Dvije knjige o reformama mirovinskog osiguranja

Transcription

1 Dvije knjige o reformama mirovinskog osiguranja Predrag Bejakovi} Pension Reform in Central and Eastern Europe: Volume 1: Restructuring with Privatization: Case Studies of Hungary and Poland, 205 str. Volume 2 : Restructuring of Public Pension Schemes: Case Studies of the Czech Republic, and Slovenia, 145 str., urednica Elaine Fultz, izdava~ Me unarodna organizacija rada, Tim za Srednju i Isto~nu Europu, Budimpe{ta, Ova knjiga poslu ila je kao jedan od temelja za raspravu na seminaru odr- anom 4. i 5. studenoga u Ljubljani, u organizaciji me unarodnog ureda za rad (ILO), Vije}a Europe, Ministarstva za socijalne poslove, rad i solidarnost Francuske, Ministarstva za rad, obitelj i socijalne poslove Slovenije, na kojem su, izme u ostalog, bile razmotrene reforme mirovinskog osiguranja u zemljama obuhva}enih Paktom o stabilnosti za Jugoisto~nu Europu _ Inicijative za socijalnu koheziju. Informacija o ovom seminaru objavljena je u «Mirovinskom osiguranju» br.1/2003., stoga }emo se ovdje ograni- ~iti na prikaz ove, za mirovinsko osiguranje, zna~ajne knjige. Elaine Fultz voditeljica iz Tima za Srednju i Isto~nu Europu Me unarodne organizacije rada uredila je dva toma knjige posve}ene mirovinskim reformama. U prvom tomu pod nazivom Restrukturiranje s privatizacijom razmatra se stanje u Ma arskoj i Poljskoj, zemljama koje su provele korjenite mirovinske reforme. Drugi tom izla e promjene u javnim sustavima mirovinskog sustava u ^e{koj Republici i Sloveniji, koje su provele samo manje prilagodbe u mirovinskom osiguranju. Urednica u uvodnoj dionici prvog toma uspore uje mirovinske reforme u dvije promatrane zemlje. Autorica polazi od raznih te{ko}a u primjeni (posebice vezanih uz zahtjeve novoga informati~kog sustava), upozorava na nedostatak koordinacije izme u novih reformiranih mirovinskih sustava i prava u nereformiranom javnom invalidskom osiguranju, razmatra neodlu~nost u dono{enju bitnih parametara novih privatnih sustava, istra uje sudjelovanje, tr i{nu strukturu i djelovanje novih mirovinskih fondova te, kona~no, nastoji utvrditi tko snosi tranzicijski tro{ak privatizacije mirovinskog sustava. Fultz nagla{ava da su u obje zemlje nositelji reforme i privatizacije mirovinskih sustava, u skladu s predlo enim modelom Svjetske banke, bila ministarstva financija, dok su ministarstva rada i socijalne skrbi nastojala preoblikovati postoje}e javne mirovinske sustave. Provedene reforme jasno pokazuju da su u tom nadmetanju mjerodavnih dr avnih ustanova o~ito prevladala ministarstava financija. Nedovoljna suradnja ili opre~na stajali{ta mjerodavnih dr avnih tijela utjecali su na nepotpunu ili zbrzanu pripremu provo enja mirovinske reforme, {to je utjecalo na nedovoljnu transparentnost odlu~ivanja, slabu institucionalnu pripremljenost te znatno pogor{anje u prikupljanju mirovinskih doprinosa ({to je, naravno, posve suprotno eljenom i o~ekivanom pobolj- {anju u njihovom prikupljanju). U Poljskoj je gotovo najva niji preduvjet uspje{ne privatizacije bilo uvo enje osobnih mirovinskih ra~una, a to u potpunosti nije ostvareno ni do danas, vi{e od ~etiri godine od po~etka reforme. Mirovinska bi reforma u tranzicijskim zemljama trebala posti}i znatne pozitivne gospodarske u~inke, prije svega razvoj financijskog tr i{ta i pove}anje {tednje, smanjivanje siroma{- tva i ekonomske nesigurnosti starijeg stanovni{tva, te smanjivanje mirovinskih rashoda. Prema iskustvima Ma arske i Poljske, koje su najvi{e odmaknule u uvoknjige i ~asopisi 91

2 enju osiguranja na vi{e stupova i privatizaciji sustava, pokazalo se da u tim zemljama, izme u ostalih nastaju dva slo ena i ne lako rje{iva problema. Prvi je taj {to su manji mirovinski fondovi (pogotovo u Ma arskoj) dosad imali mnogo ve}u u~inkovitost i najve}e neto prinose na ulo ena sredstva, uz istodobno manju pozornost javnosti i medija. Drugi je velika opasnost od pretjerane koncentracije fondova, ~ime bi opasno mogla biti ugro ena tr i{na utakmica, naru{ena mogu}nost korisnika u izboru fondova i ote ana uloga dr ave u njihovu reguliranju i nadziranju. U obje promatrane zemlje prekratko je razdoblje za dono{enje kona~nih zaklju~aka o uspje{nosti fondova i visini povrata od njihovih ulaganja, ali su ve}inom zbog jo{ uvijek nerazja{njenih razloga - ostvareni realni gubici u ulaganjima (u Ma arskoj od pribli no 4% godi{nje u razdoblju , te u Poljskoj, ovisno o fondu od 3 do ~ak 14%). Mária Augusztinovics bila je koordinatorica skupine doma}ih stru~njaka koja je istra ivala ma arska iskustva mirovinske reforme i privatizacije sustava. U Ma arskoj je po~etkom tranzicije zbog produ enoga prosje~nog trajanja ivota, nisko utvr ene dobi za odlazak u mirovinu, u~estalog prijevremenog umirovljenja te smanjivanja broja osiguranika (zbog zatvaranja poduze}a i ograni~enih mogu}nosti zapo{ljavanja) odnos izme u broja umirovljenika i osiguranika bio nepovoljan, uz istodobno visoka izdvajanja za mirovinsko osiguranje i relativno niske mirovine, {to je sve stvorilo potrebu za mirovinskom reformom. Visina mirovine ve}inom nije ovisila o upla}enim doprinosima, postojala je prevelika solidarnost u pomaganju siroma{nima ({to nije motiviralo bogatije da vi{e i du e rade te upla}uju ve}e mirovinske doprinose), a mirovine su se nedovoljno uskla ivale s galopiraju}om inflacijom, tako da je bilo naru{eno na~elo pravednosti. Stoga je po~etkom zapo~ela mirovinska reforma koja je obuhvatila promjene u javnom mirovinskom sustavu (prije svega pove}anje dobi za odlazak u mirovinu, druga~iji obra~un i uskla ivanje mirovina, s tim da je sustav me ugeneracijske solidarnosti jo{ uvijek utemeljen na utvr enim naknadama, ali je znatno smanjen i preoblikovan) te uvo enje privatnih mirovinskih fondova. Zabilje eno je veliko pove}anje broja ~lanova i imovine privatnih fondova, ali su se ozbiljni problemi pojavili u neodgovaraju}em informati~kom sustavu koji je zastario u smislu opreme i programa, tako da se vrlo te{ko mogu dobiti malo zahtjevniji podaci i provesti slo enije analize. Zastarjela ili neprilago ena oprema i organizacijska struktura utje~u na nedovoljnu suradnju osiguranika, poslodavaca i mjerodavnih tijela, pa se jo{ uvijek gotovo 6% ukupnih doprinosa ne uplati u odgovaraju}i mirovinski fond. U cjelini, u Ma arskoj nije posve jasno tko gubi, a tko dobiva mirovinskom reformom (u uvjetima jednakih izdvajanja za mirovinske rashode), ali je ve} sada o~ito da privatni mirovinski fondovi imaju znatno vi{e administrativne i marketin{ke tro{kove od onih koje ima javni mirovinski sustav. Naravno, potpuni u~inci mirovinske reforme i mirovinskog sustava, koji se sastoje od javnoga i privatnog osiguranja, bit }e posve jasni tek njegovim potpunim sazrijevanjem, kada vi{e ne}e biti osiguranika samo u javnom mirovinskom sustavu. Agnieszka Ch³oñ-Domiñczak autorica je dionice o poljskoj mirovinskoj reformi iz Uz sve gotovo podjednake ograni~avaju}e tranzicijske ~imbenike koje smo ve} naveli za Ma arsku, potrebno je podsjetiti da je Poljska jedna od malobrojnih tranzicijskih zemalja u kojima je porastao odnos izme u prosje~ne mirovine i prosje- ~ne pla}e (s 50% godine na 64% 1995.), iako je to vi{e posljedica sna - nijeg smanjivanja pla}a nego mirovina. Ipak je poljski javni mirovinski sustav me ugeneracijske solidarnosti do ivio jednoglasne kritike da je skup, nejasan i nepravedan, da ima velike tro{kove, te da su mirovine male i nesigurne. Stoga je javnost relativno lako prihvatila njegovu reformu, i to vi{e zbog negativnog stajali{ta o postoje}em sustavu, a manje zbog pozitivnog mi{ljenja o predlo enim promjenama. Pribli no tre}ina ispitanika nadala se pozitivnim u~incima mirovinske reforme, podjednaki udio njih u to nije bio uvjeren, a petina je bila prili~no skepti~na 92

3 u njezino pozitivno djelovanje. Najnaklonjeniji mirovinskoj reformi bili su mladi ispitanici, visokoobrazovane i visokokvalificirane osobe, dok je gotovo polovica nestru~nih radnika bila u strahu da }e se njihov polo aj u budu}oj mirovini pogor{ati. Ch³oñ-Domiñczak navodi da je odgovaraju}i zakon o mirovinskoj reformi upu}en u ubrzani (nedovoljno pripremljen) parlamentarni postupak (zakon je usvojen doslovno jedan dan prije predvi ene primjene), pa stoga ne treba ~uditi da su se pojavila mnoga nekompatibilna rje{enja s postoje}im sustavom, kao i u njegovoj provedbi. Mjerodavna slu ba za prikupljanje mirovinskih doprinosa (ZUS) te{ko je mogla utvrditi kojem privatnom fondu osiguranik pripada, a voditelji fondova imali su ozbiljnih te{ko}a u osiguravanju odgovaraju}eg pona{anja (u skladu sa zakonom) svojih predstavnika koji su trebali privu}i nove ~lanove. Nedovoljna promi{ljanja i rasprave pri usvajanju zakona utjecali su na ubrzanu potrebu dopunskih zakona i odredbi, pogotovo vezanih uz odgovaraju}i zakonski okvir za isplatu anuiteta i rje{enja prijelaznih mirovina (koje trebaju slu iti kao supstitut za neke od mirovina koje su postojale u prija{njem sustavu). Provedena reforma prvog stupa me ugeneracijske solidarnosti utemeljena je na na~elima odre enih (utvr- enih) doprinosa (Notional Defined Contribution - NDC). U uvjetima NDCa iznosi mirovina odre uju se s obzirom na o~ekivani (i na odgovaraju}i na~in indeksirani) kapital koji prikupi svaki sudionik tijekom svog radnog vijeka. (Taj je kapital pretpostavljen, o~ekivani ili virtualni jer je taj novac, iako evidentiran, potro{en u sustavu mirovinskog osiguranja me ugeneracijske solidarnosti). Vjeruje se da se time pove}ala transparentnost mirovinskog sustava, ostvarila ve}a stabilnost njegova financiranja, znatno ubla- ila preraspodjela u sustavu te pobolj- {ala povezanost doprinosa i mirovina (istina, i smanjile se mirovine). Marketin{ki tro{kovi privatnih mirovinskih fondova vrlo su veliki i ~ine vi{e od polovice njihovih ukupnih rashoda. Stoga su, usprkos relativno visokim naknadama, privatni mirovinski fondovi u i godini ostvarili gubitke. Nadalje, prema predvi anjima, donedavni povoljni odnos izme u prosje~ne mirovine i prosje~ne pla}e mogao bi zbog mirovinske reforme pasti za dvije tre}ine, pa bi me u umirovljenicima mogla znatno porasti opasnost od siroma{tva. U ubla avanju ne eljenih posljedica mirovinske reforme u Poljskoj bit }e presudan ubrzani razvoj sustava socijalne skrbi i pomo}i starijem stanovni{tvu koje je siroma{no. Uvod u drugi tom ove publikacije pripremila je Katharina Müller (poznata ~itateljima po iznimno zanimljivom tekstu Strukturalne mirovinske reforme u tranzicijskim zemljama: politi~ki sudionici i uloga dr ave _ Financijska teorija i praksa, br. 2/2002). Müller navodi da za razliku od Poljske i Ma arske, Slovenija i ^e{ka Republika nisu provele radikalne promjene svojih mirovinskih sustava, ve} su znatno promijenile prvi stup me ugeneracijske solidarnosti i stvorile zakonodavni okvir za «klasi~an» drugi stup mirovinskog osiguranja vezan za pojedina poduze}a (Slovenija), te dr avnim poticajnim sredstvima potaknule dobrovoljno privatno mirovinsko osiguranje (^e{ka Republika). O politi~koj ekonomiji mirovinske reforme u Sloveniji pi{e Tine Stanovnik (kojega su na{i ~itatelji upoznali preko njegovog rada Mirovinski sustav i mirovinska reforma u Sloveniji - Financijska teorija i praksa, br. 3/2000). Stanovnik je za potrebe izlaganja o kretanju i promjenama slovenskog mirovinskog sustava razgovarao s 19, u tu problematiku neposredno uklju~enih, sudionika (ministara, politi~ara, stru~njaka, predstavnika umirovljeni~kih stranki i drugih). Slovenija je od osamostaljenja do ivjela velike politi~ke, institucionalne, ekonomske i dru{tvene promjene, ali mirovinski se sustav, za~udo, vrlo malo promijenio. Parlament je u prosincu usvojio novi mirovinski zakon koji je kombinacija prilago enog sustava me ugeneracijske solidarnosti, modela utvr enih naknada obveznog osiguranja te obveznoga i dobrovoljnog dodatnog kapitaliziranog mirovinskog osiguranja. Dodatno osiguranje mo e se ostvariti preko postoje}ih ili posebnih novoosnovanih financijskih ustanova na temelju odobrenja dobivenoga od ovla- 93

4 {tenih dr avnih tijela. Za poticanje dodatnoga kolektivnog osiguranja dr ava je uvela znatne porezne olak{ice, ali je utvrdila i relativno visok prag za njihovo ostvarivanje (u po~etku 66% zaposlenih u pojedinoj tvrtki, a kasnije 51%). Po~etni visoki postotak zaposlenih bio bi te{ko ostvariv za ve}inu poslodavaca jer je znatan dio zaposlenih starije dobi i/ili nisu zaposleni puno radno vrijeme, pa nisu zainteresirani za dodatno osiguranje (osim ako ga u ve}oj mjeri ne bi snosio poslodavac). Poslodavci su, naravno, neskloni preuzeti cijeli teret i obi~no tra e da se njegov odre eni dio financira iz pla}a. Dosada{nja su iskustva pokazala da poslodavci snose ne{to vi{e od polovice tro{kova dodatnoga kolektivnog mirovinskog osiguranja. Broj privatnih mirovinskih fondova i dru{tava, znatno se pove}ao ali je jo{ prerano govoriti o njihovu budu}em razvoju. Stanovnik vrlo jasno izla e povezanost promjena na slovenskoj politi~koj sceni i mirovinske reforme, te ulogu stranih konzultanata i institucija. Velik zagovornik reformi bio je ministar financija Mitja Gaspari, a za njih se i neo~ekivano zalagao, pogotovo za uvo enje drugog stupa, i Tone Rop, ministar rada, obitelji i socijalnih poslova. Europski stru~njaci koji su sudjelovali u pripremi pokazali su razli~ita i oprezna mi{ljenja o uvo enju drugog stupa, dok su slovenski stru~njaci za socijalnu sigurnost, iako skloni provo enju reformi, bili odlu~ni protiv uvo enja drugog stupa utemeljenog na obveznoj mirovinskoj {tednji. Iako se ~inilo da }e Slovenija uvesti obvezni drugi mirovinski stup kapitaliziranog osiguranja, veliki otpori pojedinih organizacija i udruga (posebice sindikata), kao i relativno velik slobodni manevarski prostor (zbog male zadu enosti zemlje) prema Svjetskoj banci (koja u Sloveniji, za razliku od ve}ine drugih tranzicijskih zemalja, nije imala znatniju ulogu u procesu mirovinske reforme) omogu}io je okretanje plo~e te je Slovenija uglavnom o~uvala javni mirovinski sustav. Ta je zemlja ipak postupno provela bitne parametarske promjene mirovinskog sustava me ugeneracijske solidarnosti, tako da }e prijelazno razdoblje u ponekim slu~ajevima trajati do godine. Posljednja razmatrana zemlja u ovoj publikaciji jest ^e{ka Republika, o kojoj pi{e Martin Mácha. Najva niji sudionik mirovinske reforme zapo~ete godine bilo je Ministarstvo rada i socijalnih poslova. Do godine predvi eno je postupno pove}anje dobi za odlazak u mirovinu, pro{irenje obra~unskog razdoblja za mirovinu, uvo enje stro ih odredbi o indeksiranju mirovina i, vjerojatno najva nije, poja~avanje povezanosti izme u doprinosa i mirovine. Time bi trebala biti ubla ena preraspodjela izme u pojedinih skupina umirovljenika. Sada{nja - jo{ uvijek visoka _ stopa doprinosa za javno mirovinsko osiguranje od 26%, vjerojatno ne}e biti dovoljna za financiranje sustava. Radi osiguranja dodatne mirovine od godine postoje privatni mirovinski fondovi. Sudjelovanje u njima je dobrovoljno, ali poma e i dr ava poticajnim sredstvima. U nekoliko godina postojanja privatnih mirovinskih fondova najve- }i su problemi bili visoki tro{kovi njihova poslovanja (koji se vrlo ~esto pokrivaju iz imovine fonda), prili~no niska prosje~na stopa doprinosa osiguranika, smanjeni prihod fondova i oslabljeno zanimanje gra ana. Poseban je problem neodgovaraju}a mo} nadzora dr avnih tijela nad radom privatnih mirovinskih fondova. Od godine dva su fonda zavr{ila u ste~aju, a do{lo je do spajanja vi{e od polovice ukupnog broja fondova. Ministarstvo rada i socijalnih poslova predvi a predlo iti dopunu zakona tako da se razdvoji imovina fonda od operativnih tro{kova. Sli~no kao i u Sloveniji, veliko je bilo zna~enje raznovrsnih politi~kih sudionika, a o~uvanju (promijenjenoga) javnog mirovinskog sustava, prema Máchinu vjerovanju, najvi{e su pomogle ~vrsta fiskalna politika te niska razina vanjskog duga. Mogu}e o ivljavanje rasprava o mirovinskoj reformi, usmjerene prije svega na uvo enje obveznoga kapitaliziranog mirovinskog osiguranja (drugog stupa), ovisit }e i o pogor{anom odnosu umirovljenika i aktivnog stanovni{tva (te, slijedom toga, o pove}anju stope doprinosa za javno mirovinsko osiguranje), ali i o promjenama na ~e{koj politi~koj sceni, odnosno o mogu}em budu}em dolasku neoliberalnih politi~ara na vlast. (Kako je 94

5 poznato, od 7. o ujka godine predsjednik dr ave je Vaclav Klaus, vo a Gra anske demokratske stranke, naklonjen neoliberalnim idejama, dok je premijer Vlade lijevog centra socijaldemokrat Vladimir Spidla.) U kra}em zaklju~nom dijelu drugog toma Katharina Müller uspore uje mirovinske reforme u ^e{koj i Sloveniji. Tu autorica (na str. 128) upozorava na to da je potpuna ili djelomi~na privatizacija mirovinskog osiguranja bila jasna politi~ka preporuka kakve su reformatori u Isto~noj Europi dobivali iz inozemstva, ali su ipak doma}i politi~ki procesi eventualno dovodili do prihva- }anja ili odbijanja radikalne mirovinske reforme. ^ini se o~itim da nepovoljno financijsko stanje mirovinskog sustava, koje uvjetuje velike transfere iz prora~una sredi{nje dr ave, otvara prostor za znatnu uklju~enost ministarstva financija u taj proces. Na sli~an na~in velik vanjski dug zna~i ve}u uklju~enost i Svjetske banke. U Sloveniji i ^e{koj Republici nedostajala su oba elementa _ utjecaj Svjetske banke i ve}i naglasak na radikalnoj mirovinskoj reformi _ kao bitnom na~inu (mogu}eg) smanjivanja javnog duga i pove}anja stope nacionalne {tednje, pa stoga ministarstva financija i Svjetska banka nisu bili (previ{e) uklju~eni u proces mirovinske reforme. Ujedno, politi~ari u obje zemlje bili su posve svjesni da privatizacija mirovinskog sustava kratkoro~no i srednjoro~no zna~i velike fiskalne tro{kove, pa nisu eljeli zagristi u tu prili~no kiselu jabuku. Privatising Old-Age Security: Latin America and Eastern Europe Compared, autorica Katharina Müller, 140 str., izdava~ Frankfurter Institut für Transformationsstudien, Frankfurt na Odri, Velika posve}enost mirovinskim reformama, iznimno dobro poznavanje problematike te visoke analiti~ke sposobnosti Katharine Müller o~ituju se i u njezinu radu Privatising Old-Age Security: Latin America and Eastern Europe Compared (Privatizacija mirovinskog sustava: usporedba Latinske Amerike i Isto~ne Europe), publikaciji koju je izdao Institut za tranzicijska istra ivanja iz Frankfurta na Odri. Tekst se sastoji od osam poglavlja. Nakon kra}eg Uvoda, Müller obja{njava politi~ku reformu i utjecaj razli~itih sudionika u postupku promjene mirovinskih sustava. Autorica to povezuje sa strukturalnim ~imbenicima, posebice s financijskim stanjem postoje}ega mirovinskog sustava i visinom vanjskog duga. Radikalna mirovinska reforma koja obuhva}a i privatizaciju sustava mo e biti signal koji zemlje u razvoju i tranziciji oda{ilju Svjetskoj banci i Me unarodnome monetarnom fondu da su savjesno prihvatile ponu ene savjete i usuglasile politiku, ~ime se pobolj{ala njihova kredibilnost kod me unarodnih financijskih ustanova. Iako je diljem Srednje i Isto~ne Europe ve}i broj zemalja proveo (ili namjerava provesti) korjenite promjene svojih mirovinskih sustava (istina, neke samo ozbiljnim parametarskim refor- mama), nedovoljna je pozornost pridana obja{njavanju razloga nove mirovinske pravovjernosti ili o~uvanju postoje}ih (iako promijenjenih) mirovinskih sustava. Müller vjeruje da se uglavnom mo e pripisati postojanju epistemolo{ke zajednice _ mre i stru~njaka u odre enom podru~ju sa zajedni~kim programom i jednakim pona{anjem, ali njezini sudionici vjeruju u odre enu istinu te u niz normativnih i uzro~nih postavki. Tako imaju podjednake na- ~ine razmi{ljanja i pribli no podjednako djeluju u praksi. Mirovinska je reforma velik zalogaj za svaku vlast jer ona (najvjerojatnije) uvelike zna~i pove}anje ekonomske ranjivosti i gubitak sigurnosti znatnog dijela stanovni{tva (naravno, i bira~kog tijela), a ujedno duboko mijenja vjerovanja i tradicije koje postoje o ulozi dr ave. Kako su obi~no njezini najgrlatiji zastupnici makroekonomisti iz ministarstava financija, pozornost se pridaje tro{kovima mirovinskog sustava, a ne socijalnim ciljevima koje treba ostvariti. Kako je poznato, privatizacija mirovinskog osiguranja zapo~ela je na ~ileanski supstitutivni na~in (u kojemu je doslovce prekinut javni sustav me- ugeneracijske solidarnosti i zamijenjen privatnim osiguranjem), ali osim u vrlo malom broju zemalja (Boliviji, 95

6 Salvadoru i Meksiku), ~e{}e se provodio mije{ani (argentinski) model reforme, u kojem se javnom sustavu dodaje nova privatna kapitalizirana komponenta obveznog osiguranja (uveden je jo{ u Urugvaju i Kostariki). U Ju noj Americi (odnosno u Peruu i Kolumbiji) postoji jo{ paralelni model, u kojem je privatno kapitalizirano osiguranje alternativa javnome, a rezultat toga je istodobno postojanje i natjecanje dva paralelna sustava. Iako se ~inilo da }e (prema rije~ima tada{njeg predsjednika Carlosa Menema) zastarjeli sustav me ugeneracijske solidarnosti zauvijek nestati iz dru{tva, ozbiljna financijska kriza koja je pogodila Argentinu znatno je naru{ila oba sustava mirovinskog osiguranja. Latinskoameri~ka iskustva jasno su pokazala da pretvaranje implicitnoga mirovinskog duga eksplicitnim ne rje{ava probleme kratkotrajne fiskalne neravnote e, a pretjerano oslanjanje na deficitarno financiranje uvelike mo e rezultirati pove}anjem makroekonomskih rizika. Izlaganje uvjeta i razvoja mirovinskih reformi u Srednjoj i Isto~noj Europi Müller zapo~inje ma arskim iskustvima te isti~e da je zanimljivo kako je prvu privatizaciju sustava u regiji zapo~ela i provela vlada pod vodstvom biv{ih komunista. Vlada lijevog centra trebala je na}i na~in zaustavljanja rasta velikog vanjskog duga i njegova smanjivanja, u uvjetima gotovo potpunog gubitka povjerenja me unarodnih financijskih ustanova u sposobnost zemlje da podmiruje dugove, pa je mirovinska reforma ponajvi{e poslu ila kao signal njezine spremnosti i sposobnosti za provedbu strukturnih promjena. Müller u vezi s poljskom mirovinskom reformom podsje}a na prili~nu nespremnost mjerodavnih tijela i postojanje velikog broja mrtvih ra~una na koje uop}e nisu upla}ivani doprinosi. To je sve uvelike pridonijelo porastu nepovjerenja u pouzdanost provedbe reforme. Autorica tako er iznosi povijest hrvatske mirovinske reforme te nagla{ava kako su kriti~ari (i mogu}i protivnici) mirovinske reforme bila tek manja skupina stru~njaka za mirovinsko osiguranje te poneke od sindikalnih organizacija, dok su druga sindikalna udru enja bila osniva~i mirovinskih fondova i izrazito naklonjeni mirovinskoj reformi. U cjelini, mirovinska je reforma u Hrvatskoj privukla iznena uju}e malu pozornost javnosti, a razlog je mo da ve}a usmjerenost mirovinskom dugu iz godine i relativno dugo razdoblje od najave i po~etka reforme (1997.) do njezina zavr{etka (2002.). Sli~no kao i u Hrvatskoj, u Bugarskoj su se sindikati od o{trih protivnika pretvorili u poduzetnike na poslovima obveznoga kapitaliziranog mirovinskog osiguranja prema modelu koji smo uvjetno nazvali mije{anim. Vlada je odobrila porezne poticaje, ali, kao u mnogim drugim zemljama, nije stvorila odgovaraju}i zakonski okvir niti predvidjela tijelo za nadzor mirovinskih fondova. Autorica zaklju~uje da u privatizaciji mirovinskog sustava nisu bitne samo sposobnosti privatnog sektora ve} su podjednako va ne i mogu}nosti dr ave. Slijedom toga, zemlje koje se odlu~e za strukturnu mirovinsku reformu trebaju unaprijed ostvariti znatna ulaganja u ljudski kapital i pobolj{anje informatizacije javnog sektora, ina~e privatizacija mirovinskog sustava postaje vrlo opasna strategija. Uspore uju}i reformirane mirovinske sustave prikazivane u ovim knjigama o mirovinskim sustavima zemalja Europske unije, mo e se zapaziti da su po svojoj strukturi mirovinski sustavi Slovenije i ^e{ke danas bli i zapadnoeuropskima, dok }e ostale zemlje morati ulagati ve}e napore u prilago- avanju njihovih mirovinskih sustava regulativi koja je na snazi i u primjeni u Europskoj uniji. Nadalje bez obzira na opravdane kritike o nesavr{enosti odgovaraju}ih zakonskih odredbi i navode da bi reformu trebalo provesti kada se postigne razvijenost tr i{ta kapitala i financijskog sustava, ve}ina zemalja u tranziciji ima vrlo mali manevarski prostor te je u njima mirovinska reforma nu - nost. U uspje{noj pripremi, odnosno pobolj{anju ve} zapo~etih mirovinskih reformi (ili barem uz utjehu da su gotovo svi bili nedovoljno spremni ili neorganizirani pri promjeni sustava) prikazane publikacije Me unarodne organizacije rada i Katharine Müller mogu biti od velike koristi. 96