List učenika OsnOvne škole Gustava krkleca

Transcription

1 List učenika OsnOvne škole Gustava krkleca školska GOdina 2010./ BrOj 17

2 LISt učenika OSnOvne škole GuStava krkleca Školska godina 2010./ Broj 17 Uvodnik Kristina Wengust Još jedna školska godina, još jedan broj Krgusa, list učenika naše škole, sedamnaesti. Prelistate li njegove stranice, zapljusnut će vas bogatstvo života jedne škole. Sjetit ćemo se izleta i putovanja na kojima smo bili, školskih priredbi i plesova, smotri i natjecanja. Kazališnih predstava i koncerata kojima smo prisustvovali, novih projekata i manifestacija koje su održane protekle školske godine, domaćinstva LiDraNa, zanimljivih gostiju koji su nas pohodili, ljubavi i prijateljstava koja će nas obilježiti...teško je na jednom mjestu sakupiti sve ono po čemu ćemo pamtiti ovu godinu. Kažu da je razdoblje pohađanja osnovne škole najljepše razdoblje našega života. Namjera nam je bila sačuvati barem djelić toga vremena. Ukrasti ga zaboravu. Prosudite sami jesmo li uspjeli! Sadržaj: Izdavač: Vaše uredništvo! Uvod 1 Iz života škole 2 Tema broja : Praznovjerje 13 Lijepom našom 16 Istanbul 18 Jednaki ali različiti 19 Kulturni kutak 20 Literarno-likovni podlistak 22 Moji neobični kućni ljubimci 27 Zabavne stranice 28 Osnovna škola Gustava Krkleca Božidara Magovca 103 Za izdavača: ravnateljica : Slavica Vukčević, prof. Uredništvo: Anamarija Beljan, Mateja Macan, 8. d Bojana Durić, Ena Jogunica, Nina Lovrić, 6. b Marija Ćavar Sopta, učiteljica hrvatskoga jezika Grafičko uređenje: Učenici osmih razreda Likovno uređenje: Lidija Župan, učiteljica likovne kulture Fotografije: Članovi školskih fotogrupa razredne i predmetne nastave Matija Pintarić, voditelj fotogrupe predmetne nastave Naslovnica: Domenika Baćani, 8. b Tisak: ALFA

3 IZ ŽIVOTA ŠKOLE HUMANITARNE AKCIJE I ove godine tijekom vremena Došašća trudili smo se odricati kako bismo razveselili svoje bližnje. Uoči nedjelje Caritasa uključili smo se u akciju našeg župnog Caritasa skupljajući namirnice za siromašne stanovnike našeg naselja. Svaki učenik je na sat vjeronauka donio jednu nepokvarljivu namirnicu u originalnom pakiranju. Prikupljene namirnice sabrali smo u jednoj učionici, a naši krizmanici, osmaši vrijedno su ih prenijeli u crkvu. Naravno, nastavnici su nam pomogli, podržali nas i također se uključili u akciju. Još nemamo povratnu informaciju o količini prikupljenog, no nadamo se da smo uljepšali Božić našim susjedima kojima su uoči blagdana Caritasovi volonteri uručili prigodne pakete. Tijekom projektnog tjedna U susret Božiću pripremali smo se s razrednicima za božićni sajam koji je i ove godine imao humanitarni karakter. Naime, svaki razred je dio zarađenog novca na sajmu dao za naše male prijatelje u dječjem domu Savica Šanci. Caritasova akcija Za 1000 radosti u našoj školi još traje! Novcem prikupljenim u ovoj akciji pomoći ćemo našim učenicima koji žive samo s jednim od roditelja. Stoga, navalite na magnetiće s lijepim porukama dok ih još ima! Učenici i vjeroučitelji Igor Žagar Iva Levar naši SpOrtSkI uspjesi U protekloj godini naši učenici okitili su se mnogim sportskim uspjesima i medaljama. Svi su nam jednako dragi i svima se ponosimo, ali posebno nas veseli prvo mjesto na Državnom natjecanju osnovnih škola u košarci u školskoj godini 2009./ Učenici koji su sudjelovali su: Dario Stojić, Kristijan Čuljak, Ivan Hrvoje Maljković, Borna Ditz, Luka Naumovski, Renato Pajtler, Matija Davidović, Ivan Kaliterna, Ivan Jukić, Fran Jukić, Karlo Žganec i Bruno Žganec. Većina njih su sada bivši učenici naše škole, ali im ovim putem svejedno još jednom čestitamo. Voditelj ekipe je bio naš učitelj Vlado Nigrin. Učenice Sara Sušec i Klara Bardač osvojile su treće mjesto u stolnom tenisu na razini Grada Zagreba. Djevojčice su prave stolnoteniske nade i od njih očekujemo još mnogo dobrih rezultata. Rezultat koji nas veseli drugo je mjesto na plivačkom natjecanju u štafeti slobodnim stilom na razini Grada Zagreba, dok smo ekipno osvojili 9. mjesto. Ovaj sportski uspjeh osigurali su nam učenici: Boris Posavec 7. c, Filip Dimač, 6.b, Stjepan Lovrić, 6.a, i David Čanić, 6.b, u plivanju. Čestitamo dečkima.!!!! Kako natjecanja iz većine sportova još traju, očekujemo da će nas naši učenici obradovati još mnogim vrhunskim sportskim rezultatima. Sretno!!!! 2 SedmašI najbolji u rješavanju IQ zadataka Učenici šestih i sedmih razreda naše škole sudjelovali su 11. i 12. studenoga na Malom natjecanju u rješavanju IQ zadataka koje je održano u sklopu Interlibera. Zadatci koje su rješavali bili su matematičko-enigmatskoga karaktera, a njihovo rješavanje pridonosi razvoju zapažanja i zora te jačanju IQ-a. Natjecatelj šestih razreda predstavljali su Iva Kraljić, Bruna Mlinarić, Tin Lučić, Mateja Radoš, Tomislav Travnikar i Igor Žagar, a vodila ih je učiteljica Milena Savić. Sedmaši; Dominik Pavel, Boris Posavec, Otto Šoić, Sven Hojski i Vedran Varga pod vodstvom učiteljice Aleksandre Dujmović, postigli su prvo mjesto na natjecanju i osvojili zanimljive knjige s vježbama za poticanje daljnjeg razvoja inteligencije. Šestašima je za dlaku izmaklo prvo mjesto, no osvojili su utješnu nagradu. Ovakva natjecanja trebalo bi organizirati što češće jer učenici provode slobodno vrijeme na koristan i zanimljiv način te usvajaju nove spoznaje izvan nastavnoga procesa. Aleksandra Dujmović, profesorica matematike

4 IZ ŽIVOTA ŠKOLE dan škole Tjedan u svibnju kada obilježavamo Dan škole, tjedan je kojem se svi veselimo. Već tradicionalno, počeo je Gustavijadom. Uzbudljiva sportska natjecanja raširila su se školskim igralištem i dvoranom. Ogledali smo se u nogometu, odbojci, rukometu, krosu... Navijali smo za učenice koje su igrale protiv učitelja. Gustavijadu je otvorio istaknuti sportski novinar Mićo Dušanović. Naravno, naše novinarke nisu propustile priliku za razgovor o čemu ćete više čitati na stranicama koje slijede. Posebno svečano bilo je na priredbi. Osim pjesme, plesa i igrokaza na kojima su raskoš svog talenta pokazali učenici naše škole, posebno iznenađenje ove priredbe bio je nastup tamburaškoga orkestra Osnovne škole Antun Masle iz Dubrovnika. Nikoga nisu ostavili ravnodušnim svojom nadahnutom svirkom. Ta tri dana koja su proveli u Zagrebu bili su smješteni kod učenika naše škole. Upoznali smo ih s ljepotama i zanimljivostima našega grada, a u tri dana rodila su se mnoga prijateljstva koja traju i dalje. Fotografije su zabilježile barem djelić vesele atmosfere. Anamarija Beljan, 8.d U sklopu proslave Dana škole u našoj se školi, Osnovnoj školi Gustava Krkleca, već tradicionalno održava Gustavijada, sportski dan kada se ogledamo u različitim sportovima, igra se nogomet, odbojka, trči kros, a i to je rijetka prilika kada možemo u sportu, uglavnom u odbojci, odmjeriti snage i s našim profesorima. Ove godine imali smo čast i zadovoljstvo da Gustavijadu otvori gospodin Mićo Dušanović, legenda hrvatskoga sportskog novinarstva. Naravno, naša novinarska skupina nije propustila priliku i intervjuirali smo ga. Gospodin Mićo Dušanović pokazao se kao jako zanimljiv sugovornik. Nas kao novinare školskog lista posebno zanima kako ste izabrali novinarstvo kao svoj životni poziv? Rekao bih da je to bio nekakav logičan životni slijed jer su oboje mojih roditelja bili sportaši, i to vrhunski, i oboje su bili novinari. Mama je bila urednik vanjske politike na radiju, a tata fotoreporter. Ja sam se bavio sportom, novinarstvo mi je bilo u krvi, cijeli sam život živio u tom okruženju i to se jednostavno moralo dogoditi. Postoji li neki sport koji ste željeli prenositi i komentirati, a nije Vam se ispunila želja? Komentirao sam gotovo sve sportove, ali smo se mi unutar redakcije profilirali u pet sportova koje je svatko sam odabrao, one koje je želio komentirati. razgovor S mićom dušanovićem, LeGendOm SpOrtSkOGa novinarstva Novinar mora biti objektivan 3 Komentirao sam plivanje, vaterpolo, odbojku, tenis i hokej na ledu. Te sam sportove želio budući da sam se gotovo svim tim sportovima bavio jer, kada je teniska sezona kod nas završila, mi nismo imali dvorane, onda smo se i zimi morali nečim baviti. Ja sam se bavio jedne godine vaterpolom i odbojkom. I tako sam zavolio te sportove. Posao sportskoga novinara emotivno je vezan uz uspjehe naših sportaša i njihove rezultate. Može li sportski novinar sačuvati objektivnost u takvim trenutcima? Koliko, zapravo, unosite sebe u takva sportska događanja? Novinar mora biti objektivan, smije navijati, mislim da može navijati kada je u pitanju naša reprezentacija i naši sportaši vani. Mora biti maksimalno objektivan i kada su u pitanju naši klubovi u Hrvatskoj da se ne bi dogodilo da navija za jedan klub na štetu drugoga kad je kod kuće. Objektivan apsolutno mora biti. Da bi bio objektivan, mora jako dobro poznavati materiju, sport koji prenosi, i to je jedan vrlo težak posao, vrlo zahtjevan. Nema pripreme samo za jednu utakmicu, cijeli život se mora raditi, svaki dan po malo da biste mogli prenositi veliki događaj. Pretpostavljam da se jako unosite u rezultate sportskih prijenosa? To je stvar temperamenta. Jako se unosim u sportske rezultate.

5 IZ ŽIVOTA ŠKOLE Ja živim, ja jednostavno pokušavam prebaciti gledatelje u sportsku arenu, prenijeti ih u gledalište i dočarati im atmosferu. Nezaboravan je Vaš prijenos Ivaniševićevoga osvajanja Wimbledona. Kako ste se osjećali u tom trenutku i koje biste još sportske događaje izdvojili koji su ostavili na Vas neizbrisiv trag? Gorana Ivaniševića pratio sam od njegovih početaka. Vrhunac toga praćenja bilo je njegovo osvajanje Wimbledona. Suze su mi krenule kad ga je osvojio. Svaki put kad se sjetim toga, naježim se. Svaki čovjek može se opet rasplakati kad ponovno gleda taj prijenos. Znao sam što to njemu znači, ali i što je značilo svima nama. Nešto apsolutno posebno i mislim da je u tom trenutku Goran učinio sretnim svakoga u Hrvatskoj. Šteta je što su se ljudi poslije tako prema njemu ponijeli kao što su se ponijeli. Postoji li još neki sportski događaj koji je na Vas ostavio neizbrisiv trag? Ako voliš sport,onda, svaki događaj ostavi na tebi neizbrisiv trag. Svaki događaj pamtiš. Osim ovoga osvajanja Wimbledona, tu je jedan čitav niz sportskih zbivanja. Ja, nažalost, nisam brojao, ali imam oko 2500 prijenosa u svojoj karijeri i jako je teško sada izdvojiti nešto, ali sigurno da se tu ubrajaju olimpijske igre kao vrhunac jednog sportskog života. Tako da su tu one medalje, recimo friškije, sada Duje Draganja u Ateni do ovog finala, fantastičnoga hokeja u Vancouveru, plivačkog Phelpsa u Pekingu ili recimo nekakvih događanja u odbojci koja su bila izuzetno kvalitetna. Uglavnom, olimpijske igre nude svaki puta nešto neizbrisivo, stvarno je teško nešto posebno izdvojiti. Mislite li da se stanje u sportu promijenilo u posljednjih desetak godina? Promijenilo se jako, na žalost. Na to je najviše utjecala pojava kladionica. Ja sam veliki protivnik kladionica i preporučam da se nikad ne kladite jer je garantirano da ćete odnijeti gaće na štapu, a kladionice uništavaju sport. Bojim se da je to velika opasnost za sport u budućnosti. Koje su to promjene koje su utjecale na promjenu odnosa prema sportu? U sve sportove danas je ušla tehnologija i ta tehnologija drastično je promijenila svaki sport. Čak su se morala mijenjati pravila tako da imate puno sportova koji su prilagođavali pravila novom vremenu zbog tehnologije, ali i zbog samog novog vremena. Naročito je televizija diktirala pravila, tražilo se da prijenosi budu kraći tako da se stolni tenis promijenio jako u pravilima. Vaterpolo je promijenio pravila. Košarka se promijenila drastično, rukomet... Svi su pokušavali ići u korak s vremenom, a vrijeme, na žalost, zahtijeva brzinu, malo manje uživanja. Prije je odlazak na sportska borilišta bio obiteljski izlazak, danas je toga sve manje i manje i to je žalosno. Koja je uloga sporta danas, osobito u životu mladih? Ako se ne bavite sportom, vi niste proživjeli život. To je sigurno. Bit ćete sretniji i zdraviji. 4 Moći ćete lakše raditi. Zdravo je oznojiti se, poslije se istuširati. Čovjek se odmah osjeća ugodno. Ne treba se baviti vrhunskim sportom. Važno je baviti se sportom, često pobijediti prijatelja, nadmudriti ga, poslije se šaliti na njegov račun, nakon toga popiti čaj, ali važno je baviti se sportom jer se družiš, jer je puno zdravije da se tu oznojiš, nego da sjediš, iako je i to potrebno, ali tri do četiri sata pred računalom je previše. Ima li sport danas onu važnost, onu ulogu koju bi trebao imati? Ne. Sport je zapostavljen kod nas. On bi morao biti zastupljeniji, ne samo u osnovnoj školi već i u vrtićima, a nakon toga, nakon osnovne i srednje škole, gdje ga koliko-toliko ima, on mora biti prisutan i na sveučilištu. Današnji studenti izgledaju blijedo, ispijeno, nikako. Poslije toga dolazi droga i sve ostalo što ne valja, a što bi sport mogao spriječiti. U moje vrijeme na sveučilištu su djevojke i momci bili jaki, čvrsti, zdravi. Danas to ne izgleda nimalo dobro. Više mi sliče na vampire. Razlikuje li se današnje sportsko novinarstvo od vremena kada ste počinjali svoju novinarsku karijeru? Da, jako se razlikuje. Mislim da je za to jako zaslužan internet. U naše vrijeme mi smo morali podatke skupljati na terenu. Puno više smo razgovarali sa sportašima. Odlazili smo na treninge. Nisi mogao saznati rezultate na tako lagan način kao što se sada može. Mnogi čine pogreške sjedeći pred računalom i skidajući podatke i misle, kada prenose, da je dovoljno izrecitirati te podatke, da je to dobra prednost. A zaboravljaju bit sporta, nadmetanje, one trikove koje izvode sportaši. To je negativna strana današnjeg sportskoga novinarstva. Pozitivno je što stvarno ugodno sjedneš i u trenu dobiješ podatke koje smo mi trebali skupljati danima, brži si u izvještavanju; to je velika prednost za vijesti, za dnevnike, za takve informativne emisije; za prijenose nije. Za prijenose moraš biti na terenu i poznavati sport. Družite li se s mladim kolegama? Nemam vremena. Imam četiri mlade kolegice, moje unuke; one mi oduzimaju sve slobodno vrijeme. Matea Macan, 8. d

6 IZ ŽIVOTA ŠKOLE Izložba i priredba uz Dane kruha dan zahvalnosti za plodove zemlje U listopadu zahvaljujemo prirodi na svim darovima kojima nas je obdarila, obilježevamo Dan kruha, Dan jabuka... Kruna tih događanja bila je 12. listopada kada je u predvorju naše škole svečano otvorena izložba na kojoj su predstavljeni plodovi jeseni, različite vrste kruha, kolača i peciva, plod ruku naših učenika, ali i naših učiteljica, mama i baka Nakon izložbe uslijedila je kratka priredba, prigodni program koji su vodili učiteljica Paula Antunović i još dvoje učenika, svi u narodnim nošnjama. Led su probili prvašići pjesmicom O mlinaru, a nakon toga redali su se igrokazi, pjesme i recitacije na temu kruha, bogatih i siromašnih, o različitim plodovima jeseni. Nakon kratkoga programa svim gledateljima obratila se ravnateljica Slavica Vukčević i s nekoliko lijepih riječi otvorila izložbu te predstavila novoga svećenika naše župe, velečasnog Danijela, koji je uz prigodnu molitvu blagoslovio kruh ali i sve nazočne. Ljepoti ovoga dana u našoj školi pridonijeli smo svi. Jesen u školi, uz Dan zahvalnosti za plodove zemlje od zrna do kruha Pšenica je zrela. Sunce grije, a ratar kosi pšenicu u polju. Ratar je donio zlatno zrnje u mlin. Mlinar melje zlatno zrnje. Mlinar stavlja brašno u vreće. Pekar mijesi tijesto. Kruh se peče u peći. Kruh je topao i mirisan. Zrno pšenice je darivanje prirode. Hrana je blagoslovljena radost. Kristina Štimac 4.d projekt školski OdmOr Na samom početku školske godine, na prijedlog ravnateljice da se mijenja sadržaj animacije učenika preko velikog odmora, promovirana je u predvorju Osnovne škole Gustava Krkleca nova aktivnost pod imenom Školski odmor. Školski odmor čine slikokazi (power point prezentacije) ili kratki filmovi na neku aktualnu temu koji se projiciraju u predvorju škole za vrijeme odmora kako bi ga svi učenici mogili vidjeti i čuti. Izvrsno su primljene projekcije animiranog filma o Spužvi Bobu kao i crtići Zagrebačke škole animiranoga filma, osobito oni o profesoru Baltazaru. Mali knjižničari, ali i ostali učenici aktivno su se uklučili u osmišljavanje vremena velikoga odmora. Preuzimaju sadržaje s interneta, poučnih CD-ova i 5 drugih izvora i donose ih na ogled i prikazivanje te vrlo spremno surađuju s učenicima zaduženim za rukovanje školskim razglasom. Ravnateljica je naglasila da sadržaji školskog odmora trebaju pratiti prigodne kalendarske obljetnice i događaje u skladu sa školskim gradivom iz svih predmeta, što uključuje angažman svih učitelja koji zajedno s učenicima planiraju i priređuju priloge. Tako će se učenici okupljati ispred ekrana, zajednički pratiti i komentirati viđeno, a bit će i manje nepoželjne jurnjave kroz prostor. Realizatorica ovog projekta većim dijelom je školska knjižničarka, a projekt je prepoznat kao specifičnost naše škole. Ida Bogadi, školska knjižničarka

7 IZ ŽIVOTA ŠKOLE naša škola - međunarodna eko škola Naša škola svečano je otvorena 1977.g., a nakon uspješne provedbe programa u okviru teme «Otpad», 28. travnja stekla je status Međunarodne Ekoškole (VI generacija). Nositelji programa su Eko-odbor škole, Učiteljsko vijeće, ravnateljica škole, školski koordinatori, razrednici i eko patrole. Inspirirani temom Pravilna prehrana zdrav život u šk.g 2006./2007. proveli smo natječaj za proširenje eko kodeksa, koji glasi: Čuvajmo okoliš za bolje sutra, razvrstavajmo otpad svakoga jutra. Zdravo se hranimo svaki dan kako bismo imali miran san. U rujnu g. izvršena je ocjena stanja okoliša te je primjećeno poboljšanje u odnosu na prethodne dvije godine-škola je uredna i čista, na hodnicima i u razredima otpad se pravilno razvrstava, sve je više lončanica, redovito se njeguje voćnjak i aromatični vrt, a sve više pažnje posvećuje se uređenju okoliša škole. U proljeće 2008.g. unutar aromatičnog vrta formirali smo mali «agrumarij» kojeg čine mlade biljke (limun, naranča i marelica). Cilj nam je bio promatrati utjecaj globalnog zatopljenja na prirodno uzgojene agrume. Naš treći projektni tjedan (od 21. do 25. travnja 2008.g.) bio je vezan uz temu «Urbana ekologija». Započeli smo suradnju sa PMF-om (Botanički zavod) na određivanju biljnih vrsta i vrsta ptica u naselju. Sav uloženi trud doveo nas je do prve obnove statusa Međunarodne Eko-škole, 25. travnja 2008.g. Škola surađuje sa ekološkom udrugom «Bubamara» koja nam pomaže u održavanju voćnjaka, šljivika i aromatičnog vrta. U školskoj godini 2009./2010. uvodimo novu temu «Održiva Potrošnja». Cilj nam je smanjiti suvišne i nepotrebne oblike potrošnje učenika i zaposlenika. Učenici razredne nastave su izradili eko piktograme za racionalnu potrošnju električne energije, vode i ostalog otpada. Dana 30. travnja 2010.g obnovili smo drugi put status Međunarodne Eko škole te na svečanosti u Globusu dobili certifikat-povelju, te prestižnu Zelenu zastavu. Obnovu statusa Međunarodne Eko-škole svečano smo obilježili 20. svibnja godine podizanjem Zelene zastave u prisustvu brojnih uzvanika: predstavnika kumova škole, lokalne zajednice, našeg župnika i brojnih roditelja. Kruna našeg djelovanja u protekloj školskoj godini je izrada eko mozaika, čiji je idejni začetnik naša knjižničarka Ida Bogadi. Nakon dvogodišnjeg sakupljanja raznobojnih plastičnih čepova naša učiteljica likovne kulture Lidija Župan te svi učenici predmetne nastave izradili su eko mozaik koji krasi hol naše škole. Eko koordinator, Andrea Pehar roditelji I djeca zajedno Roditelji su najvažniji čimbenici u odgoju djece, stoga je i suradnja s njima vrlo važna. Osim roditeljskih sastanaka poželjni su i drugi oblici suradnje, npr. Radionice za roditelje, roditelje i djecu. Kako smo u školi obilježili Projektni tjedan U susret Božiću odlučila sam se za radionicu djece i roditelja Božić dolazi s ciljem širenja kulture nenasilja i kvalitetnih odnosa za dobrobit djece. Roditelji su se približili školi i problematici odgojno-obrazovnog rada. Oduševljeno su prihvatili svaku aktivnost. Zajedno s djecom sudjelovali su u raznim aktivnostima i ponovili gradivo o tome kako je biti učenik. Projektni tjedan završili smo razrednom priredbom. Uspješno je ostvaren odgojno-obrazovni cilj, a pritom su se roditelji i učenici opustili i zabavljali. Zadovoljstvo i osmijeh na licima djece i roditelja potaknuli su me na još ovakvih zajedničkih druženja. Ines Smolčić, uč.mentor; voditeljica ŽSV 6

8 IZ ŽIVOTA ŠKOLE recitalfest praznik poezije u OSnOvnOj školi GuStava krkleca Povodom obilježavanja Dana hrvatskoga jezika i Svjetskoga dana pjesništva u Osnovnoj školi Gustava Krkleca održana je nesvakidašnja priredba. Na poticaj školske knjižničarke Ide Bogadi u suradnji s Aktivom učiteljica hrvatskoga jezika ( Ana Marija Šoštarić, Davorka Likarić, Nediljka Buklijaš ) okupilo se toga 18. ožujka trideset učenika od petoga do osmoga razreda. Svi s istim ciljem sudjelovanjem na Recitalfestu. Recitalfest je smotra krasnoslova poezije, ime je novo, ali ideja stara. Naime, već prošle godine održano je slično događanje u Školi, a ove godine zaživio je i maštovit naziv. I krasnoslovilo se. Redali su se stihovi Cesarića, Ujevića, Baloga, Tadijanovića, Slamniga, Krkleca, Šimića, Krleže, Viteza, Vidrića, Preverta, Jesenjina, Nerude. Zvučni stihovi oživljeni nadahnutom izvedbom nagrađeni su pljeskom publike učenika koji nisu sudjelovali, ali su došli uživati u ljepoti poetske riječi. Antonela Veličkov Premda je Recitalfest imao obilježje smotre, a ne natjecateljsko, stručno povjerenstvo u sastavu knjižničarke i učiteljica hrvatskoga jezika naglasilo je ljepotu današnjega skupa, čestitalo svim izvođačima te pročitalo imena učenika koji su se u krasnoslovu posebno istakli ljepotom poetskoga izričaja. To su Mateja Radoš (5. raz.), Matija Trčak, Luka Fučkan, Claudia Leratić, Lara Dabić i Franka Telebuh (7. raz.) te Ana Rogač (8. raz.). Tako je ovaj vedri proljetni dan obogaćen ljepotom pjesničkoga izričaja. Brojan odaziv učenika koji uživaju u poeziji srušio je još jednu predrasudu kako učenici ne prihvaćaju poeziju. Doviđenja do sljedećeg Recitalfesta. Marija Ćavar Sopta, prof. Filip Ciglar i Sebastijan Košćak Uzbašić Lana Marin Merčep Održan 1. p.u.p. priča u podne Na sam Dan planete Zemlje, , održan je 1.P.U.P.- Priča u podne. Osmislile su ga knjižničarke Vesna (Knjižnica Novi Zagreb) i Ida (OŠ Gustava Krkleca) kao promotivnu aktivnost za ljubitelje čitane i slušane riječi, susret malih pripovjedača, druženje i uživanje u nenatjecateljskoj atmosferi. Prvi P.U.P. počastile su svojim prisustvom gospođa Veronika Čelić-Tica, viša savjetnica za školske knjižnice (NSK) i gospođa Slavica Vukčević, ravnateljica OŠ Gustava Krkleca. Prvi od prvih, najhrabriji, «ledoprobijajući» pripovjedači bili su učenici 7.E razreda Jan Corazza i Daniel Škalic. Oni su nam ispripovijedali Andersenovu bajku Kresivo i Kako je Potjeh tražio istinu Ivane Brlić- Mažuranić. Potom su Mateja Radoš iz 5.C i Nina Lovrić, 5.B, pričale Crvenkapicu i Pepeljugu da bi nam Simona Marušić, Jelena Lulić i Marta Kraljić sve iz 2.C prenijele priču o Hu Hu Iju i Crvenkapici. Publika (učenici OŠ Gustava Krkleca i učenici OŠ Mladost) je bila zadovoljna malim programom, složno je istaknula dobre trenutke u pripovijedanju - a drugih i nije baš bilo. Sudeći po najavama i upitima već najesen (u listopadu tj.knjigorastu - Mjesecu knjige) 2.P.U.P. donosi opširniji program i više pripovjedača na užitak svim slušateljima i ljubiteljima priča i tako postaje siguran putoključ u rukama uigranog tima knjižničarki. Ida Bogadi, školska knjižničarka 7 Alen Novosel Leonarda Šulentić

9 IZ ŽIVOTA ŠKOLE Lidrano prvi put u krklecu LiDraNo, školska smotra literarnoga, dramsko scenskog i novinarskog stvaralaštva dugogodišnja je tradicija i svake godine okuplja darovite učenike iz cijele Hrvatske. Osnovnoj školi Gustava Krkleca pripala je čast ali i obveza da bude domaćin općinske razine LiDraNa. U našoj školi okupili su se učenici i voditelji šesnaest škola iz ovoga dijela Novoga Zagreba. LiDraNo je svečano otvoren 19. siječnja himnom škole Žubor života u izvedbi školskoga zbora, nakon čega je sve nazočne pozdravila ravnateljica Slavica Vukčević, naglasivši da su učenička mašta i nadahnuće nositelji ljepote i stvaralaštva. Simpatični voditeljski par Leona i Jasmin proveli su nas kroz kratak ali nadahnut program. Nakon toga uslijedila je teška zadaća za prosudbena povjerenstva između toliko učeničkih ostvaraja izabrati one najbolje. Ljubaznošću uprave MCUK i Scene Travno prepuštena nam je njihova kazališna pozornica na kojoj su prikazivani dramski uradci, dok su ostala dva povjerenstva zasjedala u školi. Gospođa Ivana Pokrivka Sinanović prvi put je članica dramsko scenskog povjerenstva, ali je u potpunosti kompetentna za taj posao jer je članica Lutkarskog studija Kvak, a uz posao lutkarice bavi se glumom, režiranjem, pisanjem tekstova i mnogim drugim poslovima koji su usko vezani uz kazališnu scenu. Ovo je moj prvi susret s LiDraNom, ali mi se jako svidjelo. Teška je zadaća izabrati između toliko dobrih scenskih uradaka šest najboljih koji idu u daljnji tijek natjecanja. Jako mi se svidjela Durica, Osnovne škole Mladost. Osjećala sam se kao da sam ušla u neku slikovnicu zahvaljujući spontanosti mladih izvođača. Preporučila bih sudionicama da budu što spontaniji i da više koriste scenu Prateći zbivanja na LiDraNu, upoznali smo članicu povjerenstva za novinarsko stvaralaštvo, Vesnu Ratković, novinarku, koja dolazi iz uredništva Prizme HRT-a,. Ovo je prvi put da sam članica povjerenstva, pa osim zadovoljstva koje mi je pripalo, imam i malu tremu. Još uvijek nemam formirane kriterije, ali znam da ću se truditi biti što objektivnija. Svi radovi su dobri i bit će teško izabrati one najbolje. Nadam se da ću među radovima naći i vaše novinarske ostvaraje. Ova dva dana domaćinstva LiDraNa bila su izuzetno zanimljiva. Uživali smo u druženju s mnogim učenicima koji su iz različith novozagrebačkih škola gostovali u Krklecu. Mislim da su uspostavljena mnoga poznanstva i prijateljstva, uživali smo u smotri literarnih i novinarskih radova, a osobito su mi se svidjela scenska djela, čemu je pridonio i stvarni kazališni ugođaj Scene Travno. Osmašica sam i drago mi je što je moja posljednja godina u Krklecu obilježena ovim nesvakidašnjim događajem. Lucija Samac, 8. b 8

10 IZ ŽIVOTA ŠKOLE GuStav krklec I ove smo godine obilježili godišnjicu smrti Gustava Krkleca, pjesnika čije ime nosi naša škola. Različitim aktivnostima oživjeli smo sjećanje na pjesnika, njegov životni put, bogatstvo njegova poetskoga izričaja. U predvorju škole, ispred pjesnikove biste zapalili smo svijeće. Na školskom radiju emitirani su prigodni prilozi. Učenici su na satu hrvatskoga jezika interpretirali Krklecove pjesme, a s profesoricom Ana- Marijom Šoštarić, u motivacijskom dijelu sata interpretacije Srebrne ceste, pisali su prema zadanim motivima kratke lirske i prozne forme. Na satu likovne kulture s profesoricom Lidijom Župan ilustrirali su najljepše pjesničke slike iz iste pjesme. Članovi likovne grupe marljivo su izradili plakat na kojem su stilizirali Srebrnu cestu. Pročitajte nekoliko odabranih radova i uživajte u neizmjernom bogatstvu riječi. prolaznost Kad potok ne žubori i sunce ne sja kad ptice ne pjevaju i ruže ne cvatu i kad padne i više ne može, on se diže. I kao hrabri putnik korača zelenom cestom, probija se kroz divljinu, prkosi vjetru, i gmiže kao zmija. Srce mu tuče, a oči sjaje kao zvijezde na nebu. Polako pada mrak, zvuk slavuja zamijeni sova. I odjednom pred njim se nađe crni ponor, ponor bez dna. No, on se ne boji, hrabro gazi dalje jer zna da oblaci će se razići i mjesec će izaći, na njegovom ga putu pratiti i na kraju, negdje daleko, bjelina će ga opiti. Antonio Spajić Petra Žulj Lucija Kraljević, 8.c Smrtniku nisu dana mnoga ljeta da se po svijetu šarenome šeta, da gleda lađe, trgove, zvonike, izloge tuđe, žene, stare slike. Sve naglo prođe, sve se brzo stiša, i dođe jesen u srce i kiša. Koljena klonu, oči trnu, pluća gasnu ko sanje, kao nadahnuća. I trudan putnik padne pokraj plota slušajuć žubor stotine života. Putnik je hodao dugom cestom. Nije vidio gotovo ništa jer je bio mrkli mrak, nebo je bilo crno, uz pokoju srebrnu zvijezdu na nebu. Odlučio se malo odmoriti. Sljedećeg jutra, kada se probudio, nebo je bilo prepuno bijelih oblaka, a trava je imala predivnu zelenu boju. Potok je zažuborio, što ga je razveselilo pa je počeo pjevušiti. Prolazio je pokraj prekrasnih ruža koje su počele cvasti od njegovog pjeva, oči su mu stale sjati kada je to ugledao. Odjednom, vidio je divlju zmiju i počeo padati od straha, ali ona se samo okrenula i otišla, a putnik je nastavio svoj put prema dalekome cilju. 9 Gustav Krklec Patricia Jeđud, 8.c Odavno već oblaci zakrivaju moj život. Odavno ga sreća i ruže ne zasipaju. Opijena tuga svuda me prati i zmija puže ponorom moje duše. Mrak i divlje oči sove prate me u noći kao da sam čovjek bez srca. Cesta kojom idem ususret zapjevanom putniku koji u inat pjeva mojoj crnoj duši. Sja zvijezda bijela dok slavuj pjeva kao da mi u dušu pretače srebro. Od sreće ću doći, ljubavi, k tebi vlakom prema jugu. Marijin Kuzmičić, 8.a

11 IZ ŽIVOTA ŠKOLE I ove smo godine obilježili Dan sjećanja na žrtve Vukovara. Grad Vukovar simbol je otpora i stradanja, grad heroj i grad mučenik Domovinskoga rata. Na satima hrvatskoga jezika interpretirale su se pjesme o Vukovaru, a na satu likovne kulture učenici su slikali motive na istu temu. Na satu povijesti izrađivali su plakate, a članice školskoga radija su pripremile kratak program. Učenici su za vrijeme velikoga odmora gledali dokumentarni film o vukovarskoj tragediji-vukovar. Luka C. vukovar Tužna lica i napuštena ognjišta, nigdje nikog nema. Tama je prekrila grad. Herojski vojnici stupaju ulicama i bore se do zadnjeg daha. U tamnoj noći plaču prestrašene oči željne mira i majke. Zagrljaj, majka, mir, sreća, igra, spas iskrene su želje osuđene djece. Nemirne snove, izgubljeno djetinjstvo, ukradenu sreću, sve su to donijeli borba i rat. Dora Solenički, 6.a DAN SJEćANJA NA ŽRTVE VUKOVARA SamO da rata Opet ne bude Ulicama prolaze teške riječi sumnje, misli su ove ušle u ljude: Što ako rata opet bude? Sunce će ugasnuti kiša crijepovima liti pucanj opet će se čuti: Zar će rata opet biti? Strepnja putuje kostima naših djedova i baka. Gdje su sinovi njihovi koji nisu se bojali mraka? Mirisno bijelo cvijeće već treperi na prozoru, ubrala ga tužna mati svom poginulom sinu. Djeca se bezbrižno igraju ne sluteći što je bilo da je divnom anđelu mira slomljeno već jedno krilo. Al drugim krilom pokriva sela, gradove i polja da uvijek bude spokojna domovina moja! Mateja Radoš, 6.c vukovar Dječja igra, livade i rijeke, sve je to Vukovar. Slavni grad bijaše spokojan sve dok mu sreću nisu ukrali, dušu ranili i unijeli strah. Dječji smijeh pretvorio se u vapaj i tužna lica, koja obasjava krvavi mjesec. Nemir i strah pogodiše njegovo srce. Uplašene majke, izgubljene duše i umiranje-to je strašna istina Vukovara. Utjehe je nestalo. Umiranje ili nadanje!? Umorne majke željele su mir. Svi su tražili spas. Ulicama je vladao ratni bijes. Slavnom gradu nestajali su heroji. Ali, preživjeli junaci odgovornošću i hrabrošću spasili su grad. Vukovar je mnogo trpio, ali je uspio vratiti ukradenu sreću i postao je junački grad. 10 Nika Huzak, 6.c Marko Ukropina vukovar Ljudi pričaju o slavnom gradu, o junacima, o Vukovaru. O tome kako se ljudi nisu predali i kako su bili hrabri. O uplakanim majkama koje su gubile sinove u ratu. Ali i njihovoj svetoj žrtvi. Svi smatraju da je Vukovar herojski grad, koji se borio do zadnjega daha. Ljudi koji su ga napali ostavili su duboki ožiljak na srcima njegovih stanovnika. U crvenim vukovarskim noćima nestao je dječji smijeh, a ostale su samo teške sudbine. Nakon dugoga i surovoga rata, ukradenih djetinjstva, polomljenih krila i izgubljenih duša, Vukovar se uzdigao iz pepela. Vukovar, grad heroja koji žive u našim sjećanjima. Paula Vrbanović, 5.a Domenika Francki vukovar Vukovar pati, ali se ne predaje. Tužna lica građana čekaju spas. Uplašena djeca su u zagrljaju svojih prestravljenih majki. Nestao je osmijeh s njihovih lica. U njihovim dušama je nemir, a uplakane im oči gledaju u daljinu ne bi li ugledale očeve. Nadaju se da će se uskoro vratiti. Ratni bijes čuje se s livada i oranica. U gradu je tama. Ognjišta su napuštena. Cuju se molitve majki koje tuguju za sinovima, za junacima koji su nestali braneći svoj slavni grad. Građani se međusobno tješe i ne odustaju. Odvažno koračaju i ne daju se slomiti. U Vukovar polako, ali sigurno ulazi svjetlost. Golubica širi krila. Matea Jarnjak, 5.b

12 IZ ŽIVOTA ŠKOLE predstava božić u našem Gradu Tijekom projektnog tjedna U susret Božiću od 16. do 23. prosinca u osnovnoj školi Gustava Krkleca bilo je vrlo živo i aktivno. Pred kraj toga razdoblja i kao kruna cijeloga tjedna izvedena je predstava Božić u našem gradu koju su uvježbali i pripremili vjeroučitelji Maja Klanac i Damir Brleković u suradnji s učiteljicama glazbene i likovne kulture Đurđicom Beraković i Lidijom Župan (glazbena pratnja zbora i scenografija) te uz pomoć drugih učitelja i djelatnika škole. U predstavi su nastupili učenici od petog do osmog razreda, a naročito su se istakli glavni glumci (inače učenici šestoga razreda): u ulozi Marije Dora Solenički, u ulozi Josipa Igor Žagar i u ulozi pripovjedačice Nina Lovrić. Radnja smješta biblijske Josipa i Mariju na samu Badnju večer u sadašnje vrijeme, u neki neimenovani prostor velikoga grada. Buka, neobičan okoliš s prijetećim siluetama velikih zgrada i nenakloni građani koji, idući za svojim poslom i brigama, ne mare za neobičan par koji je doslovno dolutao iz nekog drugog vremena, podcrtavaju dramski sukob utemeljen prije svega na razlici dvaju svjetova s ciljem da pokaže otuđenost i zatvorenost današnjih ljudi, svijeta u kojem novac ima glavnu riječ, a topla ljudska gesta sporadična je pojava. Ironično, iako nitko iz toga svijeta nije mogao pomoći Josipu i Mariji, svi su se sjetili čestitati im Božić. Marija će na kraju toliko željeno dijete roditi u zabačenoj uličici grada, dok cijeli svijet u svojim toplim domovima slavi dolazak mladoga kralja. Predstava završava svojevrsnim suprotstavljenim porukama svjetla i tame, ljubavi i straha, nade i beznadnosti...na kraju ipak ostaje nada, ona ne smije ugasnuti. Predstava podsjeća na pravu bit Božića, na onu tihu radost i nepresušni izvor ljubavi koji se krije u svakome od nas, a kojem se okrećemo uvijek kada nam život ponudi neki težak izazov, kada se osjećamo nemoćno i usamljeno. Priča o Josipu i Mariji u suvremeno doba u sebi krije mnoga značenja, a među ostalim govori i o tome kako se ponekad u najtežim životnim situacijama kriju i najveći blagoslovi. Ana Marija Šoštarić, prof. hrvatskoga jezika božićni Sajam Nakon jednogodišnje pauze, osvanuo je u petak, 17. studenoga 2010., ponovo Božićni sajam kojemu smo se svi radovali. Vreva kao na tržnici. Mnoštvo stolova na kojima učenici izlažu i prodaju svoje proizvode: bilo je tu svjećnjaka, ukrasa za bor, kutijica, okvira za slike, čestitki. Sokovi i kolači, tombole iznenađenja, besplatni zagrljaji, palačinke,ukusni kolači plod ruku naših kuharica, poljupci, klapska pjesma u izvedbi učenika 8.e i još puno, puno toga se našlo toga dana u našem predvorju. Mame i tate, bake i djedovi i mnoštvo prijatelja, susjeda iz kvarta požurili su kupiti ono što su napravile vrijedne ruke njihove djece. U zraku se mogao osjetiti miris Božića. I dok je škola vrvila od posjetitelja, učenici su marljivo nudili svoju robu, cjenkali se i prodavali, osmaši su repertoarom pjesama stvorili pravi božićni ugođaj. Treba li spomenuti da će zarađeni novac i ove godine ići u humanitarne svrhe? 11 Nina Lovrić, 6. b

13 IZ ŽIVOTA ŠKOLE SuSret S književnicom nadom mihelčić Sat vremena nakon što je puknuo top s kule Lotrščak, učenici sedmih razreda susreli su se s književnicom Nadom Mihelčić u Knjižnici Novi Zagreb. Autorica lektire Bilješke jedne gimnazijalke upravo je lansirala novu knjigu Zeleni pas nagrađenu nagradom Grigor Vitez za godinu. Književnica je, naoružana humorom, započela susret čitanjem svojeg drugoga i najnovijeg romana Zeleni pas u kojem je odlično opisala modernu obitelj iako, kako i sama priznaje, baš i nema iskustva s obiteljskim problemima. Spisateljica je s veseljem prepričavala svoje anegdote koje su sa zanimanjem slušali sedmaši. Također je najavila novu knjigu o dječaku u novom kvartu i pričljivom psu Điđiju koji ima dalmatinski naglasak. Književnica je zaključila da su knjige dosadne ako se prije početka pisanja već zna kostur priče, romane treba pisati spontano. Irma Stilinović, 8. d Mateja Radoš Tea Vergaš Matija Ricov i Kristina Wengust školske prometne jedinice Školske prometne jedinice djeluju u našoj školi već petnaest godina, a otkad ih vodi Josip Funtak, učitelj tehničke kulture, ostvarile su mnoge uspjehe na natjecanjima. Posebno se ponosimo podatkom da smo već više godina za redom najuspješnije školske prometne jedinice u Zagrebu zahvaljujući uspjesima koje smo postigli na natjecanjima. Osim natjecanja i reguliranja prometa na prometnicama u blizini naše Škole, bavimo se i različitim aktivnostima. I ove godine učitelj Funtak organizirao je odlazak članova ŠPJ na karting što je posebno oduševilo naše učenike. I ove su godine članovi ŠPJ imali svoj štand na Božićnom sajmu na kojem su prodavali blagdanske čestitke i tombolu iznanađenja. Sva sredstva koja je ŠPJ zaradila na sajmu proslijeđena su u humanitarne svrhe. Matea Macan i Anamarija Beljan, 8. d 12

14 TEMA BROJA: PRAZNOVJERJE PRAZNOVJERJE Sportaši i praznovjerje Sportaši, osobito oni vrhunski, često se povezuju s praznovjerjem. Uvijek ponavljaju određene rituale ili slijede iste obrasce ponašanja uvjereni da će im oni donijeti sportske uspjehe. Tako slavna tenisačica Serena Williams misli da nije osvojila Wimbledon jer je propustila baciti lopticu pet puta prije serviranja, a nije sa sobom ponijela svoje sretne sandale. Branič Arsenala Kolo Toure uvijek mora posljednji istrčati na travnjak. Kako su njegovom suigraču Gallasu pružali pomoć fizioterapeuti, Toure nije mogao izaći na teren pa je zbog toga dobio i žuti karton. Hrvatski reprezentativac Mladen Petrić uvijek je brijao glavu prije utakmice, oblačio prvo lijevu čarapu pa nakon toga lijevu kopačku. Košarkaš Washington Wizardsa, uoči svake NBA utakmice pridržava se istoga rituala: pripremi dvije litre vode sa šećerom. Prvu litru popije prije utakmice, a drugu na poluvremenu. Mnoštvo je sličnih primjera, ali Daily Mirror je najpraznovjernijim sportašem proglasilo našega Gorana Ivaniševića. Goran je uvijek puštao protivnike da prvi sjednu na klupu, pri izlasku na teren pazio je da nikad ne nagazi crtu. Osvajanju Wimbledona svakako je pridonijelo što je uvijek jeo u istom restoranu, parkirao na istom mjestu ispod drveta, a svako jutro za vrijeme toga turnira započinjao je gledanjem Teletubbiesa. Vjerovati u petak 13., zvijezde padalice, dimnjačara koji nosi sreću, crnu mačku ili horoskop nekima je smiješno, a drugima od velikoga značaja. Ipak, praznovjerje susrećemo na svakom koraku i duboko je ukorijenjeno u svakodnevnicu, čak i onih koji to ne žele priznati. Praznovjerje je vjerovanje u čudesni utjecaj nekih stvari, pojava, životinja i određenih ljudi. Staro je koliko i sam čovjek i u prošlosti je bilo pokušaj naših predaka da objasne svijet, a održalo se do današnjih dana. Mnogo je ljudi koji tvrde da nisu praznovjerni, a hvataju se za gumb kada sretnu dimnjačara, znaju da će biti ljuti zasvrbi li ih nos ili se nadaju novcu ukoliko ih svrbi lijevi dlan. Ljudi su najpodložniji praznovjerju kada su prestrašeni, u nekoj krizi ili osjećaju da gube kontrolu.postoje neki praznovjerni rituali koji pružaju osjećaj sigurnosti i samopouzdanja kao odlazak u sretnoj košulji na ispit ili igranje utakmica u sretnim čarapama. Uzrok praznovjerja je nepoznavanje prave prirode stvari i neprikladno objašnjavanje određenih pojmova i situacija na temelju vjerovanja da su oni međusobno povezani ili da su pod utjecajem nekih nadnaravnih sila. Praznovjerje je, zapravo, pokušaj objašnjenja nekih pojava koje su izvan naše moći razumijevanja i pokušaj pridavanja dubljeg značenja određenim pojmovima. Postoji i religiozno praznovjerje, a najočitiji primjer je slanje umnoženih primjeraka molitava drugima nekada pismima i poštom, a danas najčešće putem interneta. mali LekSIkOn praznovjerja Uđe li vam u kuću žaba, u toj kući vladat će sreća. Ošišate li kosu za vrijeme oluje, učinili ste svoj život još sretnijim. Sreću donosi i hodanje po kiši, razbijanje prozirnih čaša ili bubamara koja sleti na vas. Ako prvi leptir kojega vidite u proljeće bude bijel, čitava godina bit će vam sretna. Nikako ne metite i ne čistite na Novu godinu jer biste mogli pomesti sreću. Kakav vam bude prvi novogodišnji dan, takva će vam biti cijela godina. I želite li odbiti bolest, pojedite na Novu godinu jelo od graška. Želite li se baviti igrama na sreću, svakako se odlučite za petak. Dobitak je zagarantiran. Srijeda nije sretan dan, ništa ne započinjite srijedom, doživjet ćete neuspjeh, a nemojte ovim danom nositi novu odjeću jer ćete zaraditi glavobolju. Ni ponedjeljkom ništa ne treba započinjati (osim radova u polju), a posjete li vas gosti ovim danom, donijet će vam nesreću. Nikad se ne češljajte prije ispita jer će vam znanje iščeznuti iz glave. Kao simbol sreće najčešće se ističe djetelina s četiri lista, bubamara, potkova, gljiva muhara, dimnjačar, sretni novčić, imela.. Naravno da ništa od ovoga nećete shvatiti ozbiljno, ali čitajući ove retke, nasmijat ćete se. 13

15 TEMA BROJA : PRAZNOVJERJE kviz jeste LI praznovjerni? 1. Pljucneš li tri puta kad ti crna mačka prijeđe preko puta? a) Ne! Smiješno. b) Da, naravno, ne želim nesreću! c) A to netko radi? PEtAk 13. Strah od broja 13 ukorijenjen je u daleku prošlost i mnoštvo je nesretnih slučajeva koji se vežu uz ovaj broj. Naime, broj 12 smatran je savršenim brojem: dvanaest je mjeseci u godini, dvanaest bogova na Olimpu, dvanaest plemena Izralela, dvanaest apostola. Ukoliko se broju dvanaest doda broj jedan, narušava se njegova potpunost i dobiva se nesavršen broj. Nesreća koja se veže uz broj 13 povezuje se s davnim norveškim mitom o dvanaest bogova na čiju večeru nenajavljeno dolazi trinaesti bog Loki te navodi slijepoga boga tame Hodera da pogodi boga sreće Baldera strelicom bijele imele. Balder umre, na cijeloj zemlji zavlada tama, a broj 13 dobije mračni epitet koji će ga pratiti zauvijek. Prema vjerovanjima vještice su se uvijek skupljale u skupinama od dvanaest dok je trinaesti uvijek bio sam vrag. I apostol Juda koji je izdao Isusa bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri. Strah od broja 13 prisutan je i danas. Prema istraživanjima više od 80% nebodera u svijetu nema 13. kat, mnoge zračne luke nemaju trinaestu sletnu stazu, a u mnogim bolnicama i hotelima ne postoji soba s brojem 13. U Firenzi kuće između broja 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Ukoliko se ovome pridruži i nesretan dan petak, nesreća je zagarantirana Ljudi koji se panično boje broja 13 nazivaju se TRISKAIDEKAFOBI. Najviše odgovora pod a i c Ti uopće nisi praznovjeran/praznovjerna. Ne vjeruješ ni u što. Moglo bi se raći da patiš od nedostatka mašte. Nije moguće sve znanstveno dokazati. Imaš i srce, a ne samo razum Najviše odgovora pod b Toliko si praznovjeran/praznovjerna da većinu vremena provodiš skidajući uroke, izbjegavajući nesreće i pranalaženje magijskih znakova u svemu što te okružuje. Osvrni se oko sebe, nije sve tako crno kao što se čini. 2. Što radiš kada razbiješ ogledalo? a) Pozovem mamu da pokupi krhotine b) Bacim malo soli preko ramena. Ne želim sedam godina nesreće c) Otiđem 3. Što radiš kada sretneš dimnjačara? a) Udaljim se da ne zaprljam novu jaknu b) Uhvatim se za gumb, to donosi sreću. c) Pristojno ga pozdravim. 4. Što pomisliš kada ti zazuji u lijevom uhu? a) Žurim liječniku, opet upala uha. b) Čut ću lošu vijest. c) Preglasno sam slušala glazbu. 5. Zasvrbio te desni dlan. Što očekuješ u budućnosti? a) Dobit ću na lotu b) Nekome ću morati dati novce. c) Moram oprati ruke 6. Prije nogometne utakmice/sprtskoga nastupa moram: a) Umiti lice b) Držati se svoga rituala c) Oprati čarape 7. Broj 13 donosi mi: a) Sreću b) Nesreću c) Broj kao svaki drugi 8. Zasvrbili su me tabani. a) Idem po kremu, bolje spriječiti nego liječiti. b) U bliskoj budućnosti me očekuje putovanje c)????? Koga svrbe tabani? 9. Danas je petak 13. a) Petak? Jupiiiii! b) O, ne. Danas ostajem kući c) To znači da nemam prvi sat. 10. Na Novu godinu galamim jer: a) Sam divljakuša na žalost mojih susjeda b) Tjeram zle duhove iz kuće c) Sam ljuta 14

16 TEMA BROJA: PRAZNOVJERJE ankete Leonarda Šulentić, učenica 6. b Da, jesam praznovjerna. Vjerujem u Djeda Mraza, horoskop, bojim se crne mačke, broja 13. Imam svoju sretnu torbicu koja visi na lančiću i nosim je uvijek u prigodama kad mi je sreća potrebna. Ne volim priče o duhovima, plaše me, kad ih čujem, ne mogu spavati. Lara Sačerić Matija Pintarić, učitelj geografije i povijesti Tessa Slovenc Nisam praznovjeran pa ne razmišljam o tome. Prije sam imao sretne čarape koje sam nosio na svaku utakmicu, no kada smo počeli gubiti utakmice, moje sretne čarape više nisu donosile sreću pa sam ih bacio. Lidija Župan, učiteljica likovne kulture Jako sam praznovjerna. Što je za mene praznovjerje? Puno toga. Kada ideš na neki sastanaki i uvijek hodaš lijevom stranom umjesto desne, kad paziš da ne staneš na crtu između pločica, kada pišeš svojom sretnom olovkom, ili kad po izlasku iz kuće podragaš psa po glavi i povučeš ga za lijevo uho. Ja to uvijek radim. Od sretnih predmeta imam sretnu torbu, velika je i puna sreće, a kad je prazna, dovoljno je da pogledam u nju i odmah postane sretna. A i sva moja odjeća je sretna. Kad bolje razmislim, nisam sigurna jesam li uopće praznovjerna. Ono u što sam sigurna je da se volim okružiti lijepim stvarima, bojama, prijateljima i lijepim mislima, a ono što se ne uklapa u tu priču su suprotnosti. Lana Uzbašić Fran Šutalo, učenik 8. d razreda Jelena Lulić Jako sam praznovjeran. Mislim da postoje mnogi ljudi koji su praznovjerni. To su oni koji se pridržavaju određenih rituala, vjeruju u petak 13., čitaju horoskop, imaju sretne odjevne predmete koje nose na važne testove, ispite ili utakmice. Ja vjerujem u petak 13., pljunem tri puta kad mi crna mačka pređe preko puta, ponekad čitam horoskop. Treniram nogomet i prije svake utakmice pridržavam se više rituala. Obavezno zavežem prvo desnu pa lijevu kopačku, svoju kapetansku vrpcu nosim na lijevoj ruci, iako je svi kapetani momčadi nose na desnoj i važno je da mi ju uvijek ista osoba stavi na ruku. U štucnu uvijek stavljam isti komadić papira, prije utakmice se uvijek pomolim i uvijek posljednji izađem iz svlačionice. Stella Gašpar, učiteljica razredne nastave Za mene su praznovjerni ljudi oni koji se pridržavaju nekih rituala. Kada pišete kontrolni, vjerujete da ste prošli put dobili peticu iz geografije zbog sretne majice koju ste nosili. Praznovjerje je usredotočavanje na sporedne stvari, umjesto da učite, vi tražite odjeću i predmete koji će vam donijeti sreću, čitate horoskope... Ja nikad nisam bila praznovjerna. Znala sam kako odradiš stvari, tako će ti biti. Ne možete učiniti nešto loše i očekivati dobro. Ne vjerujem ni u horoskop, ponekad ga pročitam iz zabave, ali ništa više od toga. Ne mogu se sjetiti nikoga tko je zaista praznovjeran, ali to je vjerojatno zato što sam ja vjernica. Tea Troje Vaše novinarke: Nina Lovrić, Bojana Durić, Ena Jogunica, Matea Macan i Anamarija Beljan 15

17 LIJEPOM NAŠOM IzLet na papuk 6.d. na Papuku u postojbini krapinskoga pračovjeka Svibanj, Poslije nastave krenuli smo put Krapine. Nismo prinijeli žrtvu, ali smo svim svojim mentalnim snagama pokušavali spriječiti kišu zadnje sate prije izleta. Padat će, neće padati... Na kraju je...padalo. Nakon dolaska u Muzej evolucije iznenadio nas je prikaz pračovjeka u igranom filmu na platnu u velikoj auli muzeja. Uočili smo zapanjujuću sličnost.; pračovjek ulovi mjedvjeda, odere mu kožu, zagrne se njom i izaziva poštovanje svojih suplemenika ili homo sapiens obiđe muzej, kupi trofej u suvenirnici, a kada izađe iz muzeja, pokazuje ga kolegama i ovisno o vrijednosti kupljenoga trofeja, izaziva poštovanje. Neki obrasci ponašanja su svevremenski... Mali arheolozi krenuli su u obilazak muzeja uz pratnju vodiča, a Mladi povjesničari su za to vrijeme rješavali zadatak na listiću, nakon toga zamjena. Suvremeni materijali, realistični izlošci, multimedija ostavili su nas bez teksta tako da nas je vodič pohvalio da smo bili jako dobra grupa. Upisali smo se u knjigu dojmova i krenuli uzbrdo do nalazišta. Još su mi odjekivale riječi vodiča o komunikaciji koja je uznapredovala od vremena kamenoga doba. Ili nije? Nitko ne spori da današnji jezik ima mnogo više riječi nego sustav komunikacije koji su koristili neandertalci. Na prvi pogled to znači da se današnji ljudi sporazumijevaju mnogo preciznijim pojmovima i mnogo se bolje razumiju. Pa ipak može vam se dogoditi da nakon objašnjenja: Hodanje u paru znači da svaki član gleda u leđa članu ispred sebe i ne pomiče se lijevo i desno, poneki mlađi primjerak suvremenog homo sapiensa to protumači kao: Skačite, mašite ponosno svojim štapom, ne obraćajte pozornost na udaljenost između vas i prethodnoga člana, ako ugledate nešto zanimljivo slobodno stanite i promatrajte, a cestu pretrčavajte kako tko stigne. Unatoč kiši moramo priznati da nam je izlet bio uspješan, osobito vožnja autobusom na kat. Do skoroga putovanja pozdravljaju vas Mladi arheolozi i Mladi povjesničari. Bili smo na jednodnevnom izletu u Parku prirode Papuk. U osam ujutro krenuli smo ispred škole u Travnom. Dugo smo se vozili, ali nije bilo dosadno jer smo se u autobusu dobro zabavljali slušajući glazbu. Razgovarali smo i šalili se pa je vrijeme brzo prošlo. Napokon smo stigli. Autobus se zaustavio na imanju grofa Jankovića na kojem se u novije vrijeme nalazi restoran. Šetnju planinom počeli smo razgledavanjem dva jezera u kojem žive punoglavci, ribe i rakovi. Staza kojom smo se penjali bila je uska i strma. U šumi smo vidjeli izvor čiste pitke rječice Jane. U jednom od grmova našli smo leglo jazavaca. Nakon dugog uspinjanja došli smo do grobnice grofa Jankovića koja se nalazila u pećini ograđeno je rešetkama. Nastavili smo se penjati do čudesnoga staklenoga kamena koji je proizveden u tvornici kamena koja je pripadala obitelji Janković. Najviše su mi se svidjeli slapovi. Umorni od hodanja jedva smo dočekali povratak u restoran i ručak. Nakon ručka čekalo nas je igranje na livadi. Najviše nas je usrećilo jahanje na konju. Zbog polijevanja vodom kasnili smo s povratkom kako bismo se osušili. Povratak u Zagreb prošao je u slušanju glazbe, igri i razgovoru. U Travno smo stigli puni dojmova. Rado bih opet posjetila Papuk sa svojim razredom. noć na medvednici NA MEDVEDNICI Ana Novak, 6. d Nije to obična noć. To je posebna noć u mom životu. Na početku sam se osjećao malo izgubljeno: nema mame i tate, moga zeca, brata. Oko mene male glavice mojih prijatelja. Bio je to samo jedan trenutak usamljenosti. Tada su me prijatelji razveselili i krenuli smo s pričom. Bili smo tihi jer je učiteljica uvijek bila u blizini, a trebali smo spavati. Kraj sebe sam imao svog medu. On mi je davao sigurnost i toplinu mog doma. Bilo nam je lijepo. Saznao sam puno o prijateljima, ali sam bio sretan kada smo išli doma. Moja obitelj i dom je nešto što nosim u srcu i nijedno mjesto ne može zamijeniti dom. Kristijan Ključević, 3.c Na Medvednici je pala večer. Vrijeme je za večeru. Nakon večere spremali smo se za disco. Plesali smo, pjevali, skakali i dobro se zabavljali. Jednu večer dobili smo zadatak da napravimo lude frizure. Kad smo se vratili, išli smo spavati. Zaspala sam zadnja i nisam se baš odmorila. Bila sam tužna jer mi je nedostajala moja obitelj. Usprkos tome, sjajno sam se zabavila i nije bilo tako strašno. Tea Troje, 3.c Voditelji: Danijela Cerjan i Mihael Jandrej 16

18 LIJEPOM NAŠOM Bili smo na maturalcu cres I LOšInj Stigao je i taj dan, dan koji smo dugo čekali. Da, krenuli smo na maturalac. Bilo je vrlo rano, zagrebačko magleno jutro. Bili smo istovremeno umorni i uzbuđeni. Pa tko bi uopće mogao spavati uoči tako važnoga dana. Sve je bilo pretrpano našim vrećicama i kovčezima. Profesori su bili uzbuđeni baš kao i mi. Nakon kratkog oproštaja s roditeljima lagano smo krenuli na put. Tijekom vožnje autobusom pjevali smo, zabavljali se, čitali, slušali glazbu. Bili smo jako glasni i profesori su nas često utišavali. Nakon dugog i napornog puta konačno smo stigli na Cres. Smješteni smo u depadansama hotela Kimen. Taj dan kao i sve ostale trudili smo se iskoristiti sve slobodno vrijeme, kojega nismo imali previše, za zabavu. Kad bi došlo vrijeme spavanja, redovito smo vodili žestoke borbe i pregovore glede vremena odlaska na spavanje. Zadnji dan smo izvojevali pobjedu i granicu pomaknuli na magičnih tri ujutro. Da ne bi ispalo da je sve bilo samo zabava, slušali smo predavanje o dupinima u centru Plavi svijet, saznali smo puno toga o Lošinju i Cresu, posjetili Istraživačko-edukacijski centar za zaštitu prirode u Belom, poznat po oporavilištu za bjeloglave supove, prošetali Opatijom. Uz navedene kulturne i edukativne sadržaje također smo i prokrstarili sve lošinjske i creske trgovine, prehodali sve moguće prolaze i ulice bezuspješno se pokušavajući izgubiti. Neki od nas uživali su u kavi i sokovima na suncem okupanoj lošinjskoj rivi. Nakon tri dana zabave, smijeha i zanimljivih događaja, stiglo je vrijeme povratka. Bili smo pomalo tužni ali i sretni jer smo se puno družili i dobro zabavljali. Vraćajući se, osjećali smo bolove u mišićima od iscrpljenosti i veselili smo se povratku kući. Sve u svemu, jako smo se dobro proveli. Samo... da je malo duže trajalo. EKO CENTAR CAPUT INSUAE BELI Lucija Franić, 8.e 17

19 ISTANBUL u Gradu Onura I šeherezade Osim priče o jednoj nezaboravnoj ljubavi turska sapunica 1001 noć prikovala nas je uz male ekrane i fotografijama prekrasnoga grada uz more, s veličanstvenim mostovima, lijepim šetnicama, raskošnim vilama i zanimljivim građevinama. Grad je u seriji prikazan na vrlo zanimljiv način i mama jednostavno nije odoljela, odluka je pala: Idemo u Istanbul. Stigao je i tan dan. Formalnosti u zračnoj luci, prijava i predaja kovčega, provjera osobnih stvari koju unosimo u avion, skidanje tenisica ( to vam je tako kad nosite tenisice s kotačićima). Cupkanje pred izlazom, ulazak u autobus pa mala šetnja po pisti i evo nas u avionu. Veselim se, avion polako ubrzava, lagano se dižemo i odjednom iz ptičje perspektive vidimo samo oblake. Nakon nešto manje od dva sata plješćemo pilotu koji nas je uspješno prizemljio u drugoj vremenskoj zoni i na drugom kontinentu. Aeorodrom Sabiha Göcken na azijskoj je strani Istanbula i dobio je ime po jednoj od usvojenih kćeri Kemala Ataturka. Gospođa Sabiha je bila prva žena vojni pilot u Turskoj. Pada kiša, ukrcavamo se u autobus i čujemo da će vožnja do hotela trajati sat i pol!!! Vraćamo se u Europu, no vremenska zona ostaje ista. Pred nama su široke prometnice, brežuljci, kućice kao od lego kockica, džamije i magla. Kako se približavamo europskoj strani, vrijeme je sve ljepše. Pred nama je most, onaj iz serije, prelazimo Bospor. Most preko mora, koji spaja azijski i europski dio, nikada se nisam vozila preko takvog mosta. Neboderi, džamije, okićen grad jer se slavi Dan Republike, crvene zastave vise po cijelom gradu. Zidine koje potječu iz različitih povijesnih razdoblja isprepliću se s kućama, sasvim su stopljene s gradom kao da su oduvijek tu. U Istanbulu je inače tako, svugdje spoj novog i starog. Moderna cesta vodi ispod akvadukta koji je tu već nekoliko stoljeća. Hotel je sasvim blizu centra, ali taj je dio grada oronuo. Vozimo se taksijem prema trgovačkom centru. Mama kaže da je ovdje kao u našem Trnju, malene kuće, malene radnje. Stigli smo iz jednog svijeta u drugi, ovdje ponovno sve blješti, veliki trgovački centar, središte moderne trgovine. Gladni smo i odlučujemo se za Iskender kebab. U keramičkoj posudi je narezana lepinja, narezano meso zaliveno kečapom i uz to jogurt. Novi dan, dvorana za doručak je na petom katu hotela odakle se prostire pogled na Bospor, brodovi čekaju prolaz. Iako su to ogromni brodovi, izgledaju sitno. Kamo god pogledaš, vidiš more ili džamije ili brežuljke. U centru smo grada, sve je krcato turistima. Aya Sofija Plava džamija Topkapi palača Kapali čaršija Most preko Bospora 18 Aya Sofija, Plava džamija i Topkapi palača. Tako mnogo povijesti na jednom mjestu. Aya Sofija, nekadašnja patrijarhalna bazilika, pretvorena je u džamiju, a godine Ataturk ju je pretvorio u muzej i otvorena je posjetiteljima svih vjera. Plava džamija, pravim imenom džamija sultana Ahmeta, sa svojih šest minareta najveličanstvenija je džamija u Istanbulu. Ime je dobila zbog plavih pločica kojima je popločena njezina unutrašnjost. Čekamo pred ulazom u džamiju. Ispred ulaza izuvamo cipele što je običaj u svim džamijama. Iako je džamija prepuna turista, vjernici se u miru, ako se to može nazvati mirom uz stotine turista, mole i klanjaju. Naše sljedeće odredište je Topkapi palača ili carigradski dvor. Riječ je o osmanlijskom carskom dvorcu u Istanbulu koji je dobio ime po glavnim vratima palače, odnosno kapiji s topovima, a sagradio ju je sultan Mehmed II. i bila je sjedišta Osmanlijskoga carstva od 1465.do godine. Ulazimo u palaču s koje se pruža divan pogled na Bospor i suprotnu stranu Istanbula. Razgledavamo unutrašnjost palače, začuđena sam njezinom veličinom i raskoši. Izlazimo na mali vidikovac. Preko puta se uzdiže Galata kula, a s lijeve se strane vidi Plava džamija. S posebnim zanimanjem dočekala sam odlazak na Kapali čaršiju, mjesto koje u Istanbulu ne smijete preskočiti. Natkrivena tržnica s 4ooo trgovina s unutarnje i oko 400 s vanjske strane, najveći je trgovački centar na svijetu. Ovdje možete kupiti sve što poželite od omiljenog turskog slatkiša ušećerenog koštuničavog voća, zlata, tepiha, suvenira, čajeva, odjeće. Kapali čaršijom možete hodati danima bilo da kupujete ili samo razgledavate. Sljedeći dan išli smo na vožnju brodom po Bosporu. Puhao je vjetar i bilo je hladno, no većina turista stajala je na palubi kako bismo mogli fotografirati lijepe građevine na obali Bospora. Osobito smo uživali u pogledu na vile, vlasništvo najbogatijih turskih obitelji. Neke smo prepoznali kao domove junaka iz 1001 noći. Nakokon višesatne vožnje brodom i ručka s turskim tradicionalnim jelima, vratili smo se autobusom u središte grada i uputili se prema Dolmabache palači. Zadivila me je svojom ljepotom, osobito kristalni lusteri i bogato izrezbarena vrata. Istanbul se razlikuje od svih europskih gradova svojim spojem istoka i zapada, kulturom, običajima, vjerom, arhitekturom, ali i načinom života. Iznenadio me spoj tradicionalnog Istanbula i modernoga dijela grada. Željela bih se opet vratiti u Istanbul, a svi koji vole putovanja trebali bi ga posjetiti i uživati u njegovim čarima. Latica Marcela Tomada, 8. d

20 JEDNAKI ALI RAZLIČITI Ema Jenkač i Tessa Slovenc OvO BI mogla BITI moja ULICA jednaki ali različiti OvO bi mogla biti moja ulica Vjerojatno ste svi već čuli za Luku Ritza i ono što se njemu dogodilo. Luka je tragično preminuo od posljedica premlaćivanja prije nešto više od dvije i pol godine. Kazališna predstava Ovo bi mogla biti moja ulica posvećena je Luki i svim žrtvama maloljetničkog nasilja. To je jedna od onih predstava koje vas ne će ostaviti ravnodušnima. Predstava koje vas jednostavno tako jako dotakne u srce da se morate zapitati i razmisliti o cjelokupnoj situaciji u današnjem nepravednom i nemoralnom društvu. Cijeli projekt nadahnut je Lukinom tragičnom smrću, ali i sudbinama svih ostalih mladića koji su bili žrtve nasilja od strane svojih vršnjaka, bez ikakvog povoda. To je prva predstava koja progovara o tako ozbiljnoj i dugo izbjegavanoj temi u Hrvatskoj. Lukina prijateljica Lara Janić također je sudjelovala u predstavi. Nije imala nikakvu ulogu, već je izgovarala prolog. U stvaranju predstave pomogli su i Lukini roditelji, Suzana i Reno Ritz. Ta predstava nije rekonstrukcija Lukine smrti, on se ne pojavljuje se kao lik, ali je zapravo sveprisutan. Izgovaraju se njegove misli, pušta se njegova najdraža pjesma te citira pjesmica koju je napisao svome ocu sa sedam godina. Nećemo vam ispričati sadržaj, već vam preporučujemo da odete i sami pogledati predstavu. Promijenit ćete se i drugim ćete očima gledati svijet oko sebe. Odrastam u vremenu bez sigurnosti. Presude za premlaćivanje sa smrtnim ishodom vrište s naslovnica novina. Pitam se što je potaklo te dječake na toliku agresivnost? Kako je izgledalo njihovo buđenje nakon spoznaje da su ubojice? Koliko se njihova žrtva razlikovala od njih samih? Istih su godina, stanuju u istom naselju ili dijele ulice istoga grada. Žive životima prosječnih tinejdžera. Gdje počinje razlika između jednih i drugih? Žrtve nisu pomno odabrane. Slučajno su se našli na njihovom putu, a zlostavljači su uočili različitost. U jednom trenutku to je duga kosa, obrijana glava, a u drugom trenutku to je obično razbojstvo da bi se ukrao mobitel i nešto sitniša. U pravilu, tu smo jednaki, džeparci nisu veliki. Strah me je da ja ili netko od mojih prijatelja ne sretne grupu koja će nas prepoznati kao različite. Ja sam samo tinejdžer koji traži mjesto pod istim suncem, na ovom malom dijelu Zemlje i vjerujem da ima dovoljno mjesta za sve. Kristijan Povše, 8. e Leratić Claudia Ovo bi mogla biti i vaša priča... Anamarija Beljan, 8. d 19 Švigač Matea

21 KULTURNI KUTAK kulturni prekosavski IzLetI U našoj školi mnoštvo je izvannastavnih skupina, aktivnosti kojima se možete baviti izvan obvezatnog školskoga programa, ali ono što posebno veseli nas učenike odlasci su na u kazališta i na koncerte. U organizaciji učiteljice glazbene kulture Đurđice Beraković, učenici sedmih i osmih razreda posjećuju kazališta i koncerte. Svakog mjeseca učiteljica nam omogućuje ove kulturne izlete. Tako smo u sklopu projektnog tjedna U susret Božiću uživali u Hrvatskom narodnom kazalištu gledajući balet Orašar, Pjotra Iljiča Čajkovskog., a mjesec prije Labuđe jezero istoga autora. Nedavno smo posjetili Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskoga obilježavajući obljetnicu Hrvatske glazbene mladeži. Ove godine uživali smo u baletu Pepeljuga, u Kazalištu Komedija gledali smo mjuzikl Jalta, Jalta, gledali smo operu Jakova Gotovca Ero s onoga svijeta... Teško se je prisjetiti svih predstava i koncerata koje smo posjetili. Na sljedećem satu glazbene kulture mi učenici iznosimo svoje dojmove o djelima koja smo gledali, nerijetko se razviju prave rasprave. Zahvaljujući entuzijazmu učiteljice Beraković, neki su učenici prvi put gledali balet ili operu ili bili na koncertu klasične glazbe. Vodeći nas na kulturne izlete preko Save, naša učiteljica gradi naš glazbeni ukus i mnogi učenici nakon što postanu srednjoškolci i dalje idu na ove kulturne priredbe s nama osnovnoškolcima. Tara Delavec, 8. e jalta jalta Jalta,Jalta poznati je komični mjuzikl koji se temelji na istinitoj priči. Naime, Jalta je poluotok kod Krima u Ukrajini, a godine tamo je održana konferencija svjetskih sila (SAD, Velika Britanija, Rusija) na kojoj se odlučivalo o svjetskom poretku. Tako počinje i ova predstava. Naj(smotaniji)bolji detektivi svih svjetskih sila provjeravaju vilu u kojoj njihovi vođe odsjedaju. Nakon što utvrde da je sve čisto njihovi vođe mogu ući i pripremiti se za konferenciju. Uto dolaze njihovi sobari koji će ujedno biti i glavni likovi ove fantastične komedije. Tu su Amerikanac Larry, štrkljavi Englez Stanley i Rus Griša. Oni kroz priču upadaju u razne komične situacije. Svi se smještaju u vilu Aramovski koju vodi Nina Filipovna oko koje se zapravo vrti cijela radnja. Sobari svjetskih sila se baš i ne podnose i nemaju povjerenja jedni u druge. Tako ne žele sjediti za istim stolom, kupati se u istoj kadi pa čak ne žele ni vješati rublje na istom mjestu. Nina Filipovna uspješno rješava svaki njihov sukob. Jednom zgodom počeli su se dogovorati kako će podijeliti zemlju (dok njihovi vođe zapravo o tome raspravljaju) te se najviše posvađali oko zelene livade. Zelena livada je, prema njima, prekrasan prostor na Antarktiku koji se ne može naći nigdje drugdje na zemlji te svaki od njih zahtijeva da baš njegova zemlja dobije taj prostor, koji je neutralan (ne pripada ni jednoj državi). Tada dolazi Nina Filipovna i dijeli zemlju na tri jednaka dijela. Slijedi cijeli niz komičnih i zabavnih situacija. do samog vrhunca predstave - nakon što se svi sobari zaljube u Ninu, predlože da ostave svoje vođe i da pobjegnu na zelenu livadu za koju nitko ne zna. No, konferencija je završena, a detektivi optužili Ninu da je špijunka. Vođe su čuli razgovor o zelenoj livadi te ispituju sobare u vezi s tim i obećaju da će pustiti Ninu. Cijela priča o zelenoj livadi temelji se na prenesenom značenju. Ona predstavlja prostor gdje vlada mir, sreća i blagostanje, predstavlja idiličan način života. Predstavom se iskazuje želja da cijeli svijet zapravo bude zelena livada, zemlja svih ljudi na kojoj se lijepo i sretno živi. Pjesmama, plesom, komičnim i veselim dijalozima, bogatom kostimografijom i dobro promišljenom scenografijom, glumci, pjevači, plesači i ostali članovi kazališta Komedija uspjeli su nas istodobno i dobro nasmijati i oduševiti svojim izvedbama. Nije slučajno što su i generacije prije nas izlazile iz kazališta pjevušeći: Neka cijeli ovaj svijet, još sja u suncu... Nikola Tavić, 8.a 20

22 KULTURNI KUTAK na koncertu SvOGa OmILjenOG banda GunS n roses Do you know where you are? You re in the jungle baby! Ove riječi jednog od najpoznatijih rockera, Axla Rosea, koji je doista živio slogan Sex, drugs and rock n roll mogle bi najbolje opisati cijeli njihov koncert. Prenatrpana Arena puna dima, mladih i starijih ljudi, posjetitelja iz različitih dijelova Europe, ali svi pjevaju u isti glas bezvremene hitove kultnog rock/metal benda poput Sweet Child O Mine, Don t Cry ili Knockin on Heavens Door. Koncert je održan 24. rujna u 21:00 sat, ali su u početku nastupile dvije predgrupe. Prva iz Osijeka koja se baš i nije proslavila, naprotiv, primila je dosta loše, čak i vulgarne, kritike ljudi oko mene, a i sama mogu potvrditi da nisu bili dovoljno dobri. Na opće veselje polupune Arene, otišli su s bine nakon nešto manje od sat vremena dobivši puno glasniji aplauz nego na početku. Nakon njih je nastupio bend iz Kanade koji je dosta podigao raspoloženje te ih je publika puno više simpatizirala i uživala u njihovim pjesmama. Tek oko 11 sati najavil su Gunse i otišli s pozornice ostavivši za sobom napetost i uzbuđenje koje se moglo rezati nožem. Axl Rose i nova postava sadašnjih Guns N Rosesa započela je pjesmom Chinese Democracy, a nakon toga su nastavili s njihovim najpoznatijim, i najboljim, pjesmama. Sweet Child O Mine, pjesma koja je jednostavno probudila uspavanu publiku koja je ovako i onako već bila izvan sebe, a jednu od njihovih najljepših balada Don t Cry je publika otpjevala potpuno sama i to veoma uspješno. Cijelom dvoranom orila se pjesmo oduševljenih posjetitelja. Za kraj su ostavili Paradise City i otišli s pozornice u velikom stilu, uz vatru i konfete. Znam da to nisu pravi Gunsi, ali mislim da se jako isplatilo doći. Axl možda je stariji i ne toliko vitak kao prije, ali glas mu je i dalje jedinstven. Ostatak benda (kojima ne znam imena) uspio je savršeno dočarati glazbu starih Gunsa i mislim da tu nema mjesta kritikama. Oni su profesionalno odradili svoj nastup i vjerujem da nitko nije ostao razočaran. I izvan Arene, nakon koncerta, mogle su se čuti skupine ljudi koji napuštaju Lanište pjevajući njihove pjesme, vidjeti cure koje i dalje vrište i još poneke koji su jedva hodali i mislim da će im taj koncert ostati u pomalo mutnom sjećanju. Koncert je trajao do pola 4 ujutro i, iako sam iste seknde zaspala kad sam stigla doma, ostala sam pod dojmom još nekoliko dana. Takve prilike se ne propuštaju, govorili su mi prijatelji i poznanici koji su išli na koncerte svojih omiljenih bendova, i sad znam zašto. Možda sam napisala cijeli roman, ali opet, teško je prenijeti sve to uzbuđenje i odušvljenje na papir i kad bi mi to i pošlo za rukom, mnogi od vas to ne će shvatiti dok sami ne prožive slično iskustvo.. Anamarija Beljan, 8. d 21

23 LITERARNO - LIKOVNI PODLISTAK bijeli raj Slavonija. Tako mirna riječ. Danas putujem u Slavoniju. Snijeg pada i pada. Stigla sam. Idem do mojeg najdražeg mjesta - šume. Snijeg mi škripi pod već promočenim čizmama. Snijeg pada po mojem crvenom nosiću. A jezero, ono stoji tako mirno. Ispred mene se prostire nepregledna šuma, sva u sitnim, sitnim dijamantima. Sve je tiho osim snijega pod mojim nogama. Legla sam na taj gusti, netaknuti snijeg. Razmišljam. Lice mi je prekrio posljednji dijamant. Ustala sam. Još nema kraja ovome bijelome raju. Zimzeleno drveće sada je kao zeleni kolač posut šećerom u prahu. U Zagrebu sanjke stalno lete. Ovdje ne. Mir i tišina. Tako je lijepo. Već sam zaboravila na promrzle prste. Ulazim u sve dublji i dublji snijeg. I moji koraci su prekriveni hladnim šećerom. Moje lice je utrnulo od hladnoće. Misli su mi stale. Legla sam i počela raditi anđela. Ovo je baš kao njegov dom. Spokojno i mirno zatvorila sam oči. Ipak, moram se vratiti. Gdje sam ja? Ah, još sam ovdje... Na početku šume... proslavio Sam rođendan Nina Lovrić 6.b Moj je rođendan 2O. listopada. Ove sam godine navršio osam godina. Rođendan sam proslavio kod kuće. Iako nisam imao puno gostiju zbog bolesti bake, dobio sam lijepe darove i tortu. Iduće godine želio bih rođendan proslaviti sa sekama i prijateljima. Tada bih se mogao puno igrati i zabavljati se. Nadam se da će biti tako. Antonio Matijević 4.d Karlo Radović Ivan Kujundžić Nika Mandić zvijezda Da sam zvijezda koja sjaji na nebu, voljela bih osvijetliti morske dubine. Možda bi ribice lakše našle put kući. Noćni plivači uživali bi u morskom dnu. Starom ribaru Šimi sigurno bi bilo lakše loviti ribe. O tome mogu samo maštati i zamišljati kako je nebo more. moj rođendan Ela Sever 4.d Rođendan sam proslavila kod kuće. Bilo je jako zabavno. Došlo mi je puno prijatelja iz razreda, nebodera i vrtića. Poslužila sam ih grickalicama, raznim sendvičima i sokovima. Slušali smo glazbu i plesali, a malo smo i pjevali. Bilo je veselo uz igru s balonima. Kad je mama donijela čokoladnu tortu svi su mi pjevali, a prskalice su visoko prskale. Svi su zadovoljni otišli svojoj kući, a ja sam bila najzadovoljnija. Jedva čekam rođendan. zvijezda Karagić Tena Da sam zvijezda voljela bih osvijetliti more. Zato što je u dubini veliki mrak, a ja bih voljela vidjeti što tamo more krije. Tamara Sačerić 4.d Matea Tustić 4.d rođendanska proslava Rođendan sam proslavio s prijateljima u igraonici. U igraonici je odlična glazba, ima i golova za nogomet. Igrali smo društvene igre, pjevali na mikrofon, plesali. Jeli smo i ukusnu čokoladnu tortu. Svi su bili veseli i sretni, a ja najviše. 22 Filip Kralj 4.d Tamara Sačerić

24 LITERARNO - LIKOVNI PODLISTAK boje noći Noći u Dobrićima su najlijepše noći koje sam ikada doživjela. Mirno mjesto, po jedna kućica na svakom brdu i jedino se čuje pjev ptica i šuštanje granja. Dok idem niz cestu mogu jedino vidjeti ovce ili krave kako pasu na ograđenim livadama ili pokoje dijete koje na biciklu ide prema susjednom selu. Već je sunce počelo zalaziti i nebo je poprimilo narančastu boju. Pjev ptica je sve tiši, a vjetar sve jače njiše grane. Zaputila sam se prema kući shvaćajući da neću vidjeti ni prst pred nosom kada se spusti noć, a uz to nije baš ugodno koračati po mraku baz ikakve rasvjete. Iako znam da neću stići do kuće prije mraka ako se ne požurim, nastavljam polako koračati i sve više i više se udubljivati u razgovor sa sestričnama ne obraćajući se na sve tamnije nebo. Ptičjeg pjeva uopće nema, a vjetar je također prestao puhati. Jedino se čuje naš smijeh i ponegdje lavež pasa. Pogledala sam oko sebe. Iako je pao mrak, i dalje mogu vidjeti vrhove krošanja i mjesec iznad planine. Na brdima jasno vidim kuće u kojima je upaljeno svjetlo ili gori vatra. Ne osjećam nikakav strah ni nelagodu unatoč tome što vidim jedino obrise ceste i svojih sestrični. Jedan auto nam je na kratko osvjetlio put, ali nema koristi od toga. Kada smo napokon došli do kraja ceste, počelo je grmiti i sjevati. Noć je na kratko postajala bijela kao dan, ali se opet vraćala u tamnu. Počela je padati kiša. Kapi su udarale o krovove kućica i padale po listovima drveća i grmlja. Tlo pod nogama nam se uskoro pretvorilo u blato te smo potrčale u kuću. Kroz prozor sam jasno vidjela svaku munju i mjesto na koje je udarila. Kiša je naglo prestala jednako kako je i počela. Otvorila sam prozor i provirila van. Hladan vjetar mi je ošinuo lice i donio miris vlage. Zatvaram prozor i liježem u krevet. Glava mi je točno pod prozorom i imam predivan pogled na mjesec. Mogu vidjeti i drveće kako se njiše i prebrojati svaku zvijezdu. Takvo što nisam nikada doživjela u Zagrebu. Iako se tamo osjećam zaštićeno uz svjetiljke koje mi osvjetljavaju put na svakom koraku, glasne tramvaje pune ljudi i kafiće iz kojih se čuje glazba iako ste sa suprotne strane ulice, ovdje, u Dobrićima, mogu vidjeti zvijezde. Mogu vidjeti i mjesec bez da ga skrivaju visoke zgrade i mogu osjetiti miris kiše ili trave umjesto smoga. Mogu čuti vjetar i pjev ptica umjesto glasnih automobila i već starih tramvaja. Mogu sjesti ili leći na travu i gledati u nebo umjesto da se prvo zapitam hoće li me netko potjerati ili čudno pogledati. I tako lako zaspim, uz šum vjetra i mjesecom koji razbija tamu te noći, brojeći zvijezde ili ih spajajući u neke oblike. Matea Mataković Trivunčević Anamarija Beljan, 8. d Karlo Kurtović Matea Švigač Staze kojima SmO IšLI OvOGa Ljeta Ovoga ljeta sam otišao na more u Neum. Išao sam sa svojom starijom sestričnom iz Italije. Dočekao nas je preuređeni stan. Nas dvoje uvijek odemo na plažu oko tri sata. Ja sam se budio u devet sati svaki dan jer mi u deset počinje dvosatni vaterpolski trening. Poslije treninga ručam i odem na plažu sa sestričnom i prijateljima. S plaže odmah odem na trening vaterpola. Vratim se doma i odem s prijateljima van, što znači da sam malo kod kuće s bakom. Na moru imam puno prijatelja pa mi nikada nije dosadno. Nakon proslave sestričninog rođendana otišao sam s ocem u Sarajevo na aerodrom na kojem me dočekao avion kompanije Norwegian. S bakom i djedom započeo sam put prema Švedskoj. U avionu je bilo puno plačljivih beba. Nakon trosatne vožnje avionom napokon smo stigli na štokholmski aerodrom na kojem smo jedva pronašli svoje torbe. Slučajnost je i bila kad smo pronašli moju tetu koja je došla po nas na aerodrom. Uputili smo se prema luci. Kada smo se ukrcali na brod, trebalo nam je tri sata vožnje brodom do otoka Gotlanda. Jedva sam čekao da vidim tetka i dvije sestrične. Kada sam stigao svi su se obradovali pogotovo moja dva psa Tayson i Bobbie. Za nekoliko dana počeo sam raditi u restoranu brze hrane moga tetka. Urestoranu brze hrane radi jedan dečko mojih godina po imenu Casper. I kada nije gužva Casper i ja odemo igrati tenis iza restorana. Kada sam imao slobodan dan, svašta sam radio. Kao na primjer: igrao golf, išao na bazen, kupao se u moru, pa čak se i hrvao s Taysonom koji je jako velik pas i ima sedamdeset kila. Tayson me pobijedi tako što legne preko mene i ja se ne mogu pomaknuti. U tim situacijama me djed i baka moraju spašavati. Brzo je prošlo tih mjesec dana i nas troje smo morali ići. Diana moja tetka nas je odvela do štokolmskog aerodroma na kojem smo prespavali u hotelu koji se nalazi na aerodromu. Buđenje je bilo u četiri sata ujutro, a avion je polazio u šest. Diana nas je otpratila do kuda je mogla. Zatim smo sjeli u avion i krenuli za Sarajevo. Avion je bio pun plačljive djece. Stigli smo u devet sati. Ručali smo najbolje sarajevske ćevape. Ostao sam u Bosni četiri dana i onda su me djed i baka odveli u Zagreb. I tako završava nezaboravni provod na praznicima. 23 Filip Dimač, 6. b

25 LITERARNO - LIKOVNI PODLISTAK tragovima Ljeta Ovo se ljeto po mnogočemu razlikovalo od ostalih. Sa svojom obitelji otputovala sam u Švedsku posjetiti našeg prijatelja Igora. Igor ima dva sina, Marka i Stefana. Oni su godinu dana stariji od mene pa smo se lijepo zajedno družili. Za vrijeme našeg boravka u Švedskoj živjeli smo u Igorovom stanu u Eskilstuni, gradu koji je 80 km udaljen od Stockholma. Već treći dan nakon što smo došli, Igor nas je odveo u grad Arbogu gdje se nalazi jedan veliki bazen s toboganima i visokim skakaonicama. Kasnije nas je odveo u Gustavsvikdje se nalazi još veći bazen s još više tobogana i vodenih vrtuljaka. Jedan cijeli dan proveli smo i u glavnom gradu Stockholmu. Tamo smo posjetili Kraljevsku palaču i gledali smjenu straže. Začudila sam se kad sam shvatila da su nekoliko stražara u uniformama zapravo žene. Dva dana smo proveli ploveći velikim brodom cruiserom u Tallinn, glavni grad Estonije. Brod se zove Baltic Queen, ima deset katova, a u njemu se, osim kabina s krevetima na kat, nalaze i kafići, restorani, igraonice, trgovine i jedan disco klub. Tallinn je prekrasan starinski gradić kojega posjećuju turisti sa svih strana svijeta pa ima puno suvenirnica, restorančića, uličnih svirača i još mnogo zanimljivosti. Kad smo se vratili iz Švedske, mama, tata i moje sestre otišli su u Trstenik na Pelješcu, a ja sam vlakom otputovala u Ljubljanu s bakom. Tamo sam snimila TV reklamu za kućanske aparate Braun. Baka i ja smo odsjele u hotelu Union gdje me je, po dolasku u sobu na TV zaslonu, dočekao tekst Welcome Miss Ana Novak. Poslije snimanja reklame išli smo u Mc Donald s, Mueller i H&M. Nakon Ljubljane letjela sam sama avionom do Dubrovnika gdje su me dočekali roditelji pa sam ostatak svojih ljetnih praznika provela u Trsteniku na Pelješcu. Ovo su mi do sad bili najbolji praznici i voljela bih da su potrajali još malo duže. Ana Novak, 6d moj jesenski doživljaj Ove jeseni bila sam u parku. Ispod mojih nogu šuštalo je lišće. Sve je bilo tiho i mirno. Malo sam sjela na ljuljačku. Iznenada, ugledala sam mamu ježicu i dva mala ježa. Pratila sam ih i otkrila gdje žive. Oni žive u grmu, malo dalje od parka, djece i ljudi Za hranu imaju jednu jabuku i dvije kruške. Otišla sam kući s nadom da ću ih sutradan opet vidjeti. Kad sam došla, nije ih više bilo. Za njih više ne znam. Samo znam da ću ih se sjetiti svake jeseni. Marija Smetiško, 3. d kad padne kiša Kad padne kiša sve se stiša, nema niti jednog miša. Odjednom,sve je pusto, a nebo postaje gusto. Oblaci se sivi nadvili nad grad i djedov vinograd. U tom vinogradu tužne smokve plaču i plaču, čekajući žuto sunce. Mali ptići stisli se uz majku dok im je pričala bajku. U toj bajci sunce grije i vječno se smije. Tamo ptica ne čeka zoru da poleti prema moru. Tu sva se djeca druže i nema mržnje. Kiša je tako nastavila pjevati svoju tužnu pjesmu. Kad je ostala bez tonova, tiho je napustila grad ostavljajući svoje mokre tragove na svakome kutku ulice. Čuvala je jednu tajnu koju baš svi u gradu znaju. Šarenu i veselu tajnu što ju svugdje prati. Nju svatko voli i da se vrati je moli. A kad na nebo dopliva iza sunca se skrije i s njim se vječno smije. Tea Vergaš, 6. d Antonela Veličkov jesen u parku Šetala sam parkom. Pažljivo sam gledala sve oko sebe. Zastala sam pored potočića i osjetila lagani povjetarac. Dok sam hodala, lišće mi je šuškalo ispod nogu. Pogledala sam lišće, a ono je bilo raznobojno. Lišće je padalo sa drveća. Kada sam izašla iz parka, spoznala sam da je jesen. volim jesen Lana Uzbašić, 3.c Jesen je. Hladno je. Magla i kiša. Nema sunca. Sjedim pred televizorom. Gledam film. Mlađa sestra igra se lutkama. Gasim televizor. Molim mamu da izađem van. Dopustila mi je. Izlazim u park. Lišće je posvuda.sjedam na ljuljačku. Dolazi Lana. U parku se lovimo, igramo i pričamo. Volim jesen. Nika Klepac, 3.c 24 Vivian Vidaković Bruna Pelajić JESEN U VINOGRADU Berači grožđe prestaju brati, mrak pada, dan se krati. Ljudi sada grožđem se slade koje im čak i vino dade. Sunce će jarko i sutra sjati, berači će sretni opet brati. Nika Mühl, 3. d

26 LITERARNO - LIKOVNI PODLISTAK zimski krajolik Jeste li ikada proveli zimske praznike u Rijeci? Možda i jeste. Ali jeste li ikada bili u Rijeci dok je padao snijeg? Ako niste, ja ću vam dočarati taj doživljaj. Gledam pješčanu plažu na kojoj se djeca grudaju. S nje se vidi kristalno zaleđeno more kako spava zimski san uz pjev galebova. Riječki korzo obasjan šiljastim sigama koje se lome sa svakom zrakom sunca. U parkovima grane drveća lome se pod težinom snijega. Ljudi i snjegovići zajedno se raduju snijegu. Počelo je žariti sunce i nestane sve te čarolije. More se budi, sige se tope, snjegovići umiru. Ljudi se i dalje vesele cvijeću koje obasjava novi dan. Matko Brajša, 6. d Fran Mlinarić z I m a Dok gledam kroz prozor u hladnoj noći, Čekam jutro koje će uskoro doći. I sve dokuda mi pogled seže, Hladna je zima rasprostrla svoje bijele mreže. A te su mreže pahulja pune Mekane i nježne poput vune. Vidim brijeg što dječicu čeka Da se sanjkama spusti niz njega! Gledam breze tako gole i jadne Svaku sekundu s njih nekoliko pahulja padne! Sve je tiho i mirno Sve je bijelo i divno. A evo i majke koja me poziva u san, Snom ću brže dočekati novi dan. Dora Solenički Filipa Sudarević, 7.b djed božićnjak u mom domu Lana Banjeglav b O ž I ć n e r a d O S t I Izvan prozora vidi se snijeg. Kristalne pahuljice blistaju mi u očima, polako spuštajući se na dno livade. U ušima su mi odzvanjale božićne pjesme. Ležeći u krevetu, pogledala sam u lampice oko svoje kuće. Sve su imale svoju boju, svoju predivnu, sjajnu boju. Uzela sam šalicu toploga kakaa. Bila je ukrašena s našim dobro nam poznatim, bijelim starcem. U kuglicama koje su visile na boru vidjela sam odraz svoga lica. Zamišljala sam obične kutije umotane u lijepe, raznobojne papire. Božić u mojoj kući grije mi srce. I nikada ne bih htjela da prestane. On nosi bijelu bradu, crveni kaput i veselje u naše domove. To je Djed Božićnjak koji sa Sjevernog pola na saonicama juri i dobroj djeci žuri. On poklone donosi umotane u šarene papire po željema dobre djece donosi lijepe lutke i Slatke slatkiše! Ujutro kad se djeca probude i siđu niz kućne stube Djed Božićnjak im poklone nosi, stavlja ih pod okićenu jelku i stavlja svima osmijehe na lice! Cijela obitelj je vesela, sjedi pokraj kamina, odmata šarene poklone i pjeva vesela božićne pjesmice. Katarina Bistrović, 5.c moj kraj Moj je kraj pravi, mali raj! Od strašnog planinskog vuka sve do morskih luka! Od zagorskih brega, do velebitskoga snijega; a od lijepe Zagrebačke gore draže mi je samo- Jadransko more! BORNA JAGIĆ, 5.C 25 Leonarda Šulentić Dario Kantolić Sara Dobrijević, 7.b ZIMSKA ČAROLIJA Kada se od mraza zaledi staza, kada se od leda hodati ne da, kad snijega ima tu je zima. Studeni se od jučer kroz maglu vuče, prosinac na putu u toplom kaputu, pod jelkom darovi stoje do ponoći otkucaje broje. Siječanj još malo tu je sprema nove snježne čarolije! Ema Baksa, 7.b

27 LITERARNO - LIKOVNI PODLISTAK čarolija božića Čarobne pahulje posule su tlo i ukrasile su puste ulice. Grane su obukle svilene halje, a listići su zamijenile bisernim sjajem. Ljepota krajolika putovala je gradom noseći na sebi prve dječje osmjehe. Miris kolača širio se sobama, a ponosna majka dovršavala je pripremu već ukrašenoga stola. Na jelki su visjeli čarobni anđeli, a negdje u kutu skrivao se pozlaćeni broš. Kuglice su zavidno promatrale ljepotu svojih prijateljica, ali tko im može zamjeriti kad su sve tako lijepe i posebne. S prozora nas je promatrao nasmiješeni snjegović. Imao je na sebi šal i majčin lonac. Krasili su ga i sitni gumbići, a metla u ruci izgledala je ulašteno i svečano, iako se to rijetko može reći za jednu metlu. Božićne žaruljice osvjetljavale su sklizavu stazu u dvorištu. Velike sanonice zadovljno su se njihale snijegom, a zvijezde su im pokazivale put. Dok smo večerali, u daljini smo začuli glasove veselih pjevača koji su pjesmom začarali tu predivnu noć. Kako li je samo divan taj Božić! Njegova čarolija nikad neće nestati. I dok se spremam na počinak, u daljini vidim pahulje snijega koje se lagano spuštaju. božićno jutro Tea Vergaš, 6. d Božićno je jutro svakako najljepše jutro u godini. To je jutro za svakoga posebno, u toplim domovima zavlada čarolija Božića. Djeca rano ustaju kako bi što prije vidjela darove. Još u pidžamama i pomalo pospani trče oko osvijetljenog drvca. Roditelji s osmijehom na licu promatraju svoju djecu.koja iz šarenih papira izvlače poklone. Nakon ukusnog doručka neke obitelji odlaze u crkvu. I u crkvi toga jutra vlada posebna čarolija. Svi zajedno slave Božić. Ako se malo osvrnemo po crkvi, na gotovo svim licima možemo vidjeti veliki iskreni osmijeh. Odrasli, barem na kratko, zaborave na sve probleme, velike i male te su dopustili da ih povede čarolija Božića. Nakon mise vraćaju se u svoje tople domove. Nešto kasnije u posjet im dolaze gosti koji također zrače posebnim veseljem. Zar Božićno jutro nije čarobno? šapćem tvoje Ime U beskrajnoj noći Kroz košmarne snove Šapćem tvoje ime Trzaj leptirovih krila I otvaram oči Toplina podsjeća na zagrljaje Zvijezde sjaje za uspomene Drhtim podno zvjezdanog neba Sama Poznata nota i potoci teku Jecaj duše I zatvaram oči Kroz beskrajne dane I korake teške Šapćem tvoje ime U beskrajnoj noći Kroz košmarne snove Šapćem tvoje ime Matea Mataković Trivunčević, 8.c Ivan Kujundžić i Filip Jelenski Lara Sačerić, 6. d božić nekad I danas Badnjak je. Mama i ja kitimo bor novim kuglicama. Tata kupuje puricu za objed. Za Božić sam zatražila malo: mobitel, laptop i deset bijelih čokolada. Kad je to čula baka, rekla mi je: Dijete moje, da mi je da vidiš što bih ja dobila za Božić?! Razmišljala sam o tome i zaželjela se vratiti u prošlost. Mama mi j e rekla da se odijenem svečano jer idemo na misu. Na misi su svi bili lijepo odjeveni, svi su blistali. Misa je kratko trajala, a nakon mise smo čestitali Božić. Vratila sam se kući i odmah legla u topli krevet. Miro, donesi mi ono suho voće iz smočnice! Mislim da sam se vratila u prošlost. Sve mi je nekako čudno i strano. U boravku nema velike televizije, umjesto dijamantnog lustera ovdje visi paučina. Majka mi je rekla da je vrijeme da se pripremim za misu. Usput me je pitala što želim za Božić. Mogla sam birati između suhoga voća i dvije kockice šećera. Shvatila sam da je to poklon o kojem je baka pričala. Odijenula sam vunenu haljinu i nekada bijele cipelice. Na misi sam osjećala toplinu i ugodu. Sva djeca su s narančon u ruci pjevala pjesme o Mariji i Isusu. Majka mi je šapnula da ćemo za ručak jesti meso i krumpir te da će otac pozvati baku i djeda da započnu molitvu. Ujutro, kad sam se probudila u toplom krevetu, ispred mene su stajala tri poklona. Baš ona tri koja sam zaželjela. Meso za ručak nije me razveselilo jer ga jedem svaki dan. Kad malo bolje razmislim, djeca su nekada više cijenila batak i kockicu šećera, a nas je danas teško razveseliti. Zašto nas ne vesele male stvari? Nina Lovrić, 6. b. 26 božićni ObIčajI nekad I danas Mislim da je Božić prije bio ljepši. Sreća je bila sastavni dio atmosfere u svakoj obiteljskoj kući. Svako dijete bilo je beskrajno sretno kad bi ispod bora vidjelo svoj dar. Svi su voljeli Božić. Danas djeca otvore svoje darove, a nakon toga ih, često, više i ne pogledaju. Nekada bi se svi odjenuli u svoju najljepšu odjeću koju bi mogli naći u svojem ormaru. Nije im bilo važno što su dobili na dar, bilo je važno da je od srca. Danas se Božić može provesti u staroj trenirci i nikome to ne će biti važno. Kada danas netko nekome želi čestitati Božić, samo ga nazove telefonom ili mobitelom Božić je nekada bio ljepši. Djeca sada slave darivanje a ne okupljanje obitelji. Željela bih se vratiti u doba kada nije bilo važno što si dobio. Kada sve nije bilo tako materijalno. Željela bih jedan lijep i tradiconalan Božić koji je danas izgubio smisao.željela bih okititi bor suhim voćem, prije ručka zapaliti svijeće, pod bor staviti pšenicu i pred ognjem razgovarati s obitelji. Mislim da bi sve običaje trebalo obnoviti i svi bismo imali puno sretniji Božić. Bojana Durić, 6. b

28 MOJI NEOBIČNI KUćNI LJUBIMCI Moju zbirku kućnih ljubimaca čine mačka, ribica, tarantula i piton. Najstarija je mačka Lili, ima osam godina. Našli smo je na cesti i udomili. Akvarij s ribicama nabavili smo prije nekoliko godina. I mačke i ribice uobičajeni su kućni ljubimci i mnogi ih ljudi imaju. Arija, dvogodišnju tarantulu kupili smo od privatnih uzgajivača gmazova i člankonožaca. To je arborealna tarantula što znači da se u prirodi ne kreće po tlu, nego se penje po drveću i tamo lovi plijen. Hrani se isključivo živim kukcima, žoharima, crvićima, skakavcima. Kao i svi ostali paukovi ona mijenja boju. Kao mali versicolori su plave boje, no kad narastu, postaju smeđi ili plavo zeleni. Mužjaci žive dvije godine, a ženke mogu živjeti do dvadeset godina. Ženke su veće od mužjaka i mogu imati promjer nogu do 12 cm. Njihov ujed sličan je ubodu pčele. Ne preporuča se često uzimanje tarantule u ruke. Moj četvrti kućni ljubimac je piton Basil, kraljevski piton. Riječ je o najmanjoj vrsti pitona, star je dvije godine dugačak je oko 60 cm. Može narasti i do 140 cm. Pitoni su mirne i spore životinje, mogu biti različitih boja ovisno o vrsti. Basil je maslinasto zelene boje s nijansama smeđe i žute i prugom na početku leđa što nije uobičajeno za kraljevske pitone. Pitoni se u prirodi hrane živom hranom, no većina im uzgajivača daje zamrznute veće ili manje glodavce, ovisno o vrsti zmije. Zamisao o nabavi tarantule bila je moja dok smo se za nabavu pitona odlučili zajednički roditelji i ja. Terarij je vrlo lijep ukras u stanu. Hana Jandl Lorena Parać Neki ljudi ne znaju ništa o egzotičnim životinjama, ali ih unatoč tome nabavljaju. Postoje ljudi koji nabave takvu životinju, a onda se boje hraniti je pa zmije ili paukovi ugibaju zbog nemara vlasnika. Nažalost, to niije slučaj samo sa egzotičnim životinjama, mnoge domaće životinje, psi ili mačke dožive takvu sudbinu. Ljudi postanu vlasnici ljubimaca, a onda shvate da se ne žele ili ne mogu brinuti o njima. Prije nego što udomite kućnog ljubimca, potrebno je raspitati se o uvjetima koji su potrebni da biste brinuli o njima. Terarij također treba prilagoditi životinjinim potrebama. Moj Ari u terariju ima malo deblo za penjanje, zemlju i mnogo biljaka. Basil ima svoj poseban terarij s puno zemlje, špilju za uvlačenje, posudu s vodom, mnogo biljaka i veliko drvo za penjanje. Mačka nema nikakve kontakte s paukom i zmijom. Zmija je mirnija od pauka pa je malo češće uzimamo u ruke i mazimo. Ako želite ljubimca s kojim biste se mogli igrati i maziti, nabavite hrčka. Nagovaram roditelje da kupimo još jednu zmiju ili pauka. Mnogi se čude mom izboru kućnih ljubimaca, ali i zmije i paukovi mirni su kućni ljubimci i jednostavno je brinuti o njima jer nemaju neugodnog mirisa, pauk jede jednom tjedno, a zmija jednom u dva tjedna, lijepi su, ne glasaju se, ne rade nered u stanu, za razliku od mačke koja je živahna i neuredna. Nadam se da će mi roditelji ispuniti i ovu želju i da će moji neobični kućni ljubimci uskoro dobiti još jednog člana. Laura Bartolić, 8. d Igor Žagar 27

29 ZABAVNE STRANICE šoping GrOznIca Katarina Bistrović Svaki odlazak u Avenue Mall završava s barem jednom kupljenom stvari. Makar sladoledom. Ili majicom. Ili novim tenisicama... i hlačama. I možda još... Da, tako je barem u mojem slučaju. Ima onih koji furaju jedan par traperica sve dok ih više ne mogu zakopčati ili im mama kupi nove. Ja pak uglavnom žicam za novo. Nije da moji baš misle da mi to treba. Ali ja znam kako je moj dvokrilni ormar jadno poluprazan. Uglavnom kupujem u New Yorkeru. I naravno da uvijek[!] nađem nešto što mi treba ili... treba. No, nema se baš uvijek novaca. Barem moji nemaju uvijek. No, New Yorkerom uglavnom svi jurcaju, guraju se, redovi ispred kabina. Ne možeš disati. I tada se postavlja pitanje zašto uopće ići u taj dućan? Pa, definitivno se isplati radi, na primjer, Lady Gaga majice. Ili onih savršenih gornjih dijelova trenirke na muškom odjelu. Skoro uvijek nađem svoju veličinu nekog odjevnog predmeta. Tada, naravno, slijedi odlazak u kabinu i isprobavanje. Vidiš kako je majica savršena i shvatiš da nemaš ni dvije kune u novčaniku te s bolom u srcu vratiš stvari na vješalice. I samo ti ostaje nadati se kako će tvoja draga mama popustiti psećim očima i s tobom otrčati natrag po već isprobanu (i potpuno sakrivenu odjeću, da ju nitko ne uzme, u slučaju da je mama popustila) majicu uz koje idu i nove hlače. A i nova jakna nije na odmet. Naravno da sad ljudi zaključuju kako se kupovanjem liječe frustracije i dečki nas zbog toga gledaju ispod obrva. No, nisu sve cure baš iste. Meni nije baš svaki put do napornog isprobavanja i napornog hodanja od dućana do dućana. No, nove stvari svakog usreće. Pa zašto si ponekad ne priuštiti nešto, tj. starce dovesti do ludila i napokon nagovoriti da ti kupe novo. Nije baš tolika recesija. Valjda... Mihaela Tomić, 8.a Lea Švec Dumbović šoping užas Postoji velika razlika u načinu na koji kupuju muškarci i žene. Ukoliko se u trgovini obuće ili odjeće malo osvrnete oko sebe, to ćete i primijetiti. Muškarci, bez obzira na dob, uvijek kupuju s osobom ženskoga spola, stoga je vrlo čest prizor kada ugledate nekoga dječaka i njegovu majku u kupovini; nešto rjeđi, no ipak tužniji prizor je kada ugledate mladića u svojim dvadesetim godinama i njegovu majku kako uporno kopa po dućanima tražeći robu za svojega sina. Žene, naprotiv, uvijek šopingiraju u grupama, i kao lešinari nalijeću na svaku krpicu koju vide. Bez obzira na cijenu sve moraju isprobati. Nema veze treba li im zapravo ogromni vuneni šal usred vrućega ljeta ili ne, kad tad će doći prilika da ga odjenu, a kada se takva prilika doista ukaže, šal će ležati zaboravljen negdje na tamnom dnu ormara gdje se već nalaze takve slične krpice. Što se mene tiče, vrlo sam skroman kod odjeće, no moja majka je upravo suprotno. Kad god se ukaže prilika ona spominje kupovinu novih majica ili hlača, iako su, u mome umu, već dovoljne one hlače koje već imam. Ukoliko me nekada, kakvom silom, natjera da idemo u kupovinu, budem jako izbirljiv. Toliko izbirljiv zapravo, da do vremena kada izađemo iz dućana, majka bi mi najradije iščupala kosu i poslala me gola u školu. Slična pravila vrijede i za obuću. Sve što se meni sviđa, njoj je nepraktično, ili koji god već razlog smisli, a za ono što se njoj svidi, ja uvijek nađem neki razlog protiv i tako smo zapeli u gadnoj petlji, koja je zapravo samo igra živaca iz koje, po običaju, ja izlazim kao pobjednik, a moja majka, kao i svaka majka, prvo poludi, no i to ju brzo prođe. Filip Masle, 8.a Antonija Sruk Anđelko Čuljak 28

30 ZABAVNE STRANICE GrafItI: Ljubav je bol, a Bol je na Braču. Toliko puta smo se selili da ni Lessie više ne zna gdje da se vrati. Nisam praznovjeran, to donosi nesreću! Ja sam telohranitelj. Hranim telad! biseri Profesorica: Tko je snimio istoimeni film po Desničinoj noveli Pravda? Učenik: Marko Marulić. Profesorica: Kako Smail-aga naziva Crnogorce? Učenik: Zagorci. Profesorica: Kakva sve može biti karakterizacija lika? Učenik: Socijalistička. Profesorica: Koje se promjene događaju u prirodi u proljeće? Učenik: Pada lišće. Čitamo dječji Časopis Radost. NakoN pročitane priče NagrađeNa požrtvovnost koju je Napisala Nada iveljić učenici 4. d Napisali su: Iz ove pričice naučila sam kako nije lijepo misliti samo na sebe. Jana Kaliterna 4.d Važno je pomagati. Bolesnima i starima pomoć je najpotrebnija. Vivian Vidaković 4.d Naučio sam da je lijepo pomagati drugima i da svatko treba pomoć. Ian Žigrović 4.d Naučila sam o ljubavi i pomaganju. Nika Mandić 4. d Ljudima treba pomagati. David Medić 4.d Dobro se uvijek vrati dobrim. Sanja Berić 4.d Nije dobro misliti samo na sebe. Treba pomoći drugima. Tamara Sačerić 4.d Naučila sam kako se pomaganje vrati ne samo dobrim nego i još boljim. Ana Pavlović 4.d Naučio sam da nije lijepo misliti samo na sebe. Dan Stanić 4.d Kako činiš tako će ti se i vratiti. Matea Tustić 4.d Bruno Ivanković Važno je pomaganje. Svi mi ponekad trebamo pomoć. Danijel Matošević 4.d Naučila sam da nekada nije bilo velikih gradova. Saznala sam da i starac iako je nemoćan može nagraditi nečiju dobrotu. Alma Mehić 4.d Profesorica: Kako diše kit? Učenik: Na škrge. Profesor: Tko su braća Ćiril i Metod? Učenik: Sinovi Pipina Malog. Profesorica: Nema Jana? Učenik: Jučer je bio na operi pa se danas oporavlja. Profesorica: Što je tele? Učenik: Tele je mlado od svinje. Profesor : Kako bebe dišu u trbuhu? Učenik : Škrgama! Profesor : Na koji način možemo spojiti dva vodiča? Učenik: Selotejpom! Profesorica : Zašto je latimerija živi fosil? Učenik Zato što ju arheolozi još nisu pronašli. Profesor : Koji se narod masovno iseljavao iz Europe u Ameriku? Imamo velik broj njihovih četvrti Učenica: Kinezi? Profesor : Kada se čestice brže kreću? Učenik : Kada se igraju lovice! Profesor : Navedite mi barem jedan švicarski sir! Učenik: Paški sir! Profesorica : Tko zna što su to tužaljke? Učenik : One babe koje plaču na groblju! Profesorica : Sve je tiho, samo jablan šapće tužnu pjesmu. Učenik : Jablan? Jel to neki bosanac? Ana Marija Mitrečić 29

31 ZABAVNE STRANICE tajna LOch nessa Počeli su ljetni praznici. Moji roditelji i ja spremamo se na put u Škotsku kako bismo posjetili jezero Loch Ness. Čim sam to čuo na internetu sam se raspitao o tom kraju. Pročitao sam da se u jezeru nalazi čudovište po imenu Nessie. Vidio sam njene slike i zaključio da je to još jedna legenda kojom žele samo zastrašiti ljude i privući turiste! Spremili smo stvari u torbe i krenuli na aerodrom. Avion je kasnio trideset minuta. Kada je stigao, ukrcali smo se. Većinu puta proveo sam spavajući. Prva stanica bila je London. Tamo smo se malo zadržali te ubrzo nastavili s letom. Napokon smo stigli do Abriachana, gradića pored Loch Nessa. Odsjeli smo u hotelu sa četiri zvjezdice. Prvi i drugi dan bili su dosadni. Stalno smo hodali kroz guste šume i slušali neke priče o drveću. Trećega dana, kada sam se vraćao iz blagovaonice, slučajno sam se sudario s nekim dečkom srednje visine. Bio je vitkoga stasa i crne kose, sa šiltericom na glavi. Na sebi je imao sportsku odjeću. Ispričao sam mu se na engleskom više puta. Kada sam mu išao vratiti šiltericu koja mu je pala, vidio sam da na njoj piše Croatia. Upitao sam ga nešto na hrvatskom jeziku, a on mi je odgovorio. Tako smo se sprijateljili. Saznao sam da se zove Šime, da živi u Splitu i trenira nogomet. Idući cijeli dan smo se družili i igrali nogomet na prostranim škotskim livadama! Petoga dana navečer, Šime me je pozvao na pecanje. Otišli smo na jezero Loch Ness. Imao je sav potreban pribor, tako da nije bilo nikakvih problema. Zabili smo štapove u zemlju i čekali da se zatresu. Ležali smo na travi i pričali o dogodovštinama. Kroz razgovor, smislio mi je novi, dalmatinski nadimak- Kike. Taj me nadimak živcirao, no nema veze.nakon dva sata pecanja uhvatili smo nekoliko malih riba.upravo kada smo se spremali otići moj štap se jako zatresao. Zgrabio sam ga i vukao svom snagom. To nešto me pobjeđivao. Pozvao sam Šimu da mi pomogne. Zajedno smo vukli štap iz petnih žila. Malo pomalo, to nešto je izvirivalo na površinu. Šime je imao pri ruci veliku mrežu za ribe te je ulov zarobio u mrežu i onesposobio ga. Kada sam bolje pogledao, nisam vjerovao svojim očima. To je bila Nessie. Dotaknuo sam Nessie. Koža joj je bila debela, mekana, glatka. Mala glava bila je na dugačkome vratu nalik surli. Imala je četiri noge kao velike peraje. Bila je dugačka oko tri metra. Šime i ja smo je odvukli do hotela te pozvali policiju. Policija ju je odlučila prebaciti u zoološki vrt. Šime i ja smo zablistali na svim naslovnim stranicama novina i časopisa. Postali smo slavni. Od tada vjerujem u sve legende i jako sam ponosan na sebe što sam riješio veliku misteriju povijesti sa svojim prijateljem. Dvije povijesne ličnosti, Šime Vuletić i Kristian Ognjenović i dalje su se nastavili družiti u Hrvatskoj. mjeseci u GOdInI Kristian Ognjenović, 7. d što prvašići vole, a što ne DORIJAN VINCELJ, 1.A :VOLIM UČITI. VOLIM IĆI SAM DO ŠKOLE. VOLIM SE GRUDATI. MAŠA KARAPANDŽA, 1.A: PRVOG DANA ŠKOLE OSJEĆALA SAM SE IZNENAĐENO.VOLIM PISATI ZADAĆU. JAKO SAM SRETNA U ŠKOLI. PAULA PAVLIN, 1.A : VOLIM IĆI U ŠKOLU JER JE JAKO ZABAVNO. MOJ NAJBOLJI RUČAK JE TIJESTO,A UŽINA PUDING. TARA BRGLES, 1.A : JAKO SAM SRETNA U ŠKOLI. VOLIM HRVATSKI. VOLIM PISATI. VOLIM POMAGATI DRUGIMA. VOLIM UČITI. TONKA VUKOV COLIĆ, 1.A : MOJI NAJDRAŽI PREDMETI SU GLAZBENI, TJELESNI I LIKOVNI. VOLIM SLAVITI ROĐENDANE. VOLIM SVOJE UČITELJICE. NIKOLA CURIĆ, 1.A : MENI JE NAJLJEPŠE KADA SE IGRAMO U BORAVKU. ROKO BATUR, 1.A : MATEMATIKA MI JE NAJDRAŽI PREDMET, A PRIRODA MI JE NAJGORI PREDMET. UNA CORAZZA, 1.A : KADA SAM KRENU- LA U PRVI RAZRED, BILO MI JE ČUDESNO. Učenici 2.a, nadahnuti mjesecima u godini, o njima su napisali pregršt rečenica! SIJEČANJ: Siječanj prvi otvara vrata u godini! (Mirna Javorović) Siječanj voli zimu i snijeg! ( Una Isajbegović) VELJAČA: Drugi mjesec veljača je kratak, ali zabavan! ( Sebastian Ruško) U veljači maske vire! ( Marija Ricov) OŽUJAK: Ožujak pruži ruku proljeću da se popne na njegovu stepenicu. ( Sebastian Ruško) Ožujak topi hladne dane! ( Dora Zahradka) TRAVANJ: Zelenu travu ima najzeleniji mjesec, svi znaju da je to travanj! ( Una Isajbegović) U travnju možemo trčati po travi! ( Filip Vuga) SVIBANJ: Kako naraslo je cvijeće, narastao je i svibanj! ( Dora Hercigonja Salamoni) Svibanj je zadnji puni mjesec proljeća! ( Lukas Mlinarić) LIPANJ: Lipa lijepo miriše, pa i lipanj miriše! ( Nikolina Nikolić) Lipanj! Evo praznika! Bok školo! ( Rea Studen) SRPANJ: Ajmo u žito! Treba ti kruha do sljedećeg srpnja! ( Sebastian Ruško) Uzmi srp i sa srpnjem kreni u žetvu! ( Dora Hercigonja Salamoni) KOLOVOZ: Kolovoz ne mora ništa raditi, samo kola voze do mora! ( Sebastian Ruško) Kolovoz je jak kao ljeto! ( Nikolina Nikolić) RUJAN: U rujnu sve se ruji! ( Filip Valjak) U rujnu počinje škola. Jupiii!!! ( Una Isajbegović) LISTOPAD: U listopadu lišće pleše! ( Marija Ricov) U listopadu lišće pada, pa ga moramo sakupljati. ( Sven Palac) STUDENI: Studeni je hladan mjesec. ( Nikolina Nikolić) U studenom pada kiša, a ponekad i snijeg. ( Bartol Periša) PROSINAC: U prosincu zima je zavladala! ( Filip Valjak) Prosinac je djeci najdraži mjesec, pokloni dolaze i kraj je godine. ( Anja Jogunica) 30

32