora Kreditni rejting u špekulativnom razredu kod sve tri rejting agencije je najvećim dijelom posljedica kumuliranih deficita i visokog javnog duga; CDS spread na hrvatske obveznice je najviši u regiji CEE što negativno djeluje i na troškove zaduživanja privatnog sektora, što njegov investicijski potencijal Budući da je država veliki dio deficita financirala dugom na domaćem financijskom tržištu, gdje su banke jedan od najvažnijih sudionika, može se zaključiti da je dio kreditnog potencijala banaka usmjeren prema sektoru države, pogotovo od početka krize. Veći apetiti države na taj način indirektno dovode i do smanjenja kredita privatnom sektoru Većinu rashoda državnog proračuna u Hrvatskoj čine tekući izdaci plaće, mirovine i socijalne naknade koje se u literaturi smatraju neproduktivnim rashodima (vidi Dalić, 2015) te se empirijski pokazuje da oni često negativno utječu na rast (rezultati u nastavku teksta), dok ulaganja u kapitalne investicije, obrazovanje, R&D i slično imaju pozitivne učinke na rast, ali takvi rashodi čine mali dio proračuna opće države u Hrvatskoj Ukoliko se povećanje rashoda kompenzira višim porezima dolazi do većeg poreznog opterećenja. Financiranje dugom, u uvjetima visoke zaduženosti, dovodi do daljnjeg ugrožavanja kreditnog rejtinga i otvara spiralu deficit-dug, tj. izaziva efekt grude snijega Hrvatska se po velikom broju pokazatelja svrstava među visoko korumpirane zemlja a ni slučajevi zloupotrebe javnog novca nisu rijetkost. Osim samih afera može se s visokom sigurnošću pretpostaviti da i korupcija direktno efikasnost javne potrošnje za primjer javnih investicija vidi Bađun (2011) neutralan

3 Efikasnost potrošnje javne Mogućnosti monetarne politike Izvor: autor U literaturi se često ističe da učinci državne potrošnje na ekonomsku aktivnost ne ovise samo o veličini potrošnje nego i o njezinoj efikasnosti; tj. koliko je povrat na uložena javna sredstva (npr. izdaci za obrazovanje > PISA rezultati; izdaci za sudstvo -> brzina rješavanja predmeta i sl.). Postoji niz domaćih autora koji upućuju kako je efikasnost javne potrošnje u Hrvatskoj vrlo niska vidi Slijepčević (2009), Sopek (2011), Obadić i Aristovnik (2011), Bađun, Pribičević i Deskar-Škrbić (2014) S obzirom na visoki stupanj euriziranosti hrvatske ekonomije, upravljano plivajući tečaj, slobodne tokove kapitala te slabo funkcionirajući transmisijski mehanizam, mogućnosti monetarne politike u Hrvatskoj su ograničene te ekspanzivna fiskalna politika uglavnom ne može biti popraćena ekspanzivnom monetarnom politikom (u teorijskom Mundell-Fleming modelu u uvjetima fiksnog tečaja je fiskalna ekspanzija učinkovita ukoliko je popraćena ekspanzivnom monetarnom politikom zbog utjecaja na kamatne stope) za detaljniju raspravu vidi Šimović, Ćorić i Deskar-Škrbić (2015) Iz gornje naracije proizlazi kako bi prema gotovo svim odrednicama učinkovitosti fiskalne politike i veličine fiskalnog multiplikatora on u Hrvatskoj ne bi trebao biti previsok. U prilog toj hipotezi idu i zaključci ograničenog broja radova u kojima se eksplicitno računa veličina fiskalnog multiplikatora. Emprijska istraživanja i procjene veličine multiplikatora u Hrvatskoj Prvi pokušaj izračuna fiskalnog multiplikatora može se pronaći u Šimović i Deskar-Škrbić (2013), gdje autori modelom s tri varijable, temeljenim na Blanchard-Perotti (B-P) postupku identifikacije, procjenjuju učinak ukupnih prihoda i rashoda središnje, konsolidirane središnje i konsolidirane opće države na BDP privatnog sektora u modelu zatvorenog gospodarstva koristeći razdoblje od do godine. Najviša vrijednost trenutačnog (eng. impact) multiplikatora državne potrošnje, koja je statistički signifikantna u drugom kvartalu nakon nastanka fiskalnog šoka, iznosi 0.98 za središnju, 1.20 za konoslidiranu središnju te 1.39 za konsolidiranu opću državu. Međutim, autori ističu da se pri interpretaciji rezultata mora voditi račina o konstrukciji zavisne varijable (BDP privatnog sektora) te o činjenici da se radi o modelu zatvorene ekonomije. Grdović Gnip (2013), također koristi B-P model zatvorene ekonomije, s pet varijabli, kako bi procijenila učinke promjena u prihodima i rashodima središnje konsolidirane države na BDP, privatnu potrošnju, privatne investicije, zaposlenost i plaće od godine. Autorica prezentira samo kumulativne multiplikatore te multiplikator državne potrošnje u odnosu na BDP procjenjuje od 2.45 u prvoj godini, 1.79 u drugoj godini, 1.49 u trećoj godini te 1.33 u četvrtoj godini. Više multiplikatore u odnosu na Šimović i Deskar-Škrbić (2013), koji su kumulativne multiplikatore procijenili na 1.58 u drugoj godini te 1.80 u četvrtoj godini, autorica objašnjava duljom vremenskom serijom te korištenjem većeg broja varijabli. Duljina serije bi se prema mišljenju autora ovog teksta mogla smatrati ključnom budući da vremenska serija Grdović Gnip (2013) sadrži fazu poslijeratne obnove te veći dio razdoblja snažnog investicijskog ciklusa vezanog uz izgradnju autocesta. Grdović Gnip (2014) ponovno koristi B-P model zatvorene ekonomije, ovaj put s tri varijable, ali provodi analizu u tzv. regime switching okviru (STVAR), kako bi utvrdila ovisi li veličina multiplikatora o stadiju poslovnog ciklusa. Analiza je ponovno provedena za razdoblje

4 od godine, a rezultati procjena pokazuju da je u običnom modelu veličina trenutačnog (impact) multiplikatora 0.33, a kumulativnog nakon 12 kvartala S druge strane, STVAR model pokazuje da se prosječni multiplikator državne potrošnje u recesiji kreće između 2.12 i 2.21, ovisno o vremenskim horizontu. Rad Deskar-Škrbić, Šimović i Ćorić (2014) predstavlja prvu procjenu fiskalnog multiplikatora u modelu otvorene ekonomije, gdje se osim državnih prihoda, rashoda i dohotka uvodi i varijabla inozemnog dohotka. Razlog uvođenja inozemnog dohotka leži u činjenici da između poslovnog ciklusa Hrvatske i zemalja EU (posebno glavnih trgovinskih partnera) postoji visoka razina korelacije (vidi Arčabić, 2011) te se inozemnim ciklusom može objasniti veliki dio kretanja u hrvatskom gospodarstvu. Analiza se provodi za razdoblje od godine, a zaključci rada pokazuju da se uvođenjem varijable inozemnog dohotka veličina multiplikatora državne potrošnje (u odnosu na BDP privatnog sektora) u odnosu na model zatvorene ekonomije te iznosi oko 1. Deskar-Škrbić i Šimović (2015) koriste isti model, ali za razdoblje od te procjenjuju trenutačni fiskalni multiplikator državne potrošnje (impact) na 0.3, a kumulativni za prva tri kvartala na 1. Razlika u odnosu na veličinu multiplikatora iz Deskar-Škrbić, Šimović i Ćorić (2014) najvjerojatnije proizlazi iz duže serije budući da je djelomično anuliran utjecaj kontrakcije u i godini, koja se Grdović Gnip (2014) pokazala kao značajna odrednica veličine multiplikatora. Tablica 3: Sažeti prikaz radova s procjenama veličine fiskalno multiplikatora (potrošnje)* Autori Period Statistička metoda Varijabla od interesa Objašnjavajuća fiskalna varijabla (definicija državne potrošnje) Otvorenost ekonomije Veličina multiplikatora (AD ili BDP) Središnja 0.83 (kumulativni nakon 4 Šimović i Deskar- Škrbić (2013) AD privatnog sektora Rashodi središnje, konsolidirane središnje i konsolidirane opće države Zatvorena Konsolidirana središnja 1.58 (kumulativni nakon 4 Konsolidirana opće 2.18 (kumulativni nakon 4 Grdović Gnip (2013) BDP Rashodi konsolidirane središnje države Zatvorena 2.45 (kumulativni nakon 4 Grdović Gnip (2014) / STVAR BDP Rashodi konsolidirane središnje države Zatvorena 0.33 (trenutačni) 1.84 (prosječni u 12 STVAR recesija 2.12 (trenutačni) 2.18 (prosječni u 12

5 STVAR ekspanzija 0.4 (trenutačni) 1 (prosječni u 12 Deskar- Škrbić, Šimović i Ćorić (2014) AD privatnog sektora Ukupna individualna i kolektivna potrošnja države (ESA) Otvorena (trenutačni, nije statistički signifikantan) 1.1 (u drugom kvartalu) Deskar- Škrbić i Šimović (2015) AD privatnog sektora Ukupna individualna i kolektivna potrošnja države (ESA) Otvorena 0.3 (trenutačni) 1 (kumulativni, prva 3 *ova tablica prikazuje samo rezultate relevantne za ovaj tekst; zainteresirane čitatelje se poziva da analiziraju sve zaključke te navedena metodološka ograničenja svakog pristupa, kao i ostale reference koje navode autori. Izvor: autor Iz tablice se može zaključiti kako se u svim navedenim radovima trenutačni multiplikator (u prvom razdoblju nakon nastanka fiskalnog impulsa) kreće oko 0.3, bez obzira na specifikaciju modela i razdoblje analize, dok se kumulativni multiplikator u prvoj godini nakon fiskalnog impulsa kreće između 0.8 i 2.5, ovisno o definiciji državne potrošnje, varijabli od interesa, specifikaciji javnog sektora (država, središnja ili opća država) te analiziranom razdoblju. U oba slučaja se radi o procjenama na uzorku koji ne uzima u obzir stadij poslovnog ciklusa. Ukoliko se vremenska serija podijeli na razdoblja ekspanzije i recesije, trenutačni multiplikator iznosi oko 0.4 u fazi ekspanzije te 2.12 u fazi recesije. Kao najčešća ograničenja u svim navedenim radovima autori navode duljinu i kvalitetu serije podataka, nedostatan broj objašnjavajućih varijabli u modelu (zbog ograničenosti veličine uzorka), osjetljivost procjena na pretpostavke o elastičnosti poreza i državne potrošnje na ekonomsku aktivnost, definiciju varijabli i sl. Međutim, može se zaključiti kako razlike u veličini multiplikatora najvećim dijelom ovise učincima otvorenosti ekonomije (uvođenje učinaka inozemne potražnje multiplikator) te o utjecaju duljine recesijskog razdoblja u promatranoj seriji (što je veći udio recesijskih razdoblja u korištenoj vremenskoj seriji to je multiplikator viši; dodatna specifičnost hrvatskog gospodarstva je u učincima poslijeratne obnove i izgradnje autocesta). Sva navedena ograničenja te razlike u gore prikazanim radovima ostavljaju prostor za akademsku raspravu i potiču na daljnje istraživanje veličine multiplikatora na primjeru Hrvatske. Ostali radovi o učincima fiskalne politike na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj Osim gore navedenih radova u kojima se eksplicitno računa veličina fiskalnog multiplikatora, postoje i radovi (novijeg datuma) koji različitim metodama analiziraju utjecaj fiskalne politike na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj. U nastavku je dat sažet prikaz samo onih nalaza koji se odnose na učinak državne potrošnje na ekonomsku aktivnost, a zainteresirane čitatelje s poziva da analiziraju sve zaključke navedenih radova te pogledaju detaljniji prikaz empirijskih istraživanja o fiskalnoj politici u Hrvatskoj prikazanu u Šimović, Ćorić, Deskar-Škrbić (2015). Tablica 4: Sažeti prikaz istraživanja o učincima fiskalnih rashoda na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj

6 Autori Benazić (2006) Statističk a metoda (S)VEC Rukelj (2009) (S)VEC Ravnik i Žilić (2011) Sever, Drezgić i Blažić (2011) Vizek i Tkalec (2011) Dalić (2013) VAR OLS Panel Zaključci o utjecaju državne potrošnje na BDP (originalni zaključci autora) Proračunski rashodi bi u početnom razdoblju vodili povećanju BDP, a u dugom bi roku njihov utjecaj bio gotovo zanemariv. Reakcija ekonomske aktivnosti na fiskalne šokove ovisi o postavljenim ograničenjima. U jednom slučaju postoji signifikantan početan učinak, dok u ostala dva slučaja postoji početna volatilnost nakon čega slijedi niz perioda s negativnim utjecajem Efekti fiskalne politike na proxy varijablu dohotka tj. industrijsku proizvodnju su manje ekonomski intuitivni. Naime, šok izdataka, a šok prihoda trajno povećava industrijsku proizvodnju. U sva tri modela kapitalni izdaci imaju pozitivan učinak na ekonomski rast u kratkom i dugom roku Učinak izdataka na dobra i usluge je pozitivan u dugom roku, uz veću volatillnost u kratkom roku. Tekuća potrošnja, izdaci za zaposlene i subvencije u svim slučajevima pokazuju negativne učinke na ekonomski rast. Subvencije kratkoročno povećavaju BDP dok u dugom roku na njega utječu negativno. Elastičnost prerađivačke proizvodnje na fiskalnu politiku je velika, a povećanje državne potrošnje istiskuje proizvodnju u prerađivačkoj industriji u većini sektora. Rezultati pružaju slabu podršku potencijalnim učincima državne potrošnje na ekonomski rastu u novim zemljama članicama EU. Ne mogu se naći dokazi da državna potrošnja na zdravstvo i obrazovanje pozitivno djeluje na ekonomski rast. Visoka volatilnost javnih investicija negativno djeluje na ekonomski rast. Šok povećanja izdataka za dobra i usluge i socijalne naknade ima pozitivan utjecaj na BDP u prvih nekoliko kvartala nakon nastanka šoka, nakon čega utjecaj ovih izdataka postaje negativan. Šimović, Ćorić, Deskar- Škrbić (2015) VAR Šokovi povećanja izdataka za subvencije i socijalne naknade dugotrajno imaju negativan utjecaj na BDP, što se može tumačiti niskom razinom efikasnosti izdataka za ove kategorije rashoda. Šokovi plaća imaju negativan utjecaj na kretanje BDP-a u cijelom promatranom razdoblju. Kapitalne investicije su jedina komponenta javnih rashoda čiji šokovi u cijelom promatranom razdoblju imaju pozitivan utjecaj na kretanje BDP-a. Izvor: autor *napomena: svi autori transaprentno navode sva metodološka ograničenja svojeg ekonometrijskog pristupa pa se čitatelj poziva da prouči njihove zaključke Zaključci gore navedenih radova dodatno ističu kompleksnost ove teme (čak i bez analize metodoloških ograničenja koje autori svih radova transparentno navode) budući da ukazuju na mogućnost kako (osim da multiplikator bude nizak, što je prikazano ranije) povećanje državne potrošnje može imati neutralan ili čak negativan učinak na ekonomsku aktivnost u Hrvatskoj. Iako može zvučati pomalo iznenađujuće, u literaturi slučaj negativnog učinka rasta državne potrošnje na ekonomski rast nije rijedak te se pripisuje konceptu Rikardijanske ekvivalencije, utjecaju na očekivanja investitora, efektu istiskivanja privatnih investicija, povećanju premije rizika, pokretanju spirale kamata-dug (tzv. snowball efekt) koji povećava udio kamate u ukupnoj potrošnji, niskom efikasnošću rashoda i sl. A s obzirom na sve faktore navedene u Tablici 1 moglo bi se reći kako se gotovo sva ova objašnjenja, barem teorijski, mogu primijeniti i na Hrvatsku. Također, važno je istaknuti da zaključci spomenutih radova pokazuju kako različite kategorije rashoda mogu imati različiti utjecaj na ekonomsku aktivnost, pri čemu:

7 rashodi za plaće i transferi većinom imaju negativan učinak na ekonomsku aktivnost subvencije i materijalni rashodi kratkoročno imaju pozitivan, ali dugoročno negativan učinak na ekonomsku aktivnost kapitalni izdaci imaju pozitivan učinak na ekonomsku aktivnost (ali njihova volatilnost može imati negativan utjecaj) Upravo zato veći broj autora kao policy preporuku ističe da je, osim postepenog smanjenja udjela rashoda u BDP-u, potrebno promijeniti strukturu rashoda i preusmjeriti sredstva iz tzv. neproduktivnih rashoda u produktivne rashode, pogotovo one vezane uz obrazovanje, R&D i sl. Također ističu kako treba povećati efikasnosti javne potrošnje i javnih investicija kako bi se za danu razinu potrošnje ostvarili veći povrati. Zaključak Umjesto generalnog zaključka, u nastavku su taksativno nabrojeni ključni nalazi prikazanih istraživanja: 1. Najveći broj faktora koji utječu na veličinu multiplikatora u Hrvatskoj upućuju da bi multiplikator trebao biti malen do srednje visok 2. Trenutačni (impact) multiplikator je u većini radova procijenjen na vrijednost ispod 1, a kumulativni na vrijednost između 1 i Izračuni multiplikatora su vrlo osjetljivi i značajno ovise o: samoj duljini serije koja posebno u VAR analizi (zbog dinamičke prirode) značajno utječe na kvalitetu procjene odabiru razdoblja analize ako vremenska serija obuhvaća više recesijskog razdoblja multiplikatori su veći; ako analiza uključuje poslijeratnu obnovu i fazu izgradnje autocesta multiplikatori su veći pretpostavci o otvorenosti ekonomije uvođenjem varijable inozemnog dohotka, koji simulira učinke inozemne potražnje na BDP u Hrvatskoj, veličina multiplikatora se definicije varijabli mogu značajno utjecati na veličinu multiplikatora (AD privatnog sektora vs BDP, državna potrošnja iz nacionalnih računa vs rashodi proračuna, varijabla u razinama vs varijable u diferencijama/stopama rasta, bruto rashodi vs neto rashodi i sl.) procjeni elastičnosti poreza i državne potrošnje na ekonomsku aktivnost u postupku identifikacije uvođenju egzogenih varijabli poput determinističkog trenda ili kriznih dummy varijabli uvođenju dodatnih objasnidbenih varijabli (ograničenost vremenske serije) frekvenciji podataka (mjesečni podatci nisu pogodni za analizu fiskalnih učinaka) 4. Fiskalna potrošnja može imati negativne učinke na ekonomski rast, što se posebno odnosi na tekuće rashode proračuna

8 . 5. U raspravama o javnoj potrošnji se ne treba voditi računa isključivo o njezinoj veličini, već i o strukturi (produktivni vs neporduktivni rashodi) te efikasnosti (pri čemu većina radova upućuje da je efikasnost javne potrošnje u Hrvatskoj niska)

9 Literatura: Arčabić, V. (2011): Usklađenost poslovnih ciklusa Republike Hrvatske sa zemljama Europske unije, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 9, No. 1, str Aristovnik, A.; Obadić, A. (2014): "Measuring relative efficiency of secondary education in selected EU and OECD countries: the case of Slovenia and Croatia", MPRA Paper 63936, University Library of Munich, Germany. Bađun, M. (2011): Odnos političke korupcije i javnih investicija slučaj Hrvatske ; Društvena istraživanja, Vol. 20, No.2, str Bađun, M., Pribičević, V.; Deskar-Škrbić, M. (2014): Government size and efficiency as constraints to economic growth: comparing Croatia with other European countries ; Post- Communist Economies, Vol. 26, No. 3, str Batini, N., Eyraud, L.; Weber, A. (2014): A Simple Method to Compute Fiscal Multipliers, IMF Working Paper, WP/14/93 Benazić, M. (2006.). Fiskalna politika i gospodarska aktivnost u Republici Hrvatskoj: model kointegracije, Ekonomski pregled, (57), 12: Dalić, M. (2013a.). Fiscal policy and growth in new member states of the EU: a panel data analysis, Financial theory and practice, (37), 4: Deskar-Škrbić, M.; Šimović, H. (2015): The size and determinants of fiscal multipliers in Western Balkans: comparing Croatia, Slovenia and Serbia, EFZG Working Paper Series/EFZG Serija članaka u nastajanju, No.10 Deskar-Škrbić, M.; Šimović, H., Ćorić, T. (2014): The effects of fiscal policy in a small open transition economy: The case of Croatia, Acta Oeconomica, Vol. 64, No.1 Grdović Gnip, A. (2014): The Power of Fiscal Multipliers in Croatia, Financial Theory and Practice, Vol. 38, No. 2, str Grdović Gnip, A. (2011): Discretionary measures and automatic stabilizers in the Croatian fiscal policy, Ekonomska istraživanja, Vol. 24, No. 3, str Grdović Gnip, A. (2013): Empirical assessment of stabilization effects of fiscal policy in Croatia, EFZG Working Paper Series/EFZG Serija članaka u nastajanju, No. 6 Ravnik R. i Žilić, I. (2011): "The use of analysis in determining the effects of fiscal shocks in Croatia". Financial Theory and Practice, Vol. 35, No. 1, str Rukelj, D. (2009.). Modelling Fiscal and Monetary Policy Interactions in Croatia Using Structural Vector Error Correction Model, Privredna kretanja i ekonomska politika, (19), 121:

10 Sever, I., Drezgić, S., i Blažić, H. (2011.). Budget spending and economic growth in Croatia: dynamics and relationship over the past two decades, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, (29), 2: Slijepčević, S. (2009): Mjerenje efikasnosti javne potrošnje u Hrvatskoj, Doktorska disertacija Sopek, P. (2009): Efikasnost javne potrošnje za obrazovanje u Hrvatskoj, Newsletter, br. 61, Institut za javne financije Šimović, H.; Ćorić, T.; Deskar-Škrbić, M. (2015): Mogućnosti i ograničenja fiskalne politike u Hrvatskoj, Ekonomski pregled, Vol. 65, No. 6, str Šimović, H.; Deskar-Škrbić M. (2013): Dynamic effects of fiscal policy and fiscal multipliers in Croatia ; Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Vol. 31, No. 1, str