Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj Edib HIFZIEFENDIĆ protiv REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 5. oktobra godine, sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA, član Gđa Hatidža HADŽIOSMANOVIĆ, član Gosp. Jovo ROSIĆ, član Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru i januaru godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članom VIII(2)(d) Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz godine, kao i pravilom 21. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:

2 I. UVOD 1. Podnosilac prijave podnio je prijavu Domu zbog neizvršenja rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ki 47/98, od 14. decembra godine. Navedenim rješenjem je određeno da se pokretne stvari (mašine), pohranjene u preduzeću "Trudbenik" Doboj (u kasnijim dokumentima označeno kao Energoinvest Trudbenik Doboj), vrate podnosiocu prijave i N.G. 2. Predmet postavlja pitanja u vezi sa članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na neometano uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, te člana II(2)(b) Sporazuma. II. ČINJENICE U PREDMETU 3. Činjenice koje su dolje iznijete proizilaze iz prijave i priložene dokumentacije. 4. Okružni sud je protiv S.K. pokrenuo istragu zbog krivičnog djela iz člana 226. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske Posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske", 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96; u daljnjem tekstu: KZRS Posebni dio), krivičnog djela iz člana 236. stav 2. KZRS Posebni dio i krivičnog djela iz člana 229. KZRS Posebni dio. Predmetne pokretne stvari su oduzete u pretkrivičnom postupku od strane Centra javne bezbjednosti Doboj (u daljnjem tekstu: CJB) i pohranjene u preduzeću "Trudbenik" Doboj. 5. Podnosilac prijave i N.G, putem svog advokata B.B, podnijeli su 10. juna godine molbu za privremenu mjeru obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva Okružnom sudu, kojom su predložili da navedeni sud prije okončanja krivičnog postupka protiv S.K. donese privremenu mjeru kojom će im se vratiti oduzete pokretne stvari pohranjene u preduzeću "Trudbenik" Doboj. 6. Okružni sud donio je rješenje, broj Ki-47/98, od 14. decembra godine, kojim je određeno da se pokretne stvari koje se nalaze pohranjene u preduzeću "Trudbenik" Doboj, vraćaju prije okončanja krivičnog postupka protiv S.K. oštećenim, podnosiocu prijave i N.G. 7. Okružni sud donio je naredbu, broj Ki-47/98, od 14. decembra godine, o vraćanju pokretnih stvari koje se nalaze pohranjene u preduzeću "Trudbenik" Doboj, koju će izvršiti CJB. 8. Prema stanju spisa, podnosilac prijave i N.G. su prvo, putem svog advokata B.B, podnijeli zahtjev za povrat pokretnih stvari preduzeću "Trudbenik" Doboj. 9. Podnosilac prijave i N.G, putem svog advokata B.B, podnijeli su zahtjev za povrat pokretnih stvari CJB 21. decembra godine. CJB je, u svom odgovoru, broj 12-02/ /99, od 24. decembra godine, naveo da se predmetne pokretne stvari nalaze pod nadzorom nadležnog suda i da bez njihove pismene naredbe, CJB ne može predati tražene pokretne stvari, niti prisustvovati primopredaji istih u preduzeću "Trudbenik" Doboj. 10. Iz dokumentacije koju je podnosilac prijave dostavio Domu, proizilazi da su podnosilac prijave i N.G, uz prisustvo inspektora J.G, 28. decembra godine došli u preduzeće "Trudbenik" Doboj i tražili postupanje po naredbi Okružnog suda od 14. decembra godine. P.B, direktor preduzeća "Trudbenik" Doboj, odbio je izvršenje, jer mu nije plaćena zakupnina za korišteni skladišni prostor, i od podnosioca prijave i N.G tražio da polože iznos od konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). 11. Podnosilac prijave i N.G, putem svog advokata B.B, podnijeli su 3. januara godine Okružnom sudu obavijest o neizvršenju njihove naredbe od 14. decembra godine, u kojoj ih 2

3 mole da preduzmu odgovarajuće mjere kako bi se sprovelo rješenje Okružnog suda od 14. decembra godine. 12. Podnosilac prijave, putem svog advokata B.B, podnio je pritužbe na rad Okružnog suda Ministarstvu pravde Republike Srpske, te pritužbe na rad CJB Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske. 13. Okružni sud je dopisom od 13. juna godine obavijestio Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da ih je CJB dopisom broj 12.02/ /99, od 28. januara godine, obavijestio da se smatraju nenadležnim za izvršenje naredbe Okružnog suda od 14. decembra godine. U prilogu dopisa, Okružni sud je dostavio navedenu naredbu, sa prijedlogom da Osnovni sud putem svojih izvršnih organa izvrši naredbu, stvari vrati vlasniku i obavijesti Okružni sud o tome. 14. Sudski izvršitelj Osnovnog suda je 30. juna godine, po naredbi Okružnog suda u predmetu izvršenja, broj Ip. 136/00, o izuzimanju pokretnih stvari iz preduzeća "Trudbenik" Doboj i vraćanju istih podnosiocu prijave i N.G, pokušao provesti izvršenje. Izvršenju su, na zahtjev Osnovnog suda za asistenciju policije na licu mjesta, bila prisutna i tri policajca. Direktor preduzeća "Trudbenik" Doboj izjavio je da će narediti zaključavanje kapije i magacinskog prostora gdje su se nalazile predmetne stvari, a podnosilac prijave i N.G. nisu bili prisutni. Sudski izvršitelj je, u zapisniku o provođenju izvršenja Osnovnog suda, broj Ip. 136/00, od 30. juna godine, konstatovao da se nije moglo pristupiti provođenju predmetnog izvršenje, te je isto odloženo do daljnjeg. 15. Sudski izvršitelj Osnovnog suda je, 11. jula godine, po naredbi Okružnog suda, a zaključku Osnovnog suda od 4. jula godine, u predmetu izvršenja, broj Ip. 136/00, o izuzimanju stvari iz preduzeće "Trudbenik" Doboj i vraćanju istih podnosiocu prijave i N.G, ponovo pokušao provesti izvršenje. Izvršenju je, na zahtjev Osnovnog suda za asistenciju policije na licu mjesta, prisustvovala i policijska patrola. Sudski izvršitelj je, u zapisniku o provođenju izvršenja Osnovnog suda, broj Ip. 136/00, od 11. jula godine, konstatovao da ih portir preduzeća "Trudbenik" Doboj, u skladu sa naredbom P.B, direktora preduzeća "Trudbenik" Doboj, nije pustio u krug preduzeća. Sudski izvršitelj je konsultovao komandira SJB Doboj, koji je izjavio da je jedina mogućnost uspješnog sprovođenja izvršenja da nadležni sudija pokrene krivični postupak protiv direktora preduzeća "Trudbenik" Doboj. Nakon neuspjelog pokušaja izvršenja, sudskom izvršitelju u Osnovni sud je pristupio pripadnik Međunarodnih policijskih snaga (u daljnjem tekstu: IPTF), koji ga je obavijestio da je razgovarao sa pripadnicima SJB Doboj i da su mu oni obećali otići na ponovni razgovor sa P.B, direktorom preduzeća "Trudbenik" Doboj. Sudski izvršitelj, u dopuni zapisnika o provođenju izvršenja od 11. jula godine, navodi da je po dolasku u preduzeće "Trudbenik" Doboj, zatekao policijsku patrolu. Pošto nije bilo povjerioca (podnosioca prijave i N.G) i njihovog advokata, nije mogao sprovesti izvršenje, čak i kad bi direktor P.B. pristao na to. P.B. ga je obavijestio da nije dobio zaključak Osnovnog suda i naredbu Okružnog suda, te nije mogao koristiti pravne lijekove protiv njih, a da povjerioci (podnosilac prijave i N.G) trebaju uplatiti preduzeću "Trudbenik" Doboj iznos od KM. 16. Osnovni sud je 13. jula godine pozvao P.B, direktora preduzeća "Trudbenik" Doboj na razgovor u vezisa predajom odnosno izuzimanjem stvari iz navedenog preduzeća i vraćanju istih podnosiocu prijave i N.G. Komisija nema informacija da li se P.B. odazvao pozivu. 17. Preduzeće "Trudbenik" Doboj je 22. augusta godine podnijelo Osnovnom sudu prigovor dužnika na rješenje ovog suda broj IP-136/ Sudski izvršitelj Osnovnog suda je 24. augusta godine ponovo pokušao izvršenje, broj Ip.136/00, radi izuzimanja pokretnih stvari. Izvršenju su, na zahtjev Osnovnog suda za asistenciju policije na licu mjesta, bila prisutna i četiri pripadnika policije. Takođe, prisutni su bili i predstavnici IPTF i Stabilizacijskih snaga (u daljnjem tekstu: SFOR). Sudski izvršitelj je, u zapisniku o izuzimanju pokretnih stvari Osnovnog suda, broj Ip. 136/00, od 24. augusta

4 godine, konstatovao da podnosilac prijave nije obezbijedio kamion, viljuškar i bravara, te kako nisu bili ispunjeni uslovi za sprovođenje izvršenja, sudski izvršitelj je odustao od izvršenja. Iz navedenog zapisnika proizilazi da je podnosilac prijave prvo obezbijedio kamion i viljuškar, ali da je nakon nekoliko sati ubjeđivanja direktora od strane sudskog izvršitelja, pripadnika IPTF i SFOR-a da dopusti izvršenje, kamion i viljuškar više nije mogao obezbijediti. Podnosilac prijave je obaviješten da ukoliko za sljedeći put ne budu obezbijeđeni uslovi za sprovođenje izvršenja, isto neće ni započeti. 19. Podnosilac prijave je 22. septembra godine pristupio u Osnovni sud i u zapisnik predložio Okružnom sudu da dâ naredbu CJB za izuzimanje pokretnih stvari. Podnosilac prijave je, takođe, naveo nekoliko primjedbi na rad sudskog izvršitelja i pripadnika policije. 20. Iz dokumentacije priložene uz prijavu proizilazi da je podnosilac prijave, putem advokata B.B, podnio Vrhovnom sudu Republike Srpske pritužbu na rad Okružnog suda. 21. Podnosilac prijave je, putem advokata B.B, 9. juna godine poslao dopis direktoru preduzeća "Trudbenik" Doboj, u kojem je tražio da se postupi po odluci Okružnog suda u roku od 7 dana; u protivnom će podnijeti krivičnu prijavu protiv direktora zbog krivičnog djela neizvršenje sudske odluke, iz člana 359. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00 i 37/01). V.Š, v.d. generalnog direktora preduzeća "Trudbenik" Doboj, u svom odgovoru od 15. juna godine, navodi da su uložili žalbu na rješenje Okružnog suda od 14. decembra godine, te da će nakon dostave odgovora na žalbu i izmirenja obaveza po ispostavljenom računu u iznosu od KM (za troškove uskladištenja pokretnih stvari), vlasnici pokretnih stvari moći iste preuzeti. 22. Podnosilac prijave je, putem advokata B.B, 31. jula godine, podnio Osnovnom javnom tužilaštvu u Doboju krivičnu prijavu protiv V.Š, v.d. generalnog direktora preduzeća "Trudbenik" Doboj, zbog krivičnog djela neizvršenje sudske odluke iz člana 359. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske. 23. Osnovni sud u Bijeljini je donio rješenje, broj Kv. 94/01, od 19. oktobra godine, kojim je odbačena žalba preduzeća "Trudbenik" Doboj od 23. augusta godine, izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 14. decembra godine, kao nedozvoljena. 24. Podnosilac prijave je preuzeo predmetne pokretne stvari 10. decembra godine iz preduzeća "Trudbenik" Doboj, o čemu je sastavljen zapisnik o izuzimanju pokretnih stvari Osnovnog suda, broj Ip.136/00, od 10. decembra godine. Predstavnik preduzeća "Trudbenik" Doboj je tražio da u zapisnik uđe činjenica da nije plaćena tražena ležarina za pokretne stvari. 25. Podnosilac prijave je obavijestio Dom da je sud odbio krivičnu prijavu protiv V.Š, v.d. generalnog direktora preduzeća "Trudbenik" Doboj. 26. Podnosilac prijave nije pokrenuo postupak pred sudom radi naknade materijalne i nematerijalne štete. III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 27. Prijava je podnesena 6. novembra godine i registrovana istog dana. 28. Podnosilac prijave navodi da kao privrednik trpi stalnu štetu, jer pored svojih mašina mora iznajmljivati tuđe. Podnosilac prijave traži kompenzaciju za materijalnu štetu (za usluge za izradu alata trećim licima i za izgubljenu zaradu), u iznosu od KM, kompenzaciju za nematerijalnu štetu u iznosu od KM, te kompenzaciju za troškove postupka KM. 4

5 29. Podnosilac prijave je dostavljao Domu/Komisiji dodatne informacije i dokumentaciju 18. marta 2002, 30. septembra i 12. jula godine. 30. Komisija je 2. augusta godine proslijedila tuženoj strani prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapažanja. 31. Osnovni sud je 8. augusta godine, na traženje Komisije, dostavio spis ovog suda, broj Ip-136/ Komisija je 19. augusta godine zaprimila pisana zapažanja tužene strane. 33. Komisija je 26. augusta godine proslijedila zapažanja o prihvatljivosti i meritumu tužene strane podnosiocu prijave. 34. Okružni sud u Banjoj Luci je, na traženje Komisije, 5. septembra godine dostavio spis broj Ki-47/98, koji je bio uložen u spis broj K-122/02, a koji je po rješenju Okružnog suda u Doboju, broj Kr-16/05, dostavljen tom sudu kao delegiranom i zaveden pod poslovni broj Kž-179/05. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 35. Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90), preuzet kao zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01), bio je na snazi u vrijeme pokretanja postupka u konkretnom predmetu i u relevantnom dijelu glasi: Član 103. Imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed izvršenja krivičnog djela raspraviće se na prijedlog ovlaštenih lica u krivičnom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj postupak. Imovinskopravni zahtjev se može odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništaj određenog pravnog posla. Član 104. Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku može podnijeti lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. [...] Član 108. O imovinskopravnim zahtjevima odlučuje sud. U presudi kojom okrivljenog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelomično, a za višak uputiti na parnicu. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može da ostvaruje u parnici. Kad sud donese presudu kojom se okrivljeni oslabađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputiće oštećenog da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Kad se sud oglasi nenadležnim za krivični postupak, uputiće oštećenog da imovinskopravni zahtjev može prijaviti u krivičnom postupku koji će otpočeti ili produžiti nadležni sud. 5

6 Član 109. Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod okrivljenog ili kod nekog od učesnika u krivičnom djelu ili kod lica kome su je oni dali na čuvanje, odrediće u presudi da se stvar preda oštećenom. Član 112. Na prijedlog ovlaštenih lica (član 104) mogu se u krivičnom postupku po odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva nastalog usljed izvršenja krivičnog djela. Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi u istrazi istražni sudija. Poslije podignute optužnice rješenje donosi van glavnog pretresa predsjednik vijeća, a na glavnom pretresu vijeća. Žalba protiv rješenja vijeća o privremenim mjerama obezbjeđenja nije dozvoljena. U ostalim slučajevima o žalbi rješava vijeće (član 23. stav 6). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Član 114. Ako oštećeni ima zahtjev prema trećem licu zbog toga što se kod njega nalaze stvari pribavljene krivičnim djelom, ili zbog toga što je ono usljed krivičnog djela došlo do imovinske koristi, sud može u krivičnom postupku, na prijedlog ovlaštenih lica (član 104), i po odredbama koje važe za izvršni postupak, odrediti privremene mjere obezbjeđenja i prema tom trećem licu. Odredbe člana 112. st. 2. i 3. ovog zakona važe i u ovom slučaju. U presudi kojom se okrivljeni oglašava krivim sud će ili ukinuti mjere iz stava 1. ovog člana, ako već ranije nisu ukinute, ili će oštećenog uputiti na parnicu, s tim što će se ove mjere ukinuti ako parnica ne bude pokrenuta u roku koji odredi sud. 36. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91, Ustavni sud Jugoslavije II N.109/91- "Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", broj 63/91), preuzet kao zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93 i 14/94), bio je na snazi u vrijeme pokretanja postupka u konkretnom predmetu i u relevantnom dijelu glasi: Član 10. U postupku izvršenja i obezbeđenja sud je dužan da postupa hitno. Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtevaju da se postupi drukčije. Član 32. Troškove izvršenja prethodno snosi poverilac. Poverilac je dužan da predujmi troškove izvršenja u roku koji mu odredi sud. Ako poverilac ne predujmi troškove izvršenja u tom roku, sud će obustaviti izvršenje. 6

7 Ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, troškove prethodno snosi organ koji je izvršnu ispravu donio u prvom stepenu. Dužnik je dužan da poveriocu, na njegov zahtjev, naknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. Poverilac je dužan da dužniku, na njegov zahtev, naknadi troškove izvršenja koje mu je neosnovano prouzrokovao. Zahtev za naknadu troškova može se podneti najdocnije u roku od 30 dana od dana okončanja postupka. Član 43. Izvršenje se sprovodi radnim danom, i to danju. [...] Član 45. Izvršenje u prostoriji društvenog pravnog lica sprovodi se po prethodnom obaveštenju organa društvenog pravnog lica i u prisustvu lica koje on odredi. Ako organ društvenog pravnog lica ni na ponovni zahtev ne odredi to lice, izvršna radnja će se sprovesti i bez njegovog prisustva. Član 46. Službeno lice ovlašćeno je da udalji lice koje ometa sprovođenje izvršenja, a prema okolnosti slučaja i da zatraži pomoć od nadležnog organa unutrašnjih poslova. Član 213. Izvršenje radi predaje jedne ili više određenih stvari koje se nalaze kod dužnika sprovodi se tako što službeno lice oduzima te stvari od dužnika i predaje ih uz potvrdu poveriocu. [...] 37. Zakon o unutrašnjim poslovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 21/98, 25/02 i 43/02) u relevantnom dijelu glasi: Član 12. Radi obezbeđenja izvršenja poslova koji spadaju u nadležnost drugih republičkih organa, preduzeća i drugih pravnih lica, kada oni na osnovu zakona vrše javna ovlaštenja i ako se prilikom vršenja tih poslova naiđe na fizički otpor ili se takav otpor može osnovano očekivati, Ministarstvo je dužno pružiti potrebnu pomoć, u granicama ovlaštenja propisanih zakonom. [...] Član 22. U vršenju poslova bezbednosti ovlaštena službena lica imaju pravo da upotrebe sredstva prinude prema građanima i drugim pravnim licima, kao i druge mere i radnje propisane ovim i drugim zakonima. 7

8 [...] Član 64. Pored povreda radnih obaveza i dužnosti utvrđenih zakonom za radnike u republičkim organima, teže povrede radnih obaveza i dužnosti su: [...] 8. nepreduzimanje mera ili nepružanje pomoći u okviru službenih dužnosti radnika Ministarstva; [...] 16. radnja, odnosno propuštanje radnje, kojom se onemogućava, ometa ili otežava izvršavanje službenih zadataka; [...] V. ŽALBENI NAVODI 38. Podnosilac prijave navodi povredu člana 6. Evropske konvencije zbog sporog rada nadležnih organa, jer postupak predaje pokretnih stvari traje više od dvije godine. Podnosilac prijave, takođe, smatra da je povrijeđeno pravo na neometano uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, jer mu i pored sudske odluke, pokretne stvari koje su njegovo vlasništvo nisu vraćene. Podnosilac prijave, takođe, navodi da je izložen maltretiranju i diskriminaciji, jer je pripadnik "drugog naroda". VI. ODGOVOR TUŽENE STRANE 39. U vezi sa činjenicama, tužena strana navodi da je neosnovan navod podnosioca prijave da je rješenje Okružnog suda donešeno 14. decembra godine, jer je iz dokumentacije vidljivo da je isto donešeno 14. decembra godine. Tužena strana navodi da CJB ne sprovodi izvršenje, već samo asistira kod istih. U suprotnosti je sa dokazima, takođe, navod podnosioca prijave da "sada predmet stoji u Osnovnom sudu", jer je podnosilac prijave preuzeo pokretne stvari 10. decembra godine i nije imao nikakvih primjedbi. Tužena strana, dalje, navodi da nema dokaza da MUP "ide linijom nezamjeranja", jer je isti asistirao pri pokušajima izvršenja i samom izvršenju godine. 40. Po pitanju prihvatljivosti, tužena strana u svojim zapažanjima navodi da je prijava preuranjena, jer je podnešena Domu 17. oktobra godine, a podnosilac prijave je preuzeo pokretne stvari 10. decembra godine. Dakle podnosilac prijave nije sačekao da se okonča izvršni postupak, već je podnio prijavu Domu. Tužena strana, nadalje, navodi da podnosilac prijave želi ostvariti kompenzaciju za štetu preko Doma, umjesto preko nadležnog suda, što predstavlja zloupotrebu prava na žalbu. 41. U pogledu merituma prijave, tužena strana smatra da je prijava neosnovana, jer je podnosilac prijave imao "pravo pristupa" sudu i da je to svoje pravo realizovao. U pogledu naknade štete, tužena strana ne osporava to pravo podnosiocu prijave. Podnosilac prijave treba pokrenuti postupak kod nadležnog suda za naknadu eventualne štete. 8

9 VII. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 42. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. decembra godine, Komisija je, u skladu sa članom 2. Sporazuma iz septembra godine i članom 3. Sporazuma iz godine, nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, također, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 43. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija već ispitali, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet međunarodne istrage ili rješenja. Komisija će, također, odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe (c). U skladu sa članom VIII(3) Sporazuma [Komisija] u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi [Komisija], više nije opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. 44. Na samom početku, Komisija naglašava da je imovinsko-pravni zahtjev oštećenog u krivičnom postupku ratione materiae kompatibilan sa pravom na pravičan postupak u smislu člana 6. Evropske konvencije. Naime, Dom je, u predmetu CH/02/8667 (Mediha Nukić Harbaš i Edina, Emina i Jasnima Nukić protiv Fedeacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, od 5. septembra godine tačka 67) jasno naveo: Tužena Starna takođe tvrdi da su žalbeni navodi podnosilaca prijave, prema članu 6. Konvencije, izvan nadležnosti Doma ratione materiae, jer se predmetni postupak ne odnosi ni na kakve krivične optužbe protiv podnosilaca prijave, ili njihovih građanskih prava i obaveza. Dom međutim zapaža da je Evropski sud za ljudska prava u više navrata smatrao da je član 6. primjenjiv kod utvrđivanja potraživanja građanske strane u krivičnom postupku, posebno kada je takav postupak odlučujući u odnosu na zahtjev za kompenzaciju, koji je podnijela građanska strana (vidi npr. Evropski sud za ljudska prava, Acquaviva protiv Francuske, presuda od 21. novembra godine, Serija A br. 33A; Moreira de Azevedo protiv Portugala, presuda od 23. oktobra godine, Serija A br. 189). Dom zapaža da su u ovom predmetu podnosioci prijave u krivičnom postupku tražili da ih Sud uputi na pokretanje parničnog postupka radi podnošenja zahtjeva za kompenzaciju (potraživanje po imovinskom zakonu.). Ako postupak u krivičnom postupku rezultira osudom, potraživanje podnosilaca prijave u parničnom postupku će biti određeno u njihovu korist. Ako optuženi bude oslobođen, još uvijek ostaje otvoreno da podnosioci prijave traže kompenzaciju u parničnom postupku. Međutim, praksa je da sudovi u parničnom postupku ne rješavaju zahtjev za kompenzaciju u slučaju kao što je ovaj, dok se ne okonća krivični postupak. Na taj način postoji bliska veza između parničnog i krivičnog postupka. U ovim okolnostima, Dom zaključuje da je član 6. Konvencije primijenjiv i da prigovor tužene Strane po tom osnovu na prihvatljivost ne može podržati. 45. Ipak, postavlja se pitanje da li oštećeni i u postupku određivanja privremene mjere obezbjeđenja imovinsko-pravnog zahtjeva uživa zaštitu ratione materiae prava iz Sporazuma. 9

10 a) Prihvatljivost u vezi sa izvršenjem rješenja od 14. decembra godine 46. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja prijavom je neizvršenje rješenja Okružnog suda od 14. decembra godine. Preduzeće "Trudbenik" Doboj izjavilo je žalbu protiv navedenog rješenja (koja ne zadržava izvršenje), koja je odbačena rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini, od 19. oktobra godine. Komisija, dalje, zapaža da je izvršenje rješenja od 14. decembra godine pokušano tri puta u periodu od 30. juna godine do 10. decembra godine, dok su pokretne stvari vraćene u četvrtom pokušaju izvršenja. Podnosilac prijave navodi da se u tom periodu obraćao preduzeću "Trudbenik" Doboj, Okružnom sudu, Ministarstvu pravde Republike Srpske, Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske i Vrhovnom sudu Republike Srpske. Podnosilac prijave tvrdi da ne može da ostvari svoje građansko pravo, koje je utvrđeno sudskom odlukom, te da po zakonima nema daljnjih pravnih ljekova kojima bi mogao da traži izvršenje svoje odluke. Prema tada važećem Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske, u postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno (član 10. stav 1). Međutim, nakon podnošenja prijave, rješenje je izvršeno. Naime, podnosilac prijave je, u pismu od 18. marta godine, obavijestio Dom da je preuzeo svoje pokretne stvari 10. decembra godine iz preduzeća "Trudbenik" Doboj. Komisija zapaža da je zahtjev, postavljen u prijavi, riješen, ali da postoje posebne okolnosti u vezi sa poštivanjem ljudskih prava koje zahtijevaju da se nastavi sa ispitivanjem prijave. S obzirom na ovu činjenicu, Komsija će u daljnjem tekstu razmatrati ovaj slučaj kao problem izvršenja, ali u nerazumnom roku, u smislu člana 6. Evropske konvencije. 47. Komisija napominje da se predmetna prijava tiče postupka izvršenja rješenja o privremenoj mjeri obezbjeđenja imovinsko-pravnog zahtjeva. S jedne strane, Komisija uočava da je privremena mjera pravosnažno utvrđena, a, s druge strane, da je podnosilac prijave iscrpio sve pravne lijekove u izvršnom postupku, koji su mu stajali na raspolaganju. 48. Činjenica da je prijava podnesena (6. novembra godine), tj. prije nego je podnosilac prijave okončao izvršni postupak (10. decembra godine), nije bitna iz dva razloga. 49. Prvi i osnovni razlog je što se podnosilac prijave žalio na dužinu izvršnog postupka. Komisija podsjeća da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u svojoj odluci AP-288/03, (od 17. decembra godine, tačka 22) u pogledu dostupnosti i iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova istakao: Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, kada se lice žali na dužinu postupka, s obzirom da ne postoji drugo djelotvorno pravno sredstvo po zakonima Entiteta, Komisija je nadležna da meritorno razmatra pitanje razumnosti dužine trajanja postupka, osim u slučaju da je prijava očigledno neosnovana (pravilo 50. stav 1(j) Pravila procedure Komisije). To se u ovom ne može zaključiti. 50. Drugi razlog leži u činjenici da se prihvatljivost prijave cijeni u trenutku donošenja same odluke o prihvatljivosti. Prema tome, prijava koja je inicijalno bila, na primjer, preuranjena, može naknadno, do dana donošenja odluke o prihvatljivosti, ispuniti uslove prihvatljivosti i biti formalno spremna za meritorno odlučivanje (vidi, na primjer, CH/03/13830, Pavle Saje protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti od 8. marta godine, tačka 10). 51. Ipak, s obzirom na prirodu problema (izvršenje privremene mjere), Komisija, da bi konačno utvrdila prihvatljivost žalbenih navoda i meritorno ih razmatrala, mora prethodno riješiti još dva pitanja: 10

11 - Da li se postupak donošenja privremene mjere obezbjeđenja imovinsko-pravnog zahtjeva može tretirati kao utvrđivanje građanskih prava u smislu člana 6. Evropske konvencije? - Da li se član 6. Evropske kovencije primjenjuje na izvršni postupak? a.1.) Privremena mjera, kao utvrđivanje građanskih prava 52. U pogledu prvog pitanja, Komisija, prije svega, navodi da, prema već utvrđenoj praksi organa Evropske konvencije, privremena mjera ne utvrđuje građansko pravo. Naime, Evropska komisija za ljudska prava je u predmetu X protiv Ujedinjenog Kraljevstva (E 7990/77, Odluke i izvještaji (OI) 24, stav 57) zaključila da postupak u kome se odlučuje o privremenoj mjeri ne utvrđuje konačna građanska prava, već samo privremeno utvrđuje poziciju podnosioca prijave do konačnog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Evropska komisija je zaključila da je ovo pitanje van djelokruga člana 6. Evropske konvencije, te da se žalba podnosioca prijave mora odbaciti kao inkompatibilna sa odredbama Evropske konvencije. Ovakvo stanovište podržao je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u razmatranju pitanja da li postupak izdavanja privremene mjere i usvojenog rješenja u tom smislu utvrđuje građanska prava. Ustavni sud Bosne i Hercegovine smatra da privremena mjera ne prejudicira glavnu odluku, te svakako prestaje da važi pravosnažnim okončanjem parničnog postupka o glavnoj pravnoj stvari, tako da postupak donošenja rješenja o privremenoj mjeri ne utvrđuje građanska prava u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (vidi odluku o dopustivosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 63/01, od 27. juna godine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 38/03, tačka 22). Ipak, ova praksa, koju podržava Komisija, predstavlja principijelan odgovor na pitanje da li se privremena mjera može tretirati kao utvrđivanje građanskih prava u smislu člana 6. Evropske konvencije? 53. Ipak, u prethodnoj tački citirana praksa je dalje razrađena. Tako je Komisija, u svom predmetu CH/00/5548 (Šeka Pehlić protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 6. jula godine, tačka 56) naglasila da, u slučaju da se žalbeni navod zbog nedonošenja, odbijanja ili nesprovođenja privremene mjere ne identificira sa zahtjevom iz glavne stvari, Komisija smatra da bi se, kako član 6. Evropske konvencije (ako se radi o građanskom pravu, na primjer), tako i drugi članovi (ako se radi o materijalno-pravnom okviru njihovog djelovanja) mogli primijeniti. S druge strane, princip supsidijariteta podnošenja prijave Domu/Komisiji u odnosu na domaće organe nalaže da se pravni lijekovi u glavnoj stvari ne moraju iscrpiti, već samo oni u odnosu na privremenu mjeru. Drugim riječima, opravdan žalbeni navod (arguable claim (eng)) u ovim situacijama postoji zbog činjenice napopravljivosti nastalog pravnog gubitka, koji se ne može ispraviti u glavnom postupku. Ovakav stav pretpostavlja pozitivnu obavezu za Državu da predvidi efektivnu, formalnu i institucionalnu zaštitu protiv nastupanja teških i naknadno, donošenjem presude u glavnoj stari, neotklonjivih posljedica. 54. Na liniji ovog tumačenja, Dom je ispitivao povredu prava u postupku po zahtjevu za izdavanje privremene mjere u odnosu na član 13. Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu, CH/01/7257, Rade Borota protiv Republike Srpske, od 4. februara godine, tačka 76, Odluke januar juni godine, stav 76). Naime, u situaciji kada je podnosiocu prijave prijetila deložacija iz imovine u mjestu Laktaši, Republika Srpska, koju je on godine zamijenio za svoju prijeratnu imovinu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, nadležni sud nije postupao po njegovom zahtjevu za izdavanje privremene mjere. Dom je ustanovio da je zbog ćutanja prvostepenog suda, podnosilac prijave ostao bez ijednog drugog pravnog lijeka kojim bi tražio prekid svoje deložacije, iako je sud imao zakonsko ovlaštenje da naredi prekid. S obzirom da nadležni sud nije donio nikakvu odluku po zahtjevu podnosioca prijave za izdavanje privremene mjere, Dom je smatrao da je podnosilac prijave u postupku nepostupanja po zahtjevu za privremenu mjeru, bio lišen svog prava na efikasan pravni lijek prema članu 13. Evropske konvencije. Prema tome, privremena mjera imala je za cilj otklanjanje druge povrede od one koja je bila predmet glavnog postupka povrat imovine. 11

12 55. Kada se ovako utvrđeni principi primijene na konkretan slučaj, Komisija dolazi do zaključka da se član 6. Evropske konvencije može primijeniti na predmetni slučaj iz sljedećih razloga. U konkretnom slučaju, privremena mjera se odnosi na povrat pokretnih stvari podnosiocu prijave za koje on tvrdi da su njegovo vlasništvo. Ovaj navod ne spori a limine ni sud, ni optuženi ni dužnik izvršenja, tj. preduzeće "Trudbenik" Doboj. Prama tome, podnosilac prijave se može tretirati kao lice koje ima aktivnu legitimaciju da pokrene parnični postupak radi zaštite svojih imovinskih prava (član 104. Zakona o krivičnom postupku). Iz stanja spisa proizilazi da su pokretne stvari bile oduzete u pretkrivičnom postupku, te se krivični postupak protiv S.V. vodi radi utvrđivanja njegove krivice za izvršenje krivičnog djela iz člana 226. stav 3. KZRS Posebni dio, krivičnog djela iz člana 236. stav 2. KZRS Posebni dio i krivičnog djela iz člana 229 KZRS Posebni dio. Prema odredbama stava 1. člana 108. Zakona o krivičnom postupku, u presudi kojom okrivljenog oglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelomično, a za višak uputiti na parnicu. Prema stavu 2. istog člana, ako se sudskom presudom okrivljeni oslabađa optužbe ili se optužba odbija ili se rješenjem obustavi krivični postupak, uputiće se oštećeni da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a ako se sud oglasi nenadležnim za krivični postupak, uputiće oštećenog da imovinskopravni zahtjev može prijaviti u krivičnom postupku koji će otpočeti ili produžiti nadležni sud. Prema tome, u slučaju iz stava 2. podnosilac prijave mora voditi sasvim drugi postupak. 56. Šta se može zaključiti iz odredbi st. 1. i 2. člana 108. Zakona o krivičnom postupku? 57. U slučaju iz stava 1, sud, u krivičnom postpku, ima na raspolaganju dvije mogućnosti: (a) potvrditi odluku iz privremene mjere, u određenoj mjeri i obimu u kojoj je donesena ili (b) podnosilac prijave će se, ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini ostvaruje u parnici, znači u novom postupku koji je autonoman od ovog krivičnog. 58. U slučaju iz stava 2, podnosilac prijave će morati ostvarivati svoja prava u sasvim novom postupku znači, isti slučaju kao i sa (b) situacijom iz stava Dakle, privremenom mjerom obezbjeđenja, iako se privremeno utvrđuje imovinska pozicija oštećenog do konačnog ishoda krivičnog postupka, ona može biti samo potvrđena, u potpunosti ili u manjem obimu, ali ne i preinačena, odbijena ili odbačena. Znači, u ovom slučaju (slučaj 1) stava 1, ne može se primijeniti klasični pristup rješavanju privremene mjere u smislu da ona ne prejudicira glavnu stvar, jer u glavnoj stvari zakonski nije moguće donijeti drugačiju odluku od potvrđivanja privremene mjere, ako sud odluči da meritorno donosi odluku povodom imovinskopravnog zahtjeva. Prema tome, u tom slučaju, zbog indentiteta pravnog odlučenja, ova privremena mjera, iako formalno privremena, predstavlja konačno odlučenje povodom povrata imovine, kao građanskog zahtjeva, u krivičnom postupku, što će biti samo formalno potvrđeno presudom. 60. Ako se ukine privremena mjera, a podnosilac zahtjeva uputi na parnični postupak (situacija 2 stava 1), onda ovaj krivični postupak nije odlučujući za određivanje imovinskopravnog zahtjeva, kao građanskog zahtjeva, već je to naknadni, parnični postupak. Međutim, privremenom mjerom, podnosilac prijave ima određeno vrijeme utvrđeno svoje građansko pravo i ono neće biti definitivno preinačeno presudom u krivčnom postupku. U tom slučaju, u potpunosti se odstupa od principa da privremena mjera ne prejudicira glavnu stvar, jer glavna stvar (imovinskopravni zahtjev) neće biti ni odlučena. Mada oštećeni neće ostati bez sudske zaštite u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva, jer mu je zaštita obezbijeđena u parničnom postupku, ipak, s obzirom da se naknadno mora voditi novi, parnični postupak, Komisija smatra da bi isključivanje zaštite prava iz Sporazuma u postupku određivanja privremene mjere obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku predstavljalo prevelik teret za podnosioca prijave i ne bi bilo opravdano ga lišiti svih prava iz Sporazuma u tom postupku. Ovakav zaključak je, štaviše, logičan zbog činjenice da definitivno utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva, kolikogod bio jednostavan i nesporan (kao u predmetnom slučaju) zavisi od glavnog, krivičnog postupka, koji je često dug, pravno težak i zavisi od obimnog dokaznog postupka. Prema tome, neopravdano bi bilo da lice, koje ima jasan i privremenom mjerom određen imovinskopravni zahtjev, nema nikakvu zaštitu 12

13 prava iz Sporazuma, osim da čeka da sud definitivno potvrdi meritorno odlučenje iz privremene mjere ili da ukine privremenu mjeru, a podnosioca zahtjeva uputi na parnični postupak. Na ovakav zaključak ne utiče ni činjenica da oštećeni, zbog svog imovinskopravnog zahtjeva, ima pravo prigovora prekoračenja razumne dužine glavnog krivičnog postupka (vidi, CH/02/8667, Mediha Nukić Harbaš i Edina, Emina i Jasnima Nukić protiv Fedeacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, od 5. septembra godine). 61. Iz svega navedenog, Komisija zaključuje da podnosilac prijave, u postupku određivanja privremene mjere obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva, uživa zaštitu ratione materiae prava iz Sporazuma. a.2.) Primjenjivost člana 6. na izvršni postupak 62. U pogledu drugog pitanja, Komisija naglašava da izvršni postupak, u principu, ne određuju građanska prava i slobode utvrđene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava, CH/03/14010, Mahmutbegović protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 18. januara godine, tačka 14; CH/01/7840, Ekrem Cilović protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti, od 6. juna godine, tačka 21). Naime, ta prava su utvrđena u prethodnom, građanskom postupku određivanja privremene mjere. Prema tome, Komisija zaključuje da se pravo na pravičan postupak može garantovati samo pri utvrđivanju nečijih građanskih prava, što nije izvršni postupak. 63. Međutim, tumačiti član 6. Evropske konvencije, kao da se tiče isključivo vođenja postupka utvrđivanja građanskog prava, vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. Stoga, izvršenje presude, koju donese bilo koji sud, mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 7. maja godine, Serija A, broj 18, st ). To će biti slučaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvršenja povlači ponovnu povredu tog građanskog prava. Komisija podržava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom, koji je naveo da u slučaju neizvršenja bilo kojeg pravosnažno utvrđenog građanskog prava, to pravo ima karakter iluzornog prava (op.cit, AP- 288/03, tačka 27). Naime, ako se pravosnažno utvrdi građansko pravo, a nadležni organ neće da ga izvrši, pravo na pravičan postupak u postupku utvrđivanja građanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. Na taj način, negira se pravo na pristup sudu. Pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, djelotvoran postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bi bio iluzoran, ako u naknadnom, izvršnom postupku, to građansko pravo ne može zaživjeti. 64. Prema tome, Komisija, u vezi sa drugim pitanjem, daje pozitivan odgovor. a.3.) Zaključak u vezi sa pitanjem a.1.) i a.2.) 65. Sumirajući zaključke iz pitanja a.1.) i a.2.) ove Odluke, Komisija zaključuje da se u postupku za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za donošenjem privremene mjere obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku radi o utvrđivanju građanskog prava. Samim tim, izvršni postupak se može tretirati kao integralni dio ovog postupka. 66. Ovakav zaključak može se potvrditi i stavom Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Naime, Evropski sud za ljudska prava je naglasio da izvršenje odluke suda, kojom se utvrđuje nečije građansko pravo, mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u svrhu primjene člana 6. Evropske konvencije (vidi i presudu Hornsbi protiv Grčke, od 19. marta godine, Presude i izvještaji za godinu, stav 40). U navedenom slučaju, Evropski sud za ljudska prava je bio mišljenja da bi pravo na sud bilo iluzorno ako bi pravni sistem jedne od strana dozvolio da konačna, obavezujuća sudska odluka ostane neizvršena na štetu jedne od stranaka. Ombudsman za ljudska prava, u predmetu Džehva Todorovac protiv Republike Srpske 13

14 (vidi predmet (B) 8/96, Izvještaji od 219. juna godine), "smatra da se taj princip, koji proističe iz koncepta vladavine prava, primjenjuje jednako na sve obavezujuće sudske odluke, bilo da su one privremene ili konačne. b. U vezi sa naknadom štete 67. Podnosilac prijave je u prijavi podnio zahtjev na naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka u ukupnom iznosu od KM. Podnosilac prijave ističe da se radi o mašinama koje su mu nužne za poslovanje, te da kao privrednik trpi stalnu štetu, jer pored svojih mašina, mora iznajmljivati tuđe. Podnosilac prijave je pismom od 12. jula godine, obavijestio Komisiju da nije podnio tužbu i pokrenuo postupak pred nadležnim sudom radi naknade materijalne i nematerijalne štete. Komisija napominje da je njen zadatak u ovom predmetu, s obzirom da ne postoji drugi pravni lijek, utvrditi da li je dužina postupka izvršenja rješenja o privremenoj mjeri bila nerazumna. Međutim, pitanje naknade štete je separatno pravno pitanje, autonomno od ovog pitanja. Za postupak utvrđivanja naknade štete, po zakonima Entiteta, postoji redovan sudski parnični postupak, koji predstavlja djelotvorno pravno sredstvo. Pri tome, ova odluka Komisije može biti značajna, jer će ona utvrditi da li je tužena strana povrijedila svoje obaveze iz Sporazuma u smislu donošenja odluke u razumnom roku. Komisija, stoga, zaključuje da je ovaj zahtjev neprihvatljiv zbog preuranjenosti, jer podnosilac prijave nije utužio ovu štetu u redovnom parničnom postupku, tj. nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove koje mu stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. c. U vezi sa navodima o diskriminaciji 68. Podnosilac prijave se žali da se nadležne vlasti ponašaju diskriminatorski prema njemu jer je "pripadnik drugog naroda". Komisija zapaža da podnosilac prijave nije potkrijepio svoje navode koje se odnose na eventualnu diskriminaciju nadležnih organa Republike Srpske prema njemu. Slijedi da je ovaj dio prijave očigledno neosnovan u smislu člana VIII(2)(c) Sporazuma. Komisija, zbog toga, odlučuje da ovaj dio prijave proglasi neprihvatljivim. A.1. Zaključak u pogledu prihvatljivosti 69. Komisija zaključuje da je prijava prihvatljiva u odnosu na žalbe podnosioca prijave na povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u pogledu neizvršenja pravomoćnog rješenja. 70. Komisija zaključuje da je dio prijave, koji se odnosi na zahtjev podnosioca prijave za naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka, u ukupnom iznosu od KM, neprihvatljiv zbog preuranjenosti, jer podnosilac prijave nije utužio ovu štetu u redovnom parničnom postupku. 71. Komisija zaključuje da je dio prijave, koji se odnosi na povredu člana II(2)(b) Sporazuma neprihvatljiv zbog neutemeljenosti, jer podnosilac prijave nije potkrijepio svoje navode koji se odnose na eventualnu diskriminaciju. B. Meritum 72. Prema članu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrđene činjenice otkrivaju da je tužena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao što je već naglašeno, prema članu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadležnošću najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 73. Komisija zaključuje da predmetna prijava mora biti, prije svega, ispitana u pogledu člana 6. Evropske konvencije. 14

15 B.1. Član 6. Evropske konvencije 74. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 75. Podnosilac prijave se žali na neizvršenje sudskog rješenja, kojim je izrečena privremena mjera obezbjeđenja njegovog imovinskopravnog zahtjeva. 76. Razumnost dužine postupka (u ovom slučaju izvršnog) će se cijeniti uzimajući u obzir kriterije, koje je Dom, na osnovu prihvaćene prakse organa Evropske konvencije, utvrdio, a to su složenost predmeta, postupanje podnosioca prijave i nadležnih organa, te druge okolnosti u predmetu (uporedi CH/97/54, Mile Mitrović protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti, od 10. juna godine, tačka 10, Odluke i izvještaji godine). 77. Komisija, također, podsjeća i na niz odluka Doma, koje se tiču nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. Na primjer, u odluci CH/96/17, Blentić protiv Republike Srpske (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava, od 5. novembra godine, tačka 35) Dom je našao povredu prava na pravično suđenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke. Također, Komisija podsjeća i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava), u sličnim predmetima. Tako je, u predmetu B. D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97, Izvještaji od 24. marta godine) Ombudsman za ljudska prava našao povredu člana 6. Evropske konvencije zbog činjenice da "vlasti nisu, više od dvije godine, izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave. Također, u predmetu A. O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96, Izvještaji od 13. aprila godine) Ombudsman za ljudska prava našao je povredu člana 6. stava 1. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvrši konačnu i obavezujuću odluku, koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca žalbe. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje. 78. U konkretnom slučaju, podnosilac prijave i N.G. su podnijeli zahtjev za privremenu mjeru obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva 10. juna godine. Okružni sud je donio rješenje 14. decembra godine, kojim je određeno da se pokretne stvari, pohranjene u preduzeću "Trudbenik" Doboj, vrate podnosiocu prijave i N.G. Okružni sud je istog dana donio naredbu o vraćanju stvari. 79. Do 3. januara godine, kada su podnosilac prijave i N.G. podnijeli Okružnom sudu obavijest o neizvršenju rješenja i naredbe od 14. decembra godine, podnosilac prijave je preduzeo određene radnje da bi se navedeno rješenje dobrovoljno izvršilo od strane preduzeća "Trudbenik" Doboj (vidi tačku 10. ove Odluke). Komisija zaključuje da je izvršena obaveza obavještavanja pravnog lica, u čijim prostorijama se trebalo izvršiti rješenje (član 45. Zakona o izvršnom postupku). Nadalje, odbijanje CJB da izvrši rješenje zbog nadležnosti je ispravan stav, jer samo sud, preko svog izvršitelja, može narediti prinudno izvršenje (vidi tačku 13. ove Odluke), pri čemu je obaveza CJB da pruži svu potrebnu pomoć, kako bi se ispoštovala naredba suda (član 46. Zakona o izvršnom postupku u vezi sa članom 12. Zakona o unutrašnjim poslovima). Prema tome, Komisija zaključuje da do 3. januara godine, tužena strana ne snosi krivicu za neizvršenje rješenja i naredbe od 14. decembra godine. 80. Ipak, zahtjev od 3. januara godine, nadležni sud je morao tumačiti kao prijedlog za prinudno izvršenje, jer je podnosilac prijave obavijestio sud o dobrovoljnom neizvršenju i tražio od suda da se preduzmu odgovarajuće mjere kako bi se sprovelo rješenje Okružnog suda od