Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir Juka, član Gosp. Mato TADIĆ, član Gosp. Miodrag SIMOVIĆ, član

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj Vahid DERVIŠIĆ protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 13. septembra godine, sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir Juka, član Gosp. Mato TADIĆ, član Gosp. Miodrag SIMOVIĆ, član Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru i januaru godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članom VIII(2)(d) Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz godine, kao i pravilom 21. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:

2 I. UVOD 1. Vahid Dervišić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), iz Bihaća, podnio je prijavu Domu protiv presude Vojno-disciplinskog suda zajedničke komande Vojske Federacije u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Vojno-disciplinski sud), kojom je oglašen krivim za počinjen disciplinski prestup davanje lažne izjave o stečenoj stručnoj spremi na Vojno tehničkoj akademiji KOV u Zagrebu, s namjerom unapređenja u neposredno viši čin. Podnosiocu prijave je za navedeni prestup izrečena disciplinska kazna gubitak službe aktivnog vojnog lica. 2. Podnosilac prijave se, također, žali na rješenje Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: FMO), kojim podnosiocu prijave prestaje profesionalna vojna služba dana 2. jula godine, u koju je stupio po ugovoru, broj 07-45/P / od 8. oktobra godine, kao i na zahtjev, koji je FMO podnio Općini Bihać, da se podnosilac prijave deložira, kao bespravni korisnik, iz stana u Bihaću, u ulici ZAVNOBIH-a/Harmani H-16-3/9, koji mu je Vojno stambena komisija dodijelila na svojoj redovnoj 11. sjednici održanoj 29. septembra godine. 3. Predmet postavlja pitanja u vezi s čl. 6 i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) II. ČINJENICE U PREDMETU 4. Činjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priložene dokumentacije. 5. Podnosilac prijave je bivši pukovnik Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, po ugovoru, broj 07-45/P / od 8. oktobra godine. Presudom Vojno-disciplinskog suda pri 5. korpusu Vojske Federacije (u daljnjem tekstu: VDS 5. korpusa VF), broj 30-27/34.3/3-675/01 od 18. maja godine, podnosilac prijave osuđen je na disciplinsku kaznu smjenjivanja sa dužnosti vojnog starješine sa zabranom ponovnog imenovanja, odnosno postavljanja na tu dužnost u trajanju od jedne godine dana, iz člana 9. stava 1. tačke 15. Pravilnika o vojnoj disciplini. ("Službeni list Armije Republike Bosne i Hercegovine", broj 1/95) 6. Vojno disciplinski tužilac 5. korpusa VF je 1. juna godine podnio žalbu na presudu VDS 5. korpusa VF od 18. maja godine, zbog odluke o disciplinskoj kazni. 7. Viši vojno-disciplinski sud je presudom, broj 30-8/34-3/5-457/01 od 18. juna godine usvojio žalbu zamjenika vojno-disciplinskog tužioca 5. Korpusa VF, i preinačio presudu VDS 5. korpusa VF, broj 30-27/34-3/3/67-5/01 od 18. maja godine i umjesto izrečene disciplinske kazne podnosiocu prijave, kao okrivljenom, je izrečena disciplinska kazna "gubitak službe aktivnog vojnog lica". 8. Zajednička komanda Vojske Federacije Bosne i Hercegovine je zatražila od FMO da podnosiocu prijave prestane profesionalna vojna služba u VF BiH zbog toga što mu je od strane nadležnog organa izrečena kazna gubitka službe profesionalnog, odnosno aktivnog vojnog lica. FMO je donijelo rješenje, broj /01 od 25. septembra godine, kojim podnosiocu prijave prestaje profesionalna vojna služba dana 2. jula godine. U obrazloženju rješenja se navodi da, kako je podnosiocu prijave konačnom presudom nadležnog organa izrečena kazna gubitka službe, profesionalnog, odnosno aktivnog vojnog lica, to je na osnovu člana 122. stava 1. tačke 8. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 13/98), koji se, shodno članu 168. stavu 4, primjenjuje i na pripadnike oružanih snaga Federacije, riješeno da podnosiocu prijave prestane profesionalna vojna služba u VF BiH. Podnosilac prijave navodi da je protiv navedenog rješenja uložio prigovor Ministarstvu odbrane, po kom nije riješeno. 2

3 9. Podnosilac prijave je 2. avgusta godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zbog, kako navodi, kršenja krivičnog zakona i povrede odredaba krivičnog postupka. Vrhovni sud je rješenjem, broj Kr-163/01 od 2. oktobra godine odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosioca prijave, kao nedopušten. U obrazloženju rješenja se navodi da zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen protiv pravosnažne sudske odluke i sudskog postupka koji je prethodio donošenju odluke, već protiv presude prvostepenog vojno-disciplinskog suda, odnosno protiv odluke protiv koje ovaj vanredni pravni lijek nije dopušten. 10. Vojno stambena komisija VF je podnosiocu prijave 29. septembra godine dodijelila stan u Bihaću u koji je uveden u posjed 10. oktobra godine. 11. Podnosiocu prijave nikad nije dostavljeno rješenje o dodjeli predmetnog stana, nego je nakon prestanka službe u Vojsci Federacije, Vojno-stambena komisija Vojske Federacije podnijela zahtjev nadležnom organu Općine Bihać da se podnosilac prijave deložira iz predmetnog stana kao bespravni korisnik. 12. Podnosilac prijave je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Bihaću radi utvrđivanja prava korištenja predmetnog stana. Postupak se vodi pod brojem P-944/ Pored navedenog podnosilac prijave je podnio prigovor Vojno stambenoj komisiji 10. januara godine i po tom prigovoru u toku je postupak. III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 14. Prijava je podnesena 19. oktobra i registrovana 22. oktobra godine. 15. Podnosilac prijave je 30. januara godine dostavio obavještenje o daljim događanjima u vezi sa prijavom. 16. Komisija je 23. februara godine proslijedila tuženoj strani prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapažanja. 17. Komisija je 13. marta godine zaprimila pisana zapažanja tužene strane. 18. Komisija je 16. marta proslijedila zapažanja o prihvatljivosti i meritumu tužene strane podnosiocu prijave. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 19. Zakon o službi u Armiji Republike Bosne i Hercegovine ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, br. 11/92, 8/93, 17/93, 1/94, 14/94 i 16/94) Član 65. Vojno lice koje u vršenju službe ili u vezi sa vršenjem službe, povrijedi vojnu disciplinu odgovara disciplinski za disciplinsku grešku ili disciplinski prestup. Disciplinska greška je lakša povreda vojne discipline. Disciplinski prestup je teža povreda vojne discipline. Član 66. Za disciplinske greške mogu se izreći sljedeće mjere: 3

4 1) opomena, 2) ukor, strogi ukor, 4) prekoredni rad do tri smjene, 5) zabrana izlaska van kruga kasarne do četiri dana 6) vojnički pritvor do 30 dana, odnosno zatvor do 60 dana, 7) gubitak čina koji je stekao vojnik Za disciplinske prestupe mogu se izreći sljedeće disciplinske kazne: 1) zaustavljanje u napredovanju u trajanju od tri mjeseca do godinu dana, 2) novčana kazna u visini do 15% prosječnog čistog ličnog dohotka ostvarenog u prethodnom mjesecu u trajanju do šest mjeseci, 3) vraćanje na formacijsko mjesto neposredno nižeg čina, odnosno nižeg stepena stručne spreme u trajanju od tri mjeseca do godinu dana, 4) zatvor do 60 dana, 5) smjenjivanje sa dužnosti vojnog starješine sa zabranom ponovnog imenovanja, odnosno postavljanja na tu dužnost u trajanju od tri mjeseca do godinu dana 6) gubitak službe aktivnog vojnog lica, 7) gubitak čina aktivnog vojnog lica. Propis o disciplinskim greškama i prestupima, ovlašćenjima i nadležnosti starješina za raspravljanje i odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti, pokretanju i vođenju postupka, nadležnostima disciplinskog suda načinu izvršenja disciplinskih mjera i disciplinskih kazni, odlučivanja o pravnim lijekovima, oproštaju, smanjenju i ublaženju i brisanju disciplinskih mjera i kazni donosi ministar odbrane. 20. Pravilnik o vojnoj disciplini ("Službeni list Armije Republike Bosne i Hercegovine ", broj 1/95) Član 6. Ako ovim pravilnikom nije drugačije propisano, na postupak shodno će se primjenjivati propisi kojima se uređuje krivični postupak, ukoliko to nije u suprotnosti sa principima i svrhom postupka. Član 7. Vojno lice odgovara za povredu discipline ako je povredu discipline učinilo svojom krivicom, sa umišljajem ili iz nehata. Povredom discipline smatra se: Član 9. stav 1. tačka 15. 4

5 [...] 15.) davanje netačnih podataka ili dokumenata koji su od uticaja na prijem u službu ili napredovanje. Član 11. Za disciplinske greške (u daljem tekstu: greške) izriču se mjere. Za prestupe izriču se kazne. Mjere su: 1) opomena; 2) ukor; Član 12. 3) strogi ukor, saopštenje pred strojem-za vojnike, odnosno na sastanku starješina za starješine; 4) prekoredni rad do tri smjene; 5) zabrana izlaska iz kruga kasarne do četiri dana; 6) vojnički pritvor do 30 dana, odnosno zatvor do 60 dana; 7) gubitak čina koji je stekao kao vojnik; 8) Mjere iz tač.4.,5. i 6. mogu se izreći samo vojniku. Kazne su: Član 13. stav 1. 1) zaustavljanje u napredovanju u trajanju od tri mjeseca do godinu dana; 2) novčana kazna u visini od 15% plate ostvarene u prethodnom mjesecu u trajanju do šest mjeseci; 3) vraćanje na formacijsko mjesto neposredno nižeg čina, odnosno nižeg stepena stručne spreme u trajanju od tri mjeseca do godinu dana; 4) zatvor do 60 dana 5) smjenjivanje sa dužnosti vojnog starješine sa zabranom ponovnog imenovanja, odnosno postavljanja na tu dužnost od tri mjeseca do godinu dana; 6) gubitak službe aktivnog vojnog lica 7) gubitak čina aktivnog vojnog lica Član 29. Sudovi raspravljaju o prestupima koje učine starješine Armije. 5

6 Član 30. Sudovi su: 1) prvostepeni sudovi 2) viši sud Prvostepeni sudovi sude u prvom stepenu. Viši sud odlučuje po žalbama protiv odluka prvostepenih sudova,. Član 31. st.1. i 3. Prvostepeni sudovi osnivaju se pri komandama korpusa naredbom komandanta Generalštaba Armije. [...] Viši sud osniva se pri Generalštabu Armije naredbom komandanta Generalštaba Armije. Član 32. Vojni sudovi sastoje se od predsjednika suda, potrebnog broja sudija i sekretara suda. Predsjednici sudova, sudije i sekretari imenuju se na vrijeme od dvije godine. Predsjednici sudova i sudije imenuju se iz reda oficira ili generala. Sekretari sudova moraju biti diplomirani pravnici. Predsjednika, sudije i sekretare sudova imenuje komandant Generalštaba Armije na prijedlog komandanta korpusa. Predsjednika, sudije i sekretara višeg suda imenuje komandant Generalštaba Armije. Član 33. Vojni sudovi sude u vijeću od trojice sudija, od kojih je jedan predsjednik vijeća. Sastav vijeća određuje predsjednik suda ili sudija kojeg on ovlasti. Sekretar suda pomaže predsjedniku suda, odnosno predsjedniku vijeća u pripremanju i vođenju pretresa i vrši druge stručne poslove koje mu odredi predsjednik suda. Član 34. Pri vojnom sudu postoji vojno disciplinski tužilac (u daljem tekstu: Tužilac) i potreban broj zamjenika tužioca. Tužilac se imenuje iz reda oficira ili generala diplomiranih pravnika, a zamjenici iz reda oficira ili generala. Tužioce i njihove zamjenike imenuje komandant generalštaba Armije na dvije godine, na prijedlog komandanta korpusa, kada su u pitanju prvostepeni sudovi. 6

7 Tužilac pri prvostepenom sudu podiže optužne prijedloge i zastupa ih pred tim sudom. Tužilac pri Višem sudu zastupa optužne prijedloge pred tim sudom. Tužioce zamjenjuju zamjenici koje oni odrede. Član 36. Postupak za raspravljanje odgovornosti za učinjeni prestup pokreće rješenjem o izviđaju starješina na položaju komandanta brigade ili višem položaju. Po završenom izviđaju starješna koji je pokrenuo postupak može, zavisno od rezultata izviđaja, obustaviti postupak, učiniocu izreći mjeru ili predmet dostaviti komandantu korpusa. Član 37. Za stavljanje učinioca prestupa pod vojni sud, nadležan je komandant korpusa, a za članove Generalštaba i komandante korpusa komandant Generalštaba. Ako komandant korpusa nađe da je izvršen prestup, donosi rješenje kojim izvršioca prestupa stavlja pod vojni sud i to rješenje sa spisom dostavlja nadležnom tužiocu radi podnošenja optužnog prijedloga nadležnom vojnom sudu. U protivnom predmet vraća starješini koji je pokrenuo postupak sa naznačenjem razloga. Član 38. st.1. i 2. Optuženom koji izjavi da nije sposoban da se sam brani, predsjednik suda može postaviti branioca. Branilac može biti vojno lice-diplomirani pravnik ili drugo vojno lice koje može optuženom da pruži pravnu pomoć. Sudovi donose odluku u obliku presude ili rješenja. Protiv odluke prvostepnog suda dozvoljena je žalba višem sudu u roku tri dana od prijema odluke. Žalba odlaže izvršenje rješenja. 21. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 13/98) Član 122. stav 1. tačka 8. Službeniku radni odnos prestaje po sili zakona. [...] 8) kad je izrečena disciplinska kazna otpusta iz službe zbog teške povrede službene dužnosti-danom dostave konačnog rješenja o izrečenoj kazni. 7

8 Član 168. stav 4. Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na pripadnike oružanih snaga Federacije, ako federalnim zakonom i drugim pederalnim propisima nije drukčije određeno. V. ŽALBENI NAVODI 22. Podnosilac prijave se žali da je disciplinski postupak proveden protivno pravu na pravičan postupak, kako je to zagarantovano članom 6. Evropske konvencije, odnosno da je lišen prava da nezavisan tribunal odluči o osnovanosti optužnog prijedloga vojno disiciplinskog tužilaštva protiv njega. Navodi da je lišen prava na odbranu, jer iako je tražio pravnu pomoć, ona mu nije pružena, niti je na pretresu pred prvostepenim Vojno-disciplinskim sudom bilo dopušteno njegovom braniocu da prisustvuje, a nije uspio ni da dobije sudsku zaštitu pred redovnim sudom, jer mu je vanredni pravni lijek, zahtjev za zaštitu zakonitosti odbačen kao nedopušten od strane Vrhovnog suda, budući da postupak pred vojno-disciplinskim sudovima nije sudski postupak. Navodi da je postupak pred Vojno disciplinskim sudom vođen potpuno netransparentno, da su procesne i materijalno-pravne odredbe primjenjivane proizvoljno, te da se u obrazloženjima osporenih presuda citiraju nepostojeći normativni akti, na kojim je navodno zasnovano odlučenje, kao Pravilnik o vojnoj disciplini objavljen u "Službenom listu Armije Republike Bosne i Hercegovine", broj 43/98, iako takav Pravilnik ne postoji, te da je tužilac uložio žalbu van dopuštenog roka od tri dana, 12 dana nakon prijema prvostepene presude, ali se Viši vojno disciplinski sud nije osvrnuo na ovu okolnost, nego je postupao po neblagovremenoj žalbi, uvažio je i preinačio prvostepenu presudu. Podnosilac prijave ističe da je na osnovu navedenog došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u postupku pred vojno disciplinskim sudovima. 23. Pored navedenog, podnosilac prijave se žali da mu prijeti deložacija iz stana u Bihaću, jer je VF BiH podnijela zahtjev nadležnom općinskom organu u Bihaću da ga deložira iz stana, pa smatra da je time povrijeđeno i njegovo pravo na dom iz člana 8. Evropske konvencije. VI. ODGOVOR TUŽENE STRANE 24. U vezi sa činjenicama, tužena strana navodi hronološki tok postupka i ističe da podnosilac prijave samo navodi, a ničim ne dokazuje, da je uložio prigovor na rješenje FMO o prestanku radnog odnosa, broj /01 od 25. septembra godine, iz kog razloga je predmetno rješenje postalo i pravosnažno. Nadalje, tužena strana u odnosu na novu izjavu-predstavku podnosioca prijave od 30. januara godine, koja se odnosi na postupak deložacije iz stana u Bihaću podsjeća Komisiju na pravilo 44. Pravila procedure Komisije, kojim je utvrđeno da je svaka prijava o kojoj treba odlučiti Komisija morala biti dostavljena bivšem Domu zaključno s 31. decembrom godine, te ističe da se navedena izjava ne može smatrati blagovremenom. 25. Po pitanju prihvatljivosti, tužena strana u svojim zapažanjima navodi da svaka odluka suda sadrži detaljno obrazloženje zasnovano na zakonskim odredbama u pogledu svih navoda podnosioca prijave, a koje navode podnosilac prijave ponovo ističe pred Domom/Komisijom. Stoga, tužena strana predlaže da se prijava proglasi neprihvatljivom, kao očigledno neosnovana, u skladu s odredbom člana VIII paragraf 3(c) Sporazuma o ljudskim (pravima-aneks 6). 26. u odnosu na Rješenje Federalnog ministarstva odbrane, broj /01 od 25. septembra godine, kojim je podnosiocu prijave prestala profesionalna vojna služba s 2. julom godine, zbog gubitka službe vojnog lica, na osnovu konačne odluke nadležnog organa, tužena strana predlaže da se u tom dijelu prijava proglasi neprihvatljivom zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova, kako zahtjeva član VIII 2(a) Sporazuma, budući da podnosilac prijave nije dokazao da je uložio prigovor, a sve i da jeste, i da zaista nije dobio odgovor na uloženi prigovor drugostepenom organu uprave, mogao je pokrenuti upravni spor zbog šutnje administracije, prema članu 22. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima. 8

9 27. U odnosu na novu izjavu-predstavku, koju je podnosilac prijave podnio Komisiji 30. januara godine, tužena strana smatra, da je ovaj dio prijave nespojiv ratione temporis sa odredbom Sporazuma u smislu člana VIII(2)(c). 28. U pogledu merituma prijave, tužena strana predlaže Komisiji da ukoliko ne odbaci prijavu kao očigledno neosnovanu, istu odbije kao neosnovanu. VII. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 29. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. decembra godine, Komisija je, u skladu sa članom 2. Sporazuma iz septembra godine i članom 3. Sporazuma iz godine, nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, također, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 30. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet međunarodne istrage ili rješenja. Komisija će, također, odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe (c). U skladu sa članom VIII(3) Sporazuma [Komisija] u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi [Komisija], više nije opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. a) U odnosu na rješenje Federalnog ministarstva odbrane o prestanku profesionalne vojne službe 31. Podnosilac prijave se žali na povredu člana 6. Evropske konvencije. Komisia, prije svega, naglašava da bi se određena prijava razmatrala u okviru člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), potrebno je, s jedne strane, da se predmetni postupak tiče "građanskog prava", a, s druge strane, da predmetni postupak "utvrđuje građanska prava i obaveze". 32. Komisija podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava više puta utvrdio da su sporovi vezani za zapošljavanje, karijere i prestanak rada državnih službenika, kao opće pravilo, van opsega člana 6. stava 1. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Massa protiv Italije, od 24. avgusta godine, Serija A, broj 265-B, stav 26). Komisija, dalje, podsjeća da je Dom, u svojoj praksi, također, smatrao da se član 6. ne može primijeniti u ovim ili sličnim predmetima, oslanjajući se u potpunosti na praksu Evropskog suda (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava, CH/03/12932, Rusmir Džeferović protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 3. decembra godine i Odluku o prihvatljivosti Doma za ljudska prava, CH/01/6796, Suada Halilagić protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 7. marta godine, tačka 19, Odluke januar-juni godine). Isti stav zauzet je i u slučaju policijskih, odnosno vojnih službenika (vidi Odluku o prihvatljivosti, CH/03/14295 i dr, Admir Sobo i drugi protiv Bosne i Hercegovine, od 8. februara godine, tačka 12. et sequ). i Ustavni sud Bosne i Hercegovine naglasio je da radni sporovi javnih službenika, čije dužnosti tipiziraju specifične aktivnosti javne službe ukoliko oni imaju ulogu povjerioca javne vlasti odgovorne za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti, ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije. Očigledan 9

10 primjer tih aktivnosti se ogleda u oružanim snagama u policiji (vidi, između ostalih, broj U 58/01 od 24. oktobra godine, tačka 28, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 43/03; U 116/03, od 15. juna godine, tačka 3). 33. Uzimajući u obzir navedenu praksu, Komsija zaključuje da se podnosilac prijave ne može pozivati na povredu prava na pravično suđenje zbog prestanka radnog odnosa u vojnim snagama (rješenje, broj /01 od 25. septembra godine), jer je takav zahtjev, zbog njegovog tipičnog javno-pravnog karaktera, inkompatibilan sa članom 6. Evropske konvencije ratione materiae. Samim tim, Komisija ne nalazi za potrebno da razmatra pitanje iscrpljivanja pravnih lijekova. 34. Međutim, iako je član 6, u smislu njegovog prvog dijela ("utvrđivanje građanskih prava i obaveza"), neprimjenjiv u konkretnom slučaju na rješenje o prestanku profesionalne vojne službe u VF BiH, za Komisiju se postavlja pitanje da li je postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti podnosioca prijave, koji je prethodio navedenom rješenju, kompatibilan sa "krivičnim dijelom" člana 6. stava 1, tj. da li se u tom postupku može govoriti o "utvrđivanju [...] osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv njega. 35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 36. U predmetu Engel i drugi protiv Nizozemske (presuda broj 1 od 8. juna godine, Serija A, broj 22, stav 81. i dalje) Evropski sud za ljudska prava je uspostavio kriterije u određivanju da li se neki postupak može tretirati kao "krivični" u smislu značenja po članu 6. Evropske konvencije. S obziom da Evropski sud za ljudska prava sam, od slučaja do slučaja, analizira konkretan postupak, može se zaključiti da pitanje postojanja "optužnice" i "krivičnog postupka" uživa autonomno značenje. Na taj način, država ne može izbjeći obavezu obezbjeđivanja pravičnog postupka jednostavnim klasifikovanjem nekog djela prekršajnim ili disciplinskim u svom zakonodavstvu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Engel protiv Nizozemske (broj 1), presuda od 8. juna godine, Serija A, broj 22; Oztürk presuda od 27. maja godine, Serija A, broj 73, st ; M.P. i T.P. protiv Švicarske, presuda od 19. avgusta godine, Izvještaji 1997-V; Lauko protiv Slovačke, presuda od 23. septembra godine, Izvještaji 1998 VI, str. 2492, stav 56; Janosevic protiv Švedske, presuda od 23. jula godine, Izvještaji 2002-VII, stav 65). Ti kriteriji su: a) klasifikacija prema domaćem zakonodavstvu, b) priroda prekršaja i c) strogost kazne. a.1. Klasifikacija prema domaćem zakonodavstvu 37. Klasifikacija prema domaćem zakonodavstvu je samo preliminarno polazište za ocjenu primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije. To je više indikacija za odluku o kvalifikaciji, nego strogi kriterij. Tako i kada je određeno djelo kvalifikovano kao krivično, ili nije kvalifikovano kao krivično, nego kao disciplinski prekršaj, ono u svojoj biti ne mora biti, tj. može biti krivično. Pri tome, Komisija napominje da su "disciplinske mjere predviđene da bi se osiguralo da članovi posebne grupe poštuju specifična pravila koja regulišu njihovo ponašanje" (presuda Evropskog suda za ljudska prava, Weber, od 22. maja godine, Serija A, broj 177, stav 33). a.2. Priroda prekršaja 38. Najvažniji kriterij je priroda kažnjive radnje. Priroda kažnjive radnje treba da bude analizirana, uzimajući u obzir i druge evropske zemlje. Nadalje, jedan od bitnih elemenata pri analizi je upravo obim primjene prekršene norme. Ako se norma primjenjuje samo na ograničenu skupinu ljudi, jer su radnje tipične za određenu profesiju i zanimanje, to upućuje na zaključak da je konkretna norma disciplinska (tako, na primjer, disciplinski postupak protiv sveštenika zbog 10

11 preljube (vidi Odluku o dopustivosti Komisije za ljudska prava, Tyler protiv Ujedinjenog kraljevstva, broj aplikacije 21283/93, od 5. aprila godine) ili postupak određivanja u sastav rezerve aktivnog vojnog oficira, koji je bio politički aktivan i širio letke koji su se tritirali kao povreda vojne časti (vidi Odluku o dopustivosti Komisije za ljudska prava, Saraiva de Cavalho protiv Portugala, broj aplikacije 9208/80, od 10. jula godine, Odluke i izvještaji, broj 26, strana 262) ili disciplinski zatvor civilnom vojnom obvezniku od tri dana zbog odbijanja da obavi obavezne vojne vježbe gađanja (vidi Odluku o dopustivosti Komisije za ljudska prava, X. protiv Švicarske, aplikacija broj 8778/79, od 8. jula godine). a.3. Svrha i težina kazne 39. Da bi se odredilo da li je suštinski karakter legislativne šeme krivičan, neophodno je utvrditi čitav niz faktora, koji definišu svrhu propisanih kazni, uključujući posebno: (a) da li je cilj ili jedan od ciljeva relevantnih zakona sprečavanje ili kažnjavanje određenog ponašanja; (b) ako postoji cilj sprečavanja ili kažnjavanja, da li ponašanje koje treba biti spriječeno ili kažnjeno implicira krivicu (pitanje vinosti) i (c) koja visina kazne se može izreći za prekršaj. Prema tome, u određenim slučajevima, iako se očigledno radi o disciplinskom postupku, kazna može biti tako teška (prije svega, oduzimanje slobode) da je primjena člana 6. neophodna kako bi se zadovoljio princip pravne države. a.4. Primjena kriterija na konkretan slučaj 40. U konkretnom slučaju, prema odredbama Zakona o službi u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, davanje netačnih podataka ili dokumenata koji su od uticaja na prijem u službu ili napredovanje je disciplinski prestup, a ne krivično djelo. Disciplinsko kažnjavanje se ne vodi u bilo kakvom registru kažnjenih osoba. Disciplinski pravilnik se primjenjuje na vojna lica, budući da je riječ o disciplinskom prestupu protiv vojne discipline propisanom u Pravilniku o vojnoj disciplini. Prema tome, ne radi se o propisu koji pogađa sve građane, već samo one koji imaju profesionalnu vezu sa vojskom (uporedi slučaj Demicoli protiv Malte, presuda Evropskog suda za ljudska prava, od 27. augusta godine, broj aplikacije 13057/87). Međutim, priroda radnje, koja je stavljena podnosiocu prijave na teret, nije usko vezana za disciplinski kod ponašanja u vojnim snagama, kao što je zakašnjenje s otpusta ili zakašnjenje na vojnu službu (vidi u tom smislu citiranu odluku Engel i drugi protiv Nizozemske, op.cit). Ona je više opće prirode, zbog čega se može naći i u mnogim krivičnim materijalno-pravnim odredbama. Nadalje, izricanje kazni, koje mogu biti zatvorske, novčane, te degradiranje i zabrana napredovanja u službi, pa i gubitak službe (vidi tačku 20. ove Odluke), imaju za svrhu kažnjavanje prestupnika i odvraćanje počinilaca od izvršenja ovih disciplinskih prestupa, a pri utvrđivanju odgovornosti za prekršaj utvrđuje se vinost počinitelja, odnosno da li je on sa umišljajem počinio djelo, koje mu se stavlja na teret. Kazna zatvora može biti izrečena do 60 dana, što za Komisiju dostiže jedan visok stepen strogosti. 41. Uzimajući u obzir sve kriterije utvrđene, a posebno strogost kazni koje mogu biti izrečene u konkretnom slučaju, te činjenicu da sporna radnja nema izvornu vezu sa kodeksom ponašanja u vojsci, Komisija zaključuje da je na predmetni disciplinski postupak primjenjiv član 6. Evropske konvencije. a.5. Ostalo 42. Prema članu VIII(2)(a) Sporazuma, Komisija mora razmotriti da li postoje efikasni pravni lijekovi i da li su podnosioci prijava dokazali da su ih iscrpili. U predmetu Blentić protiv Republike Srpske (CH/96/17, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 5. novembra godine, tačke 19-21, Odluke o prihvatljivosti i meritumu , sa daljnjom praksom), Dom je razmatrao ovaj kriterij prihvatljivosti u svijetlu principa iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da djelotvorni pravni lijekovi moraju biti dovoljno sigurni ne samo u teoriji nego i u praksi, a ukoliko to nije slučaj neće imati potrebnu dostupnost i djelotvornost. Osim toga, taj Sud je smatrao da je primjena pravila iscrpljivanja neophodna da bi se dobio realan pregled ne samo 11

12 postojanja formalnih pravnih lijekova u pravnom sistemu zemlje potpisnice o kojoj je riječ, nego i opći pravni i politički kontekst u kome oni funkcionišu, kao i o ličnim uslovima podnosioca prijave. 43. U konkretnom slučaju, podnosilac prijave je iscrpio sve raspoložive pravne lijekove, jer protiv presude Višeg vojno-disciplinskog suda, broj 30-8/34-3/5-457/01 od 18. juna godine, ne postoje drugi pravni lijekovi. Nadalje, prijava Domu je podnesena 19. oktobra godine, znači u roku od 6 mjeseci, kako je to predviđeno Pravilima procedure Komisije. 44. Komisija primjećuje da se tužena strana u pogledu ovog dijela prijave očitovala s prijedlogom da se prijava odbaci zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, odnosno, zbog neulaganja prigovora na navedeno rješenje i zbog nepokretanja upravnog spora zbog šutnje administracije. Komisija smatra nepobitnim da je gubitak službe vojnog lica određen konačnim rješenjem nadležnog vojno disciplinskog suda. Prema tome, Komisija zaključuje da pokretanje bilo kakvog žalbenog postupka protiv rješenja, donijetog na osnovu konačne odluke vojno disciplinskog suda, ne može voditi cilju, ukidanju konačne odluke vojno-disciplinskog suda, kojom je podnosiocu prijave izrečena disciplinska sankcija gubitak vojne službe. Komisija smatra da je prigovor tužene strane u vezi sa neiscrpljivanjem pravnih lijekova neosnovan, jer su ovi pravni lijekovi samo formalno dostupni, ali nemaju djelotvornost u konkretnoj situaciji. 45. Komisija, iz ovih razloga, smatra da prijava ispunjava kriterij iscrpljivanja pravnih lijekova. Konačno, prijava ispunjava i ostale uslove iz člana VIII(2) i (3) Sporazuma. b) U odnosu na postupak deložacije 46. Komisija će obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadležna ratione temporis razmatrati ovaj predmet, u dijelu koji se odnosi na postupak deložacije podnosioca prijave iz stana u Bihaću, imajući na umu da tužena strana ističe prigovor, kada je riječ o prihvatljivosti, da pitanja pokrenuta u prijavi u odnosu na postupak deložacije, ne spadaju u nadležnost Komisije ratione temporis. 47. Komisija zapaža da, je podnosilac prijave u svojoj prijavi od 19. oktobra godine, između ostalog, naveo da mu je postupanjima tužene strane povrijeđeno i pravo na dom, tako da se podnesak od 30. januara godine može smatrati samo dodatnim obavještenjem o stanju u predmetu u vezi sa postupkom deložacije, a ne novom prijavom podnijetom nakon 31. decembra 2003 godine, tako da i ovaj dio prijave zadovoljava pravilo 44. Pravila procedure Komisije, u pogledu blagovremenosti podnošenja prijave. Međutim, Komisija zapaža da je u konkretnom slučaju postupak deložacije još uvijek u toku pred nadležnim općinskim organom u Bihaću, da žalbeni postupak pred Vojno stambenom komisijom nije okončan, kao i da je po istom pitanju u toku parnični postupak pred Općinskim sudom u Bihaću, pa kako je pred organima tužene u toku niz postupaka vezanih za pitanje osnovanosti korištenja predmetnog stana, slijedi da je prijava u ovom dijelu preuranjena. Prema tome, u odnosu na postupak deložacije, odnosno utvrđivanja zakonitosti korištenja predmetnog stana u Bihaću, a ne ulazeći u bilo koje drugo pitanje dopustivosti, Komisija zaključuje da domaći pravni lijekovi nisu iscrpljeni kako se zahtijeva članom VIII(2)(a) Sporazuma. Komisija, zbog toga, odlučuje da ovaj dio prijave proglasi neprihvatljivim. A.1. Zaključak u pogledu prihvatljivosti 48. Komisija zaključuje da je prijava neprihvatljiva, kao preuranjena u dijelu koji se odnosi na postupak deložacije podnosioca prijave iz stana u Bihaću, dok je prijava prihvatljiva u vezi sa navodima podnosioca prijave o kršenju njegovih prava na pravično suđenje prema članu 6. Evropske konvencije u vezi sa disciplinkskim postupkom, koji je vođen protiv njega. B. Meritum 49. Prema članu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrđene činjenice otkrivaju da je tužena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao što je već naglašeno, prema članu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadležnošću najviši stepen 12

13 međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 50. Prema tome, Komisija će preispitati je li postupak okončan osporenom presudom Višeg vojnog suda bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije. Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 51. Član 6. Evropske konvencije, grantuje svakom protiv koga je podignuta krivična optužba, između ostalog, pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim sudom, pravo na odbranu i ravnopravan položaj s tužiocem, odnosno pravo da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe. 52. Da bi se raspravljalo pitanje prava na nezavisan sud, Komisija mora ponoviti šta znači sud u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Prije svega, član 6. Evropske konvencije upotrebljava izraz tribunal. U okviru ovog pojma, obuhvaćena su sva tijela, bez obzira da li se radi o organu nazvanom sud ili ne, ako ispunjavaju standarde koji su propisani članom 6. Ti standardi, prije svega, podrazumijevaju da tribunal sudi na osnovu zakona i zakonom propisane procedure (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Belilos protiv Švicarske, od 29. aprila godine, Serija A, broj 132, stav 64). U materijalno-pravnom smislu, tribunal je okarakterisan kroz njegovu fukciju donošenja odluka i stvaranja sudske prakse, tj. funkcije da u okviru svojih nadležnosti, na osnovu principa pravne države i u zakonom propisanom postupku, riješi određeni građanski zahtjev, odnosno osnovanost krivične optužbe protiv optuženog. Konačno, prema stavu 1. člana 6. Evropske konvencije, a odluku, na koju se taj član odnosi mora donijeti nezavisan i nepristran tribunal, uspostavljen prema zakonu. 53. Pridjevi nezavisan i nepristran izrazi su za dva različita koncepta. Pojam nezavisnost odnosi se na vezu između sudije i tijela vlasti, dok nepristranost mora postojati u odnosu prema stranama u sporu (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 47/03, od 15. juna godine, tačka 23, sa uputom na daljnju praksu organa Evropske konvencije). Termin nezavisan znači nezavisan od izvršnih organa i od strana u postupku (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, od 16. jula godine, Serija A, broj 13, tačka 95). Komisija, nadalje, ističe da je u razmatranju da li je organ nezavisan, Evropski sud za ljudska prava uzimao u obzir način imenovanja njegovih članova, trajanje njihovog mandata, davanje garancija protiv vanjskog pritiska, te pitanje da li organ ostavlja utisak nezavisnosti. Štaviše, nije nužno da upravni i izvršni organi budu isključeni od imenovanja članova tribunala, međutim, u tom slučaju mora postojati jasan dokaz da su izabrani članovi neovisni od onih koji ih izabiraju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 28. juna 1984, Serija A, broj 80, tač. 78. i 79). U predmetu Sramek protiv Austrije, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da se samom činjenicom da izvršni organ imenuje članove suda ne krši Evropska konvencija, ukoliko su imenovani u ličnom svojstvu i ukoliko zakon zabranjuje izvršnoj vlasti da im daje instrukcije u pogledu vršenja njihove dužnosti (presuda od 22. oktobra godine, Serija A, broj 84, tačka 37). 54. U konkretnom slučaju članove Vojno-disciplinskog suda, kao i vojnog tužioca imenuje komandant Generalštaba armije, na prijedlog komandanta korpusa iz reda oficira ili generala. Ovi organi predstavljaju organe izvršne vlasti. Mandat imenovanih sudija i tužilaca traje dvije godine od dana imenovanja. Komisija zapaža da, u konkretnom slučaju, ne postoji nijedan akt kojim bi se precizno definisao nezavisan položaj imenovanih sudija vojno-disciplinskog suda i vojnodisciplinskih tužilaca u odnosu na hijerarhijski nadređene organe izvršne vlasti koji ih imenuju. Komisija podsjeća na odluku Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Findlay protiv 13

14 Ujedinjenog Kraljevstva (prestavka broj 22107/93, odluka od 25. februara godine, tač Izvještaji 1997-I), u kom je u analognoj situaciji ustanovljeno da je sumnja u nezavisnost i nepristranost vojnog suda objektivno potvrđena okolnošću da starješina višeg ranga, odnosno u konkretnom slučaju, komandant korpusa, ima centralnu ulogu u formiranju, imenovanju suda i vojnog tužilaštva, te da odlučuje o osnovanosti pokretanja disciplinskog postupka, kao i koju optužbu vojno-disciplinsko tužilaštvo podiže i na osnovu kojih dokaza. Imajući u vidu hijerarhijsku potčinjenost sudija vojno-disciplinskog suda, koji se imenuju iz reda oficira i generala, komandantu korpusa, te činjenicu da se i drugostepeni vojno-disciplinski sud, također, sastoji od oficira i generala potčinjenih komandantu Generalštaba Armije R BiH, Komisija zaključuje da taj odnos pokreće ozbiljna pitanja u pogledu nezavisnosti vojno-disciplinskog suda, kao tribunala koji treba da zadovolji uslove iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije, jer se pred njim raspravljala osnovanost "krivične optužbe" protiv podnosioca prijave. Komisija pored navedenog, primjećuje da je prema Pravilniku o vojnoj disciplini jedino za sekretara suda propisano da mora biti diplomirani pravnik, te da mu je dužnost da pomaže predsjedniku suda u vođenju postupka, dok se sudije imenuju iz reda oficira i generala koji ne moraju biti diplomirani pravnici. Komisija se poziva na stav Evropskog suda u analognoj situaciji u već pomenutom predmetu Findlay protiv Ujedinjenog Kraljevstva (tačka 78), prema kojem, ako su sudije vojnog suda vojna lica od kojih se ne zahtijeva pravna naobrazba, koja se nalaze u lancu komande hijerarhijski potčinjeni komandantu korpusa, koji ima značajnu ulogu u pokretanju disciplinskog postupka, okolnost da sekretar suda, pored toga što je vojno lice mora biti diplomirani pravnik, te je dužan pružati stručnu pomoć predsjedniku suda u vođenju postupka, nije dovoljna, da se otklone fundamentalni propusti u organizaciji vojnodisciplinskih sudova, koji dovode u sumnju nezavisnost i nepristrasnost takvih tribunala, jer sekretar suda nije član tog tribunala, te nema pravo glasa u donošenju odluka, nego samo dužnost da pomaže i savjetuje. 55. Prema tome, Komisija zaključuje da kratko trajanje funkcije sudija od dvije godine, eksplicitna nedefinisanost njihove nezavisnosti, neobaveznost pravne edukacije u obavljanju funkcije sudije, te mogući uticaj hijerarhijski nadređenih osoba na vojne sudije čini predmetni vojni sud zavisnim i pristranim. 56. Pored navedenog, Komisija primjećuje da sumnju u nezavisnost i nepristrasnost suda, u konkretnom slučaju potvrđuje način na koji je vođen predmetni disciplinski postupak u kom ni ostale garancije iz člana 6. Evropske konvencije nisu ispoštovane. Tužena strana nije osporila navode podnosioca prijave, niti je ponudila objašnjenje zašto podnosiocu prijave nije omogućeno pravo na odbranu, odnosno učešće i prisustvo branioca u postupku, niti zašto mu nije pružena pravna pomoć, iako je to tražio. Evidentno je da se u obrazloženju osporenih presuda citira Pravilnik o vojnoj disciplini, za koji je pogrešno navedeno da je objavljen u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/98, dok je zapravo navedeni Pravilnik objavljen u "Službenom listu Armije Republike Bosne i Hercegovine", broj 1/95, te je podnosilac prijave imao teškoće da otkrije po kojim se propisima vodi postupak protiv njega. Iz obrazloženja osporene presude proizilazi da je dokazni postupak vođen na način da su na glavnom pretresu pročitane izjave svjedoka optužbe i izvršen uvid u materijalne dokaze iz spisa predmeta, tako da podnosilac prijave nije imao pravo na odbranu i mogućnost da sam neposredno ispita svjedoke, odnosno nije ispoštovano njegovo pravo na jednakost strana u postupku. Komisija ističe da ovi nedostaci nisu otklonjeni od strane nezavisnog suda koji bi zadovoljio standarde člana 6. Evropske konvencije, jer je u konkretnom slučaju Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne presude Vojno-disciplinskog suda 5. korpusa kao nedopušten, jer nije podnijet protiv "presude donijete u sudskom postupku". Prema tome, sam Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, svojim stavom, negira pretpostavku da Vojno-disciplinski sud ima karakter sudskog organa. 57. Komisija, zbog svega navedenog, zaključuje da je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosioca prijave prema članu 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije, zbog toga što mu nije omogućila pravo na nezavisan sud, pravo na odbranu i jednakost strana u postupku. 14

15 B.2. Zaključak o meritumu 58. Komisija zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje jer osnovanost krivične optužbe protiv podnosioca prijave nije utvrđivao nezavisan tribunal kako to zahtjeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je ispoštovano pravo na odbranu i jednakost stana u postupku, kako to zahtjeva član 6. stav 3.c) i d) Evropske konvencije. VIII. PRAVNI LIJEKOVI 59. Prema članu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 58. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije, Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila, uključujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane, te novčanu naknadu. 60. Komisija smatra da bi, uzevši u obzir činjenicu da podnosilac prijave nije bio u mogućnosti da nezavisan i nepristrasan tribunal utvrdi osnovanost optužnog prijedloga u vojno disciplinskom postupku, za koji je utvrđeno da ima obilježja "krivične optužbe" protiv njega, u smislu člana 6. Evropske konvencije, bilo potrebno da podnosilac prijave dobije pravosnažnu presudu u vezi sa osnovanošću "krivične optužbe" protiv njega. Komisija, zbog toga, smatra odgovarajućim da ukine presudu Vojno-disciplinskog suda pri 5. korpusu Vojske Federacije, broj 30-27/34.3/3-675/01 od 18. maja godine, presudu Višeg vojno-disciplinskog suda, broj 30-8/34-3/5-457/01 od 18. juna godine i Rješenje Federalnog ministarstva odbrane, broj /01 od 25. septembra godine, kojim je podnosiocu prijave prestala profesionalna vojna služba s 2. julom godine, te da predmet ustupi u skladu s procesom reforme odbrane nadležnom organu u Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine da se osnovanost "krivične optužbe" protiv podnosioca prijave hitno razmotri i da sudovi donesu konačnu i obavezujuću odluku uz poštivanje garancija iz člana 6. Evropske konvencije, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke. 61. Komisija, na kraju, napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Pravila procedure Komisije, odluke Komisije konačne su i obavezne i dužno ih je poštovati svako fizičko i pravno lice. Svi organi vlasti tuženih strana u smislu Sporazuma, dužni su, u okviru svojih nadležnosti utvrđenih ustavom i zakonom, provoditi odluke Komisije. U datim rokovima, tužena strana, koja je obavezna da izvrši odluku Komisije, dužna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije, kako je to naznačeno u odluci. U slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama, Komisija donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Komisije nije izvršena. Ovo rješenje dostavlja se nadležnom tužiocu i nadležnom agentu tužene strane. Komisija ističe da neizvršenje odluka Komisije, u skladu sa članom 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, predstavlja krivično djelo. IX. ZAKLJUČAK 62. Iz ovih razloga, Komisija odlučuje, 1. jednoglasno, da prijavu proglasi neprihvatljivom, jer je preuranjena u dijelu koji se odnosi na postupak deložacije podnosioca prijave iz stana u Bihaću; 2. jednoglasno, da prijavu u ostalom dijelu proglasi prihvatljivom u vezi sa navodima podnosioca prijave o kršenju njegovih prava na pravično suđenje prema članu 6. Evropske konvencije u disciplinskom postupku koji je vođen protiv njega; 3. jednoglasno, da je prekršeno pravo podnosioca prijave na pravično suđenje iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije, čime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila član I Sporazuma; 15

16 4. jednoglasno, da ukine presudu Vojno-disciplinskog suda pri 5. korpusu Vojske Federacije, broj 30-27/34.3/3-675/01 od 18. maja godine, presudu Višeg vojno-disciplinskog suda, broj 30-8/34-3/5-457/01 od 18. juna godine i rješenje Federalnog ministarstva odbrane, broj /01 od 25. septembra godine i naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da u skladu s procesom reforme odbrane predmet proslijedi Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine da hitno preduzme sve neophodne korake da osigura da trenutno naldežni sudovi donesu konačnu i obavezujuću odluku o osnovanosti vojno disiciplinskog optužnog prijedloga, odnosno "krivične optužbe" protiv podnosica prijave u skladu s garancijama iz člana 6. Evropske konvencije, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke; i 5. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvijesti Komisiju u roku od mjesec dana od isteka roka iz zaključka broj 3. ove Odluke, o koracima preduzetim u sprovođenju gore spomenutih naredbi. (potpisao) Nedim Ademović Arhivar Komisije (potpisao) Miodrag Pajić Predsjednik Komisije 16