ZORA List karlovačkih gimnazijalaca Izlazi polugodišnje. NASLOVNICA Petar Slavić, Sven Biličić

Transcription

1 ZORA 1

2 ^ SADRZAJ Uvodna riječ Vijesti I veliki trebaju malu školu Anketa Vijesti Iz našeg grada: Rekonstrukcija Gradske knjižnice Vijesti Fotosekcija Vijeće bivših učenika Profesori pod povećalom Predstavljanje fakulteta Paučina Kolumna Filmski festival Duplerica Gardaland Kultura: Bilo kuda, KUD om svuda Škola ljudskih prava - Cres Škola ljudskih prava - Skopje Intervju: Bio je to najsavršeniji tjedan u mom životu Izleti: Venecija; Trogir i Zadar Vip INmusic festival Karlovački bendovi Showbizz Sport: Intervju s Josipom Livadom Sport: Softbol Najljepši je Zagreb grad Recenzije Biseri Enigmacije Strip Božićni sajam IMPRESSUM ZORA List karlovačkih gimnazijalaca Izlazi polugodišnje IZDAVAČ Gimnazija Karlovac Rakovac 4 Karlovac zora123@net.hr ZA IZDAVAČA Damir Mandić, dipl. teolog GLAVNE UREDNICE Martina Mihalić Petra Nikolovska VODITELJ NOVINARA Andreja Pevec, prof. STRUČNI SAVJET Martina Vičić-Crnković, prof. Tanja Brozović-Novosel, prof. Natalija Jadrić, prof. Vesna Moravek-Vuković, prof. 2 NASLOVNICA Petar Slavić, Sven Biličić NOVINARI Sara Al Hamad, Ana Pogačić, Marko Strusa, Helena Pavetić, Nevija Šebetić, Lea Ribić, Ana Rački, Viktorija Paljug, Sabina Frketić, Maja Kolarić,Matea Neralić, Andreja Grbić, Maja Karamarković STRIP: Marin Ivančić, Ivan Vladić FOTOGRAFIJE Dijana Kocanjer Privatne zbrike GRAFIČKO OBLIKOVANJE Sven Biličić, Ivana Brozović, Vedran Momčilović, Petar Slavić TISKARA Tiskara Pečarić & Radočaj, Karlovac NAKLADA 450 primjeraka

3 UVODNA RIJEČ Nekako je ispalo da ovu uvodnu riječ pišemo pred sam kraj. I evo sad sjedimo za jednim starim računalom u informatičkoj i smišljamo što bismo napisale u uvodnu riječ. Ta učionica nam je posljednjih tjedana postala drugi dom. Beskonačni sati sjedenja za računalom, svađanja s grafičarima, čupanja kose s glave (i ne samo glave), urodili su plodom. Pred vama je nova Zora! Očekuje vas pregršt vijesti, zanimljivosti, intervjua, ali i svega ostalog. Jedna od novijih stvari je nagradna igra u kojoj možete osvojiti razne vrijedne nagrade, među kojima su i isprike iz svih predmeta. Nadamo se da će vam se svidjeti. Ovo nam je prvi broj koji smo samostalno radile kao glavne urednice uz pomoć profesorice Andreje Pevec. Iako se u početku činilo drukčije, posao nije nimalo lagan. Bilo je tu puno naganjanja novinara po školi, pa hvatanja učenika za ankete i sl. Ali ovo je nešto što volimo i svi ti sati sjedenja za računalom nisu nam predstavljali nikakav problem. Bilo je svega, zafrkancije, ljutnje, hrane, svakodnevnog prepričavanja snova, razmjenjivanja šalabahtera, zajedničkih vikenda, koji su, naravno, povezani uz naše najdraže grafičare Vedrana, Ivanu i Svena. Ovom prilikom im šaljemo veliki pozdrav uz, njihov moto: Sve ćemo mi to stić a upravo je to najzaslužnije za naše živce koji su znatno tanji od ovog polugodišta. Bili ste u pravu, sve smo stigli, ali ona ideja s podjelom poslova također nije bila loša. Također bismo ovom prilikom željeli pozdraviti našu profesoricu Martinu Vičić-Crnković te njenu nekoliko tjedana staru djevojčicu. Nadamo se da će se uskoro vratiti jer nam nedostaje. Novinari su se prilično opustili otkad nisu pod njenom stegom! Nas dvije smo valjda preblage Nadamo se da će vam se sljedeće stranice svidjeti. Nama se sviđaju! Budite blagi, ovo nam je ipak prvi broj Vaše urednice, Martina i Petra HVALA svim profesorima koji su nam izašli u susret pokazavši razumijevanje za naše obveze, tajnicama i čistačicama, jer su uvijek pazile na ključ informatičke učionice, ravnatelju koji nas je podržavao od početka i svim članovima novinarske sekcije na brzini, maštovitosti i profesionalnosti. Također profesorima, učenicima i djelatnicima Gimnazije Karlovac želimo Čestit Božić i sretnu Novu Godinu! Petra Martina Ivana Vedran (Miloš) Sven 3

4 VIJESTI OD SRCA HVALA Gimnazijalci već dulji niz godina održavaju hvalevrijednu tradiciju humanitarnog pomaganja. Naše akcije su poznate svima, kako onima kojima bi trebale poslužiti kao primjer, tako i onima kojima smo dosad pomogli. Prošle smo školske godine svi imali prilike sudjelovati u akciji Svaki mjesec, jedna kuna, koja je sada i urodila plodom. Od skupljenih sredstava, odlukom Vijeća učenika, kupljen je plastifikator koji je poklonjen banijanskoj školi za djecu s posebnim potrebama. Kako bi poklon i predali, skupina učenika se u četvrtak, 4. listopada, zaputila u posjet dječici koja su ih željno iščekivala. Nakon obilaska POSJET UDRUZI SLABOVIDNIH Dan bijelog štapa, koji se svake godine obilježava svugdje u svijetu, bio je više nego dobar povod za kratko predstavljanje naše Udruge slabovidnih. Oni su kroz druženje 10. listopada prezentirali svim prisutnima svoj način života. Tako smo imali priliku upoznati njihova prilagođena govorna računala, govorne toplomjere, satove, pa čak i pikado. Unatoč svojem nedostatku, članovi ove udruge su če- škole i igranja u vrtiću kroz kratki program, dječje recitacije i zahvale, plastifikator je predan u prave ruke. No što je bilo još dirljivije jest sva ta ljubav koju su djeca poklonila zauzvrat. Svaki osmijeh i zagrljaj te volja i trud da pokažu što mogu i znaju, samo potiču želju da im se još nekako pomogne. Kako će i ove godine biti pokrenuta spomenuta akcija, uključite se što više možete! Sudjelujte u ovoj gimnazijskoj tradiciji i učinite dobro djelo. Jer ništa ne vrijedi više nego kad vam se od srca uputi hvala! sti sudionici raznih natjecanja, o čemu svjedoče i mnogi osvojeni pehari i dobivena priznanja. Nakon formalnog dijela susreta okušali smo se u pikadu i partijama karata,a oni hrabriji i u šahu. Kroz igru i druženje uvidjeli smo da su to osobe koje su, bez obzira na svoje zdravstvene probleme, uspješni članovi naše zajednice, kao i cijeloga svijeta. Lea Ribić Petra Nikolovska 4

5 VIJESTI GLAS MLADIH ZA KARLOVAČKE ANĐELE Zidine vječnog Starog grada Dubovca protresla je prava heavy metal manija, a sve za pomoć onima kojima je to najpotrebnije. Naime, u subotu, 22. rujna, održan je humanitarni koncert «Apoclayptic Tour», čiji je slogan «Glas mladih za karlovačke anđele». Sav prihod od ulaznica simbolične cijene od 10 kn namijenjen je Udruzi za Down sindrom Karlovačke županije. Za «karlovačke anđele» nastupali su mnogi demo bendovi, koji su među najboljima na hrvatskoj metal sceni, poput «Ashes You Leave», benda koji je ostvario zapaženu karijeru u svijetu, ali, nažalost, u Hrvatskoj nije toliko poznat, zatim zagrebački bendovi «The Rite Of The Retaliation», «Inciter» i «Iskariot». Među svim tim imenima najzapaženiji su bili karlovački bendovi: «Downcast Art» i «Sepal». Uspjeli su okupiti mnogobrojne obožavatelje, čak oko njih 400 posjetilo je festival koji je poseban po tome što je prvi toga tipa u Karlovcu, a uspjeli su spojiti ugodno s korisnim. Kako POSJET TRGOVAČKOM SUDU je «Apocalyptic Tour» ove godine bio veoma posjećen i uspješan, organizatorica Maša Potkrajac najavila ga je i za sljedeću godinu, a glavni cilj jest pomoći djeci kojoj svaki topli pogled i iskreni osmijeh puno znači. Pa sad kažite da «metalci» nemaju dobro i veliko srce! Ana Pogačić Kako je na nama maturantima ove godine teška odluka o upisu na fakultet, posjetili smo Trgovački sud povodom njihovog Dana otvorenih vrata. Pod vodstvom prof. Kulaš nas se 20-ak maturanata 29. listopada zaputilo u Sud. Cilj je bio pobliže upoznavanje s radom samog suda i pobuđivanje interesa za Pravni fakultet. Nakon što prođosmo kroz detektor metala na samom ulazu ne bi li se utvrdilo imamo li u džepovima oružje za masovno uništenje, ili nešto još gore, KLJUČEVE, proveli su nas birokratskim uredima prepunima papira, spisa, dokumenata, ogromnih knjiga i sl. Ljubazni su nam službenici pokušali objasniti što oni zapravo rade, dok nam je sudski savjetnik putem prezentacije u Power Pointu predstavio trgovačke sudove diljem Hrvatske, njihove ovlasti, način na koji djeluju. Upoznali su nas i s nekim novim riječima kao što su ovrha, ovrhovoditelji i stečaj, koje zvuče tako jednostavno, no kada vam ih pokušava objasniti pravna osoba, imate osjećaj da vam priča na hebrejskom. Naposljetku smo ušli i u pravu sudnicu, nimalo nalik onoj iz američkih filmova, no vrlo lijepo uređenu, udobnu, sa simpatičnom sutkinjom. Inače, na našem trgovačkom sudu zaposlena su 4 suca, savjetnik, vježbenik te 17 službenika. Time je naš posjet završio, puno toga smo naučili i vidjeli, a sada ovisi o svakom pojedincu hoće li Gimnazija u generaciji 2007./2008. dati kojeg vrsnog odvjetnika, suca ili javnog bilježnika. Maja Brnardić 5

6 VIJESTI I VELIKI TREBAJU MALU ŠKOLU Još je prošle školske godine naša Gimnazija bila na uljepšavanju. Obnovljen je dio fasade, promijenjena je stolarija, uređeni su kabineti. Sada je vrijeme da ljepotica zablista u punom sjaju pa se stoga obnavlja i drugi dio fasade te se uređuje Mala škola. Kako imamo 24 razredna odjela, preuređenjem i opremanjem postojećih prostora Male škole prijeći će se na rad u jednoj smjeni. U Maloj školi postoje tri male učionice u kojima će se moći održavati školske sekcije (zbor, glazbeni studio, videodružina, novinarsko-medijska sekcija), dok će se nakon završetka radnog vremena tim prostorom moći koristiti Osnovna škola Dragojla Jarnević. Uz Gimnaziju i Dragojlu, dobrodošle su i udruge civilnog sektora i udruge mladih. Obnovom škole i opremanjem učionica najsuvremenijom opremom poboljšat će se kvaliteta nastave, kao i sam uspjeh naših učenika. Ideju obnove Male škole pokrenuli su učenici godine pod vodstvom pedagoginje Vlaste Hrvat pro- jektom I veliki trebaju Malu školu. Stoga bismo mogli reći da je ovaj događaj ostvarenje dugogodišnjeg sna. Upravo u sklopu tih radova slijedi i već spomenuta obnova fasade pod nadzorom Konzervatorskog ureda. Ovim putem moramo zahvaliti gradu Karlovcu na čelu s gradonačelnikom Damirom Jelićem, Karlovačkoj županiji na čelu sa županom Ivicom Horvatom, koji su za realizaciju izdvojili 5 milijuna kuna. Zahvale upućujemo i ministru obrazovanja i športa Draganu Primorcu i, dakako, izvođaču radova, karlovačkoj tvrtki AB gradnja, koji će ostvariti naš san. A mi ćemo im zauzvrat pokazati koliko potencijala imamo i koliko mogu biti ponosni na karlovačke gimnazijalce. Marko Strusa 6

7 ANKETA ŠTO MISLIŠ O ŠKOLI U JEDNOJ SMJENI, JUTARNJOJ? Već neko vrijeme se priča o tome kako ćemo ići u školu samo u jednoj smjeni, i to u jutarnjoj. Je li to dobra ili loša ideja? Mišljenja se razlikuju. Pozitivno je što bismo imali više vremena popodne jer ujutro ionako ništa korisno ne radimo (učenje ne smatram korisno utrošenim vremenom ). Ali kad da se naspavamo? San popodne se nikako ne može usporediti sa buđenjem u 10 ujutro Nekima je opet svejedno jer jutarnju smjenu ionako prespavaju skriveni u zadnjim klupama. Upitali smo neke gimnazijalce što misle o toj ideji Ustajanje svakog jutra u 7 sati ne zvuči baš najbolje. Inače volim dugo spavati, pa bi mi to moglo predstavljati mali problem. Pozitivna stvar je što ćemo poslijepodne imati više vremena za učenje i ostale obveze. Mnogim učenicima koji se popodne bave sportom ili nekim drugim hobijem teško je uskladiti školske obaveze s treninzima, ali kad bismo išli stalno ujutro u školu lakše bi bilo uhvatiti ritam. Valentina Livojević Sviđa mi se ta ideja.popodne bismo imali više vremena za učenje i za sebe, ali teško je svako jutro dizati se tako rano. Sviđa mi se što smo jedan tjedan ujutro, a jedan popodne na nastavi jer se onda veselim dugim vikendima, ali kad smo u petak popodne u školi, a u ponedjeljak ujutro, ništa ne stignem napraviti. Ovako bismo mogli i petkom izlaziti. Marija Jurković Pa to mi je super jer kad imamo popodne školu, dugo spavam pa ne stignem ništa napraviti i nekako mi je dan rascjepkan. U redu je što bismo popodne imali više vremena za slobodne 7 aktivnosti ili pak za spavanje. Ali u tom slučaju bismo trebali imati samo 6 sati da se možemo popodne i naspavati. Filip Bacan Ta je ideja totalno glupa jer inače jedva dočekam popodnevnu smjenu da se mogu naspavati. Ako bismo imali školu samo ujutro, to bi bilo moguće samo vikendom, a s obzirom na izbornu nastavu koja se održava subotom, i to je upitno. Ako već moramo biti u jednoj smjeni, onda bolje da to bude popodnevna. Tin Jurjević Ma može Više volim kad smo u školi ujutro, pogotovo petkom, jer onda imamo cijelo popodne i još vikend pred sobom. Ionako prvih nekoliko sati u školi prespavam pa mi je svejedno. A popodne onda imamo vremena za neke druge aktivnosti, a ne samo za školu. Sviđa mi se ta ideja i mislim da bi se trebala uvesti jedna smjena što prije. Glasam za to! Igor Jovica Ta mi se ideja nikako ne sviđa jer ne volim ustajati rano ujutro i uopće ne funkcioniram ako se ne naspavam. A kako sam putnik, moram ustati već u pola šest kako bih stigla na vlak. Više mi se sviđa ovako, malo popodne, malo ujutro. Sabina Frketić

8 VIJESTI GONG-OVO PREDAVANJE MATURANTIMA Četvrtog listopada u Gimnaziji Karlovac udruga GONG (Građani organizirano nadgledaju glasanje) održala je predavanje od 45 minuta maturantima. Kristina i Tomislav, članovi GONG-a, pričali su o izborima. Kako smo u izbornoj godini i većina maturanata je punoljetna, osvrnuli su se na pitanja što uopće znači biti punoljetan te kako izgleda sam proces izbora. Kako je učenicima kao osamnaestogodišnjacima sve to ipak PAMETNA PLOČA I naša škola našla se na popisu 50-ak škola diljem zemlje u kojima su instalirane takozvane pametne ploče. Ona je smještena u multimedijalnoj učionici br. 27, a njome se mogu koristiti svi učenici zajedno s profesorima. Povezana s računalom, pametna ploča upravlja brojnim aplikacijama te interaktivnim CD ima pa će škole moći ŽUPANIJSKI SAVJET MLADIH Kako se mi mladi danas nosimo sa sve više problema i poteškoća, država nam je odlučila pomoći. U svakoj županiji, pa tako i u našoj, osnovan je Savjet mladih koji će se zalagati za poboljšanje uvjeta u kojima mladi danas rade, žive i borave. Organizirajući tribine, radionice i forume te surađujući sa svim školama, Veleučilištem i s ostalim udrugama ili organizacijama mladih bilo kojeg tipa, Savjet će uvijek biti aktivan i budnim će okom paziti na svaki «mladi» korak. Određenim sredstvima koje je Županija izdvojila za rad ovog savjeta pokrenut će se razna predavanja, okupljanja i slične aktivnosti kojima bi se tinejnovo, predavanje je bilo nadasve korisno i zanimljivo. Uz to maturanti su saznali i odgovore na pitanja poput: koje vrste izbora imamo, koji su oblici političkog sudjelovanja i aktiviranja građana, što je referendum, itd. Većina tih pitanja postavljena je i njima, a tu su pokazali zavidno znanje o politici i državi te time dokazali da su odgovorni i aktivni građani. Martina Mihalić koristiti obrazovni softver koji će Ministarstvo kupiti za na- stavu iz matematike i fizike, potom i za ostale predmete. Kako jedna ploča stoji između 30 i 50 tisuća kuna, ovim putem još jednom upozoravamo učenike da se pažljivo koriste njome jer ona je tu kako bi nam svima olakšala učenje, uvela malo dinamike i zanimljivosti u nastavu. Samo ne znam koliko je možemo nadmašiti u pameti Petra Nikolovska džerima pokazali pravi putovi, dalje od ovisnost i nezdravog života. Našu školu kao članica Savjeta zastupa učenica Petra Nikolovska iz 3. b razreda, dok učenica 4. c razreda Darija Herak predstavlja Gimnastički klub Mladost. Ako imate bilo kakvo pitanje, nerješiv problem ili, pak, ideju kako olakšati Savjetu ovaj zahtjevan posao koji im je dan na povjerenje, slobodno im se obratite. Također, nešto više možete saznati i na internetskoj stranici županije: M.N. 8

9 IZ NAŠEG GRADA REKONSTRUKCIJA GRADSKE KNJIŽNICE Nakon više od godinu dana dogradnje i rekonstrukcije, 15. listopada održano je svečano otvaranje Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić. Tom manifestacijom u Karlovcu je ujedno obilježen i početak Mjeseca hrvatske knjige. Posljednja faza dogradnje trajala je nešto više od godinu dana i vrijedna je 19 milijuna kuna, što su najvećim dijelom financirali Grad Karlovac i Ministarstvo kulture. Knjižnica bi sada trebala imati znatno više prostora i sadržaja nego prije. Novi nadograđeni prostor ima površinu 2000 kvadratnih metara i nudi brojne nove mogućnosti te sadržaje. Informativno-posudbeni prostor je produžen, a u prizemlju se nalazi multimedijalna dvorana za promocije i priredbe. Dječji i Glazbeni odjel su također prošireni, a na drugom katu smješten je Zavičajni odjel sa Spomen sobom posvećenom Stjepanu i Slavku Mihaliću. Također valja napomenuti da je novouređeni dio knjižnice jedan od najbolje prilagođenih prostora javnih ustanova osobama s invaliditetom, osobito onima u invalidskim kolicima, u Karlovcu, pa i u županiji! U sklopu knjižnice nalazi se i kafić, pa ako već niste knjiški moljci, navratite barem popiti kavu i razgledati staru knjižnicu u novom prekrasnom ruhu. Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige, posvećen književnici i novinarki Mariji Jurić Zagorki, počeo je 15. listopada otvorenjem novih prostora Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu, a završio 15. studenoga otvaranjem Knjižnice i čitaonice u Babinoj Gredi. U Mjesecu hrvatske knjige 22. listopada u Iloku je također otvoren novi prostori Gradske knjižnice i čitaonice. U okviru te manifestacije održani su i stručni skupovi te nacionalni kviz za poticanje čitanja kod djece. Od 7. do 11. studenoga na Interliberu su organizirane pokazne radionice za mlade novinare. Nacionalni kviz za poticanje čitanja provodi se u Hrvatskoj putem mreža narodnih i školskih knjižnica već više od deset godina tijekom Mjeseca hrvatske knjige. U kvizu sudjeluju i djeca iz dijaspore, a ovogodišnji kviz, naslovljen Za svijet dostojan djeteta, održava se u čast stogodišnjice rođenja švedske književnice Astrid Lindgren. Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo kulture RH. Upitali smo neke gimnazijalce što misle o čitanju u slobodno vrijeme Čitam redovito u slobodno vrijeme, i to poprilično raznovrsno. Preferiram to više od lektire, koja mi nije zanimljiva, a knjižnicu posjećujem često. Pa ono, mislim da je to super ultra, mega, kul... ali nikad ne nađem vremena. Pa ovako, uglavnom čitam samo stvari koje su predviđene za lektiru, tj. obavezne, i smatram da knjige koje su obavezne nisu toliko zabavne te da nam ubijaju volju za čitanjem. Mislim da bi sadržaj obaveznih knjiga trebao biti puno atraktivniji i zanimljiviji od ponuđenog. Martina Mihalić 9

10 VIJESTI RUSKI CARSKI BALET Nakon toliko uzbuđenja zbog gostovanja Ruskog carskog baleta u Karlovcu, napokon smo i to doživjeli. Naime, u petak 16. listopada u Školsko-sportskoj dvorani, najveće zvijezde svjetskog baleta - Bolshoia, izvele su dvije plesno-baletne priče, Carmen i Bolero. Ruski carski balet sastoji se od 45 umjetnika, među kojima se nalaze i oni koji su na popisu zaslužnih narodnih umjetnika Rusije. Balet je vidjelo više od 2500 posjetitelja, a tom brojkom smo dokazali da smo grad koji nije izgubio želju za kulturnim uzdizanjem. Plesači nas nisu ni najmanje razočarali. NEOBIČAN POSJET Kao dobri domaćini nismo mogli odbiti molbu gospodina Inouea Naoyae koji je izrazio veliku želju da posjeti našu školu. Upravo se ovaj umirovljeni japanski profesor i ravnatelj 4. listopada pojavio na vratima naše Gimnazije. Ravnatelj Mandić ga je ugostio i pokazao mu prostore naše škole, a simpatični je Japanac bio oduševljen apsolutno svime. U kratkom razgovoru otkrio nam je da putujući Europom želi saznati što je moguće više o načinu školovanja u njoj, pa je tako došao i u našu malu zemlju. Uspoređuje načine ocjenjivanja, profesore, ali i učenike. Promatra sve što čini jednu školu - predmete, slobodne aktivnosti, hobije. Kako je Gimnazija Karlovac jedina škola u Hrvatskoj koju je posjetio, to je bila iznimna čast. Pohvalio je Fantastičnom koreografijom te dosad neviđenom plesnom umjetnošću napravili su pravi show kakav se rijetko viđa u Karlovcu. Organizator gostovanja moskovskog Ruskog carskog baleta je karlovačko Gradsko kazalište Zorin dom, pokrovitelj je Grad Karlovac, a sponzor Karlovačka banka. Naš grad je samo dio turneje po Hrvatskoj, a osim kod nas, nastupit će još i u Osijeku, Čakovcu, Poreču i Rijeci. Ansambl je pod pokroviteljstvom Europskog parlamenta osnovan godine, a osnovali su ga Gedeminas Taranda, umjetnički direktor Ansambla i član Bolshoi teatra, i Nikolaj Anokhina na inicijativu primabalerine Maje Plisetzkaye, koja je počasna predsjednica Ansambla. Martina Mihalić naše učenike te njihov optimizam istaknuo kao specifičnost naspram ostalih zemalja. Istaknuo je da su japanski učenici vrlo marljivi, ali ne i toliko optimistični, jer imaju puno više obaveza i opterećenja od nas. Dvije stvari su ga poprilično iznenadile. Jedna je mladost našeg ravnatelja, a druga je činjenica kako su mali naši razredi. Naime, u Japanu ima minimalno 40 učenika po razredu, a mi jedva napunimo naših 30 stolica. Također je pohvalio dobar odnos između profesora i učenika. Uz našu školu posjetio je još i Marseille u Francuskoj, Barcelonu u Španjolskoj te Portugal. Nadam se da će u našu školu doći još mnogi ljudi poput g. Inoue kako bi zajedno pronašli najbolji način za obrazovanje budućih naraštaja. Arigato!=) Sara Al Hamad 10

11 FOTOSEKCIJA Školska fotosekcija, koju vodi profesor Josip Mikšić, i ove je godine vrlo aktivna. Kao i svake godine, uz stalne članove pridružili su im se i mnogi novi. Fotosekcija postoji već više od 10 godina, ali uvijek je svježa i puna novina. Iako su se u zadnjih nekoliko godina održale samo tri izložbe radova, članovi su puni entuzijazma i novih ideja. Fotosekciju uz profesora Mikšića vode i učenice Ana Grubešić (4.d) i Marina Salopek (4.c), koje svojim iskustvom i svojim znanjem mnogo pridonose boljim rezultatima i većem stvaralaštvu grupe. Najvažnije je odabrati dobru temu koju će članovi prihvatiti i na temelju toga fotografirati. Vrlo je važno da fotografija ima tzv. umjetnički štih te da se po tome razlikuje od drugih. Svaka fotografija govori nešto sama za sebe. U svakom se životnom trenutku nešto može vidjeti i fotografskim objektivom ovjekovječiti. Iako su fotografije kojima je ostvaren taj cilj dosta rijetke, uz malo truda i drugačiji pristup samom cilju, moguće ih je ostvariti. Premda većina članova fotosekcije koristi digitalne fotoaparate, najbolje fotografije su snimljene upravo klasičnim foto-aparatom. Bez obzira na posebnosti digitalnih fotoaparata, klasični još uvijek imaju prednost u umjetničkom izražavanju, možda upravo zbog toga što nemaju toliko mogućnosti kao digitalni. Gimnazijska fotosekcija zna surađivati s drugim profesionalnim fotografima i često odlaziti na razna događanja srodna tomu razne izložbe fotografija u Zagrebu i u ostalim okolnim gradovima, a nekoliko puta su bili i na modnoj reviji Cro-à-Porter. Gimnazijska fotosekcija često surađuje s novinama i s drugim medijima (karlovački Kameleon, školski list Zora), a fotografije sekcije često se izložene u karlovačkoj Knjižnici za mlade. Uratci su zamijećeni, a znaju biti i nagrađeni (Tajana Nikolić za Ruku, Magdalena Magličić za Psa i čovjeka). Posljednja izložba fotosekcije održana je prošle godine u gimnazijskoj galeriji, a tema je bila Karlovac nekad i danas. Izložba je bila veoma posjećena, a također je doživjela velik uspjeh i privukla mnoge zainteresirane iz cijeloga grada. Teme dosadašnjih izložbi su bile razne ljubav, priroda, životinje, rano jutro u gradu, ljudi... Sljedeća tema još nije u potpunosti određena, no jedna od mogućih jest Ljudi s ulice, a trebala bi obuhvatiti trenutak kretnje i misli ili, jednostavno, našu svakodnevicu. Lea Ribić 11

12 VIJEĆE BIVŠIH UČENIKA A ŠTA DA RADIM??????!!!!!!!!! Svi ćete vi, dragi naši gimnazijalci, završiti gimnaziju i ostaviti srednju školu iza sebe. Nakon toga slijedi odluka o budućnosti - morate izabrati svoj put... Možda vam to sad zvuči previše napuhano, ali je istinito. Realno gledajući, danas je itekako važno imati diplomu. Fakultetski obrazovanih građana ima samo 8% u RH, pa možemo pretpostaviti da potreba za njima raste. Vi ste se upisom u gimnaziju, recimo predbilježili da ćete upisati neki od fakulteta (tu priču već dobro znate i sami). Zato, samo za vas postoji Vijeće bivših gimnazijalaca! Naše Vijeće je relativno mlado, zasad je tek jedna godina timskog rada iza nas. Maturantima smo željeli pomoći tako da im prenesemo svoja fakultetska iskustva. Pitate se koja je svrha svega?! Ako barem jednoj osobi pomognemo da ne upiše krivi fakultet i potrati godine studiranja uzalud uspjeli smo. Zapravo, nadamo se da ćemo pomoći svima u odabiru fakulteta, jer ove će godine naša aktivnost u Gimnaziji biti još kvalitetnija. Moramo vam dati do znanja da postojimo, da smo korisni u svakom pogledu. Možete očekivati prezentacije fakulteta, ankete, vodič za maturante... Ono što je još bitno istaknuti jest da su nam se pridružili bivši maturanti, sada studenti prve godine. Prema tome, dobit ćete najnovije informacije o željenom fakultetu iz prve ruke. I posebno, dragi maturanti, vremena je još malo, iako se to vama tako ne čini! Vrijeme će proletjeti, krenut će pripreme za prijamne ispite, maturalni rad, matura, a uz to ćete morati učiti za testove i ispitivanja. Nemojte da vam se dogodi da tijekom toga ne razmislite koji fakultet želite upisati (jer to nije mala stvar). Stoga izaberite ono što želite raditi i nemojte odabir prepustiti roditeljima i rodbini. Nije baš bajno imati cijeli život posao u struci ako vas ne zadovoljava. Mi smo na raspolaganju, vama, budućim pravnicima, liječnicima, profesorima, ekonomistima, arhitektima, itd. Drago nam je što možemo izvijestiti da odnedavno Vijeće bivših učenika Gimnazije Karlovac ima vlastitu internetsku stranicu. Stranica je stvarno korisna, pogotovo maturantima pri odabiru željenog fakulteta. Naši bivši maturanti navode dobre i loše strane pojedinih fakulteta, čime olakšavaju izbor budućim studentima. Na stranici možete napisati (anonimno) svoje kritike, pohvale i prijedloge radu Gimnazije koje bivši gimnazijalci nose izravno našem ravnatelju Damiru Mandiću, a objavljivat će se i njegovi odgovori. OSOBNA ISKAZNICA Vijeće bivših gimnazijalaca osnovano: 26. svibnja članovi: bivši gimnazijalci (čitaj: ambiciozni mladi ljudi) malo hvalisanja location: (obavezno nas posjetite jer nudimo: internetski poštanski sandučić za ravnatelja, on-line vodič za buduće studente) cilj: ako pročitaš članak, saznat ćeš *ostali podaci su nedostupni, jednostavno moraš pročitati članak I što reći? Ukoliko između devete i desete nedjeljne kave uhvatite nešto vremena, svakako upišite i pogledajte što vam bivši članovi naše žute zgrade imaju za reći. Lidija Graho 12

13 PROFESORI POD POVEĆALOM UMJETNOST = NAČIN ŽIVOTA Srednjoškolsko razdoblje je, kao što mnogi kažu, najljepše razdoblje života. Profesorica Vesna Moravek-Vuković odgovorila je na nekoliko pitanja o tome kakva je ona bila kao gimnazijalka... KOJU STE SREDNJU ŠKOLU POHAĐALI? V. gimnaziju u Zagrebu, prirodoslovno-matematički smjer, i Srednju glazbenu školu «Blagoje Bersa» u Zagrebu. KOJI VAM JE BIO NAJBOLJI PREDMET? Hrvatski jezik i književnost (jer otvara prozor u život). KOJI VAM JE BIO NAJGORI PREDMET? Nacrtna geometrija. Nekad je bio u matematičkom usmjerenju. Predmet je u redu, ali ne i moj osjećaj za prostornost, koji mi je zadavao probleme. GDJE STE OBIČNO SJEDILI? Na stolcu. Treća klupa u srednjem redu. KOJIM STE SE PREPISIVAČKIM METODAMA KORISTILI? Trik pitanje. Navođenje na tanak led Prepisivanje nije u redu. Što znaš, znaš. Patent zaštićen. KAKAV VAM JE BIO RAZRED? Odličan marljiv i ambiciozan, a istovremeno sklon zafrkanciji. Većina nas se družila i izvan nastave zajednički smo slavili rođendane i Nove godine, išli u kazalište, a vikendom na izlete u vikendice. Često je s nama bio i naš razrednik Dado. Obnovili smo izlaženje školskog lista i organizirali plesne večeri u školi. KAKVU STE VRSTU GLAZBE SLUŠALI? Od četvrte godine života imala sam privatnog učitelja glazbe, a onda su me upisali u glazbenu školu pa sam, otkad znam za sebe, slušala klasičnu glazbu. U gimnaziji sam slušala Beatlese, Boba Dylana, Cata Stevensa, Janis Joplin, Santanu, Elvisa Presleyja (i danas ga obavezno slušam za vrijeme vožnje u autu), Platterse i crnačku duhovnu glazbu, a od domaćih mi je bio omiljen jedan krasan duet iz Dubrovnika zvali su se Srđan i Buco. ČIME STE SE BAVILI U SLOBODNO VRIJEME? Nisam baš imala slobodnog vremena u smislu razbibrige. Išla sam istovremeno u dvije škole, uz gimnaziju i u srednju glazbenu školu, a na kraju 3. razreda gimnazije položila sam prijamni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Istovre- meno sam bila maturant u gimnaziji i student prve godine. Obje redovno i učenik i student, nikakvo hospitiranje. Znalo je dnevno biti i po 13 sati nastave, uključujući i subotu. Nakon toga još vježbanje instrumenta. Još se čudim kako mi je to uspijevalo. GDJE STE IZLAZILI? U rijetkim sam slobodnim trenutcima, sjećam se, išla zimi na klizanje na Šalatu, sakupljala salvete, značke i poštanske marke, čitala lektiru i pisala pjesme. Nakon mature sam počela svirati južnoameričku glazbu u sastavu Tampu Machay (kasnije preimenovan u Ayylu.) Izlazak je bio subotom navečer najprije na špicu (Trg bana Jelačića), a onda u disko Saloon na Tuškancu ili u Corso u Gundulićevoj, ljeti otvoreni disko u Varšavskoj ulici. KAKAV VAM JE BIO MATURALAC? Dug i naporan, lud i nezaboravan. Devet dana busom po Bugarskoj (Sofi ja i Zlatni Pijesci na Crnom moru), još mi sad iz kovčega ispada pijesak s plaže. POSTOJI LI NEKA ANDEGDOTA IZ SREDNJE KOJE SE ČESTO SJETITE S OSMIJEHOM? Postoji. Primjerice kada su me dečki (to je bio čudan čin čiste ljubavi ) bacili u odjeći u ono isto Crno more iz prethodnog odgovora, pa sam se mokra vozila još dva sata do odredišta. Dijagnoza angina, terapija 7 dana antibiotika. Sve je oprošteno jer sam znala da dečke pubertet malo kasnije lupi. KOJIM BISTE EPITETIMA OPISALI TO RAZDO- BLJE SVOG ŽIVOTA? Stresno (zaradila sam žučne kamence), istovremeno veselo, zabavno, luckasto, a kako je to vrijeme mladosti ipak je najljepše razdoblje života. Ljepše od toga je samo biti mama. ŠTO VAM JE TADA BILO NAJ- VAŽNIJE U ŽIVOTU? Istražiti granice izdržljivosti. ČIME STE SE HTJELI BAVITI DALJE U ŽIVOTU? Sve dok nisam položila prijamni na Akademiji, namjeravala sam studirati medicinu. Opsesivno volim pomagati ljudima, a medicina je i obiteljska tradicija. Onda sam se predomislila i okrenula umjetnosti. Njome se ne baviš, to je način života. Martina Mihalić 13

14 PREDSTAVLJANJE FAKULTETA Kako mnoge gimnazijalce muči pitanje koji fakultet odabrati, u ovom broju Zore predstavljamo vam američki koledž u Dubrovniku za koji su mnogi od vas vjerojatno čuli. Naša bivša gimnazijalka Ksenija Sanković koja ga pohađa odgovorila je na nekoliko pitanja koja bi mogla zanimati maturante, ali i mnoge druge O KAKVOM SE FA- KULTETU UOPĆE RADI I ZA ŠTO TE ON PRIPREMA? Puno ime ovog fakulteta je American College of Management and Technology, odnosno, na hrvatskom, Američka visoka škola za menadžment i tehnologiju s pravom javnosti. Sve je na engleskom jeziku, a i većina profesora su Amerikanci. Naime, ovaj fakultet je dio RIT-a (Rochester Institute of Technology) iz New Yorka, koji pohađa oko studenata. Godina se sastoji od 4 semestra, svaki traje 10 tjedana, plus završni ispiti nakon svakog semestra. U ljetnom semestru nema predavanja, već imamo praksu. Trebamo odraditi tih 10 tjedana u nekoj od tvrtki, hotela ili slično (poslije treće godine praksa traje dvostruko dulje, nema jesenskog semestra). Mnogi studenti rade u Coca Coli, Generalturistu, Zagrebačkoj pivovari, Agrokoru, bankama i u mnogim drugim poznatim tvrtkama, a velik dio odlazi i u Ameriku. Predmeti su međusobno različiti, ja bih rekla da je to proširena gimnazija. Zašto? Jer imamo i psihologiju, sociologiju, zaštitu okoliša, matematiku i sl., ali, naravno, tu su i stručni predmeti: upravljanje hotelom, mikroekonomija, globalni standardi i mnogi drugi. Posjetite stranicu tamo sve piše. Radi se prema američkom načinu ocjenjivanja, ali je usklađeno s Bolonjskim procesom. Još se pregovara o uvođenju pete godine kao postdiplomske. Ovo je jedina ustanova u Hrvatskoj koja dodjeljuje dvije diplome američku i hrvatsku, a to su nakon druge godine Associate in Applied Science in Hospitality and Service Management, te nakon četvrte godine Bachelor of Science in Hospitality and Service Management. Nakon druge godine student se 14 odlučuje za ono što želi usavršiti - malo poduzetništvo ili ljudske resurse. Dakle, priprema te za karijeru u suvremenom poslovnom svijetu. Jedan dio ljudi pokrene vlastiti posao, a ostali imaju širok spektar mogućnosti zaposlenja od PR-a do menadžera svih vrsta. Treba uzeti u obzir da nakon završene 4 godine studija osoba ima 40 tjedana radnog iskustva, što je oko godinu dana (pogledajte oglase za posao, ne znam da ćete naći neki u kojem se ne traži minimalno 1-2 godine radnog iskustva), te mnoštvo kontakata s poslovnim ljudima. ZAŠTO SI SE OD- LUČILA ZA TAJ FAKULTET, I TO JOŠ U DUBROV- NIKU? Ja sam oduvijek htjela raditi s ljudima, biti menadžer, a obožavam engleski, što manje učiti iz golemih knjiga, već putem praktičnog rada, te je ovaj fakultet savršena kombinacija. Bilo mi je teško odlučiti upravo zbog toga što je taj fakultet tako daleko od Karlovca (prijatelji mi kažu da sam tako mogla otići i do Beča, jer je zračna udaljenost tu negdje). Najteže mi je bilo odvajanje od obitelji i od moga društva, ali postoje mobiteli, internet, a dosad sam uspjela i dolaziti kući bar jednom mjesečno. Svatko na fakultetu stvori neko novo društvo, ali mislim da se na ovaj način najbolje vidi tko su ti pravi prijatelji. Dubrovnik je prekrasan grad, dvostruko manji od Karlovca, miran, nema stresa kao u Zagrebu i stvarno uživam u njemu. Velik utjecaj na moju odluku imala je činjenica da se diplomanti s ovog studija zaposle maksimalno u roku mjesec dana nakon završetka, a većina ima siguran posao i puno prije, ako se iskaže na praksi. SVIĐA LI TI SE NAČIN NA KOJI RADITE NA FAKULTETU? Da. Svaki semestar ima 4-6 predmeta te si sami oblikujemo raspored predavanja. Jedino je informatika u prvom semestru u 8 ujutro, inače ni jedno predavanje nije prije 10 sati, tako da se može i naspavati. Sva predavanja su u blok satovima. Kako je ovo uz menadžment i fakultet tehnologije, uvijek nas uče

15 PREDSTAVLJANJE FAKULTETA kako uz pomoć tehnologije što jednostavnije odraditi potrebno. Bez kompjutera se ne može. Samo za primjer, sad smo iz matematike učili matrice, ali tako da nam je profesor pokazao raditi ručno, što je trajalo 45 min. (bez pretjerivanja, pitajte bilo koga na ekonomiji, imaju noćne more od te matematike), te smo onda riješili zadatke pomoću grafi čkog kalkulatora, što traje manje od minute (opet pitajte ekonomista smije li koristiti formule i grafički kalkulator). Puno se vježba za testove i nema iznenađenja na ispitu, stvarno je sve iz gradiva koje smo radili. Mogu reći da nema puno stresa, sve ide po rasporedu. Predavanja su zanimljiva, tako se gledaju i fi lmovi, npr. grupa koja je imala sociologiju gledala je Foresta Gumpa i analizirala ga, a ja sam na predmetu o prodaji gledala Što žene vole (samo dio) i Boiler Room, te smo na primjerima učili osnove prodaje. Ima puno praktičnog rada. Tako sam u ovom semestru imala zadatak odraditi istraživački rad o Burmi i prezentaciju o putovanju i turizmu. Moram naglasiti da se svi projekti rade u grupama od dvoje do četvero ljudi. Dolaze nam i gosti predavači, tako da možemo pitati sve što nas zanima o poslu i praksi te dobiti informacije iz prve ruke. Imam dosta slobodnog vremena za sve što poželim, pa sam tako još nevezano za faks upisala i tečaj ruskog jezika. KOJE SU PRED- NOSTI PRIVAT- NOG FAKULTE- 15 TA U ODNOSU NA DRŽAVNA SVEUČILIŠTA? Tu su stvarno svi usmjereni na studenta. Školarina je velika u usporedbi s onom na državnom sveučilištu, ali taj novac je opravdan. Uvijek slušam priče o tome kako su na našim fakultetima teški ispiti, ali ako imaš dobre radne navike, na ovom faksu se uspijeva bez ikakvih problema. Mislim da svaka osoba iz naše gimnazije može prolaziti ovaj fakultet s čistom peticom. Profesori imaju obavezu četiri dana u tjednu biti po dva sata u svom uredu samo za konzultacije. Naime, na ovom fakultetu postoji mogućnost da se predmet povuče, i to do 8. tjedna semestra (koji traje 10 tjedana!) ako nekom stvarno ne ide neki predmet, a to je najbezbolniji način jer ga ne pada. Jedino što ga onda treba ponovno platiti. Na mom fakultetu svaki student ima svoju adresu te posebno korisničko ime, te u svako doba ima putem interneta uvid u svoje ocjene. Profesori također stavljaju i materijale s predavanja na internet. Manje su grupe, ljudi po predavanju, i profesori zapamte svakog ponaosob. BI LI PREPORUČILA NAŠIM GIMNAZIJALCI- MA DA KRENU ISTIM STOPAMA? Naravno! Tko god još uvijek nije siguran što bi radio u životu, tamo ima priliku dobiti još više znanja ne samo općeg nego i stručnog te pred sobom ima beskrajan niz s gotovo stopostotnom sigurnošću zaposlenja odmah nakon diplomiranja upravo zbog prakse. Na prijemnom ispitu su samo matematika prvog i drugog razreda gimnazije i engleski, te intervju s jednim profesorom.upoznat ćete puno novih ljudi ne samo iz Hrvatske već i iz Kanade, Amerike, Australije, Švedske, svih balkanskih zemalja, pa čak i iz Koreje, Ekvadora, itd. Tko god je zainteresiran, neka mi se slobodno javi da mu ispričam sve što ga zanima, jer ima još puno zanimljivih stvari koje bih mogla spomenuti!:)

16 PAUČINA Listajući stare Zore u knjižnici, naišli smo na neke zaista zanimljive članke. Gotovo da nismo mogli vjerovati da su učenici osamdesetih godina imali toliku slobodu pisanja, tako da od ovog broja uvodimo novu rubriku, Paučinu. Moći ćete pročitati razne tekstove, zanimljivosti te opise događaja koji su za njih tada predstavljali totalni tabu. U ovom broju pročitajte kako su se učenici nosili s još uvijek neriješenim problemom prostorije za pušenje te kako su se provodili na maturalnom putovanju. Uživajte! Naslovnica Zore iz 1985./86. godine 16

17 PAUČINA 17

18 KOLUMNA SA 16 ZA ILI PROTIV? Nelogičnost američkog zakona jasno je vidljiva u činjenici da mladi sa šesnaest godina mogu voziti automobil, s osamnaest godina mogu se ići boriti u Irak, a tek s dvadeset i jednom kupiti alkohol u trgovinama. Kod nas je situacija malo drugačija. Kad napunimo osamnaest «dopušteno» nam je sve možemo izdvojiti kuna za vozački ispit (koliko će sada stajati), kupiti cigarete i alkohol, udati se ili oženiti i imati onu najveću građansku čast - glasovati. No, naši dragi političari su došli na ideju da se ta dobna granica glasovanja spusti na šesnaest godina. Ono što tinejdžeri od 18 i 19 godina, naši punoljetni građani, kažu za glasovanje jest najčešće nešto tipa: «Ma neću ti ja glasovati, ne razumijem se u politiku. Ionako mi je svejedno» Zašto je ljudima svejedno tko vlada, ne znam. No činjenica jest da politika nije baš svima jasan pojam. To se odnosi na starije osobe, a kako bi tek balavcu od 16 godina (bez uvrede ) bilo jasno što znači glasovati. Uz školu, poneki hobi i dva tri najbolja prijatelja, šesnaestogodišnjaci nemaju vremena za razmišljanje o kampanji, boljim mogućnostima razvoja vanjskih poslova ili pak o suradnji s Europskom unijom. Dnevnik zaobilaze u širokom luku, u novinama čitaju viceve i tračeve iz Hollywooda, na radiju slušaju hitove i usavršavaju svoju glazbenu karijeru, i kako bi onda politika došla do njih? Adolescenti su u toj dobi pod velikim utjecajem društva i okoline, ali i roditelja, pa je moguće da tako donesena odluka o glasovanju nije njihov produkt. Još uvijek ovise o mjesečnom džeparcu, mogu biti vani do ponoći i glavna briga im je upis na faks, tako da odabir stranke koja će voditi državu za njih ne predstavlja preveliku ulogu u životu. Ona tada neće utjecati na njihov život, što će možda biti slučaj u budućnosti. Ali do tada, dok ne dođemo do te budućnosti za koju se svi nadamo da je svijetla, valja najprije razmisliti pa onda glasovati. Petra Nikolovska 18

19 FILMSKI FESTIVAL Razdoblje od 7. do 9. rujna u Karlovcu je obilježeno Revijom hrvatskog filmskog i video stvaralaštva mladih. Cijela ceremonija odvijala se u našem najdražem Zorin domu. Nakon mjeseci intenzivnih priprema film je napokon uspješno spremljen u bocu. Prvi dan samog festivala bio je obilježen filmom Armin, mladoga Armina Omerovića, koji je ujedno i zbog toga stigao u Karlovac u pratnji svoga oca, izvanrednoga Emira Hadžihafizbegovića. Oduševljen svojim uspjehom, Armin je izjavio kako grada Norderstadta i ruskog St. Petersburga. Osamnaest učenika iz dva grada i dvije zemlje, koji se nikada prije nisu bavili filmom, osmislili su, snimili i montirali dugometražnu priču o razmjeni učenika i njihovim iskustvima u druženju s vršnjacima iz drugačijeg kulturološkog okruženja. Snimljeni je materijal objedinila berlinska redateljica Tanja Brzaković. Film je prikazan kao svojevrsna najava iduće revije u Karlovcu, koja bi trebala imati međunarodni karakter. Kraj večeri obilježen je nastupom grupe Wanted, koji je svojom dobrom svirkom razveselila posjetioce Revije. Tijekom dana u Knjižnici za mlade australski majstori Ben Ferris i James Barahamos održali su tečaj o filmu od samo jednog kadra. Učenici su bili oduševljeni zadatkom, kao i učitelji njihovom glumom, engleskim izražajem i entuzijazmom. Treći dan bio je trenutak dodjele grand prix-a iliti glavne nagrade. Ocjenjivački sud, koji su činili Leon Lučev, Vedran Šamanović, Arsen Ostojić, Vjekoslav Živković i Majda Rijavec, imao je najteži zadatak. Na njima je bilo da odluče koje će nagrade kome pripasti. Mnogi filmovi su se istaknuli i bili pohvaljeni, i čak dvije nagrade (publike i žirija) otišle su filmu Večera, koji je dočekan brojnim ovacijama. Najboljim filmom Revije proglašen je Čovjek koji je smrskao kip, djelo foto-kino-video kluba Zaprešić. Autorica filma je 18-ogodišnja Justina Kosir, a voditelji samog projekta su Miroslav Klarić i Jadransko Lopatić. Uz grand prix dobili su također i DVD. Ono što dobivaju svi nagrađeni filmovi jest materijalizirani simbol festivala - film u boci! Nadam se da će sljedeće godine doći i svi oni koji su ovogodišnju promociju propustili, jer većina je filmova zbilja jako dobra i isplati se pogledati, a to priznaje i sam Vedran Šamanović riječima: Moji prvi filmovi izgledali su lošije od većine na ovoj reviji! smatra da živi bosanski san te izjavio kako nikada nije dobio kritiku. Na kraju svojeg gostovanja, kad je završio s govorom, Karlovac je bio počašćen čuti uživo njegovu izvedbu pjesme Halida Bešlića, U meni jesen je. Nakon tog opće poznatog filma uslijedile su dvije revijske projekcije, koje su obuhvatile 16 filmova mladih. Drugoga dana održana je projekcija filma Mijenjanje strana (Seiten Wechseln), nastalog koncem godine u koprodukciji srednjoškolaca iz njemačkoga Sara Al Hamad 19

20 MATURALAC 20

21 MATURALAC 21

22 GARDALAND VRIJEME RADNJE: 22. rujan, MJESTO RAD- NJE: ispred karlovačkog Suda LIKOVI: pospana ekipa iz 3. a, 3. c i macho dečki iz 3. e... Zaključak idemo u Garadaland! Toliko iščekivani put u najveći europski zabavni park konačno je stigao. Uz malo naguravanja za prestižnu poziciju zadnjih sjedala u busu, nismo ni primijetili da smo već krenuli. A slijedi nam još samo sedam sati uzbudljive vožnje do Verone. Prolazimo pokraj nebrojivo mnogo vinograda, komentiramo Talijane i Talijanke, i evo nas u Veroni. Kad smo obavili standardno razgledavanje grada (Julijina kuća, Arena), došlo je vrijeme i za uvijek dobri stari shopping! Kao i novac, tako je i vrijeme brzo proletjelo, pa smo krenuli putem hotela San u kojem se nastavila zabava (isprika profesoricama Cigić i Udiljak te vodiču, bili smo malo bučni) Usput posebno izdvajamo našu večeru u hotelu... Pasta, pasta, pasta i za desert karamela. Nakon burne noći ( ) i još malo druženja u autobusu, ugledali smo natpis Gardaland Tada već vidno uzbuđeni, iako umorni od prošle noći u hotelu (hehe), čekamo ulaznice i kartu (da se ne bismo izgubili)! I zabava počinje... (A kad je ono stala?) Oduševljenje i adrenalin frcaju na sve strane! Plavi tornado... Atlantida (mokro :-)).. Slobodni pad, 4D, vulkan, vlak smrti i pregršt ostalih atrakcija...vremena premalo, a puno želja... Bilo je tu svega, od bacanja u vodu na kanuima, do preskakanja redova, slikanja simpatičnih Talijana i namjernog kašnjenja na bus... Jednostavno savršeno! No, sve što je lijepo kratko traje... Nismo sve ni obišli, a već je bilo vrijeme da krenemo natrag u Lijepu našu. Iznemogli i mokri izvaljujemo se u sjedala u busu... Dio ljudi je zaspao, a za neke zabava još nije bila gotova. U jedan sat ujutro već smo bili u Karlovcu. Doživljaji se još i danas prepričavaju...pozdrav veseloj ekipi koja sada nestrpljivo očekuje maturalno putovanje, veliko hvala razrednicama koje su imale puno strpljenja, a onima koji još nisu bili u Italiji, preporučujemo tu destinaciju. Jer je jednostavno SAVRŠENO! Matea Neralić i Maja Karamarković 22

23 KULTURA BILO KUDA, KUD-OM SVUDA Kao višegodišnje članice KUD a Lipovac imale smo prilike proputovati dobar dio Europe, a mnogo putovanja tek slijedi. Naša najnovija avantura je bila Grčka, koju smo posjetile u rujnu. Putovanje je počelo u ranim jutarnjim satima 26. rujna kada se ekipa iz KUD a okupila u Generalskom Stolu i krenula putem juga. Cilj je bio nastupiti na Međunarodnom festivalu folklora koji je tamo bio organiziran. Do našeg odredišta trebala su čitava 24 sata, što je put učinilo zaista napornim. No uz dobro društvo i puno zabave i to vrijeme brzo proleti. Nakon kratkog razgledavanja našeg odredišta, turističkog gradića Pefkohorij, zaključile smo da bolje ne može super uređeno mjesto tik uz more. Veoma su nas lijepo ugostili, ljudi su veoma pristojni i druželjubivi. Nakon zaslužena i krajnje potrebnog odmora za nastup, na njihovom glavnom trgu smo imali priliku pokazati što i kako umijemo. Nastup je prošao bez greške, što je sve razveselio, no ne koliko i vijest da smo osvojili prvo mjesto! Kako nismo znali da je susret natjecateljskog karaktera, još jedan razlog za veselje nikom nije smetao. No, i Grci su nama pokazali kako plešu i sviraju. A i kako kuhaju, jer su nam bili ponuđeni njihovi tradicionalni specijaliteti. Atmosfera je bila toliko opuštena da smo se i same okušale u tim plesnim koracima. Ostatak slobodnog vremena sljedećih nekoliko dana bio nam je ispunjen organiziranim izletima. Popodneva smo provodili kupajući se i sunčajući se na plaži. Kako je more veoma čisto i toplo, morali smo iskoristiti svaki slobodan trenutak da uživamo u njemu. Na kraju susreta organizirana je zabava za sve sudionike Festivala, pa smo se ponovno uz ples i pjesmu rastali od svojih domaćina. Na putu kući svratili smo u Makedoniju da pozdravimo naše dobre prijatelje iz tamošnjeg KUD-a s kojima se družimo i nastupamo već dvije godine. No, kako se kaže: Kod kuće je najljepše, tako je i svima srce poskočilo kad smo stupili na domaći teritorij. Sveukupan dojam o Grčkoj je odličan i nadamo se da će nam se uskoro pružiti prilika da ih posjetimo. 23

24 ŠKOLA LJUDSKIH PRAVA - CRES Što se, ustvari, podrazumijeva pod pojmom ljudska prava? Svi pričaju o tome, a tko to uopće može definirati? Ovog ljeta posjetila sam radionicu na kojoj su nas pobliže upoznali s tom temom Od 27. lipnja do 6. srpnja u hotelu Kimen na Cresu održana je 15. škola ljudskih prava za mlade. U organizaciji HHO-a dvadeset srednjoškolaca iz različitih dijelova zemlje deset je dana učilo o promjenama potrebnim za bolje sutra. Prvoga dana predavanje je održao Žarko Puhovski, bivši predsjednik HHO-a, uvodeći nas u samu problematiku ljudskih prava. Idućeg dana je bilo govora o raznim stereotipima i predrasudama koje svi imamo, samo su kod nekih više, a kod drugih manje izražene. Kasnije toga dana, gospođa Sanja Sarnavka, tzv. the BaBa (iz udruge B.a.b.e.), održala je predavanje o pravima žena. Sudionici su se također morali opredijeliti za jednu od radionica: aktivizam u praksi ili forum kazalište. Akrivistička skupina se više bavila pravima i obvezama koje imamo i načinima pristupanja problemima, dok je u forumu bila odigrana životna situacija u kojoj su prekršena neka ljudska prava. Na nama je bilo da dotičnu situaciju promijenimo, tj. ispravimo, tako da nitko ne bude oštećen. Karakter žrtve smo mogli promijeniti, ali karakter nasilnika ne. Ostatak vremena bio je, u najvećoj mjeri, posvećen Domovinskom ratu i državnim institucijama. Predavanja su održavali ljudi na visokim društvenim položajima poput znanstvenika, sudaca i sl. Također nas je posjetila Diana Ančić, predsjednica udruge Anđeli, koja nam je pokušala predočiti kako žive djeca s invaliditetom. Naime, ta organizacija pomaže majkama djece s invaliditetom tako da zbrinjava djecu na nekoliko sati, dok im roditelji rade. Pritom djeci omogućavaju sve što im je potrebno kako bi se osjećala što bolje i zdravije. Osim samog predavanja imali smo i dosta radionica, među kojima je bila i jedna u kojoj smo morali stvarati idealnu državu, ponajviše kako bismo shvatili da ne postoji institucija bez mane. Svi smo dobili primjer Opće deklaracije o ljudskim pravima, o kojima se nažalost ne govori puno u našem školskom sustavu, što je veliko razočaranje. Smatram da je ta škola odlično iskustvo jer nam omogućuje uvid u stvari iz raznih perspektiva. Nadam se da će se i dalje održavati i na taj način upoznavati buduće naraštaje s problemima koji i dalje traže svoje rješenje, s uvjerenjem da će se oni angažirati i poduzeti nešto u tom smjeru. Sara Al Hamad 24

25 ŠKOLA LJUDSKIH PRAVA - SKOPJE Regionalne škole ljudskih prava za mlade Zapadnog Balkana dio su projekta Norveškog helsinškog odbora (NHC-a) u suradnji s helsinškim odborima u zemljama Zapadnog Balkana. Projekt je započeo godine s organizacijom lokalnih škola ljudskih prava za srednjoškolce, što se proširilo i na regionalne škole. Godine nastaju Omladinske grupe u okviru Helsinških odbora u regiji, čiji su članovi polaznici lokalnih škola ljudskih prava. Regionalne škole okupljaju članove omladinskih grupa zemalja regije. Jedan od ciljeva ove, 11. regionalne škole, jest stvoriti dokument koji bi objedinio različita stajališta i metode za ostvarivanje zajednički utvrđene misije i vizije. Naglasak je na individualnim motivima za aktivizam, ali i na unapređenju rada grupa, kao i suradnje u regiji. Drugi cilj je da omladinske grupe predstave svoje aktivnosti i projekte na kojima rade i na kojima planiraju raditi kako bi se, između ostaloga, osigurala i potpora potrebna za daljnje djelovanje. Opći je stav vodstva projekta da nema potrebe za izdvajanjem mladih ljudi zbog njihove dobi. Stoga je naš cilj da i njih uključimo u djelovanje u promjenama u našim društvima kako bi nastavili promociju ljudskih prava, ali ne samo to. Mladi su ti koji nasljeđuju ulogu onih koji će voditi društvo i njegove institucije. Također smatramo da su škole poput ove temeljeni dio rješavanja problema u budućnosti, jer za polaznu osnovu uzimaju uzročnike konflikta. To je izuzetno važno, posebice u postkonfliktnim situacijama poput ove u kojoj se mi trenutno nalazimo, ona predstavlja produženi konflikt (protracted conflict). Osim toga, važno je unaprijediti komunikaciju između mladih u regiji, i to je ono što mi tu činimo. Posebni gost naše škole bila je Mina Skouen, koordinatorica projekta Škola ljudskih prava u NHC-u. Osim toga, ona radi i na projektu u Čečeniji, u kojem također promiče važnost sudjelovanja mladih ljudi u promjenama. Ona kaže da se daljnji planovi za bolju suradnju između država i regija odnose na poboljšanje rada lokalnih i regionalnih škola te omladinskih grupa. Pohvalila je način rada s grupama i istaknula kako je dobro što koordinatori škola i omladinske grupe iz naše regije razmjenjuju informacije. Moglo bi se na kraju reći da je najveća korist tog projekta to što osposobljava mlade za daljnje djelovanje na promociji i zaštiti ljudskih prava. Na taj način svaka akcija koju poduzmu te svaka vrijednost koju postave kao cilj akcije u suštini jest rezultat onoga za što ih je ta škola osposobila. Sara Al Hamad 25

26 INTERVJU BIO JE TO NAJSAVRŠENIJI TJEDAN U MOM ŽIVOTU Vanja Pavlović, učenica 3.c razreda, sudjelovala je na natjecanju Europa u školi, na kojem je osvojila drugo mjesto te nagradno putovanje u Češku. Ispričala nam je kako joj je bilo i što je radila DAKLE, PROVELA SI U ČEŠKOJ TJEDAN DANA. KA- KVI SU TVOJI DOJMOVI SAD KAD POGLEDAŠ DVA MJESECA UNATRAG? I sad, dva mjeseca poslije, dojmovi su jednaki kao i prvog dana nakon dolaska. Sve je apsolutno pozitivno i ponovila bih to u svakoj prilici. Mogla bih reći da je to bio najsavršeniji tjedan u mom životu koji ne bih mjenjala ni za što. KAKO SI SE UOPĆE OD- LUČILA NA SUDJELOVA- NJE NA TOM NATJECA- NJU? Na tom natjecanju sam sudjelovala i prošle (kao i pretprošle godine) i plasirala se vrlo dobro pa sam odlučila pokušati i ove. Naravno da je i prof. Brozović-Novosel odigrala veliku ulogu i rad je urodio plodom. Na državnom nivou sam u literarnom izričaju dobne skupine trećeg i četvrtog razreda srednje škole osvojila drugo mjesto. Nagađanja su bila da je poslano više od trinaest i pol tisuća radova. 26 ODRŽAVAŠ LI KONTAKTE S LJUDIMA KOJE SI UPO- ZNALA U ČEŠKOJ? Da, naravno. Bilo je 26 sudionika sveukupno i s većinom se čujem redovito, ne samo preko mejlova i msv-a, već i mobitela, poruka te tradicionalno pismima. Stekla sam zbilja kvalitetna poznanstva i gotovo sam sigurna da će ona trajati jer su dogovoreni susreti za iduću godinu, kao i ponovni susret cijele grupe. Pozivi, odnosno posjeti u Estoniju, Cipar, Sloveniju, Italiju, Rumunjsku i Maltu već su dogovoreni, a nadam se da će se realizirati u skoro vrijeme. ŠTO TI JE POSEBNO OSTALO U SJEĆA- NJU? Ta konstantna druženja, zezanje Uglavnom ljudi, jer su svi bili toliko različiti i toliko zanimljivi da nam ni u jednom trenutku nije bilo dosadno, što zbog prenatrpanog plana, što zbog avanturističkog duha svakog sudionika. OPIŠI NAM KAKVA JE BILA KONCEPCIJA PUTOVA- NJA. Prvi smo dan nakon upoznavanja i akomodacije u hostelu u dijelu Praga zvanom Klamovka išli na večeru, a onda smo odrađivali prve radionice upoznavanja s češkim tradicionalnim jelima, pjesmama i pićem, te smo ostali budni do kasno u noć. Sljedeći dan smo imali cjelodnevno razgledavanje Praga, a nakon obilaska smo išli na večeru u restoran. Poslije smo imali slobodno vrijeme koje smo utrošili na upoznavanje s praškim noćnim životom. U hostel smo se vratili u kasne noćne sate i bili mrtvi umorni za sutrašnji plan. Bili smo podijeljeni u pet grupa i dobili smo slike poznatih čeških povijesnih ličnosti poput književnika, glazbenika, političara i slično s kojima smo morali otkriti identitet, pravac njihove ulice u Pragu i tako doći do njih samih. Nismo imali apsolutno nikakvu pomoć i snalazili smo se kako god smo znali i umjeli, služeći se metroom, tramvajem, busom, čak smo i pješice tražili određene lokacije gdje su nas dočekali kostimirane povijesne ličnosti i svaka nam je dala dio za konstrukciju vremeplova, koji nas je drugi dan trebao odvesti u grad Vižnov. Bilo je vrlo zabavno i zanimljivo snalaziti se u gradu u kojem smo svi bili prvi put. S projektom smo završili oko 17 sati i onda smo ponovno imali slobodno vrijeme, koje smo utrošili na izlazak i oproštaj s Pragom. U nedjelju u Vižnovu bilo je super, imali smo radionicu izrade maski, igrali smo scrabble u šumi i ostale znanstvenosti, a i Ardspach, grad kamenja preostalog iz ledenog doba oblikovanog u posebne simbole i oblike, bio je jedno od odredišta. Tamo smo se iskušali u profesionalnom planinarenju. Imali smo brojne likovne radionice, proslave rođendana, a i svake

27 INTERVJU večeri smo kampirali uz logorsku vatru, gitare i bubnjeve pjevajući poznate strane stihove. U četvrtak ujutro smo se vratili svi zajedno u Prag zbog organizacije odlaska - tamo su nas organizatori i sudionici ispratili na aerodrome i kolodvore. KAKO SI SE SNAŠLA U STRA- NOJ ZEMLJI BEZ IKOG PO- ZNATOG? Možda u tome i jest bila čar cijelog putovanja. Dolazila sam u sasvim nepoznatu zemlju, sedam dana živjela s ljudima koje sam vidjela prvi put u životu i sve je bilo tako spontano i novo. Prilagodila sam se jako dobro jer sam i sama dosta komunikativna i otvorena pa nije bilo nikakvih problema. Bila sam potpuno neovisna o ikome i osjećala sam se odlično. JE LI SE BILO TEŠKO PRILAGODITI ŽIVOTU S NEPO- ZNATIM LJUDIMA? Ne, nimalo. Prvih dana je bilo u najmanju ruku čudno, ali simpatično. Čudno zbog različitih naglasaka, boljeg ili nešto lošijeg poznavanja engleskog jezika, kultura i normi koje smo zajedno određivali i koje smo nastojali više-manje poštovati. Svi su bili druželjubivi i kolegijalni, spremni za suradnju i dogovor u svakom trenutku te, ono najvažnije, za zezanciju i zabavu iznad svega, tako da nije dolazilo do nikakvih konflikata zbog tih kulturološkoh razlika. I bilo je dosta teško upamtiti svih 26 imena (poput: Tjaša, Tanel, Sjoerd, Malek.) KAKVI SU BILI VODITELJI? Voditelji su bili odlični i stvarno susretljivi. Dva su voditelja bila iz Češke i imali su oko 19 godina, jedna voditeljica je imala 21 godinu, a četvrti voditelj je bio nešto stariji, imao je oko 26 godina i bio je iz Nizozemske. Stvarno su nam dopuštali apsolutno sve i nismo morali sudjelovati ni u čemu što nam se nije svidjelo. Nismo imali određeno vrijeme za radionice ili slobodno vrijeme, jer je sve bilo organizirano prema potrebama ili dogovoru. JESI LI IMALA SLOBODNOG VREMENA I KAKO SI GA PRO- VODILA? Da, ali tog slobodnog vremena je bilo vrlo malo zbog prenatrpanog rasporeda aktivnosti. Svaki dan smo imali nešto slobodnog vremena koje smo provodili na razne načine, od samoinicijativnih posjeta muzeju seksa do ludih noćnih provoda u najvećem europskom disku i hard rock cafeima. Produbljivali smo prijateljstva, sklapali nova, a neki su uživali i u kratkotrajnim romansama. JESI LI NAUČILA ŠTOGOD KO- RISNO I KORISTIŠ LI TO ZNA- NJE DANAS? Da, naravno. Nisam samo naučila mnoštvo toga o Pragu, Vižnovu i Nachodu te o samoj češkoj kulturi, već i o kulturama ostalih 10-ak zemalja iz kojih su dolazili sami sudionici. Naučila sam nešto riječi na estonskom, nizozemskom, rumunjskom, talijanskom, češkom, mnoštvo toga vezano uz piće i hranu svake zemlje. Naučila sam dosta toga i o sebi, poboljšala sam svoje znanje i snalaženje u prostoru te toleranciju prema drugima. Da, to znanje mi neće koristiti samo danas,već i ubuduće, nadam se, s obzirom na to da se već sljedeće godine vraćam u Prag, no ovaj put ne sama, već s cijelim razredom (maturalno putovanje). BI LI OPET PONOVILA TO PUTOVANJE? Da, naravno da bih. U svakom slučaju, to je bilo sedam najuzbudljivijih i najsavršenijih dana u mom životu koje ne bih mijenjala ni za što. I ma koliko god se to putovanje (koje bi ja prije nazvala avanturom) činilo nezanimljivim zbog samog naziva Europa u školi, radnog duha nije bilo, nije bilo klasičnog učenja i sve je bilo savršeno organizirano kroz radionice i svakodnevnu zabavu i zezanciju, druženje i upoznavanje. Jedva čekam sljedeću godinu, za koju smo dogovorili ponovni susret kroz razmjenu studenata, tj. učenika, a i individualni posjeti u više zemalja su dogovoreni. Helena Plavetić i Nevija Šebetić 27

28 IZLETI VENECIJA Dio gimnazijalaca imao je priliku posjetiti Veneciju te razgledati prekrasnu izložbu. Kako im je bilo i što su radili, napisala je profesorica Natalija Jadrić, koja je skupa s njima uživala u čarima Venecije. 52. bijenale u Veneciji održan je od 10. lipnja do 21. studenog pod naslovom Pensa con i sensi Senti con la mente. L arte al presente (Misli osjetilima osjećaj razumom. Umjetnost u sadašnjem vremenu) Međunarodna izložba u Veneciji predstavila je oko 100 umjetnika iz cijeloga svijeta. Nije temeljena na ustaljenim ideologijama ili teorijskim konceptima, već naš normalan život negira ili ga dovodi do krajnje apsurdnosti. Imali smo na raspolaganju oko dva sata za razgledavanje izložbe, što nije bilo dovoljno za niz paviljona, gdje TROGIR I ZADAR Iako bi neki rekli da smo preveliki za školu u prirodi, uvijek dobro dođe poneka lekcija održana izvan učionice. Na taj način se lakše uči, bolje pamti, a steknu se i nove spoznaje i sposobnosti. Ako želite dobiti to sve u jednom, prava odluka jest zaputiti se negdje na izlet! Upravo radi učenja, ali i upoznavanja naše kulturne baštine, 13. listopada smo se posjetili smo Trogir i Zadar. Inicijativu je i ove godine pokrenula profesorica Kubura, koja već niz godina vodi treće razrede na ove destinacije. Uz prof. Kuburu, pazili su nas i brojali i pedagoginja Hrvat i profesorica Pudina. Kako se u gradivu trećeg razreda gimnazije obrađuje romanička umjetnost, a crkve sv. Donata, sv. Stošije i Radovanov portal su tipični primjeri takve arhitekture tj. kiparstva, imali smo idealnu priliku posjetiti te znamenitosti i na taj način nešto više naučiti. No, kao i prijašnjih godina, profesorsku palicu preuzeli su bila izložena djela umjetnika pojedinih država koje su sudjelovale na Biennalu. Paviljona je bilo mnogo, neki su bili zanimljiviji, neki manje zanimljivi, ali su svi bili vrlo neobični. Dio izložaka bio je postavljen u prostoru oko paviljona. Moderna umjetnost predstavljena na izložbi pomalo je u suprotnosti s Venecijom, starom ljepoticom na lagunama. Venecija je pomalo zapuštena i dosta prljava, no unatoč tome prekrasna i vrlo primamljiva turistima. Svugdje je užasna gužva, posebno u blizini Duždeve palače, Crkve sv. Marka i Mosta uzdisaja. Prelazak mosta Rialto bio je prava umjetnost jer sve vrvi turistima. U blizini tog mosta razgledali smo i izložbu hrvatske umjetnice Ivane Franke. Izložila je kocku koja prikazuje prostornu rešetku kristala koja je visila sa stropa na tankim nitima i bila je dojmljiva zbog kontrasta svjetla i sjene. Izložena je u zamračenoj prostoriji kao i još jedan njen izložak svjetleći oblici na stropu koji podsjećaju na koncentrične krugove. Sve u svemu, neobična izložba i čarobna Venecija u potpunosti su nam ispunili dan i pretvorili jednu običnu subotu u prekrasan doživljaj. Natalija Jadrić, prof. su učenici koji su držali referate tj. poput turističkih vodiča govorili su svojim kolegama o primjerima arhitekture, likovnim elementima, zanimljivostima. Nakon tog službenog dijela izleta kojeg smo morali obaviti (a kako drugačije zaraditi pet, osim radom, radom i samo radom?), ostatak vremena je potrošen na šetnju, kupovinu ili pak bolje upoznavanje grada. Kako smo zbog nepogodnih vremenskih uvjeta bili u stisci s vremenom, više smo se zadržali u Trogiru, nego u Zadru. Bez obzira na to, uspjeli smo prošetati rivom, pojesti sladoled, uživati u morskom zraku i buri. Naše stečeno znanje i još jedno iskustvo više, dovoljno su dobar dokaz da su ovakvi izleti zaista potrebni. Iako iziskuju i dodatan trošak, zaista olakšavaju učenje te omogućavaju bolje upoznavanje učenika i profesora. U svakom slučaju bi ih trebalo organizirati čim više tj. održavati čim duže ovako dobre navike putovanja i širenja vidika. Petra Nikolovska 28

29 VIP INMUSIC FESTIVAL Ovogodišnje ljetne praznike nas nekolicina mladih ljubitelja glazbenih legendi rocka i njihovih vrhunskih djela (Matej, Vedrana, Lana, Maja, Luka, Anita, Leo, Mates, Sara i ja), osvježili smo odlaskom na najveći glazbeni događaj godine, koji je trajao ukupno dva nezaboravna dana (27. i 28.kolovoza) na atraktivnoj lokaciji, Otoku hrvatske mladeži na zagrebačkom Jarunu Vip INmusic festival! U ta dva dana festival je posjetilo oko 20 tisuća ljudi, kako iz Hrvatske tako i iz ostalih djelova Europe - Austrije, Italije, Makedonije, Srbije, Slovenije, Velike Britanije čak i Kanade i drugih zemalja. Već u samom početku bili smo oduševljeni činjenicom da ćemo vidjeti neke od najpoznatijih izvođača svjetske glazbene scene u prvom redu svakako Iggyja Popa & The Stooges; (Iggy Pop današnji je pojam rock glazbe, dive mu se i stari i mladi zaljubljenici u nju) te imati priliku uživati u legendarnom stage divingu koji je trajao sat i pol, i koji Iggy prakticira još od samog početka karijere. Također treba istaknuti i nezamjenjive New York Dolls koji su svojim divljim nastupom digli publiku na noge i oduševili kritiku. A tu su i ostali glazbenici, kako stranog, tako i domaćeg sastava Asian Dub Foundation (nama jedan od najzanimljivijih izvođača upravo zato jer su izazvali vruću atmosferu, fanovi su se u plesu razbacali i stvarno dobar, dobar show koji nas nije ostavio ravnodušnima svaka im čast!), Sonic Youth (koji su bili lagano opuštanje na kraju prvog dana i pravi wow publici), Happy Mondays (pripadaju središnjim figurama Madchester bendova kasnih osamdesetih; još godinama kasnije inspiriraju svojim zaraznim zvukom kojim su osvojili i nas : ) ), Roisin Murphy (Moloko) (irska mala ruža prekrasnog glasa koju je vrijedilo poslušati), The Hold Steady (šašava petorka koja čini jedan od najboljih malih rock bendova na svijetu - uistinu su to i pokazali), (Chk Chk Chk) (bruklinski osmerac izašavši na scenu samo je mamio komentare tipa: Ovi nisu normalni! ili Predobro je! ), Gilles Peterson, Ras Tweed & Bass Culture, Banco de Gaia, TBF (stara ekipa čije su nam pjesme poput nezaboravne: Ništa mi neće ovi 29 dan pokvarit, vapšuvarivari, vapšuvarivari; nikakvi crnjaci i ružne stvari; ništa mi neće ovi dan pokvarit; ni lupeži barbari ni glupi političari... ), Majke (fenomenalan nastup, nema riječi kojima se mogu opisati), Letu štuke ( koji su svojim nastupom ujednom predstavili svoj prvi album Letu štuke ima uistinu odličnih pjesama, svakako poslušajte!), Obojeni program, Messerschmitt, Gustafi, Valetudo (tu samo želimo pozdraviti saksofonista mrak! :) ), Kultur Shock, i zagrebački dečki u usponu - Viva Glorio, Erotic Biljan & His Heretics, Radikal Dub Kolektiv S obzirom da je to bio prvi open-air festival s toliko izvođača i zanimljivog programa, postavljene su četiri pozornice Vip Stage, Nokia Stage, Radio 101 Stage i Night Stage, pa je stalno postojala mogućnost odlaska s jedne na drugu pozornicu i uživanje u raznovrsnim izvedbama. Uz sve mjere opreza i pokušaja da sve bude onako kako treba, ipak su se prvi dan jasno uočili organizacijski propusti, osobito kod dugih redova čekanja za jedno piće ili hranu, ali sve je popravljeno drugi dan. Također su svi posjetioci drugoga dana mogli dobiti i brojne Vip-ove male darove penkale, torbice, kabanice, bedževe, majice Kabanice su osobito bile dobrodošle jer se upravo te večeri nad Jarun spustio osvježavajući ljetni pljesak koji nije umanjio super atmosferu, ali izazvao je pomutnju u šatorima Night i Radio 101 i nagnao je mnoge da se oko dva sata u noći zapute svojim kućama ili pak u šatore za kampiranje. Tako smo i mi pokisli, ali sa osmijehom na licu, krenuli za Karlovac s nestrpljenjem čekajući sljedeći dan za prepričavanje dogodovština. Što još reći osim da je bilo fantastično, da smo uživali punim bićem u svakom djeliću provedenom na festivalu, da smo doživjeli nevjerojatne stvari vidjeli puno toga i otišli s toliko uzbuđenja u srcu da svakako jedva čekamo godinu i novi glazbeni spektakl! Ekipa se uspjela slikati sa jednim od članova grupe Asian Dub Foundation - Pritphalom Rajputom Valetudo Viktorija Paljug

30 KARLOVAČKI BENDOVI Da ne biste mislili da upis u gimnaziju znači po cijele dane sjediti za knjigom, ovdje smo predstavili dva mlada i perspektivna benda čiji članovi su i neki naši (bivši ili sadašnji) gimnazijalci. Oni su, kao što vidite, svoje slobodno vrijeme odlučili uložiti u nešto korisno, a kako se sad čini, očekuje ih svjetla budućnost. Me As Well je punk-rock bend iz Karlovca. Prije smo se zvali DLM (Drunk losers marathon), ali zbog nekog nedefiniranog razloga smo promijenili ime. Okupili smo se početkom godine u sljedećem sastavu: Maja Kolarić - bass gitara, vokal; Leo Donat - gitara, vokal; Danijel Tuškan bubnjevi. Početak kao početak bio je jaaaaako zanimljiv. Nakon potrage za basistom na blogu, umjetnici su se pojavili na audiciji i nakon nekih izmjena i nužnih poziva upomoć (Leooooo HELP!!!) počeli smo svirati. Počinjali smo lagane svirke s obradama punk-rock bendova i onda je pala prva stvar My Underground, nakon što smo bezvezno prtljali po instrumentima i radili apsolutno ništa. Zatim je uslijedio prvi nastup na nekadašnjoj Maloj sceni, vjerujem poznatoj alternativnoj skupini. Taj nastup je zapravo bila proslava rođendana dragog frenda na kojem smo svirali. Doduše to se ne može nazvati koncertom nego više probom za ono što tek slijedi. Nakon nekoliko tjedana na red je došla gitarijada na kojoj smo osvojili drugo mjesto u Karlovcu pod vodstvom udruge UKOR. Za taj događaj smo napisali i uglazbili još tri djela. E tada su se počeli nizati koncerti Nastup za Ivanjski krijes, Noć vještica na Starom Gradu, koncert u Gimnaziji, Hrvatski dom s Carl Hunterima, nastup kod sportske dvorane, Virovitica i svirka na Rockovo fest (predobro ) i kao točka na i, Karlovački dani piva Na istoj pozornici su svirali i Made in Taiwan, Power Trip, EQ, Black Jack, Crom Dubh itd. Već dulje vrijeme radimo svoje stvari i nastavit ćemo ih raditi. Predstoji nam još nekoliko koncerata, a u međuvremenu snimamo i demo koji će (nadamo se!) uskoro biti gotov. Ovim putem se zahvaljujemo profesoru Beglerbegoviću koji nam je omogućio korištenje glazbenog studija! I da iz cijele priče izvučemo i neku pouku nama je najvažnije naše prijateljstvo i ljubav prema glazbi i svemu što radimo. Također se nadamo da ćemo imati uvjete za nastavak ove zvjezdane karijere, iako ne shvaćamo nažalost, neke stvari previše ozbiljno Ali ako dođe do toga, da se moramo uozbiljiti Nemojte se nadati nećemo! Pozdrav MAW Hi Society Hi Society je nastao pod nazivom High Society. Naši bivši gimnazijalci Marko Belavić i Danijel Matijević su u 3. razredu počeli pisati pjesme i tako je sve počelo. Kasnije se grupi priključuje Alen te u tom sastavu počinju nastupati. Prvi javni nastup bio je na dočeku Nove Godine 2006./2007. na trgu. Kad su probili led, tražili su daljnje nastupe, pa su se tako zaredali Hit the street kod Zorin doma na Međunarodnom natjecanju breakera, rock koncert pored sportske dvorane u organizaciji Poluge, Ivanjski krijes, kad su nastupili prije Elementala. Također su gostovali na Radio Karlovcu u emisiji Featbeat. Neke od pjesama snimljene u tom sastavu su Gangsta Love, Robbery, Clap, Sex games, High Society. Sve do ovog ljeta su funkcionirali isključivo kao vokalni sastav tj. tako da su svoje riječi ubacivali na smišljenu podlogu, da bi im se ove godine priključili Pero (bubnjevi), Mrgić (bas gitara) i Suča (gitara). Bend je u novom sastavu ustvari okupljen oko 15 dana prije nastupa na Danima piva tako da je High Society prvi put zasvirao u punom sastavu 31. rujna sa šest svojih pjesama i tri obrade. Vrsta glazbe je tzv. rapcore. Riječ je o mješavini hip hopa, gangsta rapa, hard rocka, heavy metala, alternativnog rocka, hardcore punka, a ponekad i funka. Uskoro im je ime promijenjeno u Hi Society. Uzrok? Uzrok je to što se uspostavilo da već postoji bend s istim nazivom, pa su ga odlučili promijeniti. Sve što vas zanima o Hi Societyju, možete pronaći na njihovoj stranici Me As Well Helena Plavetić 30

31 SHOWBIZZ JOHNNY DEPP NAŠ NAJDRAŽI PIRAT Johnnyja Deppa uglavnom pamtimo kao superzabavnog pirata Jacka Sparrowa, egocentričnog zavodnika Don Juan de Marca ili misterioznog pisca iz filma Deveta vrata. Možda mu je baš taj njegov talent da odglumi toliko različitih ličnosti donijela planetarnu slavu. Smatra se jednim od najpopularnijih glumaca današnjice, a postao je predmet obožavanja mnogih tinejdžerica. Upoznajmo ga malo pobliže John Christopher Depp rođen je u Kentuckyju u SAD-u godine. U ranijoj dobi bio je buntovnik sklon vandalizmu i narkoticima te je već sa 15 godina napustio školu da bi postao rock glazbenik. Predvodi nekoliko rock bendova, a glumom se počinje baviti kada se doselio u Los Angeles. Tamo se vjenčao vizažisticom Lori Allison. Ona ga upoznaje s Nicholasom Cageom, koji ga nagovara da se okuša kao glumac. Prva audicija i dobivena uloga bila je u filmu Wesa Cravena Strava u Ulici brijestova (1987). Nakon toga zaredali su se brojni filmovi koji su ga strelovitom brzinom vodili do svjetske slave. U međuvremenu se razveo te bio u vezi s mnogim poznatim kolegicama, od kojih je daleko najpoznatija njegova veza s Kate Moss. Francuskoj sa suprugom Vanessom Paradis, francuskom glumicom i pjevačicom, s kojom ima dvoje djece, Lilly Rose Melody (1999) i sina Jacka (2002). Zanimljivosti Depp tvrdi da je uvijek radije odabirao filmove koji su njemu osobno bili zanimljivi nego one za koje je mislio da će doživjeti veliki uspjeh. Nakon što je okončao svoje brak s Lori Anne Allison, Depp je neko vrijeme bio zaručen za Sherilyn Fenn. Nakon nje hodao je s Winonom Ryder, Jennifer Gray i Kate Moss. U skladu sa svojom ulogom gusara, Johnny posjeduje otok na Bahamima, gdje često provodi slobodno vrijeme. Ne smatra se zvijezdom. On kaže za sebe da je čovjek sa zanimljivim poslom. Prestao se drogirati zbog obitelji. Prvu gitaru mu je kupila mama za 25 dolara kada je imao 12 godina. Roditelji su mu se rastali kada je imao 15 godina. Odbio je ulogu u filmu Thelma i Louise koju je kasnije dobio Brad Pitt. Pripremajući se za ulogu Jacka Sparrowa, Depp ga je utemeljio na Keithu Richardsu. Kad su ga jednom prilikom pitali što misli o ratu u Iraku, izjavio da je Amerika poput glupog psića koji te može ugristi i ozlijediti. Dok je bio u vezi s Kate Moss, demolirao je hotelsku sobu, zbog čega je bio uhićen. Na tijelu ima istetovirana imena svoje djece. Trenutno živi u BOLEST ZVANA TREE HILL Možemo slobodno reći da nas je sve uhvatila epidemija zvana Tree Hill. Nastavci se naveliko skidaju s interneta, o likovima iz serije se priča kao o članovima društva, a njihove zgode se prepričavaju kao svakidašnje. O čemu je uopće riječ i zašto ta serija ima toliki utjecaj na nas? Skupina tinejdžera koji izgledaju kao da su ispali iz modnih časopisa predstavlja samo obične srednjoškolce s uobičajenim problemima kako bi se svi mogli poistovjetiti s njima. No, mislim da se u tom nastojanju redateljima potkralo nekoliko greškica Prvo, njihovi tinejdžeri izgledaju kao da imaju 25 godina, što nije ni čudo s obzirom na starost likova koji ih glume. Drugo, život im je nadnaravno uzbudljiv, uvijek se nešto događa, bio to poremećeni učenik koji ih želi sve pobiti ili pak vjenčanje u trećem razredu srednje škole. A najzanimljivija stvar je da nitko od njih nikad ne uči, a svi uspješno prolaze kroz srednju školu. I treće, kako li su samo zaljubljivi Pa ako slučajno propustiš dvije epizode svoje omiljene serije, ne možeš se više snaći. Tko? S kim? Kako? Zašto? Pa njihova najveća ljubav pukne za tjedan dana! Lucas je prvo bio s Peyton, pa s Brooke, pa opet s Peyton. U međuvremenu je malo petljao i s Rachel. A sve to u samo tri sezone! Samo je pitanje vremena kad će otkriti i skrivene osjećaje prema Nathanu. Pa zašto onda ta serija postiže toliku gledanost? Vjerojatno zato što nas na trenutak odvaja od svakidašnje monotonije i uvodi u superzanimljiv život kakav svi mi ponekad priželjkujemo. A ponekad je to baš ono što nam treba. Sami ne možemo stvoriti savršen život jer on ne postoji. Pa možemo onda barem na trenutak zaboraviti na sve probleme i živjeti u iluziji da ga netko ima. Zato svi i pričaju o Tree Hillu Neki luduju za serijom, a neki je opet karakteriziraju kao glupu i nerealnu. Ali i dalje svi pričaju o Tree Hillu Martina Mihalić 31

32 SPORT Nastojim da mi škola uvijek bude ispred karatea Unatoč brojnim intervjuima za Karlovački tjednik, Večernji list i brojne druge novine, JO- SIP LIVADA, novi učenik drugog razreda naše Gimnazije, uz to i dvostruki prvak Hrvatske u karateu, našao je malo vremena i za Zoru. Naime, Josip već 11 godina trenira karate u klubu Kaplast, gdje uz stalno vodstvo trenera Darija Keče postiže sjajne rezultate. KAKO SI ODLUČIO TRENI- RATI BAŠ KARATE? Kada sam imao pet godina, u vrtiću sam vidio plakat za upise u karate klub Kaplast, to mi se odmah svidjelo, tako da su me roditelji odlučili upisati. KOJI TI JE USPJEH DO SADA NAJVAŽNIJI? Zasad mi je najvažnije upravo prvo mjesto na kadetskom državnom prvenstvu, kao i prvo i drugo mjesto na Europskom kupu u Bratislavi, no ni drugi uspjesi nisu zanemarivi. KAKO SI SE PRIPREMAO ZA DRŽAVNO PRVENSTVO? Trenirao sam dva puta dnevno, radili smo najviše tehniku, no bilo je tu i treninga kondicije, radili smo sve što je bilo potrebno da što spremniji dođem na natjecanje. KAKVA SU BILA TVOJA OČEKIVA- NJA? Nisam imao posebna očekivanja, znao sam da će biti teško, ali sam ipak imao dosta samopouzdanja, i evo, uz malo sreće i puno treninga, prvi sam. ŠTO SI POMISLIO KADA SI SAZNAO DA ĆE TI PROTIV- NIK U FINALU BITI PRIJATELJ IZ KLU- BA? Želio sam pobijediti, ali činjenica da medalja svejedno ide u Klub olakšala mi je stvar, tako da mi je s te strane drago što mi je upravo prijatelj iz Kluba bio protivnik u finalu. JE LI TI BILO TEŠKO ZADATI UDARAC KOJI TI JE DONIO PO- BIJEDU? Prvo se nismo htjeli tući, no trener je počeo vikati na nas i onda sam shvatio kako to nikamo ne vodi i kako će netko prije ili kasnije morati zadati udarac. Ja sam bio brži i dobio bod koji mi je donio pobjedu. KAKAV JE OSJEĆAJ BITI DVO- STRUKI DRŽAVNI PRVAK? Ponosan sam na sebe i sretan što se sav trud i isplatio. Naravno da su moji roditelji zadovoljni, kao i moj trener bez kojeg ne bih sve ovo ni postigao. KOJI SU TVOJI DALJNJI PLANOVI ŠTO SE NATJECA- NJA TIČE? Trenutno se pripremam za Europsko prvenstvo u veljači. TKO TI JE NAJVEĆA POTPORA NA NATJECANJIMA? Moji roditelji, ali naravno i trener, u kojega imam puno povjerenja, a i on vjeruje u mene i moje sposobnosti te mi pokušava biti što veća podrška. KOJU ULOGU U TVOM ŽIVOTU IMA KARATE? Naravno da su mi na prvom mjestu u životu obitelj, zdravlje i prijatelji, a zatim ovo ostalo. Nastojim da mi škola uvijek bude ispred karatea. KAKO USPIJEVAŠ USKLADITI TRENINGE I ŠKOLU? Najvažnija je dobra organizacija, a onda se nađe vremena za sve, pa tako i za redovite odlaske na trening i odličan uspjeh u školi. JESI LI IKAD RAZMIŠLJAO O ODUSTAJANJU OD KARATEA? Nisam, i pobjede i porazi su dio sporta. Znao sam dobiti batina, ali sam i dijelio batine. (ha ha) ZAHVALJUJEMO JOSIPU NA ODVOJENOM VRE- MENU I ŽELIMO MU JOŠ PUNO USPJEHA I MNO- GO SREĆE NA EUROP- SKOM KUPU! Helena Plavetić i Nevija Šebetić 32

33 SPORT S FTBOL Nakon beskonačnog sjedenja za knjigom i ponavljanja besmislenih godina iz povijesti, procesa iz biologije, nepravilnih glagola, gimnazijalcima uvijek dobro dođe malo aktivnosti na svježem zraku. Dakle, razmišljate li o tome da se počnete baviti nekim novim sportom, upoznajemo vas sa softbolom, sve popularnijim timskim sportom koji dobiva sve više pripadnika i u Karlovcu ŠTO JE SOFTBOL? Softbol je timski sport nastao u SAD-u. Izravan je potomak bejzbola pa oni imaju vrlo slična pravila i isti cilj igre. Procjenjuje se da se oko 20 milijuna žena i muškaraca, djevojčica i dječaka u svijetu bavi softbolom. Sport je nastao godine kao zimska verzija bejzbola koja će se igrati u dvorani te se tada se zvao indoor baseball. Također je grupa mladih iste godine čekala rezultate utakmice američkog nogometa između Yalea i Harvarda. Jedan od njih zgrabio je staru boksačku rukavicu i dobacio je prijatelju, a ovaj mu je uzvratio nečim sličnim dršci metle. Navodno je tada George Hancock, najzaslužniji za nastanak ovog sporta, uzviknuo: Let s play ball! U Hrvatskoj je danas registrirano pet ženskih i sedam muških klubova, a u srpnju ove godine je u Zagrebu održano 6. Europsko prvenstvo u softbolu za žene! OPIS I PRAVILA Tri su osnovna tipa: fast pitch, modifi ed pitch i slow pitch te podtip slow pitch chicago style (u kojem se hvata golim rukama). Svaki igrač od opreme koristi rukavicu kojom se hvata loptica, palicu, lopticu te zaštitnu opremu (kaciga, štitnici). Igru igraju dvije momčadi na terenu koji se naziva dijamant, a dijeli se na dva dijela: unutarnje polje (infield) i vanjsko polje (outfield). Unutar unutarnjeg polja nalaze se četiri baze. To su prva baza, druga baza, treća baza i domaća baza. U središtu unutarnjeg polja se nalazi bacačev krug (pitcher s circle) iz kojeg bacač (pitcher) baca lopticu igraču na domaćoj bazi koji se naziva udarač (batter). Cilj igre jest osvojiti više bodova od protivničke momčadi tako da udarač, koji zatim postaje trkač (runner), s domaće baze u slijedu optrči sve baze, od prve preko druge i treće natrag do domaće baze. Igra traje od tri do sedam izmjena (inninga), a svaka se izmjena sastoji od napada, u kojem jedna momčad puca i pokušava osvojiti bodove, te obrane u kojoj pokušava spriječiti protivničku momčad u osvajanju bodova. Utakmica nije vremenski ograničena, a obično traje od jednog do dva sata. Svaki igrač može igrati na jednom od devet položaja. Može biti bacač, hvatač (cather), prvobazni igrač, drugobazni igrač, shortstop (nalazi između druge i treće baze), trećebazni igrač, lijevi vanjski igrač, centerfielder (stoji između lijevog i desnog vanjskog igrača ili desni vanjski igrač). TIJEK IGRE Igrači udaraju po redoslijedu utvrđenom na početku utakmice. Udarač stoji u udaračevu polju (batter s box), a bacač mu baca. Dvije su vrste bacanja: dobro (strike) i loše (ball). Kada igrač udari loptu, mora trčati prema prvoj bazi. Ako udarač ne udari loptu, na treće dobro bacanje on je izbačen. Ako je prije trećeg bacanja bacač bacio četiri lopte, udaraču se dodjeljuje prva baza. Nakon udarene lopte udarač pokušava napredovati od baze do baze. Bod je osvojen svaki put kad udarač optrči sve četiri baze. Kada igrač optrči sve baze kao rezultat samo jednog svog udarca, to se naziva optrčavanje (home run). Momčad u obrani prelazi u napad nakon što izbaci tri udarača. Igrači se izbacuju tako da se udarena lopta ulovi u zraku ili baci na bazu prije nego što udarač stigne do nje. Ili, kako je već rečeno, nakon trećeg dobrog bacanja. KOJE SU RAZLIKE IZMEĐU SOFTBOLA I BEJZBO- LA? U odnosu na bejzbol teren je manjih dimenzija s razmakom 18,5 metara između baza. Loptice, koje se često uspoređuju s grejpovima ili loptama za plažu, jesu, naravno, veće od bejzbolskih te se drže cijelim dlanom, a ne palcem, kažiprstom i srednjim prstom. Također, nisu mekane, kako bi se moglo zaključiti iz samog imena sporta. Bejzbolska palica je nešto deblja od softbolske i često je drvena, dok je u softbolu metalna. Još jedna bitna razlika jest da se baca ispod ramena (odozdo), a ne preko ramena (odozgo). Jedna naša gimnazijalka, članica softbol kluba u Karlovcu, rekla je sljedeće U Grabriku se nalaze i teren za bejzbol i za softbol te tribine, klupska teretana... U biti, imamo jedan od boljih terena u Hrvatskoj. I muški i ženski softbol klub zove se Olimpija. Nas cura je desetak i nema starijih od 25, najmlađe smo mi iz srednje škole, dok muški dio kluba ima obrnutu situaciju, uglavnom igraju nešto stariji i oni su malo brojniji. Zbog čega je tako? Zato što je još uvijek jako malo ljudi upoznato s tim sportom, dok je bejzbol ipak popularniji. Softbol mi se jako sviđa i ovom prilikom bih poručila svima koji su zainteresirani da se priključe našem Klubu, u kojem ima, prije svega, druženja i zezancije... Andreja Grbić 33

34 NAJLJEPŠI JE ZAGREB GRAD Što je za nas Zagreb? Pojmovi koje najčešće vežemo uz taj veliki grad su buka, zagušljivost, gužva, promet, shopping, umišljeni šminkeri... Svatko ga doživljava na svoj način. Naše dvije gimnazijalke opisale su nam svoje viđenje Zagreba. Zagrebačke subotnje kavice na špici Na špici se ne možeš pojaviti dva puta u istoj majici ili cipelama, tako da je već uobičajeni ritual da ljudi u petak poslije posla odlaze u kupovinu. Tada biraju najskuplje marke, Pradine cipele, Dolce&Gabana hlače, Armanijev kaput Nekoliko tisuća kuna lakši odolijevaju mirisu koji se širi iz McDonald s - a jer ipak treba stati u one ultra male brojeve. Na spavanje se kreće već u sedam navečer, ipak je beauty sleep vrlo važan, a treba i ustati u pet jer samo uvlačenje u već spomenute premale hlače i cipele vrlo je bolan i dugotrajan proces. U sedam već morate biti na frizerskoj stolici, u devet kod vizažista, a onda na kraju u glavi radite selekciju kafića koji se nalaze u prosjeku na svakih deset koraka, ali upravo tih deset koraka mogu vas doći slave. Ma zamislite samo da vas kamera Exploziva uhvati kako pijete kavu za 16 kn dok u susjednom kafiću sjedi Lana Jurčević koja je svoju kavu platila 24 kn! Pa sigurno će svi misliti da ste siromašni! Kada i to obavite, napokon samouvjereno sjednete na slamnate stolice za prljavi stol dok se vaše Pradine cipelice moče u lokvi sinoćnje kiše. No to je manje važno ako za susjednim stolom sjedi Vlatka Pokos koja objašnjava kako nije slala ljubavne poruke Dikanu ili fashion guru koji sav ushićen objašnjava kako ga je jučer pretraživao mladi zgodni policajac dok su Alku Vuicu ogorčeni zaštitnici životinja polijevali crvenom bojom po najnovijem krznenom kaputu. Nakon skoro 24 sata, prvo što ulazi u vaš želudac je kava sa natrenom koju napola ispijate jer primjećujete kako se gumb na hlačama jedva drži dok se patent cijelo vrijeme otvara. Kako situacija postaje krajnje špičasta, odlazite kući, presvlačite se u se u svoju vjernu trenirku, napokon uzimate d o v o l j n u količinu zraka bez straha kako će se onaj gumb zabiti Gibonniju u oko, spremate robu u ormar prepun skupih beskorisnih stvari koje više nikada nećete odjenuti i dok si spremate šest jaja na oko s pola kile slanine, zovete prijateljicu i prepričavate najnovije tračeve te joj nabijate grižnju savjesti što je propustila subotnju kavicu na špici. Nevija Šebetić Idemo u Zagreb U današnje vrijeme Zagreb je poput velikog trgovačkog centra. Ljudi iz cijele središnje Hrvatske dolaze tamo da bi kupovali razne potrepštine, a onda usput i nepotrepštine. Gomile dućana i trgovačkih centara preplavile su grad. Dođeš, uđeš i ne izlaziš satima. Gužva je, ali ne smeta ti. Uporno se guraš i boriš za što bolju poziciju. Nismo li mi ljudi stvarno smiješni? A mnogi, kao ni ja, ne vole shopping. Najradije bih kupila to što mi treba u prvom dućanu, ali nije tako jednostavno. Ide se u Zagreb. Obavezno. Jer tamo, kao, ima više mogućnosti. I sada trebamo kauč. Prvu slobodnu subotu sjedamo u auto i pravac - Zagreb. Lutamo po brojnim dućanima, ali ne nalazimo ništa prikladno. Lutamo i dalje. I napokon evo našli smo nešto dobro. Lijep kauč, relativno povoljan. Ali ne kupujemo ga. Ima još puno trgovina i mi imamo još vremena. Odlazimo dalje. Već smo prešli pola Zagreba i nismo našli više niti jedan kauč koji bi nam se svidio. Vrti nam se od toliko razgledavanja. Gledamo i druge ljude koji su u istoj poziciji kao i mi. Smiješno nam je. Već su nam svi kauči isti. Ne želimo ni jedan i nemamo se više volje vraćati u onu trgovinu u kojoj smo vidjeli onog lijepog i povoljnog. Odlučujemo da danas nećemo kupiti kauč. Idemo opet idući vikend. Možda će biti isto kao i onaj, ali nema veze. Glavno da postoje brojne mogućnosti kupnje. Pitam se koliko ljudi ima istu sudbinu kao i mi. I pitam se zašto je toliko važno da se nešto kupi baš u Zagrebu... Ne znam. Ali idemo u Zagreb. M. J. 34

35 RECENZIJE IGRA GO «Na četvrtastoj ploči figurice se bore za 361 polje sastavljeno od 19 vodoravnih i 19 okomitih linija. Dva igrača dijele tu netaknutu zemlju i na kraju uspoređuju površinu osvojena područja. Odvažnost i maštovitost ovdje su vrline koje vode do pobjede» Na Trgu tisuću vjetrova, uz ploču za igru go, šesnaestogodišnja Mandžurka i mladi japanski časnik koji je došao osvojiti njezinu zemlju za svoga cara, pronalaze svoj mir. Igra je to koja povezuje njihove nevidljive misli i osjećaje, u kojoj njihova prava lica ostaju skrivena, a njihovi krhki životi i nemirne duše bivaju utopljeni u čežnji za toplinom doma, toplom rukom utjehe ili u sjećanju na izgubljenu ljubav. Pisana u prvome licu, Igra go knjiga je iznimno dinamičnog HARRY POTTER I DAROVI SMRTI Napokon je završila saga o jednom od najpoznatijih čarobnjaka. Nakon tolikog iščekivanja, konačno je izašao i posljednji nastavak, Harry Potter i darovi smrti. Na početku cijele serije knjiga činilo se da je to još jedna dječja bajka, no nakon svega mogu reći da je daleko od priče za djecu, ispunjena je brojnim poukama, idejama o ljudskom moralu i o povjerenju. U najkraćem mogućem roku postala je najprodavanijom knjigom na svijetu. Ljudi su danima kampirali ispred knjižara prije nego što je knjiga došla u prodaju. Nisu im bile bitne ni cijena ni gužve, važno je bilo samo doći do vlastitog primjerka. Na neke je ostavila zaista upečatljiv dojam. Pitate se zašto? Opisuje bajkovit svijet u kojem su ljudi, koji se ni po čemu ne razlikuju od nas, ustvari čarobnjaci. I koliko god se to nestvarnim činilo, svatko od nas barem ponekad mašta kako bi to bilo imati čarobni štapić ili pak da mu sova dođe na prozor s pismom iz Hogwartsa. I upravo takav čarobni svijet u koji često želimo pobjeći od stvarnosti pruža nam Harry Potter. Uspoređujući djelo s prethodnim nastavcima, u neku 35 karaktera u kojoj se neprestano izmjenjuju prošlosti jedne zanimljive i neobične djevojke i prošlost nesretnog japanskog časnika sve do njihove turobne sadašnjosti koju je zarobio vihor rata. Radnja se odvija u jednome neimenovanu gradu u Mandžuriji 1930-ih godina odiše jedinstvenošću, a jednostavnost napisane riječi uvlači vas u intrigantan svijet glavnih junaka. Također, knjiga je kao stvorena za gimnazijalca jer su upravo francuski gimnazijalci godine proglasili Igru go najboljom knjigom. Dakle... Ana Rački ruku i nije ispunio moja očekivanja. Nakon toliko spekulacija i ideja o mogućem kraju te o tome kako će spisateljica na kraju definitivno ubiti glavnog junaka, mogu reći da je sve ispalo malo previše bajkovito. J. K. Rowling je htjela pokazati premoć dobra nad zlim, iako svi mi znamo da u praksi to nije baš tako. Zlo se uostalom ni ne manifestira kao zli besmrtni čarobnjak koji želi zavladati svijetom, već se mi svakodnevno susrećemo s iskušenjima koja nas navode na krivi put. Ta borba između dobra i zla se ustvari odvija u nama samima. Iako je cijela priča zamišljena kao bajka, radnja predstavlja upravo konflikt unutar svakog pojedinca. Kad se na kraju zbroje svi dojmovi, knjiga se može preporučiti ako vam je do maštanja, fantazije i nadrealnosti. Ako ćete ipak sagledati knjigu kroz prozirne naočale, zapravo se primjećuje ponavljanje u konstrukciji fabule, prevelika galama, famozno pitanje smrti jednog od glavnih junaka i milijuni i milijuni zarađeni na prodaji još jednog abrakadabra romana. M. N.

36 BISERI GEOGRAFIJA Prof : Taj put čovjek propješači s biciklom! GEOGRAFIJA Prof : Kurs i rekurs je isto. Poslije ću vam objasniti razliku. GEOGRAFIJA Uč : Ako u pustinji nemate ništa sa sobom, orijentirajte se pomoću ugljena. GEOGRAFIJA Prof: Koja je najbrojnija nacija u Velikoj Britaniji? Uč: Kršćanstvo. GEOGRAFIJA Prof: Helijev komet dolazi za 70 godina. Možete sjedit i čekat! GEOGRAFIJA Prof:Imao sam pauka Juru. Živio je u kupaoni. Kada je umro, bio sam toliko tužan da sam pao prvi razred srednje. GEOGRAFIJA Prof: Koja su 3 tipa unutarnjih migracija? (odg: nerazvijene regije razvijene regije, selo grad, grad periferija.) Uč: Iz manje razvijene regije u više razvijene regije, iz sela u periferiju, onda iz sela u grad... ) Prof: Šta ćeš se ti iz sela preselit u periferiju sela? BIOLOGIJA Prof: A što se nakon toga dogodi za 9 mjeseci? Uč: Razgradi se alkohol u krvi? BIOLOGIJA Prof: Trebali bi se prati jednom tjedno da sagradimo imunitet. BIOLOGIJA Prof: Znati li nekog kukca koji ima noge za kopanje? Učenik odgovara: Krtica!!! ENGLESKI Prof: Poriluk? Je li to biljka ili povrće? HRVATSKI Uč: Kad sam bila u Dubrovniku, šetala sam Kordunom. LOGIKA Prof: Navedi mi primjer determinacije. Uč: Životinja pas dalmatinac POVIJEST Uč: Pragmatičku sankciju je izdala Majka Terezija. POVIJEST Uč: Francuskom Revolucijom srušen je Berlinski zid. POVIJEST Uč: Napadom na Pearl Harbor, Amerika je objavila rat SAD-u. POVIJEST Uč: Crkva je inkviziciju smatrala svetim pokusima. LATINSKI Prof: Ponavljamo! Sve zatvorite! Uč: Zar i prozore? LIKOVNI Prof: Kako se promatra reljef? (odg: Sa prednje strane) Uč: Okom! ENGLESKI (Uđe osa u razred, svi se preplaše) Prof: Ne bojte se, to je samo kolibrić. 36

37 ENIGMACIJE KRIŽALJKA REBUS OKOMITO 1. kao Omiš; staza, cesta; najveća pustinja na svijetu 2. prosinac (kraće); kao Rotterdam; i istovar; 3. grubi sport; drvena kuća; samoglasnik; Lucija bez repa; kao Omiš; model 5. svim učenicima i djelatnicima Gimnazije Karlovac; kao Vodice 6. kao tornado; 4. slovo abecede; osa bez glave; rimski 5; broj, numero 7. upiši T; južno voće; AD 8. OGM; uže; 9. osoba koja proriče sudbinu; suprotni veznik; rimski 4; 10. rimski kućni bog; izgubljeni (engl.); pitanje za vokativ 11. zvuk; meso pečeno na otvorenoj vatri; AP 12. kat; sastavni veznik; - set; kao ovitak; 13. žica za primanje signala; čađa; 14. IAN; ja sam, ti si, oni ; glazbeni oblik iz razdoblja klasike; 15. amper; prezime slikara Vjekoslava; središte vrtnje VODORAVNO 1. čin opraštanja; žensko ime 2. ime boga Sunca, Amon; kao Rovinj; udar 3. ispod obrva; streljivo za topove ili tenkove samoglasnik; gornji dio noge; bog ljubavi; muškarac i 5. pogodak u košarci sa 6, 20 metara; slovo pobjede; kao Robert; rano bez repa 6. okolo, uokolo; pitati (engl.) 7. čin sukobljavanja; domaće životinje (mn.); 5. i 1. samoglasnik 8. skupina ptica u letu; horoskopski znak ( ); Split; kao Karlovac; kao rudnik 9. predvorje; posljednje slovo abecede; re, mi; kruna 10. podesiti sat (ili alarm); hopa; ovog ljeta 11. mali Rab: kao Atena; okruglo slovo; ružin list 12. stanovnik Arabije; narod; bosansko ime, Admir 13. električni ili strujni ; rimski 5; dika

38 38

39 BOŽIĆNI SAJAM Kako je tradicija nešto jako vrijedno u svakom aspektu života, i mi ove godine nastavljamo našim već uhodanim, humanitarnim putem. Božićni sajam nam je pred vratima s još više volje, ukrasa, ali i nagrada. Kako vam je već poznato, a u to će vas i profesori uputiti, uključiti se možete svi! I to na mnogo načina. Imate strinu ili tetu u nekom kozmetičkom salonu? Nagovorite je da nam pokloni neku uslugu kojom možemo nagraditi sretnog dobitnika tombole. Ili pak vaš susjed posjeduje praonicu automobila? I takav kupon je vrijedan, zar ne? Kao i svake godine, učenici će moći u školi kupiti tombolu koju moraju pažljivo čuvati do izvlačenja nagrada. Koliko će tomboli biti nagradno ovisi o svima nama, koliko poklona sakupimo. Ako mislite da vas sreća u nagradnim igrama baš i ne prati, a želite se nekako uključiti, imamo rješenje. U toplini doma svoga, u slobodno vrijeme, ili pak u prostorijama škole, u subotnjim terminima, uključite se u izradu božićnih i novogodišnjih čestitki. Vaša remek-djela će se također prodavati u holu škole u zadnjim tjednima nastave ovog polugodišta. I za kraj, za one kojima ništa od ovoga možda ne odgovara, ali zato vole kuhati tj. peći kolače, ima nade Pokažite svim učenicima i profesorima da ste pravi gurman i da vam nema ravnog u pripremi slastica. Svoje delicije donesite zadnji dan škole, na sam sajam, naravno, za prodaju. Ako pak niste baš «kuhinjski tip», zaposlite mamu ili baku. Jer kada im objasnite da je sve to u humanitarne svrhe, neće vas odbiti. Upravo ova naša tradicija na još jedan način pokazuje koliko su gimnazijalci humanitarni. Prošle godine smo skupili više od kuna, što je poklonjeno učeniku naše škole. Ovim putem zahvaljujemo svim sponzorima, donatorima, profesorima, kao i učenicima koji su sudjelovali u ostvarivanju ovog projekta, te ih još jednom pozivamo da nam se pridruže i učine ovaj Božić još posebnijim. No tu nije kraj Zora vas također nagrađuje! Osvojite poklon pakete, kupone za razne usluge i isprike! Sve što trebate napraviti jest: 1. izrezati kupon 2. čitko napisati svoje ime, prezime i razred 3. ubaciti kupon u kutiju koja će se nalaziti kod pedagoginje i pričekati izvlačenje nagrada Ove nagrade će, kao i ostale nagrade iz tombole, biti izvučene zadnjeg dana nastave (21. prosinac) pa dođite i saznajte koliko vas sreća služi. Dio sredstava od prodaje Zore također će ići u humanitarne svrhe! SRETNO! 39

40 naslovnica 40