LIST UČENIKA OŠ GUSTAVA KRKLECA Školska godina 2008./2009.

Transcription

1

2 Bruno Pinević 8. a Narcisa Traunikar 8. c Dora Kokanović 8. c Dajana Jorgić 8. a LIST UČENIKA OŠ GUSTAVA KRKLECA Školska godina 2008./2009. Uvodnik Broj 15 Antonia Lukić 7. d Lucija Nekić 8. b Karlo Radović 5. b Novi broj Krgusa u vašim je rukama. Na njegovim stranicama oživio je čudesni svijet života škole. Saznat ćete sve o našim pobjedama, uspjesima, putovanjima, odlascima na terensku nastavu, zanimljivim posjetiteljima kao i o uzbudljivim i neobičnim aktivnostima koje su se odvijale u našoj školi. Upoznat ćete novu ravnateljicu, saznati kakva se glazba sluša u školi, što gledamo, što čitamo i još puno više toga. Zahvaljujemo svima koji su svojim radom, maštom i kreativnošću iznjedrili novi broj Krgusa. Otvorite stranicu Krgusa i zaronite u čudesni školski život Krkleca Vaše uredništvo! SADRŽAJ: IMPRESSUM Karla Golub 8. a Mihael Pleše 8. a Uvodnik 1 Osvojila me škola Gustava Krkleca 2 razgovor s ravnateljicom Slavicom Vukčević Tema broja Glazba vaše i naše mladosti 4 Događajnica 8 Eko stranice 18 Sličice s terenske nastave 20 Putopis - Moj pariški dnevnik 22 Razgovor s Mirom Gavranom 24 Prikaz knjige - Kako je tata osvojio mamu 25 Izdavač: Osnovna škola Gustava Krkleca, Božidara Magovca 103, Zagreb Za izdavača: Slavica Vukčević, ravnateljica Uredništvo: Marija Ćavar Sopta, prof. hrvatskoga jezika Mihaela Marenić, prof. matematike i informatike Sašenjka Žalac, učiteljica razredne nastave Lucija Samac, Ida Žrvnar, Luka Naglić, 7. b Matea Macan, Anamarija Beljan, Ira Renko, Paula Jančić, Fran Šutalo, Dino Bolić, 6. d Uvijek ću pamtiti prvu objavljenu pjesmu - 26 Nada Zidar- Bogadi Gledali smo za vas: Mamma Mia 27 Duhovne stranice 28 Grafička urednica: Tanja Raguž, dipl. ing. grafičke tehnologije Likovna urednica: Lidija Župan, akademska kiparica Likovno literarni podlistak 29 Engleske stranice 38 Što djeca kažu Zabavne stranice 40 Naslovnica: Ivan Kujundžić, 6. b, Luka Penava, 8.d Fotografije: Članovi školskih fotogrupa razredne i predmetne nastave Tisak: Lucija Kraljević 6. c Antonio Blažević 6. c Davor Š. 6. b

3 INTERVJU je otvorio prozor u svijet. Svakom je sve dostupno. U malim mjestima, djeca nemaju dovoljno športskih terena i nemaju blizinu bazena. U Zagrebu djeca imaju sve nadohvat ruke. 3. Što Vam se sviđa u našoj školi, a što biste mijenjali? Osvojila me Škola Gustava Krkleca U svaku školsku godinu ulazimo s nekim novinama, promjenama koje zahvaćaju različite dijelove školskog života. Osnovna škola Gustava Krkleca u ovu je školsku godinu zakoračila na čelu s novom ravnateljicom gđom. Slavicom Vukčević.Iskoristili smo stranice Krgusa da saznamo malo bolje upoznamo s njom. 1. Kako ste se osjećali kad ste prvi puta došli u našu školu? Moj prvi susret s osnovnom školom Gustava Krkleca, datira negdje s om godinom. To je bila godina kada sam došla u uzvratni posjet, nakon druženja zagrebačkih škola na Plitvičkim jezerima. Ja sam, dakle, na Plitvička jezera dospjela te godine, nakon rata, kada me ministarstvo imenovalo ravnateljicom tamošnje škole. Prošlo je više od dvanaest godina boravljenja na Plitvicama gdje sam vodila tu malu školu. Ali, u međuvremenu, bilo je mnogo susreta sa zagrebačkim školama, među kojima mi je škola Gustava Krkleca na poseban način bila draga, a nadam se i moja sada već nekadašnja škola vama i bivšoj ravnateljici. Tako da smo više puta dolazili jedni drugima. Stvorili su se mostovima prijateljstva. Sjećam se da smo došli o dvadesetoj obljetnici škole Gustava Krkleca s djevojčicama koje su pjevale u oktetu. To je bilo jako lijepo. Posebno pamtim tridesetu obljetnicu koja je bila nedavno. Tada smo također sudjelovali u programu. Evo, od jeseni vodim i ovu, sada mogu reći našu školu Gustava Krkleca, nakon što je gospođa Jasenka Novosel otišla u mirovinu. Ja nisam ni sanjala da ću se jednoga dana prijaviti na natječaj i postati ravnateljicom ove škole. Sada ju već doživljavam kao da sam tu jako, jako dugo, a ne samo par mjeseci. 2. Po čemu se ova škola razlikuje od Vaše prijašnje škole? Razgovor s novom ravnateljicom prof. Slavicom Vukčević Svaka škola, bez obzira na brojnost učenika ili veličinu zgrade, nameće veoma složene obveze čelnog čovjeka koji je u situaciji da mora izmiriti strogost zakona i pravilnika sa živim tkivom škole, a to su djeca u dobi od sedam do četrnaest godina i nastavnim programom predviđenim za svaki uzrast od prvog do osmog razreda. Danas, u doba multimedijalnosti, nema velike razlike između urbanih škola i onih u manjim sredinama. Internet Škola Gustava Krkleca me je osvojila i svojim učenicima i svojim djelatnicima. Sama zgrada i njena unutrašnjost lijepa je i ugodna, premda joj treba obnove i možda dogradnje nedostajućih prostora. Ne radi se o tome da bilo što u školi treba mijenjati. U školstvu su potrebne promjene jer škola još uvijek nije zajednica učenja gdje djeca s radošću dolaze. Uvijek se sjetim Einsteina koji je rekao da djeci treba dati znanje na dar a ne na muku. 4. Po zanimanju ste prof. francuskog i talijanskog. Kako ste se i kad odlučili baš za taj životni poziv? Romanski jezici i romanska kultura obilježili su moj život i rad. Još u četvrtom razredu osnovne znala sam da ću biti profesorica francuskoga jezika. Moja učiteljica francuskoga, a kasnije i razrednica kriva je za taj moj izbor. Nastava stranih jezika u doba moga djetinjstva, tehnički gledano, nije bila tako napredna kao danas. Uz mnogo tekstova koristio se slikovni materijal i jako se lupalo po gramatici. Ali interes koji učitelj probudi kod učenika, postigavši da se on zaljubi u njegov predmet, držim najvećim umijećem. I vi ćete svoje učitelje po mnogočemu pamtiti i oni će, nadam se, obilježiti vaše živote. Kasnije sam francuskom dodala i talijanski. Počele su raditi večernje škole stranih jezika. Tako su me roditelji pustili van navečer, to je mojoj generaciji bio izlazak. Dečki su markirali, a cure su ih pokrivale kod roditelja. 5. Tema ovog broja Krgusa je glazba. Volite li vi glazbu i kakvu glazbu slušate? Za mene nema ljepšeg pitanja. Glazba mi je u krvotoku. Obožavam glazbu. Od Bacha pa do moderne glazbe. Sve volim i sve slušam. Bilo da se radi o vokalnoj ili instrumentalnoj glazbi, operi ili baletu. Jako volim i jazz. Majstorstvo improvizacije jazzera nikada neću moći dokučiti. Jedino što ne volim jest produkt subkultura, koje se, začudo, naziva glazbom. Velika je šteta da glazbena kultura ima tako malo prostora u okviru redovnog nastavnog programa. Glazbom i tjelovježbom trebao bi početi svaki radni dan. Ovaj glazbeni interval koji mi upražnjavamo pod velikim odmorima s osmašima, DJ ima, ublažava nemir i jurnjavu učenika školom. Mislim da bi, općenito govoreći, nasilja bilo puno manje kad bi djeca bila odnjegovana na glazbi. Čujem da negdje u Velikoj Britaniji u štalama kravama puštaju Mozarta pa daju više mlijeka. 6. Mnogi učenici ratuju s lektirom. Volite li Vi čitati? Koji Vam je omiljeni autor i najdraža knjiga? Koliko god mi je pitanje o glazbi bilo lako, toliko mi je ovo teško. Jer nakon tona pročitanih knjiga, Pet stoljeća romanske književnosti i jednako toliko hrvatske i svjetske književnosti, što podrazumijeva ne samo moja struka nego i opća kultura koju gradimo cijeli život, doista je teško izabrati najdražu knjigu. Međutim, mogu reći da mi od mladih dana pa do dana današnjeg posebno mjesto zauzima Cervantesov Don Quijote. S lektirom nipošto ne bi trebalo ratovati, nego čitati od malih nogu i polako se zaljubljivati u knjigu. Roditelji trebaju privoljeti djecu na čitanje, maknuti ih malo od čuda tehnike koja su ponekad i otrov za dušu. Matea Macan Anamarija Beljan, 6. d 2 3

4 TEMA BROJA Wolfgang Amadeus Mozart (Salzburg, Beč, 1791.) Glazba vaše i naše mladosti Povijest glazbe Glazba postoji otkad postoje i ljudi i uvijek je imala značajnu ulogu u čovjekovu životu. Mnoge iskopine, grobovi i zidovi pećina otkrivaju da su početci ljudi neraskidivo vezani uz glazbu. To potvrđuj i ostatci različitih predmeta koje su naši preci upotrebljavali za svirku. Glazba se u početku koristila kao magijsko sredstvo i najčešće je bila vezana uz ples, a imala je i obrednu ulogu vezanu uz različite religiozne ceremonije. Glazba se koristila i kao sredstvo za podizanje borbenog duha, a kasnije su svirka i pjesma pratile rad i obavljanje različitih poslova. Glazba se razvijala kao i ostale umjetnosti i najčešće povijest glazbe dijelimo na sljedeća razdoblja; glazba u primitivnoj zajednici, antička Grčka i Rim, rano kršćanstvo, srednji vijek, predrenesansna i renesansna glazba, barok, klasika, rokoko, romantizam, impresionizam i glazba dvadesetog stoljeća. Rock Prema ocjeni mnogih najveći skladatelj u povijesti glazbe. Bio je čudo od djeteta, savladao je note prije nego slova, s tri godine sklada jednostavne skladbe, s pet počinje održavati koncerte, dok sa sedam godina nastupa širom Europe održavajući klavirske koncerte. Zahvaljujući svom neobuzdanom duhu i nekonvencionalnom načinu života, Mozart živi u vrlo teškim uvjetima i bori se s neimaštinom. No unatoč teškim životnim prilikama, skladao je s nevjerojatnom lakoćom i zahvaljujući svom umjetničkom geniju, ostavio je neprocjenjivu glazbenu ostavštinu, premda umire u trideset i petoj godini kada većina skladatelja tek dosežu svoju umjetničku zrelost. Autor je devetnaest opera, četrdeset i devet simfonija do kojih se mnoge svakodnevno izvode širom svijeta, violinskih i klavirskih koncerata, sonata... Veličanstveni Requiem, kao i svoju najveću operu Čarobnu frulu, skladao je neposredno pred smrt. Requiem ostaje nedovršen, ali sluteći svoju smrt kao da ga piše sam sebi. Dovršio ga je Mozartov učenik Franz Xavier Süßmayr. Rock, skraćeno od rock and roll (često zapisano kao rock n roll ili r n r), vrsta je popularne glazbe, najčešće s vokalima, električnim i bas gitarama, te naglašenim, jakim ritmom u nekim podžanrovima rocka pojavljuju se i drugi instrumenti, primjerice saksofon. Kao kulturni fenomen, rock-glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, dok mu neki spočitavaju kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Izražavali se pozitivno ili negativno o rocku, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Popularna je širom svijeta i razvila se u veliko množinu vrlo različitih stilova. Žanr rock-glazbe je širok i nije strogo definiran - naziv rock često se koristi kao skupni naziv za veći broj različitih podžanrova od metala do soula. Izraz rock n roll se češće koristi za specifičnu vrstu rocka iz 1950-ih i 60-ih, a kraći rock za krovnu kategoriju. 4 5

5 TEMA BROJA Hip hop Hip hop ili rap je kulturni pokret koji se pojavio među urbanim Afro-Amerikancima, Jamajkancima i Portorikancima u Bronxu, kvartu u New Yorku sedamdesetih godina XX. Stoljeća i odatle se proširio po cijelom svijetu. Četiri glavna obilježja hip hop kulture su repanje, DJ-anje, grafiti i breakdance. Neki drže beatbox petim elementom hip hopa, a neki bi mu dodali i politički aktivizam. Sve ovo čini hip hop stilom života a ne samo glazbom. Iz mnoštva hip hop glazbenika izdvojili bismo samo neke: Tupac Amaru Shakur, MC Hammer, Emine, Snoop Dog i mnogi drugi. Što su rekli o glazbi... Mihael Jandrej, prof. povijesti Slušam sve, ali najviše rock; Prljavo kazalište, Let 3, Stonese, Severinu i Gibbonija. Sada više slušam stranu glazbu, oštriju i bržu, a prije sam više volio laganice. Svako vrijeme nosi svoju glazbu, šezdesetih se više slušao rock, osamdesetih disco i dance, a danas narodnjaci i cajke. Svaka osoba ima pravo slušati glazbu koja ga veseli, tako i narodnjake. Nikakve zabrane nisu dobre. Latica Marcela Tomada, 6. d Slušam raznoliku glazbu, sve pomalo osim narodnjaka. Draža mi je domaća nego strana glazba, a od pjevača volim Tošu Proeskog, Lanu Jurčević i Shakiru. Nemam najdražu grupu, a omiljeni skladatelj mi je Mozart. Glazba mi je vrlo važna u životu, slušam je svakodnevno. O narodnjacima nemam posebno mišljenje, ali moram priznati da ih ne slušam. Maja Medić, 8. c Volim stranu glazbu, ali slušam i cajke. Najdraža mi je pjevačica Seka Aleksić. Glazbu slušam da bih se zabavila i kad mi je dosadno. Nije mi jasno što svi imaju protiv narodnjaka. Za mene je to normalna glazba. Andrea Pehar, prof. kemije Petra Žrvnar, 5. d Slušam različite vrste glazbe, ali više volim slušati opuštajuću glazbu, a između domaće i strane biram domaću. Narodnjaci su mi užasni. Žalosno je da nakon rata netko sluša takvu glazbu. Uglavnom slušam pop glazbu. Više volim stranu, uglavnom englesku glazbu jer mi melodija, a i riječi, bolje zvuče. Najdraža pjevačica mi je Avril Lavigne. Glazba mi služi za opuštanje. Kad je slušam, osjećam se drugačije, slobodnije. Nikada ne slušam narodnjake i ne mogu zamisliti da ih netko stvarno voli. Ali, budući da ih dosta ljudi sluša, neka samo izvole. Narodnjaci su pomanjkanje moralnih i duhovnih vrijednosti Đurđica Beraković, prof. glazbene kulture Volim slušati instrumentalne oblike, pretežno simfonije i koncerte. Ponekad mi raspoloženje odredi što da slušam. Tada slušam dijelove opera. Ukoliko nešto radim volim slušati jazz glazbu, a volim i glazbu iz doba klasike i romantizma. Nemam omiljenog skladatelja, nisam nikad razmišljala tko mi je najdraži, ali kada bih morala izdvojiti nekoga, onda bi to bili Mozart, Mahler, Brookner... Ne postoji razlika između glazbe koju slušam danas i one koju sam slušala u vašim godinama, razlika je u tome da danas malo ozbiljnije shvaćam glazbu nego u vašim godinama. Moglo bi se reći da se svaka generacija razlikuje po izboru glazbe koju sluša, ali mislim da je to stvar kućnog odgoja. Često glazba koja se sluša u obitelj određuje što ćemo i mi sami slušati. Glazba ima vrlo važnu ulogu u mome životu. Pišem glazbu, mislim da je ona sve oko nas. Izabrala sam je kao životni put. Svi vi dobro znate da ja već trideset godina pokušavam našim učenicima dočarati smisao glazbe. Za mene je slušanje narodnjaka pomanjkanje moralnih i duhovnih vrijednosti. Banalizirani tekst potkrijepljen raznim neprimjerenim riječima. Moram istaknuti da moja generacija nije znala što su to cajke. Poruka mladima čija su velika sklonost narodnjaci je: Kad odrastete, shvatit ćete što ste slušali. Alen David Jeđud, 8.c Slušam i mogu slušati sve vrste glazbe od popa do turbo folka. Jedino ne podnosim hard rock i metal, ali podjednako mi je draga i domaća i strana glazba. Nemam omiljenog pjevača ni pjevačicu, svi su mi dobri, ali od skladatelja mi je najdraži Ludvig van Beethoven. Uvjeren sam da pripadnost određenoj generaciji određuje vrstu glazbe koju slušaju. Glazba me opušta, smiruje, pomaže mi pri učenju i vrlo mi je važna. Trenutačnu sklonost mladih turbo folku objašnjavam ljudskom potrebom da čine zabranjene stvari. Mihaela Vitić, učiteljica matematike i informatike Najradije slušam rock. Volim i domaću i stranu glazbu, a iz svoga primjera uviđam da se interes za glazbu mijenja s godinama. U vašoj dobi nisam voljela klasiku, a danas je volim i rado je slušam. Najdraža grupa mi je Crvena jabuka.volim glazbu i slušam je u društvu ali i kad sam sama. Zabavlja me, a često je slušam i dok nešto drugo radim. U glazbi postoje različiti stilovi pa svatko, bez obzira na ukus, može izabrati nešto za sebe. Glazbu biramo prema raspoloženju i osjećajima, ona nas opušta i razveseljuje, s njom se radujemo i tugujemo, rađamo se i umiremo, a dokazano je i terapeutska djelovanje glazbe u liječenju različitih bolesti. Jedno je sigurno, život bez glazbe ne bi bio moguć. 6 7

6 DOGAĐAJNICA sajam Božićni Lucija Ljubičić 8.a Stolovi su puni... za svakoga po nešto. Da ništa nije nemoguće pokazali su učenici 5.a razreda koji su na satu matematike dočarali Božićnu čaroliju pomoću geometrijskih likova, svojih vrijednih ruku i uz vesele taktove božićnih pjesama. Ispričali smo svoju Božićnu priču. Dora Kokanović 8.c Antonio Spajić 5.b Raskoš jesenskih plodova Djevojke iz 7.d ponosno pokazuju svoje radove... Svi smo na okupu i očekujemo kupce. S našim učiteljicama. Jesen je godišnje doba u kojem nas priroda obdaruje bogatstvom plodova, boja i mirisa. Kao i svake godine pod vodstvom profesorica biologije i kemije Andree Pehar i Nevene Delinc u predvorju škole postavljena je izložba različitih vrsta kolača, peciva i kruha i svega onoga što nam jesen nesebično dariva. Svečana priredba posvećena kruhu počela je taktovima i stihovima pjesme Kruše života koju je pod dirigentskom palicom Đurđice Beraković izveo školski zbor. Pjesme i recitacije zabavile su sve okupljene u velikom broju, a osobito je oduševio Jesenski rap četvrtašića. Priredba je završila blagoslovom kruha koje je udijelio naš župnik Josip Horvat. Lucija Samac, 7. b Prvi božićni sajam I.c razreda. Izložbeni stol naših kuharica mamio je mirisima i okusima. Baš smo se potrudili! Neki su otkrili svoje trgovačke sklonosti. Uvijek zanimljiva i maštovita ponuda Produženog boravka. 8 9

7 DOGAĐAJNICA Uz obljetnicu smrti Gustava Krkleca Početak studenoga vrijeme je kada se sjećamo dragih ljudi koji više nisu s nama. Posjećujemo njihove grobove i prizivamo u sjećanje neke lijepe zajedničke trenutke. Neposredno uoči Dana svih svetih, 30. listopada, obilježavamo godišnjicu smrti pjesnika Gustava Krkleca. Uz uglazbljene stihove Žubora života, himne naše škole, oživjeli smo sjećanje na pjesnika, njegov životni put i njegove stihove, koji nas prate kroz školovanje od najranijih dana. Uz zapaljene svijeće i cvijeće koje smo položili pred Krklečevu bistu u predvorju škole njegova Srebrna cesta unijela je notu vedrine u tmurno listopadsko jutro. Inicijativa u Travnom U organizaciji Udruge Suncokret OLJIN i Osnovne škole Gustava Krkleca održana je po prvi put zanimljiva manifestacija Inicijativa u Travnom. Učenici petih razreda naše škole sudjelovali su u intelektualnim i motoričkim grupnim igrama s ciljem što boljeg međusobnog povezivanja petaša. Neka vam fotografije s ovog zbivanja dočaraju kako su se zabavljali. Nadamo se da će ovo veselo i zabavno druženje prerasti u školsku tradiciju. Bezimenoj Starinska ura na ormaru spava. Kazaljke njene već se rđom žute. Umorna lampa tiho ocrtava prostore uske, samotničke pute. Je ne znam, gdje sam? Nešto tamno slute umorne oči. Noć je topla. Plava. Tako je teško, kada stvari šute i kad se miješa prošlost, san i java. Pa gasim staru lampu, sklapam oči. Nitko mi neće u posjete doći, ni tat, ni gost, ni drug, ni draga žena. Naslonim glavu na krilo samoći I slušam zvižduk vlakova u noći. - O, gdje si sada, gdje si, Bezimena? Gustav Krklec Hrvatski olimpijski dan Drugu godinu za redom obilježili smo sjećanje na pridruživanje Republike Hrvatske olimpijskoj obitelji. Obilježavanjem ovoga dana želi se potaknuti građane svih dobnih skupina na aktivno bavljenje sportom. Učitelji i učenici Krkleca u bijelim majicama koje simboliziraju mir, šport i prijateljstvo u svečanom mimohodu prošetali su našim naseljem. Posjet Klovićevim dvorima Povijesna grupa je dana 29. listopada posjetila izložbu stećaka u Klovićevim dvorima. Polazak je bio u 13,00 sati ispred škole. Evo što smo tamo vidjeli i saznali. O izložbi stećaka: U četvrtak, 4. rujna godine u Galeriji Klovićevi dvori otvorena je izložba Stećaka koja je okupila ove jedinstvene dijelove baštine iz krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Pripremana je pune tri godine, a na njoj su surađivali brojni stručnjaci koji se bave tim djelom baštine i to na međunarodnom planu, te predstavlja svojevrsnu atrakciju kako zbog specifičnosti građe koju je prezentirala, tako i zbog opsega i količine informacija o izloženom. Izložba stećaka obrađuje cjelokupnu problematiku vezanu uz ove kamene srednjovjekovne spomenike, a odnosi se na njihovo nastajanje, podrijetlo, umjetnost, simboliku, topografiju, priloge pronađene u grobovima ispod stećaka kao i na njihovu uščuvanost. Posebno nastoji naglasiti potrebu trajnog očuvanja ove jedinstvene pojavnosti, koje, kao što Vam je poznato, osim u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji te Crnoj Gori, nema nigdje u Europi. Koliko je zaštita nužna i hitna najbolje se vidi na lokalitetima gdje se stećci nalaze. Naime, najvećim dijelom su toliko oštećeni da se na pojedinim lokalitetima, primjerice ukrasi koji su nekada bili itekako izraženi, sada jedva naziru ili ih uopće nema

8 DOGAĐAJNICA Koncepcija izložbe obuhvaća četiri segmenta građe: grobne nalaze ispod stećaka, odlijeve stećaka u gipsu (koje u svojoj zbirci čuva Gliptoteka HAZU u Zagrebu) velika foto povećanja stećaka snimljenih na terenu u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, te originalne stećke koje ćemo dopremiti s lokaliteta u Hrvatskoj. Izložba je trajala do 2. studenog godine. Pred ocjenjivačkim sudom u koji su činile knjižničarka Ida Bogadi i učiteljice Ana-Marija Šoštarić i Marija Ćavar Sopta, bila je teška zadaća među toliko vrsnih čitača izabrati najbolje. Nakon duljeg razmišljanja izabrani su pobjednici. Među učenicima petih razreda najboljom čitačicom proglašena je Franka Lončarić iz 5. a s pjesmom Valovi, Mladena Bjažića. Među šestašima najbolja je bila Stella Solgat iz 6. a koja nas je dirnula ulomkom Dnevnika Ane Frank, dok je među sedmašima pobjedu odnijela Martina Fresl s ljubavnom pjesmom Zvonimira Goluba Snijeg. Mnoge su zanimljive akcije i projekti pokrenuti inicijativom naše knjižničarke. Nadamo se da će ovo lijepo natjecanje postati tradicija u Krklecu. Marija Ćavar Sopta, prof. O stećcima: Stećak je vrsta kamenog nadgrobnog spomenika. Nastali su u srednjem vijeku, a većinom se nalaze u Bosni i Hercegovini Bosni i Hercegovini, ali ima ih i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Obično su ukrašeni prizorima iz života, lova, viteških turnira ili natpisima na bosančici. Stećci su se postavljali od druge polovice 14. stoljeća do sredine 16. stoljeća. Dijele se na položene (sanduci, ploče i sljemenjaci), koji su u većini, i uspravne (stupovi, stele i krstače). Ukupno je utvrđeno više od stećaka. Hercegovina ih ima najviše (Bileća, Stolac, Trebinje, Gacko, dolina Neretve itd.). Najpoznatija je nekropola Radimlja kod Stoca. Najslavniji pojedinačni stećak je Zgošćanski stećak, nađen u okolici Kaknja, koji se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Karla Papeš i Maja Miholjek,8. d Natjecanje u izražajnom čitanju u Krklecu Tri dan nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu, kaže kineska poslovica. Da ne bi bilo tako pobrinula se knjižničarka Osnovne škole Gustava Krkleca, Ida Bogadi i zajedno s prof. hrvatskoga jezika Ana- Marijom Šoštarić i u sklopu Dana hrvatskoga jezika u školskoj knjižnici organizirala Natjecanje u izražajnom čitanju. Odazvalo se dvadeset učenika i u školskoj knjižnici priredili su nam poslijepodne za pamćenje. Knjižničarka Ida Bogadi pozdravila je sve prisutne, zaželjela im uspjeh i pročitala pjesmu Hrvatski jezik Vladimira Nazora. Učiteljica Ana- Marija Šoštarić upoznala je prisutne s propozicijama natjecanja i započelo je čitanje. Čarolijom riječi natjecatelji su nas vodili u čarobni svijet Harry Pottera i Male sirene, Posredstvom čitalačke riječi oživjele su u knjižnici čarolije Harry Pottera, pjesma Male sirene i isprepletali se sa lirskim svijetom stihova i rima Miroslava Krleže, Dobriše Cesarića, Antuna Branka Šimića i mnogih drugih. Jedan učenik hrabro je pročitao vlastiti literarni uradak, svoju haiku pjesmu. Škola stvaralaštva NOVIGRADSKO PROLJEĆE Učitelj koji se ne smije, ne smije među djecu. Neobičan natpis koji krasi pročelje glavnog ulaza u OŠ Rivarella potaknut će slučajnog prolaznika ili zalutalog turista jednog od ugodnih proljetnih dana mjeseca travnja da barem zaviri kroz širom otvorena vrata ove poznate novigradske škole. I što bi rekao ili pomislio taj zalutali turist kada bi ušavši u školu začuo zvukove poput mukanja, rzanja, kokodakanja, gakanja kako odzvanjaju školskim hodnicima? Potom, prolazeći prizemljem, sigurno bi se začudio osamljenom violinistu zadubljenom u vlastitu melodiju, duhačima koji se upravo ugađaju u knjižnici. Iz jedne učionice dopiru glasovi zbora koji se upjevava, a hodnicima trče novinari i snimatelji u potrazi za viješću dana. Ušavši dublje u školu, osjeti miris zapaljenih svijeća; to je radionica batika upravo započela svoju sljedeću fazu nakon oslikavanja platna. U 12 13

9 DOGAĐAJNICA školskom dvorištu pali se piljevina siguran znak da je keramičarska radionica spremna za izradu glasovite raku-keramike; u dvorani smijeh i žamor plesača nakon još jedne uspješne improvizacije koja će na kraju prerasti u završnu koreografiju. Jedna skupina djece prolazi hodnikom noseći otpale grane drveća; ne nisu to ni mladi ekolozi niti slikari, nego se scenska radionica oboružala rekvizitima od kojih će na završnoj priredbi napraviti vlastitu scenografiju. Zapravo, gotovo je nemoguće opisati ozračje slobode i nesputanosti, maštovitosti i živosti koje vlada ovim školskim prostorima tog jednog tjedna u godini. A otvorenost, začudnost i sloboda glavne su karakteristike kreativnog tjedna poznatog pod nazivom Novigradsko proljeće u kojem se susreću učenici, učitelji-hospitanti i mentori sa svih strana Hrvatske kako bi razmijenili, nadahnuli, potaknuli jedni druge i konačno, zajednički stvorili nešto novo, snažno i važno. A ono što se stvara u Školi stvaralaštva ima različite oblike objedinjene zajedničkom temom. Tako je tema 33. škole stvaralaštva, kojoj sam na svoje veliko veselje nazočila zajedno s učenicima Domagojem Dananićem i Leonom Kovačević, bila - Sva bogatstva životinjskog carstva, a ove je godine okupila 330 učenika iz 17 hrvatskih županija i 75 učitelja u radionicama riječi, zvuka, pokreta i slike. Ako zavirimo u dugu povijest ove sasvim posebne škole, nailazimo na podatak da je jedna grupa nastavnika i nekoliko prosvjetnih savjetnika u tadašnjem Zavodu za unapređivanje obrazovanja iz Rijeke (1974. g.) osnovala instituciju darovitih učenika i kreativnih nastavnika, s nakanom ostvarivanja načela koleracije, integracije i vertikalnoga slijeda. Škola je započela s radom na otoku Pagu, u Novalji, pod nazivom Listopad u Novalji, i ubrzo po svojem neuobičajenom pristupu mentorske nastave radioničkog tipa, postala poznata u cijeloj Hrvatskoj, da bi se prije 19 godina preselila u turistički gradić Novigrad u Istri gdje je doživjela i proširenje (brojem polaznika i širenjem na područje cijele Hrvatske) između ostalih zahvaljujući trudu i maru djelatnika te škole, a ponajprije dugogodišnje ravnateljice i tajnice Škole stvaralaštva Davorke Parmać. Nastala sa svrhom poticanja darovitih učenika za izražavanje riječju, slikom, zvukom i pokretom, ona se ostvaruje u brojnim radionicama poput literarne, scenske, radijske, novinarske, video, glazbene, skladateljske, plesne, kostimografske, slikarsko-scenografske i drugih. Video, radio i novinarska radionica prate rad svih ostalih tijekom tjedna i izvještavaju o tekućim događanjima. Svaki dan ispunjen je od jutra do večeri, i dok se radionice odvijaju u jutarnjem i podnevnom terminu, večernji sati ispunjeni su bogatim programom koji osmišljavaju sami polaznici, a u kojem se pojedine radionice predstavljaju, tako nije neobično vidjeti mentore, a i učitelje koji pokatkad zapjevaju, zaplešu ili nešto odglume. Svake godine posebno je svečan koncert u crkvi kojim dominiraju pjevači, svirači, glumci i recitatori, a kruna cijelog jednotjednog rada je završna priredba na kojoj se i žitelji Novigrada te brojni uzvanici mogu uvjeriti u radost, ljubav i snagu koju svaki polaznik osjeća nakon tih nevjerojatno nabijenih tjedan dana. Ana Marija Šoštarić, prof. hrvatskoga jezika Oproštaj s ravnateljicom Jasenkom Novosel Svečanom sjednicom Učiteljskoga vijeća 28. kolovoza naš veliki kolektiv oprostio se od dugogodišnje ravnateljice gđe Jasenke Novosel. U svom je cjelokupnom djelovanju bila vizionar našeg osnovnog školstva jer je potaknula uvođenje mnogih noviteta, u čemu je naša škola daleko prednjačila pred ostalima: uvođenje jutarnje smjene, otvoreni sat za roditelje, Dani otvorenih vrata škole, uvođenje projektne nastave, ulazak škole u međunarodnu zajednicu Eko-škola. Prisjetimo se i posebno svečanih trenutaka koji ostaju trajno zapisani u povijesti naše škole. Proslavili smo dvadesetu i tridesetu obljetnicu škole zajedno s gospođom Novosel koja je u tim prigodama potaknula izdavanje Ljetopisa škole. O svom prvom susretu sa školom i ravnateljskom poslu pisala je u jednom brojeva Krgusa: Osnovna škola Gustava Krkleca moj je drugi dom već 12 godina. Sjećam se našeg prvog susreta. Bila sam uzbuđena, u očekivanju... O učiteljskom pozivu znala je reći: Potrebna je velika ljubav, hrabrost i mudrost za ovaj poziv, a sve to imaju vrsni učitelji koji rade u ovoj školi. Istina, puno je mladih učitelja i to je ono najbolje. Isprepliću se iskustvo, smirenost i životna mudrost s novim poletom i snagom. Sve nas je poticala da živimo i radimo u skladu s motom škole: Život je pokret! Probudi se i kreni! što su ujedno stihovi pjesnika Gustava Krkleca čije je djelo iznimno poštovala. Zbog svega rečenog oproštajna sjednica bila je vrlo emotivna i jedna od onih koje ćemo dugo pamtiti. Tom prilikom ravnateljica se oprostila ovim riječima: Završavam sjednicu Učiteljskog vijeća, zadnju ove školske godine. To je ujedno i zadnja sjednica koju sam ja vodila. Bili ste prekrasni učitelji, vrlo kreativni, ali i zahtjevni. Ostanite kakvi jeste. Imamo nove učitelje za koje se nadam da će biti dobri. Ova vrsta posla mi je bila veliki izazov i mislim da sam taj posao solidno obavljala. Naša druženja bila su lijepa. Bilo mi je drago kad ste dolazili i povjeravali mi svoje radosne i teške trenutke u životu. Bili smo kao obitelj. Hvala vam na svoj pomoći i podršci

10 DOGAĐAJNICA Spomen na branitelje I ove smo godine predvođeni knjižničarkom Idom Bogadi položili vijence i zapalili svijeće pred spomenik palih branitelja Travnoga. upravo u našoj školi, a priznanja im je uručio ministar Dragan Primorac. Naš konačni cilj je da se sportom bave sva djeca, rekao je bivši košarkaš Franjo Arapović, predsjednik Hrvatskog športskog školskog saveza i pokretač ovoga projekta. Učenici naše škole bili su oduševljeni susretom sa svojim športskim uzorima. Zvonimir Boban, Gordan Kožulj, Ivano Balić i Martina Zubčić odgovarali su na radoznala dječja pitanja, dijelili autograme, a neki su imali sreću i da su im zapucali na gol u našoj školskoj dvorani. Za djecu je jako važno od malena se baviti sportom jer ih sport uči životu, kako padati, kako drugome pružiti ruku i kako živjeti tolerantno bez nasilja i agresije,, rekao je ministar Primorac. Obećali su nam ponovni susret kada budemo obilježavali Dan Hrvatskog školskog športskog saveza. Bio je ovo dan za pamćenje svima nama, a mnoštvo fotografija s kojih se smiješe naši učenici sa svojim športskim uzorima svjedoče koliko nam je svima ovaj dan značio. Lucija Samac, 7. b Univerzalna športska škola predstavljena u Krklecu Zvijezde hrvatskog športa u našoj školi Univerzalna športska škola je projekt Hrvatskog školskog športskog saveza namijenjen djevojčicama i dječacima mlađe školske dobi s ciljem uključenja što više učenika nižih razreda osnovnih škola u sustav organiziranog tjelesnog vježbanja. Naša škola imala je veliku čast biti domaćinom konferencije za tisak koja predstavlja ovaj projekt, a ono što je posebno razveselilo naše učenike posjet je bivših i sadašnjih vrhunskih hrvatskih sportaša koji su podržali i promoviraju ovu akciju. Toga dana u Krklecu bili su zlatni rukometaš Ivano Balić, brončani iz Francuske Zvonimir Boban, plivač Gordan Kožulj, tekvandoistica i osvajčica olimpijske bronce Martina Zubčić. Svi ovi sportaši proglašeni su ambasadorima hrvatskoga športa Ella Gracin, 8. b Ella Gracin, 8. b 16 17

11 EKO SVIJET Međunarodna Eko - škola Naša škola je smještena u središtu novozagrebačkog naselja Travno. Svečano je otvorena 1977.g., a nakon uspješne provedbe programa u okviru teme Otpad, 28. travnja stekla je status Međunarodne Eko-škole (VI generacija). Nositelji programa su. Eko-odbor škole, Učiteljsko vijeće, ravnateljica škole, školski koordinatori, razrednici i eko patrole. Rad eko patrola vrlo je bitan u provedbi programa. U predmetnoj nastavi djeluje 6 eko patrola a u razrednoj 5 eko-patrola. U rujnu g. izvršena je ocjena stanja okoliša te je primijećeno poboljšanje u odnosu na prethodne dvije godine-škola je uredna i čista, na hodnicima i u razredima otpad se pravilno razvrstava, sve je više lončanica, redovito se njeguje voćnjak i aromatični vrt, a sve više pažnje posvećuje se uređenju okoliša škole. Tijekom školske godine 2006./2007. proširujemo program s novom temom Pravilna prehrana-zdrav život. Naš drugi projektni eko-tjedan posvetili smo Svjetskom danu zdravlja s temom Prehrana i zdravlje.na brojnim radionicama, parlaonicama i sl. obrađene su brojne podteme Ljekovito, začinsko i aromatično bilje, Hrvatska zemlja ekološki zdrave hrane, Što se krije iza oznake E, Poremećaji prehrane, Utjecaj hrane na ponašanje i učenje, Od mlijeka do putra... Poznate osobe poput kuhara Branka O gnjenovića upoznale su naše učenike- kako jesti voće na posve nov način. Inspirirani pravilnom prehranom proveli smo natječaj za proširenje eko kodeksa, koji glasi: Čuvajmo okoliš za bolje sutra, razvrstavajmo otpad svakoga jutra. Zdravo se hranimo svaki dan kako bismo imali miran san. Škola surađuje s ekološkom udrugom Bubamara koja nam pomaže u održavanju voćnjaka, šljivika i aromatičnog vrta. Posebno smo ponosni jer smo ovogodišnju priredbu uz Dane zahvalnosti za plodove zemlje obogatili i prigodnom izložbom.na izložbenom stolu svoje mjesto našle su i staklenke s pekmezom od šljiva, ubranih u našem školskom voćnjaku te staklenke sa sušenim, začinskim biljem ( bosiljak, majčina dušica, origano, matičnjak, kadulja, lavanda) iz našeg aromatičnog vrta. U proljeće 2008.g. unutar aromatičnog vrta formirali smo mali «agrumarij» kojeg čine mlade biljke (limun, naranča i marelica). Cilj nam je promatrati utjecaj globalnog zatopljenja na prirodno uzgojene agrume.naš treći projektni tjedan (od 21. do 25. travnja 2008.g.) bio je vezan uz temu Urbana ekologija.uključio je niz radionica, predavanja, parlaonica za roditelje, učitelje, učenike i ostale djelatnike naše škole. Bavili smo se biološkom raznolikošću našeg naselja Travnog. Započeli smo suradnju sa PMF-om (Botanički zavod) na određivanju biljnih vrsta i vrsta ptica u naselju. Sav uloženi trud doveo nas je do obnove statusa Međunarodne Eko-škole, 25. travnja 2008.g. Obnovu statusa Međunarodne Eko-škole svečano smo obilježili 29. svibnja godine podizanjem Zelene zastave u prisustvu brojnih uzvanika: predstavnika kumova škole, lokalne zajednice, našeg župnika i brojnih roditelja. Budimo svjesni svoga utjecaja na okoliš Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada zemlji riječi su indijanskoga poglavice Seatlla. Danas se, zaista, sve više čini da je čovjek zaboravio na te riječi. Mi, ljudi, jedina smo živa bića koja se ne prilagođavaju okolišu, već taj okoliš nastojimo prilagoditi, podrediti sebi. Naš planet umire, a mi ne poduzimamo ništa kako bismo ga spasili. Gradimo industrijska postrojenja uništavajući šume, pluća našeg planeta. Zapita li se itko od nas kako bi zemlja izgledala bez ljudi? Bi li oceani tada bili čistiji? Bi li toliko životinja izumrlo ili bi možda ptica dodo još uvijek trčala našim planetom? Zbog uništenja šuma, njihovih staništa sve su češći susreti divljih životinja i ljudi. Možemo li očuvati pojedine vrste samo tako da ih zatvorimo u kaveze? Moramo li istrijebiti mnoge vrste samo zbog njihove kože, krzna ili kostiju? Staklenički plinovi povećavaju rupe u ozonskom omotaču, povećava se temperatura, tope se polovi. Povećanje temperature za još nekoliko stupnjeva prijeti potapanjem cijele jadranske obale. Želimo li to? Odlaganjem otpada u prirodu zagađujemo svijet u kojem živimo. Zagušit će nas plastika, najlonske vrećice i ostali otpad. Naftne mrlje ubijaju sav život zatvarajući krug preko riba, ptica, dupina do čovjeka. Mnogo je načina na koje bi čovjek mogao čuvati i očuvati svijet koji ga okružuje. Mogli bismo manje koristiti automobile vozeći se biciklima i javnim prijevozom. Otpad odlagati na za to predviđena mjesta. Recikliranjem spasiti mnoge prirodne izvore. Pitanje je želimo li nešto poduzeti. Jedno je sigurno. Ukoliko nešto ne poduzmemo, čovjek će uništiti samoga sebe. Naš odlazak u Poljoprivrednu školu Ida Žrvnar, 7. b Osvanuo je dan kao i svaki drugi.taj dan bio je sasvim običan sve dok razrednica nije došla po nas u razred. Nakon trećeg sata Iva Juričev-Mikulin, Ivan Bobić, Ivana Findrik, prof. Pehar i prof. Slipac otišli su u Poljoprivrednu školu u Dubravi. Tamo smo otišli na predavanja o zaštiti i izumiranju murve ili duda. Saznali smo da su se kod nas udomaćile dvije vrste duda: Bijeli dud-porijeklom iz Kine i Crni dud-porijeklom iz Perzije. Uspijevaju na području cijele Hrvatske. Dud se sadio uz cestu,na okućnicama te uz obalu. Poznata je bila njegova nutritivna vrijednost,terapeutska vrijednost i proizvodna vrijednost. Mnoge su se generacije tijekom ljeta sladile crnim i bijelim plodovima sjedeći u hladu raskošne dudove krošnje. Dud je prilagodljiv,dugovječan i nezahtjevan.. Dobro podnosi rezidbu stvarajući brojne, snažne mladice. Zanemarimo mrlje crnih plodova! Kasnije smo krenuli u razgledavanje i podigli smo svoje mlade sadnice murve koje smo kasnije posadili ispred ulaza u školu. Bilo nam je lijepo, zabavno i novo iskustvo. Zajedno očuvajmo murvu jer izumire! Iva Juričev-Mikulin i Ivana Findrik 7.d Andrea Pehar, prof

12 TERENSKA NASTAVA Noć na Medvednici Jako sam se veselila iščekujući dan kada ću s razredom otići u školu u prirodi. Kada smo krenuli,svi smo bili jako uzbuđeni i sretni.. Dane smo provodili u učenju i druženju, a večeri u pjesmi i plesu.medvednica je čudesna gora. Lijepa je i danju i noću.posebno sjaje svjetla Zagreba s Medvednice i njenog vrha Sljemena. A nebo iznad Zagreba i Medvednice prekriveno je zvijezdama. Punu dojmova,medvednica me uspavala. Sanjala sam kako smo vani na snijegu i grudamo se. Sanjala sam kako smo se izgubili u šumi jer nismo ponijeli kompas.nismo se odmah snašli kako se orijentirati u prirodi. Onda smo se sjetili orijentacije pomoću zvijezda, panjeva i mahovine i tako smo stigli do Doma Crvenog križa. Bili smo prestrašeni jer smo mislili da ćemo naići na medvjede. Buđenje iz sna bilo je veselo svi na broju, u toploj sobi, na vrhu Medvednice! Imanje Stari Glog, listopad Povodom Dana kruha učenici prvih razreda posjetili su imanje Stari Glog (u okolici Vrbovca) u pratnji svojih učiteljica. Učenici su uživali u mnoštvu sadržaja koji su ispunili taj dan. Na radionici su mijesili kruh, oblikovali ga te pripremili za peku. Najviše ih je oduševilo jahanje na pitomim i strpljivim konjima koje su kasnije i nahranili. Nakon osvježavajućeg ručka slijedila je šetnja po obližnjoj šumi te obilazak seoskog imanja. Dan se u učenju i veselju brzo primaknuo kraju te smo se pozdravili sa žiteljima ovog imanja i uputili natrag kući. Ina Polanović, 3.b Posjet Etnografskom muzeju U muzej smo stigli javnim prijevozom oko pola dvanaest. Putem smo vidjeli HNK, Mimaru i još nekoliko nama poznatih građevina. U Etnografskom muzeju smo razgledali božićne običaje u prošlosti. Ljudi su tada imali hiže u kojima su živjele mnogobrojne obitelji i oni su sami izrađivali ukrase i radili kruh. Također smo vidjeli nošnje iz Đakova, Baranje, Like i još puno drugih različitih mjesta iz Hrvatske. Saznali smo da su se tadašnji običaji razlikovali od današnjih, tako su udovice bile obučene samo u bijelo, djevojčice su stalno imale pletenice ili raspuštenu kosu, mladenke su imale povišene i jako ukrašene kape te haljine sa puno crvene boje, a udane žene su stalno imale pokrivenu kosu koju su samo ukućani mogli vidjeti. Opanke djeca nisu imala zato što su bili skupi, ali su ih dobili kada su krenuli u školu. Još smo vidjeli tradicionalne, ručno izvezene pokrivače za prvu bračnu noć, i još puno predmeta i nakita. Nakon obilaska muzeja, otišli smo u radionicu gdje smo imali priliku naučiti izrađivati cvijeće od krep-papira. Dečki su imali zadatak istražiti neško o samurajima i to nam to kasnije izložiti. Poslije dobre zabave u muzeju i radionici krenuli smo prema Glavnom kolodvoru i Importane centru. Putem smo vidjeli Hrvatski državni arhiv i kip Marka Marulića. Kada samo stigli u Importane centar, na radost svih, profesorice su nam dopustile da odemo u McDonald s. Kada smo se najeli, svi smo se smjestili u bus i zaputili se natrag u Travno razmjenjujući svoje dojmove o današnjem danu. Anamarija Beljan, 6. d 20 21

13 PUTOPIS Posjet Francuskoj Naše nezaboravno putovanje u Francusku započelo je 15. studenog. Plan nam je bio provesti četiri dana u Parizu, a zatim nastaviti vlakom do Toursa, grada u dolinu rijeke Loire. 15. studeni - Da je Pariz stvarno grad svjetlosti uvjerila sam se gledajući kroz prozor aviona kad je započeo slijetanje. Pariz nas je dočekao s kišom, ali ni to nije smetalo da odmah nakon smještanja u hotel prošetamo po četvrti Montmartre. To je dio grada poznat kao umjetnička četvrt. Ovdje se nalazi i poznati noćni klub Moulin Rouge u koji mogu ući i djeca i koji pored večere s francuskim specijalitetima nudi i fantastični plesni program sa živim zmijama, konjićima, akrobatima, trbuhozborcima i poznatim plesom kan-kan. 16. studeni - Jutro smo iskoristili za penjanje do crkve Sacre Coeur gdje po stepenicama sjede mladi iz cijeloga svijeta. Nakon kratkog razgledavanja okolice crkve uputili smo se Metrom-om prema Eiffelovom tornju. Inače, u Parizu na svakom koraku možete vidjeti turiste s kartom podzemne željeznice (Metro) koja na jednostavan način pokazuje gdje trebate izaći i na koje linije morate presjesti da na najbrži način dođete do svog odredišta. Eifelov toranj nas je iznenadio svojom grandioznošću. Prije samog penjanja (naravno, riječ je o penjanju dizalom iako je bilo i dosta onih odvažnih koji su se pješice penjali na toranj), bilo je potrebno čekati u dugom redu za kupovinu karte. Posjetili smo drugu razinu tornja jer moja mama nije dozvolila da se sestra i ja popnemo u restoran na vrhu tornja. S tornja je prekrasan pogled na cijeli Pariz, ali je i velika gužva. Zato smo brzo sišli i prošetali Marsovom poljanom. Sljedeće nam je odredište bio Napoleonov grob koji se nalazi u Vojnom muzeju (tzv. Hotel des Invalides). Osim njegovog groba ovdje su i grobovi poznatih francuskih generala, ali i Napoleonova odjeća u kojoj je vodio svoje najpoznatije bitke. Kako su u Parizu sve građevine jako udaljene jedna od druge, još smo imali snage samo za posjet Muzeju Louvre. U muzej se ulazi kroz staklenu piramidu u dvorištu muzeja. Muzej se sastoji od tri velike zgrade i to još od podruma, prizemlja i dva kata. Naš je cilj bio vidjeti Mona Lisu pa smo se uputili na prvi kat desnog krila Denon. Kad smo ugledali veliku gužvu u jednoj prostoriji, odmah smo znali da smo na pravom mjestu. Međutim, Mona Lisa je pravo razočaranje. To je malena slika kojoj ne možete blizu prići jer je ograđena ogradom. Mnogo su nas se više dojmile slika Napoleonova krunidba i druge. 17. studeni - Ovaj smo dan izdvojili za kupovinu u centru svjetske mode, ali nas je dočekao pravi hladni tuš. U Parizu je sve užasno, užasno skupo. Prošetali smo ulicama u kojima su dućani poznatih kreatora gdje čuvari na ulazu odlučuju da li će vas pustiti ili ne i gdje su sve cijene preko 1000 EUR. Da ublažimo tugu, počastili smo se pravim francuskim ručkom u blizini katedrale Notre Dame. Ispred ove katedrale nalazi se zvijezda koja označava mjesto gdje se u 3 st. p.n.e. utaborilo Keltsko pleme Parisi. Na povratku u hotel prošetali smo slavnom ulicom Champs-Elysees od njenog početka kod Obeliska do Slavoluka pobjede (Arc de Triomphe). Ova ulica ima devet traka i uvijek je užasna gužva. 18. studeni - Ujutro smo brzim vlakom krenuli prema gradu Toursu. On se nalazi u dolini rijeke Loire, poznate po brojnim srednjovjekovnim dvorcima. I hotel u kojemu smo se smjestili nekoć je bio dvorac. Tours je kao umanjeni Paris, a tijekom svoje povijesti dvaput je bio glavni grad Francuske. Dane provedene u Toursu pamtit ću po nezaboravnoj kuhinji jer smo mogli birati između najfinijih delikatesa. 19. studeni - Cijeli smo dan proveli na Konferenciji slušajući izlaganja na svim jezicima svijeta, a večer je bila pravo iznenađenje. Organizatori su u Gradskoj vijećnici (bivšem dvorcu) organizirali večeru u stilu srednjovjekovnih velikih balova. Sva posluga, pribor za jelo i dvorana bili su kao u davna vremena. Prvi put sam jela sa srebrnim i pozlaćenim priborom za jelo. Posluživala su se jela iz doba francuskih kraljeva. 20. studeni - Nikako nismo mogli otići iz doline Loire, a da ne posjetimo neki od poznatih dvoraca kojih u tom kraju ima preko stotinu. U turističkom uredu su nam rekli da je moguće u jednom danu posjetiti tek 2-3 dvorca, pa smo se odlučili za prekrasni dvorac Chenonceau koji je izgrađen na samoj rijeci Cher (pritoci rijeke Loire). Izgradnju ovog dvorca vodila je Diana de Poitier, ljubavnica kralja Henria II i sa svojim divnim vrtovima i kulama dvorac sliči na prave dvorce iz bajki. Poslijepodne smo proveli u dvorcu Amboise koji se izdiže na stijenama iznad istoimenog mjesta i sa čijih se bedema pruža prekrasan pogled na cijelu dolinu Loire. U ovo je mjesto na poziv kralja Francoisea 1516.g. došao Leonardo da Vinci i tu proveo posljednje tri godine svog života. Danas je u kući u kojoj je on boravio smještena izložba nekih od njegovih izuma, kao prototip prvog automobila, padobran i dr. 21. studeni - Dan je povratka u Zagreb. Najprije smo vlakom iz Toursa krenuli do Pariza. Francuske su željezničke postaje kompliciranije nego hrvatske. Velika je gužva, a sve obavijesti o polascima vlakova možete saznati tek dvadeset minuta prije polaska. A još kad saznate da morate žuriti na udaljeni peron, pronaći pravi vagon i poništiti kartu na automatu prije ulaska u vlak! Do aerodroma smo se odlučili odvesti taksijem jer Charles de Gaulle veliki aerodrom koji je podijeljen na nekoliko zgrada, dosta udaljenih jedna od druge. Kraj dana dočekali smo u Zagrebu koji nam je nakon onolike gužve i strke u Parizu izgledao tako pitom i drag. Ipak je najljepše vratiti se kući!!! Savjet svima koji namjeravaju otići u Pariz: obavezno naučite nekoliko francuskih rečenica jer Francuzi ne znaju ni jedan drugi jezik dok im se ne obratiš s barem rečenicom pozdrava na francuskom. Kasnije postaju ljubazni i sporazumijevaju se na sve načine. Cijene će svakog iznenaditi! Naplaćuje se sve što se može, a nigdje nema popusta za djecu. Ira Renko, 6. d 22 23

14 INTERVJU Miro Gavran: Svi pisci su bili veliki čitatelji u mladosti Nakon pobjede na Školskom kvizu za poticanje čitanja u našoj školi, pobjednici, učenici 6. e, osvojili su su susret s piscem Mirom Gavranom na ovogodišnjem Interliberu, kamo ih je odvela školska knjižničarka Ida Bogadi. Kako je riječ o piscu čija djela uvijek rado čitamo, iskoristili smo priliku da mu postavomo nekoliko pitanja. Što Vas je potaklo da postanete pisac? U mašti sam nosio puno priča koje su me tjerale da ih ispripovijedam, podijelim s drugima. Kad sam bio vaših godina, jako puno sam čitao i sve pisce koje sam upoznao u životu (i po svijetu), svi su bili veliki čitatelji u mladosti. Kad čovjek puno čita,same mu se jave ideje za pričanje priča i pisanje knjiga. Na koje ste svoje književno dijelo najponosniji i zašto? Pa, teško mi je jedno djelo izdvojiti, ali ima puno knjiga koje sam pisao misleći, da je baš ta knjiga najbolja, međutim, naravno, kad su u pitanju mladi, teško mi je odreagirati i reći: Ova je knjiga je bolja! Sve su jednako dobre. Jeste li kao dijete, kad ste bili naših godina voljeli čitati? Čak i lektiru? Jesam, jako sam puno čitao. Od stripova do lektire, knjige koje nisu bile propisane. Koji Vam je školski predmet bio najzanimljiviji? Do šestog razreda osnovne, bila je to matematika, a kasnije hrvatski jezik. Zato što sam iz hrvatskog postao odličan, a iz matematike loš. Koliko knjiga pročitate godišnje? Oko tridesetak. Koji je Vaš omiljeni pisac? Pa, kad sam bio vaših godina, bilo je više pisaca. Kao: Karl May, Mato Lovrak, Erich Kästner, Ivan Kušan, Ferenc Molnár, Jules Verne. Kako izgleda Vaš radni dan kada pišete knjigu? Kada pišem onda je to dvanaest sati. Od (otprilike) devet deset ujutro, pa navečer do devet deset s pauzom. Kad ne pišem onda putujem, imam pokuse u kazalištu ili sam na kazališnim susretima. Ima li u Vašim djelima autobiografskih elemenata? Ima, najviše u knjizi Svašta u mojoj glavi, gdje sam dobrim dijelom opisivao svoje djetinjstvo. Što Vam je ostalo u sjećanju iz Vaših školskih dana? Puno toga. Dobri dijelovi se nalaze u mojim knjigama. Kako na Vas utječe podatak, da ste najizvođeniji i najprevođeniji hrvatski pisac? Svaki pisac želi da se njegova dijela čitaju diljem svijeta, stoga sam na tu činjenicu vrlo ponosan. Prikaz knjige Miro Gavran: Kako je tata osvojio mamu Daniel Škalic Jan Corazza, 6. e Romani Mire Gavrana rado su čitani i dobro prihvaćeni od naših vršnjaka, a i od onih starijih koji s lektirom i čitanjem baš i nisu na ti. Razlog tome je što se bave zanimljivim temama: našim vršnjacima, njihovim ljubavima i problemima; svim onim što pogađa jednu običnu hrvatsku obitelj. Svatko od nas može se prepoznati identificirati s većinom Gavranovih likova. Tema romana Kako je tata osvojio mamu život je jedne prosječne hrvatske obitelji. Glavni junak romana je dječak Antun čiji su roditelji, majka magistra kemije i otac izumitelj, često u sukobu koji najčešće izaziva Antunova baka. Ona ne može oprostiti Antunovu ocu što nije završio fakultet, dok je majka ljuta na oca jer većinu vremena provodi u svojoj radionici radeći na izumima. Na jednom obiteljskom izletu susreću tatinog prijatelja Slavka i njegovu kćer Bernardu u koju se Antun zaljubljuje. Nakon mnoge svađa Antunova majka napušta oca i s Antunom se seli baki. Antun je nesretan i pati zbog roditeljske razdvojenosti ali ne može urazumiti roditelje. Bernarda i Antun odluče pomiriti njegove roditelje i organiziraju proslavu Antunova rođendana. Neću vam baš sve otkriti. Nadam se da sam vas zainteresirala i da ćete posegnuti za ovom knjigom ne biste li saznali završetak. A on je naravno sretan. Zaplet je napet i uzbudljiv i to je razlog zašto je Gavranovo stvaralaštvo tako zanimljivo čitateljima ne samo u Hrvatskoj nego i širom svijeta. Djela su mu prevedena na dvadeset i pet jezika što ga čini trenutno jednim od najprevođenijih naših pisaca. Njegova dramska djela izvode se na pozornicama širom Europe i vidjelo ih je više od milijun i pol gledatelja. Dobitnik je Central Euopean Team koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima. Nadam se da sam vas uspjela zainteresirati i da ćete odmah posegnuti za jednom od Gavranovih knjiga. Vjerujte, nećete požaliti. Lucija Samac, 7. b 24 25

15 INTERVJU Nada Zidar Bogadi: Uvijek ću pamtiti prvu objavljenu pjesmu Nadu Zidar Bogadi upoznali smo kroz tekstove u našim čitankama, zato je naše zadovoljstvo bilo veliko kada smo je na ovogodišnjem Interliberu susreli i ona je pristala dati nam intervju. Zanima nas kada ste odlučili postati književnica? Bila sam jako mala, više se i ne sjećam zašto. Išla sam u sedmi razred kada sam napisala prvu pjesmu. Što Vas inspirira na pisanje nove knjige? Ima li u Vašim djelima autobiografskih elemenata? Različita su nadahnuća. Ponekad je to smiješan događaj koji vidim, a ponekad sam tužna. Ovisi o raspoloženju. Mislim da svaki pisac unosi u svoja djela autobiografske elemente. Mene posebno nadahnjuje sredina u kojoj radim. GLEDALI SMO... Mamma Mia! Mamma Mia je film napravljen po istoimenom mjuziklu. Film je poseban po tome što glumci osobno pjevaju Abbine pjesme, a pjesme iskazuju njihove osjećaje, probleme i želje. Radnja je jednostavna. Odvija se na otoku Kalokari u Grčkoj gdje Donna vodi svoj hotel Villa Donna sa svojom kćeri Sophie i njenim zaručnikom Skyem. Sophie nema oca, ali je pronašla mamin stari dnevik i pronašla je imena svojih mogućih očeva i odlučuje krenut u potragu za njim. Prije vjenčanja im je poslala pozivnice bez maminog znanja. Njezin otac bi mogao biti Harry, Sam ili Bill. Sophie je odlučila svakog ispitati te otkriva da sa svakim od njih ima nešto zajedničko i više se ne može odlučiti. Naravno, rasplet vam neću otkriti, saznajte sami. Ja i dalje pjevušim: Mamma mia, here I go again..., kao i ostatak ljudi u dvorani za vrijeme i nakon filma. Osim zanimljive fabule cijeli film protkan je izvrsnom glazbom, Abbinim hitovima; Our last summer, Super trouper, Chiqitita, Sos, Dancing Queen i još mnogim drugim pjesmama ove švedske grupe. Još jedan razlog za gledanje filma izvrstan je izbor glumaca, njihova kvalitetna gluma ali i zgodni Pierce Brosnan, bivši agent 007. Zato svakako odite u kino i provedite nezaboravno vrijeme uz Mammu Miu i Abbine hitove. Anamarija Beljan, 6. d Na koje ste svoje književno djelo najponosniji? Zašto? Ponosim se svim svojim djelima, ali ako bih morala izdvojiti jedno onda bi to svakako bio Sretni cvrčak, knjiga basni koje je ušla u školsku lektiru. Jeste li kao učenica voljeli čitati? I je li Vaš odgovor potvrdan čak i ako se radi o školskoj lektiri? Jako sam voljela čitati. Čitala sam ozbiljne stvari. Sjećam se kako me je mama jednom zatekla da čitam Samrtno proljeće, knjigu koja uopće nije bila na popisu lektire za dijete u četvrtom razredu osnovne škole, koji sam ja tada pohađala. Da niste književnica, što biste radili u životu? Vjerojatno bih bila učiteljica što sam i radila nakon što sam završila Filozofski fakultet u Zagrebu. Predavala sam hrvatski jezik. Koji Vam je predmet bio najzanimljiviji? Najzanimljiviji mi je, naravno, bio hrvatski, a nakon njega likovni. Jako sam voljela crtati. Završila sam srednju školu za primijenjenu umjetnost. Tko je Vaš omiljeni pisac? To je jako teško pitanje. Ima ih jako puno. Ne bih htjela nikoga povrijediti ili izostaviti. Kako izgleda Vaš radni dan? Ustajem već u šest sati, u osam sam u uredu i najčešće radim do šest, sedam navečer. Jedno pitanje za kraj. Pamtite li neki događaj iz školskih dana? Naravno. Pamtim mnoge događaje. Ali posebno bih izdvojila prvu objavljenu pjesmu i knjigu koju sam dobila kao nagradu za nju. Lucija Samac, Ida Žrvnar, 7. b 26 27

16 DUHOVNE STRANICE LITERARNI PODLISTAK Pomoć potrebnima Svijet je pun gladnih i nemoćnih ljudi, Sudjelujemo u puno akcija kako bismo pomogli takvim ljudima. Upravo s tim ciljem naša škola se uključila u akciju župnog Caritasa pod nazivom Pomoć potrebnima Plan je bio jednostavan: svatko donese jednu nakvarivu namirnicu. Puno nas je pa smo skupili puno svega što je potrebno onima kojima je pomoć potrebna. Bilo je to u tjednu Sv. Nikole pa bismo mogli zaključiti kako mo mi bili kao sv, Nikola siromašnim. Hvala svima koji su sudjelovali. Vedran Varga, 5. d Andrea Babić, 7. d Dora Kopun, 7. d Dora Biškup, 7. d Ljepota je u davanju Humanost na djelu u Osnovnoj školi Gustava Krkleca Ponosimo se podatkom da smo jedna od prvih škola koja je uvela tradiciju Božićnog sajma. On predstavlja radost izrade lijepih i zanimljivih predmeta, radost druženja i darivanja. Svake godine dio zarađenog novca darujemo u humanitarne svrhe. Ove smo godine pola zarađene svote darovali domu za djecu bez odgovarajuće obiteljske skrbi Blaženi Alojzije Stepinac. U domu se nalaze novorođenčad i djeca do dvije godine starosti. Od novca zarađenog na sajmu u Domu je kupljen stroj za pranje rublja, glačalo i dječja kozmetika. Iz Doma su nam zahvalili zahvalnicom, ali najljepša nagrada bili su dječji osmjesi. U ovaj Dom već godinama sa svojim učenicima odlaze i naše vjeroučiteljice Maja i Kristina. Donacije domu su potrebite i nadamo se da će se ova lijepa suradnja nastaviti i dalje. Ida Žrvnar, 7. b Kristina Štimac, 2. d Marita Dumančic, 2. d Andrea Babić, 7. d Izgubiti nekoga Tmurno tlo Mirogoja ostaje nepomično pod mojim teškim korakom. Jedan korak, jedna suza. Zar tako teška sudbina mene posjeduje i vrti me oko svog malog prsta. Ako me sada tolika tuga obuzima, što će biti kasnije, kakva me budućnost očekuje. Prolazim pokraj nadgrobnih spomenika no ne primjećujem ih. Izgubila sam nekoga. Zadnje im pozdrave šaljem, poljupce. Moj otac. Drag je čovjek bio. Poznavala sam ga tek četiri godine. Koji puta, pitam se, zašto li je Bog stvorio bolest, tugu, smrt? Zašto me je moj otac napustio, a rekao je da me voli. Sada njegov pepeo leži zakopan pod zemljom. No tuga za njim nije bila toliko velika tada kao što je sada. Dok sam još bila mala, nisam mogla razumjeti što je to smrt. Nisam htjela prihvatiti da ga više nikad neću vidjeti, ni čuti. Sad se moje oči ispune suzama čim vidim njegovo ime na nadgrobnoj ploči. Ne sjećam ga se više, ne mogu se sjetiti. A želim to, iznad svega. Zbogom, oče, znaj da sam te voljela, da te volim i da ću te zauvijek voljeti. Moj djed. Bio je pravi veseljak. Davao je glasove likovima iz crtića. Nikad tužan nije bio. Njegova smrt, iako tužna nama, meni; njemu je bila kao vožnja u zabavnom parku. Zaspao je nasmijan i zauvijek takav ostao. Zbogom, djede. Nedostajao si mi, nedostaješ mi i zauvijek ćeš mi nedostajati. Moja baka. Probudila se pokraj nasmijanog mrtvaca i nije to preboljela. Smrt svoje prve ljubavi nije mogla podnijeti. Uplašila se smrti. Da je bila hrabrija, danas bih jela njen ukusni ručak. Umrla je u odvojenoj sobi bolnice, dok sam ja bila stotinama kilometara daleko i uživala u morskoj vodi. Pojurili smo natrag, ali žurba je bila uzaludna. Izgubili smo ju. Zbogom, bako. Ljubila sam te, ljubim te i zauvijek ću te ljubiti. Izgubila sam ih, a voljela sam ih. Zašto su me napustili? Nešto tu nije u redu... Izgubiti nekoga? Može li se to tako nazvati. Oče, možda te se ne sjećam, no, volim te. Ti i dalje živiš u mom srcu. Tvoja duša nije mrtva. Dok god ću te voljeti, nećeš biti izgubljen. Djede, nedostaješ mi no, nisam te izgubila. Sjećanje na tvoje šale nasmije me svakim danom. Bako, nisam bila u blizini kad si umrla no, tvoj topli zagrljaj još uvijek osjećam, još me uvijek grije. Nisam te izgubila. Sve koje volimo, a nisu više s nama nisu izgubljeni. I dalje žive u mom srcu. Ena Rekić, 8. c Mia Pepeonik 7. c Damir Matošević, 8. b 28 29

17 LITERARNI PODLISTAK Od zrna do kruha Pšenica je zrela. Sunce grije, a ratar kosi pšenicu u polju. Ratar je donio zlatno zrnje u mlin. Mlinar melje zlatno zrnje; stavlja brašno u vreće. Pekar mijesi tijesto. Kruh se peče u peći. Kruh je topao i mirisan. Zrno pšenice je darivanje prirode. Hrana je blagoslovljena radost. Moj rođendan Kristina Štimac 2. d Rođendan sam proslavila kod kuće. Bilo je jako zabavno. Došlo mi je puno prijatelja iz razreda, nebodera i vrtića. Poslužila sam ih grickalicama, raznim sendvičima i sokovima. Slušali smo glazbu i plesali, a malo smo i pjevali. Bilo je veselo uz igru s balonima. Kad je mama donijela čokoladnu tortu svi su mi pjevali, a prskalice su visoko prskale. Svi su zadovoljni otišli svojoj kući, a ja sam bila najzadovoljnija. Jedva čekam rođendan. Moj razred Bio je petak. U mom razredu bila je strašan buka. Svi su bili nemirni i živčani, pogotovo Luka, Mirna i Goran. Luka i Goran su vrištali, a Mirna je skakala po stolicama. Učiteljica je ušla u razred. Svi su se vratili na mjesta. Učiteljica je sa sobom dovela veselog mađioničara koji nas je veselo pozdravio. Iz svog šešira izvadio je krastavac. Krastavac je prvo poplavio, požutio i na kraju pocrvenio. Iz krastavca je izašao mali patuljak čije su se oči žarile kao vatra. Čarobnjak ga je pokušao otjerati svim svojim moćima, ali bilo je uzalud. Kada je učiteljica vidjela da to ne pomaže počela je pljeskati rukama prema patuljku. Ali i to je bilo uzalud. Djeca su znala da moraju pomoći pa su zapjevala u glas: Lala, lala, lala, la dođi Sveti Nikola! A tada je kroz prozor ušao dim. Prvo je bio sivi, onda plavi, pa crveni. Iz dima se stvorio Sveti Nikola. Tada je Sveti Nikola pucnuo prstima tri puta i patuljak nestane. Učiteljica, čarobnjak i učenici zahvale Svetom Nikoli, a on odlazeći zapjeva: Lala, lala, lala, la otjerao patuljka Nikola. Kada Sveti Nikola ode, čarobnjak se ispriča učiteljici, a svi učenici su dobili veliku peticu. Učenici su bili ponosni i zadovoljni svojom ocjenom. I sve je opet bilo dobro Martina Kencek, 4. a Zvijezda Da sam zvijezda voljela bih osvijetliti more. Zato što je u dubini veliki mrak, a ja bih voljela vidjeti što tamo more krije. Jedan dan na moru Tamara Sačerić 2. d Sjedim uz more, a ono kao da nam nešto govori. Na suncu se bljeska kao dijamant. Imali smo neobičnu nastavu uz more. Tada je nastala ova pjesma. Istarska pjesma Plavo i bistro more I sve te drvene kore. Zelenila ko u priči, Dok na grani papiga kriči. Sve te svijetle i tamne boje, Koje voli srce moje. Turisti se dive Jadranskom moru Kao što se zima veseli zelenom boru. Matea Mataković Matea Tustić 2. d Kameni-šiljasti, obli, sivi i bijeli, Na koje mi smo veselo sjeli. Sve te uvale i obale, Koje davno, davno pažnju nisu imale. Stella Vrbanjac 4. a Priče o putu u školu Dragi Tome, zovem se Matej. Šaljem ti ovo pismo da te ohrabrim i da ti poručim da i dalje budeš dobar đak kao i prije. Čuo sam da ti u školu ideš malim hidrozrakoplovom i da na putu u školu vidiš mnogo životinja. Ja u školu idem pješice. Do škole slušam cvrkut ptica i gledam izlazak sunca. I ja bih volio ići u školu hidrozrakoplovom. Usput bih gledao sve te životinje koje nemam prilike vidjeti u Hrvatskoj. Volio bih isto tako vidjeti sva ta jezera, kao i tvoju rodnu, lijepu zemlju. Ali kad je daleko. Eh, kada bi našli načina da se zamijenimo. Da ja odem u Kanadu, a ti u Hrvatsku? Da ti ideš pješke, a ja zrakoplovom u školu? Ne. Onda ne bi više vidjeli svoje stare prijatelje. No imam ideju! Mogli bismo se čuti telefonom ili putem računala. No, ako se ne čujemo šaljem ti pozdrave i želim ti puno uspjeha u životu, kao i tvojim roditeljima. Denis Gržin, 6. c Martina Brkić, 2. d Matej Cvetanovski 4. a Adriana Bolić, 8. b Petra Šinhivić, 5. a Igor Marin, 1. b Lorena Medić, 4. d 30 31

18 LITERARNI PODLISTAK Jesenji dan Dugo ću pamtiti jedan jesenji dan. Bila je subota. Otišao sam poslije doručka u svoju sobu s namjerom da pišem zadaću. Još s vrata osjetio sam slatko kiselkasti miris, miris koji volim. Zato sam i stavio dunju na ormarić s knjigama. Prije samo nekoliko mjeseci ova dunja je bila nježan, bijeli cvijet u krošnji voćke. Na ormariću za knjige još su i okviri s nekim meni dragim slikama. S jedne od njih smijemo se djed i ja. Kroz odškrinut prozor zapuhao je vjetar. Pogledao sam van. Savijao je i tresao gotovo gole grane stabala. Na njima se zadržao samo poneki najotporniji list. Otpalo lišće ljepilo se za mokri sivi asfalt. Zrakom bi brzo proletjela poneka gladna ptica. Na nebu su se gomilali teški olovni oblaci. Osjećao sam da i mene pritišću. Zazvonio je telefon. Čuo sam da se mama javila, a zatim ništa. Znao sam, javili su da je djed umro. Po prozoru su curile krupne kapi kiše. Lucija Ljubičić, 8. d Drago Tolić, 7. b Slobode koji nema, taj o njoj sanja. Ah, ponajljepši san S.S. Kranjčević Veličinu slobode prepoznaju samo oni koji ju nemaju. Jer značenje nečega prepoznaješ samo ako si bez toga, naročito ako ti je na silu oduzeto. Oni koji slobodu imaju ne razumiju ni što je ona, ne poznaju njezinu veličinu ni kakav je život bez nje. Ni ja nisam svjesna tog bogatstva jer ne znam za drugačiji život od ovog, tek kad bih ju izgubila, osjetila bih neku prazninu, žudnju, želju koju inače popunjava upravo - sloboda. Isto kao što ne poznajem osjećaj straha od sutra, od sljedećeg jutra. Ne poznajem osjećaj neimaštine, nepoštovanja, neprijateljstva, mržnje, ovisnosti o komu ili čemu i upravo zato se toga niti ne bojijm. Ne znam bih li nešto izgubila, bih li išta dobila. Što znači biti zarobljen: fizički, psihički, emotivno? Što ako već sada nemam slobodu u nekom području, a niti ne znam da živim bez nje. Neke je upravo sloboda odvela u propast, a neke propast (nemoć) do slobode. A što ako nisam dovoljno slobodna voljeti? Jesam li zaštićena od razočaranja ili imam manju šansu osjetiti spokoj. Treba li se sloboda zaslužiti, treba li se narediti ili svatko ima jednako pravo na nju, kakav god bio, što god učinio? No, zašto onda ljudi završavaju u zatvoru? Mislim da bi svaki čovjek rođenjem trebao imati pravo na slobodu, a zatim je svojim načinom života izgubiti ili zadržati. A što je realnost? Obrnuta je. Čovjeku je mjestom življenja i njegovom okolinom određena ili oduzeta sloboda, a ne pravo na nju (jer njega rođenjem svatko ima). U početku pokušava, trudi se i žudi za slobodom, potroši sav svoj vijek na to, da bi na kraju od silne tuge umro i postao - slobodan. Smrt da je sloboda? Ako je tako, zašto svi bježe od nje, zašto je upravo smrt najstroža kazna? Nije li to po ovoj logici upravo život? Ako svi govore da nitko nije slobodan, a sloboda je najveće blago, zašto itko uopće živi? Sami sebe uvjeravamo da nikad nećemo doći do slobode, da ona ne postoji, a cijeli život živimo da bismo ju pronašli. Tea Žagar, 8.b Kruh dobrote Blagoslov i zahvalnost kao žito zlatni, puni ljubavi izrastaju u zrno dobrote, sjajeći mirisnom ljepotom blagosti u jesen koju plodovi boje u zemljine boje raskoši u kojima se isprepliću tama i svjetlo koje udišemo, osjećamo i mislimo začarano sjajući budući kruh dobrote koji ćemo svojim mislima ispeći i srcima blagovati... Petra Bistrović, 8. b Filip Jelenski, 6. b Matea Macan, 6. d Dajana Jorgić, 8. a Silvestra Šutej, 6. b Srebrna staza djetinjstva Srebrna staza djetinjstva puna je zavoja, skretanja i raskrižja. Sada ćemo proći kroz jednu od brojnih staza djetinjstva. Kada se dijete rodi, na stazi djetinjstva je magla. Sve je mutno i novo. Drveće i cvijeće počinje rasti pokraj staze. Povremeno stazu sijeku potoci, čak i rijeke. Kada se to dogodi, treba pronaći plići dio ili mostić preko te prepreke. Kako dijete raste tako se staza dijeli na više pravaca. Počinju se stvarati raskrižja i drugi putovi. U početku ih je vrlo lako razlikovati, no kako dijete raste, ima više putova, više rijeka. Čini se kako odrastanje donosi samo nove odluke i prepreke. Zapravo, kad bolje pogledaš, oko staze raste novo drveće i cvijeće. Sunce je sjajnije i veće, na drveću rastu plodovi. Staza djetinjstva je srebrna. Od tisuću srebrnih kamenčića. Ona će uvijek postojati u nama i vijugati između rijeka i potoka. Matea Mataković Trivunčević, 6.c Brod Gledam more, gledam uzburkano i ljuto more; u daljini nasukani brod. I gledam brod kako ga ljuljaju valovi gledam kako vjetar nemilice uznemiruje brod i želi ga prevrnuti. A brod? Brod me zove da otplovim njime da se ne vratim na ovaj svijet da dođem do svog konačnog cilja: pravog puta. Damir Matošević, 8.b More Tea Horvat, 4. a U moru se zrcale i svjetlost i tama. More ne traži svjetlost, ono pretvara tamu u svjetlo, hvatajući istodobno cijeli mjesec i tračak sjaja u nečijem oku. Ponekad iz tajanstvenih dubina dopiru slabo osvijetljeni obrisi davno potopljenog broda koji uporno, ali bezuspješno pokušavaju izroniti na površinu. Gledajući u more, razmišljam što ono radi kada nema sunca s kojim razgovara žamoreći svojim valićima koji se lagano valjaju po površini. Zanima me što radi kada nema mjeseca koji od sutona do zore neumorno gleda ispod sebe. I kad se pojave oblaci noseći ono vrlo malo kapi kiše, škrto i sebično prisvaja sebi sav sjaj. U njemu se zrcale ceste, gradovi i šume. Ne ljuti se kada ga katkad pokoja jedrilica udari svojom snažnom kobilicom. Tada ne osjeća samoću, osjeća da je netko s kim bi se ono rado igralo tu. Oni koji ne poznaju more misle da nema srca, no ono nam živahnom igrom svjetlosti i boja otkriva svoju dušu. Laganim gibanjem mreška pijesak i gladi šljunak pazeći da ih ne povrijedi. Dok gledam u plićak, vidim svoje iskrivljeno lice. Shvaćam, more uvijek sve vidi, uvijek gleda i, kada ne pazimo, krade nam slike. Nekim je ljudima more svjetlost u tami jer im predstavlja bijeg od teške zbilje. A za mene, more je samo druga riječ za svjetlost. Adriana Marušić, 8.a 32 33

19 LITERARNI PODLISTAK SVETI NIKOLA Ponoć je odavno prošla, zatvorene su mi oči, ali san mi ne dolazi samo čekam kad će doći. Čekam, čekam, spava mi se, ali budna moram biti. Pospane mi klonu oči jer ja želim, moram sniti. Ali baš u tome trenu čujem korake u tami ustajem se, samo gledam šum slatkiša već me mami. Kada vidim-moja majka svih igrica i parfema, medvjedića i slatkiša u čizmicu vrijedno sprema. Da, znala sam. Znala sam da Nikole nema više. To nam sada roditelji kupuju sve slatkiše. I sada, makar znam, nikome neću reći. Pustit ću neka još uživaju u svojoj sreći. I napokon, idem spati, a ujutro ću, prije škole, seki dati čokolade i reći da je od Nikole. Ella Gracin, 8. b Božićni san Božićna priča Dušo, Božić je vrijeme dijeljenja, milosti i ljubavi! rekla mi je mama po već dvadeseti put danas. Sjedim skučena u kutu kauča i buljim u naš raskošni, srebrni bor koji je, po mom mišljenju, prenakićen i gnjusan. Oh, moja Lanica je bila jako dobra ove godine! Zvonila je od vrata do vrata i pjevala božićne pjesme sa svojim zborom! hvali se mamina umišljena prijateljica. Znam da bih se trebala razniježiti od onog mekanog tapkanja snijega po podu ili od pobožnih anđena koji su obješeni kao ukras na svakim vratima, ali meni je to sve neopisivo patetično i bez veze. Vanjice, dušo, odi obuci nešto vesele boje, ne možeš na Božić biti u crnom, kao što si uvijek. A i ta široka Iron Maiden majica s tim gnjusnim kosturom sigurno nije prigodna za ovo veselo okupljanje. Hajde, ne budi tako tmurna i tajanstvena! Čuješ li me? opet će mama. Ne odgovaram. U školi smo nacrtali prekrasne anđela i zlatne zvončiće, a kasnije smo svi sanjarili o jaslicama, svjetlosti i dobroti. hvali se moj bratić. Svi su ponosno uzdahnuli aaaaa. Patetika. Joj, purica je gotova! skočila je baka kada je čula zvonce pećnice. Napokon, nešto vrijedno čekanja u ovom dosadnom beskraju. Oh, kako fino miriše, teta Katica! ulizuje se neka klinka mojoj baki. Moram priznati da, zapravo, i miriše sjajno, ali bakina purica uvijek miriše sjajno pa je nepotrebno to iznova napominjati. A! Dobila sam poruku na mobitelu! Napokon nešto zanimljivo! Veliki pozdrav iz Francuske! Sretan Božić! pozdravlja moja prijateljica Helena koja je sada na skijanju u Francuskoj. Vanja, dodaj mi, molim te, onu pepeljastu veliku zdjelu! Ona je savršena za ovaj sladak kolačić! - zahtjeva mama. Za vrijeme ručka svi su se osmjehivali međusobno od uha do uha, a ostatak večeri prošao je dosadno. Napokon, ponoć. Sjedim u svojoj zamračenoj sobi i bezbrižno gledam kroz prozor. Zapažam neke propalice koje stidljivo i umorno prolaze ulicom. Kako li je ovdje spokojno pravi Božić. Badnjak je. Noć kada se nebo kiti zvijezdama, staze bijelim plakatima, ulice žutim iskrama, a naša srca ljubavlju. To je noć kad se dijele osjećaji bezbrižnosti, kad si ponosan što postojiš i kad iz srebrnog, stidljivog, pepeljastog života uskočiš u boje sreće, radosti. Razniježiš se i znaš da je Božić. Zapaziš kako iz crkve odjekuje zvono, pjesma, mir, tišina i spokoj. Osjetiš u zraku duh Božića. Raskošna svjetlost slijedi te u stopu, obasja ti put. Osmjehuješ se, tapkaš nogom ritam pjesme koji izlazi iz nove, posvećene, ponosne crkve. Srebrna cipela ostavlja ti mekani otisak na bijeloj mirisnoj plahti. Sanjaš kako u ponoć uz beskrajnu svjetlost i zvuk zvončića pozvoniš na svečana vrata i vidiš kako u kutu njegove milostive sobe u jaslicama Isus dijeli mir na Zemlji. Dora Valter, 7.a Vanja Nevajdić, 7. a Jana Kaliterna, 2. d Ponovo jesen Ponovo u školskim klupama! Praznicima je kraj! Znači li to da je ljeto završilo? Topla vesta koju moram ujutro odjenuti navela me na razmišljanje da je ipak došlo do nekakve promjene. Naglo i prerano ove godine Oblačno i kišovito vrijeme pratilo nas je skoro kroz cijeli rujan. Sivobijeli oblaci su se prijeteći nadvijali nad našim naseljem, sipali tuču po autima,zgradama i nanosili štetu u svim krajevima. Sunce je pobijedilo. Rastjeralo je namrgođene oblake i donijelo sunčane dane. Svaki slobodan trenutak ostavljam za promatranje jesenjeg šarenila. Podignem li glavu prema stablu, ugledam igru duginih boja. Od zlatnožute, maslinastozelene, crvene i naravno smeđe.evo ga,u mojoj kosi našao se listić. Nevidljivi vjetrić lagano ga otpuhnuo.svaki dan grane su sve siromašnije, a staze bogatije.opojni miris dunja, grožđa i ostalih plodova privlači nas, a posebno miris kestena. Razmišljam o tome i obuzme me tuga. Ta ljepota i ta igra boja kratko će trajati.žao mi je drveća koje će ostati golo i malih ptica koje odlaze u toplije krajeve tražeći hranu. Iskreno, jesen nije moje omiljeno doba jer sve postaje tmurno i mrtvo,a ja volim život, igru i veselje. Martina Jurič, 7. c Najljepši drvored Bilo je to jednog lijepog jesenskog dana. Išao sam s prijateljima na igralište i prošao pokraj najljepšeg drvoreda kojega sam ikada vidio. Prijatelji i ja smo razgovarali što je posebno u tom drvoredu. Luka je rekao da je posebno to što skoro pa svako stablo ima šareno lišće, a zatim je Marin primijetio da na nekim stablima žive ptice i vjeverice. Stabla su izgledala tako prekrasno da im je svako živo biće zavidilo. Ljudi su tu dolazili kako bi imali barem malo tišine. Djeca su tu dolazila da se igraju skrivača, ali meni se to nije sviđalo zato što će na taj način drveću otpasti prekrasno lišće. Kako je vrijeme prolazilo, pokraj drvoreda se napravila cesta i sve češće su prolazili automobili. Tako je svaki auto ispuštao plin i jedno po jedno stablo počelo je obolijevati od ispušnih plinova. Nakon dva mjeseca prijatelji i ja smo opet prolazili pokraj drvoreda, no vidjeli smo da su se skoro sva stabla osušila, ni ptice ni vjeverice nisu imale gdje živjeti. Životinje su bile jako tužne i morale su otići u drugi drvored. Sljedeći put kad smo prijatelji i ja išli van nismo išli kroz drvored, nego kroz uličicu pokraj jer bio sam tako tužan zbog drvoreda da ga nisam mogao ni pogledati, a ni moji prijatelji također. Prijatelji i ja smo ponekad navraćali do uvenulog drvoreda i prisjećali se kako je nekada izgledao najljepši drvored. Martin Tomić, 4.d Daniel Škalić, 6. e 34 35

20 LITERARNI PODLISTAK Misli o jeseni Jesen je poput umiranja, skida kožu života da bi obukla kaput ni svjetla ni tame- kaput bezličnosti. I dok je zima hladna i veličanstvena, proljeće nježno i puno dobrote, a ljeto hirovito i toplo, jesen je od svoje braće najusamljenija. No, njezini su mirisi opijajući i nezamjenjivi, a ona, onako tužna i potištena, savršeni suputnik u našim trenucima žalosti. Iako joj ponekad ne možemo oprostiti nasilno oduzeto ljeto, ona je darežljiva i plodonosna. Tada osjećamo, mirišemo i pokušavamo dotaknuti jesen koja nas ubrzo napušta. Tek kada napokon dođe ledena zima, shvaćamo kako smo sigurni bili u koži jeseni. Svijet bez boja Anamaria Soldo, 8. a Ana Novak, 4. d Suzana Bartolić, 5. c Svijet bez boja je kao dan bez svjetlosti. Ljudi koji su slijepi ili ne razlikuju boje često su tužni, ali ih na različite načine pokušavaju naći. Nekim drugim osjetilom njuhom, dodirom ili na bilo koji drugi način. Onaj kojem to uspije, postaje jako sretna osoba. Mnogi ljudi ne poštuju osobe s posebnim potrebama ili nemaju razumijevanja za njih. Ali, kada bi samo jedan dan proveli u njihovoj koži promijenili bi svoje razmišljanje o takvim ljudima ali i o svijetu oko sebe. Nitko ne želi biti hendikepiran, ali ljudi koji su najčešće zbog trenutka nečije nepažnje završili u takvom stanju, moraju se nositi s takvim načinom života, ma kako teško ili bolno to bilo njima ili njihovim bližnjima. Nitko nije savršen i svijet bi bio ljepši kada bismo imali više razumijevanja za ljude koji su drugačiji od nas. Trebali bismo imati više razumijevanja za takve ljude jer često je potreban samo trenutak da i mi sami postanemo kao oni. Mihaela Punoševac, 7. b Marta Dumančić, 2. d Tamara Sačenić, 2. d Ljubavni recept Predjelo: Jedan kratki pogled pomiješati s crvenilom u licu, to pirjati pet minuta s dugim uzdahom te posoliti ljubavnim pismom. Još malo začiniti spetljanim govorom i pomiješati s pozivom na školski ples. Za sat vremena prihvatiti poziv te dodati neodoljiv smiješak. Glavno jelo: Leptiriće u trbuhu skuhati s treptanjem okicama. Za pola sata dodati dugotrajan pogled i popapriti SMS-om u kojem piše: Možeš van?. Nakon desetak minuta krčkanja, sve to staviti u posudu za pečenje premazanu maslacem od crvenila. Peći četrdeset i pet minuta i zatim ostaviti na sobnoj temperaturi desetak minuta. Poslužiti toplo. Prijedlog: prije posluživanja preliti umakom od čudnih odgovora. Desert: Pomiješati lijepu frizuru, rečenice s nedostatkom teksta i kratki pogled. Zatim uz to dodati kremu od ugodnog razgovora. Staviti u hladnjak na pola sata. Kada se ohladi, preliti glazurom od kratkog, slatkog ali romantičnog poljupca. Matea Macan i Anamarija Beljan, 6. d Haiku kutak Proljetna kiša Priroda je utihnula Nebo je tmurno. Leon Metaj, 6. d Sada je proljeće Toplo i sunčano. Leptiri lete. Dino Vlahov, 6. d Žutog leptira Na livadi šarenoj Teško sam našla. Anamarija Beljan, 6. d Borna Dits, 7. b Ivan Bobić, 8. c Maja Miholjek, 8. d Mateja Dabo, 8. c Maja Medić, 8. c Josipa Pavlović, 8. d 36 37

21 ENGLESKE STRANICE Going out with friends Well, going out with my best friends can be relaxing and it is always a lot of fun. All of a sudden, all my problems, worries and sorrows float away. I always go out with two of my best friends (names are not necessary), and we always hang out together. Sometimes we get into a fight or two when we are together. That s not so bad, isn t it. It can happen to anyone. Anyway, we have a problem: there s three of us. I admit, it is not a problem for itself, but it can be a problem when we are trying to communicate over the phone. It is always a problem to talk (over the phone) about where we are going to meet, when we are going to meet, and if everyone is satisfied with the time and place. It s complicated... Sometimes it can happen that one of us gets false information, or doesn t get any information at all. But when we finally meet, after looking for each other for about an hour, we can talk, and talk, and...well... talk; about anything...(and anyone). We chat, gossip and ask each other philosophical questions (if falling in love can be considered a philosophy). Sometimes we go to the mall, we go roller skating or just hang out at each other s flats doing,...well...what teenage girls normally do.. Now, as you can see, we only talk about what we do together, and where we go out, and, well,... hmm... I won t say anything more. When I go out with my friends it s like I m in a world of my own, nothing can or will bother me, when I m inside of that special sanctuary called friendship...it s a senctuary where, actually, no one asks if I did my homework or not. Anybody else that dares to enter that sanctuary of peace and love (well...most of the time anyway) is an outsider, and is not welcome. Mia Pepeonik, 7. c My ideal job What do you want to be when you grow up? Well, that is the question that I can hear so often. When I was a little girl I wanted to be a doctor.i have never been afraid of doctors like other kids. I ve always wanted to help people, and I still do.well, I also wanted to be a vet, an archeologist, a biologist. But now, when I am so close to that decision, I don t know what I want to be when I grow up. What I do know, is the school I want to go to after primary school.but my ideal job! It is so hard to say now. First of all I have to like it, than, the salary is important too, and I d like to have a nice and understanding boss.all of those things are very important to me. I have got excellent grades, and I think that I can do a lot of things in my life. But, first of all, I have to find out what I really want from my future. As I have already said, I like helping people, so I would like to change some things around us, bacause changes are always welcome. I don t like politics, athough it is important. The world is changing a lot lately. There are money problems, soon people won t have enough food. I d very much like to make some changes for the better in that part. Well, I certainly don t want to go into politics, the only thing I want to do is to help the people of our country. Perhaps this is my ideal job! Karla Papeš, 8. d Teenage life in my country I think that teenagers in my country are more or less similar to teenagers in other European countries. Well, we spend our free time mostly watching TV or surfing the Internet, or playing computer games. We like going out with friends, and we spend much time talking on the phone. Writing homeworks and studying is hard work for us, it s an obligation, and it definitely isn t a free time activity. I know that teenagers in the United Kingdom can get a part time job at the age of thirteen. We can t work while we are in primary school. So the only way to earn our pocket money is to help our parents and do some work around the house, or wash our parent s car. Most children just ask their parents for pocket money. What I do like about my life is that I am an excellent student. I have good marks and good friends.and good teachers, too. I like learning new things.what I am not so happy about, is that I don t have enough free time to spend on myself because after school I have to go on my other after-school activities. I worry about lots of things. I m in the 8th grade and it is quite normal to worry about my grades and the school I want to go to afterwards. I think I study a lot. The school programme is very hard, but I can manage it quite well.well. I also worry about my family and about my future life. My mum always tells me to forget about the far-away future, and to take care of the present. Dora Kokanović, 8. c ŠTO DJECA KAŽU Čitamo dječji časopis Radost. Nakon pročitane priče Nagrađena požrtvovnost koju je napisala Nada Iveljić učenici 2. d napisali su: Iz ove pričice naučila sam kako nije lijepo misliti samo na sebe. Jana Kaliterna 2. d Važno je pomagati. Bolesnima i starima pomoć je najpotrebnija. Vivian Vidaković 2. d Naučio sam da je lijepo pomagati drugima i da svatko treba pomoć. Ian Žigrović 2. d Naučila sam o ljubavi i pomaganju. Nika Mandić 2. d Ljudima treba pomagati. David Medić 2. d Dobro se uvijek vrati dobrim. Sanja Berić 2. d Nije dobro misliti samo na sebe. Treba pomoći drugima. Tamara Sačerić 2. d Naučila sam kako se pomaganje vrati ne samo dobrim nego i još boljim. Ana Pavlović 2.d Naučio sam da nije lijepo misliti samo na sebe. Dan Stanić 2. d Kako činiš tako će ti se i vratiti. Matea Tustić 2. d Važno je pomaganje. Svi mi ponekad trebamo pomoć. Danijel Matošević 2. d Naučila sam da nekada nije bilo velikih gradova. Saznala sam da i starac iako je nemoćan može nagaditi nečiju dobrotu. Alma Mehić 2. d Virtualni svijet Što kažu prvašići o školi: Škola je moj prijatelj. Viktor Galić 1. b Volim kad imamo prvi sat tjelesni. Sara Batur 1. b Moja škola je lijepa. Učimo puno zanimljivih stvari. Najbolji predmet mi je likovni. Tea Troje 1. c U školi brzo učimo. Malenima preporučujem da se ne boje prvog dana škole. Igor Marin 1. b Jako volim matematiku. Sviđa mi se naša učionica. Za vrijeme odmora najradije crtam. Sven Horvat 1. b U školi se uči i sluša učiteljice. Josip Pešić 1. b Volim ići u kazalište sa školom. Paola Kopren 1. b Škola ima puno hodnika. Imam puno prijatelja u školi. Kristijan Ključević 1. c Sretan sam što imam logopedinju u školi. Andro Pleskalt 1. b Sve učiteljice su dobre. Iris Dinković 1. b Moja škola ima lijepi voćnjak. U školi mi je zabavno. Luka Levar 1. c Sviđa mi se kad idemo na izlet. Mihael Kuzmičić 1. b Kad je lijepo vrijeme idemo se igrati na igralište. Marco Ban 1. b Uključi. Pričekaj. Klikni start. Spoji se na mrežu. Dvaput klikni na ikonu Mozille Firefox. Otvoren je Google najpoznatija internet tražilica na svijetu. Utipkaj pojam. Počni. Kratak opis računala i veza koje stvaraju, zar ne? Ali postoji mnogi više od toga. Računala nude potpuno novi pogled na svijet. Bio on iz udobnog naslonjača ili iz neudobne, preniske stoličice koja se nalazi u dućanima s tehnološkom opremom Danas postoji zaista ogroman izbor računala i ostalih stvarčica kojima možete raditi gotovo sve što poželite. Računala, prijenosna računala (laptopi), mobiteli s vezom na internet sve je to danas dostupno i potrebno. Nekada je bilo luksuz, danas prvašići imaju mobitele s kamerama od pet megapiksela, Bluetooth vezom, infracrvenom vezom, om i još milijun drugih opcija. S računalima, pisanje zadaća se zamjenjuje surfanjem po internetu, referati se pišu u programima koji ispravljaju gramatičke pogreške, lektira se skida s interneta pa dorađuje u bilježnici. Najposjećenije stranice su one koje nude 3D razgovore sa svojim prijateljima, stvaranje profila koji bi pobijedio na izboru za miss ili mistera, dizajniranje i kupovanje odjeće koja će samo stajati u ormarima, onim virtualnim. U govor se uvlače internet skraćenice poput engleskih: LOL ( laughing Out Land), ROFL (Rolling ON Flour Laughing), JK (Just Kidding), NUM (Never Mind), CU (See You) Ima i onih koje se teže nađu, ali postoje, hrvatske: B2V2 i HH. One, kao što se da primijetiti, iskazuju osjećaje, a vjerojatno najviše iskazuju lijenost jer kome se još da natipkati cijelu rečenicu? Sve je to prihvatljivo kada se pogledaju pravi ovisnici. Z a njih je Internet zakon, a ako ih upitate neko pitanje koje ne znaju, odgovorit će s jednostavnim: System error. Cijele dane provode na internetu skidajući najnovije filmove, igrajući igre s ostalim internet ovisnicima, pišući postove na forumima i blogovima brzinom svjetla, svakoga dana radeći još jedan profil na tko zna kojoj stranici. Takvi ljudi bi već trebali pomoć ili barem jedan mali virus na računalu. Jer, tko više može podnijeti njihove poruke u obliku skraćenica koje su razumljive samo njima, a ako su još na engleskom, kao na primjer, ova: &4U2B Tko bi to mogao shvatiti? Njima treba pomoć! Možemo biti sretni što još postoje pojedinci koje internet nije dotaknuo i koji još razmišljaju mozgom a ne modemom. Ahem, naglasak na još. Karmela Cajner, 8. b 38 39

22 ZABAVNE STRANICE MUDROSLOVNICE Uvijek se dogodi ono u što doista vjerujete, a dogodi se zbog samog vjerovanja. Mislim da se ništa ne ostvaruje dok u to doista iskreno ne povjerujete. Frank Lloyd Wright Ne idi onuda kuda staza vodi. Radije kroči onamo gdje puta nema. I ostavi trag za sobom. Nepoznati autor Postoji teži zločini od paljenja knjiga. Jedan od njih je nečitanje knjiga. Joseph Brodsky Hrabrost je ispravno cijenjena kao najvažnija ljudska osobina jer... ta osobina jamči sve ostale. Winston Churchill Najgore je sam sebi lagati. Hrvatska Stablo ne uskraćuje svoju sjenu čak ni onome koji ga je došao srušiti. Malajska ZAGONETKE 1. Što korjenje ima, a ne vidi nitko, Nebu je bliže no stablo vitko, Uvis se penje više od hrasta, A nema rasta? 2.Trideset bijelih konjana brijegu crvene boje Grizu otprve, A poslije smrve, A onda sasvim mirno stoje. 3. Što je to? Nečujno, nevidljio, Ne možeš ga nanjušiti, ne možeš ga osjetiti, Onkraj zvijezda leži, podno brijega on sad leži, U rupama on je jači Ispred svega, iza svega Život skrati, smijeh dokrajči. 4. Škrinja bez šarki, ključa i vrata Ali ipak je unutar skriven mali grumen zlata. 5. Živa a bez zraka Hladna poput mraka; Nikad žedna, a uvijek pije U oklopu sva, a bučna nije. Magija jezika najopasnija je od svih čarolija. E. G. Bulwer Lytton Ako čovjek na svom životnom putu ne sklapa nova prijateljstva, uskoro će se naći sam i ostavljen. Nepoznati autor 6. Jedne je boje, ali raznih veličina, Pričvršćena za tlo, al leti do visina, Ima je na suncu, na kiši je nema, Ne osjeća bol, šuti kao nijema. 7. Gdje ne mogu sila i snaga, Prolazi moja ruka blaga, I mnogi bi ostali na ulici, Da me nemaju pri ruci. 8. Stara majka jednim se okom smije, Dug rep ima što zanjom se vije, I svaki put kad prođe kroz procijep, Sve je kraći i kraći njezin rep. 9. Duge noge, kriva boka Glava mala, i bez oka. ŠKOLSKI BISERI Učenik: Profesorice, da Vam predam lektiru? Profesorica: Ne zanima me lektira koju je napisala tvoja mama. Profesorica matematike: Ja ću postati manekenka ako on sa svojim ocjenama bude imao tri na kraju. Profesorica: Ništa ne znate. Otvorite li vi ikad knjigu kući? Učenik: Ja sam jučer slučajno otvorio jer mi je uplatnica za prehranu ostala u udžbeniku. 10. Pokriva brijeg i dolinu cijelu, Ali njome ne možeš njome napunit ni zdijelu. 1. planina; 2.zubi; 3.mrak; 4.jaje; 5. riba; 6. sjena; 7. ključ; 8. igla i konac; 9. kliješta; 10. magla Benjamin El-Kawam, 2. d Ena Rekić, 8. c Eva Valenčak, 7. b Kako plavuša rješava križaljku? 1. najzdravije piće (4 slova) 2. telefonski poziv (3 slova) 3. grad u Italiji (3 slova) 4. vrsta životinje sa kućicom (3 slova) 5. nije gladan (3 slova) 6. vidi sliku (5 slova) 7. ženin brat (5 slova) 8. neizlječiva bolest (4 slova) 9. dragi kamen (4 slova) 10. dio pribora za jelo (3 slova) 11. žensko dijete (3 slova) 12. najmanji troznamenkasti broj (3 slova) 13. mjera za težinu (4 slova) 14. svečano odijelo (4 slova) 15. hladno oružje (3 slova) 16. neizlječiva bolest (3 slova) 17. kokošji proizvod (4 slova) 18. zajednica muškarca i žene (4 slova) 19. mužjak vrane (6 slova) 20. mjera za dragocjenost (5 slova) 21. sestrin muž (3 slova) 22. morski greben (2 slova) 23. inicijali pjesnika Jesenjina 24. zlato 25. kisik 26. stanovnik Tirane (7 slova) 27. doživljaj pri spavanju (3 slova) 28. dio kupatila (4 slova) PIVO, ZVR, TRS, PAS, JEO, JESAM, JOSIP, SMRT MILI, ZUB, ONA, 000, UTEG, CRNO, TOP, KAP, JUHA, STAN, VRANAC, NOVAC, IVO, MG, PJ, ZL, K, TIRANIN, SEX, VODA SUDOKU Rješenje VICEVI Izgubio policajac kapu. Nađe kapu jedan dječak i pita policajca: - Je li ovo vaša kapa? - Ne, ja sam svoju maloprije izgubio. *** Eva prijeti Adamu: - Ako me ne voliš, ostavit ću te. - Baš me briga, imam ja još rebara. *** Učitelj se već deseti put malo zakašlje, pa kaže: - Perice, ne možeš spavati na satu! - Ma učitelju, mogao bih da vi ne kašljete toliko. *** Pita učitelj Pericu: - Reci mi kako se zove čovjek koji krade od drugih ljudi? - Ne znam! - Razmisli, da sada neprimjetno stavim ruku u tvoj džep i izvadim novac, bio bih Čarobnjak! *** Šeću Perica i Ivica i naiđu na profesoricu iz matematike. Ivica kaže: - Dobar dan. Perica: - Dobro večer Rješenje 4 1 Pita Ivica Pericu: - Zašto dobro večer. - Kada ju, vidim padne mi mrak na oči! *** Perica ustade odgovarati geografiju i nastavnik ga upita: - Jesi li učio Perice? - Jesam. - odgovori Perica Nastavnik kaže: Ustani, priđi karti i pokaži mi prstom gdje se sve nalazi voda. Perica zatvori oči i rukom pipka po karti. Nastavnik upita: - Što to radiš, Perice? Perica na to odgovori: Pa tražim gdje je mokro. *** Došao Perica sa đačkom knjižicom kući, a u njoj sve jedinica do jedinice, jedino neka jadna dvojka iz glazbenog. Kad to vidje, otac, ga zviznu preko usta. Majka skoči: - Što udaraš dijete preko usta? Perice, ljubi te majka. - Pored ovoliko jedinica njemu je samo do pjevanja, eto, zato je dobio po ustima. *** Vuk: Crvenkapice, što imaš u košari? Crvenkapica: Jabuka, kolača, vina...! Vuk: A jel imaš WC papira? Pogodite brojeve _ i _ dalmatinac (Disneyeva priča i film) simfonija (Beethovenovo djelo poznato i kao Oda radosti) tisuća milja pod morem (uzbudljivi roman Julesa Verna) godišnja doba (remek djelo skladatelja Antonia Vivaldija) Snjeguljica i _ patuljaka (omiljena dječja bajka) _ u Trnju (kriminalistički roman Pavla Pavličića) rič što sam je čuo (dijalektna pjesma Vanje Radauša) _ i sati (trenutačni filmski hit s Liamom Neesonom) Sto i jedan; deveta; dvadeset; četiri; sedam; trojica; prva; devedeset i šest 40 41

23 Filip Ešegović, 5. b