Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir Juka, član Gosp. Mato TADIĆ, član Gosp. Miodrag SIMOVIĆ, član

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj Slaviša NIKOLIĆ protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 13. septembra godine sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir Juka, član Gosp. Mato TADIĆ, član Gosp. Miodrag SIMOVIĆ, član Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru i januaru godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članom VIII(2)(d) Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz godine, kao i pravilom 21. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:

2 I. UVOD 1. Prijava se odnosi na zahtjev Slaviše Nikolića (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave) da se vrati u posjed stana koji se nalazi u Sarajevu, ulica Hamdije Kreševljakovića broj 61/I. 2. Predmet postavlja pitanja u vezi sa čanom 6. stavom 1, čl. 8. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. II. ČINJENICE U PREDMETU 3. Činjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priložene dokumentacije. 4. Podnosiocu prijave je "Energoinvest" Sarajevo, "Termoaparati" d.d, rješenjem, broj 441/92 od 16. marta godine, a na osnovu odluke Radničkog savjeta, broj 203/88 od 1. juna godine, dodijelio na korištenje trosoban stan, površine 88,01 m 2 u ulici Dobrovoljačka, stan S-8, sprat I, sadašnja adresa Hamdije Kreševljakovića broj 61/I. Podnosilac prijave je dio sredstava za kupovinu spornog stana lično finansirao. 5. Podnosilac prijave je, zajedno sa članovima svog porodičnog domaćinstva uselio u sporni stan 17. marta godine. Ključeve stana podnosiocu prijave i ostalim stanarima zgrade uručio je izvođać radova GP "Put", iako zgrada nije bila tehnički primljena, tako da podnosilac prijave kao i ostali stanari zgrade, nije bio u situaciji da zakljući ugovor o korištenju spornog stana sa "Sarajevostanom". 6. Zbog rata i ratnih dešavanja podnosilac prijave je zajedno sa svojom porodicom napustio sporni stan 27. aprila godine. 7. Po okončanju rata, u septembru godine, izvršen je tehnički prijem zgrade u kojoj se nalazi i sporni stan. 8. Podnosilac prijave je 2. oktobra godine podnio zahtjev za vraćanje spornog stana u posjed. 9. Podnosilac prijave je 28. jula godine podnio tužbu Općinskom sudu I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv "Sarajevostana" radi utvrđenja da je na osnovu rješenja, broj 441/92 od 16. marta godine, stekao pravo da zaključi ugovor o korištenju stana sa "Sarajevostanom", pa se obavezuje "Sarajevostan" da sa podnosiocem prijave zaključi ugovor o korištenju spornog stana, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, a u protivnom će presuda zamijeniti ugovor. 10. Općinski sud je presudom, broj P-1284/00 od 25. septembra godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž- 87/02 od 27. februara godine, u cijelosti odbio podnosioca prijave sa tužbenim zahtjevom. 11. U obrazloženju prvostepene presude Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 26. Zakona o stambenim odnosima, kojim je predviđeno da se ugovor o korištenju stana zaključuje u pisanom obliku na osnovu pravosnažnog akta o dodjeli stana, jer je sud u toku postupka utvrdio da rješenje o dodjeli stana, broj 441/92 od 16. marta godine, nije pravosnažno. Dalje je istakao da je klauzulu pravosnažnosti uvjerenjem potvrdilo preduzeće "Energoinvest Termoaparati ZDP" Srpsko Sarajevo, kao novoformirano preduzeće, a da podnosilac prijave nije dokazao da je to preduzeće preuzelo prava i obaveze ranijeg preduzeća "Energoinvest" Sarajevo, "Termoaparati" d.d. Općinski sud, također, ističe da je uvidom u rješenje Višeg suda u Sarajevu, broj UF/1-2672/94 od 7. septembra godine, utvrdio da je 2

3 "Energoinvest d.d." preuzeo sredstva, prava i obaveze "Energoinvesta" Sarajevo, "Termoaparati" d.d. i da je pravni sljednik pripojenih preduzeća. 12. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) je rješenjem, broj 23/ /98 od 15. januara godine, odbila zahtjev podnosioca prijave za vraćanje spornog stana u posjed, kao neosnovan. U obrazloženju rješenja, Uprava je navela da je u toku postupka utvrđeno da podnosilac prijave nije nikada zaključio ugovor o korištenju spornog stana, a kako je regulisano članom 11. stavom 2. i članom 26. Zakona o stambenim odnosima, prema kojim se zakonitim useljenjem smatra useljenje u stan izvršeno na osnovu ugovora o korištenju stana, niti je dokazao da je nosilac stanarskog prava na spornom stanu. 13. Odlučujući o žalbi podnosioca prijave, Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem, broj 27/ /03 od 4. septembra godine, žalbu odbilo. U obrazloženju Ministarstvo navodi da je prvostepeni organ na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe materijalnog prava. 14. Podnosilac prijave je tužbom od 8. oktobra godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), radi poništenja rješenja Ministarstva, broj 27/ /03 od 4. septembra godine. 15. Kantonalni sud je presudom, broj U-489/03 od 13. maja godine, tužbu uvažio, osporeno i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud ističe da je Aneks VII općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Sporazum o izbjeglim i raseljenim licima, a u kom svojstvu podnosilac prijave traži povrat stana, predvidio da sva izbjegla i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Osim toga, navodi Kantonalni sud, članom 8. Evropske konvencije, određeno je da svaki čovjek, između ostalog, ima pravo na "dom", a član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju garantuje mirno uživanje imovine koja predstavlja ekonomsku vrijednost, a što je u konkretnom slučaju stan. Dalje, ističe da lice koje je stan napustilo u periodu od 30. aprila do 4. aprila godine ima pravo tražiti vraćanje u taj stan ukoliko se utvrdi da se isti može smatrati njegovim domom što je i predviđeno članom 8. Evropske konvencije. Kantonalni sud zaključuje da nije mogao prihvatiti ni prvostepeno a ni drugostepeno rješenje kao pravilno i na zakonu zasnovano, jer je potrebno da prvostepeni organ upotpuni činjenično stanje i da utvrdi da li je sporni stan bio "dom" podnosioca prijave i da li se imao pravo vratiti shodno članu 8. Evropske konvencije i prvom odjeljku Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. 16. U ponovnom postupku, Uprava je rješenjem, broj 23/ /98 od 15. marta godine, odbila zahtjev podnosioca prijave za povrat spornog stana u posjed, kao neosnovan, uz obrazloženje da podnosilac prijave nije dostavio nijedan materijalni dokaz kojim dokazuje da je faktički koristio predmetni stan, izmirivao obaveze vezane za stan, odnosno, da je isti koristio kao svoj dom u smislu člana 8. Evropske konvencije. 17. Odlučujući o žalbi podnosioca prijave, Ministarstvo je rješenjem, broj 27/ /05 od 6. juna godine, žalbu odbilo. U obrazloženu rješenja, Ministarstvo navodi da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je zahtjev podnosioca prijave za povrat spornog stana odbio kao neosnovan, jer je u toku postupka utvrđeno da sporni stan do 1. aprila godine nije koristio i da tako isti nije mogao biti njegov dom u smislu člana 8. Evropske konvencije, te da podnosilac prijave nije lice koje prema Aneksu VII općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ima pravo na povratak u sporni stan, kao svoj prijeratni dom. 18. Podnosilac prijave je tužbom od 12. jula godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom radi poništenja rješenja Ministarstva, broj 27/ /05 od 6. juna godine. Postupak je u toku. 3

4 III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. Prijava je podnesena 31. januara godine i registrovana istog dana. 20. Podnosilac prijave je dostavio dopunu prijave 21. maja i 28. oktobra godine. 21. Komisija je 20. januara godine proslijedila tuženoj strani prijavu podnosioca prijave radi dostavljanja pisanih zapažanja. 22. Komisija je 22.marta godine zaprimila pisana zapažanja tužene strane. 23. Komisija je 24. marta godine proslijedila zapažanja o prihvatljivosti i meritumu tužene strane podnosiocu prijave. 24. Podnosilac prijave je 3. aprila godine, dostavio navode u vezi sa zapažanjima o prihvatljivosti i meritumu tužene strane. 25. Tužena strana je 18. juna godine dostavila Komisiji dodatne informacije. 26. Komisija je dodatne informacije tužene strane proslijedila podnosiocu prijave 2. jula godine. 27. Podnosilac prijave je 17. juna godine dostavio navode u vezi sa dodatnim informacijama tužene strane. 28. Komisija je navode podnosioca prijave u vezi sa dodatnim informacijama dostavila tuženoj strani 2. jula godine. 29. Tužena strana je 8. aprila godine ponovo dostavila Komisiji dodatne informacije. 30. Komisija je dodatne informacije tužene strane 15. juna godine dostavila podnosiocu prijave. 31. Podnosilac prijave je 28. juna godine dostavio navode u vezi sa dodatnim informacijama tužene strane. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 32. Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine", br. 14/84, 12/87, 36/89, i 2/93, i "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98, 38/98 i 19/99) u relevantnom dijelu glasi: Član 10. Sporove u stambenim odnosima rješava nadležan sud, a opštinski organ uprave nadležan za stambene poslove kada je to određeno ovim zakonom. Postupak po sporovima u primjeni ovog zakona smatra se hitnim. 4

5 33. Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi: Član 6. Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava, ustanova i drugih pravnih lica) što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14. Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. [...] Član 216. Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke [...] nadležni organ je dužan donijeti rješenje I dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti,ako posebnim propisom nije određen kraći rok U ostalim slučajevima kada se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. I 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. [...] Član 244. Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. [...] 34. Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 8/2000) u relevantnom dijelu glasi: Član 22. Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od mjesec dana donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem 5

6 roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. [...] Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovom iz stava 1. ovog člana pokrenuti I ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Član 35. Sud rješava spor po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. [ ] prvostepeni upravni akt se poništava ako su propusti u utvrđivanju činjeničnog stanja i povreda pravila postupka učinjeni u prvostepenom postupku, a osporeni upravni akt se poništava ako su ti propusti učinjeni u drugostepenom upravnom postupku. Ako bi poništenje upravnog akta po stavu 2 ovog člana i ponovno vođenje postupka kod nadležnog organa izazvalo za tužioca štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na osnovu javnih isprava i drugih dokaza u spisima predmeta očigledno da je činjenično stanje drugačije od onog utvrđenog u upravnom postupku, [ ] sud je u ovim slučajevima obavezan sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog stanja rješiti upravnu stvar presudom, odnosno rješenjem. Član 60. Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak. 35. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi: Član 10. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. V. ŽALBENI NAVODI 36. Podnosilac prijave se žali da predmetni sudski postupak, upravni postupak kao i upravni spor, a koji se odnose na njegov zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana traju van razumnog vremena. Navodi da postupak vraćanja spornog stana u posjed traje još od godine, i da još uvijek nije meritorno okončan, te smatra da je na ovaj način povrijeđeno pravo na pravičnu raspravu u razumnom roku. Također se žali da je upravni organ odlukom kojom je odbijen sa zahtjevom da se vrati u sporni stan povrijedio i pravo na dom kao i pravo na mirno uživanje imovine, jer se stan smatra ekonomskom vrijednošću, pa, samim tim, i imovinom. Iz sadržaja prijave proizilazi da se podnosilac prijave žali i da je diskriminiran u uživanju prava na poštivanje njegovog doma, jer je u upravnom postupku ukazivao na činjenicu da su ostali stanari zgrade, u kojoj se nalazi sporni stan, zaključili ugovor o korištenju stana tek godine, nakon što je 6

7 izvršen tehnički prijem zgrade. Traži da mu se zbog nekorištenja predmetnog stana isplati materijalna šteta u iznosu od KM sa pripadajućim kamatama, a na ime nematerijalne štete zbog duševne patnje, šikaniranja prouzrokovanih postupanjem upravnih i sudskih organa iznos od KM, sa pripadajućim kamatama. Na ime troškova zastupanja i odlaska na lice mjesta podnosilac prijave potražuje iznos od KM. VI. ODGOVOR TUŽENE STRANE 37. U vezi sa činjenicama, tužena strana navodi da je podnosilac prijave uselio u sporni stan 23. marta godine, a da ugovor o korištenju stana nije zaključio sa "Sarajevostanom" jer objekat nije tehnički primljen. Dalje ističe da je podnosilac prijave napustio sporni stan 10. aprila godine, a da je godine, nakon što je zgrada tehnički primljena, podnio zahtev "Sarajevostanu" za zaključenje ugovora o korištenju, s kojim je odbijen, jer rješenje o dodjeli stana nije bilo pravosnažno. Navodi da je aktom "Energoinvesta", "Termoaparati" d.d. Srpsko Sarajevo, potvrđeno da je rješenje o dodjeli spornog stana pravosnažno, ali je "Sarajevostan" odbio da zaključi ugovor o korištenju stana, jer uvjerenje nije pravno valjano, s obzirom da je pravosnažnost konstatovalo preduzeće koje nije davalac stana. Dalje, tužena strana hronološki opisuje sudski postupak kojim je podnosilac prijave tražio da se utvrdi pravo na zaključenje ugovora o korištenju spornog stana sa "Sarajevostanom", kao i upravni postupak i spor koji se odnosi na zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana. 38. Po pitanju prihvatljivosti, tužena strana u svojim zapažanjima navodi da se stanarsko pravo stiče danom zakonitog useljenja u stan u smislu člana 11. Zakona o stambenim odnosima. Kako se podnosilac prijave u sporni stan uselio na nezakonit način, bez predhodno zaključenog ugovora o korištenju stana sa "Sarajevostanom", to predlaže da se prijava proglasi neprihvatljivom, jer je očigledno da je prijava neosnovana u smisli člana VIII (2)(c) Sporazuma. Dalje, tužena strana ističe da je u toku upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je pokrenuo podnosilac prijave radi poništenja upravnog akta Ministarstva, te predlaže da se prijava proglasi neprihvatljivom zato što nisu iscrpljeni domaći pravni lijekovi (tj. prijava je preuranjena), kako se zahtijeva članom VIII (2)(a) Sporazuma. 39. U pogledu merituma prijave, tužena strana navodi da u konkretnom slučaju nije došlo do prekoračenja "razumnog roka" u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije, jer su sudovi, kao i organ uprave, odlučili u razumnom roku o zahtjevu za vraćanje spornog stana, odnosno, tužbi podnosioca prijave. Dalje, tužena strana navodi da je podnosilac prijave sporni stan koristio 18 dana bez prethodno zaključenog ugovora o korištenju stana, koji predstavlja punovažan osnov za sticanje stanarskog prava, i da sporni stan ne predstavlja dom podnosioca prijave, te nije došlo do povrede člana 8. Evropske konvencije, kao ni člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, tužena strana smatra da, u konkretnom slučaju, kada je sporni stan podnosilac prijave koristio bez pravnog osnova 18 dana, nema diskriminacije protiv podnosioca prijave u uživanju prava na dom i imovinu i s obzirom da nije povrijeđeno niti jedno od materijalnih prava koja podnosiocu prijave osigurava Evropska konvencija, a nije prekršena ni odredba člana II (2)(b) Sporazuma. U odnosu na zahtjev podnosioca prijave da mu se nadoknadi materijalna šteta, tužena strana predlaže da se odbije kao neosnovan, jer podnosilac prijave nije dokazao da je imao troškove zakupnine koju je navodno morao plaćati za smještaj do povratka u sporni stan. Također, predlaže da se odbije i zahtjev za naknadu nematerijalne štete, jer su tvrdnje podnosioca prijave potpuno u suprotnosti sa činjenicama koje su već istaknute. U vezi sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, tužena strana navodi da podnosilac prijave nije dostavio sprecificiran zahtjev niti koje je radnje eventualno poduzeo njegov punomoćnik, te predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan Na kraju tužena strana predlaže da se, u skladu sa odredbama člana VIII/2(c) Sporazuma donese odluka kojom će se prijava odbiti kao očito neosnovana. 7

8 VII. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 40. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. decembra godine, Komisija je, u skladu sa članom 2. Sporazuma iz septembra godine i članom 3. Sporazuma iz godine, nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, također, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 41. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet međunarodne istrage ili rješenja. Komisija će, također, odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe (c). U skladu sa članom VIII(3) Sporazuma [Komisija] u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi [Komisija], više nije opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. A.1. U vezi sa parničnim postupkom za utvrđenje prava na zaključenje ugovora o korištenju 42. Komisija zapaža da se podnosilac prijave žali na dužinu trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom po njegovoj tužbi, kojom je tražio utvrđenje prava na zaključenje ugovora o korištenju spornog stana sa "Sarajevostanom". 43. U fazi ispitivanja prihvatljivosti predmeta, Komisija mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje. U vezi s tim, komisija ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), podnosilac prijave mora navesti povredu svojih prava koje štiti Evropska konvencija i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Prijava je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi, koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odluka broj AP156/05 od 18. maja godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi prijava očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje podnosilac prijave navodi, tj. ako podnosilac prijave nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da podnosilac prijave nije "žrtva" kršenja zaštićenih prava. 44. Podnosilac prijave se žali na povredu prava na pravičan postupak u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom. Međutim Komisija zapaža da je podnosilac prijave podnio tužbu Općinskom sudu 28. jula godine, protiv tuženog Sarajevostana radi utvrđenja prava na zaključenje ugovora. Općinski sud je o tužbenom zahtjevu podnosioca prijave odlučio presudom, broj P-1284/00 od 25. septembra godine, dakle nakon godinu dana i dva mjeseca od dana podnošenja tužbe. Na navedenu presudu podnosilac prijave je uložio žalbu 22. oktobra godine. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-87/02 od 27. februara godine, odlučio o žalbi podnosioca prijave. Dakle konačna odluka po tužbi podnosioca prijave je donesena u periodu od (1) jedne godine i (7) sedam mjeseci. Komisija, konstatuje da su redovni sudovi proveli parnični postupak, izveli dokaze i primijenili važeće materijalno-pravne propise, te odbili tužbeni zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan u relativno kratkom roku koji ulazi u standarde suđenja u 8

9 razumnom roku. Komisija smatra da podnosilac prijave ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom. Slijedi da je prijava očigledno neosnovana u smislu člana VIII(2)(c) Sporazuma. Komisija, zbog toga, odlučuje da dio prijave proglasi očigledno neosnovanim. A.2. U vezi sa postupkom povrata stana A.2.a. Očigledno neosnovano 45. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, [Komisija] će odlučiti koje prijave će prihvatiti [...]. Pri tome će [Komisija] uzeti u obzir sljedeće kriterije: [...] (c) [Komisija] će takođe odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe. 46. Komisija zapaža da se podnosilac prijave žali na odugovlačenje upravnog postupka i spora u postupku vraćanja spornog stana u posjed koji još nije okončan, a koji se vodi od godine. Na osnovu navedenog Komisija smatra da dio prijave koji se odnosi na dužinu trajanja upravnog postupka i upravnog spora u predmetu vraćanja spornog stana u posjed, pokreće legitimno pitanje spojivo sa Sporazumom i koje je u nadležnosti Komisije. 47. Tužena strana navodi da, s obzirom da je podnosilac prijave uselio u sporni stan na nezakonit način, bez prethodno zaključenog ugovora o korištenju stana sa "Sarajevostanom", tužena strana predlaže da se prijava proglasi neprihvatljivom, jer je očigledno da je prijava neosnovana u smislu člana VIII(2)(c) Sporazuma. Tužena strana, također, predlaže da se prijava, ukoliko se ne odbaci kao očigledno neosnovana, alternativno odbaci zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. A.2.b. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova 48. Komisija će, prije svega, a prema članu VIII(2)(a) Sporazuma, razmatrati da li postoje djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. 49. Komisija ističe da, u skladu sa članom I Aneksa 6 "[s]trane će osigurati svim osobama pod svojom jurisdikcijom najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda [...]. Komisija, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava u pogledu principa iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da prilikom primjene pravila iz člana VIII(2)(a) Sporazuma Komisija mora primjenjivati to pravilo uz određen stepen fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, od 19. marta godine, Serija A, broj 200, stav 34). Komisija, nadalje, naglašava da pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova, koji su mogući po zakonu države, nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski. Prilikom ispitivanja je li bio ispoštovan navedeni princip, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi presudu Evropskog suda Van Oosterwijck protiv Belgije, od 6. novembra godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, inter alia, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične prilike podnosioca prijave. 50. Komisija naglašava da član 6. Evropske konvencije pozitivno obavezuje državu da organizuje svoj pravni sistem na takav način da svim ljudima omogući ne samo pravičan postupak u vezi s njihovim građanskim pravima i obavezama nego i da jamči "razuman rok tog postupka. Nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju imati uticaja na poštivanje invidualnih prava i sloboda predviđenih, između ostalog, Evropskom konvencijom i njenim članom 6, niti se smiju pripisati pojedincu (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 15/03, od 28. novembra godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 8/04, stav 26). 9

10 51. Osim toga, Komisija primjećuje da u Bosni I Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji pravni lijek koji bi omogućio podnosiocu prijave da se žali zbog predugog trajanja postupka. 52. Konačno, Komisija smatra da nerazumna dužina postupka može uskratiti de facto pristup sudu i mogućnost da se u razumnom roku dobije meritorno odlučenje u pogledu konkretnog spora oko građanskih prava pred nadležnim institucijama. Bosna i Hercegovina mora omogućiti svakome da "efektivno" iskorištava sudski postupak (vidi mutatis mutandis odluku Evropskog suda za ljudska prava, Airey protiv Velike Britanije, od 9. oktobra godine, Serija A, broj 32, stav 20. i dalje), što proizilazi, takođe, i iz principa pravne države propisanog u članu I.2. Ustava Bosne i Hercegovine. U suprotnom, "nerazuman rok" i samo formalan pristup sudu bi predstavljali samo formalnu, a ne i de facto garanciju i zaštitu građanskih prava i sloboda. 53. U konkretnom slučaju, podnosilac prijave je pokušao riješiti svoj predmet vraćanja u posjed stana pred domaćim organima uprave i sudskim organima. Međutim, postupak vraćanja u posjed stana, pred organima uprave i pred sudom još uvijek nije okončan, a zahtjev za vraćanje stana je podnesen nadležnom organu uprave 2. oktobra godine. Navodi prijave, koji se odnose na dužinu trajanja postupaka, pokreću ozbiljna pitanja u smislu razumne dužine postupka u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije. 54. Tužena strana nije navela da postoji pravni lijek dostupan podnosiocu prijave protiv propusta domaćih upravnih organa i sudova da donesu konačnu odluku po njegovom zahtjevu u "razumnom roku", niti Komisija zna za postojanje takvih pravnih lijekova. Stoga, Komisija zaključuje da podnosilac prijave nema na raspolaganju djelotvorne domaće pravne lijekove za rješavanje problema dužine postupka, a za koje bi trebalo od njega tražiti da ih iscrpi. Shodno svemu navedenom, Komisija zaključuje, da je prijava u ovom dijelu prihvatljiva. 55. U odnosu na žalbene navode, koji se odnose na povredu prava na dom iz člana 8. Evropske konvencije i povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konveciju, kao i u odnosu na navode iz prijave koji se odnose na diskriminaciju u uživanju prava na poštivanje doma, Komisija zaključuje da je prijava preuranjena, jer podnosilac prijave ne posjeduje konačnu odluku. Postupak je u toku. Komisija naglašava da je rješavanje pitanja, prije svega, da li podnosilac prijave ima pravo na povrat, uključujući sva ostala pitanja od značaja za rješenje ovog slučaja (pravo na dom, pravo na imovinu, itd), prvenstveni zadatak domaćih organa, koji treba da se meritorno osvrnu na navode podnosioca prijave na povrede ovih prava. Komisija bi mogla da odluči o istim samo u slučaju da dođe do zaključka da, uprkos utvrđivanju povrede prava na razumnu dužinu trajanja postupka iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije i nalaganjem pravnih lijekova zbog takve povrede, nije opravdano očekivati da će podnosilac prijave imati šanse na meritorno okončanje spora. Međutim, u konkretnom slučaju, Komisija smatra da će eventualno nalaženje povrede člana 6. Evropske konvencije, u smislu nerazumnog trajanja postupka, i zahtijevanje okončanja postupka u određenom roku, biti zadovoljavajuća satisfakcija za podnosioca prijave. Prema tome, Komisija zaključuje da je ovaj dio prijave preuranjen, pošto je u toku upravni spor pred Kantonalnim sudom, po izjavljenoj tužbi podnosioca prijave od 12. jula godine, radi poništenja rješenja Ministarstva, broj 27/ /05 od 6. juna godine. 56. Na osnovu navedenog Komisija zapaža da domaći pravni lijekovi nisu iscrpljeni kako se zahtijeva članom VIII(2)(a) Sporazuma. Komisija zbog toga odlučuje da ovaj dio prijave proglasi neprihvatljivim. A.3. Zaključak u pogledu prihvatljivosti 57. Komisija zaključuje da je prijava prihvatljiva u dijelu u kome se podnosilac prijave žali na povredu svoga prava na pravičnu raspravu u "razumnom roku" iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije u vezi sa postupkom vraćanja spornog stana u posjed pred organom uprave i sudom. Komisija proglašava ostatak prijave neprihvatljivim. 10

11 B. Meritum 58. Prema članu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrđene činjenice otkrivaju da je tužena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao što je već naglašeno, prema članu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadležnošću najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 59. Podnosilac prijave se žali na nerazumno trajanje upravnog postupka i upravnog spora po njegovom zahtjevu za vraćanje spornog stana u posjed. 60. U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na zahtjev da se u razumnom roku odluči o pravu podnosioca prijave za vraćanje spornog stana u posjed. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je ranije zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi Odluku broj U-2/99 od 24. septembra godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/99). Stoga, Komisija smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. B.1. Član 6. Evropske konvencije 61. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 62. Podnosilac prijave se žalio na dužinu trajanja upravnog postupka i spora koji vodi pred nadležnim organima za povrat stana u posjed. Relevantni period 63. Prvi korak pri utvrđivanju dužine postupka je da se odredi vremenski period koji treba razmotriti. Komisija nalazi da, u skladu sa njenom nadležnošću ratione temporis, može procijeniti da li je dužina postupka razumna samo u vremenskom periodu nakon 14. decembra godine. 64. U konkretnom slučaju, postupak je započeo 2. oktobra godine, kada je podnosilac prijave podnio zahtjev Upravi za vraćanje spornog stana u posjed. Postupak je još uvijek u toku. S obzirom na navedeno, Komisija će ispitati da li je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. 65. Pri ocjenjivanju dužine postupka u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije, Komisija mora uzeti u obzir, između ostalog, ponašanje podnosioca prijave i vlasti, kao i složenost spora koji je u pitanju za podnosioca prijave (vidi, na primjer, presude Evropskog suda za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, od 20. februara godine, Serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula godine, Serija A, broj 60, stav 24; Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma, Arif Brkić, CH/99/2696, tačka 85). Složenost postupka 66. Komisija naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora tj. dokaza koje sud treba izvesti, te procjeniti pravna pitanja koja treba riješiti. Komisija naglašava da su u predmetnom postupku uključene samo dvije strane. Nadalje, u konkretnom slučaju radi se o postupku vraćanja stana u posjed, odnosno, da se u ovom slučaju trebalo utvrditi da li podnosilac prijave ispunjava zakonske uslove za vraćanje stana. U tom smislu, osnovno pitanje je da li je podnosilac prijave živio u predmetnom stanu, tj. da li se on može 11

12 smatrati njegovim "domom" u smislu člana 8. Evropske konvencije. Nadalje, da li je to njegova imovina, s obzirom da je podnosilac prijave uložio sredstva u taj stan, te zašto i čijom krivicom nije zaključen ugovor o korištenju stana. Pri tome, treba naglasiti da su Komisija i Ustavni sud Bosne i Hercegovine već donijeli određene odluke u pogledu pitanja povrata stanova "za koje nije zaključen ugovor o korištenu zbog nedovršenog postupka tehničkog prijema građevinskog objekta", kao i pitanju povrata stana nad kojim ne postoji formalno-pravno stečeno stanarsko pravo, što u znatnoj mjeri olakšava pravni stav prema činjeničnom stanju (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije, CH/99/2396, Vinko Vržina protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 9. novembra godine, tačka 45. i dalje; odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 14/00, od 4. maja godine). Iz ovih razloga, Komisija ne smatra da se slučaj podnosioca prijave može opisati kao naročito složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja. Ponašanje strana u postupku 67. Komisija ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, aplikacija broj 11541/85 od 12. aprila godine, Odluke i izvještaji, broj 70) 68. U konkretnom slučaju Komisija zapaža da se dužina upravnog postupka može prepisati podnosiocu prijave. Naime, podnosilac prijave je podnio zahtjev nadležnoj Upravi za vraćanje spornog stana u posjed 2. oktobra godine. Uprava je po zahtjevu podnosioca prijave donijela rješenje, broj /98 tek 15. januara godine. Međutim podnosilac prijave je imao zakonsku mogućnost da u smislu člana 216. st. 2. i 3. Zakona o upravnom postupku, izjavi žalbu nadležnom organu, kao da je njegov zahtjev odbijen, ukoliko nadležni organ u roku od 60 dana nije odlučio po njegovom zahtjevu. Dalje, u smislu člana 22. Zakona o upravnim sporovima podnosilac prijave je imao mogućnost da, ukoliko drugostepeni organ u roku od mjesec dana ne donese rješenje po žalbi, ni u daljnjem roku od 7 dana, pokrene upravni spor kao da je žalba odbijena. Na osnovu navedenog može se zaključiti da je podnosilac prijave svojim nedjelovanjem i nekorištenjem zakonske mogućnosti doprinio da upravni postupak traje dugo. Dakle dužina trajanja upravnog postupka do 13. maja godine, kao datuma kada je Kantonalni sud donio presudu, broj U-489/03 od 13. maja godine, može se staviti na teret podnosiocu prijave. 69. Međutim Komisija, nadalje, zapaža da je isključiva krivica tužene strane što se postupak nije meritorno okončao u postupku upravnog spora pred Kantonalnim sudom. Naime podnosilac prijave je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom radi poništenja rješenja Ministarstva, broj /03 od 4. septembra godine, kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje i kojim je podnosilac prijave odbijen sa zahtjevom za vraćanje spornog stana u posjed. 70. Kantonalni sud je relativno brzo riješio predmet upravnog spora, međutim, Kantonalni sud je predmet meritorno riješio, ali je presudom, broj U-489/03 od 13. maja godine, tužbu uvažio, osporeno rješenje, kao i prvostepeno rješenje poništio, i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. 71. Prema tome, Kantonalni sud je u svom postupanju bio aktivan, ali nije bio djelotvoran. Kantonalni sud je, u smislu člana 35. stava 3. Zakona o upravnom sporu bio u mogućnosti da predmetnu stvar riješi meritorno bez vraćanja na ponovni postupak. U pomenutom članu Zakona o upravnom sporu je navedeno: "Ako bi poništenje upravnog akta po stavu 2 ovog člana i ponovno vođenje postupka kod nadležnog organa izazvalo za tužioca štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na osnovu javnih isprava i drugih dokaza u spisima predmeta očigledno da je činjenično stanje drugačije od onog utvrđenog u upravnom postupku, [ ] sud je u ovim slučajevima obavezan sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog stanja rješiti upravnu stvar presudom, odnosno rješenjem". 12

13 72. Kantonalni sud u obrazloženju pomenute presude ističe da prvostepeni organ u ponovnom postupku treba utvrditi da li se predmetni stan može smatrati "domom" podnosioca prijave u smislu člana 8. Evropske konvencije, da li je, i u kom periodu koristio predmetni stan, odnosno, bio u faktičkom posjedu, da li je izmirivao obaveze vezane za stan i da li se ima pravo vratiti shodno članu 8. Evropske konvencije i Prvog odjeljka Aneksa VII općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. 73. Komisija zapaža da je, s obzirom na dotadašnju dužinu postupka, a na osnovu dokaza u upravnom spisu, Kantonalni sud morao sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog stanja meritorno riješiti upravnu stvar u smislu člana 35. stava 3. Zakona o upravnom sporu, a ne poništiti rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak prvostepenom organu. 74. Komisija, u tom smislu, napominje da ukidanje odluka nižih organa pred višim organima i vraćanje na ponovni postupak, što je bio slučaj u predmetu, u principu, ne čini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 14/99, od 29. septembra godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 36/00). Međutim, stalno vraćanje na ponovni postupak, ili nakon već dugog trajanja postupka, može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Pravni put, od niže ka višoj instanci, treba da bude pravilo, jer omogućava aplikantu da brzo i djelotvorno dobije odlučenje od najvišeg organa, kao najdemokratičnijeg u vertikalnoj skali lijekova. Samo u izuzetnim slučajevima, ukidanje i poništavanje odlučenja, vraćanje nižestepenim organima i ponavljanje postupka može biti opravdano. Međutim, ako se radi o hitnim postupcima, kao što su sporovi iz stambenih odnosa, Komisija zaključuje da nadležni sudovi moraju pokušati na sve načine izbjeći vraćanje na novi postupak. 75. Na osnovu navedenog, Komisija zaključuje da je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosioca prijave na suđenje u razumnom roku preme članu 6. stavu 1. Evropske konvencije, jer Kantonalni sud nije po tužbi podnosioca prijave donio meritornu odluku već je presudom, broj U od 13. maja godine, tužbu uvažio osporeno i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio na ponovni postupak koji je još u toku, a koji se vodi od 2. oktobra godine. B.2. Zaključak o meritumu 76. Komisija zaključuje da je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosioca prijave na suđenje u razumnom roku u odnosu na upravni spor u postupku vraćanja stana u posjed prema članu 6. stavu 1. Evropske konvencije. VIII. PRAVNI LIJEKOVI 77. Prema članu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 58. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije, Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila, uključujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane, te novčanu naknadu. 78. Komisija smatra da bi, uzevši u obzir dugotrajnost nastojanja podnosioca prijave da ostvari svoja prava pred organima uprave i upravnim sudom, bilo korisno da podnosilac prijave dobije konačnu odluku, odnosno, pravosnažnu presudu u vezi sa njegovim zahtjevom. Komisija, zbog toga, smatra odgovarajućim da naredi tuženoj strani da preduzme sve potrebne korake da osigura da se zahtjev podnosioca prijave hitno razmotri i da Kantonalni sud, gdje se predmet ponovo nalazi na rješavanju, po tužbi podnosioca prijave od 12. jula godine. donese konačnu i obavezujuću odluku bez daljeg nerazumnog odlaganja, a najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke. 13

14 79. Osim toga, Komisija nalaže tuženoj strani Federaciji Bosne i Hercegovine da podnosiocu prijave isplati određeni iznos na ime naknade za povredu prava na suđenje u razumnom vremenu. Pri izračunavanju naknade, Komisija se poziva na svoju praksu u Odluci o prihvatljivosti i meritumu Abaz Ganibegović protiv Republike Srpske (CH/02/9270, od 5. jula godine, tačka 68. i dalje), u kojoj je utvrdila kriterije za dodjeljivanje naknade za nerazumno trajanje postupka. Prema tim kriterijima, kao naknadu na ime nematerijalne štete, treba isplatiti iznos od konvertibilnih maraka za svaku godinu odlaganja donošenja odluke od strane domaćih sudova u običnim predmetima, odnosno, 687 konvertibilnih maraka za svaku godinu odlaganja u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, kada je ona, kao takva, pozitivnim propisima definisana hitni predmeti. Komisija je utvrdila odgovornost podnosioca prijave za dužinu upravnog postupka. S druge strane, Komisija je utvrdila odgovornost Federacije Bosne i Hercegovine iz razloga što nadležni upravni sud nije predmet U meritorno okončao 13. maja godine, već je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. Zbog ove povrede, postupak traje od 13. maja godine do današnjeg dana. Radi se o hitnom postupku. Iz ovih razloga, Komisija će narediti tuženoj strani, Federaciji Bosne i Hercegovine, da isplati podnosiiocu prijave iznos od (hiljadusedamstotinapetnaest) konvertibilnih maraka na ime naknade za povredu prava na suđenje u razumnom vremenu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke, te da podnosiocu prijave isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosuđeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate ovog naređenog iznosa. 80. Komisija, na kraju, napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Pravila procedure Komisije, odluke Komisije konačne su i obavezne i dužno ih je poštovati svako fizičko i pravno lice. Svi organi vlasti tuženih strana u smislu Sporazuma, dužni su, u okviru svojih nadležnosti utvrđenih ustavom i zakonom, provoditi odluke Komisije. U datim rokovima, tužena strana, koja je obavezna da izvrši odluku Komisije, dužna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije, kako je to naznačeno u odluci. U slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama, Komisija donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Komisije nije izvršena. Ovo rješenje dostavlja se nadležnom tužiocu i nadležnom agentu tužene strane. Komisija ističe da neizvršenje odluka Komisije, u skladu sa članom 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, predstavlja krivično djelo. IX. ZAKLJUČAK 81. Iz ovih razloga, Komisija odlučuje, 1. jednoglasno, da prijavu proglasi neprihvatljivom u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave na pravičan postupak u razumnom roku iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije, u postupku pred redovnim sudom povodom tužbe za utvrđenje prava na zaključenje ugovora, zbog prima facie neosnovanosti; 2. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da prijavu proglasi neprihvatljivom u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz čl. 8. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog preuranjenosti; 3. jednoglasno, da prijavu proglasi prihvatljivom u dijelu u kojem je podnesena protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na navodnu povredu prava podnosioca prijave na pravičan postupak u razumnom roku iz člana 6. stava 1. Evropske konvencije, u upravnom postupku vraćanja stana u posjed; 4. jednoglasno, da je prekršeno pravo podnosioca prijave na pravično suđenje u razumnom roku prema članu 6. stavu 1. Evropske konvencije, čime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila član I Sporazuma; 5. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da preduzme neophodne korake i 14

15 osigura pravosnažno okončanje postupka po zahtjevu za vraćanje stana u posjed, koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, u predmetu protiv rješenja Ministarstva od 6. juna godine, najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana prijeme ove Odluke; 6. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da isplati podnosiocu prijave iznos od (hiljadusedamstotinapetnaest) konvertibilnih maraka u roku od tri mjeseca po prijemu ove odluke na ime naknade nematerijalne štete; 7. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da podnosiocu prijave isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuđen u predhodnom zaključku ili na svaki njegov neisplaćen dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u ovoj Odluci; i 8. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvijesti Komisiju u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zaključaka br ove Odluke, o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. (potpisao) Nedim Ademović Arhivar Komisije (potpisao) Miodrag Pajić Predsjednik Komisije 15