ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet br. AVAZ d.o.o. Sarajevo protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na zasjedanju u plenarnom sastavu od 9. jula godine sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Jakob MÖLLER, Predsjednik Gosp. Miodrag PAJIĆ, Potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA Gosp. Mehmed DEKOVIĆ Gosp. Andrew GROTRIAN Gosp. J. David YEAGER, Arhivar Gđa Olga KAPIĆ, Zamjenica arhivara Gđa Meagan HRLE, Zamjenica arhivara Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: Dom) prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Komisija) dobila mandat prema Sporazumu u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zaključen 22. i 25. septembra godine (u daljem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članovima VIII(2) i XI Sporazuma, članovima 5. i 9. Sporazuma iz godine, kao i pravilima 50., 54., 56. i 57. Pravila procedure Komisije:

2 I UVOD 1. Podnosilac prijave je AVAZ d.o.o., Društvo za izdavačku i štamparsku djelatnost Sarajevo, koje se nalazi u ulici Džemala Bijedića br. 185 u Sarajevu. AVAZ je vlasnik i izdavač dnevnih novina Dnevni avaz. Podnosilac prijave se žali da mu je osporeno pravo na pravni lijek zaštite zakonitosti pred Vrhovnim sudom zbog proceduralnih propusta koje su isključivo počinili organi tužene Strane. 2. Predmet pokreće pitanja prema članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija). II POSTUPAK PRED DOMOM I KOMISIJOM 3. Prijava je podnesena 21. jula godine. Podnosilac prijave je tražio od Doma da izda naredbu za privremenu mjeru kojom bi zabranio izvršenje rješenja o dozvoli izvršenja od 25. jula godine, do okončanja postupka pred Domom. 4. Predsjednica Doma je 30. jula godine odbila zahtjev za privremenu mjeru. 5. Predmet je 11. septembra godine proslijeđen tuženoj Strani na zapažanja o prihvatljivosti i meritumu prema članu 6. Konvencije. Tužena Strana je 12. novembra godine dostavila svoja zapažanja. 6. Podnosilac prijave je odgovorio 10. decembra godine. 7. Tužena Strana je 12. decembra 2003., te 5. februara i 16. aprila godine dostavila dodatne informacije Domu i Komisiji. 8. Dom je raspravljao o prihvatljivosti i meritumu predmeta 5. septembra godine. Komisija je raspravljala o prihvatljivosti i meritumu predmeta 6. maja i 9. jula godine i usvojila ovu odluku posljednjeg spomenutog datuma. III ČINJENICE 9. Općinski sud I u Sarajevu je 11. aprila godine presudom i rješenjem od 12. februara godine o ispravci presude utvrdio da je optuženi, bosanskohercegovački politički dnevnik Dnevni avaz iz Sarajeva, dužan da plati novčani iznos od KM tužiocu A.M. i da plati troškove parničnog postupka. Tuženi je takođe obavezan da o svom trošku objavi cijelu presudu u Dnevnom avazu u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. 10. Kantonalni sud u Sarajevu je 29. maja godine odbio žalbu podnosioca prijave i potvrdio prvostepenu presudu. 11. Podnosilac prijave je 19. jula godine dostavio Uredu federalnog tužioca inicijativu za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presuda Općinskog suda I i Kantonalnog suda. 12. U inicijativi za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, podnosilac prijave se žali da je Sud u ovoj pravnoj stvari odredio medij novine za tuženog. Glasilo se upisuje u evidenciju glasila kod Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture, sporta i informisanja. To znači da novine nisu upisane u sudski registar i da nemaju svojstvo pravnog lica, te stoga nemaju svojstvo ni da budu strana u parničnom postupku (bitna povreda člana 336. stav 2. tačka 10. Zakona o parničnom postupku). Osnivači i objavljivači novina su pravna lica i oni mogu biti strane u postupku. U konkretnom predmetu, to je Društvo za izdavačku i štamparsku djelatnost AVAZ koje je, kao pravno lice, osnovalo novine Dnevni avaz i koje i objavljuje novine. Podnosilac prijave ističe da 2

3 donesene presude nisu postale izvršne jer novine nemaju svoju imovinu koja bi mogla biti predmet izvršenja. Izvršenje može biti izvršeno samo protiv Izdavačke kuće, ali ona nije naznačena kao tuženi u sudskim presudama. Pored toga, podnosilac prijave se žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava. 13. Federalni tužilac je 18. oktobra godine, nakon razmatranja inicijative, podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Federacije putem Općinskog suda I u Sarajevu. 14. Vrhovni sud Federacije je 20. maja godine donio rješenje kojim je odbacio zahtjev kao neblagovremen. U rješenju se navodi sljedeće: [z]ahtjev za zaštitu zakonitosti je vanredni pravni lijek, kojeg Federalni tužitelj može podići u zakonom određenom roku od tri mjeseca, koji je u ovom slučaju započeo teći od godine kao dana kada je tuženom dostavljena drugostepena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu i istekao dana godine... Federalni tužitelj je dana godine kao posljednjeg dana propisanog roka, svoj zahtjev umjesto ovome kao nadležnom sudu, podnio i neposredno predao prvostepenom Općinskom sudu I u Sarajevu, kao nenadležnom sudu, koji je tek godine, dakle nakon nepuna četiri mjeseca od isteka roka, dostavio ga ovome sudu na odlučivanje. (U međuvremenu je zahtjev za zaštitu zakonitosti sa spisima predmeta pogrešno dostavljen i Kantonalnom sudu i ponovo opet vraćen Općinskom). Prilikom odlučivanja o neblagovremenosti zahtjeva za zaštitu zakonitosti, ovaj sud je imao u vidu i odredbu čl st. 7. Zakona o parničnom postupku, koja je zaštitne prirode i čija je jedina svrha zaštita neukih ili zbog stanja zdravlja rasejanih stranaka, pa se kao takva ne može široko primjenjivati, jer bi time bila stvorena mogućnost i njezine zloupotrebe. Stoga ovaj sud nalazi da u postupanju Federalnog tužitelja, pogotovo kada u okviru svojih ovlaštenja štiti zakonitost, nema mogućnost primjene ove zakonske odredbe Tužilac A.M. je 23. jula godine tražio od Općinskog suda I u Sarajevu da dozvoli prinudno izvršenje pravosnažne sudske presude. Sud je 25. jula godine dozvolio predloženo izvršenje. Podnosilac prijave je 13. septembra godine uložio prigovor na rješenje od 25. jula godine. 16. Općinski sud I u Sarajevu je 15. januara godine, u izvršnom postupku, donio rješenje kojim je odlučio o prigovoru podnosioca prijave. Gore navedenim rješenjem Sud je 1) odbio prigovor Dnevnog avaza kao nedopušten; 2) odbio prigovor treće strane Društva za izdavačku i štamparsku djelatnost AVAZ kao neosnovan; 3) prihvatio preciziran prijedlog tražioca izvršenja (gosp. A.M.) i 4) naredio sprovođenje izvršenja na imovini Društva za izdavačku i štamparsku djelatnost AVAZ konfiskacijom novčanih sredstava na računu kod Raiffeisen BANK d.d. u Sarajevu. 17. U obrazloženju gore navedenog rješenja, Sud je utvrdio, nakon provođenja dokaza, da dnevni list Dnevni avaz nema status pravnog lica i, kao takav, ne može biti strana u postupku i da je, u skladu sa Zakonom o medijima, AVAZ d.o.o. kao izdavač pomenutih novina dužan da izmiri predmetni dug (medijski izdavač je odgovoran za štetu koja nastane zbog lažnih informacija objavljnih u mediju). Sud se pozvao na član 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku koji propisuje da se izvršenje naređuje i protiv trećeg lica koje nije određeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja dokaže, javnim dokumentom ili privatnim dokumentom ovjerenim u skladu sa Zakonom, da je ta osoba, u pravnom smislu, preuzela dug od pravnog lica ili da je po Zakonu dužna da izmiri taj dug. Ako obaveza trećeg lica da izmiri dug bude osporena, strane moraju riješiti ovo pitanje u parničnom postupku. 18. Tužena Strana je 16. aprila godine obavijestila Komisiju da je podnosilac prijave uložio žalbu protiv sudskog rješenja od 15. januara godine Kantonalnom sudu u Sarajevu. 19. Tužena Strana je 16. aprila godine takođe obavijestila Komisiju da je rješenje Općinskog suda u Sarajevu od 15. januara godine u potpunosti izvršeno. Tim rješenjem 3

4 Raiffeisen BANK d.d. Sarajevo je naređeno da izvrši prenos sredstava sa računa AVAZA d.o.o. na račun gosp. A.M., što je i učinjeno 4. februara godine. IV RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 20. Zakon o parničnom postupku ( Službene novine FBiH, br. 42/98 i 3/99), u relevantnom dijelu, propisuje: Član Kad odlučuje o reviziji i zahtjevu za zaštitu zakonitosti sudovi sude u vijeću sastavljenom od pet sudija, ako zakonom nije drukčije određeno.... Član 336. Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: 1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u donošenju presude sudjelovao sudija koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi; 2) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se po zakonu mora izuzeti odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet; 3) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost ; 4) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan drugi sud ili ako je povodom prigovora stranaka nepravilno odlučio da je mjesno nadležan, a stranka se zbog toga žali; 5) ako je protivno odredbama ovog zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka; 6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu zbog izostanka, presudu na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja; 7) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom; 8) ako je protivno odredbama sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga žali; 9) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave, a bio je dužan održati glavnu raspravu; 10) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposbnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno; 4

5 11) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili od koga se već tužitelj odrekao, ili o kojem je već zaključena sudska nagodba; 12) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi; 13) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.... Član 377. Ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 336. st.1. i 2. ovog zakona zbog koje se revizija može izjaviti, osim povreda određenih u st.2. i 3. ovog člana, revizijski će sud rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu drugostepenog i prvostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostepenog i drugostepenog suda odnosno drugom nadležnom sudu. Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom učinjena povreda iz člana 336. st.2. tač.3. i 11. ovog zakona, osim ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica, revizijski sud će ukinuti rješenjem donesene odluke I odbaciti tužbu. Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom učinjena povreda iz člana 336. st. 2. tačka 10. ovog zakona, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st. 1. ili 2.ovog člana. Član 378. Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem će prihvatiti reviziju, ukiniuti u cjelosti ili djelimično presudu prvostepenog i drugostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostepenog odnosno drugostepenog suda.... Član 383. Protiv pravosnažne sudske odluke nadležni tužitelj može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti u roku od tri mjeseca, ako protiv te odluke nije dopuštena revizija. Federalni tužitelj može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti u slučajevima iz člana 3. stav 2 ovog zakona i u slučaju kada je revizija dopuštena.... Rok za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti iz stava 1. ovog člana računa se: protiv odluke donesene u drugom stepenu protiv koje nije izjavljena revizija od dana kada je ta odluka dostavljena onoj stranci kojoj je kasnije dostavljena. 5

6 ... Član 384. O zahtjevu za zaštitu zakonitosti federalnog tužitelja odlučuje Vrhovni sud Federacije. Član 385. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podići: 1. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 336. st.1 i 2. ovog zakona, osim ako je prvostepeni sud donio presudu bez glavne rasprave, a bio je dužan održati glavnu raspravu, ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi; 2. zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podići zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Član 387. Ako su protiv iste odluke podneseni i revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud Federacije odlučit će o tim pravnim lijekovima jednom odlukom. Član 388. O sjednici na kojoj će sud odlučiti o zahtjevu za zaštitu zakonitosti obavijestit će se nadležni tužitelj. Član 389. Kad rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda koje nadležni tužitelj ističe u svom zahtjevu. Član 390. Ako u ovom poglavlju nije što drugo određeno, u postupku povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti, shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona koje se odnose na reviziju. 21. Novi Zakon o parničnom postupku, koji je stupio na snagu 5. novembra godine ( Službene novine FBiH, broj 53/03) ne predviđa zahtjev za zaštitu zakonitosti kao pravni lijek. Ovim zakonom kao vanredni pravni lijekovi ustanovljeni su revizija i ponavljanje postupka. V ŽALBENI NAVODI 22. Podnosilac prijave navodi da je Federalni tužilac, utvrdivši da je inicijativa za pokretanje postupka za zaštitu zakonitosti bila opravdana, ustanovio da su presude bile nezakonite, te je zatim pokrenuo postupak pred nenadležnim sudom, na šta podnosilac prijave nije mogao uticati niti je to mogao promijeniti. Podnosilac prijave dodaje da je Općinski sud I u Sarajevu nastavio praviti greške time što je nastavio postupak iako nije bio nadležan, jer je dostavio zahtjev za zaštitu zakonitosti zastupniku A.M., a odgovor tužioca na taj zahtjev je dostavio tuženoj Strani ( Dnevni avaz ). Iz ovih razloga zahtjev se našao pred Vrhovnim sudom tek 10. februara godine, a sud je donio rješenje kojim je odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neblagovremen, što je, 6

7 kako navodi podnosilac prijave, isključivo greška suda i Ureda javnog tužioca, a ne podnosioca prijave. 23. Na osnovu ovih činjenica, podnosilac prijave se žali na povredu članova 6. i 13. Konvencije. Podnosilac prijave traži kompenzaciju za nematerijalnu štetu u iznosu od KM. On takođe traži da Komisija naredi Vrhovnom sudu da odluči o zahtjevu za zaštitu zakonitosti. VI PODNESCI STRANA A. Tužena Strana 1. U pogledu prihvatljivosti 24. U svojim zapažanjima od 12. novembra godine, tužena Strana se poziva na član VIII(2)(a) Aneksa 6, koji propisuje da će Dom (sada Komisija) odlučiti koje prijave da prihvati, pri čemu će uzimati u obzir sljedeće kriterije: postoje li efikasni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, te da li je prijava podnesena Domu u roku od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke. Tužena Strana je mišljenja da podnosilac prijave nije dokazao da je iscrpio sve efikasne pravne lijekove. Tužena Strana ističe da je postupak u toku pred Općinskim sudom I u Sarajevu radi prinudnog izvršenja pravosnažne presude, u kome je podnosilac prijave blagovremeno uložio prigovor na rješenje Suda od 25. jula godine. Tužena Strana zapaža da podnosilac prijave nije dokazao da ovaj postupak nije efikasan pravni lijek i zaključuje da podnosilac prijave nije iscrpio efikasne pravne lijekove, kako se zahtijeva članom VIII(2)(a) Sporazuma, te stoga predlaže da prijava bude proglašena neprihvatljivom. 2. U pogledu merituma 25. U pogledu merituma, tužena Strana vjeruje da po pitanju navodne povrede člana 6. Konvencije prijavu treba proglasiti očigledno neosnovanom. Tužena Strana ističe da je Općinski sud I u Sarajevu, u postupku izvršenja pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda I u Sarajevu, u potpunosti ispoštovao kriterij iz člana 6. Konvencije. U pogledu kompenzacije, tužena Strana tvrdi da je, s obzirom da ne postoji povreda, zahtjev za kompenzaciju besmislen. B. Podnosilac prijave 26. Podnosilac prijave je, u svojim zapažanjima od 10. decembra godine, naveo da postupak izvršenja nije bio pravni lijek koji bi mogao imati uticaja na pravosnažnu presudu ili na rješenje Vrhovnog suda kojim je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbačen kao neblagovremen. U postupku izvršenja se može odlučiti samo o tome da li pravosnažna odluka može biti izvršena ili ne. 27. Podnosilac prijave zaključuje da postupak izvršenja nije bio efikasan pravni lijek koji bi mogao da utiče na okolnosti i povrede navedene u prijavi. U pogledu zapažanja tužene Strane o članu 6. Konvencije i kriterija razumnog roka, podnosilac prijave ističe da se žalbeni navod iz prijave odnosi na rok zahtjeva za zaštitu zakonitosti, kog je lišen zbog propusta suda i tužilaštva. Pored toga, podnosilac prijave ističe da tužena Strana nije pomenula član 13. Konvencije u svojim zapažanjima, na koja se on pozvao u svojoj prijavi. Podnosilac prijave smatra da je zahtjev za kompenzaciju osnovan zbog svih navoda i činjenica navedenih u prijavi i dodatnim zapažanjima. 7

8 VII MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 28. Prije razmatranja merituma predmeta Komisija mora da odluči da li da prihvati prijavu uzimajući u obzir kriterije prihvatljivosti sadržane u članu VIII Sporazuma. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti [ ]. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) Postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio i da je prijava podnesena Komisiji u roku od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke 29. Komisija zapaža da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u odlučujućem predmetu br. AP- 125/02, zauzeo sljedeći stav: Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, pravni lijek mora zavisiti od apelanta, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka se ne prekida računanje roka od 60 dana propisanog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja godine). Kako to Ustavni sud navodi u stavu 13. ovog rješenja, zahtjev za zaštitu zakonitosti se ne može smatrati efikasnim i adekvatnim pravnim lijekom s obzirom da ne zavisi od apelanta već od nadležnog javnog pravobranioca. Prema tome, podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti ne prestaje računanje roka od 60 dana propisanog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, izuzev u slučaju da javni pravobranilac odluči da pokrene postupak za zaštitu zakonitosti. U konkretnom slučaju, nadležni javni pravobranilac je odbacio apelantov zahtjev ( ). 30. U ovim okolnostima, Komisija smatra da je podnosilac prijave iscrpio sve djelotvorne, adekvatne i dostupne pravne lijekove u njegovom predmetu pred domaćim sudovima. Iako je tako učinio, nije bilo neophodno da podnosilac prijave iskoristi vanredni pravni lijek zaštite zakonitosti. 31. Ipak, zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji se u ovom predmetu tiče nezakonitosti presude koju je ustanovio federalni tužilac, bio je postupak koji je podnosilac prijave imao na raspolaganju koji bi mogao uticati na meritum odluke nižeg suda. Komisija zapaža da odluka tužioca da dozvoli ili odbije zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odluka čisto diskrecione prirode, nego je u skladu sa zakonom; po pravilu, tužilac dozvoljava zahtjev ako su ispunjeni zakonski uslovi. Činjenica da je tužilac dozvolio i podigao zahtjev znači da je zahtjev ispunio zakonske standarde. Suština žalbe podnosioca prijave je da je ipak bio lišen mogućeg pravnog lijeka nepravilnim proceduralnim postupcima organa tužene Strane. 32. Komisija podsjeća, kako je gore navedeno, da će uzeti u obzir i da li je prijava podnesena u roku od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke. Iako se čini da tužena Strana nije uložila poseban prigovor na prihvatljivost prijave po ovom pravilu, Komisija je ipak smatra sua sponte. 33. S obzirom na pravilo šest mjeseci u okolnostima ovog predmeta, Komisija smatra da rok od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke počinje teći od dana kada je Vrhovni sud Federacije donio rješenje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti 20. maja godine. Ova odluka je relevantna konačna odluka u pogledu glavnog pitanja postavljenog u prijavi, a ne konačna odluka o meritumu predmeta pred nižestepenim domaćim sudovima. Prijava je podnesena 21. jula godine. Komisija radi toga zaključuje da je prijava podnesena u roku od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke u ovom predmetu. 8

9 9 34. Kako nije ustanovila druge osnove za neprihvatljivost, Komisija prijavu proglašava prihvatljivom. B. Meritum 1. Član 6. Konvencije 35. Član 6. stav 1. Konvencije, u relevantnom dijelu, propisuje sljedeće: Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. 36. Podnosilac prijave se žali da je lišen prava na pravni lijek, zahtjev za zaštitu zakonitosti, i da je radi toga došlo do povrede članova 6. i 13. Konvencije. 37. U svojim zapažanjima, tužena Strana je navela da je djelotvoran pravni lijek dostupan podnosiocu prijave u izvršnom postupku. Tužena Strana nije obradila pitanje propusta da se ispoštuje rok, iako je podnosilac prijave jasno istakao da je predmet prijave propust organa tužene Strane da ispoštuju rok. U pogledu izvršnog postupka, podnosilac prijave je prigovorio da bi sud u ovom postupku mogao da obradi pitanje izvršenja pravosnažne sudske presude a ne pitanje da li je pravosnažna sudska presuda bila u skladu sa zakonom, što je predmet zahtjeva za zaštitu zakonitosti. 38. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je vanredni pravni lijek, koji se podiže zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupka. Po pravilu, podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti od strane nadležnog tužioca pri tome podrazumijeva javni interes. Zahtjev za zaštitu zakonitosti predviđa realizaciju jedinstvenog pravnog sistema na teritoriji pravosudnog suvereniteta (u ovom slučaju Federacije Bosne i Hercegovine). 39. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučuje o zahtjevu federalnog tužioca za zaštitu zakonitosti. U ovom postupku, Vrhovni sud može donijeti odluke koje donosi i u postupku revizije. Stoga Vrhovni sud može, ukoliko smatra da postoje određeni uslovi propisani zakonom, ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu prvostepenog i drugostepenog suda, ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostepenog i drugostepenog suda odnosno drugom nadležnom sudu... Ako... sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će... preinačiti pobijanu presudu... Ako... sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem će... ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu prvostepenog i drugostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostepenog odnosno drugostepenog suda. (Članovi 377. i 378. Zakona o parničnom postupku) 40. U konkretnom predmetu, Federalni tužilac je ustanovio da su postojali zakonski uvjeti za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, kako je podnosilac prijave iznio u svojoj inicijativi. Iz ovih razloga, tužilac je dozvolio ovaj pravni lijek kao osnovan. Svojom odlukom, kada je odlučivao o zahtjevu, Vrhovni sud je mogao uticati na meritum odluke nižestepenog suda. 41. U svom rješenju, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je zaključio da je tromjesečni rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti počeo teći 18. jula godine, dana kada je tužiocu uručena drugostepena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, a istekao 18. oktobra godine. To je bio zadnji dan za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, kao nadležnom sudu za odlučivanje o njemu. Propust da se ispoštuju rokovi prouzrokovao je gubitak prava podnošenja zahtjeva. Zadnjeg dana prije isteka

10 roka, 18. oktobra godine, umjesto da je podnio zahtjev Vrhovnom sudu kao nadležnom sudu, Federalni tužilac je zahtjev podnio direktno prvostepenom Općinskom sudu I u Sarajevu, tj. nenadležnom sudu. Skoro četiri mjeseca nakon isteka roka, 10. februara godine, taj sud je zahtjev proslijedio Vrhovnom sudu. U međuvremenu, zahtjev za zaštitu zakonitosti i spis predmeta su pogrešno poslani Kantonalnom sudu, a zatim vraćeni Općinskom sudu. 42. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 20. maja godine odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neblagovremen bez razmatranja merituma zahtjeva. 43. Komisija zapaža da je Federalni tužilac utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti opravdan. Radi toga je dozvolio zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je trebao biti podnesen Vrhovnom sudu. Direktno podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu je dugotrajna praksa u domaćem pravnom sistemu. Međutim, Federalni tužilac je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Općinskom sudu I. Komisija zapaža da je ovaj sud bio dužan da predmet proslijedi nadležnom sudu, ali ni Općinski ni Kantonalni sud u Sarajevu to nisu učinili. Komisija dalje zapaža da je propust da se ispoštuje rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti proceduralni propust koji se može pripisati samo organima tužene Strane, tj. tužilaštvu i sudovima. 44. Komisija smatra da je podnosilac prijave lišen pravnog lijeka zaštite zakonitosti jer organi tužene Strane nisu ispoštovali prekluzivne rokove propisane Zakonom o parničnom postupku. U ovim okolnostima, Komisija zaključuje da je došlo do povrede prava podnosioca prijave iz člana 6. Konvencije. 2. Član 13. Konvencije 45. Komisija smatra da s obzirom na svoj zaključak o povredi prava zaštićenih članom 6. Konvencije, nema potrebe da ispita žalbeni navod podnosioca prijave o povredi njegovog prava na djelotvoran pravni lijek prema članu 13. Konvencije. 3. Zaključak o meritumu 46. Komisija zaključuje da je došlo do povrede prava podnosioca prijave zagarantovanih članom 6. Konvencije. VIII PRAVNI LIJEKOVI 47. U skladu sa članom XI(1)(b) Sporazuma, Komisija zatim mora obraditi pitanje koje korake tužena Strana treba preduzeti da bi ispravila ustanovljena kršenja Sporazuma. S tim u vezi, Komisija će razmotriti donošenje naredbe da se sa kršenjem prestane i od njega odustane, novčanoj naknadi kao i privremenim mjerama. Komisija nije neophodno vezana zahtjevima podnosioca prijave. 48. Podnosilac prijave traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od KM. On dalje traži od Komisije da naredi Vrhovnom sudu da odluči o zahtjevu za zaštitu zakonitosti. 49. Komisija zapaža da je ustanovila povredu prava podnosioca prijave na pristup sudu zaštićenog članom 6. Konvencije jer je tužena Strana lišila podnosioca prijave pristupa Vrhovnom sudu radi razmatranja zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Komisija smatra prikladnim da podnosiocu prijave dosudi novčanu naknadu na ime priznanja za izgubljenu priliku da iskoristi zakonom predviđeni pravni lijek. Prema tome, Komisija će narediti tuženoj Strani da isplati podnosiocu prijave iznos od konvertibilnih maraka (KM) u roku od mjesec dana od dana prijema ove odluke. 10

11 50. Komisija će dalje narediti tuženoj Strani da podnosiocu prijave isplati godišnju kamatu od 10 (deset) posto na gore navedeni iznos, ili bilo koji njegov neisplaćeni dio do dana potpune isplate. 51. Komisija će dalje narediti tuženoj Strani da je obavijesti najkasnije do 1. decembra godine o koracima koje je preduzela da ispoštuje gore pomenute naredbe. IX ZAKLJUČAK 52. Iz ovih razloga, Komisija, odlučuje: 1. sa 4 glasa za i 1 protiv, da prijavu proglasi prihvatljivom; 2. sa 4 glasa za i 1 protiv, da je došlo do povrede prava podnosioca prijave prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima, u smislu da je podnosilac prijave neopravdano lišen pristupa Vrhovnom sudu radi razmatranja zahtjeva za zaštitu zakonitosti, čime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila član I Sporazuma o ljudskim pravima; 3. sa 4 glasa za i 1 protiv, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da isplati podnosiocu prijave, najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove odluke, iznos od KM na ime priznanja za izgubljenu priliku da iskoristi zakonom predviđeni pravni lijek; 4. sa 4 glasa za i 1 protiv, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da isplati podnosiocu prijave godišnju kamatu od 10 (deset) posto na dosuđeni iznos u zaključku br. 3 ili svaki njegov neisplaćeni dio od datuma dospijeća do datuma pune isplate; i 5. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvijesti Komisiju, najkasnije do 1. decembra godine, o koracima koje je preduzela da bi ispoštovala gore pomenute naredbe. (potpisao) (potpisao) J. David YEAGER Jakob MÖLLER Arhivar Komisije Predsjednik Komisije 11