ISKUSTVA. stipendista sa Univerziteta u Sarajevu na univerzitetima u Evropskoj uniji UNIVERZITET U SARAJEVU SLUŽBA ZA MEÐUNARODNU SARADNJU 2012

Transcription

1 UNIVERZITET U SARAJEVU SLUŽBA ZA MEÐUNARODNU SARADNJU 2012 UNIVERZITET U SARAJEVU ISKUSTVA stipendista sa Univerziteta u Sarajevu na univerzitetima u Evropskoj uniji Fotografija: Naida Šehic

2 Izdavač: Univerzitet u Sarajevu Služba za međunarodnu saradnju, 2012 Obala Kulina bana 7/II, Sarajevo, Bosna i Hercegovina U saradnji sa Fondacijom kralja Baudouina Rue Brederodestraat 21 B-1000 Brisel, Belgija Glavni i odgovorni urednik: prof. dr. Faruk Čaklovica Stručni odbor: Jasna Bošnjović, Adnan Rahimić DTP: Adnan Rahimić Fotografije obezbjeđene od strane stipendista ERASMUS MUNDUS 2 programa mobilnosti. Ovaj materijal je pripremljen od strane Službe za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu u saradnji sa Evropskom Komisijom, programom mobilnosti ERASMUS MUNDUAS Action 2 i Fondacijom Kralja Baudouina. Informacije iz ovog vodiča su pripremljene za privatnu i nekomercijalnu upotrebu za studente i članove osoblja koji učestvuju u programu Erasmus Mundus Action 2. Nije dozvoljeno kopiranje ili objavljivanje dijelova ovog vodiča bez prethodnog odobrenja urednika. U slučaju kopiranja ili plagijarizma ovog vodiča, potrebno je naglasiti da su informacije ustupljene ljubaznošću Službe za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu.

3 ISKUSTVA stipendista Univerziteta u Sarajevu na univerzitetima u Evropskoj Uniji Sarajevo, 2012.

4 SADRŽAJ: Emina Mameledžija: Ono što me je dočekalo, nadmašilo je sva moja očekivanja... Sabina Mehić: Uživali smo mnogo pogodnosti besplatno... Elvedin Tahirovic: Jednostavna prijavna procedura... Amina Žigo: Januar u Gentu je najljepši... Luka Culjak Razmjena - obogacenje socijalnog i akademskog života... Selma Kadic: Dali su mi lekcije koje nikad necu zaboraviti... Naida Šehic: Nezaboravna studentska razmjena... Vildana Karic: Gent - grad studenata i bicikala... Maja Arslanagić Ko je rekao da se snovi ne mogu ostvariti?... Dženana Kapo: Neprocjenjivih deset mjeseci u Bolonji... Alen Duspara: Dosta je razloga zbog kojih bih sve ovo ponovio... Nedim Jahić: Stipendija je razvila moju samostalnost... Nena Marković: Zašto Latvija? Zašto ne!... Jelena Kalinić: Ruska bajka u Sofiji Jasmina Mrkonja Stekla sam prijatelje za cijeli život... Denis Piplaš: Sve je organizovano da se studentu olakša

5 U ovoj priručniku možete pročitati iskustva naših stipendista koji su boravili ili borave na partnerskim univerzitetima u zemljama članicama Evropske unije u statusu korisnika stipendije. Opisom svojih doživljaja i priloženim slikama željeli su približiti studentima, nastavnicima i saradnicima detalje procesa prijave, dolaska u zemlju boravka, kao i životno iskustvo i iskustvo studiranja. Na ovaj način ohrabrujemo sve zainteresirane da se prijave na ponuđene programe mobilnosti i dožive makar dio onog što je predstavljeno u ovom promotivnom materijalu.

6 Emina Mameledžija, stipendista na Univerzitetu u Heidelbergu, Njemačka ONO ŠTO ME JE DOCEKALO NADMAŠILO JE SVA MOJA OČEKIVANJA Stigla sam na aerodrom u Stuttgart i stala u red za kontrolu putnih isprava za non EU citizens. Kojim povodom boravite u Njemačkoj? Studentska razmjena na Univerzitetu u Heidelbergu, odgovorila sam ponosno smrknutom gospodinu na šalteru. Odmah po slijetanju, uputila sam se u Heidelberg. Ono to me dočekalo, nadmašilo je sva moja očekivanja. Počev od prvog dana, sve je bilo upravo onako kako je pisalo u svim njihovim prospektima. Dakle, odmah sam se uputila na odgovarajuću adresu gdje su već čekali gospoda iz studentskog servisa koji su obavili sve administrativne poslove i dali mi ključ od studentskog doma u kojem sam bila smještena. Poučena iskustvom iz BiH, doslovno sam bila šokirana organiziranoću i preciznošću kojom je sve bilo odrađeno. Niti u jednom trenutku se nisam osjećala izgubljeno ili bespomoćno. Ipak je riječ o univerzitetskom centru sa dugom historijom primanja stranih studenata na razmjene, to je uočljivo na svakom koraku. Heidelberg je mali, srednjovjekovni grad sa prelijepim dvorcem i UNESCO zaštičenim mostom, okružen prirodom. Uvijek je pun turista i odiše romantičnom idilom. Nemoguće je porediti ga sa bilo kojim drugim njemačkim gradom. Jeste li nekada zamišljali bajkoviti grad iz dječije slikovnice? Upravo o tome govorim. U ovom gradu ćete naći studente iz svih dijelova svijeta. Stanovala sam sa Njemicom, Amerikankom, Ukrajincem i Belgijankom. Družila sam se sa Indijcima, Mađarima, Francuzima, Švicarcima, Italijanima, Bugarima, Poljacima. Upoznala sam divne ljude za koje me vežu uspomene na prelijepe trenutke. Zajedno smo posjetili veliki broj njemačkih gradova, a bili smo i u Francuskoj. Iz tih poznanstava su se razvila prava prijateljstva i mnogi planovi o posjećivanju jedni drugih koji se tek trebaju realizirati. Jezičke barijere nisu bile problem. Međusobno smo pričali na njemačkom i engleskom. Ja sam u Njemačku došla sa dobrim predznanjem jezika i u tom pogledu nisam imala problema. Međutim, iznenadio me veliki broj studenata koji su došli sa minimalnim poznavanjem jezika. 6

7 o me podsjetilo na veliki broj studenata iz BiH koji se plaše otići izvan granica države jer misle Tda se neće snaći. Želim istaći da zaista nema razloga za strah jer se ovakvim razmjenama, prije svega kroz neformalne razgovore sa novostečenim prijateljima (na brojnim zabavama i izletima) najbrže i najjednostavnije savlada novi jezik. Poznajem jako mnogo ljudi koji su me na kraju razmjene iznenadili svojim napretkom. ožda se neko pita kako je to sve izgledalo sa materijalnog aspekta. Stipendija koju Msam dobila u okviru BASILEUS projekta je bila veća nego to mi je bilo realno potrebno. Niko od ostalih stranih studenata koji su u Heidelberg došli putem nekih drugih programa razmjene, nije dobivao niti približan iznos. Kada je u pitanju sam studij, moram priznati da je to bila moja najveća briga. Došla sam na šestomjesečni studij na Pravni fakultet. Riječ je o najpoznatijem i najprestižnijem Pravnom fakultetu u Njemačkoj. Međutim, i u tom pogledu sam se ubrzo razuvjerila. Univerzitet je organizirao Pripremnu sedmicu za strane studente u kojoj su nam njemački studenti približili studij. Samo izvođenje nastave, bar kada je u pitanju Pravni fakultet, ne razlikuje se mnogo od našeg sistema. Predavanja nisu obavezna i održavaju se ex cathedra. Domaći studenti imaju neke dodatne obaveze kao to su obavezne vježbe, domaće zadaće i sl. Te obaveze nemaju strani studenti tako da smo imali mnogo slobodnog vremena. Ovdje moram istaći da se ispit za strane studente razlikuje od ispita domaćih studenata. Dakle, za nas su imali poseban, olakšan pristup imajući u vidu da nam njemački nije maternji jezik. To podrazumjeva i upotrebu rječnika tokom ispita i sl. 7

8 Sabina Mehić, Univerzitet u Heidelbergu, Njemačka UŽIVALI SMO MNOGE POGODNOSTI BESPLATNO 8 Ponekad sebi i sama postavim pitanje kako i zašto se ja odlucih na studentsku razmjenu? Dobro pitanje, na koje ni sama ne znam konkretan odgovor, možda bi najbolje bilo reci puka slucajnost. Kao i sve drugo u životu, ono što nam se desi bez puno razmišljanja, vaganja opcija za i protiv, u konačnici uvijek završi odlicno, pa tako je i sa ovim iskustvom bilo. Na fakultetu sam jedan dan vidjela plakat na kojem su bile informacije o projektu Erasmus Mundus - Basileus, mogucnosti studiranja u inostranstvu u periodu od 6 ili 10 mjeseci, što me zainteresiralo. Bez imalo razmišljanja sam se prijavila za Njemacku, zemlju u kojoj sam živjela za vrijeme rata i koju sam kroz to vrijeme i zavoljela. Od trenutka prijavljivanja pa do konacnih rezultata protekao je period od 4 mjeseca, u kojem sam konstantno samo razmišljala da li cu biti primljena, a nada da hocu svakako je postojala. U junu smo konacno obavješteni o rezultatima, a trenutak u kojem sam saznala da sam zaista i primljena cu zauvijek pamtiti. Od samog dolaska u Njemacku, cijeli period od 6 mjeseci pa sve do povratka nije postojala niti jedna stvar na koju bih se mogla požaliti. Dan kada smo došli u Heidelberg posebno mi je drag. Ljudi koji su zaslužni za provodenje projekta su nas docekali, dali nam kljuceve od soba, podijelili sa nama osnovne informacije. Sve je teklo zaista po planu, baš onako kako je i bilo naznaceno na brošuri koju smo po obavještenju da smo primljeni dobili na kucnu adresu. Dom u kojem sam bila smještena je bio odlican, imala sam svoju sobu sa kupatilom, a kuhinju sam djelila još sa 4 osobe. Najzanimljivije od svega toga je sto su u Domu ljudi iz svih dijelova svijeta, pa su nam dani u druženju brzo prolazili. Prije početka predavanja imali smo uvodnu sedmicu u kojoj nam je obajašnjen nacin predavanja, korištenje biblikotete i drugi tehnicki detalji potrebni za studiranje. Predavanja su nam bila posebno zanimljiva, meni i više samim tim sto sam ih slušala na njemačkom jeziku, koji u svakodnevnom životu u Bosni nisam imala priliku koristiti. Općenito su uslovi za studente u Njemackoj, konkretno u Heidelbergu, iznimno dobre. Imali smo mogucnost bavljenja razlicitim sportovima, od nogometa, košarke, yoge, pilatesa, fitness-a pa sve do razlicitih plesova poput tanga, salse, hip-hop-a, cak i baleta - sve to i mnogo više, potpuno besplatno. Jedini uslov za bavljenje bilo sportom ili pohadanje kursa plesa su ciste patike. Pored toga, prvi mjesec prije pocetka predavanja sam intenzivno ucila njemacki jezik, bez obzira na znanje kojim se raspolaže, kurs je obligatoran, što mi je svakako dobrodošlo. U drugom mjesecu, kad su vec predavanja pocela, nedostajao mi je upravo kurs jezika, pa sam se odlucila upisati na kurs francuskog jezika, ciji su troškovi pohadanja bili pokriveni ovim projektom. Osnovna misao i ideja projekta jeste da studenti uce, razvijaju se u svim mogucim aspektima, ne samo u polju u kojem oni studiraju. Suma sumarum za 6 mjeseci boravka je slijedeca položen prvi stepen francuskog jezika osnovni nivo, pohadala kurs plesa MTV-Moves, često posjećivala kino predstave koje su za studente besplatni, upoznala mnogo zanimljivih ljudi te stvorila prijateljstva koja će sigurno zadugo potrajati, usavršila svoje znanje njemackog jezika, uocila razlike u nacinu i pristupu studiranju u dvije države (BiH i Njemacka) i mnogo više. Poruka za sve studente ne propustite ovu mogucnost!

9 9 Elvedin Tahirović, stipendista na Univerzitetu Sophia Antipolis u Nici, Francuska JEDNOSTAVNA PRIJAVNA PROCEDURA Student sam treće godine odsjeka za fiziku, smjer teorijska fizika na Univerzitetu u Sarajevu. Tokom druge godine studija, prof. Lamija Tanović me je upoznala sa stipendijom projekta Erasmus Mundus BASILEUS - programa saradnje balkanskih i evropskih univerziteta. Velika prednost projekta je jednostavna aplikacija, koja ne zahtijeva mnogo vremena, a kojeg studentima uvijek nedostaje! To je zasluga i našeg IRO-a, koji mi uvijek bio na raspolaganju, kao i konzulat Ambasade Francuske. Dobio sam stipendiju da budem gostujući student tokom ljetnog semestra 2009/2010 akademske godine na Univerzitetu Nice Sophia Antipolis u Francuskoj. Rijec je o jednom od najnovijih univerziteta u Francuskoj, a o samom gradu mislim da je suvišno govoriti. Odmah po dolasku sam se javio koordinatorici programa koja mi je objasnila koji su moji sljedeci koraci. Administrativni upis sam brzo završio, otvorio racun u banci, nabavio razlicite iskaznice, jer je Francuska zemlja koja daje mnogo beneficija studentima. Izabrao sam sve predmete iz odgovarajuceg semestra i, moram priznati, nastava je dosta teška, cemu se nisam nadao. Srecom, kolege su me prihvatile od prvog dana i mnogo mi pomogli da se naviknem na francuski sistem školovanja.

10 Amina Žigo, stipendista na Univerzitetu u Gentu, Belgija JANUAR U GENTU JE NAJLJEPŠI 10 Šest nezaboravnih mjeseci u Flandrijskoj regiji, na Gent Univerzitetu ostavit će dubok trag u svakom mom narednom životnom koraku. Profesori, prijatelji iz različitih dijelova svijeta, lokalni prodavači, kolege sa studija, voditelji projekta - samo su dio ove priče. Ono što čuvate kao suvenir jesu sjećanja na zajedničke susrete sa njima. Studentica sam master studija Međunarodni odnosi i ekonomska diplomatija 4+1 Univerziteta u Sarajevu (BiH) i u martu godine aplicirala sam za Basileus stipendiju. Tri mjeseca poslije bila sam pozitivno iznenađena kada su mi uposlenici Ureda za međunarodnu saradnju Gent Univerziteta saopštili da sam dobitnica stipendije. Pronaći studentsku sobu na šest mjeseci u Gentu je isto kao pronaći iglu u plastu sijena. U hostelu sam provela tri dana odakle sam kontaktirala sve moguće adrese da bih pronašla sobu. Imala sam sreću. Pronašla sam toplu i jednostavnu sobu u potkrovlju, blizu fakulteta, sa malom kuhinjom. Ono čega se najviše sjećam bilo je to da me je gazdarica zgrade upozorila na strog sistem odvajanja smeća. Plave vreće za plastiku i metal - žute za ostatak smeća, a papir i staklo sakupljati u posebne kese. Svidjela mi se zamisao. Nakon što sam pronašla sobu, počela sam istraživati grad. Koje privilegije studenti imaju: bicikla, elektronske iskaznice koje im pružaju pristup bibliotekama i studentskim restoranima, itd. Biti student u Gentu znači uživati posebne privilegije. Mape grada su dostupne skoro na svakom koraku i lahko se snalaziti pomoću njih. Postepeno sam se integrisala u studentski život i koristila sve pristupačnosti: objedovala u studentskim restoranima, posuđivala knjige u bibliotekama, posjećivala kina. Postala sam član poznate Erasmus Student Network (ESN) mreže. Studentica s Kosova, Bela, detaljno mi je objasnila kako mogu kupiti jeftinu telefonsku karticu i zvati roditelje u BiH. Pokazala mi je mjesta gdje se mogu kupiti povoljne stvari, hrana i odjeća. Upisala sam prvi stepen kursa nizozemskog jezika. Zajedno sa mnom, časove su pohađali kolege Erasmus studenti iz Portugala, Poljske, Češke i novi imigranti. Ćaskali smo uz kafu na pauzi kursa i zajedno istraživali grad. Krajem septembra prisustvovala sam manifestaciji Welcome Day, namijenjenoj za Erasmus studente Gent Univerziteta. Odlična organizacija i prezentacija programa u kojem su studenti upoznati za svim detaljima. Profesori na fakultetu otvoreno razgovaraju sa studentima i vode dinamične debate na

11 časovima. Uočila sam razliku u obrazovnom sistemu. Profesori na Gent Univerzitetu traže da studenti pročitaju knjige i novinske članke te da daju svoj kritički stav o tome. Osim toga, svi profesori zahtijevaju timski rad kada su u pitanju prezentacije. Odličan metod studija. Studenti nisu opterećeni gradivom i daju svoje mišljenje o određenim oblastima te na taj način šire vlastite vidike. Ono što mi je u prvim danima u Gentu nedostajalo jest planinarenje i organsko voće i povrće iz bosanske bašče. U Belgiji nemate puno izbora jer većina voća i povrća se uvozi iz susjednih zemalja. No, prvi put u Gentu sam probala minijaturni paradajz i azijsku trešnju tzv. lichivoće neobičnog oblika uvezeno iz Kine. Ah, Belgijska čokolada. Ova čarobna namirnica je zagonetka svim turistima u Gentu jer kad je probate, ne možete prestati jesti. A tek kada okusite topli čokoladni napitak, postajete ovisnik. Ono što smo o mitologiji pojedinih katedrala u Gentu uspjeli saznati, Basileus team nam je jedne večeri pokušao dočarati turističkom ekspedicijom koja nas je odvela u vrijeme historijskih previranja u Belgiji, srednjeg vijeka i prvog kralja Leopolda. Upoznali su nas o zanimljivostima Sint-Baafskathedraal, Belfort, Sint- Niklaaskerk, Gravensteen, a cijeli turistički krug, voditelji projekta su upotpunili tako što su nas počastili toplom čokoladom. Nova godina je magičan događaj u Gentu. Sa oduševljenjem sam posmatrala dvadesetominutni vatromet u kojem su se izmijenile desetine formi vatrenih boja i oblika. Nova godina - bez upotrebe jakih explozivnih pirotehničkih sredstava koji su veoma popularni u vrijeme novogodišnjih praznika u Sarajevu. I ovaj projekat EU dobija moju podršku. Mislim da nikad neću zaboraviti januar u Gentu, period intezivnog učenja i ispita. Ulica Sint-Pietersnieuwstraat koja inače vrvi od studenata, prazna je u vrijeme ispita. Koji izazov - pripremati prezentacije, učiti i imati ispiti na stranom univerzitetu. Profesori nisu bili strogi i potpuno su susretljivi jer znaju da potičemo iz različitih zemalja gdje se sprovode različiti edukacioni sistemi. Nakon ispita studenti odlaze kući. Čini mi se da mi je vrijeme proletilo u nekoliko dana. Odlazim na oproštajne partije. Koristim priliku i po bibliotekama tragam za knjigama koje bi mi pomogle u izradi master teze jer u BiH neću naći takvu literaturu. Ovaj semestar je prebrzo proletio. Ne znamo šta život sutra donosi. Možda se sretnemo nekad, ili možda neko od njih dođe u BiH. Ko zna? Jedno znam, u Sarajevu će mi nedostajati ta ljupka studentska lica iz Indije, Slovačke, Češke, Kine, Irske, Egipta. U suštini, ovo je nezaboravno i predivno iskustvo u kojem imate priliku da upoznate sebe u novoj ulozi i da se suočite sa izazovima i avanturama. Hvala Basileusu, hvala Gent Univerzitetu, hvala Beli, ESN-u i svima koji su mi učinili tih šest mjeseci nezaboravnim. No, posebno mjesto Gentu pripada u organiziranju Festivala. Grad je potpuno oživio sa Winterdroom 2010 koji je otvoren početkom decembra prošle godine. Licht Festival Gent krajem januara godine privukao je u grad hiljade turista. Sastavni dio festivala činila je i zanimljiva manifestacija. Naime, na fasadi zgrade na interesantan način ispričana je bajka o dječaku koji u svom snu postaje džin. Posmatrajući projekciju postajete dio fantazije i dječakova sna. Cijeli događaj je zaokružen kruženjem tramvaja po gradu sa posebnim svjetlosnim efektima i muzikom. 11

12 Luka Čuljak, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska RAZMJENA OBOGAĆENJE SOCIJALNOG I AKADEMSKOG ŽIVOTA o završetku svoje prve akademske godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Pprijavio sam se na Basileusov program i aplicirao sam za Zagreb, kao prvi izbor, a Ljubljanu kao drugi. Nedugo nakon toga moja aplikacija je prihvaćena. Kada sam čitao mail u kojem su mi saopćili da su odobrili moj odlazak u Zagreb, a samim tim i obećali punu financijsku pomoć, nisam ni slutio što me očekuje u drugom gradu, u gradu koji nije Sarajevo. Bio sam naravno iznenađen, ali iskustvo koje sam stekao ne može se mjeriti niti sa jednim mailom, tekstom u kojem se opisuje grad ili pak nekom turističkom knjižicom zbog koje bi mi odabrali baš taj grad kao našu turističko odredište. Aplicirao sam na treći semestar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na odsjek za komparativnu književnost. Kako je i stajalo u aplikaciji avionski prijevoz bio mi je osiguran i od toga trenutka počeo sam sabirati iskustva. Na host fakultetu odobrili su moj dolazak i upisao sam semestar samim tim i odabrao predmete. Začuđujuće jednostavno sam obavio sve administrativne stvari bar u usporedbi sa svojim matičnim fakultetom ili uopće našom administracijom. Lagano sam počeo da upoznajem profesore, a tako i oni mene. Naravno, mnogo jednostavnija stvar od upoznavanja profesora bilo je upoznavanje sa studentima ili sa domicilnim stanovništvom uopće. Život sa drugim studentima nametnuo mi se kao neophodan što je naravno obogaćivalo moj socijalni i akademski život. Živio sam u paviljonu za međunarodne studente gdje sam sobu dijelio sa studentom, a danas ga mogu nazvati i prijateljem iz Moskve koji studira povijest. Boravak od pola godine ne stane na jednu stranicu teksta, ali ono što mogu reći da me ova razmjena iznova i iznova potiče na razmišljanje gdje se put kao takav sam po sebi nameće kao neophodan čin u obrazovanju mladoga čovjeka. Put u fizičkom i metafizičkom smislu jest simbol promijene i napretka. Uz put dijalog se postavio kao neizostavan čin napretka komunikacija uopće. To kako su mene primili studentima u Zagrebu jednako je novo bilo kao što su i oni meni novi. Sa sigurnošću mogu reći da sam vidike proširio i mislim da sam napravio bar mali korak naprijed, da sam se promijenio, a promijene bez konflikta nema samo što je u mom slučaju konflikt promjena sredine a to za sobom nosi čin prilagođavanja odnosno pristajanja na kompromis. 12

13 Selma Kadić, stipendista na Univerzitetu u Ljubljani, Slovenija DALI SU MI LEKCIJE KOJE NIKAD NEĆU ZABORAVITI Moj projekat traženja stipendije je počeo i završio sa Basileus Erasmus Mundus Partnerships programom. Na početku se činilo jednostavno, te sam sve informacije prikupila putem oficijene web stranice i stranice Univerziteta u Sarajevu. Onda sam krenula sa popunjavanjem on-line aplikacije. Uskoro ću shvatiti da je to zaista ozbiljan projekat. Potrebno je skupiti sve tražene dokumente, obratiti se univerzitetu na koji se želi ići, dobiti pozivno pismo, sastaviti motivaciono pismo, napraviti plan istraživanja. U par navrata, vođena pričom da svakako bez veze neću uspjeti sam i odustala, ali sam zadnju sedmicu ipak uploadovala sve dokumente (kad sam ih već skupila) i submitovala aplikaciju. I vidi čuda, od septembra dobitnik sam stipendije Basileus kao exchange student PhD programa na Ekonomskom fakultetu univerziteta u Ljubljani. I tako počinje moje slovenačko iskustvo. U Bosni i Hercegovini često čujemo da u našoj državi ništa ne valja, kako se ništa ne može postići bez vjetra u leđa. Stipendije uvijek dobijaju oni nečiji, a ne oni koji su vrijedni, nadareni, hoće i mogu. Da li ste se ikad zapitali, da li su ti koji to pričaju ikad aplicirali za stipendije? Ja sam sigurna da nisu! A Slovenci? Da, ima malo istine u filmu Kajmak i marmelada ali ima i istine u tome da se vidi da smo ipak, ne tako davno, živjeli u zajedničkoj državi. Rado će vam pomoći ukoliko nešto ne znate, neformalno će sa vama pričati na bosanskom jeziku, smijati se šalama i pitati za ćevape sa Čaršije, pričati o svojim doživaljajima iz Sarajeva, a nezaobilazan trenutak je spominjanje Đure. A fakultet? Zamislite kada neko ko posljednjih par godina radi isključivo na marketingu, mora, za svoje dobro da sluša matematiku, statistiku, kvantitativne metode i sl? Užas! Na početku je to bila moja reakcija, kao i većine poštenih bosanaca koji bi se radije izvukli bez silnog računanja. No ipak, to tako ne ide, bar ne na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, koji usput rečeno je među 50 fakulteta u svijetu koji posjeduje obe najprestižnije akreditacije za kvalitet obrazovanja EQIS i AACSB. Može nam se svidjeti, ili ne, ali Slovenija je sve ono što Bosna i Hercegovina nije. Postoje pravila, i pravila se poštuju. Ulica se prelazi na zebri, u autobus se ulazi na prva vrata, kartu kupite sami, i ne pada vam na pamet da se vozite bez karte. Na nastavu se ide od početka do kraja. Nema čak ni spiska sa potpisima ali na nastavi sjedite sve vrijeme, jer znate da drugačije nećete položiti ispit. Nastava je na engleskom jeziku. Ne na slovenačkom pa na engleskom, pa u kombinaciji, nego zaista samo i isključivo na engleskom jeziku. Postoje osobe na fakultetima koje vode računa o stranim studentima, zato što im je to posao. Prijaviti mjesto boravka morate, jer ako to ne uradite postoji sankcija. Danas sam ponosna na položene i odslušane predmete, a još ponosnija na to što ih počinjem primjenjivati u svojim istraživanjima. Sigurna sam da, da nisam otišla u Ljubljanu, to nikad ne bih naučila, jer bih uvijek pokušavala naći lakši put. Moji profesori na FELU su bili iz cijele Evrope, te su mi dali lekcije koje nikad neću zaboraviti. I na kraju, ona poznata Tell me and I forget. Teach me and I remember. Involve me and I learn. vrijedi. Zahvaljujući boravku u Ljubljani imam nove prijatelje za cijeli život te neprocjenjivo iskustvo koje ću pamtiti. 13

14 Naida Šehić, Univerzitet u Heidelbergu, Njemačka U akademskoj 2009./2010. godini imala sam čast bit stipendista Basileus programa. Nastavu sam u tom periodu pohađala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Heidelbergu. Nakon nepunih godinu dana provedenih u jednom od najpitoresknijih manjih gradova u Njemačkoj, puna sam utisaka, koje bih rado željela podijeliti s drugim, potencijalnim stipendistima ovog divnog projekta, ali ti utisci još uvijek se nisu potpuno slegli. Težak je zadatak sažeti to iskustvo u nekoliko odjeljaka teksta, a da kažem zaista sve ono što želim, u vezi s mojim studijskim boravkom u Heidelbergu. Dragi studenti, sve one priče koje ste čuli o nezaboravnoj studentskoj razmjeni u inostranstvu su istinite bar ako su bile pozitivne i zvučale već gotovo nestvarne. Naime, ovo je bila najbolja godina mog dosadašnjeg studija i ni za šta je ne bih željela mijenjati. Akademska godina u Njemačkoj počinje u oktobru, no u Heidelberg sam otputovala već početkom septembra, pošto je moj univerzitet-domaćin za stipendiste Basileus programa predviđao trosedmični kurs njemačkog jezika, na kojem sam produbila svoje znanje njemačkog jezika, sklopila prva poznanstva (s nekima sam se jako dobro sprijateljila i na kraju boravka u julu teško rastala), upoznala svoju novu životnu sredinu, obavila u prve dvije sedmice sve potrebne formalnosti i imala dosta vremena da se posvetim odabiru predavanja, odnosno planiranju akademskog dijela svog boravka. Sa koordinatorima oba univerziteta, kako domaćina, tako i matičnoga sam u pravilu imala dobar kontakt i čak kada su se javili manji problemi ili nedoumice, sve se ipak dalo riješiti na vrijeme. Sve u svemu nikad nisam imala osjećaj da se nikome nemam obratiti, kada sam imala poteškoća ili jednostavno pitanje. Smještaj sam imala već obezbijeđen, mada nisam znala nikakve detalje o njemu. No odmah prvog dana sam dobila ključ za svoju sobu u studentskome domu, na koju se zaista nisam mogla požaliti. Živjela sam u starome gradu, manje od 5 minuta hoda do Univerzitetske biblioteke, a sale u kojima sam slušala predavanja bile su maksimalno 10 minuta pješke udaljene od moga smještaja. Imala sam osjećaj da se neko zaista pobrinuo da sve ide kako treba, da je mislio unaprijed o situacijama i eventualnim poteškoćama koje bih kao strani student mogla imati, i da ih je nastojao otkloniti prije nego bi uopće mogle i nastati. Konačno sam mogla u potpunosti da se posvetim studiju, uživajući sva prava i povlastice koje student Univerziteta u Heidelbergu ima. Komunikacija sa profesorima je uvijek bila jako dobra, tečno govorim njemački, pa to nije bio problem, no i prema drugim stranim studentima, koji su slabije vladali njemačkim jezikom, profesori su uvijek bili strpljivi i susretljivi. Predavanja sam pohađala sa njemačkim i stranim studentima, kurseve sam sama birala, bila sam potpuno slobodna u tome. Sam koncept predavanja se nije razlikovao mnogo od onoga koji sam imala na matičnom fakultetu, mada su se studenti lakše upuštali u diskusije, što su profesori vrlo poticali. Također, mnogo se baziraju na slučajevima i na predavanja studenti ne dolaze bez odgovarajućih zakona. Sve ispite na koje sam se odlučila izaći sam i položila. Za strane studente na Pravnom fakultetu u Heidelbergu obično praktikuju organizovati posebne ispite, uzimajući u obzir jezične sposobnosti svakog studenta pojedinačno. Zato sam više i voljela usmene ispite, komunikacija sa profesorom je direktnija i bolja. NEZABORAVNA STUDENTSKA RAZMJENA 14

15 Pored velikih mogućnosti koje ovaj Univerzitet nudi na a k a d e m s k o m p o l j u, Heidelberg studentima pruža i mnogo prilika za sport i re k re a c i j u, ko j e s u i l i besplatne ili prilagođene studentskom džepu. Bicikl je glavno prevozno sredstvo studenata toga grada i toplo preporučujem svakome ko ode na razmjenu u Heidelberg da si nabavi jedan. Moja poznanstva u tome gradu su brzo prerasla u prijateljstva, a pored studija sam imala vremena i da putujem, jer sam imala vizu, slobodu i novac. Moja zahvalnost ljudima koji stoje iza projekta Basileus je zaista iskrena i duboka. Iskusila sam jedan drugačiji način života, imala sam čast da učim, istražujem, sanjam u gradu sa najstarijim Univerzitetom u Njemačkoj. N a k o n t o l i k o n o v i h poznanstava, kontakata, novog akademskog pa čak i radnog iskustva (u zimskom raspustu sam uspjela obaviti praksu u jednoj advokatskoj kancelariji u Frankfurtu) više nisam ista osoba. Istu tu pozitivnu promjenu sam primijetila i kod svih drugih mojih drugova u Njemačkoj, koji su bili također strani studenti na razmjeni. Često smo taj osjećaj i iskustvo sažimali nazivom generacija Erasmus, koja će definitivno da mijenja način usvajanja znanja i stručnih vještina po Univerzitetima širom Evrope. Moja iskrena želja je da se formira generacija Basileus, koja će da shvati kako ne da može biti dijelom te Evrope, ona to već jeste. Promjene su počele i svaki student može učestvovati u njima. Vremena za gubiti se, dakle, više nema.za sobom nosi čin prilagođavanja odnosno pristajanja na kompromis. 15

16 Vildana Karić, Univerzitet u Gentu, Belgija 16 GENT GRAD STUDENATA I BICIKALA Zadovoljstvo mi je da podijelim ovu, meni veoma posebnu životnu priču, sa svima koji su takvo jedno iskustvo doživjeli, a i sa onima koji se odluče na sličan korak. Nije jednostavno tek tako otići negdje,a naročito na duži vremenski period, ne znajući ta te čeka, ni čemu se možeš nadati. Ostaviti sve iza sebe, svoje roditelje sa kojima si provodio skoro svaki dan, koji su za tebe sve činili, svoju zemlju i okolinu u kojoj si navikao živjeti, prijatelje i ostalo, ali hvala Bogu, ne zauvijek. Vjerujem da u vama postoji taj strah i stalno razmišljanje o pravoj odluci, koje je mene progonilo dugo vremena, dok na kraju ne završih u inostranstvu, u Belgiji, na Gent Univerzitetu. Moj prvi susret sa novim podnebljem, narodima, tom raznolikom nacijom, mješavinom ljudi, od Belgijanaca, Francuza, Turaka, Marokanaca, Indijaca, pa i do Bosanaca, me veoma privukao da počnem razmatrati i sagledati, a naročito i učiti, nešto i o tome, pored moga pravog puta, kojim sam došla. Sama, bez ikoga svoga, negdje daleko od onog svog života, nije bilo jednostavno, a naročito taj početak, prvi dan dolaska, susret sa novim profesorima, studentima i građanima. Ipak, pokušala sam ranije da stupim u kontakt sa Bosancima, koji tamo žive i da od njih zatražim bilo kakvu pomoć. Naravno, bez dvoumice, pomogli su mi u najtežim trenucima, kada sam imala problema sa smještajem, kada sam trebala da vadim papire, da nađem određene ulice, da se snađem sa prevoznim sredstvima i da jednostavno prebrodim sve to. Gent, kao grad koji vrvi od studenata i bicikala, od života kojim živi Evropa, za koji mi nemamo nikakve predstave, od vjere, koja ne znam ni da li uopšte postoji, grad koji kao da je spojio više zemalja,ostavljajući njihove granice. Posmatrala sam sve to, nisam se mogla nagledati. Bilo je kao što kažemo, samo u filmovima. To nisu ljudi iz Bosne, njih ne interesuje kako si obučen, kako se ponašaš na ulici i o čemu pričaš i ko si uopšte. Njih interesuje šta ti znaš, kakve sposobnosti imaš i kojim se područjem zanimaš. Došao je taj dan, kada prvi put u životu počinjem studirati sa nekim stranim studentima, koji niti govore moj jezik, niti dijele moje mišljenje. Zaista nešto sasvim drugačije. Svakakve su mi misli tumarale po glavi: da me neće prihvatiti, da će me izbjegavati, možda čak i mrziti, jer naše mišljenje je da niko ne voli strance, ali ne bi baš tako. Hvala Bogu, prođe i taj prvi dan, prođoše dani, sedmice, mjeseci i na kraju shvatih da sam toliko finih ljudi upoznala, koji su toliko bili željni pomoći u svakoj situaciji. Naravno, uvijek bolje razumiju oni koji to isto doživljavaju, tako da sam svoje studentske dane dosta provodila sa studentima mog usmjerenja, studentima fizike, zajedno učeći, istražujući, pokušavajući riješiti nedoumice sa predavanja i vježbi, a ujedno se i međusobno posavjetovati. Bilo je to veoma interesantno vidjeti spoj različitih nacija, sa kojima nisi nikada bio u kontaktu, možda čak imao neka čudna mišljenja o njihovim načinima života, o njihovoj kulturi i vjeri, ali u suštini svi smo mi ljudi, jer kada se približiš nekome i bolje ga upoznaš, samo shvatiš da ljudi oponašaju svoju okolinu i nastoje se toga držati.pokušala sam se prilagoditi tim ljudima, ali samo sa jednog veoma uskog gledišta, u glavi mi je bio jedini cilj, znanje i vjera. Shvatila sam da ti niko neće ništa na tanjiru dati, treba dobro truda i napora uložiti, a naravno i svoje volje. Prilazila sam profesorima sa fakulteta, ne bojeći se više ni šta će reći, niti da li će me primiti. Cilj sam znala i nisam odustajala. Za mene je to bilo sve posebno. Neću zaboraviti kada mi je PhD studentica fizike dala da imam za uspomenu primjerak materijala na aluminijskoj pločici koji je prethodno bio podvrgnut x-zracima. Ja sam iznenađeno rekla: O, hvala Vam puno, a ona meni, začuđeno: To nije ništa, ali za mene, kao studenticu iz Bosne, to je bilo nešto veliko, a ne beznačajno. Također, što se tiče njhovog metoda rada i studija, sjećam se kada sam došla prvi dan na vježbe iz predmeta Fizika čvrstog stanja, asistentica nam je podijelila zadatke na papiru, a ja sam ne znajući kako to oni rade očekivala da će nam ona na tabli početi objašnjavati. Međutim, tu su studenti zaduženi da prvo sami pokušaju riješiti probleme, a ona je kao pomoćnik u njihovom rješavanju dužna da razjasni nejasnoće. Ja onda shvatih: pa nije ovo Bosna, u kojoj mi radimo sve pogrešno. Eeee, u sebi sam razmišljala pa kako to da su svi pametniji od nas, da mi uvijek prvi nasjedamo i uzimamo sve za gotovo, ne pitajući se kakav će biti rezultat? Studenti su naučeni da razmišljaju svojom glavom, da se upuštaju u sve pravce, opušteni su, zainteresovani, a ne kao naši studenti, koji jedva čekaju da se riješe knjige.

17 Maja Arslanagić, stipendista na Univerzitetu u Rimu, Italija KO JE REKAO DA SE SNOVI NE MOGU OSTVARITI? Godina dana u Rimu! Čitala sam brošuru sa raznim stipendijama i razmišljala kako je to sigurno zvučalo previše lijepo da bi bilo istinito. Mislila sam da se to meni jednostavno ne može desiti. Ali tačno godinu dana nakon toga sjedila sam na Španskom trgu i uvjeravala sebe da ipak nije san. Iako sam na početku bila malo skeptična i nisam bila sigurna da li ću se uspjeti snaći na drugom djeliću planete, sa drugim ljudima, drugom kulturom i jezikom, ispostavilo se da je ovo iskustvo definitivno bilo nešto naljepše što mi se ikada desilo u životu. Naravno prvih mjesec dana osjećala sam se kao da sam iznenada ubačena u neki sasvim drugi svijet, gdje se nikada neću moći snaći ali ubrzo nakon toga kockice su se počele slagati i ja sam postepeno učila jezik, upoznavala prijatelje, širila svoja znanja i iskustva na jednom od najboljih svjetskih univerziteta, bez problema. Upoznala sam drugačiji sistem učenja i odnos između profesora i studenata koji u Sarajevu još nikada nisam vidjela. Cjelokupnim dojmom sam zaista bila oduševljena. A tek kada se spomenu prirodne ljepote Italije, parkovi, fontane, hrana, muzika, zgrade i spomenici, čitavi gradovi, koje sam prije mogla gledati samo na razglednicama, a sada sam u svima njima uživala. Definitivno najlješe što sam ikada vidjela. Nakon godinu dana, moja studentska razmjena je završena i vratila sam se u Sarajevo obogaćena za jedno novo iskustvo. Sretna što vidim drage ljude, ali istovremeno još više tužna jer se onako lijep život već pretvorio u prošlost i zbog straha da se nikada više neće ponoviti. 17

18 Dženana Kapo, stipendista na Univerzitetu u Bolonji, Italija Često sam se protekle godine zahvaljivala Evropi što mi je omogućila nezaboravno iskustvo. Dok sam išla u srednju školu, kada sam se i prvi put srela sa talijanskim jezikom, nisam ni u jednoj sekundi pomislila da će mi nekada u budućnosti znanje i učenje omogućiti odlazak negdje, a kamoli u Italiju. Ipak, moje putovanje je krenulo samim prijavljivanjem na konkurs JoinEU-SEE. Iako za druge potpuno suludo, odlazak na godinu dana u stranu državu je za mene bio veliki izazov i željno sam ga iščekivala. Onog trena kada sam izašla na aerodromu u Bologni, osjećala sam se kao Alisa u zemlji čuda. Smatram da su za mene ti dani bili ključni, dani kada sam postala odrasla osoba. Iako sam u prvih mjeseca dana morala završavati raznu papirologiju, bankovni račun, dozvolu o boravku, sve je lakše teklo zahvaljujući osobama sa Univerziteta u Bologni koji su nam olakšavali i pomagali koliko su mogli. A zatim i Erasmus organizacije koje su organizovale razne izlete i obilaske grada te upoznavanje sa ostalima, omogućili su da se nakon mjesec dana provedenih tamo osjećam kao kod kuće. Univerzitet u Bologni je najstariji univerzitet u svijetu, i za mene jedno posebno sveto mjesto. Građevine stare po nekoliko stoljeća odišu misterijom, a sama činjenica da je i Dante studirao u Bologni, dovoljno za sebe govori. Naravno, Italija je zemlja koja je uspjela spojiti staro i novo, bez prevelikog utjecaja modernosti na historijske značajke gradova. Možda i zbog toga privlači brojne erasmusovce iz svih krajeva Evrope, ali i studente iz Amerike. I naravno, studente iz našeg balkanskog kruga. Tako da ni u Italiji nisam mogla pobjeći od b/h/s jezika, ili kako smo ga mi zvali balkanski jezik, jer je bilo teško objasniti ostatku svijeta kako se svi razumijemo a dolazimo iz drugih država. Što se tiče fakulteta i nastave, mogu reći da sam vrlo uspješno prošla kroz tih deset mjeseci. Profesori su bili ljubazni i spremni uvijek da pomognu studentima. Moram i da spomenem Bolonjski proces, kojeg kako sami Talijani kažu nema kod njih, ili nisu čuli za to, iz razloga što oni još uvijek imaju bezbroj rokova za izlaske na ispite, imaju ili nemaju parcijalne ispite i eseje, seminarske, tj. sve po izboru profesora kako on želi da se odvija nastava. Jedino postojanje ECTS kredita ima dodirnih tačaka sa procesom koji se sprovodi kod nas, ali naravno neizostavni je dio studija Erasmus, koji je i pretvorio Bolognu u internacionalni grad. NEPROCJENJIVIH DESET MJESECI U BOLONJI 18

19 Alen Duspara, stipendista na Masaryk Univerzitetu, Brno, Češka Republika DOSTA JE RAZLOGA ZBOG KOJIH BIH SVE OVO PONOVIO Razlog zbog kojeg sam se odlučio prijaviti je bogato iskustvo koje sam u mogućnosti dobiti razmjenom ideja te usvajanjem znanja i mogućnosti snalaženja u drugoj sredini. Također, upoznavanje različitih kultura, usavršavanje u svom polju te iskustvo koje ću dobiti. Prvi utisak koji sam dobio je susretljivost profesora sa studentima. Uvijek su bili otvoreno za dogovor i tokom cijelog semestra nismo imali nikakvih problema. Čitav sistem je bio povezan tako da smo kao studenti imali menze u kojima smo jeftinije jeli, organizovana putovanja te svakodnevne društvene aktivnosti. Odnos profesora i studenata je bio uvijek korektan i profesori su uvijek pokušavali da izađu u susret studentu. Inače, na predavanjima nije bilo nikada više od 15 ljudi po predmetu tako da je profesor uvijek imao vremena da se posveti svakome od nas, te da odgovori na sva pitanja koja smo imali. Tokom cijele godine (jednom sedmično) smo imali prezentacije država na kojima smo svi prezentovali kulturu, narod, nacionalnu kuhinju, mjesta za posjetiti te na taj način promovisali našu zemlju. Na predavanjima na fakultetu su učestvovali studenti iz cijelog svijeta tako da i tokom rasprave smo imali priliku da upoznamo ljude sa prilikama u našoj zemlji te razbijemo predrasude. 19

20 Nedim Jahić, stipendista na Masaryk Univerzitetu, Brno, Češka Republika STIPENDIJA JE RAZVILA MOJU SAMOSTALNOST I NEOVISNOST 20 U okviru programa JoinEU-SEE imao sam priliku učestvovati u jednosemestralnoj razmjeni na Masaryk Univerzitetu u Brnu. Studirati na jednom od najprestižnijih univerziteta u Češkoj Republici, te kolijevci razvoja pravne nauke u toj zemlji, svakako je bilo jedinstveno iskustvo koje danas preporučujem svim ambicioznim studentima i mladim ljudima željnim novih iskustava. Akademski program koji ima širok spektar predmeta sličnih onima na Pravnom fakultetu Unvierziteta u Sarajevu, ali uz nešto otvoreniji pristup materiji, dodatno je ohrabrenje budući da njegova kompatibilnost osigurava trajne rezultate i na planu redovnog studija.učenje u malim grupama, razgovori sa profesorima te prilika da predstavim pravno stanje na konkretnim slučajevima iz Bosne i Hercegovine, dalo mi je snažan podsticaj za nastavak mog akademskog puta, te potrebu za širim izučavanjem pravne materije izvan granica postojećeg programa. Zahvaljujući susretljivosti i velikoj pomoći ljudi iz Službe za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu, ali i one u Brnu, sve moguće probleme vezane za same formalnosti dolaska, boravišne dozvole, smještaja i snalaženja u univerzitetskom sistemu sam prebrodio bez velikih poteškoća i prepreka. Kroz razmjenu sam upoznao mnoštvo mladih iz svih krajeva Evrope, izgradio temelje za trajna prijateljstva sa ljudima iz Poljske, Španije, Francuske, Italije, ali i sa brojnim studentima koji dolaze iz našeg regiona.

21 Nena Marković, stipendista na Univerzitetu u Latviji, Riga, Latvija ZAŠTO LATVIJA? ZAŠTO NE! Nakon završenog prvog ciklusa studija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, odlučila sam nastaviti studije u oblasti evropskih integracija. Svakako da nema boljeg izbora evropskih studija od same EU. U potrazi za stipendijom, spoznala sam da su najatraktivniji programi stipendiranja programi podržani od strane Evropske komisije. Općenito ovi programi uključuju desetine različitih EU partnerskih univerziteta i stipendije koje pokrivaju ne samo školarinu i životne troškove, već i osiguranje i putne troškove. Najteži zadatak u samom prijavljivanju za stipendiju jeste pronaći program koji odgovara interesima i kvalifikacijama studenta. Potrebno je voditi računa o predznanju prethodnom obrazovanju, periodu trajanja studija, te jeziku na kojem se izvodi nastava. Ja sam se odlučila napraviti malo istraživanje - pretražiti stranice i kataloge svih partnerskih univerziteta koji su učestvovali u projektima JoinEU-SEE i Basileus. Na kraju sam pronašla jedan univerzitet koji je nudio master program evropske studije u trajanju od dvije godine na engleskom jeziku Univerzitet u Latviji. Nakon obavještenja od JoinEU-SEE tima o dobitku stipendije, kontaktirala sam JoinEU-SEE koordintora na Univerzitetu u Latviji koji mi je dao detaljne upute o upisu na fakultet, stipendiji i vizi. Za avionsku kartu i osiguranje su se pobrinuli predstavnici JoinEU-SEE tima. Vrlo je važno istaknuti da ni u jednom momentu niste prepušteni sami sebi i neinformisani. Na aerodromu u Rigi me je dočekala studentica koju je Univerzitet u Latviji zadužio da mi pomogne u toku boravka u Latviji, za početak uputi u studentski dom. U studentskom domu sam već prvog dana upoznala studente iz Italije, Portugala, Španije, Poljske, Crne Gore, Srbije i SAD-a. Naredni dan me je kontaktirala predstavnica Studenste službe Univerziteta u Latviji za upis stranih studenata kako bih potpisala ugovor o studiju i preuzela studentsku karticu. Predavanja su organizovana u poslijepodnevnim satima s obzirom da je master studij u pitanju. Iako nigdje nije naznačeno da je nastava obavezna, svi studenti naše grupe prisustvuju svim časovima. Uobičajno je da nastava bude organizovana od dva bloka časova po sat i pol. Većina predmeta dopušta praktičnu primjenu, tako da drugi blok časova kod takvih predmeta bude posvećen rješavanju slučaja, ili određenoj simulaciji. Profesori očekuju od studenata ne samo aktivno učešće u nastavi, vec i učešće u različitim konferencijama i projektima. U prvom semestru smo također posjetili institucije EU u Briselu i Luksemburgu, kao i predstavništvo NATO-a i prisustvovali brojnim predavanjima različitih stručnjaka u okviru evropskih integracija. O društvenom životu studenata u Rigi brine se neprofitna organizacija ESN Riga koja tokom cijele godine organizuje događaje i putovanja za sve strane studente u Rigi. U prošlom semestru smo posjetili različite regije u Latviji kao i glavni grad susjedne Litvanije - Vilnius, a u ovom semestru su planirana putovanja za Štokholm, Talin i Petrograd. Nakon gotovo godinu dana u Latviji mogu samo preporuciti Rigu i Univerzitet u Latviji kao prvi izbor svim studentima! Usudite se! Vise informacija o Univerzitetu i ESN Riga: Univerzitet Latvija - i ESN Riga

22 Jelena Kalinić, stipendista na Univerzitetu Sv. Kliment Ohridski u Sofiji, Bugarska RUSKA BAJKA U SOFIJI Kako studiram ruski jezik,a rusisti u našoj zemlji nemaju često priliku otići u Rusku Federaciju i tamo usavršavati jezik, odlučila sam prijaviti se za razmjenu u zemlju koja najbliža tome i gdje slavistika cvijeta - u Bugarsku. Naime, i pored svih predrasuda o Bugarskoj, na Sofijskom univerzitetu "Sv. Kliment Ohridski" slavistika je toliko jaka (tamo je centar slavistike u Evropi) tako da imaju ne samo odsjek, već i poseban fakultet. I nisam pogriješila. Čak bih preporučila i našim studentima u BiH da se prijave tamo za razmjenu, prijatno će se iznenaditi. Mogu reći da sam ostvarila svoj cilj - bila sam u sredini u kojoj sam se mogla služiti samo ruskim jezikom, jer bugarski ne znam. Sada mnogo slobodnije pričam na ruskom, ali i došla sam do nekih informacija, npr. iz teorije ruske književnosti koje do nas sporije "procure". Prvi utisci? Pa, zgrada Rektorata je veličanstvena, sa ogromnim prostorijama sa mozaicima, imitacija ruskog stila. Defintivno plijeni paznju. Uposlenici IRO su prema meni bili ljubazni i ekspeditivni u pomoći sa administrativnim dijelom razmjene, mada neki drugi studenti nisu imali takva iskustva. Za sebe lično, ne mogu reći da sam naišla na neki strašan problem, jedino je administracija malo komplikovana i, zavisno od fakulteta do fakulteta, spora. Na mom fakultetu (Fakultet za slavenske jezike) dekan za međunarodne odnose je jedna fantastična gospođa, prof. Reneta Božankova, koja je sve uradila maksimalno korektno, brzo i ljubazno. Sem toga, ona mi je bila i profesor Ruske književnosti 20-og vijeka. Pokazala se sjajnim pedagogom i poznavateljem građe, ispit sam imala priliku pisati na engleskom jeziku, kao i seminarske, što mi je uveliko olakšalo stvar. Ostali profesori (ja sam imala jos dvije lektorice: Tatjanu Aleksejevnu i Svjetlanu Vasiljevu za ruski jezik i jednu profesoricu, Tatjanu Dunkovu, koja je predavala 3 predmeta) su bez mana - stručnjaci, dobri ljudi i spremni da daju znanje. Vrlo su ljubazni, nisu arogantni, sve što sam ih pitala i zamolila su uvažili i nagradili su moj trud. Period proveden u inostranstvu? Moja osjećanja i stavovi o ovome su donekle pomiješani. Dobra stvar je bilo to sto je dom u kojem smo bili, bio unekoliko komforan (svaka soba je imala svoje kupatilo, nigdje više od 2 kreveta), ali ko nikad nije bio u "cimeraju", ovo mu moze teško pasti. Ostala sam malo razočarana studentima iz Zapadne Evrope, narocito Špancima, jer su stravično bučni, neorganizovani, previše puše, ne znaju engleski (a dobijaju stipendije bez problema) i jako su malo upućeni u stvari koje bi mogle predstavljati "common topic" - kulturu, ekonomiju, politiku. Zato su se studenti iz Njemačke pokazali sjajnim -imaju ogromno znanje, znaju misliti svojom glavom i imaju jak osjećaj empatije prema drugima... sve ovo je, naravno, više subjektivno, ali jednostavno, osjetite nešto i ne možete se otrgnuti ovakvim razmišljanjima. Što se samih domaćina tiče, Bugarska je tipičan predstavnik zemlje u tranziciji, koja se bori sa nacionalizmom, ksenofobijom i siromaštvom, ali nećete dugo tražiti da susretnete Bugarina/Bugarku koji su fantastično urbani, evropski nastrojeni i obrazovani tako da vam je razgovor s njima jako ugodan. U Bugarskoj ćete na svakom koraku čuti turbo-folk (oni to zovu "chalga"), ali kad vas upute, naći ćete i sjajne alternativne klubove, gdje se održavaju retro i pin-up partiji, gdje ima ex-yu punka, house, trance music. Hrana je uvijek problem, ali u tako jeftinoj zemlji imate na izboru sjajne restorane, sto je prednost Bugarske pred zapadnim zemljama - imala sam dovoljno novca od jedne do druge stipendije, jer je iznajmljivane sobe u domu jako jeftino, kao i karta za gradski prevoz. Ipak, nakon ovakvog iskustva, jos se za neko vrijeme ne bih odlučila ponovo u razmjenu - jako je stresno. Nažalost, periodi mobilnosti su najmanje 1 semestar, a i da hoćete, ne mozete kući, jer time gubite jako puno od nastave. Nije savršeno i naporno je, jer se mora uložiti i napor potreban za praćenje nastave i napor za snalaženje u novoj situaciji, a sve to jako iscrpljuje. Svako ko misli da je studentska razmjena turistička, veoma se vara. Ako neko aplicira samo da bi se prošetao po nekom od tih krasnih gradova koji su vam u okolini, bez obzira da li se radi o Zapadnoj ili Istočnoj Evropi, neka ne aplicira. Neka ne apliciraju ni oni kojima je cilj dobar provod, niti oni koji ne znaju raspolagati sa novcem i raspoređivati džeparac. S druge strane, svako ko hoće i da nauči nešto novo, da napravi nove kontakte za budućnost ili za idući ciklus studija, te da testira svoju inteligenciju u novim situacijama, neka mu iskustva studenata koji su ovo prošli budu ohrabrenje. 22

23 Jasmina Mrkonja, stipendista na Univerzitetu La Sapienza u Rimu, Italija STEKLA SAM PRIJATELJE ZA CIJELI ŽIVOT Otkako sam završila srednju školu znala sam da želim dio školovanja provesti u inostranstvu. Prava prilika mi se pružila kad sam na trećoj godini fakulteta saznala za program razmjene Basileus. Od svih ponuđenih prestižnih univerziteta, La Sapienza se činio logičan izbor jer govorim tečno talijanski, i već sam živjela u Italiji. Dobila sam stipendiju na dva semestra za master studij, i za to vrijeme sam puno naučila i još više sazrela kao osoba. Studenti koji se prijavljuju na programe razmjene trebaju shvatiti da ne idu na turističko putovanje i da neće sve uvijek ići lahko. Kao i u domovini, bit će i dobrih i loših dana. Ali to nije ništa prema iskustvu kojeg ćete steći. Još važnije, steći ćete prijatelje za cijeli život. Neizmjerno sam zahvalna što sam imala priliku da učim od vrhunskih stručnjaka iz oblasti finansija (prof. Saltari, prof. Manca, prof. Rabino, prof. Petrella i drugi). Naravno poslije učenja i napornog dana, u Rimu nije teško pronaći zabavu, biilo da se radi o posjeti historijskim lokacijama, bogatim parkovima, muzejima, galerijama, kinima ili drugim aktivnostima. U Rimu je vrlo aktivno udruženje Erasmus studenata koje organizuje zabave, izlete u obližnje gradove i druge zabavne i sportske aktivnosti. 23

24 Denis Piplaš, stipendista na Vilnius Univerzitetu, Litvanija SVE JE ORGANIZOVANO DA SE STUDENTU OLAKŠA 24 Mislim da sam za svega par dana skupio sve papire koji su mi bili potrebni, napisao sam motivaciono pismo, dobio sam izvod iz ocjena, odnosno predmeta koje sam do tad pohađao, dobio sam pismo preporuke od strane profesora. To je manje-više sve od papira koji su mi bili potrebni. Svim bih studentima preporučio da se ne prepadnu unaprijed, da ne razmišljaju previše o tom nekom 'silnom procesu' kao što se priča. Rekao bih da je to prazna priča. Služba za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu mi je pružila pomoć u prijavljivanju i odabiru željenog univerziteta. Izbor je najzad pao na Litvaniju. Nisam znao skoro ništa o toj državi prije nego što ću otići. Tamo sam bio prvi student iz Bosne i Hercegovine. Svi smo svjesni kvaliteta obrazovanja kojeg trenutno imamo u BiH jednostavno, ne zadovoljava po meni - neke minimalne uslove kakve imaju studenti u Evropskoj uniji, tako da je to prije svega bio razlog, da naučim nešto novo, da vidim neke druge sisteme rada, da upoznam neke druge kulture. Maksimalni broj studenata koji prisustvuju jednom predavanju je deset. Znači, profesor ima šansu da svakom studentu pojedinačno priđe, objasni. Moj institut bio je otvoren 24 sata na dan. Biblioteka također. Da napravim parelelu: u Sarajevu sam s još 400 studenata u amfiteatru, ja profesora i ne čujem, nemam nikakvu šansu da pričam s njim. S druge strane, u Litvaniji nisam nikad duže od dva-tri sata čekao da mi neki profesor odgovori na mail. Uvijek su dostupni. Sve je fokusirano na studenta, da mu se što više olakša. Odlično poznavanje stranog jezika poželjno. Tokom te godine studija, boravio sam u studentskom domu i bio vrlo zadovoljan smještajem. Iako Litvanija nije bogata poput zemalja Zapada, studentski standard je bolji nego onaj u Bosni I Hercegovini. Ne možete otići tamo bez ikakvog znanja, ali ne mora to biti neko perfektno znanje. Kad sam otišao, moj engleski nije bio savršen, bio je, recimo, vrlo dobar. Poslije nekog vremena steknete naviku, uhvatite se i da razmišljate na engleskom. Generalno, za studente Instituta u Litvaniji nude se ogromne mogućnosti na primjer kurseva pet-šest stranih jezika koji su potpuno besplatni. Ja sam imao predmete skupa sa Litvancima, ali bilo je nas nekoliko koji smo dolazili iz inostranstva. Nije nikakve razlike bilo, čak bih rekao da se nama, kao gostima, pridavala i veća pažnja. Sa završenom trećom godinom dodiplomskog studija u Viljnusu, nisam imao problema prilikom priznavanja predmeta na matičnom Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. I master studij namjeravam upisati negdje vani. Odlazak u Litvaniju me je mnogo promijenio. To iskustvo studiranja, cjelokupan život kad si odvojen od doma i porodice nekako odrasteš u tom periodu. Petnaest, dvadeset dana prije nego što ću krenuti u Litvaniju, u nekim me momentima i strah hvatao kako ću, šta ću. Ali mogu reći da se stvarno nisam ni sekunde pokajao. Trenutno imam pripravničko mjesto u Transparency Internationalu. Da dobijem to mjesto, mnogo mi je pomoglo iskustvo koje sam stekao vani. Studenti neka slobodno prilože svoje papire, neka se prijave, neka pokušaju da dobiju jedno mjesto.