SUSTAVI SOCIJALNE ZAŠTITE U AUSTRIJI I SLOVENIJI: PRIMJERI DOBRE PRAKSE

Transcription

1 Program Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS Projekt Sinergijski socijalni sustav SUSTAVI SOCIJALNE ZAŠTITE U AUSTRIJI I SLOVENIJI: PRIMJERI DOBRE PRAKSE Zagreb, Ministarstvo socijalne politike i mladih Projekt je financiran u sklopu Programa Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost PROGRESS ( ).

2 IMPRESSUM: Izdavač: Ministarstvo socijalne politike i mladih Ova analiza prijenosa dobre prakse pripremljena je u sklopu projekta Sinergijski socijalni sustav koji se provodio u sklopu Programa Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS ( ). U izradi su svojim komentarima i prijedlozima te pružanjem tehničke podrške sudjelovali stručnjaci uključeni u rad Upravljačkog tima te Međusektorskog stručnog odbora projekta 1. Uredili: Jasmina Papa, Iva Jovović i Bruno Kljajo iz Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) temeljem izvješća i uvida sudionica i sudionika studijskih posjeta. Ova publikacija izrađena je uz pomoć Programa Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost PROGRESS ( ). Program Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS ( ) provodi Europska komisija. Uspostavljen je radi financijske potpore postizanju ciljeva Europske unije u područjima zapošljavanja, socijalne skrbi i jednakih mogućnosti te doprinosa postizanju ciljeva strategije Europa 2020 u navedenim područjima. Za dodatne informacije pogledati: Sadržaj ove publikacije je u isključivoj nadležnosti Ministarstva socijalne politike i mladih i suradnika u provedbi te se ni na koji način ne može smatrati da odražava stajališta Europske unije. Grafički dizajn: Vizualne kreacije d.o.o., Zagreb Lektura: Ad Acta prijevodi d.o.o., Zagreb Zagreb, g. Za više informacija: Ministarstvo socijalne politike i mladih, Republika Hrvatska Trg Nevenke Topalušić 1 HR Zagreb Tel: Fax: ministarstvo@mspm.hr Web: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) Projektni ured u Hrvatskoj Lomnička 2 HR Zagreb Tel: Fax: registry.hr@undp.org Web: Predstavništvo Europske komisije u Republici Hrvatskoj Ulica Augusta Cesarca 4 HR Zagreb Tel: Fax: comm-rep-zag@ec.europa.eu Web: 1 Članovi Upravljačkog tima i Međusektorskog stručnog tima, te institucije i organizacije u kojima su zaposleni navedeni su na str. 4.

3 SADRŽAJ KRATICE... UVOD... Opis projekta... Članovi Međusektorskog stručnog odbora projekta... Članovi Upravljačkog tima projekta... Svrha studijskih posjeta... SUODNOS PROJEKTA, SOCIJALNE ZAŠTITE I SOCIJALNOG UKLJUČIVANJA U EU. AUSTRIJA: OSOBNA KARTA... Osnovni socio-ekonomski pokazatelji Austrija: socijalna država Posjete institucijama SLOVENIJA: OSOBNA KARTA Osnovni socio-ekonomski pokazatelji Slovenija: socijalna država Posjete institucijama PRIMJERI DOBRE PRAKSE: PRIMJENJIVOST U HRVATSKOJ LITERATURA DODATAK 1: PROJEKTNE AKTIVNOSTI

4 KRATICE AK - Bundesarbeitskammer - Savezna komora rada Republike Austrije AMS - Arbeitsmarktservice - Zavod za zapošljavanje Republike Austrije AMTR - aktivne mjere tržišta rada BDP - bruto društveni proizvod EK - Europska komisija EU - Europska unija EU - SILC - EU statistics on income and living conditions - Statistike EU o prihodima i uvjetima života FLAF - Familienlastenausgleichsfonds Obiteljski kompenzacijski fond Republike Austrije IV - Industriellenvereinigung Udruga industrijalaca Austrije JLP(R)S - jedinice lokalne, područne i regionalne samouprave JOPPD obrazac - izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja MSO - Međusektorski stručni odbor projekta MSPM - Ministarstvo socijalne politike i mladih NN - Narodne novine NPR - Nacionalni program reformi ÖGB - Österreichische Gewerkschaftsbund - Austrijski savez sindikata OIB - osobni identifikacijski broj MOK - Model otvorene koordinacije PROGRESS - Program Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost PSK - programi stabilizacije ili konvergencije UNDP - Program Ujedinjenih naroda za razvoj ZMN - zajamčena minimalna naknada ZMS - zajamčeni minimalni standard WKO - Wirtschaftskammer Österreich - Austrijska gospodarska komora 2

5 UVOD OPIS PROJEKTA Projekt Sinergijski socijalni sustav ( Synergetic social system ) je s provedbom započeo 1. listopada godine u sklopu Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost PROGRESS , a provodilo ga je Ministarstvo socijalne politike i mladih u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. Projektne aktivnosti osmišljene 2 su u svrhu rješavanja problema dupliciranja pojedinih vrsta socijalnih naknada i njihovog negativnog učinka na proračun Republike Hrvatske. Naime, u vrijeme početka provedbe projekta u Republici Hrvatskoj nije postojao jedinstveni registar odnosno baza podataka svih socijalnih naknada koje korisnici mogu ostvariti na lokalnoj i nacionalnoj razini te se događa da se neke novčane naknade u istu svrhu isplaćuju na obje razine. Istovremeno, neke jedinice lokalne samouprave nisu u mogućnosti iz vlastitih proračuna financirati naknade za čiju su isplatu zakonom zadužene. Cilj projekta je bio izraditi Strateški okvir za učinkovitiji sustav socijalne zaštite u Hrvatskoj temeljem prikupljenih podataka o svim programima socijalnih naknada na nacionalnoj i lokalnim razinama te usvajanjem praksi koje doprinose efikasnijem upravljanju sustavom. Projekt se je temeljio na participativnoj metodologiji. Predstavnici relevantnih ministarstava i tijela na lokalnoj i područnoj razini bili su uključeni u Međusektorski stručni odbor projekta (MSO) čija je uloga bila razmjena informacija i ocjena mogućnosti za promjene u određenom sektoru i na određenoj razini. Istovremeno su članovi Međusektorskog odbora imali priliku steći nove uvide u sustav socijalne zaštite u Hrvatskoj, tekuće reformske procese te sudjelovati na studijskim putovanjima kako bi pridonijeli procjeni dobrih praksi u sustavu socijalne zaštite i predložili prijenos dobrih praksi koje su relevantne za Hrvatsku. Međusektorski odbor je sudjelovao u raspravama o svim bitnim sadržajnim aspektima projekta te je njihov doprinos posebice bitan za identifikaciju praksi koje su primjenjive u Hrvatskoj te uspostavi poveznica između tih praksi i preporuka iz Izvješća o socijalnim naknadama na lokalnoj razini. Pregled primjera dobrih praksi prezentiran je i široj stručnoj javnosti na četiri regionalne radionice (u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku) na kojima su primjeri dobrih praksi i njihova adekvatnost u hrvatskom kontekstu dodatno analizirani iz regionalne/područne perspektive. Uz izvješće Analiza primjera dobre prakse: mogućnosti za primjenu u Hrvatskoj osnovni, međusobno povezani rezultati projekta su: izvješće Struktura naknada, izdaci i korisnici programa socijalne zaštite u Republici Hrvatskoj i Strateški okvir mjera za učinkovitiji sustav socijalne zaštite u Republici Hrvatskoj 2 Dodatak 1: Projektne aktivnosti 3

6 ČLANOVI MEĐUSEKTORSKOG STRUČNOG ODBORA IME I PREZIME (po abecednom redu institucija) Mario Vlajčević Sandro Jakopčević Andrea Šimunović Nedjeljko Marković Suzana Jedvaj Helena Bandalović Josip Takač Ivica Urban Marijana Tkalec Nevenka Benić Sandra Gabud Ida Hohnjec Lidija Karačić Nevenka Brkić Stjepan Jusup Vesna Čičak Hrvoje Sadarić Katica Lažeta Maja Kuhar Vesna Mastela Bužan Katarina Serdar Željka Tropina Godec Darko Tot Željka Nenadić Tabak Jelena Baran Zdenko Babić Zoran Šućur Maja Pudić Vesna Fabris Bruno Kljajo Iva Jovović Jasmina Papa INSTITUCIJA/ORGANIZACIJA Državni zavod za statistiku Državni zavod za statistiku Hrvatska mreža protiv siromaštva Hrvatska mreža protiv siromaštva Hrvatska mreža protiv siromaštva Hrvatska zajednica županija Hrvatska zajednica županija Institut za javne financije Ministarstvo branitelja Ministarstvo branitelja Ministarstvo branitelja Ministarstvo financija Ministarstvo financija Ministarstvo financija Ministarstvo financija Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo uprave Ministarstvo uprave Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Studijski centar socijalnog rada Studijski centar socijalnog rada Studijski centar socijalnog rada Udruga gradova Udruga općina u Republici Hrvatskoj UNDP UNDP UNDP ČLANOVI UPRAVLJAČKOG TIMA PROJEKTA IME I PREZIME (po abecednom redu institucija) Dubravka Marušić Hrvoje Sadarić Jasna Bubić Kristina Hećimović Maja Kuhar Marija Lovreković Tanja Žaja Uglješa Đukić Željka Ivandić Blažina Bruno Kljajo Jasmina Papa INSTITUCIJA/ORGANIZACIJA Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo socijalne politike i mladih UNDP UNDP 4

7 SVRHA STUDIJSKIH POSJETA Cilj studijskih putovanja je bilo detaljnije upoznavanje članova Međusektorskog odbora s austrijskim i slovenskim sustavima socijalne zaštite, a navedene države su odabrane budući da su njihovi sustavi najsličniji hrvatskom. Stečena iskustva i prepoznate primjere dobre prakse predstavljamo u izvješću Analiza prijenosa dobre prakse: mogućnosti za primjenu u Hrvatskoj i, sukladno kriterijima primjenjivosti i započetih reformskih procesa u Republici Hrvatskoj, bit će iskorišteni za kreiranje učinkovitijeg sustava socijalne zaštite. Primjeri dobre prakse prepoznati su temeljem prezentacija i posjeta institucijama koje su članovi Međusektorskog odbora posjetili u Sloveniji i Austriji. Pojam dobre prakse predstavlja oblik evaluacije programa u javnoj politici. To je proces preispitivanja javnih politika koje se provode u drugim državama s ciljem rješavanja sličnih problema s kojima se donositelji javnih politika susreću prilikom njihova kreiranja. Prilikom definiranja dobre prakse važno je voditi računa o postavljanju realnih očekivanja u odnosu na cilj ili promjenu koju se želi postići, provođenju kvalitetne analize postojećih primjera dobre prakse, evaluaciji provedbe navedenog primjera dobre prakse, definiranju ranjivosti i kompleksnosti predloženog rješenja te stavljanje primjera dobre prakse u kontekst situacije, društvenog okruženja i sustava ostalih javnih politika u državi u kojoj se planira provesti. U svrhu definiranja liste primjera dobre prakse održana su tri sastanka članova Međusektorskog stručnog odbora projekta, čiji se rad temeljio na prikupljenim izvješćima i zapažanjima od strane sudionika studijskih putovanja u Austriju i Sloveniju. Primjere dobre prakse, koji su predstavljeni u ovom izvješću članovi Međusektorskog stručnog odbora projekta usvojili su konsenzusom. Osim toga, članovi Međusektorskog odbora zaključili su kako se pojedini primjeri dobre prakse u potpunosti ili djelomično primjenjuju u sustavu socijalne zaštite u Republici Hrvatskoj, a za pojedine dobre prakse su identificirane mogućnosti za unaprjeđenje u samoj primjeni te uvjeti koje treba zadovoljiti prije njihova uvođenja. SUODNOS PROJEKTA, SOCIJALNE ZAŠTITE I SOCIJALNOG UKLJUČIVANJA U EU Socijalna se zaštita definira kao ona zaštita koja je utemeljena na pravima i usmjerena je smanjenju rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Ona uključuje sve kolektivne transferne sustave (u novcu ili uslugama) koji nastoje zaštititi pojedince i kućanstva od socijalnog rizika. Države članice Europske unije uglavnom imaju visoko razvijene sustave socijalne zaštite i osiguranja. Njima se štite osobe protiv rizika nedovoljne razine dohotka uzrokovane nezaposlenošću, bolešću i invalidnošću, roditeljskim obvezama, starošću ili neodgovarajućim dohotkom zbog gubitka supružnika ili roditelja. Tako se ujedno jamči pristup uslugama koje su presudne za odgovarajuću kvalitetu života. 5

8 Sastavnice aktivnog socijalnog uključivanja: Omogućiti pristup adekvatnim prihodima te podršku u pronalaženju posla. To se može odnositi i na povezivanje programa financijskih transfera koji proizlaze is statusa zaposlenosti i nezaposlenosti, te na omogućavanje osobama koristiti njihova prava. Uključivo tržište rada koje podrazumijeva mjere koje olakšavaju ljudima pronalazak posla, smanjuju siromaštvo zaposlenih i uklanjanju neisplativost rada. Osigurati pristup kvalitetnim uslugama koje omogućavaju aktivno sudjelovanje u društvu, također i na tržištu rada. prije svega putem smanjenja socijalnih i ekonomskih razlika između država. Sustavi socijalne zaštite u nadležnosti su država. Za razliku od mnogih drugih područja, u području socijalne zaštite/ socijalne politike nema direktnog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa pravnim okvirom EU. Međutim, Europska komisija i nacionalne vlade zajednički koordiniraju sustave socijalnih politika stvarajući zajedničke strateške ciljeve; usklađivanjem praksi i mjerenjem napretka putem Modela otvorene koordinacije (MOK) i financijskim mehanizmima koji podržavaju ulaganje u ljude i u reforme sustava kako bi se postigli zajednički ciljevi. Europa 2020: Strategija pametnog, održivog i inkluzivnog rasta aktualni je strateški okvir EU. U području socijalnih politika EU 2020 postavlja jasne ciljeve u smislu smanjenja broja osoba koje žive u riziku od siromaštva, ali isto tako zagovara tri sastavnice aktivnog socijalnog uključivanja. Razvoju europskog socijalnog modela komplementaran je proces izgradnje politike ekonomske i socijalne kohezije, koja ima za cilj ostvarivanje uravnoteženog i harmoničnog razvoja, Unatoč tome što je socijalna zaštita u domeni nacionalne države, EU na nju utječe i putem koordinacije gospodarske i fiskalne politike. Jedan od instrumenata u tom području je europski semestar, unutar kojeg se pripremaju smjernice za svaku državu članicu. Države članice na osnovi smjernica pripremaju svoje planove javnih politka ( nacionalne programe reformi i programe stabilnosti ili konvergencije ) koji se ocjenjuju na razini EU. Nakon ocjene tih planova države članice dobivaju individualne preporuke ( preporuke za pojedinu zemlju ) za svoje nacionalne proračunske politike i politike reformi. Od država članica očekuje se da te preporuke uzmu u obzir pri izradi svojih proračuna za sljedeću godinu i pri donošenju odluka u vezi sa svojim gospodarskim i fiskalnim politikama, politikama obrazovanja, zapošljavanja, socijalnim i drugim politikama. Dakle, uloga europskog semestra je usklađivanje proračunskih i gospodarskih politika država članica s ciljevima i pravilima dogovorenima na razini EU. Europska komisija je objavila sveobuhvatne preporuke državama članicama, pa tako i Hrvatskoj, usmjerene podizanju rasta i zapošljavanju. Preporuke se temelje na iscrpnoj ocjeni planova svih država članica u pogledu zdravih javnih financija (programi stabilizacije ili konvergencije ili PSK-ovi) i mjera politike za poticanje rasta i zapošljavanja (nacionalni programi reformi ili NPR-ovi). U području socijalne zaštite preporuke se odnose na konsolidaciju programa socijalnih naknada, jačanje njihove učinkovitosti i transparentosti. Preporuke europskog semestra Hrvatskoj na području socijalne zaštite Do kraja godine provesti reviziju sustava poreza i naknada te predstaviti plan djelovanja kako bi se poboljšala ponovna aktivacija neaktivnih i nezaposlenih osoba. Ojačati učinkovitost i transparentnost sustava socijalne zaštite dodatnom konsolidacijom naknada, ujednačavanjem kriterija prihvatljivosti te povezivanjem podataka svih mjerodavnih razina i državnih tijela sustavom jedinstvenog novčanog centra. Projekt Sinergijski socijalni sustav doprinosi realizaciji konkretne preporuke europskog semestra s obzirom da analizira socijalne naknade na lokalnim razinima te da je kreirana baza podataka i predložen sustav za njihovo prikupljanje. Osim toga, direktno je povezan sa sadržajem Modela otvorene koordinacije, jer je omogućio učenje o politikama i praksama socijalne zaštite u dvije države članice (Austrija i Slovenija) s ciljem identifikacije primjera dobrih praksi i analize mogućnosti njihova prijenosa u hrvatski sustav socijalne zaštite. 6

9 AUSTRIJA: OSOBNA KARTA Austrija je savezna republika koja se dijeli na devet saveznih država 3 (Bundesländer). Sa 8,4 milijuna stanovnika je jedna od 12 najbogatijih država svijeta što se tiče BDP-a po stanovniku sa vrlo dobro razvijenom ekonomijom i visokim životnim standardom. Na čelu države je predsjednik, koji se bira na općim izborima svakih 6 godina. Predsjednik bira kancelara, koji je obično vođa najjače stranke u parlamentu. Austrijski parlament ima dva doma: Bundesrat (savezno vijeće), koji ima 64 predstavnika saveznih država prema broju stanovnika, i Nationalrat (državno vijeće), koji ima 183 zastupnika koji se biraju izravno. Slika 1: O austrijskim saveznim zemljama govori članak 2. Saveznog ustava: taksativno nabraja svih devet saveznih zemalja, definira Austriju kao federalnu državu, određuje ovlasti zemaljskih parlamenata i razrađuje pravo sudjelovanja zastupnika u saveznoj skupštini (Bundesrat) ovisno o veličini zemlje. Austrijske savezne države imaju pravo na vlastite ustave, koji ne smiju biti u koliziji sa Saveznim ustavom. Savezni ustavni sud može proglasiti ništavnima sve odredbe pokrajinskih ustava koje su u sukobu sa Saveznom ustavom. Zakonodavne i izvršne ovlasti koje nisu izričito navedene kao nadležnost Savezne vlade u Saveznom ustavu, spadaju u nadležnost saveznih zemalja. Međutim kako Ustav najveći dio ovlasti daje saveznoj administraciji, 3 Gradišće (Burgenland), Koruška (Kärnten), Donja Austrija (Niederösterreich), Gornja Austrija (Oberösterreich), Salzburg, Štajerska (Steiermark), Tirol, Vorarlberg, Beč (Wien) 7

10 pokrajinskim vladama ostaje baviti se lokalnim sigurnosnim pitanjima, nekretninama u njihovom vlasništvu, vatrogastvom, kulturom, regulacijom lova i ribolova, očuvanjem prirode, zaštitom životinja, sportom i turizmom te propisima koji se odnose na pokrajinsku administraciju. Ustav ovlašćuje savezni parlament za određivanje visine poreza i njegove raspodjele između federalne i lokalne administracije. Jednodomni parlamenti (Landtage) su zakonodavna tijela saveznih država, a pokrajinske vlade na čelu sa Landeshauptmannom najviši organi uprave, koje biraju zastupnici pokrajinskih parlamenata. Po austrijskom Saveznom ustavu Beč ima poseban status, jer je istovremeno grad i savezna zemlja, tako da bečka administracija ima dvostruku funkciju. S obzirom na takvo uređenje i sustav socijalne zaštite karakterizira određena kombinacija centraliziranih i decentraliziranih elemenata. Većinom socijalnih programa, prvenstveno socijalnim osiguranjem i univerzalnim naknadama upravlja centralna država. Savezne države, lokalne i općinske vlasti odgovorne su za pojedine aspekte zdravstvene skrbi, stanovanje, većinu socijalnih usluga, brigu o djeci i socijalne naknade. Uz državne aktere, bitnu ulogu u kreiranju zakonodavnog i okvira javnih politika u području socijalne zaštite imaju i socijalni partneri, a interese pojedinih skupina građana predstavljaju organizacije civilnoga društva 4. U reformske procese su uključeni i neovisni stručnjaci čije analize temeljene na činjenicama doprinose procesu donošenja odluka, ali i njihovoj provedbi. OSNOVNI SOCIO-EKONOMSKI POKAZATELJI Austrija s razvijenom tržišnom ekonomijom koja se temelji na velikom udjelu uslužnog sektora, solidno razvijenom industrijskom i relativno malom, ali vrlo razvijenom poljoprivrednom sektoru, nakon godina rasta suočila se s određenim učinicima financijske i ekonomske krize iz godine (slika 2. i slika 3). Slika 2: Godišnje stope rasta Slika 3: Bruto društveni proizvod AUSTRIA GDP AUSTRIA GDP ANNUAL GROWTH RATE /1/2013 7/1/2013 1/1/2014 7/1/2014 1/1/ /1/2006 1/1/2008 1/1/2010 1/1/2012 1/1/2014 SOURCE: OESTERREICHISCHE NATIONAL BANK SOURCE: WORLD BANK GROUP 4 To se posebno odnosi na interese osoba starije životne dobi te na interese osoba s invaliditetom 8

11 Nezaposlenost je (slika 4.) kao posljedica krize porasla, ali ne kao u drugim europskim državama, djelomično zbog toga što je vlada uvela programe subvencioniranja skraćenog radnog vremena čime je omogućila poduzećima da zadrže radnike. Slika 4: Osnovni pokazatelji: stanovništvo, plaće, nezaposlenost Austrija Prethodna Najviša Najniža Jedinica Stopa nezaposlenosti postotak Stopa dugotrajne nezaposlenosti postotak Stopa nezaposlenosti - mladi postotak Plaće EUR/mjesečno Stanovništvo milijun Dob za umirovljenje - žene Dob za umirovljenje - muškarci Izvor: Udio izdataka za socijalnu zaštitu u bruto društvenom proizvodu Austrije konstantno se od godine kreće od 28% do 31% 5. Za napomenuti je da je udio socijalne zaštite u BDP-u (30.2% u godini) bio najviši u vrijeme financijske i ekonomske krize. Time se Austrija smješta uz bok zemljama kao što su Švedska, Francuska, Finska, Danska, Belgija i Njemačka koje su najviše izdvajale za socijalnu zaštitu u vrijeme ekonomske krize 6. Međutim, kao i u mnogim drugim zemljama koje su suočavaju sa starenjem stanovništva, najveći udio (43%) sredstava socijalne zaštite usmjeren je na rizik starosti (mirovine); slijedi zdravstvena zaštita (24.9%), podrška djeci i obiteljima (9.2%), invaliditet (7.2%), nezaposlenost (5%) te druge naknade (4,4%) 7. 5 Eurostat 6 OECD: Social Expenditure Update, Social protection in Austria, 2014, Soczial Ministerum, Austria 9

12 AUSTRIJA: SOCIJALNA DRŽAVA Austrija pruža sveobuhvatan sustav sigurnosti i dobrobiti za svoje građane sa socijalnom mrežom organiziranom na dvije razine. Osnova sustava je osiguranje za sve zaposlene osobe te u velikoj mjeri za članove njihovih obitelji u slučaju bolesti, nesreće, nezaposlenosti, roditeljskog dopusta i mirovina. Zatim slijede usluge i naknade koje proizlaze iz sustava socijalne skrbi dostupne od strane savezne države, saveznih zemalja i općinskih vlasti za građane u potrebi koji nisu pokriveni sustavom osiguranja. Sustav socijalne zaštite u Austriji može se podijeliti na sljedeće segmente: Socijalno osiguranje: u prvom redu uključuje socijalne mirovine, zdravstveno osiguranje i zaštitu na radu (u slučaju nesreće na poslu); Osiguranje za slučaj nezaposlenosti: obuhvaća naknade za nezaposlene, pomoć za nezaposlene i mjere aktivne politike tržišta rada; Univerzalni sustavi: obiteljski doplatak, tax credit for children - porezne olakšice za djecu, dječji doplatak, dugotrajna skrb; Naknade na osnovi imovinskog cenzusa ( means-tested benefits ): prvenstveno se odnose na minimalna primanja iz sustava mirovinskog osiguranja, pomoć za nezaposlene u slučaju nezaposlenosti uz provjeru minimalog dohotka (ili kako se zvala socijalna pomoć do godine), te stipendije i pomoći učenicima i studentima; Socijalna zaštita za državne službenike: redovni državni službenici podliježu posebnom Zakonu o mirovinama; Socijalni sustavi za kompenzaciju: prije svega za žrtve rata, djelatnike vojne službe i policije; Zaštita prava iz okvira radnog zakonodavstva: na primjer nastavak isplate plaće u slučaju bolesti Dodatni sustav mirovina; i Socijalne usluge: (domovi za starije, skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, skrb u zajednici za osobe s invaliditetom, podrška beskućnicima itd.). Socijalno osiguranje Socijalno osiguranje u Austriji se temelji na načelima obveznog osiguranja, solidarnosti i autonomije. Prvenstveno se financira iz doprinosa poslodavaca i zaposlenika iz sustava međugeneracijske solidarnosti. Socijalno osiguranje u užem se smislu sastoji od tri programa: - mirovinsko osiguranje; - zdravstveno osiguranje; - osiguranje od nezgode. U Austriji postoje 22 institucije socijalnog osiguranja koje pružaju zdravstveno, mirovinsko i osiguranje od nezgode. Te su institucije povezane u krovnu organizaciju pod nazivom Glavna udruga austrijskih organizacija socijalnog osiguranja (Hauptverband der österreichischen Sozialversicherungsträger). Najvažnije funkcije ove krovne organizacije su: 10

13 - dugoročno planiranje; - izrade smjernica za jedinstvenu primjenu; - prikupljanje i upravljanje podacima; - sklapanje ugovora s liječnicima, stomatolozima, itd.; - objava registra medicinskih proizvoda (Heilmittelverzeichnis); - usporedba i analiza pokazatelja među osiguravajućim institucijama; - zastupanje i predstavljanje ustanova socijalnog osiguranja; - povezivanje na međuvladinoj razini. Ustanove socijalnog osiguranja organizirane su prema područjima djelatnosti, profesionalnim skupinama i/ili regijama. Najvažnije institucije su: institucije mirovinskog osiguranja, devet pokrajinskih fondova za zdravstveno osiguranje, glavna institucija osiguranja za slučaj nesreće na radu, institucija za socijalno osiguranje samozaposlenih osoba (npr. za trgovinu i poslovanje), za poljoprivrednike i institucija osiguranja za zaposlenike javnih službi. Pojedinačnim institucijama socijalnog osiguranja upravljaju upravna tijela koja se sastoje uglavnom od predstavnika socijalnih partnera. Ta upravna tijela odobravaju određeni opseg samostalnog djelovanja u okviru zakonskih odredbi. Budući da je većina prava regulirana zakonom, autonomija je uvelike ograničena na upravljanje vlastitim objektima u vlasništvu institucija. Uz iznimku nekih manjih skupina, gotovo cijelo radno aktivno stanovništvo obuhvaćeno je ovim institucijama socijalnog osiguranja. U posljednjih nekoliko godina, opseg pokrivenosti socijalnim osiguranjem je proširen na način da uključuje veliki dio nestandardnih radnih odnosa (zaposlene na pola radnog vremena, zaposlene u slobodnim profesijama, novosamozaposleni itd.) uz plaćanje doprinosa. Opseg pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem se također proširuje na članove obitelji osiguranika. Na taj način, austrijski sustav socijalnog osiguranja omogućuje uglavnom sveobuhvatnu zdravstvenu skrb za cijelu populaciju. Ovako razgranat sustav koji osim standardnih oblika osiguranja koja proizlaze iz rada, upućuje na činjenicu da austrijski model prepoznaje i pokušava se nositi s dvije bitne činjenice koje utječu na financiranje sustava socijalne zaštite. Prvo, sustavi socijalne zaštite su tradicionalno osmišljeni za zaposlene osobe i dobro su funkcionirali u vrijeme visoke zaposlenosti, koja je omogućavala stalne uplate. Međutim, u periodima rasta koja ne donose nova zapošljavanja i u situacijama kada se sam pojam, sadržaj i oblici rada mijenjaju (i ne odnose samo i jedino na punu zaposlenost), s jedne strane postaje upitno financiranje sustava, a s druge strane raste broj osoba koje nisu osigurane. Stoga je potrebno razvijati sustav koji može pratiti moderne oblike rada, obuhvaća najveći mogući broj građana, a istovremeno doprinosi financijskoj održivosti. Osiguranje za slučaj nezaposlenosti je pod okriljem Zavoda za zapošljavanje (AMS), koji je također odgovoran za mjere aktivne politike tržišta rada. AMS se sastoji od jedne savezne organizacije, devet pokrajinskih i 99 regionalnih organizacija. Uključenost socijalnih partnera u aktivnosti AMS-a proteže se kroz sve tri razine. Predstavnici Austrijske gospodarske komore (WKO), Savene komore rada (AK), Austrijskog saveza sindikata (ÖGB) i Udruge industrijalaca Austrije (IV) igraju važnu ulogu u kreiranju politike tržišta rada (većinom se to odnosi na radne programe saveznih zemalja), kao i u nadziranju rada AMS-a. Upravno vijeće je organizirano na saveznoj razini, a sastoji se od članova odbora, uključujući predstavnike radnika i poslodavaca, kao i predstavnika vlasti. Ovakav specifičan sastav AMS-a ima za cilj osigurati da su najvažniji dionici na tržištu rada uključeni u kreiranje politike tržišta rada. Osiguranje u slučaju nezaposlenosti u prvom redu se financira od strane poslodavaca i zaposlenika doprinosima iz plaće. 11

14 Univerzalni sustavi Postoje tri glavne novčane socijalne naknade koje ne ovise o aktivnosti i dohotku: obiteljski doplatak i porezne olakšice za djecu ( tax credit for children ) dječji doplatak, i dugotrajne mjere iz sustava socijalne skrbi. Zdravstveno osiguranje pokriva i osobe osigurane preko članova svojih obitelji kao i osobe koje primaju minimalni dohodak na osnovi provjere imovine. Na taj način se u velikoj mjeri zadovoljavaju kriteriji univerzalnog zdravstvenog sustava. Obiteljski kompenzacijski fond Republike Austrije Obiteljski kompenzacijski fond (Familienlastenausgleichsfonds - FLAF) je austrijski ključni instrument u pomaganju obitelji. Više od 80% svojih sredstava temelji na uplatama doprinosa od strane poslodavaca, koji iznosi 4,5% od plaće. Ostatak je pokriven sredstvima prikupljenima od općih poreznih prihoda. Obiteljski doplatak i porezne olakšice za djecu Obiteljski doplatak predstavlja univerzalne novčane naknade za djecu, bez obzira na razinu prihoda primatelja. Iznos obiteljskog doplatka prvenstveno ovisi o dobi i broju djece u obitelji. On se financira putem Obiteljskog kompenzacijskog fonda (FLAF) i isplaćuje se putem poreznih ureda. Većina je resursa prikupljena iz doprinosa na plaće i od općeg poreznog prihoda. Obiteljski doplaci su nadopunjeni jedinstvenim oblikom poreznog kredita, koji mogu biti plaćeni kao negativan porez. Ove porezne olakšice dospijevaju za svu djecu, bez obzira na status aktivnosti roditelja. Dječji doplatak Sve majke i očevi imaju pravo na dječji doplatak: ovisno o odabranoj opciji, može se dobivati za prvih 12 mjeseci (14 mjeseci, ako je zatražen i od strane drugog roditelja) do 30 (36) mjeseci starosti djeteta. Doplatak se financira putem Obiteljskog kompenzacijskog fonda, a isplaćuju ga fonodvi zdravstvenog osiguranja. Dugotrajne mjere iz sustava socijalne skrbi (dugotrajna skrb) Sve osobe kojima su potrebne usluge njegovatelja imaju pravo na dugotrajnu skrb. Iznos dugotrajnih primanja će ovisiti isključivo o razini potrebne skrbi. Taj sustav primarno vodi sedam upravnih tijela koja donose odluke na saveznoj razini. Dugotrajna skrbi financira se iz poreznih prihoda. Zdravstveno osiguranje Zdravstveno osiguranje pokriva sve zaposlenike, članove njihovih obitelji te većinu primatelja socijalnih naknada. 99% stanovništva je trenutno obuhvaćeno sustavom socijalnog zdravstvenog osiguranja. Sustav se prvenstveno financira iz doprinosa na plaće, od strane poslodavaca i radnika. Podnositelji zahtjeva uz provjeru minimalnog prihoda podliježu obveznom zdravstvenom osiguranju, osim ako su već pokriveni zdravstvenim osiguranjem. Registracija tih podnositelja zahtjeva pri zakonskom zdravstvenom osiguranju i plaćanju doprinosa je u rukama lokalnih vlasti. Uz pružanje programa socijalnog zdravstvenog osiguranja, austrijske pokrajinske i lokalne vlasti su glavni dionici na ovom području, posebno u smislu pružanja i sufinanciranja bolničke njege. Bolnice se financiraju iz doprinosa za zdravstveno osiguranje i općih poreznih prihoda. 12

15 Naknade na osnovi imovinskog cenzusa Sustav socijalnog mirovinskog osiguranja omogućava isplatu minimalne naknade koja se određuje na osnovi provjere imovine. Mirovine su povećavaju sa dodatkom kompenzacije kako bi se postigla granična vrijednost. U okviru sustava osiguranja za slučaj nezaposlenosti, dugotrajno nezaposlene osobe imaju pravo na pomoć za nezaposlene (Notstandshilfe) ako su financijski siromašne. Međutim, takve naknade se ne dopunjavaju sa drugim naknadama do najniže vrijednosti praga. Ostale naknade, koje se temelje na imovinskom cenzusu, su pomoć za stanovanje i studentske stipendije. Moderna verzija nekadašnjeg izvanrednog sustava socijalne pomoći, minimalna primanja uz provjeru imovinskog stanja, predstavlja sigurnosnu mrežu i posljednje utočište u sustavu socijalne sigurnosti. Zakonodavstvo o toj vrsti bivše socijalne pomoći bilo je različito u svakoj od devet saveznih zemalja. Uz uvođenje minimalnog dohotka putem imovinskog cenzusa, osigurani su isti minimalni standardi, odnosno isti minimalni prag za sve podnositelje zahtjeva, iako savezna zemlja može dodijeliti dodatne pogodnosti izvan tih minimalnih standarda. Sa izuzetkom pomoći za nezaposlene, sve naknade koje se temelje na provjeri imovinskog cenzusa se financiraju iz poreznih prihoda. U godini bilo je ,00 korisnika ZMS-a (2,8% stanovnika Austrije), više žena ostvaruje ZMS (40%) od muškaraca (33%). Udio mladih osoba i djece među korisnicima je 27%, 61% su samci, 16% samohrani roditelji, a 17% parovi s djecom. Problem je što veliki broj korisnika ZMS-a čine osobe s nižim stupnjem obrazovanja (4/5 korisnika ZMS-a ima samo završenu osnovnu školu). Nadalje, postoji zakonska obveza da osobe koje su radno sposobne moraju aktivno tražiti zaposlenje i biti registrirane pri Zavodu za zapošljavanje. Između Centara i Zavoda postoji automatska razmjena podataka, kao i kontrola, međutim kao problem se ističe premali broj poticajnih mjera obrazovanja za korisnike ZMS-a. Kao ključne stvari vezane uz ostvarivanje prava na ZMS treba istaknuti slijedeće: - uvjet za ostvarivanje prava na ZMS je stalni boravak u Republici Austriji; - radno sposobna osoba dužna je prijaviti se Zavodu za zapošljavanje i prihvaćati ponuđene poslove; - radno nesposobne osobe moraju imati mišljenje vještaka o svojoj nesposobnosti za rad; - visina ZMS-a procjenjuje se svake godine; u godini iznosi za ZMS su sljedeći: 828,82 eura za samohranog roditelja i samca 1.240,00 eura za parove 150,00 eura za djecu Visina ZMS-a temelji se na zakonski utvrđenoj liniji siromaštva koja je rezultat dogovora između centralne države i saveznih pokrajina. To je ujedno i minimum koji se isplaćuje kao mirovina. Zajamčeni minimalni standard se isplaćuje 12 puta godišnje, za razliki od minimalnih mirovina koje se isplaćuju 14 puta godišnje. Rješenje za ostvarivanje prava na ZMS izdaje se na određeno vrijeme, nakon čega se procjenjuje situacija korisnika kako bi se ustanovila postoji li i dalje potreba za ostvarivanjem tih prava. No, nema vremenskog ograničenja za korištenje prava. Osim toga, iznosi ZMS-a nisu fiksni. Oni ovise o dodatnim odlukama saveznih pokrajina i mogu biti veći od saveznog propisanog standarda za sve. Nadstandardni iznos ZMS-a ovisi o financijskim mogućnostima pojedine pokrajine ili grada Beča (npr. Beč za djecu isplaćuje 223,00 eura, a propisano je 15,00 eura po djetetu). Opća je procjena da je 25% iznosa ZMS-a namijenjeno troškovima stanovanja (najam), a 75% za troškove života (režije, hrana, odjeća i sl.). S obzirom da je procijenjen udio ZMS-a za troškove stanovanja nedostatan, savezne pokrajine pokrivaju troškove stanovanja i najamnina iz drugih fondova. Uz to, ostvarivanje prava na ZMS znači i uključivanje korisnika u državno zdravstveno osiguranje. 13

16 Socijalna zaštita državnih službenika Sve veći broj zaposlenih u javnom sektoru podliježe istim propisima socijalnog osiguranja kao i zaposlenici u privatnom sektoru. Redoviti zaposlenici javnog sektora (državni službenici), s druge strane, podliježu posebnim propisima u pojedinim područjima socijalne zaštite. Ti propisi se razlikuju od poslodavca do poslodavca, odnosno da li se radi o saveznoj, pokrajinskoj ili lokalnoj vlasti, zatim Austrijskim željeznicama itd. Državni službenici nisu obuhvaćeni ni osiguranjem od nezaposlenosti niti socijalnim mirovinskim osiguranjem. Većina državnih službenika je pokrivena socijalnim zdravstvenim osiguranjem, odnosno pokrivena je od strane osiguravajuće institucije za zaposlenike iz javnog sektora, dok su neki od njih pokriveni posebnim programima zdravstvene zaštite. Dio mirovina i zdravstvenog osiguranja državnih službenika financira se doprinosima, ali većina sredstava za ovu namjenu dolazi iz proračuna pokrajinskih vlasti. Socijalni sustavi za kompenzaciju Posebni sustavi socijalne zaštite postoje za rješavanje situacija za koje Vlada ima posebnu odgovornost. Oni su namijenjeni (prvenstveno mirovine) žrtvama rata, vojnicima itd. Tim sustavom upravlja Savezno ministarstvo rada, socijalne skrbi i zaštite potrošača i/ili Savezni ured za socijalnu skrb (agencija podređena Ministarstvu) i njegovi uredi u devet saveznih zemalja. Socijalni sustav za kompenzaciju financira se isključivo iz saveznog proračuna. Zaštita prava iz okvira radnog zakonadavstva Prava u pogledu poslodavaca čine važan element socijalne politike u Austriji. Oni uključuju, između ostalog, financijsku potporu u slučaju bolesti i trudnoće, posebne odredbe za zaposlene (npr. plaćeni dopust za njegu), zaštitu u slučaju otkaza kod određenih skupina, otkazne rokove, pravila o broju radnih sati, trajanje odmora itd. Zakon o radu potiče sklapanje kolektivnih ugovora i jamči minimalnu plaću na sektorskoj razini. Socijalni partneri odlučili su povećati sve minimalne plaće ispod 1.000,00 eura na 1.000,00 eura. Ovaj uvjet je u potpunosti ispunjen ili čak premašen 1. siječnja godine. Dodatni sustav mirovina Općenito, ovaj se dio odnosi na mirovine koje se financiraju doprinosima od poslodavaca kako bi nadopunili osnovni sustav. Zakon mirovinskom osiguranju uređuje naknade i prava stečena temeljem mirovine, invalidnosti i obiteljske mirovine koje poslodavci dobrovoljno ugovaraju sa svojim radnicima kako bi nadogradili osnovni sustav mirovina. Sam Zakon definira četiri vrste mirovina: mirovinski sustav kojim upravljaju domaći ili strani mirovinski fondovi, mirovinski sustav koji se temelji na profesionalnoj skupini osiguranja, direktno definirani porgrami naknada te sustav životnog osiguranja. Socijalne usluge Izdaci za socijalne usluge iznosili su 7,2 milijarde eura u godini (s iznimkom zdravstva), odnosno 8% socijalnih naknada ili oko 2,4% BDP-a. Glavna područja socijalnih usluga uključuju mjere i politike tržišta rada, izvaninstitucionalnu skrbi o djeci, domove za starije i nemoćne, programe zapošljavanja za osobe s posebnim potrebama, kao i savjetovanje i pomoć osobama s posebnim problemima (npr. žene izložene nasilju u obitelji i njihova djeca, ovisnici, beskućnici i osobe kojima prijeti gubitak njihovih domova, osobe nakon odsluženja zatvorske kazne ili tražitelji azila). Prema podacima za godinu prema ESSPROS-u, 1.2 milijarde eura potrošeno je na usluge vezane uz nezaposlenost; 2.2 milijarde na usluge u vezi djece i obitelji, 1.4 milijarde eura za škole i vrtiće, usluge za starije osobe i one kojima je potrebna njega, 1.6 milijardi eura na ustanove za osobe s invaliditetom, a 0.8 milijardi eura na ostale programe. S iznimkom mjera aktivnih politika na tržištu rada, odgovornost za većinu socijalnih usluga je u nadležnosti pokrajinske, lokalne i općinske vlasti. Postoje regionalne razlike u kvaliteti i količini usluga i organizacijske strukture pružatelja. Do toga dolazi dijelom zbog 14

17 činjenice da Austrija ima jednu pokrajinu (Beč) koja je u potpunosti urbane strukture, dok ostalih osam saveznih zemalja imaju samo nekoliko manjih urbanih središta. Lokalne vlasti pružaju i organiziraju neke od socijalnih usluga, dok su druge većinom ustupljene neprofitnim organizacijama ili privatnim ustanovama. Sve u svemu, javni sektor ima dominantnu ulogu u području skrbi za djecu i domovima za starije i nemoćne. Ostali pružatelji usluga su privatne i neprofitne organizacije, uključujući i velike organizacije sa dugogodišnjom tradicijom u ovom području (karitativna društva, udruge povezane s političkim strankama i drugim regionalnim organizacijama skrbi) kao i brojni manji subjekti. Socijalna izdvajanja prema funkcijama ESSPROS ( ) thereof Year Total Sickness / Health care Disability Old age Survivors Milion EUR Family / children Unemployment Housing and social exclusion Percentage change = ,7 4,1-0,2 4,1 1,5 2,3 9,6 2,9 Percentage share ,0 25,7 7,1 44,4 6,3 9,3 5,5 1,7 Socijalni transferi Prema ESSPROS metodologiji postoji 25 obiteljskih potpora za koje je izdvojeno oko 8,5 milijardi eura u godini. Ova brojka odgovara otprilike 2,6% BDP-a i 9% svih socijalnih naknada te predstavlja jedno od najvećih izdvajanja od svih zemalja članica EU. Obiteljske naknade prvenstveno uključuju novčane naknade i naknade u naravi pod uvjetom da su obitelji dostupne, te druge pogodnosti od Fonda za obiteljske naknade. Novčane naknade (u ukupnom iznosu od 6,3 milijardi eura) između ostalog uključuju obiteljske naknade (3,1 milijarde eura), dječji doplatak (1,0 milijardu eura), porezne olakšice za djecu (1.3 milijarde eura), isplaćivanje alimentacije (0,1 milijardu eura), subvencije za učenike i studente (0,2 milijarde eura) i rodiljne naknade (0,4 milijarde eura). Novčane naknade uglavnom uključuju univerzalnu novčanu naknadu (tj. nezavisno o plaćenoj djelatnosti i dohotka): obiteljski doplatak, porezni kredit za djecu i dječji doplatak. Osim toga, postoji niz prednosti osiguranja na temelju plaćenih djelatnosti i prihoda (npr. majčinski dodatak prije i nakon poroda), kao naknade koje se dodjeljuju samo onima koji su u potrebi i/ili se određuju prema primanjima. Mjere porezne politike temelje se u pružanju potpore obiteljima. Tako je u godini 96 milijardi eura utrošeno u svrhu pružanja socijalne zaštite ili ,00 eura po glavi stanovnika. Budući su uključene i mirovine, najveći trošak po glavi stanovnika je kod osoba iznad 65 godina, a koji iznosi ,00 eura. 15

18 POSJETE INSTITUCIJAMA Organizacija rada i funkcije koje su procijenjene kao primjeri praksi koje zaslužuju pažnju i razmatranje u Hrvatskoj uključuju Centar za socijalnu skrb, Zavod za zapošljavanje, te neprofitnu organizaciju Wien Work koja se bavi socijalnim poduzetništvom. Svaki centar za socijalnu skrb ima: - recepciju gdje se događa prvi kontakt s potencijalnim korisnikom; - uslužnu ili servisnu zonu; - zonu za upravne poslove (donose se odluke, vode postupci, imaju i liniju za prespajanje pozivatelja na nadležne okruge). Posjećene institucije u Austriji: - Savezno ministarstvo rada, socijalne skrbi i zaštite potrošača - Bečki Centar za socijalnu skrb - Glavna udruga austrijskih organizacija socijalnog osiguranja - Zavod za zapošljavanje - Wien Work (neprofitna organizacija, socijalno poduzetništvo) U smislu organizacije rada Centra uočene su određene sličnosti s obzirom na niz organizacijskih reformi u Hrvatskoj. Međutim, istaknuto je kako je bitnija funkcionalnost u odnosu na organizacijsko uređenje, te da je s obzirom na niz tekućih reformi u Hrvatskoj upitna primjenjivost ovakve organizacije centra. Međutim, pažnju je privukao Upravni odjel za zdravstvo i socijalna pitanja te strateško socijalno planiranje i nadzor socijalnih naknada sa šest zaposlenih, koji je ustrojen na sljedeći način: - Bečki fond za zdravstvo (financiranje zdravstvenih ustanova) - Odjel za izvješćivanje i socijalno planiranje - Odjel za zdravstveno planiranje - Odjel za statistiku i financije. Bitna zadaća tog odjela je socijalno planiranje s ciljevima: i) unaprjeđenja socijalne situacije u Beču; ii) prevencije (sprječavanje problema u smislu socijalnih davanja); iii) planiranja zadovoljavanja potreba radi održivosti kao dugoročnog učinka; iv) analize interakcija naknada Centra s drugim socijalnim davanjima; iv) pravovremenog otkrivanja negativnih kretanja, odnosno pojave novih socijalnih rizika, te v) izrade stručnih podloga o pojedinim socijalnim pitanjima kao temelja za političke odluke. U odjelu za socijalno planiranje rad interdisciplinarni tim kojeg čine socijalni radnici, sociolozi i ekonomisti. Njihov rad doprinosi kratkoročnom i dugoročnom strateškom planiranju lokalnih mjera, ali i njihovom usklađivanju sa nacionalnom socijalnom politikom te koordinaciji i umrežavanju. Uloga ovog odjela razmtrana je u kontekstu županijskih planova razvoja socijalnih usluga. U smislu metoda rada Centra uočena je usredotočenost na korisnika i primjena - tzv. case managment metode. Postoje i određene sličnosti između austrijskog i hrvatskog sustava u smislu ostvarivanja prava na socijalnu naknadu. U Austriji se kod izračuna sredstava koja potencijalni korisnik naknade ima na raspolaganju ne uzima u obzir dječji doplatak i naknada za pomoć i njegu, a od druge imovine osobno vozilo potrebno za posao, kuća ili stan potrebna korisniku za život (određene kvadrature). Ukoliko korisnik koristi naknadu duže od 6 mjeseci, u korist države upisuje se hipoteka na tu nekretninu. Također se u obzir ne uzima ušteđevina do 4.000,00 eura. Unutar osnovne socijalne pomoći (minimalni dohodak) u Austriji, određen je nominalni iznos koji se odnosi na troškove stanovanja. Lokalne jedinice plaćaju razliku između lokalno utvrđenih troškova i spomenutog nominalnog iznosa. U Austriji naknada za troškove stanovanja podrazumijeva naknadu najamnine, a troškovi struje, grijanja i komunalija pokrivaju se iz osnovne socijalne pomoći. Sličnosti između hrvatskog i austrijskog sustava očituju se i u praksama povezivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu uz aktivnu raspoloživost korisnika za prihvaćanje eventualnog zaposlenja, kao i sudjelo- 16

19 vanje u doškolovanju i prekvalifikacijskim aktivnostima. Iznimke u Austriji su majke sa tek rođenom djecom, osobe iznad dobi za umirovljenje, korisnici koji skrbe za člana obitelji ili o jako bolesnoj djeci. U slučaju da korisnik ne sudjeluje u programima aktivne mjera na tržištu rada, naknada mu se umanjuje za 25% za jedan mjesec, 50% ako izbjegava obveze dva ili više mjeseci zaredom. Na kraju gubi cjelokupnu zajamčenu minimalnu naknadu, osim dodatka za stanovanje. Zavod za zapošljavanje također je podijeljen u zone 1. Info zona 2. Uslužna zona 3. Zona za savjetovanje (BZ) 4. Zona za poduzeća/tvrtke (SFLI) 5. Ravnateljstvo Prime tome se posebna pažnja posvećuje dobi tražitelja posla, pa su organizirani posebni odjeli za: - mlade do 21. godine života - osobe od 21. do 25. godine života i - osobe starije od 25. godine života. Neprofitna organizacija Wien Work bavi se integracijom i radnom aktivacijom osoba s teškoćama. Cilj im je osigurati radna mjesta za osobe u nepovoljnom položaju na tržištu rada kao i stvaranje radnih mjesta za njih. Osobe s invaliditetom, kroničnim bolestima ili dugotrajno nezaposlene osobe ovim projektom dobivaju priliku sudjelovati u gospodarskom i društvenom životu. Trenutno zapošljavaju oko 600 zaposlenika, a još 160 osoba je na obuci. Pokazali su se kao sposobni partneri u gospodarstvu jer nude visoko klasificirani spektar proizvoda i usluga iz sljedećih jedanaest poslovnih jedinica: Uredske usluge kroz podršku organizacijama civilnog društva i malim poduzetnicima; Usluge kopiranja: izrada pisanih materijala i poslovnih kartica; Skeniranje: stvaranje elektroničkih arhiva i skeniranje papirnatih dokumenata; Usluge čišćenja i održavanja travnjaka; Gastronomija: kantine, restorani; Obrada drveta: izrada namještaja; Metal: obrada metalnih dijelova za industriju; Obrada i obnova starog namještaja: Popločavanje, bojanje zidova u starim i novim zgradama i razni radovi u kući Parketarski radovi Tekstil: krojenje i šivanje po mjeri 17

20 SLOVENIJA: OSOBNA KARTA Slovenija je parlamentarna demokratska republika sa višestranačkim sustavom. Na čelu države je predsjednik, koji se bira na općim izborima. Izvršni i upravni organi u Sloveniji su Vlada Republike Slovenije, na čijem je čelu premijer te vijeće ministara, odnosno kabinet vlade, koju bira Narodna skupština Republike Slovenije (slov. Državni zbor Republike Slovenije). Zakonodavni organ čini dvodomni Parlament Republike Slovenije. Parlament ima dva doma: Državni zbor i Državni svet. Državni zbor ima 90 zastupnika, koji se dijelom biraju izravno, a dijelom razmjerno. Državni svet ima 22 zastupnika, koji zastupaju važne društvene, gospodarske, strukovne i regionalne skupine. Parlamentarni izbori održavaju se svake četiri godine. Prema posljednjim službenim podacima iz godine u Sloveniji je živjelo stanovnika, ali procjene iz godine sugeriraju da se broj stanovnika popeo na Slovenija je podijeljena na 212 općina, među kojima njih 11 ima status gradske općine. Prema Ustavu Republike Slovenije, općina (slovenski občina) je samoupravna lokalna zajednica (tj. jedinica lokalne samouprave), koja obuhvaća područje jednog ili više naselja koja su povezana zajedničkim potrebama i interesima stanovnika. Prema slovenskom Zakonu o lokalnoj samoupravi, općina mora imati najmanje stanovnika, ali ima i onih koje zbog zemljopisnih, pograničnih, nacionalnih, povijesnih ili gospodarskih razloga imaju taj status iako imaju manje od stanovnika. U djelokrug općine spadaju poslovi lokalnog značaja koje općina može obavljati samostalno i koji se tiču samo stanovnika te općine. Grad može dobiti status gradske općine (slovenski mestna občina) ako ima više od stanovnika te predstavlja zemljopisno, gospodarsko i kulturno središte područja koje mu gravitira. Međutim taj status može dobiti i općina zbog povijesnih razloga. Na gradsku općinu država može prenijeti poslove iz svoje nadležnosti, a koji utječu na razvoj grada. Osim na općine, kao jedinice lokalne samouprave, Slovenija je podjeljena i na 58 upravnih jedinica (koje se mogu usporediti s uredima državne uprave u županijama u Hrvatskoj), koje obavljaju poslove državne uprave i ne zadiru u samoupravne poslove općina. Slika 5: 18