U Grigor Vitez idemo mi, dodi i ti

Transcription

1 ISSN Masta i svasta Tema broja: List Osnovne škole Grigora Viteza Godina 18., broj 4, prosinac U Grigor Vitez idemo mi, dodi i ti

2 Impresum: Mašta i svašta List Osnovne škole Grigora Viteza Godina 18., broj 4, prosinac Nakladnik: OŠ Grigora Viteza Zagreb, Kruge 46 Tel.: ; faks: tajnistvo@os-gviteza-zg.skole.hr www: os-grigora-viteza.hr Uredništvo: Tvrtko Šapina, Nika Čajić, Anđelina Alerić, Tihana Lončarek Novinarska skupina: Bruna Cvetković, Tvrtko Šapina, Anđelina Alerić, Iskra Car, Gabriel Falica, Sara Martinić, Karla Puntarić, Tihana Lončarek, Nika Čajić Voditeljica: Elida Trusić, prof. Suradnici: Učiteljice RN: Gordana Capan, Dubravka Kosier Čakarun, Jasna Kunac, Natalija Stanić, Spomenka Horvat, prof.; Laila Brezak, prof., Mirella Lujan Kujndžić, prof., Marijan Malašić, prof., Ankica Pavlović, Anja Piljek, prof., Lana Punoš Markunović, prof. Likovne urednice: Ankica Pavlović i Natalija Stanić Naslovna stranica: Lorena Gluhak, uč. 3.a Fotografije: Novinarska skupina, Marijan Malašić, prof. Lektorice: Laila Brezak, prof., Lana Punoš Markunović, prof., Anja Piljek, prof. Grafička obrada: URIHO Tisak: URIHO Naklada: 300 primjeraka SADRŽAJ: Dobar dan dragi naši, veliki i maleni!...3 Predstavljamo se...4 Novo lice škole a...6 Produženi boravak 1.a...7 Osmaši...8 Susreti i događaji...9 Književno sijelo - Grigoru Vitezu u sjećanje...9 Književni susreti s piscem Ratkom Bjelčićem u povodu svjetskog dana knjige...9 Posjet mladih knjižničara iz OŠ Cvjetno naselje...9 Izložba obitelji Iveković...10 Zaštita i prava životinja...11 Posjet skupine učitelja iz MÜnchena našoj školi...12 Posjet mladih knjižničara iz OŠ Cvijetno naselje...12 Radijska emisija - radionica...12 Humanitarna akcija - Grigirovci za kolajnu ljubavi...13 Petica: Igrom do zdravlja Pet zdravih navika...13 Bili smo, vidjeli smo, posjetili smo...14 Kupujmo hratsko...14 Prva odgojna skupina na Adventu na Trgu bana Jelačića...14 Peti e u Prirodoslovnom muzeju...15 Ježeva kućica u Zagrebačkom kazalištu lutaka...15 Transilvanija Posjet Hrvatskom narodnom kazalištu...16 Tko je ubio Pašteticu?...16 Posjet 8. policijskoj postaji...16 Podsjetnik za učenje...17 Mašta i svašta...18 Misteriozna trgovina...18 Moja proslava Božića...19 Hrvatsko narodno kazalište...19 Zmaj jeseni...19 Uspjesi naših učenika...20 Uspješni vitezovci: Magdalena Vidas...22 Uspješni vitezovci: Lara Jarki...23 Rezultati natjecanja naših učenika u školskoj godini 2014./ Duhovne stranice...25 Život u školi Dana dobrote u 4.a razredu OŠ Grigora Viteza...27 Obljetnice - Vukovar...33 Putovanja - Moje putovanje - Šangaj...35 Vedre stranice...36 Strane stranice...37 Vjetar u leđa...38 Dobar dan dragi naši, veliki i maleni! Predstavljamo vam naš i vaš novi školski list. Jedan se školski list rađa iz projekata i ideja koje su uvijek tu negdje, blizu nas. A upravo ste vi, dragi učenici, stvaratelji tih ideja i projekata. Mi učitelji samo vam želimo ponuditi krila kojima ćete lakše letjeti visoko i daleko, otkriti, istražiti i razumjeti poruke koje ćete izraziti riječju, slikom ili crtežom. Dakle poslovica kaže: Treba čitati da biste letjeli, i letjeti da biste otkrili nove prostore, širili vidike i upijali nova znanja. Ali, da bismo uspjeli, svaki vaš let mora biti organiziran. Potrebne su nam pripreme, istraživanja, mape u koje ćemo složiti vaše poruke, razmišljanja, igre, fotografije, slike i crteže. Jednom riječju, sve to pretočit ćemo u jednu čarobnu riječ - ISKUSTVO. Ana Budimlija, 4.a Zato je ovaj Školski list prepun vaših iskustava u kojima ste izrazili sebe, svoje osjećaje, svoje lijepe misli, slutnje i želje. Povjerili ste se riječima, napisali i opisali svoja razmišljanja. Čitatelji će znati cijeniti vašu iskrenost i radost pisanja i slanja poruka. Dragi Vitezovci, vaše poruke u različitim rubrikama lista, slika su naše škole, zamislili smo list kao jednu temu koja govori o aktivnostima učenika Grigora Viteza. Istakli smo ideje i iznjedrili slogan kao temu ovog broja: U Grigor Vitez idemo mi, dođi i ti. Još bi se mnogo toga dalo napisati i staviti brojne radove u vaš i naš list. Mnogi će ostati tužni i razočarani što uredništvo nije izabralo baš njezin ili njegov sastavak ili sliku. No, glavu gore! Svi mogu doći na red i uživati u novom školskom listu, sada ili u nekim budućim brojevima. Voditeljica Elida Trusić 2 3

3 Predstavljamo se Nova sredina Vi ste naša nova ravnateljica od 2014./2015., zar ne? - Da, od prvog rujna 2014., pošto je bivša ravnateljica otišla u zasluženu mirovinu nakon dugogodišnjeg rada, u školi je raspisan natječaj i, evo, ja sam primljena na mjesto ravnateljice. Gdje ste radili prije nego što ste došli u našu školu? - Radila sam u OŠ Mladost. Ima li razlike između naše šole i škole u kojoj ste prije radili? - Sigurno ima razlike jer je svaka škola različita i drugačije živi i radi, ima drugačije učitelje, učenike, prioritete, želje, od smještaja školske zgrade do onih dječaka i djevojčica koji ovdje žive. Sve je pomalo drugačije. Prva među jednakima Sada ste vi prva među jednakima u našoj školi. - Pa lijepo si to rekao da sam prva među jednakima, jako je važno da smo svi jednaki i da svatko radi odgovorno svoj dio posla, a uloga je ravnatelja da prepozna tko što jako dobro radi, te onda odluči tko će u čemu dati najveći doprinos svima nama zajedno. Novo lice škole Razgovor s ravnateljicom Vlatkom Kovač Od 1. rujna u školu nam je došla nova ravnateljica Vlatka Kovač. Posjetila je sve učenike od 1. do 8. razreda i predstavila se. - Dobar dan, djeco, ja sam vaša nova ravnateljica. Nadam se da će mi biti ugodno u vašoj školi i da ćemo se bolje upoznati tijekom školske godine. Zanimalo me kako se naša ravnateljica snašla u novom okruženju. Novi kolektiv Koliko Vam je vremena trebalo da se upoznate i naviknete na novi kolektiv? - Pa, s obzirom na to da sam počela raditi od 1. rujna 2014., nisam imala baš puno vremena za privikavanje, nastava je trebala početi 8. rujna. Morala sam odmah početi s ozbiljnim radom. Navikavala sam se u hodu svakoga dana. Relativno brzo sam se privikla, a tako me i nova sredina prilično brzo prihvatila. Biti ravnateljica Kakav je to posao biti ravnateljica? - Biti ravnateljica jako je zahtjevno, dinamično, zanimljivo. Svaki je dan drugačiji. Često je dan jako, jako izazovan; moram odgovoriti na stotinu pitanja, ali je dobar osjećaj kada se izazovi dobro riješe i kada se iza nekog problema nazire rješenje kojim smo svi zadovoljni. Što Vas u tom poslu najviše privlači? - Upravo mi taj posao omogućuje da sve ono što sam godinama stjecala kao znanje i iskustvo danas mogu primijeniti na školu, truditi se da pomognem toj školi u razvoju i da učenici u toj školi budu zadovoljni, sretni i uspješni. Kako ste napredovali do položaja ravnateljice? - To nije napredovanje koje se stječe samo radom. Zapravo, put do ravnatelja vodi preko natječaja, a da bi netko odlučio biti ravnatelj treba proći dug profesionalni i osobni razvoj; znači, morate jako puno učiti, stalno učiti i opet učiti, steći dosta iskustva u radu s djecom i ljudima i onda tek pristupiti formalnom dijelu: pristupiti natječaju i biti izabrana za ravnateljicu. Bivša škola Rekli ste da ste došli iz OŠ Mladost u Utrinama. Koji ste posao tamo radili? Što ste po struci? - Učiteljica sam razredne nastave i diplomirani socijalni pedagog. Bila sam učiteljica u jednom odjelu drugog razreda u toj školi. Jesu li učenici bili tužni kad ste otišli? - Pa jesu, ali početak nove školske godine donosi nove priče pa i nove učiteljice. Djeca su prilagodljiva, uvijek usmjerena na nešto drugo i novo i to je dobro. S nekom djecom i roditeljima još uvijek sam u kontaktu, povremeno se čujemo ili sretnemo. E-učenje Podupirete li e-učenje? - Da, svakako, zato što mislim da je 21. stoljeće vrijeme globalnog, svjetskog napretka i povezivanja ljudi preko društvenih mreža čini nas povezanijima. Ništa se više ne može sakriti. Ne možemo se praviti da to ne postoji. Moramo biti u trendu sa svjetskim dostignućima. Na kraju, vi danas učite i odgajaju vas u svijetu u kojem je e-učenje jako prisutno i mislim da nove tehnologije moramo prihvatiti da bismo bili suvremeni stanovnici naše domovine, ali i cijelog svijeta. Vizija suvremene škole Koja je Vaša vizije suvremene škole? - Škola kao zajednica učenika, učitelja i roditelja dio je šire zajednice gdje učenici uče za život, gdje znaju i razumiju ono što govore, gdje uče sa zanimanjem i veseljem. Radoznalo i kreativno istražuju stvarnost i svaki dan dolaze u školu te jedva čekaju novi dan u školi. Što biste promijenili u školi? Velike promjene nikad nisu dobre jer je škola živi organizam, no ono što mislim da je moguće promijeniti jest malo više živosti u okruženju i malo bolja opremljenost škole, kako bismo uživali u ambijentu, a s novom informatičkom tehnologijom bili u skladu s vremenom. Članovi novinarske skupine Sven, Borna, Edi i Bruno razgovaraju s ravnateljicom 4 5

4 Predstavljamo se 1.a učiteljica Jasna Kunac, prof. Čekamo početak predstave Palčica Ove školske godine u prvi razred upisano je 25 učenika, sve redom veselih, znatiželjnih i vrijednih dječaka i djevojčica. Od početka školske godine prošlo je više od stotinu dana, naučili smo svašta, družili se, veselili, pjevali, crtali ali pogledajmo kako je sve započelo. Evo nas u punom sastavu u prvom postrojavanju u vrstu u našoj školskoj dvorani Produženi boravak 1.a Mi smo mali veseljaci 1.a razreda. Znatiželjni smo i živahni. U produženom boravku nas je 21. Više nas je dječaka pa je konkurencija za nogomet velika. U produženom boravku učimo talijanski jezik, pišemo glagoljicu, a učimo i brojalice na ruskom jeziku. Još se uvijek najviše volimo igrati. S učiteljicama Jasnom učiteljica u PB-u Spomenka Horvat, prof. i Spomenkom idemo u kazalište, kino, muzeje te na terenske nastave. Tako možemo puno naučiti. Već smo sudjelovali i na priredbi povodom Dana kruha. Evo što prvaci znaju o svojoj školi, vole li ići u školu, što vole raditi i u čemu su jako dobri. Evo nas na prodajnoj izložbi povodom Dana kruha Svi smo se trudili oko pripreme i prodaje Idemo zapaliti svijeće na Ulicu grada Vukovara Volimo boraviti i na školskom igralištu Postali smo članovi školske knjižnice i upoznali našeg knjižničara Marijana Od našeg policajca Marina saznali smo kako se ponašati u prometu Evo nas ispred naše učionice u majicama s logotipom naše škole O ŠKOLI Vrtić ili škola, pitanje je sad? Na terenskoj nastavi Ema, u koji razred ideš? Ema: Idem u 1.a. Mare, kako se zove tvoja škola? Mare: Grigor Vitez. Tko je bio Grigor Vitez? Ema: Pjesnik. Za koga je najviše pisao? Laura: Za djecu. Znaš li neko njegovo djelo? Laura: Antuntun. Gabriel, gdje bi radije bio, u vrtiću ili školi? Gabriel: U vrtiću. Zašto? Gabriel: Tamo se može igrati. A u školi? Gabriel: Samo pod odmorom. U vrtiću smo se stalno igrali. Karlo: Ja više volim školu. Mogu učiti nove stvari. Sa mnom su prvog dana došle mama i sestra. Nisam se bojao. Antonio: I ja bih radije u školu, jer puno pišemo. Voliš pisati? Antonio: Da. Leon: I ja volim pisati. I nisam se bojao prvog dana u školi. U čemu sam jako dobar/a i što volim raditi? Ema: Jako sam dobra u matematici i crtanju i volim slušati glazbu i pjevati. Mare: Dobra sam u gimnastici, a jako volim pjevati. Tara: Ja jako lijepo pjevam i volim kada idemo van na boravku. Marko: Najbolji sam u Čovječe ne ljuti se, a volim se igrati autićima. Niko N.: Jako dobro plivam i jako volim kada se družimo. Ivana: Ja jako dobro crtam i najzabavnije su mi slikovnice. Proveli smo prekrasan dan na seoskom imanju obitelji Šimanović Umma: Znam jako dobro voziti bicikl, a košarka mi je najzanimljiviji sport. Jura: Jako sam dobar u pisanju, ali najviše volim matematiku. Karlo: Jako dobro igram nogomet i volim spavati. Luka: Dobar sam u rukometu. I moja sestra igra rukomet. Volim likovni i matematiku. Borna: Najbolje crtam Minione i volim trčanje. Mihael: Jako sam dobar u matematici, crtanju i karateu.karate mi je najdraži sport. Niko P.: Jako sam dobar u utrkivanju, a matematika mi je omiljena. Laura: Dobro crtam i pjevam i jako volim plesati. Jura: Jako sam dobar u pisanju, ali ipak najviše volim matematiku. Antonio: Ja jako dobro crtam i to najviše volim. Gabriel: Svi kažu da dobro crtam, a jako volim prirodu. 6 7

5 Predstavljamo se KNJIŽEVNO SIJELO - GRIGORU VITEZU U SJEĆANJE susreti i događaji osmaši U ponedjeljak 23. veljače uz obljetnicu rođenja Grigora Viteza u našoj je školi održano književno sijelo. Pripremili su ga učenici i učiteljice nižih redovnih odjela. Sijelo nam je svojom nazočnošću uveličala i kći Grigora Viteza gđa Olga Vitez, koja je uvijek rado viđen gost na našim sijelima i priredbama. Učenici su kroz polusatni program svojim recitatorskim, glumačkim i glazbenim izražajem oživjeli i na zanimljiv način prezentirali pjesme i igrokaze Grigora Viteza. Svojom ozbiljnošću, a ipak dječjom razigranošću oduševili su publiku. Nakon sijela novinarska i filmska grupa napravili su kratak intervju s Olgom Vitez. 8.c Razrednica Verica Gemić 8.e Razrednica Katarina Žaja 8.a Razrednik Tomislav Vilenica 8.d Razrednica Elida Trusić 8.f Razrednica Ingrid Soldan POSJET MLADIH KNJIŽNIČARA IZ OŠ CVJETNO NASELJE Povodom Međunarodnog dana knjižnica i Mjeseca hrvatske knjige koji se obilježava od 15. listopada do 15. studenoga svake godine susreli su se mladi knjižničari naše škole i OŠ Cvjetno naselje. Mladi knjižničari bili su naši gosti u knjižnici. Pratio ih je profesor Ognjen Ježić, knjižničar u toj školi. Njihovi učenici 6. i 7. razreda postavili su nekoliko pitanja našem knjižničaru, profesoru Marijanu Malašiću. O našoj knjižnici Informacije o našoj knjižnici dao nam je prof. Malašić. Osnovana je 1953., a obnovljena Tu se nalazi oko 6 i pol tisuća knjiga. Kako se uopće knjižničar snalazi u tolikom broju knjiga koje su smještene na bezbroj polica? Knjižničari su nam rekli da su knjige posložene po redu koji znaju samo knjižničari jer su studirali bibliotekarstvo. Na kraju našeg susreta odigrali smo nekoliko partija kviza Tko želi biti milijunaš. Za nekoliko tisuća kuna pobijedili su učenici novinari OŠ Cvjetno naselje. Čestitamo im na odličnom znanju. Svakom od njih poklonili smo bookmark s fotografijom Grigora Viteza i pjesmom Gitara jesenjeg vjetra : Ozana Matošin, 6.a KNJIŽEVNI SUSRET S PISCEM RATKOM BJELČIĆEM U POVODU SVJETSKOG DANA KNJIGE Književnik Ratko Bjelčić bivši učenik naše škole 23. travnja Učenici od 5. do 8. razreda sudjelovali su u razgovoru s književnikom Ratkom Bjelčićem. P is ac Ratko Bjelčić preds tavio nam je s voje novu knjigu Bez memorije. U toj knjizi priča o svom prijatelju i njegovim dogodovštinama. Dosada je pisac napisao tridesetak knjiga za djecu i odrasle kao na primjer Siva boja tuge, Švedski stol, Tajna nestalih eura, a za knjigu Stari grafiti dobio je nagradu Mato Lovrak godine. Najpoznatiji dječji romani su: Izdajica, Što radiš danas poslijepodne?, Turbo pametan pas i mnogi drugi. Prve su mu knjige tiskane godine, a zatim su ga objavljivali različiti izdavači: iz Hrvatske, Slovenije i BiH. Učenici naše škole postavljali su mu brojna pitanja na koja je pisac strpljivo odgovarao. Ratko Bjelčić završio je Osnovnu školu Grigora Viteza koju polazimo i mi. Pitali su ga je li imao curu u osnovnoj školi, u koga je bio zaljubljen, koliko je knjiga napisao, je li pisao o prijateljima iz srednje škole i fakulteta. Njegovi su odgovori bili ozbiljni ali kada je učenik 8. razreda, Stjepan Gašparić pročitao ulomak iz priče S Mašom na slatkaču iz romana Bez memorije svi smo se slatko nasmijali. Jako nam se svidio susret, razgovor s piscem, a mi učenici smo ponosni što je završio baš našu osnovnu školu. Karlo Babić, 6.a 8 9

6 susreti i događaji Eksponati za gospodu i seljake izložba Obitelj Iveković U školi je profesorica Lidija napravila muzej i predstavila zbirku predmeta te nam objasnila da većina izložaka pripada obitelji Iveković. Tom rodoslovnom stablu pripada i naš poznati slikar Oton Iveković. Ivekovići su se doselili iz sela Ripič, nedaleko Bihaća u Bosni. Pred najezdom Turaka Ivekovići se naseljavaju u Hrvatskom zagorju te su dobili nadimak Repec, prema selu odakle su došli, objašnjava nam prof. Lidija. Učenici 4. e pozorno promatraju izložbu Cijela učionica bila je puna raznovrsnih predmeta. Bilo je tu svega i svačega: od ukrasnih i uporabnih predmeta do starih osobnih dokumenata kao što su putovnice, vojne knjižice, stare svjedodžbe iz godine i crteža obiteljskog stabla na pergamentu. Mi mladi novinari u čudu smo gledali predmete i pitali se čemu služe i koliko su stari. Objašnjavala nam je prof. Lidija te učitelji ravnatelji koji su s nama razgledavali izložbu. Stari satovi, stare knjige i stripovi, kristalne čaše, servis Rosental od porculana, odjeća i modni dodaci koju je nosila aristokracija: monokli, naočale koje su se koristile u kazalištu, cilindri za muškarce koje je nosila samo gospoda, damske torbice i rukavice do lakta za posjet operi i kazalištu, nakit i škrinjice za nakit. Vidjeli smo stare fotoaparate, telefone, spomenare iz 1945., herbarij iz 1964., prekrasan srebrni čajnik i ruski samovar. A tek igračke! Drvene i obojane živopisnim bojama: ptičica na kotačima koja se kotura i pritom otvara krila, drveni vlakić i drvena dječja kolica i platneni medvjedić ispunjen starim krpama. Zanimljivo je bilo gledati školski pribor: nalivpera, guščja pera, debele olovke iz Tvornice olovaka Zagreb (TOZ), daščica na kojoj se pisalo kredom; nešto kao današnji tablet ili preteča tableta. Pozornost su nam privukli albumi sa značkama i poštanskim markama, stari novac i zbirke salveta te gomila crno-bijelih fotografija. Na kraju posjeta, profesorica Lidija na gramofonu iz pedesetih godina prošlog stoljeća pustila nam je ploču Miše Kovača sa Sarajevskog festivala O draga nemoj plakati! Svi su glasno zapjevali i sjetili se svoje mladosti. Učenici 6.a, novinari OŠ Grigora Viteza susreti i događaji ZAŠTITA I PRAVA ŽIVOTINJA Posjet Rehabilitacijskom centru Silver, Zagreb Drugi c, treći c i osmi e razredi su 7. prosinca sa svojim učiteljicama Majom Vunderl Pasarić, Ingrid Soldo i Koraljkom Žepec posjetili rehabilitacijski centar Silver u Zagrebu Neobične stvari nepoznate namjene Među metalnim tanjurima, loncima koji su služili za iskuhavanje bijelog rublja ugledali smo drvenu dasku s naboranim limom. Što je to? pitali smo se. Naravno, u to doba nije bilo perilica rublja; za pranje rublja služila je upravo ta daska s limenom naboranom pločom po kojoj se trljalo rublje. Bake su govorile: Idem izrifljati veš i zato se zvala rifljača, a prale su sapunom koji se radio od svinjske masti i pepela. Prepoznali smo peglu, ali nismo znali kako može peglati. Jedna bivša umirovljena profesorica rekla nam je da se unutra stavljao žar koji je ugrijao peglu. Folkloristika Na drugom kraju učionice bili su izloženi predmeti koje je koristio puk. Narodne nošnje, ručnici izvezeni crvenim i zelenim koncem na ručno tkanom platnu, kačkani stolnjaci, kape i ženske marame, stare kuhinjske krpe koje su nekada stajale iznad štednjaka na drva i na kojima je pisalo izvezenim slovima: Bijeli golub Pepeljugi priča da će skoro vidjet kraljevića Ptičice poleti brzo dragom mom i reci mu da ga ljubim dušom svom Cilj posjeta bio je omogućiti učenicima s posebnim potrebama da nakon upoznavanja s njegom i brigom oko kućnih ljubimaca (suradnja s azilom Dumovec i Sedma od devet), upoznaju vrijednost druženja sa psima koji su školovani za rad s djecom i osobama s posebnim potrebama širokog spektra. Također, posjetom Rehabilitacijskom centru Silver željeli smo upoznati roditelje naših učenika s raznovrsnim mogućnostima terapija i rehabilitacija koje nudi ovaj Centar. Željeli bismo da roditelji spoznaju vrijednosti interdisciplinarnog pristupa rada s djecom s posebnim potrebama. Cilj nam je kao školi koja školuje učenike s posebnim potrebama ostvariti prisniju suradnju s djelatnicima Centra za rehabilitaciju Silver u svrhu uvođenja edukacije edukacijskih rehabilitatora koji rade u našoj školi i roditelja učenika s posebnim potrebama te približiti našim učenicima dostupnost ovog načina provođenja terapija i rehabilitacija. Maja Vunderl Pasarić, voditeljica Projekta 10 11

7 susreti i događaji POSJET SKUPINE UČITELJA IZ MÜNCHENA NAŠOJ ŠKOLI humanitarna akcija grigorovci za kolajnu ljubavi susreti i događaji Učitelji iz Münchena u ugodnom razgovoru s domaćinima Dana 3. studenoga posjetilo nas je petnaest učitelja različitih predmeta iz minhenskih škola. Susret je bio dogovoren s Hrvatskim pedagoškim zborom, a ugostio ih je Gradski ured za obrazovanje Grada Zagreba. POSJET MLADIH KNJIŽNIČARA IZ OŠ CVJETNO NASELJE Povodom Međunarodnog dana knjižnica i Mjeseca hrvatske knjige koji se obilježava od 15. listopada do 15. studenoga svake godine susreli su se mladi knjižničari naše škole i OŠ Cvjetno naselje. Mladi knjižničari bili su naši gosti u knjižnici. Pratio ih je profesor Ognjen Ježić, knjižničar u toj školi. Njihovi učenici 6. i 7. razreda postavili su nekoliko pitanja našem knjižničaru, profesoru Marijanu Malašiću. O našoj knjižnici Informacije o našoj knjižnici dao nam je prof. Malašić. Osnovana je 1953., a obnovljena Tu se nalazi RADIJSKA EMISIJA RADIONICA Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb! - bile su riječi koje je izgovorila spikerica Božena Begović godine kada je u Zagrebu radio krenuo s emitiranjem svog programa. Upravo je radio bio tema radionice koju je za naše trećaše održala ekipa Hrvatskog radija, povodom Svjetskog dana radija. Nakon kratkog predavanja Kako radi radio?, učenici su imali priliku aktivno sudjelovati u montaži zvukova, glazbe i glasa. To ih je zainteresiralo za stvaranje vlastite radioemisije. Možda će u budućnosti baš netko od njih biti onaj čiji ćemo glas slušati na radiju. Halo! Halo! Ovdje Radio Zagreb! Dočekali smo ih u našoj knjižnici, gdje smo se upoznali i ugodno porazgovarali. Ravnateljica im je uputila riječi dobrodošlice, a zatim je učiteljica njemačkoga jezika Mirella Kujundžić-Lujan prikazala prezentaciju naše škole. Novinari učenici 6. razreda vodili su s njima intervju. U susjednoj učionici već su nas nestrpljivo čekali učenici redovne razredne i predmetne nastave, koji su našim gostima pripremili lijep i nezaboravan program s pjesmama, recitacijama, glazbom i plesom. Njemački učitelji posjetili su nastavu u učionicama od prvog do osmog razreda. Posjet smo završili druženjem, razmjenom iskustava i ukusnim ručkom koji je pripremljen u našoj školskoj kuhinji. Za uspomenu su učitelji iz Münchena dobili prigodne poklone koji će ih sjećati na boravak u Zagrebu i u OŠ Grigora Viteza. oko 6 i pol tisuća knjiga. Kako se uopće knjižničar snalazi u tolikom broju knjiga koje su smještene na bezbroj polica? Knjižničari su nam rekli da su knjige posložene po redu koji znaju samo knjižničari jer su studirali bibliotekarstvo. Na kraju našeg susreta odigrali smo nekoliko partija kviza Tko želi biti milijunaš. Za nekoliko tisuća kuna pobijedili su učenici novinari OŠ Cvjetno naselje. Čestitamo im na odličnom znanju. Svakom od njih poklonili smo bookmark s fotografijom Grigora Viteza i pjesmom Gitara jesenjeg vjetra. Ozana Matošin, 6.a Učenici, njihovi roditelji i učitelji naše škole još su jednom pokazali da imaju veliko srce. Ovog smo se puta odlučili organizirati humanitarnu akciju za udrugu Kolajna ljubavi, koja vodi sirotište u Tanzaniji. Sve je započelo organizacijom malonogometnog turnira za sve učenike naše škole. Turnir je trajao tri dana zbog velikog interesa učenika. Pobijedili su osmaši i četvrtaši, a od posebno zanimljivih utakmica moramo spomenuti kako su sedmašice igrale izvrsno te su pobijedile protivnike! Također pohvaljujemo drugaše koji su se borili kao pravi sportaši! Na sam dan održavanja akcije organizirali smo raznovrstan program. Upoznali smo se s radom udruge Njumi i Njami upućuju učenike 2.a razreda u zdrave prehrambene navike Petica: Igrom do zdravlja Pet zdravih navika Kolajna ljubavi i njihovom voditeljicom Ivanom Marasovic koja je iskazala veliku zahvalu za ovaj čin. Upoznala nas je i s volonterima koji su boravili u sirotištu neko vrijeme. Oni su nam prikazali kratki filmić o djeci iz sirotišta. Posebno za ovu prigodu naučili su i otpjevali nam Dinamovu himnu. U akciju su se uključili i neki članovi lokalne zajednice te su nas iznimno počastili i razveselili svojim odazivom i donacijama. Hvala trnjanskim mamama, Dariju Šimiću & Vivas Baru i našim roditeljima! Palačinki nije nedostajalo i sve su bile ukusne. Osim palačinki, prodavali su se i stari časopisi, fotografije i kasice prasice. Vrhunac večeri bio je malonogometni turnir. Igrali su profesori i djelatnici škole, roditelji, bivši učenici te pobjednici školskog turnira - osmaši i četvrtaši. Pobijedili su roditelji, zasluženo. Nagradu im je uručio Dario Šimić, a roditelji su tu nagradu proslijedili školi i svojoj djeci. Prikupljeno je 4400 kn i ti su novci utrošeni za potrebe sirotišta sv. Ante u Singei. Bravo za nas! Osim što smo pomogli djeci u Africi, odlično smo se zabavili. Naučili smo kako biti karike koje tvore kolajnu ljubavi. 28. listopada u našoj školi u 2.a razredu započeo je projekt Petica: Igrom do zdravlja, koji se odvija pod pokroviteljstvom Hrvatskoga liječničkog zbora u okviru međunarodne suradnje s organizacijom EPODE International Network. Cilj je ovoga programa prevencija pretilosti kod djece školske dobi, a namijenjen je djeci od 8 do 10 godina, kao i roditeljima. Učenici su danas upoznali Njumija i Njamija, likove koji će sudjelovati u radionicama koje će se jednom mjesečno održavati u razredu nakon predavanja koja će održati učiteljica. Radionice će voditi studenti nutricionizma. Učenici 2.a bili su oduševljeni posjetom Njumija i Njamija, kao i rekvizitima koje su dobili da bi mogli što bolje sudjelovati u radionicama (školica, frizbi, priručnici za učenike i roditelje, kocka i majice). Danas je s nama bila i voditeljica projekta Sara Cobal Učiteljica Gordana Capan 12 13

8 bili smo, vidjeli smo, posjetili smo KUPUJMO HRVATSKO U srijedu 21. listopada na glavnom zagrebačkom trgu 3.a razred imao je čast prisustvovati najpoznatijoj nacionalnoj akciji Hrvatske gospodarske komore Kupujmo hrvatsko. Mnoge tvrtke, obrti, obiteljska i poljoprivredna gospodarstva, udruge i zadruge izložile su svoje kvalitetne proizvode te je na taj način podignuta svijest o važnosti proizvodnje i kupnje domaćih proizvoda. Akciju su obišli zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović koja nam je nakon 3.a na manifestaciji Kupujmo hrvatsko na Trgu bana Jelačića u društvu Predsjednice, gradonačelnika, slavnog trenera i naše ravnatelljice obilas ka š tandova nes ebično podijelila autograme. Vidjeli smo mnoštvo hrvatskih proizvoda, a neke od njih smo i kupili pa smo tako poticali hrvatsko gospodarstvo. Pucala sam od sreće kada smo se slikali s našom Predsjednicom i kada nam je podijelila autograme. Prva odgojna skupina na Adventu na Trgu bana Jelačića 1. prosinca učenici 1. odgojne skupine bili su u šetnji kakao bi osjetili čari Adventa u Zagrebu. Jučer smo bili na Trgu bana Josipa Jelačića. Išli smo na Advent. Vidjeli smo žive jaslice pokraj Katedrale. Bilo mi je odlično. (Filip Sušić) Jučer smo bili na Trgu bana Josipa Jelačića. Šetali smo po trgu i otišli do Katedrale. Vidjeli smo jaslice. Bilo mi je super. (Aldin Hodžić) Peti e u Prirodoslovnom muzeju Dana 23. rujna učenici 5.e posjetili su Prirodoslovni muzej i uz pratnju učiteljica i stručnog vodstva obišli sve životinje. Nakon toga iznijeli su svoje dojmove što im se najviše svidjelo ili čega su se uplašili. ILAN: Sviđa mi se mali tigrić jer je lijep i ima šarene boje. EDIN: Mene su očarali fosili jer mi je bilo fora vidjeti stvari koje su zapele u kamenu prije puno godina. PATRIK: Svidio mi se polarni medvjed, snježna sova i snježni vukovi jer su bili lijepi i čisti. Ježeva kućica u Zagrebačkom kazalištu lutaka Transilvanija 2 Učenici 2.e, 2.f, 4.e Učiteljice Hrvojka Forjan, prof. reh. i Koraljka Žepec, prof. reh. bili smo, vidjeli smo, posjetili smo LORENA: Divlja mačka zato što je lijepa i živi u muzeju. ADRIAN: Sviđaju mi se male ptičice, ali nisu pjevale. I mali slonić, s njim sam se slikao. ALEN: Roda, ima dvije crvene noge. IVAN: Najviše mi se svidio morski pas, nije bio strašan, bio je u redu. KARLA: Mali slonić, a imao je veliku surlu i velike uši. ERMINA: Strašan mi je bio vuk, gledala sam takvog u filmu Sumrak. Razred: 5.e Učiteljice: Tatjana Šikić i Marija Paro Na Međunarodni dan kazališta posjetili smo Zagrebačko kazalište lutaka i pogledali predstavu Ježeva kućica. Bili smo oduševljeni predivnom scenom i lutkama kao i glazbom koju smo često popratili pljeskanjem. Nakon predstave izrađivali smo likovne radove. Učenici i učiteljice posebnih razrednih odjela (od 1. do 5. razreda) Jučer smo bili na hot-dogu i vidjeli smo žive jaslice kada smo se prošetali do Katedrale. bilo mi je super. (Ivan Radojica) Jučer smo bili na Trgu bana Josipa Jelalića. Vidjeli smo crkvu i žive jaslice. Na trgu smo jeli kobase. Bilo je lijepo sunčano vrijeme i bilo nam je super. (Tomica Klarić) Išli smo pješice do Trga bana Josipa Jelačića. Vidjeli smo katedralu i prošetali kroz plac. Na trgu smo pojeli kobasice i vratili smo se u školu. Bilo nam je odlično. (Helena Koić) Učenici 1. OS Učitelji: Želimir Fabeković i Tatjana Dujak Pešić Nakon kino predstave Transilvanija 2 uslijedili su i likovni radovi na tu temu. Ovako se veselimo svakom našem odlasku u kino

9 bili smo, vidjeli smo, posjetili smo POSJET HRVATSKOM NARODNOM KAZALIŠTU Martina Knežević, 8. c Tko je ubio Pašteticu? U četvrtak 12. listopada 2015., učenici od 5. do 8. razreda OŠ Grigora Viteza išli su gledati predstavu Tko je ubio Pašteticu? u kazalištu Mala scena. Do kazališta smo stigli gradskim prijevozom. Dobrodošlicu nam je zaželjela gospođa Vitomira Lončar i objasnila nam kako se treba ponašati u kazalištu. Na početku predstave, glumce smo pozdravili velikim pljeskom. U predstavi su glumili glumci nešto malo stariji od nas, što je cijelu priču učinilo još zanimljivijom. Naime, predstava govori o teenagerima i njihovom ponašanju te međusobnim odnosima. Dvije najbolje prijateljice, koje vode vrlo uspješnu emisiju na radiju, posjet 8. policijskoj postaji Petra Požgaj, III. OS Bili smo u 8. policijskoj postaji na predavanju MAH (Mogu, ako hoću). Policajci su nas učili o tome što oni rade. Kontakt policajci su policajci koji su u blizini policijske postaje. Oni nam pomažu prijeći preko ceste i sl. Rekli su nam da se ne moramo bojati reći policiji da nam netko prijeti, traži nas novac a. i 4.b išli su razgledavati Hrvatsko narodno kazalište. Jedna gospođa nam je pričala o zgradi HNK. Meni se najviše svidjelo kada je rekla da su HNK gradili jednu i pol godinu. Odvela nas je u jednu sobu pokraj koje je bio kraljevski WC (od porculana) i mala kuhinja. Ta soba je bila za značajne ljude, da mogu pričati dok traje pauza. Išli smo u gornje gledalište (balkon). Tamo mi se posebno svidjelo. Meni je najzabavniji dio bio kada smo išli podzemnim hodnikom. Na katu iznad hodnika vidjeli smo sobu za krojenje kostima, sobu kostima i postolara koji izrađuje razne cipele. Gledali smo probu baleta. Vratili smo se do ulaza HNK, pozdravili se i otišli prema Muzeju Mimara. Ruta Rogina, 4.a posvađaju se zbog dva dečka u koje su se zaljubile. Cijelo to vrijeme dečki ih motaju oko malog prsta, a u međuvremenu, radio stanica Paštetica gubi popularnost. Sve postaje još dramatičnije nakon što se u priču upletu i mame djevojaka. Uskoro djevojke shvaćaju da ne mogu jedna bez druge te se pomire i vrate Paštetici. Nažalost, direktor radio stanice više nije zainteresiran za Pašteticu i odlučuje napraviti novu emisiju Mrkvica, no Marina, urednica Paštetice, odbija njegovu ponudu i s djevojkama kreće u potragu za novom radio-stanicom. Dora Bedenic, 7.a Naučili su nas i o onome što nam nije dobro za zdravlje (cigarete, droga, alkohol). Sve te stvari nas čine bolesnima, ovisnima i kradljivcima, a kazne su za konzumiranje droge od 1 do 10 godina. Govorili su nam i o vandalizmu. Pisanje ružnih, a i lijepih grafita je vandalizam, osim ako nemaš dopuštenje. Kad nešto ocrtaš grafitima tvoji roditelji moraju platiti obnovu, a ako si punoljetan plaćaš sam. Policajci su nam još rekli da mlađi od 16 godina ne smiju biti sami na ulici od 23 do 5 h, a ako se to dogodi policajci nas prva dva puta odvedu u postaju i nazovu naše roditelje. Ako roditelji ne žele doći po nas idemo u popravni dom. Kad nas policija treći put vidi, naši roditelji dobivaju kaznenu prijavu, a kad se to dogodi četvrti put obavezno odlazimo u popravni dom. Usput su nam rekli da je čovjek koji se zove Ivan Vučetić znanstveno dokazao da čovjek od rođenja do smrti ima isti otisak prsta. Bilo mi je zanimljivo jer su nas puno toga naučili pa bih opet htio otići tamo. Antun Juriša, 4.b PODSJETNIK ZA UČENJE ORGANIZACIJA UČENJA Uvijek uči na istom mjestu, mirnom i bez suvišnih stvari na stolu. Prozrači prostoriju u kojoj učiš. Osvjetljenje prostora i radnog stola je bitno. Na stolu drži samo knjige i bilježnice iz predmeta kojeg učiš. Zamoli ukućane da te ne uznemiravaju za vrijeme učenja. VRIJEME UČENJA Pokušaj učiti u isto vrijeme. Uči kad je organizam najaktivniji. Ujutro od 9 do 11 sati, popodne od sati. PLAN UČENJA Napravi plan učenja, drži se plana rada. Pažnju usmjeri prema onome što učiš jer se koncentracija razvija u procesu učenja. Osim učenja, planiraj i sve svoje ostale aktivnosti i obveze. U tjedni plan zapiši sve obveze tog tjedna koje se odnose na učenje, zadaće koje moraš napisati, prikupiti podatke ili materijale koje trebaš prikupiti, ali i sve ostale aktivnosti i obveze. Plan postavi na vidljivo mjesto. Označi obveze koje ispunio/la. AKTIVNO UČENJE ZNAČI I USPJEŠNO UČENJE Aktivno učiti znači učiti s razumijevanjem. Prvo uči teže pa lakše predmete. Prije učenja novog sadržaja ponovi stari. Koristi se rječnikom, knjigom, podcrtavaj, radi bilješke. Izbjegavaj učiti napamet. 1. PREGLEDAJ - naslov slike, odredi temu, zapiši što već znaš 2. POSTAVI PITANJA - što ću naučiti, o naslovu, o tekstu 3. PROČITAJ - s razumijevanjem, napravi bilješke, pronađi glavnu ideju 4. PROMISLI - poveži s poznatim, smisli primjere 5. PONOVI - prepričaj svojim riječima ono najvažnije, postavi pitanja i odgovori na njih 6.POVEŽI I PONOVO PROČITAJ - prepričaj uz samoispitivanje, provjeravanje i ispravljanje Želim ti uspjeh u učenju! Pripremila: Višnja Cuculić, pedagog mentor 16 17

10 mašta i svašta Moja proslava Božića mašta i svašta Ja volim Božić! Božić je čarobno vrijeme. Moja obitelj i ja slavimo Božić tako da se svi okupimo i proslavimo Božić zajedno. Kada se ujutro probudim, potrčim po poklon ispod bora, no bit Božića je ljubav, a ne pokloni. Ja imam mnogo sreće što ima tako divne roditelje. Uoči Božića svi ljudi na svijetu trude se biti dobri i darežljivi. Moja obitelj i ja svaki Božić volimo razveseliti lica djece koja nemaju roditelje tako da im darujemo poklone. Ja volim Božić! Ena Milić, 6.a 1.c, 2.c Malci HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE Matija Jurec, II. OS Misteriozna trgovina Jednoga dana Doman i Ron sastali su se u parku. Razgovarali su potiho tako da ih nitko ne može čuti. Razgovarali su dobra dva sata sve dok najednom Ron nije uzviknuo: Napokon, dogovoreno!!!, a cijeli park se okrenu i pogleda što su napravili, ali ništa nisu mogli vidjeti. Sljedećega dan opušteno su došli u park, no svakih pola sata netko bi im prišao, popričao nakratko, izvadio poveću svotu novaca te otišao s prozirnom vrećicom. U sljedećih nekoliko dana sve je više ljudi dolazilo i kupovalo misteriozne vrećice. Nakon tjedan dana prodaje Ron i Doman su se sastali na jednom starom prašnom tavanu gdje su napravili, kako su oni to zvali, kratki pregled dobivenog. Zaradili su nevjerojatne dvadeset i tri tisuće kuna samo na misterioznim vrećicama. Slavlje je moglo početi, ali slavlje su prekinuli susjedi koji su čuli razne krikove s tavana te su došli provjeriti o čemu se radi. Kada su ih ugledali, nije im bilo svejedno. Susjedi su spazili razne vrećice na podu pune nekakvoga praha. Doman je uplašeno rekao: Ispričavamo se! Stišat ćemo se, samo nemojte nikoga zvati. Za to vrijeme Ron je na brzinu pospremio vrećice u torbu kako nitko ne bi moga vidjeti što se u njima točno nalazi. Ron i Doman su se uspaničili da ne bi netko slučajno otkrio njihov poslić te sljedećih nekoliko dana nisu prodavali. Po kvartu se počeo širiti glas kako ih je policija zbuksala - kako bi oni to rekli. Ipak, neki su mislili da su možda shvatili što rade te su prestali s time. Svakim danom sve se više mušterija počelo okupljati u parku i čekati. Napokon, nakon tjedan dana Ron i Doman su se vratili svome poslu i Tomo Piškurić, II. OS napravili nevjerojatan promet. Postali su glavne face u kvartu i svi su znali za njih. Kako su postajali sve bolji u svome poslu, tako je sve više ljudi čulo za njih. Taj super glas došao je i do policije. Doman i Ron su prezadovoljni svojom zaradom prodavali sve više i više te su postajali sve poznatiji i poznatiji. Jednoga dana do njih je došla jedna neobična mušterija. Za razliku od ostalih, govorila je glatko i čisto te književnim govorom. Ron je bio malo zbunjen zato što je većina njihovih mušterija bila polupismena i neškolovana. Svejedno, to ih nije previše omelo, pa su, nesvjesni što rade, prodali vrećicu. Čovjek koji ju je kupio bio je policajac u civilu te je odnio vrećicu s prahom u laboratorij gdje će ustanoviti kakav je to prah. Doman i Ron su prodavali sve dok jednoga dana po njih nije došla policija. Don je uzviknuo: Sve što mi radimo je po volji ljudi! Dok je Ron samo psovao. Policija ih je odvela na ispitivanje i stavila u pritvor. U laboratoriju su shvatili da je taj prah obično brašno, ali primijetili su da je to brašno bila samo kamuflaža za papiriće koji su se nalazili unutra. Papirići su bili kuponi za NarMar party!. Policija je bila dobro upoznata s događajima s NarMar party-a. Na takvim zabavama se puši nargila, marihuana, koriste se i ostale opojne droge također. Policija ih je zatvorila. U pritvoru su čekali izricanje presude. Presuda je glasila: Zbog prodavanja ulaznica za ilegalne zabave i korištenje opojnih droga, osuđujem vas na deset godina zatvora. I tako je neslavno završio Ronov i Domanov posao. Borna Car, 8.a ZMAJ JESENI 6. skupina PSP-a 8. skupina PSA-a (3) Jesen je! Jesenji zmaj je otvorio usta i za deset minuta otjerao ljeto.pozvao je svoje prijatelje zmaja zime, zmaja ljeta i zmaja proljeća. Igrali su zmajeve kugle, tj. gađali su hrpice lišća.poslije su gledali utakmicu i rezultat je bio 10:4 za zmaja jeseni. Na kraju je zmaj zime otišao na pahuljici, zmaj ljeta na suncu, zmaj proljeća na cvijetu, a zmaj jeseni na svom velikom listu. Pa vrijeme je za spavanje! Laku noć! Dominik Delač, 3.a Posjetili smo HNK sa svojim razredom. Sjedili smo u gledalištu i saznali da je trebalo samo 1 i pol godina da se cijelo to veliko kazalište izgradi. Nakon toga smo išli vidjeti KRALJEVSKI WC koji je bio načinjen od porculana. Sjedili smo i na KRALJEVSKIKM STOLICAMA za koje se pretpostavlja da je kralj tamo sjedio. Išli smo podzemnim putem, to jest putem koji je ispod zemlje. Kad smo se penjali gore, imala sam osjećaj kao da se penjemo 6 katova, ali zapravo su stepenice bile visoke. Kad smo se popeli, tek na pola stepenica, pogledala sam kroz prozor i shvatila sam da smo se tek skoro pa ni metar iznad ceste. Kada smo se popeli skroz do gore, vidjeli smo kako krojačice kroje prekrasne kostime. Kada smo završili s obilaskom kostima, išli smo kod postolara. Tamo smo saznali da postolaru treba 8 sati za jedan par cipela. Išli smo u skladište svih kostima, bili su prekrasni. Nakon postolara išli smo vidjeti balerine i baletane kako plešu na probi. Poslije smo otišli dolje po jakne i spremili se za odlazak. Sara Martinić, 4.a Martina Knežević, 8.c (4) 18 19

11 USPJESI NAŠIH UČENIKA Ljubica Marinčić dobitnica nagrade Luka Ritz! Već sedmu godinu zagrebačka Gradska skupština dodjeljuje nagradu u spomen na Luku Ritza Nasilje nije hrabrost učenicima od 5. do 8. razreda osnovnih škola Grada Zagreba te učenicima od 1. do 4. razreda srednjih škola Grada Zagreba koji su se istakli u promicanju tolerancije i života bez nasilja. Ovogodišnja nagrada pripala je dvjema učenicama - Ljubici Marinčić i Dori Cesarec. Naša bivša osmašica Ljubica Marinčić sudjelovala je u akciji za poplavljena područja i za djecu u Tanzaniji. Ljubice, ponosimo se tobom i nadamo se da ćeš nastaviti činiti dobra djela! MEĐUNARODNI DAN TOLERANCIJE Dana 16. studenoga prisustvovali smo dodjeli nagrade Luka Ritz koja se održava svake godine pod pokroviteljstvom Gradske skupštine Grada Zagreba. Svake se godine dodjeljuju dvije nagrade: jedna učeniku ili učenici osnovnih škola i jedna učeniku srednjih škola. Sastavak učenice naše škole Ljubice Marinčić izabran je kao najbolji sastavak te je Ljubica nagrađena diplomom i novčanom stipendijom koju će koristiti za daljnje školovanje. Ljubica je bila aktivna u mnogim školskim projektima koji su imali humanitarni karakter kao npr. Kolajna ljubavi, pomaganje djeci Afrike prikupljanjem odjeće, obuće te školskog pribora. Novinari OŠ Grigora Viteza Naj-akcija Mnogo su puta Grigorovci pokazali da imaju veliko srce, a ovaj su put za jednu takvu akciju i nagrađeni. U Gradskoj skupštini, u petak, , dio učenika naše škole primilo je Povelju za Naj-akciju u godini koju dodjeljuje Savez društava Naša djeca. Nagrađena je akcija Grigorovci za Kolajnu ljubavi, koja se odvijala u travnju U toj akciji aktivno je sudjelovala i Ljubica Marinčić, koja je nedavno nagrađena nagradom Luka Ritz. Iako je nagrada simbolična, mi smo jako ponosni na ovu akciju jer nam je taj dan srce kucalo samo za djecu u sirotištu Songea u Tanzaniji. Veliko hvala našim učenicima koji nesebično odvajaju svoje slobodno vrijeme za pomoć potrebitima te njihovim roditeljima koji ih u tome podržavaju. Novinari OŠ Grigora Viteza Veslanje Učenice 8.a razreda Marta Kostelić i Talia Kovačić ovaj su vikend osvojile zlatnu medalju na prvenstvu RH u četvercu na pariće i tako po prvi puta postale najbolje u Hrvatskoj. Čestitamo! Dodjela nagrade ZELENI ZAGREB U petak, 12. lipnja 2015., našim je učenicama 3.a, Ani, Tini i Melanie dodijeljena nagrada Turističke zajednice grada Zagreba u okviru ekološko-edukativnog projekta VOLIM ZAGREB za osvojeno 1. mjesto na natječaju za najbolji likovni rad na temu ZELENI ZAGREB. Dodjeli su nazočile i ravnateljica škole Vlatka Kovač i njihova mentorica Vanessa Golubić. Učenice su posebno pohvaljene za kreativnost i maštovitost likovnog izričaja. NATJECANJE MORE JE ŽIVO I ove je godine u našoj školi održano natjecanje zzzzzzzzz. Ovo natjecanje nastavak je uspješnog istoimenog projekta kojeg provode članovi Društva za ekološka istraživanja Paks. Natjecanje se održalo 5. svibnja godine, a u njemu su sudjelovali učenici petog i šestog razreda. Županijsko natjecanje iz geografije U srijedu 25. veljače održano je Županijsko natjecanje iz geografije u OŠ Vukomerec. Učenica 5.a Domenika Stanić osvojila je izvrsno dvanaesto mjesto. Sudjelovalo je 120 učenika sa područja Grada Zagreba. Čestitamo našoj učenici na postignutom rezultatu! LIDRANO siječnja Učenik 2.a razreda Tin Magdić recitirao je pjesmicu Jen ptiček kojom se uspio plasirati na županijsko natjecanje pa će učiteljica Natalija Stanić nastaviti uvježbavati Tina za sljedeću razinu Lidrana. Mak Terbovc na Lidranu Čestitamo 3.b i njihovim učiteljicama! USPJESI NAŠIH UČENIKA Lidrano županijska razina Učenici 3.b razreda naše škole jučer su na županijskom natjecanju Lidrano 2015.sudjelovali sa svojom radioemisijom Putujemo i upoznajemo Hrvatsku, u kategoriji Radijsko stvaralaštvo učenika osnovnih škola Grada Zagreba. Radioemisiju svojeg razreda je u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša predstavio Mak Terbovc s učiteljicom Antonijom Radoš. U konkurenciji je bilo 6 radioemisija iz 5 osnovnih škola. Iako nisu izabrani za predstavnika Grada Zagreba za državnu razinu, komentari članova žirija bili su pozitivni i dali su nam motiv za daljnji angažman na ovom polju

12 USPJESI NAŠIH UČENIKA Uspješni vitezovci: Magdalena Vidas Uspješni vitezovci: Lara Jarki USPJESI NAŠIH UČENIKA Jedanaestogodišnja djevojčica Magdalena Vidas učenica je 5.a razreda, odlikašica, izvrsna plesačica športskih plesova. Krhka, vitka, dugonoga i za svoju dob visoka djevojčica kreće se poput gazele, trči leteći poput leptira, govori o svom plesu kao o nečem uobičajenom. Ova osebujna plesačica prava je poslastica na školskim priredbama. Svojom točkom plesa osvaja publiku, plijeni pozornost i otkriva koliko hobi može biti naporan i zahtjevan da bi se postigle takve vještine. Ukratko, Magdalena je točka na i svake svečanosti i priredbe u našoj školi. negdje oko dvije godine. Želiš li se i u budućnosti baviti ritmičkom gimnastikom? - S roditeljima sam se dogovorila da ću trenirati još dvije godine. U budućnosti bih na ritmičkoj gimnastici željela vježbati i izvoditi točke s čunjevima. Jako mi je zanimljivo kako to izgleda. Bila si dio tima koji je osvojio 1.mjesto na državnom natjecanju u ritmičkoj gimnastici. Je li to tvoje najveće dostignuće? - Je, naravno. Ideš li na još neku izvanškolsku aktivnost? - Da, naravno, idem na tenis. Obožavam tenis i njime bih se u budućnosti htjela baviti. Trenutno mi je tenis draži od ritmičke gimnastike. Saznali smo da dosta putuješ. Možeš li nam reći gdje si dosad bila? - Za Božić sam bila u Kanadi kod seke. Jako mi se sviđa u Kanadi. Probala sam drukčiju hranu, klizali smo se, upoznala sam različite ljude i bila sam u velikom akvariju. U 9. mjesecu bila sam u Poljskoj. Tamo sam čak malo letjela u balonu na vrući zrak. To je bilo super. Želja mi je da otputujem u Pariz i u Dubrovnik. Što te opušta? Što voliš raditi? - U školi volim likovni, hrvatski i glazbeni. Posebno volim kad radimo projekte. Željela bih da stalno radimo projekte. Ponekad volim čitati. Upravo sam pročitala knjigu Dnevnik Pauline P. I Drugi dnevnik Pauline P. Obje knjige su odlične. Zabavne su, poučne i duhovite. Voljela bih da su sve lektire ovakve. Imaš li simpatiju? - Imam u snovima. Dvaput sam ga sanjala. To je neki zamišljeni dječak. Obučen je u crno i ima super frizuru. Što bi željela biti kad odrasteš? - Željela bih biti restaurator ili arheolog. Sviđa mi se takva vrsta poslova. Obnavljati stare stvari i istraživati što je bilo u prošlosti. Intervjuirala: Marijeta Hrstić, 4.a Magdalena, baviš se športskim plesom. Nije baš popularan hobi među tvojim vršnjacima, zar ne? Tko ti je otkrio taj hobi? - Zavoljela sam ples sa 7 godina kada su mi roditelji pokazali svoj hobi. To je malo drukčiji hobi, ali ga jako volim baš zbog njegove posebnosti. Taj hobi ujedinjuje pokret tijela u ritmu glazbe i točnost izvođenja pokreta. To je malo drugačiji hobi od onih kojim se bave moji vršnjaci. Drugačija sam, otkrila sam sebe u tom plesu i htjela bih biti svjetska prvakinja. Što je ustvari športski ples? - Šporstki ples je niz standardnih plesova kao npr. engleski i bečki valcer, tango, slowfox, quickstep i latino-američki plesovi: samba, cha-cha-cha, rumba, passo doble i jive. Kada si počela trenirati i koliko često treniraš? - Plešem i treniram već četvrtu godinu športski ples: standardne i latino-američke plesove. Dvije sam godine stjecala plesno umijeće u plesnom centru Zagreb pod vodstvom vrhunskih trenera Ksenije i Nicolasa Qesnoita te Nykolaya Romanova. Tko je tvoj plesni partner? Vrlo je elegantan i siguran u plesu.- Od studenog članica sam športskog plesnog kluba Petrinia. Tu sam upoznala Jakova Bjelca, svog plesnog partnera koji također pohađa peti razred, ali u Petrinji. On je već tada imao nekoliko odličja u športskom plesu. Pod vodstvom profesora Matije Novosela, vrhunskog plesnog pedagoga, Jakov i ja smo svakodnevno naporno trenirali u Petrinji, Zagrebu i Ljubljani. Baš svaki dan trenirate? - Da, svaki dan jer bez stalnog treniranja ne bismo uspjeli postići taj veliki rezultat. Mi smo trostruki državni prvaci za godinu. 25. siječnja Magdalena i Jakov nastupili su i natjecali se na prvenstvu Republike Hrvatske u standardnim plesovima. - Plesali smo engleski valcer, tango, bečki valcer, slow fox i quick step. Uspjeli smo! Pobijedili smo u kategoriji osnovaca tako postali prvaci Hrvatske. U ožujku iste godine bili smo prvaci u latino-američkim plesovima. U mješovitoj kombinaciji standardnih i latino-američkih plesova također smo bili prvi. Uz plesni podij ova uporna djevojčica otkriva da u životu ima različite interese i male stvari koje ju vesele, a posebna su joj strast, kaže, putovanja na skijanje i igre sa starijim bratom. Budući da se približava novo natjecanje, ovaj put pred publikom u Varaždinu, pitam je budi li se u njoj strah, ili neki poseban osjećaj. - Nemam više tremu jer svaki vikend imam turnire i stalno nastupam pred publikom. Što ti znači ples, možeš li se uopće opustiti u takvom hobiju koji traži puno vježbanja i odricanja? - Taj športski ples je za mene i Jakova najljepši šport na svijetu, možda zato jer ujedinjuje pokret i glazbu, jer volimo plesati i oboje uživamo u plesu. Uz naše redovne školske obveze nastavljamo trenirati za naše sljedeće nastupe u Sloveniji, Italiji, Češkoj, Mađarskoj i Njemačkoj. Intervjuirao: Borna Rebić, 6.a Lara Jarki je učenica 3.b razreda. Posebna je po tome što je dio ekipe koja je ove godine osvojila 1. mjesto na državnom natjecanju u ritmičkoj gimnastici. Kako si se odlučila baviti ritmičkom gimnastikom? - Kao mala sam bila jako zaigrana, i htjela sam ići na neki sport, pa mi je mama preporučila ritmičku gimnastiku. Je li ti teško na ritmičkoj gimnastici? - Pa...je. Trebaš znati puno elemenata, i trebaš biti jako zategnut i rastegnut. Koliko puta tjedno imaš trening? - Trening imam četiri puta tjedno. Koliko dugo već treniraš ritmičku gimnastiku? - Trenirala sam i u Dugom Selu, a ovdje treniram 22 23

13 VRSTA NATJECANJA LIDRANO Lidrano novinari Lidrano recitacija Lidrano dramski izraz REZULTATI NATJECANJA NAŠIH UČENIKA u školskoj godini 2014./2015. Školska Školska Županijska Županijska RAZINA UČENICI Marijeta Hrstić, Mirta Perišić, Slaven Vela, 4.a Melanie Belobrajdić, 3.a Borna Rebić, Bruno Pintarić Sven Severec, 6.a Tin Magdić, 2.a Stjepan Gašparić, Marta Pleše Dora Mihalić, Saić Mirna Ivan Benčić, Nando Holjevac Jana Tanković, 8.a Jasna Kunac MENTOR Vanesa Golubić Elida Trusić Natalija Stanić Laila Brezak Božić Božić je za mene blagdan kada bi se svi trebali pomiriti i biti dragi jedni drugima. Pripreme za Božić počinju četiri tjedna prije kad složimo adventski vijenac i stavimo ga na stol te svaku nedjelju upalimo jednu svijeću, a zadnju, četvrtu prije samog Božića. Božić je najbolje razdoblje u godini zato što se svi okupljamo u toplini kućnoga doma, sve ukrašavamo i zajedno kitimo bor ispod kojeg stavljamo jaslice u kojima je Isus, pored njega Josip i Marija, životinje i Sveta tri kralja. Cijeli dan se pripremaju razna jela i kolači, Duhovne stranice ali se ne jede jer je post. Jede se tek poslije ponoći i drugi dan da se proslavi rođenje Isusa. Navečer svi posjećujemo crkvu jer je na taj dan rođendan Isusa Krista, našeg spasitelja. Kad završi misa svi čestitamo Božić jedni drugima, a kad se vratimo kući iz crkve razmatamo razne poklone i jedemo fine kolače te se družimo s bližnjima i pričamo o raznim događajima koji nas povezuju i razvedre bez obzira na sve što se događa oko nas. To je za mene prava božićna čarolija. Filip Hanžek, 7.a Lidrano radijska emisija Vjeronaučna olimpijada Matematika Geografija Hrvatski jezik Kemija Prva pomoć Turistička zajednica Grada Zagreba Povijest Njemački jezik KLOKAN Županijska Međuškolsko Školsko Županijsko Županijsko Županijsko Gradsko 4. mjesto 1. mjesto - Likovni natječaj Županijsko Školsko Međunarodno Mak Terbovc, 3.b Iva Klobučar, Marta Kostelić Ladana Glavinić Dominika Zrno, 8.b Braslav Glavinić 16. mjesto Tomislav Kušek 18. mjesto Ivana Stilinović 9. mjesto Donat Gašparac 19. mjesto Domenika Stanić, 5.a 12. mjesto Dora Bedenic, 6.a 24. mjesto Jana Tanković, 8.a 32. mjesto Vik Bubaš, 7.a 40. mjesto Ladana Glavinić, 7.a 41. mjesto Ladana Glavinić, 7.a Marta Kostelić,7.a, Iva Klobučar, Kora Rogina, 7.a, Jana Tanković, Dominika Zrno, 8.a Ivana Ivanović, 8.a Ladana Glavinić, 8.a Kora Rogina, Marta Kostelić, Jelena Halabuka, 8.a Antonija Klobučar, 8.a Lana Rajnović, 8.a Tena Tomašić, 3.a Ana Budimlija, 3.a Melanie Belobrajdić, 3.a Karlo Kovač Ante Brzović Kušek Tomislav, 5.a Matej Bedenic 3.b (ulaze u 10% učenika u svojoj kat.) Antonija Radoš Milena Matošević Nino Mandl Dubravka Bolfan Laila Brezak Maja Valent Maja Valent Vanessa Golubić S. Mihailica M. Kujundžić Lujan Gordana Capan Božić u mojoj obitelji Pripreme za Božić u mojoj obitelji počinju krajem 11. mjeseca kada i na televiziji i po ulicama grada počinjem viđati božićne reklame, božićne ukrase i božićne slatkiše. Moja mama uvijek bude najvrjednija jer ona napravi adventski vjenčić koji se svake godine slaže s bojom kuglica na boru. Na primjer, ove godine je on crven. Ona također ispeče sve kolače kojih bude po desetak vrsta te zajedno s tatom kupi poklone za sve nas. Tata svake godine kupuje bor. Ode na tržnicu i iako svake godine obeća mami da neće kupiti najveći bor jer će ona morati čistiti puno iglica, uvijek kupi najveći i unatoč tome što mama negoduje on se nasmije meni i mom bratu jer zna da svake godine očekujemo veliki bor. Naravno da taj bor treba i okititi i to s puno kuglica. Na Badnjak, moj brat i ja ujutro prvo odemo kod bake okititi njezin bor, a nakon toga se vraćamo i kitimo zajedno s mamom i tatom naš veliki bor. Obično brat i ja brzo odustanemo, a mama ode dovršiti bakalar pa tata sam završi kićenje. Na Badnjak također imamo goste i idemo na polnoćku. Nezaobilazni dio Božića je i film Sam u kući koji brat i ja gledamo svake godine i nikad nam ne dosadi. Ipak, najbolji dio svega Moja proslava Božića Ja volim Božić! Božić je čarobno vrijeme. Moja obitelj i ja slavimo Božić tako da se svi okupimo i proslavimo Božić zajedno. Kada se ujutro probudim, potrčim po poklon ispod bora no bit Božića je ljubav, a ne pokloni. Ja imam mnogo sreće što imam tako divne roditelje. Uoči Božića svi ljudi na svijetu trude se biti dobri i darežljivi. Moja obitelj i ja svaki Božić volimo razveseliti lica djece koja nemaju roditelje tako da im darujemo poklone. Zato volim Božić! Ena Milić, 6.a toga je buđenje na Božićno jutro. Inače preko praznika spavam i do 11 sati, ali to jutro se probudim u sedam i odmah trčim kako bih otvorila poklone ispod bora. Zatim odemo na Božićnu misu kada naša crkva uvijek bude posebno okićena. Nakon toga idemo na svečani ručak kod bake koji uvijek traje do navečer. Naravno da i tamo brata i mene dočekaju pokloni. Obožavam božićno vrijeme i odbrojavam dane do Božića već od 11. mjeseca. Obožavam kako je grad okićen, obožavam božićne slatkiše, volim hladno vrijeme. Još kad padne snijeg bude stvarno predivno. I naravno nema škole. Praznici su. Istina, traju prekratko, ali bolje išta nego ništa. Zar ne? Ladana Glavinić, 8.a Biologija Županijsko Katarina Mendeš Verica Gemić Dominika Zrno, 8.a 24 25

14 Život u školi Školska pravila U našem razredu postoji nekoliko pravila koja moramo poštovati kako bi i nama i učiteljici bilo lakše i ljepše u školi. U školu moramo doći na vrijeme i donijeti potreban pribor. Kada zvoni za početak sata trebamo sjesti na svoje mjesto. Kada učiteljica govori, moramo je slušati i ne upadati joj u riječ. Ako je želimo nešto pitati, moramo dignuti ruku. Kako bismo bolje naučili gradivo, redovito moramo pisati zadaću. Tučnjava i Moja idealna škola U mojoj idealnoj školi sva djeca bi se slagala i nitko se ne bi svađao, tukao i vrijeđao. Današnja djeca misle da je škola neko užasno mjesto gdje uopće ne bi htjeli biti. Škola bi trebala biti mjesto kamo djeca vole ići, družiti se, naučiti nešto novo i upoznati drugu djecu te stvoriti prijateljstva koja dugo traju. To se sve može vrlo lako postići, ali nitko nije voljan malo se potruditi da škola bude bolje mjesto za sve. U školama se sada gdje god pogledam netko tuče i čuju se neprimjerene riječi, a to bi se sve moglo popraviti malo strožim pravilima. U mojoj idealnoj školi odmori bi trajali petnaest minuta i djeca bi mogla izlaziti iz škole tijekom odmora. U našoj školi Zadruga je počela s radom prošle godine, pod vodstvom profesorice Maje Valent. Ove godine Zadrugu je nastavila voditi profesorica Maja Pilat koja sa zadrugarima izrađuje razne korisne stvari. Proizvode potom zadrugari prodaju na prodajnim izložbama koje se u našoj školi održavaju nekoliko puta godišnje. Iako je Božić tek krajem prosinca, vrijedne je zadrugare božićno raspoloženje uhvatilo već u trčanje po hodniku su opasni, a najružnije od svega je ruganje, ogovaranje i ne primanje prijatelja u igru. Važna je urednost učionice. Moramo paziti da nitko ne uništava i šara zidove i namještaj. Pravila je puno. I ja ponekad zaboravim na njih, ali razumijem kako ih je važno poštovati jer nas ona štite i uče pristojnom i dobrom ponašanju te nam više vremena ostaje za učenje i zabavu. Vito Tomina 3. a Sve učionice bi imale pametnu ploču i laptope ili tablete za učenike. Na hodnicima bi bili redari koji bi pazili da se učenici ne potuku, da ne razbiju školsku imovinu i općenito da ne stvaraju probleme. Škola bi učenike vodila na više izleta. Kada bi učenici pričali i stvarali probleme tijekom sata odmah bi bili poslani u stručnu službu ili barem poslani izvan učionice da se malo ohlade. Morali bismo se potruditi da se ljepše ponašamo i budemo skladniji te da se više poštujemo i radimo kao jedna cjelina, da budemo složni. Kada bi sve bilo tako, djeca bi rado išla u školu i uživala u radu s drugima. Takvu školu ja želim i u njoj bi sve bilo savršeno pa bih u takvoj školi mogao uživati sa svojim prijateljima. Vito Gašparac, 7. a Vrijedne ruke školskih zadrugara listopadu. Pretraživši police s knjigama i internet, prikupili smo ideje za izradu proizvoda. Početkom studenog počeli smo izrađivati adventske vjenčiće, sapune s mirisom jasmina, a udružili smo snage i s učenicima koji pohađaju sate dodatne iz biologije te izradili ljupku kuharicu. Osim toga, na božićnom izdanju štanda Zadruge mogli ste kupiti i čašu toplog, okrepljujućeg, ukusnog i prije svega zdravog čaja od zobi. Zahvaljujući skoro profesionalnoj organizaciji vremena, sve je bilo spremno za božićni prodajni sajam i još je jedino trebalo posložiti proizvode na prodajno mjesto. Primamljivi mirisi širili su se sa štanda Zadruge, te smo zadovoljno mogli zaključiti da se trud i uloženo vrijeme isplatilo. Božićno vrijeme je prošlo i vratili smo se sa zimskih praznika. Zima će proći i treba se pripremiti za Uskrs. Zadrugari će nastaviti s radom te ćemo vam predstaviti naše proljetno-uskrsne proizvode. Marta Kostelić, 8a Dana dobrote u 4.a razredu OŠ Grigora Viteza Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak Upoznavanje s projektom crtamo zadatke dobrote Pišemo lijepe rečenice prijatelju/ ici; Pakiramo i šaljemo plastične čepove Pišemo što više lijepih riječi na jedno slovo abecede Uređujemo učionicu Dan dječjih viceva U goste nam dolaze volonterke sa psom iz Udruge za zaštitu životinja Sedma od Devet Prijeteljima iz razreda ostavljamo lijepe poruke i crtež ispod klupe Donosimo slatkiš u školu, za vreću iznenađenja Telefonom zovemo nekoga od rodbine i lijepo razgovaramo s njim/njom Dan lijepih riječi komplimenata Dan zagrljaja Izrađujemo čestitke najmilijima Dan glazbe u razredu Dolazak volonterki iz Udruge Zagrebački humanitarci Pričaonica bajki Pozdravljamo sve koje sretnemo i nasmiješimo im se Nekome od ukućana ostavljamo lijepu poruku ispod jastuka Stvaramo bajku Plešemo i pjevamo Život u školi Donosimo staru knjigu, časopis, slikovnicu za razrednu knjižnicu 26 27

15 Život u školi Kora Rogina, 8.a PORUKA: Budite tolerantni jedni prema drugima. ŠKOLA KAKVU BIH ŽELIO O školi djeca vrlo često loše govore i doživljavaju je kao nešto strašno. Kada bi se samo neke sitnice promijenile, mogla bi biti idealno mjesto gdje bi djeca voljela provoditi što više vremena. Smatram da je škola mjesto gdje se družimo, stječemo znanja i nova prijateljstva, a neka od tih prijateljstava mogla bi potrajati cijeli naš život. Ako bi mene netko pitao kakvu bih ja školu želio, rekao bih mu da bih volio da se u našoj školi ne rade razlike među djecom. Moji roditelji često mi pričaju o vrijednostima koje su se nekada poštovale u društvu, pa i u školi. Kada ih slušam kako su se djeca u školi družila i učila zajedno, čini mi se kao da je riječ o nekoj bajci. Imali su čak i predmet domaćinstvo u kojem su učili kuhati i šivati. Pekli su palačinke, kuhali pudinge i naravno, sve to degustirali uz smijeh i veselje. Volio bih da i mi imamo takav predmet. Svjetski dan učitelja 5. listopada U našoj školi sve je više nasilja među djecom, odvajaju se djeca koja imaju novaca i često ponižavaju djecu koja ga nemaju. Nikada se ne podsmjehujem svojim prijateljima ni zbog čega, a kad mogu nekome pomoći uvijek sam tu. Ja bih volio da svi tako razmišljaju i da se svi trude da nam škola postane draga kao i naš dom. Kako bismo to postigli, svi se moramo potruditi. Morali bismo poraditi na tome da se lijepo ponašamo jedni prema drugima i da se poštujemo kao što poštujemo članove svojih obitelji. Kada to postignemo, škola će postati idealno mjesto za život i rad. Morali bismo se potruditi da funkcioniramo kao jedna složna cjelina. Tako će škola postati mjesto koje je ispunjeno smijehom, šalom i prijateljstvom. Oružju i nasilju nije mjesto u školama, jedino naše oružje trebale bi biti olovke, znanje, prijateljstvo i smijeh. Takvu bih ja školu želio za sebe i za svoje prijatelje. Viktor Šokić, 7.a Posjet 4.a knjižnici Marina Držića Sara Martinić, 4.a Učenici 4.a razreda posjetili su 23. studenoga godine Knjižnicu Marina Držića. Tom su prilikom doznali pojedinosti o radu knjižnice, te se prisjetili značenja pojmova leksikon, enciklopedija i rječnik. Knjižničarke su im pokazale mnoštvo književnih naslova i naglasile im značaj redovitog čitanja. Nakon razgovora s knjižničarkama upoznali su gospodina Ognjena Livadu, člana Udruge Suncokret OLJIN - Odgoj za ljubav i nenasilje. Udruga Suncokret - OLJIN formirana je od provoditelja aktivnosti i voditelja Programa koji su u Suncokretu - Centru za humanitarni rad, provodili i kreirali Program Odgoj za ljubav i nenasilje. Program je prepoznat od Državnog zavoda za zaštitu Učenici 4.a obilježili Palačinkasti petak U petak 20. studenoga g. učenici 4.a razreda obilježili su Palačinkasti petak. S ukućanima su ispekli palačinke koje su donijeli u školu, a zatim su ih u učionici premazivali raznim slatkim namazima. Rad je protekao u veseloj i motivirajućoj atmosferi, a namazi su kružili među učenicima kako bi palačinke bile što slasnije. Po završetku, pozvali su prijatelje iz 4.b razreda jer je u društvu ljepše jesti. Palačinkama su se osladile i neke učiteljice, a dio palačinki od srca je poslan učenicima 2. i 3. razreda u produženome boravku. Palačinkasti petak u 4.a Život u školi obitelji, materinstva i mladeži i povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih. Udruga surađuje sa školama, klubovima mladih, socijalnim ustanovama, nadležnim gradskim uredima, udrugama koji provode slične projekte i programe, fakultetima kao i lokalnom upravom i samoupravom. Gospodin Ognjen upoznao ih je s načinima igranja društvene igre MIZI - Moj izbor, zdrav izbor. Cilj igre je biti u atmosferi kretanja, kreativnosti i suradnje s izborima. Budući da su s velikim žarom igrali ovu pozitivnu i kreativnu igru, a pritom se pokazali kao izuzetno pristojni i suradljivi, dobili su na posudbu dvije igre koje će u slobodno vrijeme igrati u učionici. Povodom Svjetskog dana učitelja na mrežnoj stranici škole pojavila se kratka čestitka: Svim našim učiteljima želimo puno zadovoljstva u plemenitom poslu koji radite. Neka vas u vašem poslu nadahnjuju sljedeće misli: Idućih pedeset godina neće biti važno koji auto vozite, u kakvoj kući živite, koliko novca imate u banci ili kakvu odjeću nosite. No svijet može biti barem malo bolji odigrate li važnu ulogu u životu djeteta. (nepoznat autor) Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest. Najbolji učitelji ujedno su i najzahtjevniji: oni od učenika zahtijevaju razmišljanje. (W. Glasser) Gabriel Falica, 4.a MOJA ŠKOLA Svaka škola ima neke prednosti i nedostatke: neke su bolje opremljene, neke imaju bolje profesore itd. Ali danas ću vam reći prednosti i nedostatke moje škole. Pa, da počnemo s prednostima. Ima uglavnom dobre profesore, brine se za djecu s posebnim potrebama, dobre kompjutore, uskoro će imati pametne ploče (već ima jednu). Usto, iznutra izgleda šareno, pogotovo učionice nižih razreda. Ima veliku i lijepu dvoranu (pa svaka škola sigurno ima veliku dvoranu, ali ja mislim da nisu ljepše od dvorane naše škole). Sad da prijeđemo na nedostatke. Neki profesori prebrzo predaju pa neki ne stignu razumjeti gradivo, ima malo previše nasilja, kada dobijemo velike dugove ne možemo se hraniti u školskoj blagovaonici, nemamo još tableta s e-udžbenicima, ne smijemo se koristiti kalkulatorima na mobitelu (sumnjate da ćemo igrati igrice ili slati poruke, ali meni stvarno treba kalkulator). Eto, to su prednosti i nedostatci ove škole prema mome mišljenju. Možda netko drugi ima drukčije mišljenje, neću ga osuđivati ako ima. Kristijan Matijević, 7.a 28 29

16 Život u školi LIKOVNE RADIONICE u 3.a igra ali kakva Život u školi Pavlek Patrik, 3.a BOŽIĆNI I NOVOGODIŠNJI SAJAM Martin Čačković, 3.a Lena Gluhak, 3.a Šahovska grupa Osnovne škole Grigora Viteza djeluje već treću godinu za redom. Trenutno imamo četiri stalna člana, ali povremeno dođu i drugi učenici odigrati koju partiju. Sastajemo se svaki petak A tjedan 7. i 8. sat u prostorijama knjižnice. Često nam se pridruži i knjižničar, koji rado prihvaća svaki šahovski izazov. Prošle godine smo od Zagrebačkog šahovskog saveza dobili pet novih, vrlo lijepih olimpijskih šahovskih garnitura, što nas je sve dodatno motiviralo. Na njima smo odigrali i prošlogodišnje prvenstvo škole (po eliminacijskom sustavu). Prvak škole je bio mladi Ivan Buidimlija, tada učenik 7.a razreda, koji je pokazao vrlo brz napredak u šahovskoj igri. Treba također istaknuti i nastup Borne Cara (također prošlogodišnji 7.a), koji je izgubio tek u finalu, te učenice Lane Sušec, tada učenice 1.a razreda, koja je u natjecanju sve iznenadila pobjedom protiv učenika 5. razreda. Pozivamo sve učenice, učenike, profesorice i profesore da nam se pridruže u navedenom terminu te da odigraju s nama koju partiju. dobro se zabavljamo i ujedno se lagano pripremamao i vježbamo za ovogodišnje prvenstvo škole, a možda i za neko izvanškolsko natjecanje. Nino Mandi, voditelj šahovske grupe Prije priredbe učenici posebnih i redovnih odjela ponudili su mnogo ručno izrađenih predmeta koje su napravili na likovnim radionicama sa svojim učiteljicama. Prodavali su ih za sitne novce na štandovima. Novac će iskoristiti za izlete, možda za posvajanje životinje u Zoo vrtu Zagreb ili za proslavu kraja školske godine. Novinari: Anđelina Alerić i Tvrtko Šapina, učenici 5. razreda Večer matematike Treću godinu zaredom, u našoj je školi održana Večer matematike. Ove godine smo oborili rekord s čak 280 sudionika! Osim učenika od 1. do 8. razreda i njihovih roditelja, i ove godine manifestaciji su se pridružili odgajatelji Dječjeg vrtića Iskrica sa svojim predškolarcima i njihovim roditeljima. Osim rješavanja zabavnih matematičkih zadataka, cilj ove manifestacije bio je provesti ugodno vrijeme u neformalnom druženju s djecom i roditeljima u ambijentu naše škole. Organizator je Hrvatsko matematičko društvo uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Zahvaljujemo svim učiteljima i stručnim suradnicima koji su pomogli u organizaciji manifestacije, a najviše učenicima naše škole, bez kojih ničega ne bi bilo. Voditeljice projekta: Ana Bajo i Antonija Radoš Ovako su Karlo i Anita (2.e) dočekali svetog Nikolu; uz pisma su, naravno, očistili i pripremili čizmice! Učiteljica: Koraljka Žepec, prof. reh. USUSRET BOŽIĆU Jako smo se veselili Božiću, izrađivali radove i ukrašavali učionice i školske hodnike. Znali smo da nakon Božića ostajemo kod kuće na zasluženim zimskim praznicima! Radove izradili učenici 2.e, 2.f, 4.e BOŽIĆNA I NOVOGODIŠNJA PRIREDBA U 2015./2016. U OŠ GRIGORA VITEZA Božićna priredba u našoj školi održana je 18. prosinca Priredba je bila podijeljena na dva dijela; na božićni i novogodišnji. U božićnom dijelu nastupali su mnogi učenici od 1. do 8. razreda. Zbor je pjevao različite pjesme vezane uz Božić, slušali smo recitale, igrokaze, pjesme, rappjesme, ples. Neke od pjesama su: Narodi nam se, Bijeli Božić, Božićni rap, Moj Isus i druge. Drugi dio obilovao je zabavnim programom. Publiku su oduševile pjesme s pokretima, rap pjesme, bubnjanje i plesna skupina RN. Kao i svake godine oduševio nas je plesni par koji otplesao klasične plesove- samba, cha-cha- cha i jive. Naša učenica Magdalena Vidas iz 6. razreda i njezin plesni partner Jakov Bjeljac članovi su Plesnog kluba Petrinja. Voditelji priredbe bili su Teuta Galošić i Borna Car. Izvješće napisali novinari OŠ Grigora Viteza Učiteljice: Hrvojka Forjan, prof. reh. i Koraljka Žepec, prof. reh

17 obljetnice SJEĆANJE NA ŽRTVE VUKOVARA 17. i 18. studenoga obilježili smo tragične događaje u Vukovaru, na Ovčari i Borovom Naselju. Učenici 7. i 8. razreda još su u listopadu posjetili Vukovar; spomen ploče s imenima poginulih hrvatskih branitelja, polje križeva, legendarnu bolnicu i Muzej grada Vukovara. 17. studenoga Ujutro su učenici 7. i 8. razreda gledali film Vukovar Učenici 4.e/5.e pale lampaše na Ulici grada Vukovara Još jedna priča o Vukovaru Vukovar. Većina će prvo pomisliti na onih groznih 87 dana tijekom kojih je grad bio pod opsadom, no Vukovar je nešto puno više od ratom razorenog grada. Njegova povijest počinje još prije pet tisuća godina kada počinje naseljavanje vukovarskog područja. A tragovi iz tog razdoblja pronalaze se i danas na brojnim arheološkim lokalitetima. Vukovar je stari barokni grad u kojem se nalazi dvorac Eltz, također iz doba baroka. Danas je to Gradski muzej. Osim dvorca, poznatije povijesne građevine u Vukovaru su župna crkva sv. Filipa i Jakova, te pravoslavna crkva sv. Nikole. Svi su čuli i za slavnu Vučedolsku golubicu nastalu krajem trećeg tisućljeća pr. Kr. te vukovarski vodotoranj iz koji je Upoznali su tragičan slom Vukovara, razaranje grada, učestalo bombardiranje i progon stanovništva koje je počinila srpska vojska. Pred školom su zapalili svjećice i složili ih u obliku slova V U K O V A R. Smračilo se, a pred školom je svjetlucala riječ Vukovar. Svi su se tiho i mirno uputili prema Ulici grada Vukovara gdje su učenici viših razreda zapalili svijeće uz 2.a na putu prema Ulici grada Vukovara ujedno i simbol stradanja i otpora grada te kobne godine. Toranj je pogođen s više od 600 neprijateljskih projektila, ali nije se urušio. Za vrijeme opsade grada na vrhu tornja se vijorila hrvatska zastava. U Vukovaru je živjelo oko Hrvata. Nažalost, velik broj njih poginuo je ili nestao u najkrvavijoj bitki Domovinskog rata - bitki za Vukovar. Bitka je započela 25. kolovoza, redovitim granatiranjem grada. Sljedeća tri mjeseca bila su najgore razdoblje vukovarske povijesti. Zračni napadi i granatiranja grada bili su redovita pojava, svaki dan ljudi su pogibali, bili ranjavani ili su morali napustiti svoje domove. U bolnicu su svaki dan dovodili nove pacijente, a bolničko osoblje spavalo je na nogama. Unatoč tome, hrvatski branitelji uspješno su branili grad, a na Trpinjskoj rub kolnika. 18. studenoga Prva dva školska sata posvetili smo razgovoru o mnogim poginulim i ubijenim ranjenicima kao i ljudima odvedenim na strijeljanje ili u zatvore gdje ih je nevine zlostavljala srpska vojska bivše države Jugoslavije. Novinari OŠ Grigora Viteza 17. studenoga zapalili smo u školskom dvorištu lučice u obliku imena VUKOVAR cesti pod vodstvom Blage Zadre uništili čak 30-ak tenkova i jedan avion, a stradalo je 500-tinjak pješaka neprijateljske vojske. Zbog tog događaja Trpinjska cesta poznata je i pod nazivom groblje tenkova. Neprijatelj nije birao žrtve. Pogibali su svi. Nisu pošteđeni ni mladi ni stari, žene, djeca, čak ni trudnice. Grad je pretrpio goleme štete, kuće su uništene, kao i povijesne građevine. Jako puno ljudi je ostalo bez doma. Ali Vukovar se nije dao. Branili su ga njegovi građani, ostali Hrvati, pa čak i državljani drugih država. Bolnica je bila puna i svakim je danom pristizalo sve više ljudi. Nažalost, iako je Vukovar i dalje bio uspješno branjen, sela u njegovoj okolici su pala, a njihovo stanovništvo prognano je ili ubijeno. 13. listopada Crveni križ pokušao se probiti do vukovarske bolnice kako bi iz nje izvukao Posjet Vukovaru U rano jutro, 14. listopada ove godine, 8.a je krenuo u posjet Vukovaru. U vrijeme kada se neki ljudi još bude, mi smo stigli u Vukovar. U točno 10 sati ujutro počinje prezentacija pod imenom Domovinski rat. Govorili smo o položaju Hrvatske, Hrvatskom proljeću, političkim odrednicama ustava SFRJ i njegovog raspada nakon smrti Tita, ideji o stvaranju Velike Srbije, demokratskih promjena u Hrvatskoj, prvom hrvatskom predsjedniku, a potom i Domovinskom ratu, braniteljima, narodnoj gardi i okupiranim područjima. Unutar prezentacije spomenuta je i pjesma Hrvatska, moja domovina Drage Ivaniševića. Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, ranjenike, ali konvoj se vratio u Đakovo neobavljena posla. Dva dana kasnije Vukovar je potpuno okružen neprijateljskim snagama. Sljedećih dana stanje u gradu se pogoršavalo, povećavao se broj žrtava kao i teror nad civilima. Ponovni pokušaj izvlačenja ranjenika iz bolnice rezultirao je sa 102 izvučena ranjenika. Bolnica je raketirana iako je na njoj bio jasno vidljiv znak Crvenog križa. Zbog toga su svi bolesnici i bolničko osoblje bili smješteni u skloništu bolnice. Početkom studenog napadi na grad ne jenjavaju, branitelji imaju sve manje i manje streljiva, ljudske žrtve su iz dana u dan sve veće, a neprijatelj i dalje nemilosrdno raketira grad i okolicu pokušavajući ga osvojiti. 12. u mjesecu pala je komunikacija Vukovar-Borovo Naselje, a naslućivao se i pad grada. To se i dogodilo. 18. studenog, grad je pao. Na vodotornju se više nije vijorila hrvatska zastava. No najgori zločini tek će se dogoditi. Izmučeni građani grada heroja progonjeni su, masakrirani, odvedeni u logore, zatvore, mnogi su odvojeni od svojih obitelji. Za neke se ni danas ne zna njihova sudbina. Većina branitelja je ubijena. Stravičan zločin počinjen je na farmi Ovčari nedaleko od Vukovara. Naime, nakon pada grada, Srbi su iz bolnice odveli oko 200 ranjenika i bolničkog osoblja mučili ih, ubili te ih bacili u masovnu grobnicu pronađenu godine. Identificirano je oko 190 žrtava među kojima su i žene, trudnice, djeca, starci, čak i strani državljani. Većina njih je bila ranjena za vrijeme opsade, a njihovim ozljedama su doprinijeli i pripadnici JNA koji su se kukavički iživljavali nad njima prije strijeljanja. Četvero zarobljenika podleglo je tom iživljavanju. U spomenutom hangaru danas se nalazi Spomen dom Ovčara. Ali Vukovar je vraćen Hrvatskoj. Tin Sappe, 1.c Hrvatska je riječ koju naučih od majke Poslije toga pukovnik nam je održao i drugu prezentaciju, Bitka za Vukovar, s početkom u 11 sati. Pričali smo o zemljopisnim odrednicama i mjestopisnoj orijentaciji grada Vukovara, zamisli strategijske napadne operacije neprijatelja, stanju pred operaciju u istočnoj Hrvatskoj, planiranju obrane Vukovara, gradskom I još uvijek ponosno stoji na obali rijeke Dunav. Razoren grad polako se obnavlja, i dalje se oplakuju poginuli, ali život teče dalje, poput Dunava. Hrvatska zastava opet se vijori na vrhu sada razorenog vodotornja koji i dalje stoji kao podsjetnik da se ovakvi zločini ne smiju ponoviti. Marta Kostelić, 8.a naselju. Uz to smo pričali i o omjeru vojnih snaga, kukuruznom putu znanom i kao put spasa, izvlačenju iz okupiranog Vukovara te koncentracijskim logorima gdje su ljudi bili odvedeni. Bez puno zastajkivanja krenuli smo prema bolnici gdje smo oko 13:20 slušali priče koje su se ondje odvijale za vrijeme rata. Tamo je znalo biti dovedeno od 60 do 80 ljudi dnevno, a prije pada Vukovara u bolnici je bilo 450 ranjenika i 300 medicinskog osoblja. Bolnica je primala sve, bez obzira na nacionalnost. Nakon toga smo posjetili Gradski muzej Vukovar. On je jedan od najmodernijih muzeja s obzirom na tehnologiju koja se ondje nalazi. Vidjeli smo arheološke zbirke. Saznali smo za razne kulture: Vučedolska kultura, Badenska kultura, Kostolačka kultura, 32 33

18 Jošua Matić, 2.c Vinkovačka kultura itd. Vidjeli smo primjerak Vučedolske golubice, iako je dokazano da je ptica koja je izrađena zapravo jarebica, i Vučedolsku čizmicu, pronađenu godine, za koje se smatra da su simboli grada Vukovara. Također smo u svojoj šetnji kroz muzej vidjeli i etnografsku zbirku. Nakon toga smo dobili mali predah i konačno ostavili stvari u Hostelu Zagreb malo izvan Vukovara. No nismo dobili dugo vremena jer smo oko 16 sati bili u posjetu Muzeju Vučedolske kulture gdje smo mogli vidjeti razne primjere Vučedolske kulture, kao na primjer vučedolska kola. Kada smo se vratili u hostel te odgledali film pod imenom Masakr na Ovčari, a nakon mukotrpnog dana, otišli smo u klub gdje smo proveli vrijeme do deset sati navečer. Drugog dana buđenje je bilo rano, nakon doručka u 8 sati uputili smo se u vojarnu. Vidjeli smo tenkove i razna prijevozna vozila, slušali o raznim pješačkim minama i vidjeli ih te imali priliku vidjeti zrakoplov MiG 21. U izložbi koja se još uvijek nalazi na području vojarne imali smo priliku vidjeti razna oružja i bombe (prave i ručno izrađene). Na putu prema Trpinjskoj cesti, znanoj kao i groblje tenkova prošli smo i imali priliku vidjeti kukuruzni put, odnosno put spasa. Čuli smo nekoliko riječi o Blagi Zadri, jednom od najvećih heroja Domovinskog rata, i Siniši Glavaševiću koji je bio hrvatski novinar i ratni izvjestitelj. U 11:20 sati stigli smo na memorijalno groblje gdje su pokopane žrtve Domovinskog rata. Ono je podijeljeno u 4 aleje: za branitelje, za civilne žrtve, za umrle članove obitelji i za ratne vojne invalide. Tamo se nalazi spomenik, križ s vječnim plamenom. Masovnu grobnicu na Ovčari posjetili smo oko podneva. Najmlađa žrtva je imala 16 godina dok je najstarija imala 72 godine. Tamo se nalazio i spomenik s ranjenom golubicom. U Spomen domu Ovčara, slušali smo o ranjenicima, vojnicima i civilima. Bili su tučeni i prebijani. U toj prostoriji umrle su četiri osobe. Na zidovima su bile poredane slike i imena osoba koje su ubijene, a jedino što je ostalo od hangara su samo ogromna metalna vrata na ulazu. Nakon kratkog posjeta vodotornju i ručka, uputili smo se na još jednu prezentaciju pod imenom Vrijednosti mira. Slušali smo o Povelji Ujedinjenih naroda, općim pravima, međunarodnim ugovorima te međunarodnim običajnim pravima, Domovinskom ratu, Brijunskoj deklaraciji, Nicolasu Borsingeru, te Planu Z4. Dragutan Tadijanović: Rat je zločin protiv mira. U kvizu koji je uslijedio, pod imenom Živjeti Vukovar, pobijedila je Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića dok je naša škola zauzela drugo mjesto. I nakon iscrpna dva dana posjeta Vukovaru krenuli smo iz Vukovara u Zagreb u 15:40 sati, a nakon duge vožnje stigli u poznati Zagreb, te je time bio završen naš posjet Vukovaru, gradu istinskih heroja Nika Čajić, 8.a Dragi grade Vukovaru, ja se tebi jako divim. Kroz tebe je prošlo mnogo ljudi. Žao mi je zbog rata. Kad odrastem željela bih te posjetiti. U školi smo čitali priču i pjesmu o tebi. Tvoji građani su sigurno tužni i uplašeni. Nadam se da ćeš opet postati veliki, hrabar grad. Čula sam puno priča o tebi. U tim pričama si za vrijeme rata bio jako hrabar. Ostani takav. Puno pozdrava od Karle. Karla Puntarić Karla Puntarić, 4.a Bio je siječanj, tada sam saznao da imam priliku doživjeti tako veliko iskustvo, naučiti toliko puno o tako velikoj kulturi na drugom kraju svijeta. Svi smo bili jako uzbuđeni i jedva smo čekali da dođemo u Kinu. Stigli smo u hrvatsko veleposlanstvo u Budimpešti, poveli su nas u razgledavanje. Krenuli smo u Pariz iz kojeg smo letjeli za Šangaj. Let je trajao čak jedanaest sati. Kada smo sletjeli, bili smo očarani veličinom aerodroma. Dočekale su nas naše volonterke Jessica i Rita pkoje su nas odvele u hotel. I tada je naša avantura počela. Nismo mogli vjerovati da Šangaj ima tako visoke zgrade i nebodere, no to je bio samo početak naših iznenađenje. Dobili smo ruksake i u njima potrebnu opremu za preživljavanje u ovome ogromnom gradu. Nismo vidjeli ništa, no već smo bili očarani prerkasnim ljudima i njihovom energijom. Upoznali smo se s djecom iz čak 24 zemlje, doživjeli kulturu Kine i zabavili se, već prvi dan. Sutradan smo imali lekcije kulture i jezika te smo posjetili shopping centar u blizini, a otkrili smo i nešto na čemu smo živjeli iduća dva tjedna tzv. poocky, veličanstveni štapić umočen u čokoladu. Treći dan smo išli na predavanje na sveučilište. Tamo su nam govorili o Šangaju i samoj Kini te su nas pozvali da tamo studiramo. Možda bih i išao da moja obitelj nije tako daleko i da imaju europsku hranu. Sutradan smo imali slobodan dan te smo išli posjetiti hram i muzej povijesti Kine. No za njega nismo imali previše vremena. Nakon kratkog razgledavanja Šangaja, otputovali smo u malo kinesko selo. Tamo je bilo prekrasno, bili smo smješteni u vilama koje su puno bolje uređene od hotela. Tamo je počeo pravi odmor. Prvi dan smo razgledavali, a navečer smo išli na kazališnu predstavu na vodi. Nakon predstave vratili smo se u naše vile. Jedan dan smo imali vodene borbe u tzv. watertownu, što je bilo odlično iskustvo i putovanja Moje putovanje Šangaj dobra zabava. U centru smo gledali te visoke nebodere i samo smo u tišini šutjeli i promatrali, jednostavno nismo mogli vjerovati. Bili smo VIP gosti pa su nas odvezli sve do 258. kata. Kada sam pogledao dolje, taj trenutak mi je bio nepojmljiv, jednostavno neobjašnjiv, ne samo meni, svima nama. Na zadnjem katu je bio restoran, s azijskom i europskom hranom, u kojem mogli smo jesti neograničeno. Bio je to za nas spas. Nakon tjedan dana napokon smo jeli pravu europsku hranu. Slijedeći dan smo išli u kupovinu, točnije u razgledavanje Nanjing Roada gdje se nalaze svi najluksuzniji dućani. Nakon šetnje prošetali smo se Bundom. Zadnjeg dana smo posjetili tzv. fake-shop. Tamo je bilo svega i već u prvom dućanu sam kupio pet pari Ray-Banica za 60 kn. Bili smo tamo skoro cijeli dan. Nakupovali smo svega i svačega, stvari koje su nam trebale i stvari koje nisu. Jedva smo došli do hotela sa svojim velikim crnim vrećama za smeće. Sutra je bio zadnji dan, svi su bili jako potišteni i tužni, no željeli smo iskoristiti svaku sekundu zajedno. Navečer smo imali oproštajnu ceremoniju i tulum, tzv. after-party. Svi smo se odlično zabavili. Bio je to posljednji pozdrav s Kinom, našim volonterkama i uspomenama koje će uvijek ostati u našim srcima. Do Pariza je let trajao 14 sati. Prespavali smo u Parizu i to je bila odlična prilika da razgledamo i taj grad. Vratili smo se u Budimpeštu i tada smo bili samo par sati od kuće. Bili smo umorni, iscrpljeni i jedva smo čekali leći u svoj krevet, no također smo bili jako zadovoljni zbog svih divnih uspomena i prekrasnih ljudi koje smo upoznali. U Zagrebu smo razmišljali da ovo nije kraj naše avanture te da ćemo se sigurno opet vidjeti s nama dragim ljudima jer ipak smo sklopili divna prijateljstva koja ne bi vrijedilo samo tako zaboraviti. Ivan Budimlija, 8.a 34 35

19 JESTE LI ZNALI vedre stranice da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane? da se godišnje u restoranima posluži oko milijardu puževa? da mačke ne osjećaju sladak okus? da je Abraham Lincoln imao protezu za zube od drveta, kao i većina ljudi tog vremena? da su šanse da se rodite 29. veljače prijestupne godine 1 prema 1461? da je London bio prvi grad koji je imao populaciju veću od milijun stanovnika, a sada je 13. grad po naseljenosti sa 8 milijuna stanovnika? da na Uranu ljeto i zima traju po 21 godinu? da čovjek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litru sline? da u prethodnih godina nijedna životinja nije pripitomljena? da se zrak pretvara u tekućinu na -190 C? da su u New Yorku sve općine otoci, osim Bronxa? da je zlatna ribica jedina životinja koja može vidjeti i infracrvenu i ultraljubičastu svjetlost? da je prvi sladoled napravljen u 18. stoljeću u sicilijanskom gradiću Taormini uz pomoć snijega s obronaka Etne, jedinog živog vulkana u Europi? da su stari Grci i Grkinje često nosili sitan novac u ustima jer na odjeći nisu imali džepove? da gornje trepavice čovjeka prosječno čini 150 do 200 dlačica, a donje samo 60 do 100? da dugorepa lasta, koja živi u zapadnim krajevima Indije, leti brzinom od 250 do 320 kilometara na sat? Kaže prijatelj prijatelju: - Jesi li čuo da postoji život izvan neta? - Lažeš, daj link! Dolazi sin sav sretan iz škole i otac ga pita zašto je tako sretan. Sin: - Danas sam jedini odgovorio na učiteljičino pitanje. Otac: - Bravo, sine, a koje je bilo pitanje? Sin: - Tko je razbio prozor? Tata, tko je pametniji, sinovi ili očevi? - Pa očevi, naravno. - Tata, a tko je izmislio žarulju? - Edison. - A zašto nije Edisonov otac? SMJEHOMAT Dođe programer na benzinsku naliti gorivo. - Želite li 95 ili 98? - Što, nemate XP? Pita profesor povijesti Ivicu: - Što je bilo nakon Napoleonove smrti? - Sprovod, profesore. Učitelj objašnjava vrste glagola i na kraju upita Muju: - Kakav je glagol kihnuti? Mujo: - Zarazni. Lako je bilo Newtonu pronaći Newtonov zakon. Zašto nije pronašao Jules-Lencov, na primjer? Pita učiteljica Pericu: - Pomaže li ti tata još uvijek s domaćom zadaćom? - Ne više. Ona zadnja jedinica ga je totalno slomila! strne stranice ANIMALS Complete the rossword below Across 2. It is very small. It has got eight legs. It can make anet. It 2 lives on the wall. It 4 eats insects. 6. It is green and very quick. It has got a 6 long tail. Itcan lose its tail. It lives on the 8 rocks. It eats insects. 7. It is black and white, cute and 10 clever. It has got a beak. It can swim in the sea. It lives in the 11 Antarctic.It eats fish It is small and clever. It has got a long tongue and 13 a long tail. It can change colours. It lives in the jungle. It eats insects. 11. It is green and small. It has got a long tongue. It can stand on a lilypad. It lives in a pond. It eats insects. 12. It is lively. It has got a long tail. It can climb a tree and catch a mouse. It lives in the house. It eats mice. 13. It is man s best friend. It lives in the house. It eats bones. It can bark. It has got fur and big teeth Written and designed by: Lena Čuraković (3.a), Anja Kljaić (3.a), Marta Graovac (3.a), Iskra Car (4.a), Ruta Rogina (4.a), Ivan Brnjac (4.a), Ana Budimlija (4.a), Tina Tomašić (4.a), Karla Puntarić (4.a), Robert Tanjić (4.a), Matej Bedenic (4.b), Mak Terbovc (4.b), Antun Juriša (4.b), Sven Janči (4.b) THE FANTASTIC VOYAGER This is the Fantastic Voyager. He is capable of all possible powers. Humans can only dream about some of them. He has unbelieveable strength and he can run at warp speeds. He possesses all knowledge and can do just about anything. He can generate a superlarge ball of energy called the Justice Bomb. The Justice Bomb has the ability to devastate an entire planet. His real identity and weakness are a secret. He can even violate and bend the laws of physics. He can create identical clones just by raising a hand at a person. He has sharp senses and he can even see someone on the other side of planet Earth! His costume used to be a blue and yellow jumpsuit with a blue cape, but it was changed to a dark gray jumpsuit with a large Starfleet emblem on his left legsleeve. Basically, he s immortal. Other powers include the Ray of Federation (neon discharges in the shape of Starfleet emblems), the 7 1 Discs of Energy (energy discharges), the Fire Bomb (fireballs twice stronger than normal), shapeshifting, teleporting, surviving in space etc. When he places a Red Star Ring on his left legsleeve, he becomes the Red Star Voyager. In this form he has the same abilities, but is extremely aggressive, even with his allies. His jumpsuit becomes white, with the Starfleet emblem changing its colour scheme to two different shades of pink. His skin and hair also become pink, but in different shades. He also has red eyes. 5 Down 1. It is dangerous. It hasn t got legs. It can climb a tree. It lives in the jungle and forest. It eats small animals. 2. It is grey and dangerous. It has got fins and sharpteeth. It can swim very fast. It lives in the sea. It eats fish. 3. It is very clever and friendly. It lives in the sea. Iteats fish. It can swim very fast. It can jump and doacrobatics. 4. It is grey and very big. It has got big ears. It candrink a lot of water. It eats grass and leaves. It lives in the savannah and in the jungle. 5. It is fast. It has got fins. It can swim. It lives in thesea or in the lake. It eats seaweed or smaller fish. 8. It is big, brown and dangerous. It has got a small tail. It can swim and run very fast. It lives in the forest. It eats fish, berries and honey. 9. It is brown and small. It has got spikes. It can roll. It lives in the forest. It eats fruit and insects

20 vjetar u leđa Sudjelovanje naše škole u projektu Erasmus+ Promjenom školskog kurikuluma uveli smo nove informatičko-komunikacijske tehnologije u nastavu te na taj način modernizirali nastavni proces i učinili ga bližim i prihvatljivijim našim učenicima. Kod učenika s niskim razinama osnovnog znanja uz pomoć IKT-a u nastavi povećali smo njihove kompetencije učenja te smanjili broj učenika koji ranije napuštaju školu. Uz pomoć novih tehnologija omogućili smo im, bez obzira na to po kojem se planu i programu školuju, pristup visokokvalitetnim obrazovnim sadržajima u duhu vremena te smo ih osamostalili u upotrebi e-udžbenika. To smo mogli učiniti jer smo putem ovog Projekta osposobili profesorski kadar i dodatno ojačali njihove stručne kompetencije odlascima na Promicanje europskih vrijednosti Svi sudionici projekta članovi su e-twinning portala na kojem razmjenjuju informacije s kolegama iz nekoliko europskih zemalja te se pripremaju za nove mobilnosti i usavršavanja. Baš uz pomoć e-twinninga pronađeni su novi partneri za naš budući Projekt K2. Ravnateljica škole prepoznala je i priznaje stečene vještine i znanja sudionika u projektu te im je za njihov trud izdala Uvjerenje o stručnom usavršavanju kao i Europas Mobillity, dokument na hrvatskom jeziku. Preko svoje web-stranice, školskih novina i sl., škola je aktivni sudionik u promociji aktivnosti programskih rezultata i na taj način promiče europske vrijednosti. Pripremila: Maja Vunderl Pasarić, koordinatorica Projekta edukaciju i mobilnosti pokrivene ovim Projektom. Sudjelovanjem u projektu Erasmus+ osmero naših profesora različitih struka sudjelovalo je na osam raznih tečajeva u vezi s temom Projekta. Za vrijeme edukacije u nekoliko europskih zemalja stekli su nova znanja, iskustva i vještine koje su nakon povratka u školu razmijenili sa svojim kolegama. Škola je integrirala stečena znanja svojih sudionika u Projektu mobilnosti u svoj kurikulum te se sada koriste nove tehnologije u nastavi u redovnim i u odjelima u kojima se školuju učenici s posebnim potrebama. Upotrebom IKT-a u nastavi omogućena je bolja i lakša individualizacija zadataka te se i na taj način postiže veća motivacija kod učenika za učenja. IKT u nastavi omogućuje lakši pristup novim sadržajima te potiče izvrsnost, ali i olakšava rad sa darovitim učenicima. Kao što je bilo i predviđeno Projektom, škola je opremila školsku knjižnicu tabletima, smart TV-om, projektorom i internetom i omogućila slobodan pristup novim sadržajima učenicima i profesorima i osuvremenila način rada. Uz pomoć roditelja, kako je i predviđeno Projektom, opremljene su i pojedine učionice za redovne i učenike s posebnim potrebama. U skladu s novim potrebama u odgoju i obrazovanju, a sve u cilju smanjenja rizika od ranijeg napuštanja škole posebno kod učenika koji su slabo motivirani za učenje te onih s niskim razinama znanja, škola i dalje ulaže u infrastrukturu i tehnologiju. Učenici 5.e E-škole Naša Škola postala je i sudionik pilot projekta Carneta: E-škole koji će nam pomoći da novim tehnologijama opremimo informatičku radionicu, a pristup internetu dostupan u cijeloj školskoj zgradi. Sudionici mobilnosti u projektu Erasmus+ ostvarili su kvalitetne kontakte sa sudionicima iz drugih europskih država te se na temelju tih poznanstava planiraju novi projekti. Škola se već prijavila na Projekt K2 s još šest europskih država, a sama tema projekta prirodni je nastavak našeg već izvršenog projekta i povezan je s daljnjim zaustavljanjem ranog napuštanja škole te položajem manjina u školi. Tržnica dobrote 6.a razreda Učenici 6.a razreda na Tržnici dobrote Ovo nije obična tržnica. Stalno je otvorena i dobrote u njoj ima u izobilju. U našoj Tržnici dobrote promičemo humanitarne vrijednosti i postajemo svjesni kako je stvarno bogatstvo u sposobnosti i dobroj volji da svojim pozitivnim djelovanjem mijenjamo svijet oko sebe ne očekujući ništa zauzvart. Biti dobar je plemenito. Učiti druge da budu dobri je još plemenitije, naša je misao vodilja i naš moto. U prvom našem projektu prikupljali smo pomoć, hranu, odjeću i druge razne potrepštine UČENICI KOJI MOGU VIŠE Već nekoliko godina psihologinja škole radi sa grupom odabranih učenika četvrtog razreda te generacije. To su učenici koje su njihovi razredni kolege i učitelji prepoznali kao darovite. Jednom tjedno, psihologinja s ovim učenicima održava kreativne radionice na kojima učenici proširuju svoja znanja, uče na drugačiji način, stvaraju prezentacije uz pomoć IKT-a, kreativno pišu, posjećuju različite ustanove i manifestacije i još mnogo toga. Prošle školske godine grupni projekt bio je na temu Sunčevog sustava. Učenici su metodom kaširanja izradili planete te smo ih izložili u hodniku na prvom katu škole. Učenici koji su izradili sustav: Anđelina Alerić, Jakov Berečki, Nina Ivković, Martin Kuhar, Sunčev sustav je napravljen tako da poštuje omjere u veličini i razmaku između pojedinih planeta vjetar u leđa za pet obitelji slabijeg imovinskog statusa iz naše škole. Dirnuti toplim reakcijama tih obitelji osjetili smo potrebu, želju i volju i dalje djelovati šireći empatiju i nesebičnost kako bismo uljepšali i olakšali život onima kojima je naša pomoć potrebna. Upravo sada pokrećemo novu akciju kojom ćemo potaknuti cijelu školu na sakupljanje plišanaca za humanitarnu udrugu Krugovi. Sredstva koja udruga Krugovi dobije dobrovoljnim donacijama za plišance, daruju se roditeljima djece oboljele od teških bolesti. Već imamo u planu i sljedeću akciju za djecu bez roditelja koja borave u Kući ljubavi na Savici. Kao razred sretni smo i ponosni što sudjelujemo u nečem tako plemenitom i dobrom i što ćemo ove godine upravo ovim našim projektom predstavljati našu školu na Smotri građanskog odgoja. Za sebe osobno mogu reći kako sam ispunjena i radosna što sam dio Tržnice dobrote jer smatram da je vrijedno i dobro pomagati drugima i donositi osmijehe na lica onima koje život baš nije pomazio. Ena Milić, 6.a Tihana Lončarek, Mirta Perišić, Matej Rajić, Rea Sobošćan i Slaven Vela. Grupa učenika 4.a i 4.b razreda posjetila je Muzej iluzija te manifestaciju Znanstveni piknik. Znanstveni piknik je manifestacija koja se već nekoliko godina održava u Zagrebu, a svrha joj je popularizacija znanosti. Sudjelovali smo u različitim aktivnostima. Nakon predavanja o Hermanu Potočniku Noordungu (pioniru astronautike), sudjelovali smo na raznim zanimljivim aktivnostima: mikroskopirali smo, upravljali robotima na daljinski, ležali na čavlima, pisali Brailleovim pismom, elektrizirali se na Graffovom generatoru, vidjeli mnogo zanimljivih pokusa Proveli smo nekoliko sati u odličnoj zabavi, a mnogo toga smo i naučili! Jedva čekamo sljedeći Znanstveni piknik! Znanstveni piknik: Graaffov generator - Mak Terbovc i Antun Juriša 38 39