BROJ 35 GOD. XIII. POSEBAN PRILOG VREMEPLOV ZADNJA KLUPA. Tema broja: Na prekretnici školovanja. Časopis učenika OŠ Ivana Gundulića. lipanj 2012.

Transcription

1 BROJ 35 GOD. XIII. ZADNJA KLUPA lipanj POSEBAN PRILOG VREMEPLOV Tema broja: Na prekretnici školovanja Časopis učenika OŠ Ivana Gundulića

2 I svemu dođe kraj Na kraju svake školske godine osmašima pišem ovaj gotovo uvijek isti uvodnik. Zašto? Jednostavno, do sada nisam našao bolji način kako bih se oprostio od još jedne divne generacije učenika. Školske godine 2004./2005. upisali ste se u I. razred i bili ste sretni jer ste napokon postali»netko i nešto«, postali ste školarci. Počelo je osmogodišnje putovanje čiji je kraj onda izgledao tako daleko, prava vječnost. U proteklih osam godina koje ste proveli u OŠ Ivana Gundulića lijepih je trenutaka bilo pregršt. Tko će ih se svih sjetiti? Ovim prigodnim izdanjem Zadnje klupe, želimo ih se barem donekle prisjetiti, a dio toga i zadržati u trajnom sjećanju na sve ono lijepo što ste doživjeli i učinili tijekom naših zajedničkih osam godina. One, sad već davne, jeseni dobili ste male klupe i iste takve obveze, no s godinama klupe su postajale veće, a vaše obveze još veće. Zahvaljujući brižnim učiteljicama Jasenki Rafaj, Martini Grgec i drugim učiteljicama, koje su vam bile na boravku ili na zamjenama, sve ste postavljene zadatke uspješno rješavali. U moje ste ruke došli školske godine 2008./2009. i uspješno smo se»svađali«ali i surađivali. Uočio sam kako su vaše sposobnosti velike i s pravom sam od vas očekivao više od onoga što ste davali. Dakako, vi niste uvijek dijelili moje mišljenje, no neki su to ipak shvatili na vrijeme i postigli lijepe rezultate, a oni drugi s vremenom će uvidjeti da sam ipak bio u pravu. Ja ne bih bio ja kad vam ne bih naglasio još jednu vrlo važnu činjenicu: odnos prema izvršavanju obveza bilo koje vrste, nije uvijek bio na razini vaših mogućnosti i sposobnosti. To morate promijeniti, ne zbog mene ili mojih kolega, niti zbog vaših roditelja, već isključivo radi vas samih. Vi to možete, vi ste za to sposobni, samo treba htjeti. Slijedi vam razdoblje kada klupe ostaju iste veličine, a obveze, odgovornost i iskušenja postaju veća. Moj vam je prijateljski savjet da obveze, prvenstveno one u učenju, izvršavate redovito i savjesno. A iskušenja? Pa, ako baš nešto morate probati u životu, ni u čemu ne pretjerujte, osim u ljubavi. Nije ljubav samo ljubav prema osobi suprotnoga spola, ljubav iskazujemo prijateljima, roditeljima itd. Voljeti i biti voljen to je san i želja svih nas. Nemojte se sramiti reći nekome da ga volite, ali to i pokažite. Prava ljubav i pravo prijateljstvo zahtijevaju da iskreno kažete onoj drugoj osobi što mislite, ali i da čujete ono što vam možda i nije drago. Pravi i iskreni prijatelj to će vam reći u lice. Sjetite se samo koliko sam vam puta štošta toga rekao, kao i moji kolege također. To smo rekli iz ljubavi prema vama i želji da budete još bolji, nego što jeste. Da nam je bilo svejedno, budite sigurni da bismo šutjeli. Nisu uvijek prijatelji oni koji vas tapšaju po ramenu ili vam sve odobravaju. Moji kolege i ja trudili smo se da vam učenje bude radost i veselje, a koliko smo u tome uspjeli, pokazat će vaši daljnji životni uspjesi u koje ne sumnjamo. Mi, sada već vaši bivši učitelji, želimo vam puno uspjeha u daljnjem školovanju i posebno bismo htjeli da odaberete zvanje koje će vas učiniti sretnima i zadovoljnima, a time korisnima sebi, obitelji te cijeloj zajednici. Ako vam slučajno zatreba moja pomoć ili savjet znate gdje sam. Pavao Jerolimov Na naslovnici: Sudionici državnih i međunarodnih natjecanja u školskoj godini 2011./2013. S lijeva na desno Marko Bulaja, Bruno Sander i Nikolina Kollar. izdavač: OŠ Ivana Gundulića Gundulićeva 23 a Z A G R E B tel/fax: 01 / glavni i odgovorni urednik: Pavao Jerolimov uredništvo: učitelji: Marcela Boban, Zoran Čorkalo, Henrieta Herjavec Rubčić, Pavao Jerolimov, Darija Odorčić Matijević i Iskra Osmančević. učenici: Dora Draganić (8.a), Marija Dražić (8.a), Jelena Račić (8.a), Dijana Bubnjar (8.b), Mia Cvitković (8.b), Marija Gracija Pleština (8.b) i Sara Tomašković (8.b). likovna i računalna obrada: P. Jerolimov i učenici nov. grupe grafički urednik: P. Jerolimov tisak: fotokopiranje (50 komada) broj 35, godina XIII. Zagreb, lipanj časopis izlazi jednom u polugodištu besplatni primjerak os-zagreb-001@skole.htnet.hr web stranica: www. os-igundulica-zg.skole.hr SADRŽAJ: Riječ urednika... Anketa - tema broja Upisi u srednju školu... Maturalac - naš zadnji izlet... Izdvojeno s razlogom... Brinemo o zdravlju... Listamo stare Zadnje klupe... Pročitali smo za vas... Učenici - putopisci... Glazba, film, kazalište... Slikopisi... Tko pita ne skita... Vremeplov... Jučer, danas, a sutra

3 Zadnji je tjedan nastave, u školi vlada ludnica. Učenici profesore povlače za rukave radi poboljšanja ocjena, a profesori učenike za podmirivanje raznih dugova: vraćanja knjiga u knjižnicu, odgovaranja, pisanja testova i tome slično. Posebno napeto je bilo među osmašima jer svaki bod znači korak bliže upisu u željenu srednju školu. Nas je zanimalo kako su naši osmaši proveli ovih osam godina zajedno te kakvi su njihovi planovi za budućnost pa smo proveli anonimnu anketu u 8. a i 8. b razredu. Rezultati su vrlo zanimljivi i nisu jednaki po razredima. Postotke smo zaokruživali jer nije važno ima li pola % manje ili pola % više. Pitanja i rezultati ankete priloženi su u prikazanoj tablici. Na pitanja nisu odgovarali oni učenici koji toga dana nisu bili u školi, a anketu smo proveli na sveukupno 39 od 43 učenika, odnosno na 91 % ispitanika. Pokazano je sljedeće: Za osnovnjakom žali 21 učenik, ili 54%, a odlasku se veseli njih 18, ili 48%. Učenici koji žale za osnovnom školom žale najviše zbog prijatelja (njih 20, ili 51%), zbog profesora četiri, tj. 10%, a nečeg drugog čak njih 15, ili 39%. Da im je osnovna škola pružila dovoljno znanja za daljnje obrazovanje pozitivno je odgovorilo 29 učenika (74%) dok je njih 10 (26%) odgovorilo negativno. Pitanje je samo je li to zato što nisu učili ili im ono što su naučili jednostavno nije dovoljno. Postignutim rezultatima zadovoljno je 17 (44%) učenika, a 22 (54%) nije zadovoljno. Nismo pitali je li to nezadovoljstvo zbog nerada, zahtjevnih profesora ili možda roditelja koji previše očekuju. Koju će srednju školu pohađati odlučilo se 31 učenika (79%), a 8 (21%) se nije još uvijek odlučilo. Za upis u srednju školu po vlastitim željama upisuje se 28 učenika (72%), 5 učenika (13%) upisuje tu školu zbog želje roditelja, dok se njih 4 (10%) u tu školu upisuje isključivo zbog bodova, a 2 učenika (5%) zbog nečeg drugog. Kod 49% učenika roditelji su zadovoljni njihovim uspjehom, a 51% roditelja nisu bili te sreće. Uf, uf, frka. 84% osmaša očekuje da će srednja škola biti puno teža od osnovne, a 16% ne misli tako. Često se može čuti bivše osmaše kako govore da bi se rado vratili u osnovnu školu i da mi još ne znamo kako nam je sada lijepo. Od 39 ispitanika 25 ih se želi upisati u gimnaziju, dok njih 14 ne. Nadamo se da će se svi uspjeti upisati u željene gimnazije, s vezom ili bez nje. 23 učenika već je odabralo koju će gimnaziju pohađati dok je 16 učenika još neodlučno. Najvažnije je biti zadovoljan samim sobom, no te je sreće samo 22 učenika (56%) pa tako oni imaju dovoljno bodova za upis u željenu gimnaziju, a njih čak 17 (44%) nije zadovoljno vlastitim postignućima i nemaju dovoljno bodova. 15 učenika želi ići u neku strukovnu školu kao što su ekonomska. umjetnička turistička ugostiteljska i medicinska, a 24 ih ne želi ići u strukovne škole. U skoroj budućnosti na fakultetu se sigurno vidi 84% učenika, a 6% ne. Tu smo gdje smo. Skorašnji upisi pokazati će ispravnost ove ankete. Svatko treba sam sebi stvarati budućnost i misliti unaprijed. Svim našim dragim osmašima želimo upis u željenu srednju školu, uspjeh u daljnjem školovanju, sreću i zadovoljstvo. priredile, provele i obradile: Jelena Račić i Martina Šimunović, 8. a 3

4 Maturalac - Naš posljednji veliki izlet u osnovnjaku Osmi razredi OŠ I. Gundulića išli su 12. travnja na maturalac. Odredišta su im bila slapovi Krke, Šibenik, sokolarski centar nedaleko Šibenika, Split, Trogir i otok Krapanj. Nenaspavani osmaši su se rano ujutro sastali kako bi otišli na svoj posljednji zajednički izlet. Nisu baš bili u potpunosti zadovoljni s ponudom, zato se na početku razmišljalo hoće li se uopće ići na maturalac zbog malog broja učenika, ali su se na kraju sastali i zajedno krenuli na putovanje. Inače odnosi između a i b razreda nisu bili najbolji zbog nekog malog čupanja kose koje se dogodilo puno prije maturalca, ali ne samo zbog toga, nisu bili složni kao cjelina. U autobusu je na početku bilo prilično dosadno. Ništa se nije događalo osim normalnih ludorija u nekom busu. Stigavši na slapove Krke malo smo se razbudili i uživali u prekrasnim ljepotama rijeke Krke. Neki su kupili suvenire. Ti suveniri su stvarno budili maštu. U Šibeniku smo bili kratko. Tamo smo posjetili spomenik žrtvama Domovinskog rata. Tamo su brat i sestra Dora D. i Mario M. zapalili svijeću. Posjetili smo i spomenik Draženu Petroviću. Dok su se svi pretvarali da slušaju voditeljicu neki su se polijevali vodom. Napokon je bilo vrijeme da dođemo u naš hotel, Solaris. Na prvi pogled svi su bili razočarani, jer ipak ako je to hotel s 4 zvjezdice, očekuješ malo više. Nisu nam se sviđale ni male sobe, ali sve je to nestalo kad smo se priviknuli i otišli na večeru. Hrana je bila fina. Svi smo jedva čekali disko. Cure su se lijepo uredile. Dorotea G. je imala lijepu haljinu i Lara J. se lijepo obukla, makar dugo vremena nije mogla naći ništa za obući. I ostale cure su bile jako lijepo obučene. Da ne izostavimo dečke - oni su bili zgodni. Došli smo u disko malo ranije pa smo bili sami, i to smo vrijeme lijepo iskoristili. Pjevali smo i plesali. Imali smo i plesača koji je plesao s nama i nadmetao se s Filipom V. u plesu. Neću imenovati boljega, jer su obojica bili dobri. Poslije diska družili smo se u sobama, do kasno u noć. Doručak nam je bio prerano, tako da se nismo naspavali. Ali popili smo kavu i dobro se najeli kako bismo nastavili dan. Posjetili smo maleni otok Krapanj. Na njemu smo posjetili samostan i Muzej spužvi. Nije bilo lijepo vrijeme pa nismo toliko uživali u vožnji brodom, ali je bilo dobro. Poslije otoka Krapnja otišli smo u sokolarski centar. Puno nas se veselilo tom posjetu. Upoznali smo se sa sovom ušarom. To je predivna ptica. Naučili smo mnogo o njoj i vidjeli kako jede cijelog pilića, odjedanput. To i nije bio baš najljepši trenutak, ali je bio jako zanimljiv. Upoznali smo se i sa sokolom. Sara T. i Filip V. su imali priliku držati ga i hraniti. To je isto bio zanimljiv trenutak, jer sokol pilića jede u komadićima. Mnogo nas je kupilo jedno pero za uspomenu. Bilo bi nam drago da smo mogli više čuti o pticama, ali je bilo vrijeme za obilazak Šibenika. U Šibeniku smo razgledali različite zgrade i spomenike. Ostalih dijelova razgledavanja se baš i ne sjećam, zato što sam bila jako umorna, pretpostavljam da su i drugi bili. Tu smo kupili i sokove za hotel da ne moramo piti vodu. Imali smo voditeljicu u svakom mjestu, ali opet ju je malo ljudi slušalo. Bilo je vrijeme da se vratimo u hotel i da se pripremimo na našu zadnju noć na maturalcu. Opet je bila ludnica. Tko će što obući, kakvu će frizuru imati i kakvu šminku staviti. Julija M. je napravila jako lijepu frizuru Dori D. Neke cure su si morale kupovati nove čarape. Došli smo u disko, koji je kasnio s početkom, više nije bilo onog plesača, ali je bilo iznenađenje za Tomislava H. i Doru D. - oni su taj tjedan trebali napuniti 15 godina. Dobili su tortu i morali su otplesati slavljenički ples. Baš su bili slatki. Poslije toga je počeo ples i ludovanje. Bilo je super, a postalo je još bolje kad je došla još jedna škola. Bili smo opušteni i zabavljali se dok su oni prvo samo gledali, a onda su nas počeli oponašati. No mi smo opet pokazali da smo bolji i da smo glasniji. Zrinka R. i Lara J. su pokazale svoje gimnastičke sposobnosti. Bilo je više nego genijalno. Ubrzo su počeli njihovi malo agresivniji udarci, pa je došlo do svađe. To je brzo bilo riješeno. Bili smo ljuti kada smo morali ranije otići. Zbog toga smo imali skupove po sobama. Htjele smo se izboriti za još više vremena u disku, ali nažalost nismo se izborile za ništa. Vrijeme smo kratili prešetavanjem po hodniku i hodanjem iz sobe u sobu. U jednom trenutku svi smo otišli u sobe i ono što smo radili u tim sobama, ostat će među nama. Ujutro smo bili opet izmoreni, a pred nama je bio dug dan. Posjetili smo Trogir i Split. U Splitu smo razgledavali Dioklecijanovu palaču, a nakon toga imali smo slobodno vrijeme. Razbježali smo se po gradu. Posjetili smo mjesto snimanja serije Larin izbor, ali umjesto Lare imali smo Saru T. Plesali smo na dobre zvukove harmonike i razgledali predivne cipele. Iris K. je tamo našla cipele za krizmu, ali ih nažalost nije kupila. Bilo je lijepih trenutaka koje smo proveli zajedno. Nakon Splita odredište nam je bio Zagreb. Nažalost, bio je to kraj maturalca. Proveli smo uzbudljivu vožnju prema Zagrebu. Marija M. V. je izgrizla Martinu Š. i ludo se zabavljala s Gracijom P. U Zagreb smo stigli izmoreni i promukli skoro svi. Neki su i do tjedan dana nakon maturalca bili promukli. Žao mi je što je maturalac tako brzo prošao, voljela bih da smo duže bili tamo. Najbitnija stvar koja se promijenila i zbog koje je vrijedilo ići je to što smo iz Zagreba krenuli kao a i b razred OŠ. I. Gundulića, ali smo se vratili kao osmi razred OŠ. I. Gundulića. Za to je vrijedilo ići. Koliko god je maturalac bio skup, bio je predobar. Jelena Račić, 8. a 4

5 IZDVOJENO S RAZLOGOM - IZDVOJENO S RAZLOGOM DRŽAVNO NATJECANJE IZ BIOLOGIJE U vremenu od 7. do 10. svibnja u Vrsaru je održano Državno natjecanje učenika osnovnih i srednjih škola Hrvatske iz biologije. Natjecanje se provodi u dvije kategorije. Jedno natjecanje je bilo u znanju, a drugo u samostalnim istraživačkim radovima. Za natjecanje, zajedno s mentoricom profesoricom Lelom Zadražil, pripremila sam istraživački rad pod nazivom Utjecaj šesterovalentnog kroma na klijavost, razvoj i prinos graha. Možda je izbor teme neobičan, ali nakon pogledanog filma Erin Brokovich ta me tema jako zainteresirala. Film je baziran na istinitoj priči o samohranoj majci koja je s malo pravnog znanja tužila veliku američku korporaciju zbog trovanja vode šesterovalentnim kromom u jednom gradu u Kaliforniji. Uspjela je natjerati kompaniju da isplati rekordnu odštetu. Na žalost, više građana je umrlo, a mnogi imaju trajne posljedice. Mene je zanimalo kako krom štetno djeluje na vodu, tlo i hranu koju jedemo jer se i u Hrvatskoj kromom koriste u industriji. I eto, sam odlazak iz Zagreba počeo je s mnogo kiše i kašnjenjem autobusa, ali to nije smetalo grupi koja je kretala u trima autobusima. U Karlovcu su nam se pridružili učenici iz Karlovca i okolice pa smo nastavili put do Poreča gdje smo se smjestili u hotelu Delfin u Zelenoj laguni. Drugog jutra krenuli smo u Vrsar jer su se tamo održavala sva natjecanja. Nakon izlaganja unaprijed pripremljenog plakata i usmene prezentacije praktičnog rada moj posao je bio gotov. Pred večer smo svi uzbuđeno čekali rezultate. Nisam očekivala svoje ime prvo na popisu. Ali, moram priznati osjećaj je bio prilično dobar. No, od samog natjecanja za sudionike možda je i važnije bilo druženje s drugim učenicima i profesorima. Profesori su bili puno blaži nego inače i jako prijateljski naklonjeni. Treći dan je bio najljepši. Obišli smo Dinopark s pokretnim dinosaurusima koji se nalazi u Funtani, 5 km od Poreča. Hrvatski Jurski park je stvarno zabavan. Poslije podne smo plovili brodicom i posjetili Crveni otok, jednu od najpoznatijih turistička lokacija kod Rovinja. To su dva nasipom povezana otočića Sveti Andrija i Maškin. Otok je uređen kao park i zasađen mnogobrojnim bilj- kama iz cijeloga svijeta. Trenutno na otoku uspijeva preko 180 raznih vrsta biljaka. Na otoku prevladava stara crnogorična šuma, a ističu se prekrasno uređeni cvjetni parkovi i stazice. Na kraju dana održana je svečanost uz podjelu nagrada i priznanja sudionicima Natjecanja. Večer je protekla uz zabavu, ples i druženje. Sutradan ujutro pospani smo krenuli natrag u Zagreb. Sve u svemu, bilo je to lijepo iskustvo. Stekla sam nove prijatelje, a saznali smo da su i profesori prilično zabavni. Nikolina Kollar, 8. b DRŽAVNO NATJECANJE IZ NJEMAČKOG JEZIKA Ovogodišnje natjecanje iz njemačkog jezika održano je u Makarskoj od 13. do 15. svibnja Na natjecanju su sudjelovali učenici osmih razreda osnovnih škola te učenici trećih i četvrtih razreda srednjih škola. Zahvaljujući osvojenom 1. mjestu na Županijskom natjecanju, i ja sam imao priliku boraviti u Makarskoj i još jednom provjeriti svoje znanje njemačkog jezika. Natjecatelji su bili podijeljeni u dvije skupine. U skupini A bili su uče- nici koji pohađaju redovnu nastavu iz njemačkog jezika, dok su u skupini B bili učenici koji su se školovali u zemljama njemačkog govornog područja. Kako sam pohađao nastavu u Njemačkoj, natjecao sam se u B skupini. Provjera znanja se sastojala od pismenog i usmenog dijela. U pismenom dijelu ispita provjeravana je gramatika, razumijevanje teksta te sposobnosti pismenog izražavanja. U usmenom dijelu pokazao sam svoje sposobnosti i bogatstvo rječnika. Iako sam bio siguran u svoje znanje, strah je učinio svoje pa sam pogriješio u nekim dijelovima ispita i osvojio 7. mjesto. Zahvaljujući mojoj profesorici Ivani Aničić, koja me pripremala za ovo natjecanje, stekao sam novo iskustvo i učvrstio svoje uvjerenje o važnosti učenja stranih jezika. Marko Bulaja, 8. b MEĐUNARODNO NATJECANJE - ENGREAD Ustao sam se kao i svakog drugog dana i kao uvijek otišao prema školi. Tamo me čekala ravnateljica sa svojim automobilom. Pozdravio sam se s mamom i putovanje je počelo. U Debrecen, koji je udaljen skoro 600 km od Zagreba, stigli smo oko 15 sati. Prijavili smo se da smo stigli na natjecanje i po mene je došla obitelj kod koje sam trebao provesti tri dana. Odvezli su me u svoj stan. Bili su stvarno dragi. Dječak Dani i njegova baka. Dobro sam se zabavio. Čak su me odvezli razgledati grad. Manji je i meni ljepši od Zagreba. Natjecanje je počelo drugog dana ujutro pa sam morao ustati oko 7 sati. Doručkovao sam s Danijem i onda nas je njegova baka odvezla do škole. Ja sam izvukao broj 12. Bio sam 12-ti po redu i to mi je pružilo olakšanje. Nisam bio ni prvi ni zadnji. Bio sam u jutarnjoj grupi. Natjecanje je počelo oko 9 h u vrlo hladnoj školskoj dvorani. Dok su se pred mojim očima izvrtile prezentacije djece prije mene, ja sam već cvokotao zubima. Napokon je došao red na mene. Svoj sam dio prezentacije odradio izvrsno, ali sam greškom u organizaciji završio na 33. mjestu. Večer sam proveo ponovno s obitelji kod koje sam bio smješten. Sve u svemu bilo je to za mene prelijepo iskustvo. Krenuli smo kući i ostavili Debrecen za sobom. Nadam se da ću ga ponovno posjetiti. Bruno Sander, 8. b 5

6 POZOVI PRIJATELJA Sastali smo se ispred škole i u 8 sati krenuli pješke prema Trgu bana Jelačića. Nebo je bilo sivo. Padala je slaba kiša. Tramvajem smo se vozili do Dubrave pa autobusom do sela Vidovec koje se nalazi u podnožju istočnog dijela Medvednice. Pješačili smo stazom kroz šumu. Staza je bila malo strma pa smo uzeli štapove (grane) kako bi se lakše penjali. Kako smo sporo hodale, izgubile smo iz vida planinare ispred nas. Mislile smo da smo se izgubile pa smo počele trčati i smijati se. Brzo smo se umorile ali smo sustigle grupu ispred nas. Nakon toga se više nismo odvajale od ostale djece i odraslih. Nakon dva sata hodanja stigli smo do Gorščice, planinarskog doma i livade. Svi smo iz torba izvadili meso koje smo pekli na roštilju. Neki baš nisu bili spretni oko roštilja ali uz pomoć sve je meso bilo pečeno, a mi gladni pa smo sve slasno pojeli. Poslije ručka otišli smo na livadu do slamnate kuće. Kako je slama bila po tlu, svi smo skakali po njoj i gađali se jabukama koje su popadale s drveća. U šumi smo pronašli uže zavezano za granu pa su neki dečki glumili Tarzana. Poslije smo s profesoricom Zadražil ponavljali gradivo o kontinentalnoj listopadnoj šumi, učili prepoznavati vrste drveća, grmlja i cvijeća. Osluškivali smo zvukove u šumi, opisivali naš doživljaj šume i rješavali radnu bilježnicu. Tako nam je vrijeme do povratka brzo prošlo. Bilo nam je žao kad smo se vratili doma. Ovaj će izlet ostati u našem pamćenju kao jedna od najljepših uspomena. I. Kodelja i M. Šimunović, 6. a ČUVAJMO MEDVEDNICU Akcija čišćenja otpada uz staze i vodotoke Medvednice povodom 26. rujna Svjetskog dana čistih planina. Nas dvadesetak sastalo se ispred škole s prof. Lelom Zadražil i prof. Dubravkom Furlanom. Krenuli smo pješke prema Britanskom trgu. Tamo smo čekali autobus za Šestine. Za to vrijeme stiglo je još mnogo djece iz drugih škola s kojima smo se upoznali. U Šestinama su nas dočekali planinari, organizatori Akcije čišćenja otpada. Kad smo stigli u podnožje Medvednice, učitelji su nam podijelili rukavice i vreće za smeće. Podijelili smo se u grupe i krenuli različitim stazama. Cilj nam je bio planinarski dom Puntijarka. U parovima smo skupljali otpad uz staze. Dok smo hodali, pričali smo viceve i zabavljali se. Uskoro smo počeli dosađivati profesorici Zadražil pitanjima, Kada ćemo stići?, Koliko još moramo hodati, Mi smo žedni, Koji je ovo cvijet?. Nakon dva sata hoda kroz šumu stigli smo na livadu blizu vrha gdje smo se odmorili. Prof. Furlan podijelio nam je slatkiše. Nakon odmora nastavili smo skupljati smeće. Sada nam je bilo malo lakše. Za dva sata stigli smo do Puntijarke. Tamo smo jeli grah. Poslije ručka je bilo najzanimljivije. Natjecali smo se u potezanju konopa te brzini i spretnosti skakanja u vrećama. Nagrade su bile napolitanke. Nismo se umorili jer je bilo zabavno. Ovo je bio jedan od najzanimljivijih izleta. Zaključili smo da su planinarske staze čiste. Smeća i otpada ima samo tamo gdje ljudi dolaze automobilom. E. Dučak, I. Kodelja, M. Šimunović, 6. a PUŠENJE NIJE FORA, A POČETI SE NE MORA! Naš razred, 7. a, zajedno sa profesoricom iz biologije napravio je igrokaz o pušenju i nepušenju. Radi se o tome kako se djeca spremaju probati pušiti, ali jedan član je protiv pušenja. Zatim uskoči profesorica iz biologije koju je Jelena pitala da kupi cigarete jer joj prodavač neće prodati, ali nije znala da je to profesorica iz biologije. Glumili su Jelena (djevojka koja je željela pušiti), Mario (dečko koji je htio pušiti na Jelenin nagovor), Lara (djevojka koja se predomislila jer je saznala koliko je pušenje opasno), Martina (bila je protiv toga od samog početka), Zrinka (glumila je profesoricu iz biologije i Larinu mamu), Nika (prodavačica koja je prodala cigarete), baka Dora (Jelenina baka koja se naljutila na Jelenu jer ju je uhvatila kad je počela pušiti) i susjed Vedran (obolio od raka pluća i držao predavanja o pušenju). Prijavili smo se za taj igrokaz jer smo se htjeli zabaviti, ali i nešto naučiti. Naučili smo koliko je zapravo pušenje štetno i što se sve može postići ako ne pušiš. Također želimo prenijeti poruku ostaloj djeci i odraslim osobama da NE POČNU PUŠITI jer su posljedice opasne. Naravno, pouku iz te priče morate saznati sami ili nas gledajte na jednom od sljedećih nastupa. Nika Smolković, 7. a 6

7 POSJET INSTITUTU ZA ISTRAŽIVANJE MOZGA U ponedjeljak 12. ožujka učenici osmih razreda posjetili su Hrvatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Već 11 godina se organizira Tjedan mozga s ciljem popularizacije znanja o građi i funkcijama mozga kao i popularizacije neuroznanosti. Institut se nalazi na Šalati. Otišli smo u dvoranu za predavanja gdje nas je mladi znanstvenik upoznao s istraživačkim radom koji se provodi u Institutu. Ispričao nam je puno činjenica o mozgu i detaljnije nam je opisao kako naš mozak funkcionira. Usporedili smo veličinu i građu mozga s mozgom drugih sisavaca i jednostavnijih životinja. Pokazao nam je mikroskopske preparate presjeka mozga. Nakon predavanja posjetili smo laboratorije i muzej gdje se nalaze preparati mozga raznih vrsta živih bića. Posjet Institutu bio je zanimljiv i koristan. Naučili smo puno novih činjenica o mozgu i proširili znanje o tome kako naš mozak funkcionira. Gracija Pleština, 8. b ZDRAVSTVENI ODGOJ I OBRAZOVANJE Kad smo čuli da je za osmaše organiziran niz predavanja zdravstvenog odgoja bili smo presretni. Možda zbog toga što ćemo nešto novo naučiti a možda zbog toga što nećemo imati školu. Pošto su cure iz 8. a već bile na predavanjima raspitale smo se što su one tamo slušale. Jedva smo čekale da idemo u Dječju bolnicu u Klaićevu ulicu. Bile smo jako radoznale. Pažljivo smo slušale prvo predavanje koje je bilo o spolnosti. Razgovarali smo o higijeni, zdravlju i odnosima među mladima. Pedagoginja Službe za reproduktivno znanje pričala nam je o slučajevima iz svoje bogate prakse. Imale smo mnogo pitanja, a ona je strpljivo odgovarala. Drugo predavanje je bilo o spolno prenosivim bolestima. O toj smo temi već malo učile u ško- li. Poslušale smo i to predavanje iako nam nije bilo zanimljivo kao prvo. Treće predavanje je održala također liječnica. Tema je bila kontracepcija. Pažljivo smo slušale o načinima zaštite našeg zdravlja. Saznale smo mnogo novih činjenica. Na predavanjima je bilo zanimljivo, zabavno i vrijeme je brzo prolazilo. Ova su predavanja korisna jer nam otvaraju nove prozore, pripremaju nas za stvaran, odrasli život. Mladi bi trebali ići na ovakva predavanja i u budućnosti. Nama su se stvarno svidjela. Sara Tomašković, 8. b U petak 30. ožujka održana je 4. manifestacija pod nazivom Noć biologije. Uputili smo se na Rooseveltov trg na Biološki odsjek PMF-a kako bismo bili svjedoci raznih zanimljivosti, poučnih sadržaja te kako bismo više naučili i proširili svoje znanje. Ponovili smo gradivo koje trenutno obrađujemo iz biologije, sustav organa za optok krvi i disanje. Dugo smo se zadržali u tunelu odnosno putujućem krvotoku u kojem smo bili crvene krvne stanice. Pohvale studentima koji su to osmislili i izveli. Ponovili smo gradivo iz prijašnjih razreda (zoologija i botanika). Nama se sve svidjelo a posebno biljke mesožderke. Vidjeli smo bakterije koje su na hranjivim podlogama razvile kolonije u obliku zastava različitih država. Nakon predavanja i prezentacije o otrovnim beskralježnjacima riješile smo kviz i osvojile diplome. Jedva čekamo sljedeću godinu i novu Noć bilogije. Zrinka Rihtarić i Jelena Račić. 8. a TRIBINA O HIV-u/AIDS-u Povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS a koji se obilježava 1. prosinca učenici 8. a razreda Jelena Račić, Lara Juriša, Zrinka Rihtarić, Martina Šimunović, Dora Draganić, Vedran Rihtarić i Mario Mucić priključili su se projektu kako bi proširili svoje znanje i znanje drugih učenika. U organiziranju projekta pomagala nam je i vodila nas prof. biologije Lela Zadražil. Iako smo se tijekom pripreme projekta znali zabavljati, ipak smo ga shvatili ozbiljno. U sklopu prezentacije imali smo i jednu igru kako bi učenicima predočili brzinu i opasnost širenja HIV-a, što je njima bilo zabavno i poučno. Kroz malu anketu saznali smo da učenici vrlo malo znaju o AIDS-u, pa je naš projekt bio učinkovitiji. Unatoč maloj tremi, prezentaciju smo uspješno odradili i naše prijatelje i vršnjake osvijestili o opasnostima AIDS-a, njegovom prenošenju i načinima zaštite. D. Draganić i M. Šimunović, 8. a PREDSTAVLJANJE KNJIGE EVOLUCIJA JE REVOLUCIJA U utorak 6. ožujka u 14 sati u Profil Megastoru učenici 5., 7. i 8. razreda sudjelovali su na predstavljanju knjige Roberta Winstona Evolucija je revolucija. Urednice Ivana Žderić i Tamara Mezga srdačno su nas dočekale. U uvodu su nam pričale o Charlesu Darwinu koji je u XIX. stoljeću više od 20 godina potajno radio na svojoj sjajnoj ideji o evoluciji živih bića ne govoreći nikome o njoj osim dvojici dobrih prijatelja. Kad je objavio svoju teoriju o prirodnom odabiru, potkrijepljenu mnogobrojnim dokazima, stekao je međunarodnu slavu. Čak se i nakon 150 godina cijeni njegov rad! S urednicama smo prošli i ponovili evoluciju organizama na Zemlji. Igrom spajanja slika kralježnjaka prema zajedničkim osobinama sintetizirali smo znanje 7. razreda. Pri tome je bilo malo problema jer nismo bili aktivni. Profesorica se malo naljutila, ali i dobro nasmijala. Ispostavilo se da su petaši više sudjelovali u igri i bolje riješili zadatke od nas starijih učenika pa nije znala da smo im mi popustili! Tijekom predstavljanja često smo se vraćali na temu je li se čovjek još uvijek mijenja. Bilo je puno rasprave ali smo zaključili da je točno da se evolucija nastavlja. Shvatili smo i da evolucija ne mora uvijek biti korisna. Dotakli smo se i teme o genetski modificiranoj hrani. Nismo mnogo znali o tome. Ipak smo mnogo raspravljali i ostali neodlučni je li to korisno i dobro ili ne. Mišljenja su nam bila i ostala podijeljena. Svima nam se svidjelo predavanje, naučili smo nešto novo i otišli smo sretni i zadovoljni. Z. Rihtarić i V. Rihtarić, 8. a 7

8 PADA LIŠĆE Pada kiša lišće šušti, sve je lijepo raznobojno. Žuto lišće pada s drveća, a kada padne lijepo šuška. Pada kiša, lišće šušti, sve je lijepo raznobojno. Plodovi se sada beru, sve je lijepo mirisavo. Pada kiša, lišće šušti, sve je lijepo raznobojno. Bruno Sander, 2. b ZADNJA KLUPA br. 16, str. 4. šk. god /2006. DOMOVINO MOJA Slavonijo, zemljo zlatnih polja, Vukovare, hrabri grade! Zagorje, brežuljkasto, raznobojnog grožđa puno. Liko, šumovita, medvjedima puna. Dalmacijo, more plavo, s tisuću otoka. Zagrebe, najdraži moj grade! Hrvatska domovino moja! Fran Stošić, 4. b ZADNJA KLUPA br. 22, str. 3. MOJ DESETI ROĐENDAN Na moj 10. rođendan odlučila sam pozvati prijatelje na zanimljivo mjesto, u zabavni park. Sastali smo se ujutro kod Luke čiji tata ima veliki crni kombi. Veselo smo se ukrcali i uz glazbu krenuli. Kad smo stigli, svi su bili zbunjeni i iznenađeni. To mjesto bilo je veliko, puno šarenih balona. Glazba je svirala, a djeca su se igrala, vrištala i skakala od veselja. Ivar i Luka odmah su otrčali na autiće. Ostali su se dječaci dvoumili hoće li prvo na vrtuljak ili na autiće. Djevojčice su razgledavale zabavni park. Dok su hodale, ugledale su klauna koji je zabavljao ljude. Imao je šareno odijelo, veliki crveni nos koji je svijetlio i kapu na kojoj je bilo puno malih zvončića. Dijana, Arijana i Jelena ostale su gledati klaunovu predstavu, a Katarina i ja otišle smo na napuhani tobogan. Dok smo skakale, začule smo galamu. Dječaci su na autićima imali nezgodu. Ivar je od jakog udarca ispao iz autića. Imao je sreću, nije se ozbiljno ozlijedio, samo je zaradio malu ogrebotina na laktu. Malo smo Lara Oršanić, 4. a ZADNJA KLUPA br. 22, str. 4. Sara Tomašković, 4. b ZADNJA KLUPA br. 22, str. 4. Mia Cvitković, 4. b ZADNJA KLUPA br. 22, str. 4. odahnuli i krenuli na ostale sprave. Vrijeme je prolazilo i mi smo ogladnjeli. Povela sam ih na hot-dog i šećernu vatu. Kad smo to pojeli počastili smo se tortom. Ukrcali se u kombi i vratili kući umorni i zadovoljni. Iris Kodelja, 4. a ZADNJA KLUPA br. 22, str. 3. ŠKOLA U PRIRODI U ponedjeljak 21. travnja u 9 sati krenuli smo s Mažuranca u Crikvenicu. Vozili smo se sat i pol i stigli na odmorište u Ravnoj Gori. Kad smo došli u Crikvenicu u hostelu Stoimena morali smo odlučiti gdje će tko spavati, a zatim smo išli na ručak. Isti dan šetali smo uz more, a sutradan smo posjetili akvarij. Najljepši doživljaj je bio kad smo bili na Vrbniku. Vidjeli smo najužu ulicu na svijetu. Nije mi bilo jako teško prolaziti kroz nju. Također smo bili u crkvi u kojoj smo vidjeli razne slike i grobove nekoliko svećenika. Kad smo sve obišli kupili smo sladoled i brodom krenuli u Selce. Bili smo na još nekoliko lijepih izleta, ali ovaj mi je bio najljepši. Marko Šuflaj, 4. a ZADNJA KLUPA br. 23, str. 5. CRIKVENICA Dan kad smo išli u Crikvenicu. probudio sam se prije mame. Prvi dan je padala kiša te nismo išli nigdje. Dan poslije, u utorak išli smo u akvarij. Bilo je zabavno. Bilo je puno vrsta riba. U srijedu nakon tjelovježbe i doručka išli smo brodom u špilju Biseruljku na otoku Krku. U špilji Biseruljki bilo je zanimljivo. Prvi put sam bio u pravoj kopnenoj špilji, ali sam već bio u jednoj morskoj špilji s tatom i bratićem na plaži u Dubrovniku. Na povratku smo vidjeli dupine. Bili su lijepi. U četvrtak smo opet bili na otoku Krku, ali ovaj put u gradu Vrbniku. To je grad s puno malih uličica. Mali zanimljivi gradić. Kad smo se vratili, igrali smo nogomet. Pobijedili smo Domjaniće i osvojili mali turnir. U petak smo išli autobusom u tvrđavu Nehaj. Te noći nam je bilo zadnje noćenje. Svaku večer je bio disko i da smo bili prvi na olimpijadi i treći u plesu koji su plesali Mia i Bruno. Htio bih da opet idemo barem još jedanput u školu u prirodi. Vid Oluić, 4.b ZADNJA KLUPA br. 23, str. 5. 8

9 ŠKOLA U PRIRODI Ovogodišnja škola u prirodi, kao i prošla ostat će mi u lijepom sjećanju. Uz sve te izlete i natjecanja nešto smo i naučili. Saznali smo da se u Vrbniku čuvaju knjige napisane glagoljicom iz XIII. i XIV. st. Išli smo u špilju Biseruljku i na povratku vidjeli dupine. Išli smo u akvarij gdje smo vidjeli i mlade morske pse. Bili smo u Senju, u tvrđavu Nehaj. Vidjeli smo maketu tvrđave i grbove plemićkih obitelji. Svake večeri imali smo disko, i ta mi se zabava jako sviđala. Svaki dan bile su neke druge igre. Tako je bilo natjecanje u plesu. Iz našeg razreda su plesali Mia i Bruno. Osvojili su odlično treće mjesto. U nekim igrama smo bili prvi i dobili diplomu, igrali smo graničara. Cure su izgubile, a dečki su igrali nogomet i pobijedili 6:3. Da dalje ne duljim, ova škola u prirodi bila je lijepa i voljela bih ići opet negdje. Dijana Bubnjar, 4. b ZADNJA KLUPA br. 24, str. 7. ŠKOLA U PRIRODI Ujutro u 9 sati krenuli smo autobusom u Crikvenicu i stigli smo oko 12. Kada smo vidjeli apartmane bio sam malo razočaran jer su kreveti bili očajni i nije bilo vrata. U 13 sati otišli smo na ručak, a večera je bila u 19. Sutradan smo išli na tjelovježbu, na doručak pa u akvarij u kojem je bilo zanimljivo. Poslije ručka smo malo učili, a poslije večere smo išli u disko u kojem mi je bilo dosadno jer smo imali plesne igre. Sutradan poslije doručka išli smo katamaranom u špilji Biseruljku na Krku. Te večeri u disku smo imali igre u kojima smo bili prvi. Sutra prije ručka smo učili jer smo poslije ručka išli isto katamaranom u Vrbnik na Krku. Vratili smo se u Selce i pješačili do doma. U disku smo imali natjecanje u plesu i bili smo treći. Sutradan smo išli u Senj u Nehajsku kulu u kojoj je bilo super. Zadnje večeri imali smo pokazivanje onoga što smo naučili. Bruno Sander, 4. b ZADNJA KLUPA br. 24, str. 7. Dora Ivković, 4. a ZADNJA KLUPA br. 24, str. 6. Zrinka Rihtarić, 4. a ZADNJA KLUPA br. 24, str. 6. Tomislav Horvat, 4. b ZADNJA KLUPA br. 24, str. 6. PRIČA JEDNOG VALA Valjao sam se Jadranskim morem. Čuo sam da u Baškoj im puno ljudi pa sam pozvao dečke da ih idemo malo zaliti. Vidio sam da su za to saznali drugi valovi. Nasrnuli smo na ljude u 11 sati prije podne. Nosili smo lopte, ručnike. Zalili smo stotinu ljudi, srušili nekoliko pedalina i razveselili mnogu djecu. Potjerali smo školjke u plićake. Odnijeli smo zvijezde u morske dubine. Ljuljali smo se na plažama, ali ništa ne bismo mogli bez starog prijatelja vjetra. Na leđima smo nosili galebove. Propinjali smo se i jurili. Vjetar nas je dizao i ljuljao. Gospođa pjena smijala se, pijesak se raspršio i sprijateljio sa solju. Raspršio sam se po cijeloj plaži, a još sam bio tu. Moji mama i tata, djed i baka došli su na red. Sada su se propinjali stariji i veći valovi. Polako sam slabio. No još sam mogao skitati po rubovima plaže. Pljus! Još jedan krug. Pljuskanje je bilo sve slabije. Okrenuo sam se i počeo dozivati vjetar. No nitko se nije odazvao. Primijetio sam da nekih mojih prijatelja nema. Odlučio sam još jedanput se dobro zaljuljati i pustiti da se prolijem po morskoj površini. Stigao je i zadnji ljulj, letim i raspršujem se. Diana Bubnjar, 5. b ZADNJA KLUPA br. 26, str. 7. šk. god /2009. DOBRO JE ČINITI DOBRO Puno puta osjetila sam želju da nekome pomognem, pokušam riješiti nečiji problem, no kako sam dijete, baš me često ne mole za pomoć. Ja ne mogu pomoći kao moji roditelji; ne mogu dati novčanu pomoć, ne mogu nekome pronaći posao ili preporučiti dobrog mehaničara za automobil, ali mogu saslušati tuđe probleme i utješiti. Mogu objasniti matematiku, posuditi školski pribor ili otići susjedi po kruh. Tada sam sretna. Počnimo činiti dobra djela pa ćemo i sami biti sretniji. Dijana Bubnjar, 6. b DOK PROMATRAM ZVIJEZDE Volim ljetne noći na moru jer mogu promatrati Mjesec i zvijezde. Sjednem ili legnem na terasu, slušam šum mora i promatram zvijezde. Što ih duže promatram, pitanja je sve više: kako su zvijezde nastale, što su sve vidjela za svog života, kako Zemlja izgleda s neke zvijezde ili planeta, postoje li u svemiru živa bića? Znanost nudi odgovore, ali i vjeronauk. Kome vjerovati? Postoje li jedinstveni odgovori na ta pitanja? Hoću li ih ja ikada saznati? Hoće li itko riješiti tajnu svemira? More i svemir su vječni, čudnovati i tajanstveni, a mi smo ljudi prolazni, mali i nesavršeni. Mia Cvitković, 6. b ZADNJA KLUPA br. 28, str. 7. šk. god /

10 U BAKINOM CVJETNJAKU Moja baka ima ispred kuće čaroban cvjetnjak koji svojom ljepotom privlači poglede mnogih prolaznika. Volim šetati njime jer svaki dan otkrijem nešto novo pa se često pitam koliko još tajna krije. U proljeće se cijeli cvjetnjak zlati od narcisa i nasmijanih jaglaca, a zrakom se širi miris zumbula. Tulipani trepere na vjetru i očaravaju svojom žarko crvenom bojom, a tratinčice svako jutro stidljivo otvaraju svoje snježne latice. Najviše volim maćuhice čije šarene latice izgledaju poput osmijeha. Koji god cvijet odabrao, poseban je zbog svoje boje, mirisa ili oblika. Marko Šuflaj, 5. a ZADNJA KLUPA br. 26, str. 8. šk. god /2009. NA MORU Obožavam more zato što volim roniti, skakati sa stijena i plivati. Pravi užitak je kupanje u moru kada su valovi. Tada plivam prema valu i prije nego što dođe do obale, legnem na njega i on me donese do obale. Ponekad me snaga vala preokrene pa udarim glavom o kamenčiće. Volim roniti u potrazi za morskim zvijezdama, ježevima i neobičnim školjkama. Naiđe li kakva riba, pratim je, ali to ne traje dugo jer počinjem gubiti dah. Dok ronim, osjećam se slobodno poput riba, tih nijemih stanovnika podmorja. Jedva čekam ljeto da mogu ponovno uživati u ljepoti mora. Martina Šimunović, 5. a ZADNJA KLUPA br. 26, str. 4. šk. god /2009. DA SAM JA PILOT Da sam pilot bilo bi mi zabavno. Stalno bih putovao i razgledavao gradove. Kada bih došao u neki grad, prva stvar koju bih napravio bilo bi razgledavanje. Gledao bih razne znamenitosti i obilazio bih muzeje, naravno ako bih imao vremena. Kada bih letio, malo bih se bojao da se ne dogodi kvar u avionu, ako bih smio, uključio bih kopilota i zabavljao se. Htio bih letjeti samo danju zato što mi se čini sigurnije, zato što bih vidio što se događa ispred aviona. Kada odrastem, ne bih htio biti pilot zato što je posao vrlo opasan, ali mi se posao pilota čini zanimljiv i odgovoran Ṁario Mucić, 6, a ZADNJA KLUPA br. 28, str. 7. šk. god /2010. SLON U STAKLANI Došao slon u staklanu po poklon za prijateljicu slonicu. Dok je čekao prodavača, zasvrbi ga noga i on lupi njome o pod. Od siline njegova udarca zanjihale su se police i srušile su se tri vaze. Slon ih je pokušao dignuti svojom surlom, ali su mu pale i razbile se. Prodavač ga upozori da mora platiti razbijene vaze. Slon protrese surlu i sruši još pet vaza. Prodavač ga zabrinuto zapita ima li novaca da plati svih osam vaza. U želji da mu odgovori slon počne mahati uhom te sruši cijelu policu. Nesretni trgovac razljuti se zbog nereda koji je napravio slon te počne vikati na njega. Sve je to prestrašilo miša koji je spavao ispod police s vazama pa je počeo trčati po trgovini. Kad ga je ugledao slon, pobjegao je glavom bez obzira rušeći sve pred sobom. Nesretnom trgovcu nije preostalo drugo nego da na trgovinu stavi natpis Zatvoreno do daljnjega. Bartul Kasapović, 5. a ZADNJA KLUPA br. 26, str. 5. šk. god /2008. TAJNA LJUBAV Dogodilo se to u 6. a razredu. Dječak po imenu Marin se zaljubio u djevojčicu Tinu. Tako je bio zaljubljen, da kad bi joj se približio, počeo joj se tako smijati da je Tina pomislila da ju ismijava. Marin je shvatio da ako se smije samo pogoršava stvar. Razmišljao je i shvatio da bi joj mogao pisati ljubavne pjesme. Svaku večer bi smišljao neku ljubavnu pjesmu i idućeg jutra bi joj stavio tu pjesmu u ormarić. Tina je bila oduševljena pjesmama, ali je bila jako zbunjena jer nije znala tko joj piše. Marin je odlučio da će na Valentinovo, umjesto da napiše pjesmu, Tini priznat njegove osjećaje prema njoj. U međuvremenu Lukas je shvatio da se Marin zaljubio u Tinu jer ga je vidio kako stavlja papirić. Lukasu se također svidjela Tina pa je smislio plan kako će pridobiti Tinu. Na dan Valentinova, dok je Marin bio na WC Lukas je uzeo njegov govor. Marin nije mogao naći svoj govor, ali se ohrabrio i krenuo prema Tini. No prekasno. Lukas je već bio kod Tine i govorio joj govor koji je ukrao od njega. Marin se jako rastužio i pričekao da prođe dan kako bi sve mogao reći Tini. No i to je bilo prekasno jer su Lukas i Tina bili sretni u svojoj vezi. Jelena Račić, 6. a ZADNJA KLUPA br. 28, str. 9. šk. god /2010. BUJNA ŠUMA U JESEN Nijemo promatram šaroliku šumu u jesen. Rujanske krošnje drveća su prorijeđene, ali raznobojne. Pojedine skrovite grane su ogoljele. Šumske staze pune su lišća raskošne ljepote boja koje šušti pod mojim nogama. Sa stabala padaju smeđi žirovi koje crnosmeđe vjeverice sakupljaju i spremaju za zimnicu u svoje rupe. Pokatkad kroz šumsko granje protrči žutokljun kos. Pored šume nalazi se mutno jezero. Nad jezerom se prostire magla. U daljini, s druge strane jezera, u sumaglici naziru se obrisi tamnih stabala i grana na kojima se nalazi još pokoji list koji nijemo strši. Sve je sivo i tužno, podsjeća na dolazak kasne jeseni. Gracia Pleština, 5. b ZADNJA KLUPA br. 26, str. 8. šk. god /2009. DA SAM DIVLJI KONJ Da sam ja divlji konj, živjela bih u stadu. Dane bismo provodili na pašnjacima utrkujući se i jureći livadama. Vjetar bi mrsio moju crnu grivu, a ja bih se osjećala slobodno. Pred večer bismo stali pored izvora, najeli bismo se, napojili i odmorili, ali već u zoru krenuli bismo kroz vlažnu travu prema sjajnom suncu. Kad bismo se približili kućama, ljudi bi se divili našoj ljepoti i brzini sa željom da i oni budu slobodni kao i mi. Za hladnih i kišovitih zimskih noći sakrivali bismo se u špilje. Tada ne bismo uživali u mjesečini i zvjezdanom nebu, no bili bismo jako sretni jer smo slobodni. Mara Nola, 6. a ZADNJA KLUPA br. 28, str. 7. šk. god /2010. NEUGODNA SITUACIJA U utorak 16. ožujka poslije nastave išla sam na trening. Nakon treninga Veki i ja smo otpratili Borisa. Na putu do njega smo se grudali. Na putu nam je bila jedna kućica. Inače u njoj stanuje policajac, ali ga nije bilo. Skrivala sam se uza nju kako me ne bi pogodili. Oni su skužili da je policajac unutra, ali mi nisu rekli. Njima je policajac rekao da spuste grude i ne grudaju se. Dok sam se skrivala, u prozor kućice sam se gledala. Prozori su bili kao ogledalo. Ja sam se gledala i popravljala frizuru, te gledala lice, a policajac me gledao i smijao se. Bilo mi je jako neugodno, kao nikad u životu. Zrinka Rihtarić, 6. a ZADNJA KLUPA br. 28, str. 7. šk. god /

11 VIKTOR Svakim danom na ulicama se pojavljuje sve veći broj ljudi koji prose, kopaju po smeću (skupljaju boce) i koji se opijaju. Tako i ja poznajem jednog takvog čovjeka. Zove se Viktor. Često ga vidim u poderanim hlačama i majici, s bocom pive u ruci drjemucka na klupi. On nema stan. Živi u podrumima ili koji put ostane ležati na klupi. Iako izgleda otužno mislim da je sretniji od mnogih ljudi. Npr. ne opterećuje se time što će obući ili kako će se našminkati. Tim ljudima kao što je Viktor važno je samo odnekud se domoći novca kako bi preživjeli. On ima veliku želju pričati s nekim, ali ga nitko posebno ne doživljava. Zasigurno se osjeća usamljeno. Mladi ga ljudi čak i ismijavaju zato što oni imaju sve. Uvijek im se sve servira na tanjur. Nikada nisu imali prilike naći se u takvoj situaciji pa ne znaju kako je takav način života jako težak. Iris Kordelja, 7. a ZADNJA KLUPA br. 30, str. 6. šk. god /2011. DFA ETHNO Dječji folklorni ansambl Ethno osnovan je godine. Temelji se na narodnim običajima, plesu i pjesmama. Puno se putuje po raznim državama svijeta gdje se upoznaju novi običaji i ljudi. Vrlo je zabavno zbog dobrog društva, a ponajviše putovanja. Uče se plesovi iz cijele Hrvatske. Svake se godine ide na turneje po raznim državama (npr. ovo ljeto smo bili u Belgiji). Svaki festival je nova i originalna priča. Pamte se lijepe stvari i jedva se čeka novo putovanje. Vrlo je važna koreografija, način izvedbe i vokalno pjevanje. Možda neki misle da je ples jednostavan, no tu ima mnogo kondicijskih treninga i probi. Volimo plesati i uživamo u tome. D. Grdanović i G. Pleština, 7. b ZADNJA KLUPA br. 30, str. 6. šk. god /2011. ŠKOLA ZA AFRIKU Učenica Dorotea Šušak, voditeljica Violeta Atanasov i ja u srijedu 8. prosinca sudjelovali smo u emisiji Školski program koja se emitira istog dana od 8:55 do 9:15 sati. Pozvani smo zato jer je naša škola uključena u UNICEF-ov projekt Škole za Afriku. Sastali smo se ispred škole u 7:30 sati i ravnateljica nas je odvezla. Violeta nas je ondje čekala. Kada smo stigli upoznali smo Loru Vidović koja radi u UNICEF-u, i koja nas je pozvala na sudjelovanje u emisiji te Ivanu pomagačica voditelja emisije. Ivana nas je odvela do prostorije u kojoj se snima Školski program. Mogu reći da to izgleda puno bolje ispred naših ekrana dok gledamo emisiju. Nakon razgledavanja otišli smo na šminku. Trebalo nam je oko 15-ak minuta dok nas sve našminkaju. Prije početka emisije otišli smo na sok, a onda smo se i upoznali s voditeljem Ivanom. Rekao je da se pripremimo i dogovorimo tko će što govoriti. Pozvali su nas da uđemo, a uzbuđenje i trema naglo su porasli. Kad smo ušli stavili su nam mikrofone i emisija je počela. Dok smo snimali emisiju dlanovi su mi se počeli znojiti i nisam znala što ću reći kad me voditelj pita, ali je sve prošlo u najboljem redu. Voljela bih sudjelovati u još puno ovakvih emisija. Martina Šimunović, 7. a ZADNJA KLUPA br. 30, str. 6. šk. god /2011. JUTRO Svako jutro ustajem, sa snovima se rastajem. O školi razmišljam, na plažama se zamišljam. U baloneru crnom, po ulici hodam. Glazba me zavodi, vjetar kosu raznosi. Oči snene i umorne, gledaju ljude tmurne. Ženu s ružem crvenim, muškarca sa štapom drvenim. Uviđam ljepotu života, pjesma mi se po glavi mota. Sloboda, inspiracija, moja svakodnevna motivacija. Ljepota jutra svanut će i sutra. Gracija Pleština, 8. b ZADNJA KLUPA br. 35, str. 11. šk. god /2012. NASILJE NIJE HRABROST Današnje se društvo sve češće susreće s problemom nasilja među mladima. Nasilje može biti fizičko i(li) psihičko. Fizički udarci bole manje od psihičkih zato što rane na srcu zarastaju puno teže i sporije od onih na glavi ili nozi. Često su zlostavljači ona djeca koja su popularna ili jača od drugih. Uzroci su takvoga ponašanja različiti: žele se dokazati u društvu, imaju obiteljske probleme, nedostaje im samopouzdanje, dosadno im je. Nasilničkim ponašanjem oni ne dokazuju hrabrost i snagu, već slabost jer za svoje žrtve biraju osjetljivu i povučenu djecu koja im se ne znaju suprotstaviti. Mnogi se mladi nasilničkim ponašanjem žele dokazati pred drugima i uklopiti u društvo ne shvaćajući da je to pogrešan put za pronalaženje prijatelja. Nasilnicima je potrebna pomoć kako bi shvatili težinu svojih postupaka i pokušali se promijeniti. Već od vrtića treba djecu upućivati na mirno rješavanje sukoba i prihvaćanje različitosti kako jednog dana ne bi postali problem koji hitno treba riješiti. Jelena Račić, 8. a ZADNJA KLUPA br. 34, str. 7. šk. god /2012. NEPRIMJERENOST UČENIČKOG RJEČNIKA Vulgarizmi su postali sastavni dio rječnika brojnih mladih. Koriste se njima u svakodnevnom razgovoru, pa čak i na nastavi. Na žalost takav način izražavanja sve je češći i kod djece mlađe od 10 godina. Često se pitam tko je kriv i odgovor se nameće sam. Dobrim su dijelom krivi svi: odrasli, roditelji, braća sestre, prijatelji Kad su u autu, a netko ispred njih naglo zakoči ili ne krene čim se upali zeleno svjetlo na semaforu, roditeljima izleti vulgarizam. Padne li im nešto pa se razbije, prvo što izgovore neka je neprimjerena riječ ne mareći pritom za djecu koja sve slušaju i upijaju. Kasnije djeca u igri, među svojim prijateljima ponavljaju te riječi. Čuju li ih stariji, često se nasmiju i potiču djecu da ponove te riječi. Povede li roditelj dijete na nogometnu utakmicu, bilo bi dobro da mu nabavi slušalice jer je repertoar psovki koje će čuti vrlo širok i raznovrstan. Na učenički rječnik utječu i mediji. Brojni su filmovi i serije u kojima se nižu vulgarizmi. Gledajući ih, djeca i mladi usvajaju takav način izražavanja pa sve češće izgovaraju i psovke na engleskom jeziku. U današnje vrijeme psovkama se izražavaju osjećaji sreće i radosti među mladima. Naša je jezična kultura sve lošija pa predlažem nekoliko rješenja. Odrasli bi trebali paziti na svoje izražavanje, a televizija bi mogla smanjiti uporabu vulgarizama u filmovima i tv-serijama. Ako te mjere ne pomognu, onda predlažem staru metodu naših baka i prabaka: ispiranje usta sapunom. Dora Draganić, 8. a ZADNJA KLUPA br. 34, str. 7. šk. god /

12 Howlov putujući dvorac djelo je britanske spisateljice Diane Wynne Jones. U djelu se radi o Sophie Hatter u glavnoj ulozi. U zemlji Ingariji Sophie, najstarija od triju sestara, mora prva doživjeti uspjeh, tj. mora prva pronaći sreću kako bi ju ostale sestre mogle slijediti. Ovdje se baš događa obrnuto, prvo su sestre našle sreću, a Sophie je ostala sama raditi u obiteljskoj šeširnici. U Ingariji, u mjestu Market Chipping postojala je Vještica Pustošnica. Sophie joj se htjela suprotstaviti, no prije nego što je to učinila postala je izborana starica od devedeset godina. Ništa joj drugo nije preostalo nego da se zavije u maramu i ode daleko od svih, u brda, gdje ju nitko neće prepoznati. U to doba brdima se kretao putujući dvorac čarobnjaka Howla. Za Howla se pričalo da otima mlade djevojke i jede im srca. Kad Sophie zbog Vještičine kletve napusti siguran Market Chipping, nađe se u zloglasnom dvorcu i upoznaje njegove stanovnike Michaela Calcifiera i Howla. Pred Sophie sada se nalazi težak zadatak: spasiti se od kletve i sestre od srcolomnog Howla. Djelo je fantastične tematike namijenjene prvenstveno djeci i mladima. U djelu ima i ilustracije što ga čini zabavnijim i zanimljivijim. Roman je ekranizirao japanski velikan animacije Hayao Miyazaki pa je crtić mnogima možda poznatiji od same knjige. Matea Matijašić, 8. b Pročitala sam mnogo knjiga i nisam se mogla odlučiti koju bih knjigu preporučila svojim prijateljima. Znam da tinejđeri nisu baš oduševljeni čitanjem, ali neka se ipak povremeno odluče upustiti u tuđe pustolovine i ne razmišljati o svome životu. Knjige omogućuju bijeg od stvarnog svijeta i zato ih ja volim čitati. R. L. Stine je američki pisac koji piše horore. Meni se najviše svidjela zbirka pod nazivom Ulica Straha. Njegove knjige su nepredvidljive, zanimljive, zabavne i meni su se jako svi- djele. Ipak postoje ljudi koji više vole knjige koje su stvarne. Puno ljudi mi je reklo kako moram pročitati knjigu Mi djeca s kolodvora ZOO. Nisam bila oduševljena naslovom tako da dugo nisam htjela pročitati tu knjigu. Nije mi bila primamljiva. No jedan dan mi je netko ipak rekao da ne bih trebala imati predrasude bez da sam pročitala knjigu. Otišla sam do knjižnice i posudila knjigu. Radi se o djevojčici Christiane F. koja je s dvanaest godina u omladinskom klubu u Berlinu počela pušiti hašiš, s trinaest je u diskoteci prvi put kušala heroin. Postala je ovisnica. Ujutro u školi, poslijepodne s prijateljima narkomanima na berlinskom kolodvoru Zoo, u potrazi za mušterijama s kojima će prostitucijom namaknuti novac za drogu. Njena majka dvije godine nije znala za dvostruki život svoje kćeri. Christiane u ovoj knjizi detaljno i otvoreno govori o tajnama djece za koje se najčešće prvi put dozna tek kada ih droga ubije. Mene je knjiga oduševila jer je pisana s velikom iskrenošću. Ne mogu tako dobro opisati knjigu kako sam je stvarno doživjela. Voljela bih da pročitate tu knjigu. Nećete zažaliti. Svatko tko želi pročitati neku knjigu i željan je knjiga neće trebati daljnji poticaj. Dovoljno je samo otići u knjižnicu i odabrati neku knjigu koja vam se čini zanimljivom i prepustite se doživljajima i pustolovinama glavnih likova. Uživajte! Sara Tomašković, 8. b Ovu knjigu napisao je otac dječaka koji je bio na rubu smrti. Otac se zove Todd Burpo, a sin je Colton. Knjiga je prevedena na više jezika i tiskana u više milijuna primjeraka. To je priča malog dječaka, o njegovom putu u raj i natrag. Colton je bio dječak od tri godine kada ga je počeo boljeti trbuh, njegovi roditelji su mislili da je to viroza koja će proći, ali mjesec dana kasnije malog Coltona je još uvijek bolio trbuh i više nije mogao izdržati tu bol. Roditelji su ga odveli do bolnice i doktora u kojeg imaju najveće povjerenje. Tamo je operiran. Za vrijeme operacije je došlo do komplikacija te je na trenutak došlo do zastoja rada srca. U to kratko vrijeme Colton je bio u raju sa Isusom i gledao svoje roditelje koji su molili za njegovo zdravlje i uspjeh operacije. Nakon operacije i potpunog oporavka Coltonova obitelj i on su išli na put u posjet prijateljima. Dok su se vozili Coltonov otac ga je pitao je li se sjeća bolnice, a dječak je rekao da se sjeća i da su mu tamo pjevali anđeli. Zapanjio je roditelje, zatim, opisom raja i svega što je tamo doživio. Opisao je susret sa davno preminulim članovima obitelji za što su ga roditelji gledali u čudu i slušali svaku njegovu riječ. Vjerovali su mu jer tako mali dječak ne može znati toliko toga o raju, a oni mu o tome nisu ništa nikada ni govorili. Mislim kako bi trebali pročitati cijelu knjigu jer ako ju ja budem dalje prepričavala možda vam se neće svidjeti. Meni je ta knjiga jedna od najljepših i najboljih knjiga koje sam do sad pročitala. Bila mi je lijepa zato jer mi ulijeva nadu i pokazuje mi da Isus i raj zaista postoje. Više nemam sumnje i zato vam preporučam da ju pročitate. Ova knjiga može zauvijek promijeniti vaš način razmišljanja o vječnosti, nudeći vam mogućnost da vidite i povjerujete, poput djeteta. Marija Dražić, 8. a 12

13 UČENICI PUTOPISCI U petak 20. travnja u ranu zoru mi osmaši i sedmaši, krenuli smo na put u Budimpeštu. Dugo smo se vozili autobusom po cestama Hrvatske, Slovenije i Mađarske. Tek popodne, oko 13 h stigli smo u Pečuh. Došli smo u jednu osnovnu školu gdje smo bili lijepo dočekani sa školskom predstavom samo za nas i ručkom. Razgledali smo njihovu školu koja je vrlo moderna i velika. Sprijateljili smo se s nekim učenicima i proveli popodne razgovarajući s njima i igrajući nogomet na školskom igralištu. Tek oko 17 sati smo krenuli prema najvažnijem odredištu - Budimpešti. U 19 h došli smo u Tulipp Inn hotel i ugodno se smjestili. Sobe su bile odlične i svi smo bili oduševljeni. Sljedeći dan razgledali smo Budimpeštu i njezine najvažnije znamenitosti. Cijeli dan smo bili u pokretu i vidjeli puno predivnih građevina i spomenika. Izmoreni smo se vratili u Hotel i večerali. Nakon večere otišli smo na večernje krstarenje po Dunavu. Ploveći smo vidjeli najvažnije, predivno osvijetljene, građevine i spomenike Budimpešte. Bili smo oduševljeni i svi smo s divljenjem fotografirali i snimali. Treći dan bio nam je ležeran, zabavan i imali smo dosta slobodnog vremena. Ujutro smo posjetili Zoološki vrt, koji je tako velik i raznolik da ga ni približno nismo uspjeli cijelog pogledati. Primijetili smo da su životinje puno slobodnije i otvorenije tako da smo puno životinja mogli i maziti. Nakon toga išli smo u Aquaworld koji se nalazio u shopping centru tako da je za nas cure to bio još veći užitak. Vidjeli smo raznolike ribe i morske pse. Bilo je posebno ugodno sjediti na klupama i gledati sve te ribe kako plivaju u akvariju. Dirali smo raže i to nam je bilo posebno zanimljivo. Potom smo imali slobodnog vremena za shopping i sve su cure naravno imale pune ruke vrećica iz trgovina. Vrijeme za shopping je isteklo i dobili smo ponudu hoćemo li ići na bazene ili u grad. Podijelili smo se na pola. Oni koji su bili na bazenu su rekli da je bilo predobro. Uživali su na toboganima, velikim bazenima, jacuzzijima. Mi koji smo bili u gradu također nismo umirali od dosade. Vrlo vjerojatno smo obišle sve trgovine u centru, sjedile smo u poznatom Hard Rock caffeu i uživali u čarima Budimpešte. Potrošile smo apsolutno sve forinte koje smo imale. Dan je prošao brzo i predvečer smo se svi ponovno našli u hotelu. Svi smo bili uzbuđeni i veselo prepričavali kako nam je bilo. Nismo bili ni svjesni da se sutradan vraćamo u Zagreb. Navečer smo se spakirali i ujutro smo već bili na putu za Bratislavu. Svi smo bili jako umorni i većina nas je spavala u busu. Do Bratislave se nismo dugo vozili. Kada smo došli u Bratislavu, prvo što smo obišli bila je stara tvrđava. Nakon toga spustili smo se u centar grada gdje smo imali slobodnog vremena za ručak i razgledavanje te kupovinu suvenira. Zaključili smo da je Bratislava toliko drugačija od Zagreba, ulice su tako čiste, stare jezgre tako očuvane. Zadnja destinacija boravka u Bratislavi bilo je Hrvatsko Veleposlanstvo. Tamo smo bili ugodno dočekani i popričali smo s Hrvatima iz veleposlanstva. Dan je prošao brzo i trebali smo se uputiti prema Hrvatskoj. Svi smo bili još pod dojmom puta i svima je bilo žao što idemo. Ovaj put nam je ostavio puno uspomena i svi smo se još više zbližili. Sada kad smo mi osmaši pred krajem, nitko ne može još vjerovati da idemo i da je brzo kraj Gunduliću. Budimpešta je zbližila sedmaše i osmaše i ostavila predivnu uspomenu svima nama. Gracija Pleština, 8. b 13

14 glazba, film, kazglište... Ples me oduvijek zanimao, pa sam tako ove godine htjela pogledati baletnu predstavu jedne od meni omiljenih priča iz djetinjstva: Pepeljuge. Poput ostalih klasičnih baleta i Pepeljuga pripada samom vrhu baletne literature, uvijek popularnom kod najšire publike diljem svijeta, kako odraslih tako i djece. Balet, redatelja i koreografa Derek Deane, me oduševio, uživala sam u svakom pokretu plesača, kao i u kostimima i scenografiji. Scena i kostimi su uspješno dočarali bajkovitost priče i podsjetile me na moja maštanja iz djetinjstva dok sam slušala poznatu bajku. Jedino što me rastužilo je saznanje da su u baletnoj postavi samo dva hrvatska plesača. Iako je većina publike uvijek oduševljena glavnim likovima, meni su se najviše svidjele plesačice, koje su svojom odličnom plesnom izvedbom, mimikom lica i glumom realno do- The Path of Totality je deseti studijski album američkog nu metal benda Korn. Objavljen je 2. prosinca u Europi i 6. prosinca 2011 u SAD-u. Album je u produkciji različitih elektronskih glazbenih producenata kao što su Skrillex i Noisia, Excision, te razni drugi nezavisni producenti. Što se tiče albuma, pjevač Jonathan Davis izjavio je: Želim promijeniti stvari želim raditi stvari koje ne bi trebalo stvoriti umjetnost koja je različita i nije u skladu s time što se događa. Nismo napraviti običan album napravili smo Korn. Naslov albuma je objavljen kao The Path of Totality (Put ukupnosti). Željko Klepić, 8. a Pjesme u albumu: 1. Chaos Lives In Everything 2. Kill Mercy Within 3. My Wall 4. Narcissistic Cannibal 5. Illuminati 6. Burn The Obedient 7. Sanctuary 8. Let s Go 9. Get Up 10. Way Too Far 11. Bleeding Out 12. Fuels The Comedy 13. Tension Studijski album Chocolate Starfish and the Hot Dog Flavored Water objavljen je 17. listopada Samo u prvom tjednu prodano je više od milijun primjeraka u SAD-u, te je nagrađen zlatnom nakladom. Objavljeni singl Take a Look Around našao se i u film Nemoguća misija. Unatoč velikom komercijalnom uspjehu, kritičari su album ocijenili prosječnim. Limp Bizkit je američka nu metal grupa iz Jacksonville-a, Floride. Bend je postigao uspjeh od preko 33 milijuna prodanih albuma širom svijeta. Limp Bizkit mijenjao je sastav više puta zbog neslaganja i incidenata na koncertima. Formiran je 1994 u Jacksonville-u, nakon što je pjevač grupe Fred Durst upoznao basistu Sam Riversa i njegova bratića, bubnjara Johna Otta. Njih trojica su ubrzo primili gitaristu i osnovali bend Limp Bizkit. Željko Klepić, 8. a čarale likove smiješnih i pomalo zlih sestara. Tijekom predstave su nekoliko puta uspjele nasmijati publiku i na kraju zaslužile najveći pljesak. Najveće iznenađenje jest u činjenici da je gledalište bilo puno gledatelja osnovno-školskog uzrasta, pa čak i mlađih. Zaista je lijepo i ugodno u kazališnoj publici vidjeti veliki broj roditelja koji su djecu doveli da pogledaju balet. Veliki broj mladih posjetitelja zacijelo se može zahvaliti samom naslovu predstave, koji je mlađem uzrastu poznat još iz najmlađih dana. Predstava me uvjerila da balet zaista može biti zanimljiv za publiku svakog uzrasta i životne dobi. Uvjerena sam da mi ovo nije bila posljednja baletna predstava koju ću pogledati. Sljedeća na redu je Labuđe jezero, balet nad baletima. Dora Draganić, 8. a Redatelji: Olivier Nakache, Eric Toledano Uloge: Francois Cluzet, Omar Sy, Scenaristi: O. Nakache, E. Toledano Glazba: Ludovico Einaudi Kostimi: Isabelle Pannetier Žanr: komedija Trajanje filma: 112 minuta Godina: Država: Francuska Briga mladića Drissa o tetraplegičaru Phillippeu te njegova pomoć da Phillipp proživi život punim plućima. Na papiru pregled filma se ne čini baš pravednim, jer je glavni lik paraplegičar, a ovo je ipak komedija. Ali, smiješan je na način što je istinit i iskren i tako se možemo na njega povezati. Najbitnije je to što otkriva i tješi u njegovom podsjetniku na ono bitno u životu: ljubav. Njegov pristup je jednostavan, čist i iskren i zavrijedio je titulu najboljeg filma godine. U potpunosti se slažem s ovim kritičkim mišljenjem zato što bolest ne može biti smiješna. Ta je bolest iskorištena, da vidimo da se ne treba opterećivati nebitnim stvarima, da vidimo kako živjeti punim plućima i kako uvijek ima bolja strana priče. Normalno kao i u svakoj priči važnu ulogu ima ljubav. U filmu priča nije toliko važna koliko odnos koji je prikazan između protagonista. Zato uz sve loše strane života, prijateljstvo i ljubav su najbitnije stvari i u ovom filmu i u životu. Jelena Račić, 8. a 14

15 glazba, film, kazglište... Srce od tinte film je Iaina Softleya snimljen prema bestseleru književnice Cornelie Funke. Film je snimljen godine, a glumačku ekipu čine Brendan Fraser, Eliza Bennet, Helen Mirren, Sienna Guillory. Mo i njegova kćer Meggie dijele dar za oživljavanje likova iz knjiga koje čitaju na glas. Taj nevjerojatni dar krije jednu opasnost: kada lik iz knjige oživi u stvarnom životu, stvarna osoba nestaje u njezinim stranicama. Mo je tako izgubio svoju ženu Resu. Već godinama obilazi sajmove knjiga i antikvarijate u nadi da će pronaći knjigu u kojoj je Resa zarobljena, knjigu Srce od tinte. Mo konačno pronalazi knjigu, ali uskoro ostaje bez nje. Jarac, negativac iz te knjige uništava svaki primjerak jer mu se više sviđa stvarni svijet. Jarac otima i Maggie, a Mo okuplja ekipu koja će mu pomoći spasiti kćer i jednom zauvijek izmišljene likove vrati tamo gdje pripadaju. Film je pun filmskih efekata i maštovitih likova zanimljivog izgleda, nudi uzbuđenje i avanturu. Diana Bubnjar, 8. b Francuski film Nedodirljivi redatelja Oliviera Nakachea i scenarista Erica Toledanoa traje 112 minuta, a glavne uloge tumače Francois Cluzet, Omar Sy, Andrey Fleuseut i Anne de Ny. Film je snimljen prema istinitom događaju, a o njegovim kvalitetama svjedoči i filmski kritičar Slobodne Dalmacije: Ovo je jedan od onih terapeutskih, ljekovitih filmova spretnih u miješanju radosti i tuge, (do)dirljivih za najširi puk.tema je filma prijateljstvo Philippea, bogatoga kvadriplegičara, i njegova asistenta Dissa koji je nedavno izašao iz zatvora. Glavni je lik potpuno oduzet i dane provodi u invalidskim kolicima, no kad upozna Dissa, sve se mijenja. On se prema Phillipeu odnosi bez predrasuda i samilosti. Često šali na njegov račun, ali ga i potiče na nove korake u životu; upoznavanje sa ženom s kojom se dopisuje šest mjeseci. Posebnu vedrinu i toplinu filmu daje jačina prijateljstva dvaju muškaraca i stoga filma svakako treba pogledati. Dijana Bubnjar, 8. b Libreto: Ivan Aleksandrovič Vsevoložski, Koreograf i redatelj: Derek Deane Dirigenti: Mihail Sinkevič k.g. / Miroslav Salopek Scenografkinja i kostimografkinja: Roberta Guidi di Bagno, Dinka Jeričević Asistent scenografkinje: Ante Serdar Asistentica kostimografkinje: Katarina Radošević-Galić Oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić Baletni majstori: I. Lukašova, I. Pasarić, S. Bačić Baletnu predstavu Trnoružica prvi put sam gledala kad sam bila sasvim mala i više ga se nisam sjećala. Jednoga dana sestra me pozvala pogledati predstavu s njom i njenom prijateljicom. Bila sam sretna i jedva sam čekala da idemo. Nisam imala velika očekivanja, no prvim taktovima orkestra sam se oduševila. Zatim su na scenu stupili balerine u haljinama duginih boja koje su sjajile pod svjetlima reflektora. To je bilo jednostavno čarobno i prekrasno. Osjećala sam se kao da sam ušla u novi svijet i zaboravila na sve. Neobično, čak mi se svidjela i zla vila. Bila je sva u crnom i glazba je bila mračna, ali je bila svojim plesom u nju unijela život. Toliko sam se uživjela u priču da sam pomislila da sam to ja na pozornici i da plešem balet što sam oduvijek htjela. Pred kraj sam već bila pomalo umorna, no baš onda su opet došle vile u prekrasnim haljinama što me razbudilo i plesači koji su glumili mačke i plesali zaigrano poput djece. Na odlasku kući sestri sam rekla kako mi je drago što me pozvala jer sam se zabavila i što sam se opet prisjetila jedne bajke o kojoj već dugo nisam čula ni razmišljala, jer ipak zadnji put kada sam gledala bajke i čitala bila sam sasvim mala i sve mi ih je prepričavala baka, a sada sam je gledala u obliku baleta i prisjećala se djetinjstva. Marija Dražić, 8. a 15

16 Ova nam je školska godina bila izuzetno bogata i zanimljiva. Učili smo na brojnim predavanjima izvan Škole ili u njoj (slika gore lijevo). Saznali smo mnogo o sportašima paraolimpijcima (slika gore desno). I prije upisne groznice u srednje škole saznali smo što se sve uči i kakvi su uvjeti upisa u Srednju zrakoplovnu školu (slika u sredini lijevo), te Srednju drvo-tehničku (slika u sredini desno). Vidi se koliko smo željni znanja, ali ga nismo uvijek znali pokazati. Održali smo niz raznovrsnih predavanja, a i ugostili smo mnogo stručnjaka, pisaca Jedni su uvijek za, a drugi uvijek protiv, a to nam je bila ideja vodilja za razgovor o ulasku u EU (slika dolje lijevo). Bez obzira slažemo li se u svemu, svima nama je moto: Dobro je činiti dobro, pa smo tako sakupili mnoštvo darova za drugu djecu koja nisu tako sretna kao mi (slika dolje desno). 16

17 Svako malo smo se svađali, tj. debatirali o hrvatskom jeziku, ulasku u EU (slike gore lijevo). Nema što nismo radili na tehničkom (slike gore desno), likovnom, glazbenom, a dio toga možete pročitati i na stranicama ove Zadnje klupe. Uz povremene prigovore i kazne, tj. opomene i ukore, prošli smo i elektrošokove, dakako dobrovoljno (slika u sredini lijevo), ali kada je trebalo raditi i tu smo bili na visini, pa priznanja nisu izostala (slika u sredini desno). Međusobno smo se nadmetali u košarci, nogometu, gotovo pa u svemu. I na kraju svega požutiš od muke (slika dolje lijevo), ali nema veze, rastajemo se s pjesmom (slika dolje desno). Kada ovih dana izvrtimo cijeli osmogodišnji film, možemo samo kazati kako je sve prebrzo prošlo, bilo je dobro, ludo i nezaboravno. I sad se moramo rastati. Nije fer! Šteta, šmrc, šmrc, šmrc. 17

18 U ovom broju, kao što je uobičajeno na vaša pitanja odgovaramo bez podatka tko je pitao i koji osmi razred učenik, postavljač pitanja, pohađa. Smatram kako su važnija pitanja i odgovori, a ne imena učenika. Je li vam žao što idemo iz Škole? Zanimljivo je spomenuti kako se ovo pitanje javlja kod gotovo svake generacije osmaša. Pitanje je zašto? Mislim da tim pitanjem dajete odgovor kako vam nije svejedno kakav ste dojam ostavili. Lijepo je da o tome brinete, a u budućnosti brinite i više. Mi, vaši profesori, o vama ne razmišljamo na tako pojednostavljen način. Štoviše, naša je uloga baš u tome da vas što bolje pripremimo za ono što slijedi nakon završene osnovne škole. To ne znači da mi prema vama nemamo ili nismo imali nikakve emocije, bez obzira kakvi ste bili u vladanju i u učenju. Svakako da nam je bilo drago i da nas je veselilo ako ste postizali raznovrsne uspjehe u školi i izvan nje, ali isto tako bili smo nesretni i tužni ako vam to nije polazilo za rukom. Možemo si pripisati dio vaših uspjeha, ali isto tako i neuspjeha. Ovo drugo vrijedi samo zato što pojedince i njihove roditelje nismo uspjeli najbolje uvjeriti u ispravnost naših razmišljanja i metoda u obrazovanju i u odgoju. I danas kada čujemo za uspjehe naših bivših učenika, mi se radujemo, ali isto tako nas rastužuje kad čujemo loše ili tužne vijesti o bivšim učenicima. Isto tako će biti s vama. Siguran sam, štoviše, duboko uvjeren da svi učitelji naše škole žele o vama kasnije čuti što više dobrih i lijepih vijesti, a pogotovo o onima koji su iz raznih razloga imali poteškoća. I na kraju, u stilu vašeg pitanja, da malo pojednostavnim odgovor. Nije nam žao što odlazite, već će nam biti žao ako ne uspijete u životu. Što nam savjetujete u vezi srednje škole? Ovo se pitanje, kao i ono prvo, često javlja potkraj našeg druženja. Moram priznati kako mi je drago da vam je stalo do mojih savjeta. Hvala vam na povjerenju, a vi moje savjete i primijenite pa ćemo svi biti zadovoljni. Savjeti su zasnovani na bogatom osobnom iskustvu, ali i na čestom razgovoru s bivšim učenicima. Za koju godinu reći ćete mi jesam li bio u pravu. Najkraće rečeno savjetovao bih vam puno toga, a ako što izostavim, to je zbog ograničenog prostora. No, idemo na ono što je po mojim iskustvima najvažnije. Kada započne školska godina u novoj sredini, odmah počnite učiti i javljajte se. Naime, na taj način ćete dobiti ugled vrijednih i marljivih učenika, pa ako kasnije možda i kiksate, manje će se gledati kao neko zlo, a osim toga lakše je učiti manje lekcija na početku nego puno na kraju polugodišta ili školske godine. Nikako nemojte nepotrebno izostajati tj. markirati. Bolje je, ako baš već morate, dobiti pošteno jedinicu, nego uživati ugled kukavice i negativca. Osim toga na satu čujete što se tumači i ispituje pa je lakše učiti. Obavezno ponovite iz matematike razlomke, decimalne brojeve, brojevni pravac i predznake. Ako vam te lekcije nisu dobro sjele, onda ćete imati velikih problema s matematikom i s fizikom. Radite dobre bilješke na satu i odmah isti dan naučite novo gradivo jer su nastavni programi mnogo opsežniji nego u osnovnoj školi i imat ćete manje vremena za učenje nego do sada. Nova škola, novi prijatelji, pa pazite na odabir. Obavezno se klonite onih koji su skloni ljenčarenju, krađi, alkoholu ili drugim porocima. Ukoliko niste počeli pušiti, ne dajte se nagovoriti od novih prijatelja jer je odvikavanje vrlo teško, to iz vlastitog iskustva vrlo dobro znam. Novo društvo i drugačije zabave donose i nova iskušenja. Večernji život bit će vam mnogo drugačiji i duži nego do sada, a to je izvor kako lijepih tako i neugodnih susreta i događaja. Izbjegavajte nepoznata i sumnjiva društva. I još nešto, vrlo važno. Zapamtite droga nije fora i probati se ne mora. U bilo kojoj srednjoj školi zbog nediscipline, izostanaka, neučenja ili nečeg drugog možete puno lakše frknuti nego u osnovnjaku. Vi ste generacija koja će polagati maturu, zato odmah, već sad radite dobre bilješke na svim satima i čuvajte ih kao i knjige kako bi vam kasnije pripreme za maturu bile što lakše. Zapamtite, samo svojim radom i ponašanjem stječete ugled kod profesora, baš kao i do sada. Probleme i nesuglasice sa svojim vršnjacima nemojte rješavati tučnjavom i bilo kakvim nasiljem. Ako nesporazume niste u stanju završiti mirnim putem onda izbjegavajte osobe s kojima ne možete normalno razgovarati. Ima vaših vršnjaka koji drugačije misle, ponašaju se možda onako kako se vama ne sviđa, no znajte vrijedi i obrnuto pa stoga poštujte različitosti. Imajte visok prag tolerancije i razumijevanja. Imajte na umu ovu rečenicu: Ne čini drugima što ne želiš da se i tebi čini. Zašto su neki profesori bili nepravedni prema nama? Ti isti profesori za drugog učenika bili su vrlo pravedni i korektni. Pravednost je po vama učenicima pojam rastezljiv poput žvakaće gume. Rastežete ga kako vam odgovara i pravite veće ili manje balone isto tako kako vam paše. No, pravednost ipak nije žvakaća guma. Kada naučite zadano gradivo, onda sigurno nemate primjedbe na ocjene, ali kada to ne učinite na zadovoljavajući način, onda su svi krivi, ali ne i vi. Moram priznati da je teško 20 ili više učenika ocijeniti sa samo pet ocjena, a to ipak nema veze s pravednošću. Mogu se složiti da mi učitelji nismo svi ni jednaki ni idealni, ali se ne mogu složiti s takvim vašim razmišljanjima. Pogledajte svoje završne svjedodžbe svih razreda i sami sebi iskreno priznajte koliko ste zaključenih ocjena zaslužili pravim trudom. Doduše, ovo ne vrijedi za sve, nego samo za neke kojima je pravednost žvakaća guma. Zašto svi profesori misle da je njihov predmet najvažniji? Imam dojam da izvlačiš krive zaključke iz želje tvojih profesora da ti i tvoji prijatelji što bolje savladate određeno gradivo. Svaki nastavni predmet ima svoju važnost i ulogu u obrazovanju i odgajanju mladih ljudi, a to tvoji učitelji vrlo dobro znaju. Mi vrlo često međusobno surađujemo, tj. provodimo tzv. korelaciju među nastavnim predmetima, a to sigurno ne bismo činili da smatramo da je naš predmet najvažniji. Nadam se kako sam ovim odgovorima i savjetima pomogao da vam snalaženje u novoj sredini bude uspješnije. 18

19 V R E M E P L O V A razred klasično odjeljenje učiteljice: Jasenka Rafaj (I. II. razr.) Štefica Miholić (III. IV. razr.) razrednica: Zrinka Škarica (V. VIII.) --- Nina Begić (došla u V. i otišla u VII. r.) Dora Draganić (došla u VII. r.) Marija Dražić Ema Dučak (došla u II. otišla u VIII. r.) Mia Elenkov (došla u II. i otišla u VI. r.) Dora Ivković Mia Jakčin Petra Jaklin (otišla u V. r.) Lara Juriša Bartul Kasapović Matej Klarić (došao i otišao u V. r.) Željko Klepić (došao u VII. r.) Iris Kodelja Filip Lončar (došao u VI. otišao u VII.) Josip Ljubičić (otišao u VIII. r.) Julija Marunić (došla u V. r.) Andrija Mišetić (došao u VII. r.) Boris Meštrić Mario Mucić Mara Nola Lara Oršanić (došla u II. r.) Katarina Pleša (otišla u VI. r.) Ivona Poljak (došla u V. otišla u VII. r.) Jelena Račić Vedran Rihtarić Zrinka Rihtarić Nika Smolković Slivarić Tea Stojšić (otišla u III. r.) Irinej Šeremet (otišao u III. r.) Martina Šimunović (došla u V. r.) Marko Šuflaj Vid Tomišić (došao u VII. r.) Lovro Žokvić (došao u VI. r.) --- HRVATSKO-MAĐARSKO ODJELJENJE učiteljice: Hajnalka Draganić ( I. IV. ) Henrijeta Herjavec Rubčić ( I. IV. ) --- Nina Begić ( I. IV. hrv.-mađ. razred) Tko sve pripada našoj prošlosti Hrvatski jezik Marcela Boban (V. VIII.) Likovna kultura Damir Aljinović (IV. VI.) Darija Odorčić-Matijević (VII. VIII.) Glazbena kultura Ivanka Ugrin (IV. VI.) Ljiljana Paraman (VII. VIII.) Engleski jezik Anita Šainčić (I. VIII.) Marina Mandac (IV.) Njemački jezik Zlatica Lukić (IV. VII.) Ivana Aničić (VIII.) Latinski jezik Dubravko Furlan (V. VIII.) Grčki jezik Dubravko Furlan (VII. VIII.) Matematika Brigita Peček (V. VIII.) Priroda / Biologija Lela Zadražil (V. VIII.) Kemija Jasna Atanasov (VII. VIII.) Fizika Pavao Jerolimov (VII. VIII.) Povijest Zrinka Škarica (V. VIII.) Zemljopis Mirjana Vasilj (V. VIII.) Tehnička kultura Pavao Jerolimov (V. VIII.) Tjelesna i zdravstvena kultura Lidija Richter (V. VIII.) Vjeronauk Karolina Mićanović (I. II.) Marina Pintar (III. IV.) Iva Dorić (V. VIII.) Informatika Katarina Turčinov (I. IV.) Brigita Peček (V. VIII.) --- Ravnateljica Višnja Reljić (I. VIII.) Psihologica Irena Rasonja (I. VIII.) Mirna Jakšić i Maristella Hodak (V.) Defektologica Ivana Maglić (V. VIII.) Knjižničarka Iskra Osmančević (I. VIII.) Tajnica Sonja Feriz Računovodstvo Liljana Crnogaj-Marendić Kuharice Milka Hruškovec i Marica Matijević Domari Stipe Galešić i Vlado Turkalj Spremačice Ana, Anka, Jasminka, Vlasta, Sofija,... V R E M E P L O V B razred realno odjeljenje učiteljice: Martina Grgec (I. II.) Sanela Škevin (III. IV.) Helena Grčić (I. II. razr. prod. bor.) Martina Grgec (III. razred prod. bor.) razrednice: Anita Vidović (V. VII.) Jasna Atanasov (VIII.) --- Diana Bubnjar Marko Bulaja (došao u VIII. r.) Matea Buriša (otišla u IV. r.) Mia Cvitković Mateja Čaušević Ante Čavić (otišao u VIII. r.) Lana Dimitrijević (otišla u VIII. r.) Ema Dučak (otišla u II. r.) Filip Đuranec (došao u V. i otišao u VIII.) Dorotea Grdanović Tomislav Horvat Sanja Jakopec (došla u III. i otišla u IV.) Mihaela Kletečki (otišla u III. r.) Nikolina Kollar (došla u VII. r.) Luka Kuvačić Julija Marunić (otišla u V. r.) Tin Markovčić (otišao u II. r.) Matea Matijašić Monika Milas Tomislav Ocvirk (došao u VI. otišao u VII.) Vid Oluić Mario Pavlečić Elia Perić (došla u VII. r.) Tihana Perić (došla u VII. r.) Marija Gracija Pleština Helena Prugovečki (došla u II. i otišla u V.) Lovro Rukljač (došao u V. otišao u VII.) Bruno Sander Fran Stošić Gianna Iva Šaban (otišla u V. r.) Sara Tomašković Leonardo Tonc (došao u VII. otišao u VIII.) Marija Magdalena Vladisavljević Filip Vrban Maksimilijan Žubrinić učenica generacije: Jelena Račić, 8. a 19

20 ZADNJA KLUPA 8 Zadnja klupa, broj lipnja b Zadnja klupa, zadnja stranica, zadnja fotografija! 8 a