NAŠI I VAŠI COOLTURA EROTIKA. UREDNICI Andrea, Ivana, Katarina, Lara, Leonard, Marko, Matea, Mateo, prof. Vinka GRAFICKI UREDNIK. IZDAVAC SŠ Vela Luka

Transcription

1 SKANDEL 36

2 UREDNICI Andrea, Ivana, Katarina, Lara, Leonard, Marko, Matea, Mateo, prof. Vinka GRAFICKI UREDNIK Leonard IZDAVAC SŠ Vela Luka NAŠI I VAŠI ODABIR STUDIJA ŠTO SE SVE DOGODILO OD SKANDELA 35? 6 7 COOLTURA KINO U KORCULI 18 SHORTEST HORROR STORIES 19 SKANDEL NA WEBU UVODNA RIJEC Dragi fanovi! DUPLA ŠKOLA 8 ŠKOLSKE UNIFORME 20 Nakon 13 mjeseci apstinencije, odlučili smo lansirati novo izdanje Skandela. U novom sastavu, s istom menadžericom, novi materijal se bitno ne razlikuje od naših prijašnjih projekata. Kao i prije, okušali smo se u mnoštvu različitih žanrova, a sve s ciljem da našoj publici ponudimo šaroliku paletu uradaka u kojoj će se naći po nešto za svakoga. Nadamo se da smo uspjeli u našoj misiji da i ovaj put zadovoljimo SVE vaše potrebe. Vaši Skandelovci & Kim CLANAK ZA NJIH 9 ZAŠTO (NI)JE KUL ICI U MALU 10 ŠKOLU? 22 KOSA KROZ STOLJECA EKSKURZIJA GLAZBENI VREMEPLOV 14 EROTIKA SRAMOTNE PRICE 50 NIJANSI SIVE 26

3 JOŠ JEDNA RUBRIKA I NASTAVNICI BI ŠTOGOD REKLI 36 #SELFIE 44 NO SMOKING ALLOWED INTERVJU S DOBROM DUŠOM BROJA 4 DOKTORSKI RUKOPIS PHOTOMATH TOCKA NA I 18 ZA SIRENE ŠTO SE NAJGORE MOŽE DOGODITI NA MATURALNOM? HOROSKOP BUCKET LIST 40 VRLO VAŽNA ANKETA UCIMO MATERINJI JEZIK 50 NEOBICNA IMENA 35 MISTERIOZNA LOPTA 41 OGLASI 50

4 4

5 NAŠI I VAŠI

6 ŠTO SE SVE DOGODILO OD SKANDELA 35? U ovo doba interneta i 'brzih' vijesti teško je biti u toku mi smo svejedno napravili presjek svih najvažnijih vijesti koje su obilježile ovu školsku godinu. Jer, što ako se Internet sruši pa ne budete to više mogli pročitati na stranicama škole? Za početak, predstavljamo sve novosti koje su nas dočekale na jesen, ili zimu, ili koje tek očekujemo: NOVI NASTAVNICI Josip Cvitan Gabrijel Tomić Tina Dragojević Ana Prelec NOVI PRIPRAVNICI Jelena Tabain Sanda Tasovac NOVA TAJNICA Zorjana Đuderija NOVE BEBE što rođene, što u procesu (informacije poznate uredništvu) PRESJEK NAJVAŽNIJIH NOVOSTI TIJEKOM OVE ŠKOLSKE GODINE Županijsko natjecanje školskih sportskih klubova srednjih škola u krosu. Prvo mjesto osvojile su Lidija Žuvela, Martina Prižmić, Jelena Surjan i Žana Mašković. Muška ekipa u sastavu Hrvoje Žuvela, Marko Andreis, Marko Mušić i Neves Poljak osvojila je četvrto mjesto. Voditelj ekipa je nastavnik Tino Dragojević Srednja škola Vela Luka slavi 62 rođendan Županijsko prvenstvo školskih športskih klubova srednjih škola u stolnom tenisu. Cure su osvojile 2. mjesto, a mladići odlično 1. mjesto. Djevojke: Josipa Jurković, Margarita Marić i Maja Petković. Mladići: Deni Berković, Antonio Franulović i Nikola Žuvela. Voditelji: Tino Dragojević i Sanda Tasovac U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu profesorica Gordana Krstulović, dugogodišnja nastavnica kemije i biologije u našoj školi, promovirana je u zvanje mentora i savjetnika Naša učenica Romana Pecotić, 4.razred zanimanja ekonomist pod vodstvom mentorice Tomislave Stipković osvojila je prvo mjesto na međužupanijskom natjecanju iz računovodstva! Poluzavršno prvenstvo školskih športskih klubova srednjih škola u stolnom tenisu. Naša muška ekipa školskog kluba Dupin pobjedom na županijskom nivou stekla je pravo predstavljanja naše županije na regionalnom natjecanju. U jakoj konkurenciji naši mladići Antonio Franulović, Deni Berković i Nikola Žuvela osvojili su drugo mjesto Naša škola odabrana za sudjelovanje u pilot projektu e-škole. Od 706 prijavljenih škola koje su prijavljene za sudjelovanju u pilot projektu e-škole njih 630 je zadovoljilo uvjete Na županijskom natjecanju iz fizike u konkurenciji 3. razreda naš učenik opće gimnazije Ivan Franulović osvojio je izvrsno prvo mjesto. Mentor je Ivan Tabain Učenici i nastavnici Srednje škole Vela Luka podržali su Dan ružičastih majica kao znak podrške prevencije nasilja Na županijskom natjecanju iz engleskog jezika u konkurenciji drugih razreda gimnazijskog programa učenik Mateo Žuvela osvojio je 2. mjesto. Mentorica je nastavnica Silvija Pećanac Bačić Na županijskom natjecanju iz matematike u konkurenciji 3. razreda Ivan Franulović osvojio je 1. mjesto. Mentorica Jagoda Žaknić atletsko natjecanje učenika Srednje škole Vela Luka Bakalići 4. i Plavo-zlatne pobjednici turnira u malom nogometu povodom Dana općine Vela Luka na županijskom natjecanju iz kemije Lidija Žuvela, učenica 4. razreda gimnazije, osvojila je treće mjesto Dvije vježbeničke tvrtke iz naše škole, Fot Spot d.o.o i Koralj d.o.o., uspješno su nastupile na prvom sajmu učeničkih vježbeničkih tvrtki Dubrovačko-neretvanske županije. Tvrtka Koralj d.o.o. osvojila je izvrsno 2. mjesto. Predstavnice navedene tvrtke bile su: Romana Pecotić, Ivana Simoni, Đana Dragojević - mentorica Ivana Škoro Studijski posjet Ekonomsko birotehničke škole Slavonski Brod. Svrha posjeta bila je upoznavanje s dobrom praksom rada naše Škole naš učenik Ivan Franulović, učenik 3. razreda opće gimnazije, osvojio je 8. mjesto na Državnom natjecanju iz matematike. Mentorica Jagodi Žaknić Dan obrnutih uloga u Srednjoj školi Vela Luka Na državnom natjecanju iz računovodstva naša učenica Romana Pecotić iz 3. razreda smjera ekonomist, osvojila je izvrsno 3. mjesto. Mentorica je Tomislava Stipković.

7 ODABIR STUDIJA NAŠIH UCENIKA UCENICI FAKULTET STUDIJ marina valentić Odjel za fiziku Sveučilišta u Osijeku Fizika, Osijek latica franulović-žuvela zvonimir đula antun anić dora andreis dora maroš nikolina šeparović andrea vesović ivana tabain tomislav andreis igor tabain Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku Pomorski odjel Sveučilišta u Dubrovniku Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu Poslovna ekonomija; smjer: Marketing, Dubrovnik Nautika, Dubrovnik Management malog poduzeća (stručni), Split Poslovna ekonomija, Split Turizam (izvanredni), Split Elektrotehnika i informacijska tehnologija, Split Strojarstvo, Split marija žabica Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Engleski jezik i književnost (dvopredmetni), Split Pedagogija (dvopredmetni), Split franka škoro Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Povijest (dvopredmetni), Split Povijest umjetnosti (dvopredmetni), Split ivan žanetić Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu Brodostrojarstvo, Split ana šeparović Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu Pomorski menadžment, Split ante žuvela nikola prižmić ana marinović toni padovan dora vežić dubravka jeričević roko oreb nikolina pešelj rozana rubeša dunja knežević ema prižmić lara vlašić petra jobst Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu Sveučilišni studijski centar za stručne studije Sveučilišta u Splitu Sveučilišni studijski centar za stručne studije Sveučilišta u Splitu Sveučilišni studijski centar za studije mora Sveučilišta u Splitu Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Pravo, Split Upravni studij (izvanredni, stručni), Split Računovodstvo i financije (stručni), Split Trgovinsko poslovanje (stručni), Split Morsko ribarstvo, Split Arhitektura i urbanizam, Zagreb Pravo, Zagreb Veterinarska medicina, Zagreb 7

8 DUPLA ŠKOLA Da ste neki slučajni posjetitelj Srednje škole Vela Luka zatekla bi vas jedna poprilično iznenađujuća situacija. Vi se bezbrižno krećete školskim hodnik, a pored vas prolaze učenici. I onda vam se učini da ste tog učenika već vidjeli, ali da je imao drugu majicu. I dok se mislite jeste li se jutros dobro umili ili je vrijeme za novi posjet okulistici, nastavljate hodati i odjednom ugledate ponovno neke duple učenike. Prije nego pomislite da je negdje skrivena kamera, ili još gore, da je istinita ona o malim mjestima gdje filmovi strave postaju stvarnost, mi vam objasnimo u čemu je stvar. Naime, u našoj školi ima čak 5 pari blizanaca (6 ako računamo našu tajnicu koja je na porodiljnom, pogađate s blizancima). Priznajemo da nismo proveli nikakva ozbiljnija istraživanja, ali ovakvi su bili prijedlozi: 1. nešto je u zraku 2. stvar je u blajskoj vodi 3. to je znak da Srednja škola Vela Luka vrijedi duplo više od ostalih srednjih škola. Slažemo se. Treća hipoteza je najvjerojatnije točna. Pozdrav svim našim blizancima. 8

9 Ovo je članak za njih. Bilo je krizno vrijeme školskog izdavaštva. Broj novinara se osipao mahnitom brzinom kao što nestaje sreće na licu tipičnog učenika kad se bliži kraj marende. Izvršni organi škole mislili su da nema nade, a uredništvo je čak razmišljalo o nasilnom vrbovanju novih članova. I onda su se pojavili. Skandelovci! Vjerojatno vam zvuči kao nedavna situacija. Priznajemo, ima velikih sličnosti. Ali, ono što mnogi ne znaju je da se radi o starom novom valu Skandelovaca. Dio tog starog vala još djeluje i mukotrpno obučava nove snage pripremajući ih za zahtjevnu zadaću, a ovaj članak je oda našim bivšim novinarkama. Ne brinite se, nisu dobile otkaz jer su pisale neistine. Niti su dale otkaz jer smo im ograničavali novinarsku slobodu. Otišle su na bolje mjesto. U Zagreb. A prije toga su čak i fakultete upisale. Tragove njihovih velikih talenata čitat ćete još i u ovom broju, a proteklih 5 brojeva pršti od kreativnosti i redova i redova ozbiljnog novinarstva kojim su nas počastile. Iako nijedna nije upisala novinarstvo (što je veliki propust za budućnost hrvatskog novinarstva) želimo im svu sreću u daljnjem radu te puno novih uspjeha i dobrih priča. Ponosni smo što su bile dio našeg tima. Petra Jobst. Dunja Knežević. Ema Prižmić. Lara Vlašić. Hvala. 9

10 U MALU ŠKOLU ZASTO (N MJESTU, NA MAL U MAL 10

11 NIJE KUL 1. Svi SVE znaju. Tko, kad, di, s kim, čak i kako!! 2. Kad si ozbiljno bolestan, popodne naletiš na razrednicu u Case. 3. Prin ti mater doma dozna koliko si dobi nego ti. Čula je dok je rastirala robu od suside, a njoj je rekla mater od mladega sestre tvoje kolegice. 4. Moraš hodit okolo po kućama prosit donacije za maturalni. 5. Postoji velika vjerojatnost da vam je netko od osoblja škole u bliskom rodu. 6. Ma, zapravo nan je jadno lipo. I)JE KUL ICI, U MALOM OM OTOKU, OJ ZEMLJI? KUL JE Većina Lučana, Blaćana i inih proklinje dan kad se rodilo na otoku jer im se ide u kino, moraju izvadit zub a ne žele umrijet u zubarskoj stolici, moraju kupit čizme, a ima ih jedino gumenih u Brodomerkura. Ali nije sve tako strašno u Vukoj**ni, Pripi****i, Bogu iza nogu Osobno sam sretan što sam živim, učim, radim, jedem, molim, volim u malom mjestu. Zašto? Pa baš zato što ne mogu ići u kinu, šoping ili zubara kad hoću. Naučio sam da mi nije uvijek sve nadohvat ruke, pa moram dobro razmisliti i posložiti prioritete. Nemam priliku upisati dvjesto tisuća izvanškolskih aktivnosti koje me zapravo ne zanimaju, već moram izabrati svoje interese i fokusirati se na njih. Ponekad će, istina, uvjeti biti puno gori nego što bi bili u većoj školi u gradu, ali je to u biti također dio prirodne selekcije ako me nešto zaista toliko jako zanima, spreman sam prijeći preko svih poteškoća. Vjerojatnije je da ću tomu biti predaniji, strastveniji i u tom uspješniji, štogod to bilo. U mjestu od 5000 stanovnika, zagarantirano je da poznajete sve profesore, pedagoge, ravnateljice, knjižničare i čistačice. Najvjerojatnije vam je barem pola njih u nekom srodstvu. Poznaju i oni vas, tako da im niste samo broj, osim one dvije nesretne Ane 6. i 7. iz četvrtog gimnazije (pozdrav, Ane! :D) U svakom slučaju, možete im se uvijek obratiti za pomoć, savjet, ostatke marende iz zbornice, broj mobitela ili bubreg. Unatoč svim svojim mušicama, uvijek su spremni pomoći. Jako se teško izgubiti u grupici od dvadesetak učenika, pa je atmosfera u razredu uvijek kompetitivna i stimulativna. Dobri rezultati, kako na maturi, tako na natjecanjima, rezultat su upravo malog broja učenika. A i ima dosta očeva pomoraca, pa oni iskeširaju poklon ispitnoj koordinatorici... khm khm... U maloj školi svatko ima priliku pronaći sebe, svoje interese i izričaj prije nego ga uguše trendovi, utjecaj kolega i prijatelja i, najčešće deindividualizacija koja dolazi s gradom. Koliko god bila, na prvi pogled, veća raznolikost ljudi u gradu, uvjeren sam da ona dolazi upravo iz malih sredina. Tako kad mi, mali seljačići, migriramo u gradove, nosimo sa sobom nešto ono svoje, senzibilitet, poniznost, ali i individualnost koja bi nam manjkala u gužvi tramvajskih šumova, brujanja automobila, buseva i graje gomile. 11

12 Znate kako već sve to ide s ekskurzijama prvo 3-4 mjeseca svađanja hoćemo u Češku ili Španjolsku, a u našem slučaju u obzir je dolazila čak i Grčka (but ain t nobody got time for that), onda uputa o tome kako se trijezan ukrcat na trajekt/spakirat drogu bez da te otkriju/na kojem su raskrižju najbolje kurve (uputa za sljedeće generacije: uvijek uz sebe nosite viška 20 ) i slične bitne informacije. Rado bi vam prepričali što se sve događalo, ali spletom okolnosti rijetko čega se sjećamo. Na pamet nam padaju nedjeljne vožnje u Port Aventuri (preporučamo za triježnjenje-leži bolje od nedjeljne juhe!), papanje (čitaj: žderanje rukama i nogama) na viteškoj večeri, litre koktela za 8 što, kad malo izračunate, košta jeftinije nego u kafićima po otoku, i beskonačnih noći u najgoroj birtiji u Lloretu kojoj smo se uvijek rado vraćali nakon izlazaka po fensi šmensi klubovima. Ko može platit deranje narodnjaka usred Katalonije? Možemo napomenuti i činjenicu da je od nas 20 samo dvoje preživjelo svih 7 dana bez temperature. Deralo nas k o (ubaci nešto što se dere. Možda mi po hotelu? Pozdrav Kembri s recepcije i ultra zgodnim zaštitarima od metar i čevapčić). Ali, eto, preživili smo. Ovim putem pozdravljamo i sve one degenerike s Brača za koje znamo da neće čitat ovo. Bilo je lijepo dijeliti s vama sve uspone i padove, suze, smijeh i onih 100-tinjak eura depozita koje smo morali ostavit u hotelu u Francuskoj jer smo bili dobra djeca (pa neka još netko reče da su Bračani škrti). Za kraj vam prilažemo par slikica koje smo se sjetili okinut. Jedino nam je na kraju bilo žao jer se nismo slikavali. U neku ruku to je dobro, jer nam je bilo dovoljno zabavno da nismo imali vremena za škljocanje, a opet, na kraju smo morali skupusat video od svakakvih ne-bašprekrasnih slika (ako ga još niste pogledali, jutubajte When I came to Spain SŠ Vela Luka #TotalnoSmoModerni). Cela mi mladost ostala tu Mi-uopće-nismo-četvrtašice 12

13 EKSKURZIJA 12

14 SRAMOTNE PRICE 14

15 Jedne lijepe ugodne večeri hodala sam prema Posejdonu i dopisivala se s jednom prijateljicom na fejsiču kad mi je odjednom nestala cesta pod nogama. Ne, nisam poletjela nego sam upala u fang jer nisam vidjela gdje hodam. Da situacija bude gora, zaustavio se neki čika s autom i pitao je li mi treba pomoći, a ja sam očajno pokušala zadržati svoju anonimnost skrivajući lice i vičući čiki vozaču da mi ne treba ništa i neka ode. Ta divna litnja noć zapravo, bila je jesen, ali ovako bolje zvuči. Mjesto radnje: poznati luški kafić kojeg neću reklamirat. Znate onaj osjećaj kad se osjećate baš dobro? Štikle, nova haljina, postojana frizura, parfem, nakit, šminka, dobro društvo I u jednom trenutku odlazak na WC postane neizbježan. I tako krenem ja s prijateljicom pod ruku. Obavimo što smo imale i, onako pune elana, krenemo natrag prema kafiću. Na našem putu nađu se stepenice. S obzirom na okolnosti, uhvatimo se za ruke i idemo: lijeva, desna, lijeva, PLJAS! Padnem koliko sam duga i široka, koljena mi se stope s oštrim betonom, a lice mi promijeni 30 boja. Nisam ni znala što me snašlo, kad je do mene došao jedan mlađi dečko pomogao prijateljici podignuti me i pitao ajme, jesi dobro?. Potvrdim i pogledam odakle je došao, kad ugledam njih desetak koji su iz neposredne blizine imali čast popratiti moju spektakularnu točku. Skrušeno se skupim s mjesta zločina, uvjeravajući sebe da je sve u potpunom redu. Dođem natrag do kafića i naletim na par poznanika. Dočekaju me s zbunjenim izrazom na licu A što se TEBI dogodilo?!? Meni? Što? Sve 5! Bacim pogled prema dolje i ugledam svoje potpuno krvave noge. Totalno stylish. Srećom pa mi je haljina bila crvene boje. Bilo je to jednog ljeta, izašla sam s prijateljima u Case i kako je večer odmicala, jedna se prijateljica toliko napila da nije znala za sebe (been there, done that vjerojatno svi mislite :P). Odlučili smo je odnijeti doma, a kako je odsjela u Mikulina luci, ja i jedan prijatelj smo je odbacili njegovim malim brodićem. Uspješno smo je smjestili u krevet i vratili se, no nije nam baš išlo vezanje brodića o rivu. Dok se on mučio s tim, ja sam sjedila na rubu i kad se brodić zaljuljao, samo sam se otkotrljala u more. Sad je trebalo prijeći od rive do Case mokra u mnoštvu ljudi koji me čudno gledaju. I pak, odradila sam to sa stilom kao i uvijek. High five! Jedne subote ovog ljeta održavale su se ljetne maškare. Ja i društvo odlučili smo se maskirati od glave do pete pomoću boja za tijelo. Zabava se, khm, malo oduljila, i došla sam pred svoju kuću u ne-baš-pristojni-sat. Zapravo, nisam došla točno pred nju i trebala sam prošetati 50-ak metara od auta do ulaza. Kako mi je trebalo malo poduže da prevalim tu udaljenost, na putu su mi se našli neki bakica i djedica od 80-ak godina koji su očigledno hodali prema svom vrtu/masliniku/vinogradu/a zapravo tko zna gdje su išli. Naoružani svojim poljoprivrednim pomagalima lagano i bezbrižno su se kretali prema svom cilju. A onda sam se ja pojavila kao da sam magija!!! Onako obojana (razmazana) i u minimalističkoj odjeći. Šok i nevjerica! Njima, naravno, neupućenima u subotnja događanja, ništa nije bilo jasno. Pogledi su im govorili više od 1000 riječi tko, kad, kud, zašto, kako, jesi ti mala normalna?! Zemljo progutaj me, ako me prepoznaju i doznaju mi baba i dida slušat ću o tome bar dok se ne udam. Ovim putem im se ispričavam za traume koje su proživjeli i nadam se da su naučili pouku nije vrime od nedije za u poje pooći Role su u pitanju. I puno ljudi. Jaaaaaako puno ljudi. Pogađate? Najbolja stvar od svega je da sam ja, majstorica, krenula rolati s dvije rolerske početnice. Ja sam bila ta koja je pazila da se cure ne osramote. Držala za rukice, bodrila i navijala, prenosila preko kamenčića i zaustavljala automobile dok početnice ne prijeđu cestu. I onda smo se predvečer vraćale kući. Bez ozljeda. U to je mene netko dozvao i stala sam na ćakulu dok su cure nastavile dalje. Ćakula je malo potrajala pa sam uznemireno rekla kako moram otići da mi rolerice početnice ne padnu i osramote se jer je predio kojim smo se kretali bio prepun ljudi. Zaletila sam se brzinom od 0 do 100km/h za 5 sekundi ne bi li ih dostigla i zabavila sve prisutne nastupajući u kategoriji klizanje na betonu na 8 metara prsno. Doduše, znate ono kad pad izgleda ozbiljno pa se ne počnu svi smijat dok se ne uvjere da je žrtva dobro (kao kad je meštrija Vinka pala u broju 2)? E, to je bila ova situacija. U toku smrtne tišine dok su svi čekali hoću li ustati živa i sa svim važnim tjelesnim dijelovima jedan dečko je poletio s klupe i ponudio mi bocu vina koja im je služila za zagrijavanje. Rekao je: evo, ovo će sigurno pomoć. Nasmijali smo se, a moj sportski događaj nije završio na naslovnici 24 sata. To znači da je priča sretno završila. 15

16 Prije nekoliko godina nisam znala da mi smeta autobus. Vozila sam se do Korčule kad sam odjednom ispovraćala i dušu i tijelo po cijelom busu i pola ljudi oko sebe. Može se zaključiti da više nogom nisam stupila u bus koji vozi prema Korčuli da ne naletim na taj kobni gdje sam se osramotila do kraja života. Jednog dana, točnije jedne nedjelje, prijatelji su me pozvali da idem s njima gledat utakmicu (da se razumijemo bilo je i cura među tim društvom). Našli smo se na pola puta i krenuli smo prema igralištu. Sjeli smo na tribine i pijuckali smo Coca-Colu. Pošto sam ja cura i nije baš da me nogomet interesira, nisam pratila utakmicu. Objavljivala sam postove na Facebook-u i naravno dopisivala se preko Whatsapp-a sa svojom Skandel ekipom (da baš). Nakon pola sata utakmice podigla sam glavu sa svojeg smartphone-a i ugledala sam jednog igrača viška na terenu tj. ugledala sam nogometaša koji je imao žutu majicu, dok su ostali imali plave i bijele. Zapitala sam se kako drugi nisu primijetili tu razliku te sam im htjela reći i dokazati koliko su blesavi. Glasno sam uzviknula pa zašto ovaj igrač ima žutu majicu?, te je nastala tišina. Nakon samo pet sekunda čuo se glasan smijeh. Svi su se počeli smijati, a meni zapravo i nije bilo jasno o čemu se radi. Zatim je netko uzviknuo Pa to je sudac!. Ubrzo se ta moja pametna izjava proširila tribinama, a ja sam pocrvenjela, ajmee sramote! Tada sam se samo digla i otišla. Sljedećih mjesec dana nisam išla na utakmice, niti sam se pojavila u krugu od 200 m oko igrališta (pa čak ni u Tommyja kupit nešto slatko), prestrašno. Jednom davno, davnog ljeta dvetisućtrinaeste, nadobudni mladić došao je na svoje radno mjesto u jednu velolušku turističku agenciju. Mlad i neiskusan, mladić je primio klijenta i ispunio ugovor za iznajmljivanje scootera. Uzevši ključeve sa kukice za ključeve, s klijentom je krenuo prema iznajmljenom scooteru. Ponovimo, bio je to mlad i neiskusan mladić. Objašnjavajući klijentu kako upaliti scooter, naliti gorivo i slično, mladić je podignuo scooter s nogara, ne očekujući da će se isti strovaliti po njegovim koljenima. Međutim, upravo ga je ta nepredviđena i stravična sudbina zadesila. Pogledom strave i užasa okrenuo se prema toj veloluškoj agenciji, a iz očiju mu se mogao iščitati vapaj za pomoć kojeg je uputio starijoj, iskusnijoj kolegici. Nakon primjerene količine podsmijeha i ruganja, ona pohita i podigne vozilo sa nogu mladog kolege. Sve naočigled gostiju. Khm, khm.. dakle, jednog lijepog i sunčanog dana odlučila sam izaći iz hladnoće svoje sobe na svjetlost dana. Ja i moje prijateljice smo se dogovorile da ćemo se ići rolati. Međutim, problem je u tome što ja imam role,ali s plastičnim kolima koja su škripava i glasna. da je sve ostalo na tome bilo bi uredu, ali moja zastarjela kola zapnu i za najmanji kamenčić na cesti. Dogovor je bio da ćemo se naći u parku i ja sam pola svoga puta do tamo prešla glatko premda moja kola nisu tako glatka. I baš u tom trenutku kada sam prolazila ispred kafića u kojem je bila šaketina ljudi, moja kola su se zaplela za sitan kamenčić i ja sam se rasula kao kruška. Moje lice je poprimilo boju rajčice, a odjeća je bila zaprljana. Jedina dobra stvar u tome je što mi se nisu poderale hlače.. Jednom davno, ali malo manje davno, istog ljeta dvetisućtrinaeste, isti mladić u istoj toj agenciji dobio je zadatak oprati auto u najmu koje se nalazilo ispred agencije. Naoružan Ajaxom i Teta Violeta papirnatim ručnicima, mladić je krenuo u pohod na automobil. Bitno je napomenuti kako je mladić večer prije okusio radosti veselog napitka zvanog alkohol, pa je tog jutra (bilo je rano, 8:30) osjetio nuspojave. Zbunjen i dekoncentriran, krenuo je prati prozore automobila ispred agencije. Za minutu, iz agencije izlazi šef i pokazuje mladiću automobil koji se nalazio ispred agencije kojeg je trebao oprati. To nije bio auto kojeg je mladić već počeo prati. Ovom prilikom mladić želi upozoriti Tončicu iz Ribomaterijala da mu je mogla barem zahvaliti za oprano zadnje desno staklo! Još jedne lijepe ugodne večeri vraćala sam se doma opet se dopisujući i ovaj put sam upala u neki jarak. Došla sam doma cijela blatnjava i prljava, a moja majka, koja je znala da sam bila u šetnji s dečkom, pretpostavila je da sam se seksala u travi s već spomenutim dečkom. Trebalo mi je puno truda da je uvjerim da se to definitivno nije dogodilo, a moj je sram pritom sve više i više rastao. Pouka: Ne dopisuj se dok hodaš! Bio je to zadnji dan osmog razreda. Svi su trčali prema velikoj rivi kako bi se bacili u more i preplivali do AZZURA. Naravno, ja ne bi bila ja, da mi se nešto nije dogodilo. Oko mene nije bilo nikoga osim jednog stupa preko kojeg sam morala preletjeti!!! Pogledala sam oko sebe i shvatila da nema nikoga. Odmah mi je laknulo iako duboko u duši znam da je bar jedna osoba to morala vidjeti. Koljena su mi bila natečena do idućeg mjeseca!!!! Barem se nadam da me nitko nije vidio. UŽAS

17 COOLTURA

18 KINO U KORCULI 18 Je li znate da u Korčuli ima kino? Znate. Ok. Ovo je članak za sve oni koji eventualno ne znaju. Kino u Korčuli je dvorana u sklopu Doma kulture. Klimatizirana je, ima 267 sjedećih mjesta i mogućnosti postavljanja još 120 pokretnih mjesta (preuzeto sa stranice Centra za kulturu Korčula). Nalazi se na adresi Obala korčulanskih brodograditelja bb ili, ako ćete preciznije, čim se 'spustite' u grad nekih 50tak metara nakon kolodvora, s lijeve strane ulice. Naše iskustvo je da su dosta brzi s novim filmovima pa često nešto za što čujete reklamu ili pročitate u medijima možete nedugo nakon toga pogledati u ovom kinu. Raspored projekcija pronaći ćete na stranicama već spomenutog Centra za kulturu. Da, jasno, tu je problem prijevoza. Nećemo preporučit stopiranje, roditelji ne bi odobrili, ali zašto ne biste iskoristili neki bus? Ili zamolili roditelje da 'naprave đir do Korčule'. A možda imate i nekog punoljetnog sponzora s vozačkom dozvolom? U svakom slučaju, mi smo vas obavijestili i dali detaljne upute. Na vama je da nađete vremena i načina. Ako ste uopće zainteresirani. Možda vam je dovoljan 17 inčni laptop..? :)

19 S H O R T E S T HORROR S T O R I E S Znate kako u one kasne sate nakon previše surfanja shvatite da ste previše sati proveli na Webu i da je vrijeme da prestanete. I onda ne prestanete nego nastavite surfati i dođete u one mračne kutove Interneta i nađete članke/slike/videa za koje ste se nadali da ne postoje, a ako postoje da ih nikada nećete pronaći. Jednom sam tako pronašla par stranica koje su imale ove kratke horror priče i odlučila sam ih podijeliti s vama. Nadam se da mi ne zamjerate što su na engleskom, prevedene na hrvatski ne zvuče ni upola strašno. The grinning face stared at me from the darkness beyond my bedroom window. I live on the 14th floor. There was a picture in my phone of me sleeping. I live alone. I woke up to hear knocking on glass. At first, I though it was the window until I heard it come from the mirror again. They delivered the mannequins in bubble wrap. From the main room I begin to hear popping. You hear your mom calling you into the kitchen. As you are heading down the stairs you hear a whisper from the closet saying Don t go down there honey, I heard it too. I always thought my cat had a staring problem, she always seemed fixated on my face. Until one day, when I realized that she was always looking just behind me. You get home, tired after a long day s work and ready for a relaxing night alone. You reach for the light switch, but another hand is already there. I was having a pleasant dream when what sounded like hammering woke me. After that, I could barely hear the muffled sound of dirt covering the coffin over my own screams. Day 312. Internet still not working. I begin tucking him into bed and he tells me, Daddy check for monsters under my bed. I look underneath for his amusement and see him, another him, under the bed, staring back at me quivering and whispering, Daddy there s somebody on my bed. I can t move, breathe, speak or hear and it s so dark all the time. If I knew it would be this lonely, I would have been cremated instead. 19

20 Š K O L S K E Što vam prvo padne napamet kad pročitate naslov? UNIFORME Jeste li vi normalni!? Ni u snu!!! Ili nešto poput: Kakva odlična ideja! Kad ćemo ih uvest u našu školu!? Odmah ćemo vam priznati da se ni stručnjaci ne mogu odlučiti. Tako da smo i mi odlučili, ugledajući se na stručnjake, biti objektivni, a na vama je da procijenite na koju ćete stranu na kraju članka prevagnuti. Školska uniforma podrazumijeva točno propisane odjevne predmete. Najčešće su to identične suknje i hlače, čarape u određenoj boji, identične košulje i kravate te sakoi s izvezenim logom škole te cipele. Uniforma podrazumijeva i ograničenu paletu boja. Najčešće je dvobojna s nekim detaljem u jarkoj boji (npr. crvena ili žuta kravata, čarape, marama ili kapa). Prve školske uniforme datiraju još iz vremena pada Rimskog carstva, točnije iz 5. stoljeća. Zabilježeno je da su dječaci, koji su pohađali sate pjevanja kao pripremu za svećeničko školovanje, nosili jednaku odjeću. Tek u 16. stoljeću, Engleska postaje prva nacija koja uvodi obvezne uniforme za svoje učenike. Nećete se oduševit kad čujete koji im je bio cilj ovog pothvata Naime, željeli su da se siromašna djeca, koja su pohađala tzv. dobrotvorne školske programe, razlikuju od učenika elitnih škola iz bogatih obitelji. U 19. Stoljeću, u istoj toj Engleskoj, uvode se uniforme u elitne škole kada one postaju nekakva vrsta norme. Nedugo zatim su ih preuzele i SAD, Australija i neke druge zemlje kapitalističkog svijeta opet više kao znak pripadanja društvenom sloju i isticanja identiteta. Tijekom 20. stoljeća uniforme su uvele i mnoge državne škole. Mnoge komunističke zemlje također su uvodile uniforme u škole, ali više s ciljem da se istakne jednakost svih učenika u skladu sa socijalističkom ideologijom. Školska se uniforma u Hrvatskoj pojavljuje već potkraj 19. stoljeća. Za djevojčice se najčešće sastojala od crne kute i francuske kape dok su dječaci uglavnom nosili crne kape sa štitnikom i pozlaćenim brojem razreda koji pohađaju. Tijekom druge polovice prošlog stoljeća u modu ulaze plave kute koje nose i djevojčice i dječaci. Školske su se kute nosile iz više razloga. Najprije, trebale su zaštititi dječju odjeću od prljanja i uništavanja, sakriti neprikladnu odjeću ponekih učenika, ali i poslužiti da se učenike lakše prepozna na ulici ili u školi te da se nitko posebno odjećom ne ističe. U svečanim se prilikama u školi do godine nosilo pionirsko odijelo. Pitanje nošenja uniformi je kompleksno i uključuje mnoge komponente kao što su sloboda izražavanja osobnosti, kulturološke razlike, poboljšanje školskog sustava, zaokret u odgojnom i obrazovnom pristupu i slično. 20

21 Ono što u startu može biti problem roditeljima je novac koji treba izdvojiti kao dodatni trošak, ali i djeca koja, osobito ulaskom u pubertet, imaju potrebu odijevanjem izraziti svoju osobnost, kreativnost i stav. S druge strane, učitelji su u više intervjua za razne hrvatske medije izjavljivali da bi im školske uniforme itekako pomogle prilikom odgoja i discipliniranja. Socijalno-ekonomske razlike među djecom nikad nisu bile veće, a upravo one su često povod za razne konflikte među djecom. Odjeća je statusni simbol i po njoj se često vrednuju pojedini učenici. Nerijetko se događa da oni koji imaju viši status, zloupotrebljavaju to protiv onih koji imaju manje i dolaze iz obitelji slabijeg imovinskog statusa. Školska uniforma poništila bi te nejednakosti, kao i osjećaje manje vrijednosti, društvenu izolaciju pojedinaca i eventualno uspostavila sustav u kojem će se djeca isticati po svojoj osobnosti, sposobnosti, trudu i radu, a ne po dizajnerskom logu na ručnom satu ili jakni. Može li se uvođenjem školskih uniformi to i postići? Pokazat će vrijeme, a vi, dok razmišljate pročitajte neke argumente za i protiv školske uniforme i šapnite nam koja je strana za vas prevagnula Argumenti za školske uniforme Učenici i roditelji su pod manjim svakodnevnim pritiskom što odjenuti Uniforme su jeftinija opcija za roditelje, ako se gleda period od cijele školske godine Učenici manje izostaju s nastave Učenici se više koncentriraju na učenje, a manje na osobne stvari Uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima Društveni konflikti među učenicima se smanjuju jer se ukida procjenjivanje po odjeći koju dijete nosi Uniforme se mogu predati novim generacijama i na taj način reciklirati Puno se lakše identificiraju uljezi koji ulaze u školu Učitelji postaju objektivniji prema učenicima Do izražaja dolazi osobnost djeteta, a ne obiteljsko podrijetlo i status Manje je krađa osobnih stvari djece Argumenti protiv školskih uniformi Uniforme umanjuju dječju individualnost Učenici će uvijek pronaći načina da izraze svoju osobnost, pa će češće pribjegavati manje poželjnim oblicima ukrašavanja tijela (tatoo i piercing) Škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali Politika uniformi obvezuje roditelje da ih plate (kao dodatni trošak), što može biti opterećenje kada je u obitelji više školaraca Dijete u uniformi može svejedno biti žrtva zlostavljanja djece iz drugih škola ili okruženja Djeca se u uniformi ne osjećaju ugodno što utječe na njihov osjećaj opuštenosti Model uniformiranja teško je provesti u praksi (teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju) Nametanje uniformi protivi se demokratskim načelima po kojima svatko ima pravo izraziti svoju osobnost na način na koji želi, ukoliko ne ugrožava druge 21

22 Sramite li se nekih svojih bivših frizura? Koliko ste različitih stilova već promijenili? Od početka čovječanstva ljudi se brinu o tome kako izgledaju i je li im kosa postojana. Dobro, možda homosapiensi i nisu brinuli o svome izgledu, ali već u drevnom Egiptu, Grčkoj i starom Rimu žene i muškarci su se brinuli o svom izgledu što je uključivalo i brigu o kosi. Za Egipćane su bile karakteristične raznorazne perike, Grci su njegovali duge brade (što ne spada u domenu kose, ali spada u vlasi na glavi :)), a Rimljani su pak poštovali duge uvijene kose s mnogo ukrasa i modnih dodataka u njima. Moderno vrijeme u kojem živimo dovelo nas je do toga da danas na ulici možemo pronaći raznoraznih frizura i to u svim duginim bojama. U svakom slučaju, svako razdoblje ili pak određene godine donose nam neki svoj stil i novi trend. Evo neki nama najzanimljiviji. 50TE KOKOTICA Ovaj buntovni look uključivao je veliku kokoticu - veća kokotica, veći frajer - s velikim zaliscima. Za razliku od moderne interpretacije kokotice, originalna iz 50tih godina je bila začešljana i uglađena. U tom su razdoblju žene nosile kraće frizure, njihova je kosa bila mekana i gotovo uvijek nakovrčana. 60TE BRITPOP FRIZURA Kosa muškaraca je bila dulja i spustila se niz čelo kao pokrov. Prekrivala je uši i ovratnik, a krasile su je i guste šiške. Bujne su frizure bile hit šezdesetih, a s vremenom su se oblikovale u bob-frizure. Najvažnije je bilo dobro učvrstiti kosu tako da ona stoji nepomično. Velikim se uvijačima uvijao donji dio frizure prema van, a ostatak je kose bio ravan. 70TE HIPIJEVSKA FRIZURA U hipijevskoj eri je sve bilo prihvatljivo, pa tako i sve frizure, što objašnjava pojavu poznate "fudbalerke". U duhu toga pokreta nosile su se duge, ispeglane i slobodne frizure, blago valovite ili potpuno ravne, a važno je bilo da izgledaju prirodno, gotovo zapušteno. 22 KOSA KROZ STOLJECA 80TE NOVI VAL Tijekom 80tih se pojavio čitav niz frizura, a svima je zajednički bilo zahtjevno održavanje. Muškarci su počeli koristiti posebne proizvode za oblikovanje kose kako bi postigli ove ekstremne oblike. Osamdesete je ponovno obilježila bujna kosa. Pojavili su se novi proizvodi za kosu i ljudi su ih rado prihvatili te su bez ustručavanja eksperimentirali sa svojim frizurama. Usporedno su s razvojem punk glazbe nastajale i punk frizure. Nosile su se frizure svih boja, osobito neonskih, a izgledale su svakako osim prirodno. 90TE GRUNGE FRIZURA I KOZJA BRADICA Tijekom 90tih godina muškarci su se počeli vraćati tradicionalnim i muževnim frizurama. Kosa je bila kratka na stranama i malo dulja na vrhu glave kako bi se mogla oblikovati u grunge "razbarušeni" stil. Također, ovo je razdoblje modernih i urbanih žena koje nemaju vremena za dotjerivanje; kosa bi se oprala i samo ostavila takvom bez dodataka (washand-wear hair). Pokušavalo se postići što prirodnija nijansa boje kose, stoga su se dodavali blagi i svjetliji pramenovi. POCETAK 21.STOLJECA NOVOSTI U OBLIKOVANJU KOSE I BECKHAMICA Beckhamica je jedan od trendova čiju popularnost nitko nije mogao predvidjeti i koja je obilježila početak ovog stoljeća. Kosa je bila kratka sa strane glave te nešto dulja na vrhu i oblikovala se u mini irokezu. Alternativni oblik ove frizure se sastojao od nešto dulje koje sa strane glave (koja je prekrivala uši) koja je činila prirodniji i neoblikovani look. Uza sve turbulencije stilova koje smo upravo nabrojali pitamo se je li moguće izumiti nešto novo? Da, imate pravo, sigurno je moguće. Čekamo i pratimo ili možda i sami nabacimo neki novi trend.

23 Glazbeni vremeplov Nije tajna da se trendovi mijenjaju. Nešto što je bilo popularno prije 50 godina najvjerojatnije nije popularno danas. Takve tranzicije se ne događaju odjednom, već postupno. Te promjene možemo bez problema prepoznati u glazbi. Znamo da većina ljudi aktivno sluša određene žanrove koji su se razvili relativno davno, kao što su blues, jazz, klasika, rock Ipak, mainstream scena je pomalo drukčija. Izgleda da su uvijek uspijevale stvari koje nisu napravljene za dugoročno slušanje. Sad, nije da kritiziram, ali činjenica je da neke od najslušanijih pjesama i albuma prije više desetaka godina danas nije relevantno. To posebice dolazi u izražaja u 80-ima, 90-ima i 2000-ima. Iako smo manje-više danas svi upoznati s radom kultnih U2, Gunsa, Aerosmitha i ostalih, loše se pamte mnogi koji su svojedobno žarili i palili mainstream scenom. Da bi primijetili kolike su uistinu promjene u ukusima kroz godine i koliko su nekoć pop hitovi danas zaboravljeni, za vas smo pripremili top liste pjesama prema Billboardu iz 4 desetljeća pa čitajte i analizirajte :) When Doves Cry prince 2. What s Love Got to Do with It tina turner 3. Say Say Say paul mccartney & michael jackson 4. Footloose kenny loggins 5. Against All Odds phil collins The Sign ace of base 2. I Swear all 4 one 3. I ll Make Love to You boyz ii men 4. The Power of Love celine dion 5. Hero mariah carey Yeah! usher ft.lil jon & ludacris 2. Burn usher 3. If I Ain t Got You alicia keys 4. This Love maroon 5 5. The Way You Move outkast Happy pharrell williams 2. Dark Horse Katy Perry ft. Juicy J 3. All Of Me John Legend 4. Fancy Iggy Azaela ft. Charli XCX 5. Counting Stars - OneRepublic 23

24 24

25 EROTIKA

26 50 nijansi sive 26

27 27

28 JOŠ JEDNA RUBRIKA 28

29 29

30 Alert x Do you want to quit smoking? OK CANCER Vremena su se promijenila. Kafići, restorani, dnevni boravci i spavaće sobe nekoć ispunjene dimom preobrazile su se u moderne prostore namirisane umjetnim osvježivačima. Saloni su pretvoreni u yoga studije i privatne teretane, a pepeljare su zamjenjene mirisnim svijećama. Svi pazimo na zdravlje, jedemo hranu bez glutena, bez šećera, bez mliječnih proizvoda, bez ulja, jedemo hranu bez hrane. Ako smo pak pojeli nešto nedopušteno, neutraliziramo to sve s Coca-Colom Zero. Pravi Coca-Cola okus sa 0 šećera. Cigareta je, dakako, veliki verboten. Danas ćemo, čekajući tramvaj ili bus, umjesto cigarete fiks tražiti u beskonačnim postovima, tvitovima, šeranjima, lajkovima i inim elektroničkim distraktorima. Tako ćemo, umjesto katrana u plućima, taložiti gluposti u glavi. Skrolaj dalje. Stop. Slika tete u sportskom grudnjaku i tajicama. Brojevi se vrte po glavi Predebela si ako smiješ dat krv. Postotak tjelesne masti 12%. U teretani od 7 do 9, od ponedjeljka do subote kalorija dnevno. Traži frajera težine 90 kg, visine 190cm, 12% tjelesne masti, s prihodima 15000kn mjesečno, radi 40 sati tjedno, na večeru idu jednom tjednom, na izlet jednom mjesečno. Prijevaru oprašta jednom, dvaput ako vozi službeno auto. Tramvaj još ne dolazi. Opali dva selfija, objavi jedan. 3 lajka u prvoj minuti. Zanimljivo je to. Prvi dimovi nisu bili ništa drugo nego eterski, metafizički kontakt s onozemaljskim. Šamanski rituali, vračanja. Od 19. stoljeća do šezdesetih sve više i više ljudi puši. Tad smo saznali: Pušenje vas ubija. Nastavili smo pušiti. Jeli smo hamburgere, pili Coca-Colu. Neki bolji jeli su bifteke i pili viski. Majke su djeci rezale odreske s cigaretom među zubima. Onda su došle devedesete. Svi smo se jako zabrinuli. Brinule su nas ozonske rupe, afrička djeca, Berlinski zid, zdravlje, rak. Ubijala su nas zračenja, cigarete, kolesterol, muslimani. Prestali smo jesti meso. Počeli smo vježbati. Pepeljara u restoranima više nije bilo. Govorili su nam: Pušite vani! Nakisnite! Smrznite se! Zašto bi se mi trovali? Pojavio se valjda posljednji oblik društveno prihvatljive segregacije. Vi na ovu stranu, mi na ovu. Ni slučajno ne prelazite ovamo! Od dosadnih i neugodnih pitanja, došli smo do napornih predavanja i otvorenog vrijeđanja. Smrdiš! Umrijet ćeš! Zašto pušiš?! Jer mi ideš na živce! Lažem. Meni devedesetih nitko ništa nije govorio. Devedesetprve nisam bio ni ime u Radosnici. Majka mi nije rezala odreske s cigaretom među zubima jer joj je doktor već odavno rekao da nije zdravo, ni za nju ni za bebe koje je imala prije mene. Nisam stigao jesti hamburgere ili biftek bez grižnje savjesti, a hranu nisam bacao, ne jer smo mi bili gladni, već zato što su djeca u Africi bila gladna. Možda da ne živimo u svijetu gdje nam se ne ratuje na kućnom pragu, gdje djeca umiru na drugom kontinentu, gdje nas zakon štiti čak i ako smo crnci, žene, homoseksualci ili nedajbože Srbi, stvari bi bile drugačije. Zasigurno ne bismo brojali kalorije, visine, širine i lajkove. Ne bismo se dijelili na mesojede i vegane, joggere i bloggere, pušače i nepušače, savjesne i nesavjesne, opsesivne i nemarne. Živim u vremenu u kojem je bol dislocirana, ali i dalje postoji. Dramatične tragedije svijeta zamjenjene su ovisnostima, nesigurnostima i osobnim kompleksima, izolacijom i kolektivnom usamljenošću. U takvom svijetu bolje je biti ovisan o toj vječnoj buci nego cigareti. Teško je ostati sam sa sobom, teško je biti offline, teško je zašutjeti, teško je razmišljati. Teško je živjeti, a nikad nije bilo lakše. 30

31 DOKTORSKI RUKOPIS Koliko puta ste nakon posjeta doktoru primili recept u ruke i shvatili da ne razumijete ni riječ i da ćete vrlo lako kupiti krivi lijek u ljekarni? Ne brinite, niste jedini. Opće poznata činjenica je da doktori imaju najčudniji rukopis na svijetu. Svi znamo onaj trenutak kad uzmu penkalu u ruke i počinju izvijati svoje zapešće kao da hrane golubove ili sole salatu, a rezultat toga je niz zakrivljenih crti koje sliče na Pinocchijev poligraf nakon odlaska u cirkus. Naravno da smo se svi jednom zapitali zašto doktori imaju tako jedinstven i čudan rukopis. U potrazi za odgovorom uspjeha nismo imali jer je ta pojava čudesna koliko i milijarda pogleda pjesme Baby Justina Biebera. Postoji više teorija o tome zašto ruka doktora čini čuda (bez skrivenog značenja). Prva je da se doktori tijekom medicinskog fakulteta, koji je, kao što svi znamo, vrlo naporan, nose s puno stresa. U želji i žurbi da nešto napišu što prije, razviju svoj jedinstven rukopis kojega često oni jedini mogu razumjeti i to im je dovoljno. Druga teorija nalaže da svojim originalnim rukopisom doktori pokušavaju izgraditi imidž velikih stručnjaka iznimnih individualnih sposobnosti. Kao da latinski jezik nije dovoljno težak i normalnim rukopisom Treća je slična, a ona kaže da doktori jednostavno ne žele da ostali to pročitaju. Žele se osjećati superiornijima od ostalih, a tu svoju želju pokazuju svojim švrljanjem. Možda je ono ipak rezultat slabe koncentracije i pažnje koje su rezultat velike odgovornosti. Možda im je tako naređeno, a možda je ipak samo puka slučajnost. Sve u svemu, činjenica je da je student medicine u Beogradu godine pao na ispitu iz farmacije jer je čitko napisao recept, što čvrsto podržava teoriju da doktorima praktički nije dozvoljeno pisati normalno (čast iznimkama) (izvor: Internet). Ipak, ova tema nije za šalu, jer je (još strašnija) činjenica da svake godine zbog nečitkog rukopisa doktora premine oko 7000 ljudi, što je alarmantno (ako je istinito). 31

32 18 ZA 1 Da, potpisala sam sve puste ugovore za banku, osiguranje, zdravstveno Da, obavila sam svoju građansku dužnost, izašla sam na izbore. Nažalost, time sam također potvrdila da sam konačno punoljetna i odgovorna za sebe i svoje postupke, a moji roditelji su konačno odahnuli jer ne moraju više strahovati da će zbog mojih postupaka završiti iza rešetaka. Put je bio zabavan, ali nimalo lagan, kao i svima. Upravo sam zbog toga, samo za vas, o vjerni čitatelji Skandela, skupila ovih 18 ozbiljih savjeta, u nadi da će vam pomoći na putu do ovog cilja. 1. Laganje roditeljima je apsolutno beskorisno. Ne pitajte me kako, ali istina uvijek nekako nađe put do njih. 2. Osnovna škola je bila grozna. Srednja je još gora. 3. Odgađanje učenja ili pisanja eseja do zadnjeg trenutka nimalo ne pomaže kod beauty sleepa. 4. Isto tako, ono što ne moraš napraviti danas, ostavi za sutra. 5. Čokolino je i dalje najbolji doručak. 6. U one kasne sate kada ste u toliko udubljeni u učenje da jednostavno ne možete više izdržati i morate nešto pojesti Nutella is love, Nutella is life. 7. Nažalost, sjedenje, izležavanje, ne-kretanje i ta Nutella u kasne (ili bilo koje) sate ne skida višak tjelesne težine. 8. Prijatelji dolaze i odlaze. Većinom odlaze. Osim ako ne vodite računa o higijeni i to je razlog njihova odlaska, onda vam je bolje bez takvih. 9. No stres. Premladi ste za stres. Just sit and relax. 10. Znam da mlijeko ne liječi prekid ili ne rješava neki veliki problem koji vas trenutno muči, ali ne liječi ga ni prekomjerna količina votke. 11. Nemojte se ograničiti na samo jednu vrstu glazbe/ filmova/serija/knjiga. Istražujte i nađite ono što vam paše umjesto da se prilagođavate ostatku društva. 12. Ponekad je u redu priznati da ste u krivu. Tvrdoglavost je dobra u određenoj količini. 13. Putovanja su najbolja stvar na svijetu i iskoristite svaku priliku za putovanje koja vam se nudi. To nikad nećete požaliti. 14. Svjesna sam da živimo u doba elektronike i znam da će možda biti teško, ali savjetujem da sljedeći put kad ste s ekipom na kavi/pizzi/u kominu/na nekoj žurci maknete mobitel od sebe i komunicirate s ljudima. 2 selfija u svrhu promocije nove maskare/olovke za oči ili 2 posta na fejsu manje vas neće ubiti, a poslije ćete žaliti što niste više vremena provodili zapravo pričajući s ljudima. 15. Umjesto da memorijsku karticu mobitela/fotoaparata/što već djeca danas koriste popunjavate već spomenutim selfijima, punite ju zajedničkim fotografijama kad ste s prijateljima/obitelji. Zaustavite te posebne trenutke u životu jer su to prekrasna sjećanja koja ne želite izgubiti, a velika je vjerojatnost da hoćete. 16. Slušajte savjete svojih roditelja, pametni su to ljudi. I imajte poštovanja prema njima, oni su vam ipak pružili sve što imate u životu. 17. Učite iz svojih grešaka, ne ponavljajte ih. Once may be a mistake, but twice is a choice. 18. People talk 32

33 8

34 BUCKET LIST je popis stvari koje želite napraviti za vrijeme života. Naziv je nastao od fraze kick the bucket što je sinonim za umrijeti. Mi smo se među sobom upitali što bi stavili na našu bucket list. Neke stvari su se ponavljale. Neke su neki već odradili. Neke uključuju riskiranje života. Neke samo čekaju da se skupi koja kunica pa da ih se prekriži s popisa. Preletite ih, pročitajte, zgrozite se, razveselite i razmislite o svojoj bucket listi 1. Skakanje iz aviona (s padobranom naravno) 2. Let balonom 3. Bungee jumping 4. Tetoviranje 5. Plivanje s delfinima i/ili morskim psima 6. Ubiti svog psihijatra 7. Jahanje na devi 8. Jahanje na slonu 9. Prodati svoje djevičanstvo 10. Šetnja japanskim tunelom svjetla 11. Razgledavanje Machu Picchua 12. Pronaći svoje biološke roditelje 13. Boravak u Indiji za vrijeme Diwali-a (festivala svjetla) 14. Donirati krv 15. Posjetiti neke svjetske gradove (London, New York, Pariz, Rim, Tokyo, Singapur, Amsterdam, Atena, Las Vegas, San Francisco, Rio de Janeiro, Istanbul ) 16. Izliječit se od AIDS-a 17. Otići na koncert najdražeg pjevača/pjevačice/grupe 18. Upoznati neku slavnu osobu 19. Proći iza slapa 20. Voziti se u limuzini 21. Otići na krstarenje kruzerom 22. Posjetiti Tahiti (Bora Bora), Havaje 23. Odviknut se od heroina 24. Surfati (ne na internete naravno) 25. Posjet zabavnog parka 26. Uživo gledati finale Lige prvaka 27. Spasiti nekome život 28. Popeti se na Mt Everest 29. Imati kuću s prostranim bazenom 30. Istjerati Sotonu 31. Put u svemir 32. Istrijebiti komarce s lica zemlje (urednik ne razmišlja o posljedicama za majku prirodu) 33. Poljubac ispred Eiffelovog tornja 34. Osvojiti jackpot 35. Imati walk in closet u spavaćoj sobi 36. Pokrenuti znanstveno istraživanje 37. Pronaći onaj izgubljeni prst Sigurno smo vam dali koju dobru ideju. 34

35 Karlo Josip Ivan Marko Borna Filip Ante Jakov Ivo Dino Leo Svemirko Ivana Marija Maja Mia Ela Hrvojka Jana Ana Marina Lara Katarina Hana Andrija Goran Igor Popaj Jure Branko Damir Tino Lovro Marin Luka Tomislav Tanja Sanja Petra Ema Dunja Julija Alida Darija Jasna Zorana Sovjetka Nevena NEOBICNA IMENA Koliko puta ste zastali kad ste čuli neko neobično ime ili ste se pak zapitali što su roditelji tog djeteta pobogu mislili! Nije lako ostati ozbiljan kad se upoznaješ s muškarcem po imenu Pile ili šetaš gradom i čuješ kako majka doziva sina Tvrtkoooooo!. Što ako u trgovini susretneš Izvorku ili Brunhildu? Što se mene tiče, imena koja izumiru ne moraju biti otpisana s vaše liste najljepših imena. Đurica, Štefica, Trpimir, Vjekoslav, Slavka, Zlata, Kršimir i još mnoga druga imena imaju svoju važnost jer najčešće časte nekog didu ili babu, ali priznajte da vam ne padnu na pamet kad razmišljate o imenima svoje djece. Toliko o Hrvatima, a što su tek ljudi diljem svijeta bili sposobni smisliti Neki od poznatih su bili toliko maštoviti da se još mislim je li se to jede ili je to nešto na dvije noge? Glumac Jason Lee svom je sinu dao ime Pilot Inspektor, pjevač Michael Jackson je nazvao svog Blanket (dekica), sin Shanny Sossamon zove se Audio Science (audioznanost), a Kim Kardashian je svojoj kćeri dala ime North što s njezinim novim prezimenom čini kombinaciju North West (sjeverozapad). No, nije ni to sve. Otkrili smo kako postoje neki roditelji koji su toliko oduševljeni programom za tablično računanje da su dali svom djetetu ime Excel, a majka koja je uvijek voljela lijepo mirisati, svojoj je kćeri dala ime po parfemu Diora, J Adore. Jedan tata je toliko volio gledati sport da je svom sinu dao ime Espn (sportska televizija). Vjerovali ili ne, postoji i dječačić po imenu Burger (možda je jedan od roditelja bio gladan dok je u općini popunjavao rodni list). U svakom slučaju, ja osobno još ne planiram tako skoro imati djecu pa stignem dobro razmisliti. Svejedno se nadam da neću biti kreativna poput roditelja djece iz mog članka. Pitate se zašto? Pa navodno nije preporučljivo djeci zagorčati život odmah po rođenju. 35

36 BUT FIRST, LET ME TAKE A #SELFIE! Socijalne mreže prepune su svojkama različitih oblika i poza. U bikiniju na plaži, u ogledalu svog WC-a (a možda i tuđeg ako vaš nije dovoljno lijep mama, idem kakati kod Karla), u pidžami na krevetu (uz obaveznu napomenu #study #time), s prijateljicama pred izlazak, u školskoj klupi, u teretani (znate, ako idete u teretanu i ne slikate se, nikakav trud na spravama se ne isplati!), onaj s podignutom majicom i pokazivanjem pločica, duckface selfie, na kavi u kafiću uz obavezan checkin, onaj s naglaskom na OČI i tako dalje i tako bliže. U posljednje vrijeme popularizirala su se i selfie-natjecanja s vrijednim nagradama, a prošle godine Oxford English Dictionary čak je selfie proglasio riječju godine. Što nas tjera na sve to? Postaje li selfie društvena norma pred kojom se svi pokoravamo? Američka psihijatrijska asocijacija je početkom ove godine, na sastanku svog upravnog odbora, službeno potvrdila da je pretjerano selfieranje ustvari mentalni poremećaj. Definirali su ga kao opsesivnu želju za fotografiranjem samog sebe i postavljanje istih na društvenim mrežama zbog nedostatka samopoštovanja i popunjavanja praznine u intimnom životu, a sami poremećaj su podijelili na tri razine. Prva je ograničeni selfie, odnosno fotografiranje samog sebe najmanje tri puta dnevno bez objavljivanja fotografija na društvenim mrežama. Druga razina je akutni selfie, odnosno fotografiranje samog sebe najmanje tri puta dnevno objavljujući sve fotografije na društvenim mrežama. I treća razina je kronični selfie, odnosno nekontrolirano fotografiranje samog sebe uz objavljivanje fotografija na društvenim mrežama najmanje šest puta dnevno. Nadam se da se ne pronalazite u istima. Ako jest, najbolje rješenje za ovakav poremećaj znanstvenici vide u kognitivno-bihevioralnim terapijama (tko ne razumije nije dobro slušao psihologiju u drugom razredu!!), odnosno terapijama za liječenje poremećaja u ponašanju. Zvuči čudno? Mislite u sebi zar stvarno postoje takve osobe? O da, itekako. Istraživanja američke akademije za plastičnu kirurgiju pokazala su kako je popularnost selfieja rezultirala povećanjem broja estetskih kirurških zahvata na licu, a postoje i zabilježeni slučajevi ovisnosti o selfieima, najčešće među tinejđerima. Naime, društvene mreže koje vrve ovakvim fotografijama prisilile su pacijente da se promatraju pod mikroskopom, kritičnije nego prije. Kad malo bolje razmislim, stvarno, tko je slikavao sam sebe dok nije bilo društvenih mreža? Ok, osim Mr Beana?? Svojim selfieima želimo se pokazati u najboljem mogućem svijetlu pred svojim prijateljima, rodbinom, osobama suprotnog spola i svima koji gledaju naš profil. Nakon objavljivanja, očekujemo njihove komentare i lajkove, a u slučaju nedostatka istih zaključujemo kako nismo dovoljno lijepi. Nažalost, mnogi od nas uistinu to i rade. Postajemo zatočenici tuđeg mišljenja i ponašanja na društvenim mrežama. Dragi moji selfiečari. Obraća vam se Big Brother. Ponekad i nije tako loše isključiti prednju kameru, izbrisati sve beauty cam aplikacije i pokušati s fotografiranjem nečeg drugog osim samih sebe. Pokušajte sa prirodom ili svakojakim i svakodnevnim životnim situacijama. U svakom slučaju, ima i ljepših stvari od vašeg lica. :P 36

37 PHOTOMATH Naš omiljeni predmet Matematika, nasreću nije bolest. Ali da je, Photomath bi bio njen lijek. Inače, Photomath je smartphone aplikacija koja rješava matematički zadatak preko kojeg kamera telefona prelazi. Da to ne bi bila samo aplikacija koja zamjenjuje one zadnje stranice u zbirci iz matematike, programeri su se pobrinuli da nam se na ekranu prikaže i kompletan postupak po koracima. Da, dobro ste čuli (ovo nije Top Shop reklama inače samo da se zna ), odsad nema više neriješenih domaćih iz Matematike zbog kompletnog neznanja postupka. Jedino zbog lijenosti. Da bi stvar bila zanimljivija, tu genijalnu aplikaciju su od početka do kraja kreirali Hrvati. Naime, kompanija Microblink, koja je osnovana u Londonu godine, sastoji se isključivo od Hrvata. Na čelu s Damirom Sobolom, Microblink je razvio vrlo moćnu tehnologiju koja pomoću kamere obavlja razne funkcije. Najpoznatiji je upravo Photomath, a poznat je i Photopay, aplikacija koja uvelike olakšava plaćanje računa i ostale financijske transakcije. Našu novu najdražu aplikaciju je proslavila jedna od najuglednijih internetskih stranica koja se bavi tehnologijom: Tech Crunch. Photomath je vrlo uspješno predstavljen na njihovu eventu u Londonu, a nakon toga je doživio i svjetski uspjeh. Dok svi mi u njemu vidimo samo moćan alat za varanje, ne treba zanemariti i njegovu edukativnu ulogu. Pomoću ove aplikacije učenik može lako provjeriti svoje greške i ispraviti ih, a uz to i naučiti gradivo. Ljepota je u tome što to može napraviti kad god hoće, bez ičije pomoći. Nije ni čudo što je aplikacija nominirana za brojne nagrade i što ima više od 10 milijuna downloada na ios i Windows Phone uređajima. Ovo je definitivno velika inovacija u obrazovanju, čarobni štapić za matematiku kojeg smo oduvijek željeli. Tko zna, možda su fizika i kemija sljedeće 37

38 SIRENE Istraživanjem interneta dolazimo do zaključka da se sirene u prirodi rađaju u dva osnovna oblika. Nama najpoznatije priče o sirenama su one iz slatkih Disneyjevih crtića o prekrasnim ženoribama s dugim repovima, prekrasnim licima i stiliziranim frizurama. Međutim, sirene osim u obliku ženoriba mogu se rađati i u obliku ženoptica. To su bića koja imaju žensku glavu i ptičje tijelo. Čitajući izvore saznajemo da su sirene u obliku ženoptica jako sramežljive prirode i ne žele da se ljudi diraju u njihov svijet, stoga se i ne zna puno o njima. Nasuprot njima, sirene ženoribe su poznate po svojoj narcisoidnosti i žele se prikazivati kao simbol ženske ljepote i privlačnosti. Sirene ženoribe žive na otoku zvanom Sirenum scopuli ili na otocima koji su okruženi kamenjem i stijenama. Poznate su po svojoj prekrasnoj pjesmi koja zavede svih koji je čuju. Stoga je opasno približavati se otocima na kojima borave sirene jer kada te jednom zavede njihova pjesma, zauvijek si izgubljen. A vi ste mislili da se otmice na morima odvijaju samo zbog gusara Ako sirene kao takve postoje, na koji se način one razmnožavaju? Zabilješke o muškim sirenama ne postoje jer se sirene uvijek zaljube u običnog smrtnika kojeg zavedu svojom pjesmom. U cijeloj biografiji sirena se nigdje ne navodi njihov nastanak i razmnožavanje, stoga izvolite pustiti mašti na volju i sami nešto smisliti. Naše Veloluške bi zasigurno bile sirene ženoribe zbog svoje ljepote i isticanja. Sve one su prekrasne mlade dame koje zavodnički prolaze Veloluškom rivom. Našćokanje od glave do pete privlače pogled svakog muškarca. Vjerovali ili ne u priču o sirenama, one zaista postoje. One su zapravo morske krave ili sirene koje spadaju u grupu viših sisavaca podrijetlom iz Afrike... 38

39 ŠTO SE NAJGORE MOŽE DOGODITI NA MATURALNOM? Padneš niz stepenice. Pukne ti potpetica. Podere ti se haljina. Tata ti se opije i na pozornici izjavi da te voli. Upucava ti se nastavnik/nastavnica. Opiješ se i na plesnom podiju padneš kao kruška. Pojaviš se u istoj haljini kao neka nastavnica. Ispadnu ti hlače dok paradiraš prema podiju. Ne pročitaju tvoje ime, a ti čekaš na vratima sav ponosan i nestrpljiv. Netko ti cigaretom zapali kosu koja je puna laka. Nitko ti ne plješće i skandira dok prolaziš. Pas ti se popiša po haljini. Tijekom večeri policajci te otkriju s marihuanom i uhite. Pukne ti vodenjak. 39

40 Hola! Molimo za malo pažnje. Pred vama je vrlo važna anketa. Ne dižite pogled s nje dok niste gotovi. Nije dopušteno korištenje mobitela, kalkulatora ni šalabahtera. Za svaki odgovor imate točno 13 sekundi. Vrijeme kreće sad! Jeste li to digli pogled s ankete!!? Spusti glavu! 1. za sto kuna: Je li zebra crna na bijele pruge ili bijela na crne pruge? a) Da b) Ne c) Žuta 2. za opravdani sat u dnevniku: Koliko ima gljivica na stropu broja 1? a) Ima b) Štima c) Svima VRLO VAŽNA ANKETA 3. za po francuza i 5 deka parizera: Tko prvi dođe na marendu? a) 8 b) Nos c) Ti 4. za 3 francuza i 2 talijana (jedan redovito pere kosu): Je li može Nijemac? a) Kim Kardashian b) Dolly Parton c) Mile Kitić 5. za dom: Koliko ima plavih polja na crveno bijeloj šahovnici? a) Nisam ja b) Nisi ti c) Korijen iz 3 6. za set noževa od nehrđajućeg čelika: Koliko blok satova ovaj tjedan ima 4a? a) Slažem se b) Ne slažem se c) Donekle se slažem Hvala na sudjelovanju. Bili ste izvrsna publika. Nagrade preuzimate u učionici broj. Hajduk živi vječno. 40

41 MISTERIOZNA L PTA Ona je tu. Leži. Ili sjedi. Ne znam. Ipak, ona je tu. Već godinama grije svoje narančasto gumeno tijelo na istobojnim crijepovima kultne veloluške zgrade. Nitko ne zna kako je i čijom zaslugom tu dospjela. Naime, pričamo o lopti na vrhu OŠ Vela Luka. Narančasta lopta za graničar svoj dom pronašla je prije nekoliko godina između samog krova i žlijeba naše više od stotinu godina stare zgrade. Kad je tek tu završila, svi su mislili da će završiti kao njene prethodnice, koje se nisu dugo zadržale. Nitko se nije nadao da će njena karijera krovnog nametnika ovoliko trajati. Onima u osnovnoj školi ona ne predstavlja ništa, jer uglavnom nisu upoznati s njenim postojanjem. Mi, pak, nju gledamo svakog radnog dana. Za cijelog srednjoškolskog školovanja možemo je lako uočiti pogledom kroz prozor u brojevima 4 i 5 (nije da gledamo kroz prozor, pratimo mi nastavu). Ona oblikuje naš obzor i postala je temeljni dio pogleda skoro kao nebo (dobro, ne baš nebo). I ne samo to, već nekoliko mjeseci nije usamljena! Došla joj je družba žute boje. Doduše, još se srame jedna druge pa su još na udaljenosti od nekoliko metara, ali nadamo se da će jedna od njih imati hrabrosti započeti prijateljstvo ili ipak nešto više. Kao što je nepoznata njena prošlost, nitko ne zna kakva je njena budućnost. Koliko će još trajati na starom krovu prostorija osnovne škole našeg malog mjesta i hoće li uopće njena sudbina biti fatalna - ne zna se. Sve što znamo je da uživa u svom životu na neudobnom i hladnom krovu, i da se ne planira iz njega maknuti. UPDATE! Naše lopte napokon su stupile u ljubavnu vezu!! Međutim, sreća nije dugo trajala. Žuta lopta je tijekom svog života u dvorani navikla na veće ventile. To je u potpunosti deprimiralo našeg starog narančastog druga, a njegovo samopouzdanje je do kraja srušeno. Poželio je da ga više nema. Jedne vjetrovite noći, narančasta lopta je počinila suicid. Na krovu je ostala samo žuta loptica koja se već umrežila na internet i sastavlja svoj dating profil na kojem traži samo partnere s velikim ventilima. 41

42 42

43 I NASTAVNICI BI ŠTOGOD REKLI 43

44 INTERVJU S DOBROM DUŠOM BROJA 4 Pogađate o kome je riječ? :) Nakon dugog niza godina uspješnog predavanja nastave biologije i kemije, došlo je vrijeme kada se moramo oprostiti s našom profesoricom Gordanom Krstulović. Kao dobar sugovornik i iskusan nastavnik, nesebično je odgovorila na sva naša pitanja, kako bi, nakon odlaska u mirovinu, osim na stranicama povijesti ove škole njen rad ostao zabilježen i na stranicama našeg časopisa. Za početak, kako ste se odlučili za zvanje nastavnika biologije i kemije? Odluku sam donijela u srednjoj školi. Pohađala sam Klasičnu gimnaziju Natko Nodilo u Splitu i nisam bila zadovoljna nastavom iz kemije. Puno toga mi je bilo nejasno, a profesorica nije rado odgovarala na moje upite. Sama sam se prionila poslu, nabavljala udžbenike iz kemijske škole ne bi li zadovoljila svoju znatiželju. S vremenom sam zavoljela taj predmet, uzela na maturi rad iz kemije, i tako je bilo određeno moje buduće zvanje. Koliko dugo radite kao nastavnica? Počela sam daleke godine, pa sve do danas. Nije malo, zar ne? Sjećate li se vašeg prvog radnog dana i osjećaja kada ste stali pred učionicu punu učenika? Moje prvo radno mjesto bilo je u srednjoškolskom centru Makarska, ekonomsko usmjerenje. Prvi radni dan zauvijek će imati posebno mjesto u mom sjećanju, kao što će sigurno imati i moj zadnji radni dan ove školske godine. Prvi sat sam održala u prvom razredu ekonomske škole. Naravno, imala sam početničku tremu, ali kada je krenula komunikacija s ucenicima š sva napetost je nestala i taj dan sam znala da je poucavanje š meni sudeno. Što se, po vašem mišljenju, od tada promijenilo u odnosu učenika i nastavnika? Učenici su prije imali više poštovanja prema nastavnicima. Više smo zajednički radili, naročito na organizaciji ekskurzija, sakupljanju sredstava za trošak ekskurzije u vidu radnih akcija u kojima su uz učenike sudjelovali i nastavnici. Današnji učenici su slobodniji u komunikaciji, više dolazi do izražaja njihova osobnost. Znaju biti dosta kritični, ali ipak malo samokritični. Ponekad nam nije lako s njima, ali često iznenade dobrim odnosom prema nama, a to je ono što se najviše pamti. Kako ste se snašli sa novim metodama rada koje je donio napredak školstva? Nove metode rada su bile veliki izazov za mene. Po prirodi sam dosta uporna i marljivim radom sam sve savladala. Nastojim i da ucenici š shvate da je rad garancija za uspjeh i da se ništa u životu ne dobiva lako. Je li posao nastavnika bio lakši prije ili sada? Pravi nastavnik uvijek ima dosta posla. Prije sam se više trudila da kroz izlaganje što bolje pojasnim gradivo. Kroz pokuse učenici uglavnom samostalno dolaze do rješenja postavljenih zadataka, kako prije, tako i sada. Današnja nastava uz uporabu računala, interneta, projektora i ostalih inovacija se, po svojoj kakvoći, ne može niti usporediti s nastavom u prošlosti. Uživate li i danas u svom poslu? Ja sam uvijek uživala u svom poslu, naročito s učenicima koji su odabrali kemiju i biologiju kao dodatnu nastavu. Kada ih vidim kako su sretni kad upišu željeni fakultet, ja budem čak i sretnija od njih. 44