Dodir ljubavi. Dodir ljubavi Tom Wells

Size: px
Start display at page:

Download "Dodir ljubavi. Dodir ljubavi Tom Wells"

Transcription

1 Dodir ljubavi Tom Wells 1

2 ZAHVALE Želio bih prvenstveno zahvaliti Bogu koji mi je omogucio da postanem glina u rukama Loncara. Takoder zahvaljujem Veri Rector i Corini Moser, koje su tako naporno radile da bi dale smisao mom pisanju, vecinom obavljenom u avionima. Hvala našoj snahi, Wendy, za savjete i urednicki posao na knjizi. Hvala Tommy Thompsonu i Loran Wimbish što su pomogli izabrati stihove iz Biblije. Hvala Ljiljani Trstenjak za dizajn knjige i za njen poseban dodir ljubavi. Na kraju još jednom hvala svakome od vas; vaš doprinos bio je odgovor na molitve. Ova je knjiga napisana za mog prvog unuka koji se zove Noah. Kada u knjizi govorim o svojoj ženi, Judie, navodim je pod imenom "Nana" jer je Noah tako zove. Svog sina, Toma najcešce navodim kao "tvoj tata". Radili smo na ovoj knjizi gotovo godinu dana. Kada sam zapoceo, Noah je bio star godinu i pol dana i bio je naš jedini unuk. Ovu smo knjigu darovali njemu i njegovim roditeljima kao Uskrsni poklon u Aprilu,2000. godine znajuci da je na putu naše drugo unuce. Ako ova knjiga ikad bude izdana, cjelokupan prihod ici ce u Stipendijski fond "Kristine Marie Wells" kako bi pomogao u osiguravanju financijske potpore onima koji žele postati ucitelji. Sva hvala i slava našem Nebeskom Ocu. Tom Wells 2

3 3

4 PREDGOVOR MATEJ 11:28 «Dodite k meni svi koji ste izmoreni i optereceni i ja cu vas odmoriti.» Noah, ako sam još živ kad ovo prvi puta citaš, moci cemo popricati o mnogo novih stvari, ali to nije razlog zašto pišem ovu pricu. Pišem ovo za tebe i sve moje buduce unuke jer vjerujem da je vrlo važno priznati i zahvaliti Bogu za sve Njegove bezbrojne dodire ljubavi koji su me, jedan po jedan, oblikovali u ovu osobu koja danas jesam. Kada ceš ti imati pet ili šest godina, ja cu imati 58 ili 59 i u to ceš vrijeme poceti formirati svoja sjecanja na mene. Želim da znaš da osoba koju ceš pamtiti nisam postao preko noci niti sam to postao sam od sebe. Kako ceš odrastati, dodir ljubavi poceti ce te oblikovati. Molim za to da, kroz ove rijeci i kroz zajednicki provedeno vrijeme, Nana i ja postanemo dodir ljubavi za tebe. Poglavlja ove knjige trebala bi podsjecati na gradevne blokove od kojih se sastoji neka velicanstvena Katedrala. Kao i naši životi, Katedrala poprima obrise sa svakim blokom zasebno i na taj nacin formiraju se temelji, zidovi, krov, tornjevi. Ti gradevni blokovi mogu se usporediti sa radostima, bolima, tugama i neplaniranim (barem što se nas tice) dogadajima koji zauzimaju mjesto u našim životima i oblikuju ono što postajemo. Kada su naši životi dodirnuti nastaje promjena, poput gradevnog procesa koji obicnom kamenu dopušta da postane objekt ljepote - dar Bogu - velicanstvena Katedrala. (Ja nisam lijep ni velicanstven, ali se nadam da cu jednog dana biti dar!) Pokušati cu istu stvar prikazati na drugi nacin (Nana kaže da to stalno radim ). Ljudi grade Katedrale; Bog gradi ljude, sa i kroz Njegovu Milost. Došao sam do saznanja da smo, svaki puta kad primimo tu Milost, dodirnuti ljubavlju. Ova prica nije o Nani ili meni, vec je ovo prica o tome kako nas je Milost, dodir ljubavi, oblikovala u ono što On želi da budemo za Njega i druge ukljucujuci i tebe. Bog, Isus Krist i Duh Sveti su majstorski loncari. Kad nas zavrte na ovom kolu života, moramo im dopustiti da nas, kroz njihove dodire, oblikuju u remekdjelo kakvo samo oni mogu vidjeti i stvoriti. Noah, nikad ne zaboravi da je dodir ljubavi besplatan jer je Darovatelj na križu vec platio za njega. Dodir može biti primljen bilo gdje i isporucen od bilo koga. Molim te, budi dostupan da daješ i da primaš. Molim za to da ceš, kada procitaš ovu pricu, i ti takoder shvatiti kako "sve ono što znaš može, pomocu dodira ljubavi, promijeniti to što znaš". 4

5 Amen. S A D R Ž A J Strana Predgovor : Dodir ljubavi... 5 Poglavlje 1: John Cline.. 7 Poglavlje 2: Lala Poglavlje 3: Duh Sveti Poglavlje 4: Nana Poglavlje 5: Mama i tata Poglavlje 6: Duane Poglavlje 7: Nana (nastavak) Poglavlje 8: Kristine (PeeWee) Poglavlje 9: Eddie Poglavlje 10: Tvoji mama i tata Poglavlje 11: Dodiri - Vera Larry Higgins Kathy Harry Chiara Smrdljiva stara gospoda.. 64 Poglavlje 12: Kada završimo zajedno. 68 5

6 DODIR LJUBAVI I Timotej 1:14 «I milost gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju u Isusu Kristu.» Svi smo bili dodirnuti ljubavlju. Nitko i nigdje, bez obzira kako izoliran on ili ona pokušavaju biti, ne može izbjeci dodir ljubavi. Ako ne misliš tako, navedi barem jednu osobu koja nikad nije uživala u toplini sunca, u cistoci nježne kiše ili ljepoti obicnog cvijeta? Sve su to dodiri ljubavi našeg voljenog Nebeskog Oca. Vecina od nas bila je dodirnuta na veoma posebne nacine i ponekad je skoro nemoguce prepoznati Milost koju takvi dodiri nude. Božja Milost može biti prerušena, dobro sakrivena od naših duša i od naših srca. Razmisli o tome. Kako bi ti opisao slijedece: Tvoju vjeru u Boga, Tvoje vjerovanje u Isusa Krista kao tvog Spasitelja, Kristov dar - Duha Svetoga, Suprugu punu ljubavi, razumijevanja, podrške, naklonosti i zahvalnosti (kao što je Nana), Djecu kao izuzetan blagoslov, Unuke kao izuzetan blagoslov, Prave prijatelje, koji te podržavaju i uvijek su uz tebe, Nadahnjujuceg svecenika i crkvenu porodicu koja srdacno prihvaca? Popis naših osobnih, individualnih, intimnih dodira je beskonacan i jedino što ogranicava našu sposobnost da ih nabrojimo je naša nesposobnost da ih prepoznamo ili zapamtimo kao dodire. Jednom kad smo primili te dodire ljubavi, kad smo ih proživjeli, naucili od njih i promijenili se zbog njih, ucimo uživati u ponovljenom zadovoljstvu koje dolazi od njihova oživljavanja kroz sjecanja i dijeljenja njih s drugima. Ako 6

7 posegnemo i dodirnemo druge, bez obzira kako to teško bilo, ponovno smo dodirnuti. 7

8 Noah, Milost Božja je za mene bila koncept koji sam teško prepoznao i prihvatio. Uvijek sam uživao u davanju, a osjecao se neugodno pri primanju, pa cak i Milosti. Danas kada znam što Milost jest, naucio sam i kako je prihvatiti. Isto tako, svakog se dana moram ustrajno boriti da Milost ne uzimam kao nešto što se razumije samo po sebi. II Korincani 8:1 «Priopcujemo vam, braco, milost Božju koja je dana...» Dok ovo pišem molim za to da moja iskustva, sa bezbrojnim dodirima koje je Milost stavila u moj život, pomognu tebi da Milost prepoznaš. Što prije je prepoznaš, tim prije možeš poceti zahvaljivati tvom Nebeskom Ocu ( nešto što Pops ne radi dovoljno cesto za Njegov dodir). Isto tako, slomit ce mi se srce ako Milost koju primiš ne podijeliš s drugima. Noah, jedno upozorenje: molim te nikad nemoj ocekivati da ce te Milost spasiti od tvoje vlastite gluposti. Pišem ovo zato što želim da znaš da je moj život bio proživljen zbog Milosti, a mene možda nece biti blizu da ti ove price ispricam. No, to baš nije potpuna istina; neke od ovih prica ne bih ti ni mogao pricati jer tvoj se Pops lako rasplace, a ne može pricati i plakati u isto vrijeme. (Nikad nisam mislio da te plakanje cini manje covjekom.) Želim da uciš iz dodira kojima sam bio blagoslovljen, ali ne o meni nego Milosti proživljenoj iz prve ruke. Buduci da ne poznajem Bibliju dovoljno dobro da bih ti objasnio Milost Božju, pokušati cu ovim pricama objasniti da "znam samo to da je dodir ljubavi promijenio sve što znam". 8

9 Poglavlje 1: JOHN CLINE II Korincani 12:9 «Dosta ti je moja Milost jer snaga se usavršuje u slabosti» U proteklih 55 godina naucio sam tko i što jesam, te tko i što nisam. Zbog još jednog od tih bezbrojnih dodira, zahvalan sam za ono što jesam i za to što imam, umjesto da sam zabrinut i žalim za onim što nisam i time što nemam. Svakako da svoj život nisam tako i zapoceo. Kada ti tvoj tata bude pokazivao kucne filmove na kojima sam ja kao dijete, vidjeti ceš da tada nisam baš lijepo izgledao. Vjerojatno sam zbog toga pokušavao izvoditi razne stvari, najcešce pogrešne, da bih privukao pažnju na sebe, zapravo na moju neuglednost. Noah, želim da znaš da nisam ponosan na mnoge stvari koje sam napravio i svakako ne želim da, ako sam ja proživio te pogreške, pomisliš da možeš i ti biti glup i sebican kao što sam bio ja i proživjeti ih takoder. Sjecaš li se mojih rijeci, "Ne racunaj da ce te Milost spasiti od tvoje vlastite gluposti."? Ljudi u invalidskim kolicima, oni na grobljima i ljudi sa slomljenim srcima naucili su to na okrutan nacin. Isus nam je rekao da ne iskušavamo Gospodina Boga, ali hvala Bogu, On nam je takoder obecao da ce biti tu da nam oprosti i utješi nas (na Njegov nacin) kad to napravimo. Nemam namjeru ispricati ti svaku pokvarenu stvar koju sam napravio. Hapšenje, krada, laganje i varanje nisu stvari koje nužno želiš da tvoj unuk zna o tebi, ali sve su to kameni koji su me oblikovali i, pomocu dodira ljubavi, nisu me odvukli na dno. Kada sam imao 12 ili 13 godina, narastao sam 23 centimetra za manje od godinu dana. Imao sam 195 cm i manje od 70 kilograma. Bio sam tako tanak i neskladan da sam okrenuvši se bocno i ispruživši jezik izgledao kao «rajsferšlus» koji pokušava stajati uspravno. Da stvar bude gora, imao sam tako velike i izbocene zube da sam mogao jesti kukuruz na klipu kroz žicanu ogradu bez da dodirnem žicu. U školi mi, u pocetku, nije bilo lako. Da sam sad u školi, vjerojatno bih bio u posebnom razredu, za one s teškocama u ucenju. Toliko sam sporo citao da sam osjecao veliku neugodnost kad bih bio prozvan da citam glasno pred razredom. Mrzio sam to što sam trebao puno više vremena od svih drugih da bih procitao svoj zadatak pa sam tražio i pronašao nacin da izbjegnem taj problem. Uskoro sam razvio nove nacine da napravim svoje školske zadatke: prolazio sam falsficirajuci. Varanje i laganje išlo je ruku pod ruku s lažiranjem, a ako bi 9

10 se i to izjalovilo, koristio bih ono što je uvijek uspijevalo... ulizivanje. To je vrijedilo 10

11 za sve moje predmete, osim matematike, za koju sam bio prirodno nadaren; uvijek sam bio najbolji matematicar u razredu, pravi uzor! U najviše slucajeva, umjesto da jednostavno napravim zadatak, više sam truda ulagao da nadem nacin kako da ga ne napravim. Kao i vecina djece te dobi, tražio sam nacin da privucem pažnju. No, moj problem je bio što sam uvijek tražio na krivim mjestima. Moj otac je umro kad mi je bilo 28 godina. Na žalost, bio sam još premlad i pomalo zaslijepljen sam sobom da bih shvatio koliko je on volio moju majku, brata, sestru i mene. On me, kao i Isus, nije volio zato što je ocekivao zahvalnost ili bilo što drugo zauzvrat. I dobro je što nije, jer kad bi se ocjenjivala zahvalnost gotovo bih uvijek pao na ispitu. U mojim tinejderskim godinama mora da je bio strašno razocaran sa mnom, ali se ne sjecam da je to ikad pokazivao. Moj nacin da se zahvalim njemu i mojoj majci na svim njihovim dodirima ljubavi bio je krada njihovog novca i neprestano laganje. U dobi od 14 godina poceo sam dizati utege u našem lokalnom klubu YMCA, gdje sam upoznao Johna Cline koji je tamo volontirao bez naknade. Uvidio je što sam ja pokušavao biti i, kao i Nebeski Otac i moj tata, uvidio je što bih mogao postati. U slijedece tri godine, John je meni i mom najboljem prijatelju, Tomu Fuggettu, dao velike kolicine ustrajne ljubavi i pažnje dok nas je ucio kako da pomocu utega razvijamo svoja tijela. Tri veceri tjedno i vecinu subota, John je bio tamo uvijek kad smo bili i mi. John se je vrlo ozbiljno bavio bodybuildingom. Konkurirao je za takmicenje Mister Universe, no nije se mogao plasirati jer je imao samo 153 centimetara (barem 12 cm premalo da bi bio ozbiljan natjecatelj). Imao je izvrsnu kondiciju cak i nekoliko godina nakon takmicenja. Zamisli slijedece: mene sa 195 cm i sada vec obilnih 75 kg (još su me zgodnijim cinila usta puna proteza), zajedno sa mojim prijateljem, Tomom, kako postajemo Johnu redoviti partneri za vježbanje. Kroz slijedece tri godine, uz Johnovo nekad blago a nekad manje blago vodenje, Tom i ja razvili smo snažna tijela. Prvi put u životu mogao sam biti zadovoljan svojim izgledom. Stjecao sam samopouzdanje uz snažan osjecaj da se mogu osloniti sam na sebe. Što je još važnije, gledajuci Johna i nacin na koji se odnosio prema sebi shvatio sam kako sam vecinu stvari u svom životu (kao što je iskorištavanje novodobivene snage, laganje, krada, varanje i opijanje) radio krivo. Taj dodir ljubavi od Johna bio je veliki poticaj i to u pravo vrijeme. Bog uvijek savršeno odabere pravi trenutak. Na nesrecu, John je samo zapoceo utirati pravi put, put koji sam u nadolazecim godinama precesto napuštao. Kada sam radio, uvijek sam radio teško. Naucio sam to od mog tate. Umjesto da raznosim novine, što je bio otprilike jedini posao dostupan 13-godišnjacima, imao sam redovne, ugovorene mušterije kojima sam kosio travnjak ili razgrtao snijeg. Jednog dana, pocelo je snažno sniježiti i do šest sati poslijepodne (naše uobicajeno vrijeme za vježbanje u "Y") na tlu je bilo oko 30 cm snijega,a i dalje je padao. Nastava je rano završila i Tom je proveo poslijepodne u mojoj 11

12 kuci. Moja majka je uvijek bila spremna za prijatelja spremiti sobu iako je nikad nismo unaprijed pitali. Tom i ja odlucili smo otici u "Y" dok ne prestane sniježiti. A nakon toga, planirali smo cijelu noc ostati budni i razgrtati snijeg. Kada smo stigli u "Y" iznenadilo nas je što je John bio tamo. Kad smo ušli, sjedio je sam za svojim malim, slomljenim, prirucnim stolom pregledavajuci album s fotografijama. Umjesto vježbanja naših tijela, John je te noci pravu vježbu dao našim srcima i našim umovima. Za vrijeme II. svjetskog rata, John je bio fotograf dodijeljen pješadijskoj jedinici odgovornoj za oslobodenje dva najgora njemacka logora smrti. John je bio taj koji je kroz objektiv svog foto-aparata vidio i snimio zvjerstva koja danas vidimo prikazana u posebnim TV-emisijama, u filmovima kao "Schindlerova lista" i na zidovima muzeja posvecenog holokaustu. Proveli smo tri sata slušajuci Johnove price uz pregledavanje stranica albuma, gledajuci na svakoj iducoj stranici sve gore strahote. Ne sjecam se da je John spominjao Boga ili Isusa, ali te sam noci imao prvu pravu lekciju o životu i smrti. U mom su srcu tada ostavljeni utisci koji su mi pomogli da shvatim da me Bog voli i ima planove za moj život. Te sam noci uvidio da ne znam za vrijeme kad Krist nije bio sa mnom (iako mnogo puta ja nisam bio s Njim). Takoder, te noci, Isus Krist je (kroz Johna) u moje srce stavio djelic ljubavi koji ne smijem nikad zaboraviti. "Znam samo to da je dodir ljubavi zauvijek promijenio sve što znam." Ostavili smo Johna te noci i nikad poslije Tom i ja nismo razgovarali o tome što smo tada vidjeli ili kako smo se osjecali. Cijelu smo noc razgrtali snijeg. (Svaki je zaradio 120$... bilo je to mnogo novaca 1958.godine.) Iako to tada nisam znao, te je veceri zapocelo životno razdoblje oblikovanja Njegovim dodirom. Preko 40 godina nosio sam u svom srcu Johnove fotografije i neodgovoreno pitanje. U studenom 1999.godine, novi dodir ljubavi, Iwona Drozdek, pratila me na putovanju kroz Poljsku i odvela me u Auschwitz. Pitanje koje sam cijelo to vrijeme nosio u srcu bilo je, "Gdje je bio Bog kada se ovo dogadalo?" Odgovor na pitanje dobio sam tog dana. On je bio tamo djelujuci kao što je obecao. Donosio je utjehu onima koji su ga voljeli. Otišao sam iz jednog od najgorih logora potpuno smiren jer Njegova je prisutnost još uvijek tamo. John je umro. Pokušao sam ovu pricu poslati njegovoj ženi, ali iz nekog razloga kada je Vera zatražila njenu adresu, nije je htjela dati. Gospodin Isserman, moj ucitelj u petom i šestom razredu, i John su bili prvi ljudi, van moje obitelji, kojima je bilo dovoljno stalo da mi pomognu otkriti sve ono cime me je Bog blagoslovio. U osnovi, oni su bili stranci koji su preuzeli rizik i pomogli nekome tko im možda nece zauzvrat zahvaliti ili pomoci. Noah, otišao sam posjetiti gospodina Issermana i zahvaliti mu. Osim toga, poslati cu njemu i gospodi Cline kopiju ove knjige. Jednom kada budu znali da je njihova brižnost nešto promijenila i da je proslijedena dalje, molim za to da prime zahvalnost iako je nikad nisu tražili. 12

13 13

14 Poglavlje 2: Lala I Korincani 1:4 «Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog Milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isus.» Rekao sam ti kako ne pamtim da Krist ikad nije bio sa mnom, a uvidio sam i zašto je LALA, moja baka (majka mog oca) zaslužna što me upoznala s Isusom kada sam bio vrlo mlad i ucvrstila ga u mom srcu zauvijek. Želio bih ti ispricati ponešto o njoj. Lyle Wells bila je tvoja pra-prabaka; i rijeci ne mogu tocno opisati koliko je predivna osoba bila. Ona i moj djed razveli su se nakon što su imali troje djece. On je naslijedio osmu od Wells kompanija i vjerojatno je smatrao da je došlo vrijeme da se više zabavlja. Lala, kao što je insistirala da je zovemo, je odgojila dva djecaka i djevojcicu uz malu ili nikakvu pomoc mog djeda koji izgleda da nije bio neka velika osoba. Moj otac nije mnogo mario za njega, koliko se sjecam, vjerojatno zbog nacina na koji je postupio s njegovom majkom. Lalin najstariji sin, Fritz, obolio je od bolesti zvane Ostimolitis koja je tada bila neizljeciva. Lala je morala pokopati Fritza kada mu je bilo samo 19 godina. Narednih godina, doživio sam kad je pokopala svoju kcer, Hope, a onda i mog oca. Usprkos tome što je vjerojatno imala veoma težak život i cesto bila usamljena, Lala je uvijek bila tamo sa svojom vlastitom, izuzetnom verzijom dodira ljubavi. Kad promatram tvoju baku (i Nana je Predivna Osoba, sa velikim "P ) kako brine o tebi, rado se sjetim Lale i njene nesebicne ljubavi koju je dijelila unucima. Lala bi, kao i Nana, pustila da se svijet svuda oko nje raspada, a ona bi i dalje ostala usredotocena na jedno od svoje unucadi i to dijete bi bilo jedino što je za nju važno. Lala je odrasla u vrlo strogom, ali odanom Metodistickom domu u Memphisu i dala je sve od sebe da proslijedi ta ucenja i obicaje svojoj djeci i unucima. 14

15 Nije joj bilo lako pratiti jesu li djeca otišla u crkvu ili ne. Obitelj Wells je bila katolicka, a ona je bila samohrana majka i nikad nije naucila voziti auto. Lala je mogla svojim unucima ( barem meni ) i najjednostavnije stvari uciniti vrlo posebnima. Jahanje na vrhu njene noge ili vožnja autobusom u grad subotom ujutro uvijek su izgledali kao nešto izuzetno zbog nje i njenog specificnog dodira ljubavi. Ponekad bismo se vozili taxijem, a Lala bi to tako izvela da se osjecamo kao da smo u limuzini sa šoferom. Baš u vrijeme kad je umro moj otac shvatio sam da Lala nije naucila voziti zato što nikada sebi nije mogla priuštiti auto, a ipak je drugima tako velikodušno davala. Sve što je davala za svoje cetvoro unucadi morala je oduzimati sebi. Bio sam izuzetno tužan kad sam uvidio koliko je malo imala za život. Danas, gotovo uvijek kad pijem caj, sjetim se Lalinih posjeta, u vrijeme kad bih se kao dijete razbolio. Cim bi saznala da je jedan od njenih unuka bolestan, propješacila bi (bez obzira na vrijeme) preko dva bloka kuca, od njenog jednosobnog stana do naše kuce. Pripremila bi caj i toast s cimetom, uklonila koricu i narezala ga na trake, a tada bi sjedila na rubu našeg kreveta, ponekad satima, sve dok mi ne bismo zaspali. Mnogo puta, dok bih ja jeo, dala bi mi poseban mali poklon, poput novog Timex džepnog sata ili džepne svjetiljke kako bi mi pomogla da se bolje osjecam i to je uvijek uspijevalo. Kao da me nikad nije puno brinulo kad bih razocarao moje roditelje; njihovi šamari boljeli su samo fizicki, ali mrzio sam razocarati Lalu. Ako bi nas udarila, ucinila bi to suhim komadom odjece, tako da ne bi boljelo..., ali boljelo je (premda ne fizicki). Saznanje da sam napravio nešto što ju je prisililo da me mora udariti, boljelo me i zaista sam mrzio razocarati je. Iako to nikad nije rekla, sigurno je bila izuzetno razocarana kada me, jedne nedjelje ujutro dok sam trebao biti u crkvi, otac pronašao u trgovini cigaretama. Lala bi mi dala 50 centi da ih stavim u posudu za dobrovoljne priloge. Prošetao bih do crkve, ušao unutra i uzeo program kao dokaz da sam tamo bio, a tada bih izašao kroz druga vrata i sa novcem za prilog otišao igrati fliper u Beckers trgovinu cigaretama. Svaka je igra koštala jedan nickel (5 centi). Kada je ušao moj otac, imao sam 45 centi i nakupljenih oko 35 besplatnih igri. Rekao je samo "udi u auto", a ja sam bez razmišljanja izrekao potpuno pogrešnu stvar. Stajao sam u kutu trgovine, prednje noge flipera bile su na mojim nožnim prstima kako bi se loptica sporije vracala i odgovorio sam ocu ne okrecuci se, "Pricekaj malo, nakupio sam 35 slobodnih igri". Ostatak dana proveo sam žaleci zbog tog odgovora. Lala je i od naših rodendana takoder znala napraviti posebnu prigodu. Svakom od svojih unuka dala bi po jedan dolar za svaku navršenu godinu sve dok ne bismo bili stari 10 godina, ali to nije bilo u svemu tome najvažnije. Ona nikad nije odlazila na konjske trke ili u kladionice, no ipak bi nam uz naš rodendanski novac dala i toliko srecki od dva dolara (srecke sa konjskih trka) koliko su to dopuštale naše godine. Na primjer, ako smo imali 7 godina dobili smo tri srecke od dva dolara i jednu od jednog dolara. Rekla nam je da donose srecu jer ljudi su ih koristili da bi osvojili novac za kladenje na konjima. Nadam se da 15

16 cu imati dovoljno vremena da isto tako pozitivno utjecem na tvoj život kao što je Lala utjecala na moj. 16

17 Kao podsjetnik na Lalu i njene dodire ljubavi uvijek sam nosio srecku od dva dolara. Gotovo uvijek kad uzimam novac iz novcanika podsjetim se koliko sam važan Bogu, djelomicno zahvaljujuci uspomenama na to kako bi Lala svojom bezuvjetnom ljubavi ucinila da se osjecam tako posebnim. Nikad necu moci tocno opisati te njene vanredne, izuzetne dodire, ponekad opisane kao bezuvjetna ljubav. Za primjer, da bi lakše razumio, možeš to usporediti sa Naninom ljubavlju prema tebi. Molim za to da ce, za razliku od baki tvog oca, Nana doživjeti tvoje vjencanje i vidjeti te ujedinjenog pred Bogom sa onom koju je On za tebe odabrao. Noah, ne bih te sada htio ostaviti u krivom uvjerenju kako je Nanina ljubav prema tebi jedini primjer bezuvjetne ljubavi koju možeš vidjeti. Ljubav koju nam daje Bog je bezuvjetna i najbolji primjer toga je Njegov dar, Isus Krist. Drugi, isto tako dobar, primjer je Kristova spremnost da umre na križu za tebe, za mene, za svakoga... bezuvjetno. Ako gledaš naše kucne filmove s prvog rodendana tvog oca, vidjeti ceš Lalu. Još bolje, presnimiti cu kucne filmove mog oca na video pa ih možda jedne veceri možemo pogledati zajedno. Upoznati cu te s Lalom. Možda ceš cak vidjeti kako tvoj tata jaše na njenoj nozi i pritom se osjeca izuzetno kao što sam se i ja osjecao 20 godina ranije. Lala mi je svojim primjerom pokazala kako se voli bezuvjetno, iako vjerujem da je Nana zapravo naucila voljeti na taj nacin cak i bolje nego Lala. Kada vidim Nanu s tobom, srce mi se ispuni radošcu i ljubavlju i podsjetim se tada na Lalinu bezuvjetnu ljubav prema meni. Znam da je to bila za mene Milost, isto kao što je Nanina ljubav Milost za tebe. Ti i ja smo veliki sretnici što smo blagoslovljeni takvim bakama. 17

18 18

19 Poglavlje 3: DUH SVETI I Korincani 15:10 «Ali Milošcu Božjom jesam što jesam i njegova Milost prema meni ne bijaše uzaludna.» Najveci dar koji smo primili od Boga je On sam u obliku Isusa Krista. Isus nas je toliko volio da je uzeo naše grijehe s Njim na križ, darujuci nam oproštaj i stekavši naše spasenje. Dakle, to je "Dodir ljubavi"! Prije nego se je On vratio na Nebo, darovao nam je prijatelja, savjetnika, vodica i stalnog podsjetnika na Njegovu ljubav. Taj posljednji dar poznat je pod mnogim imenima; ja ga znam kao Duha Svetoga. To znam sada, ali nisam to znao onda kad je Duh Sveti prvi put poceo djelovati u mom životu. Kad sam prvi put uvidio postojece djelovanje u mom životu, mislio sam da je to Bog. Pretpostavljam da je, u stvari, i bio... Otac, Sin i Duh Sveti. Da, trojica u jednom, ali svaki sa drugacijom ulogom u našim životima. Do moje dvadeset i prve godine imao sam cetiri nesrece i u svakoj od njih sam skoro poginuo. Kasnije cu ti ispricati o prvoj od njih (prvog dana kad sam dobio vozacku dozvolu uništio sam auto.) Druga se je dogodila kad sam išao na jedrenje s mojom djevojkom, njenim ocem i još jednim mladicem. Roditelji te djevojke me nikad nisu voljeli (s razlogom), zbog nacina na koji sam postupao s Jenny. (Jenny, oprosti što sam se tako ponašao prema tebi; to je jedna od nekoliko stvari kod kojih bih volio popraviti ucinjeno.) Vjerujem da su zaista željeli da izlazi s drugim momkom. Da sam ja bio na njihovom mjestu, želio bih isto to. U tri godine koliko smo izlazili, uz nekoliko prekida, neprestano bih nudio svoju pomoc njenom ocu na poslovima oko broda koji je gradio (opet ona moja taktika "ulizivanjem"- sjeti se). Ako se tocno sjecam, brod je bio dug oko 9,5 metara. Gradio ga je u podrumu sve dok nije postao tako velik da je trebala vrlo velika rupa na kraju podrumskog zida da bi ga izvadili, podigli i smjestili u garažu gdje je trebao biti dovršen. Bez obzira koliko sam mu pomagao, nije me nimalo više zavolio, a nisam imao namjeru kuhati i cistiti da bih impresionirao njenu majku. 19

20 20

21 U vrijeme kad je konacno izvedeno porinuce broda, Jenny i ja nismo izlazili. Kasnije tog ljeta, kad smo se ponovno poceli vidati, njen otac pozvao me na jedrenje (Možda je planirao baciti me s broda kad budemo daleko od obale.) Nikad prije toga nisam bio na jedrilici, ali osjecao sam se vrlo ugodno u vodi i na vodi, a osim toga nadao sam se da ce me on zavoljeti ako budem dobar mornar. Kad smo stigli u marinu, bili smo tamo jedini. To nam je trebao biti znak, ali plavo nebo i jaki vjetar bilo je baš ono što smo željeli. Svi smo se ukrcali i odgurnuli brod, no pojase za spašavanje nismo stavljali (greška broj dva). Luka u Kenoshi bila je gradena u vrijeme krize, imala je dva lukobrana, udaljena oko 90 m iduci ravno na istok prema otvorenom jezeru. Tog je dana puhao zapadni vjetar jacine km/sat, a mi smo svi bili neiskusni jedrilicari. Bili smo toliko loši, nismo cak ni spustili kobilicu prije no što smo podigli jedro (greška broj tri). Ako ikada budeš znao nešto više o jedrenju, shvatiti ceš da smo sami izazivali nesrecu...i dogodila se. Brod je bio ispaljen izmedu tih lukobrana na otvorenu vodu jezera Michigan kao da je bio ispaljen iz topa. U pocetku, mislio sam da ce biti zabavno, ali kad smo prošli pored tornja obalne straže na kraju jednog od lukobrana Jennyn otac vidio je malu zastavu upozorenja za brodove i shvatio da se moramo vratiti. U isto vrijeme, na otvorenom jezeru mogli smo vidjeti valove visoke 3-4,5 metra. Jezero je bilo toliko uzburkano da je obalna straža mislila kako nitko nece pokušati isploviti po takvoj vodi i takvom vjetru. Zato i nisu nadzirali toranj. Prije no što smo mogli probati okrenuti se, bili smo vec oko 800 metara vani, na jezeru Michigan. Kad smo zapoceli okretanje, sa punim jedrom 90 stupnjeva prema vjetru i još uvijek podignutom kobilicom, prevrnuli smo se. Kod prevrtanja, jarbol je udario Jennynog oca u glavu pa sam ga zgrabio kad smo poceli padati u vodu. Prije nego smo shvatili što se dogodilo, jarbol je bio uperen ravno prema dolje, a mi smo se njihali naokolo u vodi, kao pluteni cepovi. Nitko na sebi nije imao pojas za spašavanje; još uvijek su bili u kabini koja je sad bila ispod vode, a ja sam bio jedini koji je znao kako plivati. Doveo sam ih sve do korita broda i dao Jenny da pridržava oca, a ja sam zaronio do kabine i pronašao tri od cetiri pojasa koji su trebali tamo biti. Cijelo to vrijeme vjetar nas je nastavio gurati dalje i dalje od obale. Nakon otprilike 20 minuta kako smo visjeli na brodu, odlucio sam otplivati do obale po pomoc. (Ovo je mogla biti najveca i posljednja greška u mom životu.) Baš kad sam skinuo majicu i cipele i htio napustiti brod, iznenada smo se našli na vrhu vala. Odgurnuo sam se od broda i u isto vrijeme vidio patrolni camac obalne straže usmjeren prema nama. U samo nekoliko sekundi, prevrnuti brod bio je tako daleko od mene da sam trebao svu mogucu energiju i snagu za plivanje kako bih se do njega vratio. Kada sam konacno uspio, zgrabio sam od Jenny moju majicu, popeo se na korito i poceo mahati i vikati. Mnogo se dogodilo toga dana od trenutka kad smo vidjeli patrolni brod do onda kad smo se vratili na obalu. Milost i dodir ljubavi spasili su nas tog dana. Pijani, nepoznati muškarac, možda beskucnik, bio je na kraju jednog od lukobrana i vidio kad smo se prevrnuli. Brzo se je otrijeznio i otrcao do stanice obalne straže. Trebalo je nekoliko minuta da ih uvjeri kako je zaista vidio prevrnuce 21

22 broda. Zbog njegove upornosti izašli su i vidjeli prazan mol gdje je trebala biti naša jedrilica. Pokrenuli su patrolni brod i krenuli nas tražiti. Kad je obalna 22

23 straža isplovila, on je otišao i nikad ga više nitko nije vidio. Jednog dana, kad budeš kod nas, zamoli Nanu da ti pokaže novinski clanak (mislim da ga još uvijek ima) i moju sliku na naslovnici novina. Rekli su da sam heroj...da sam spasio živote, ali to nije istina. Dodir ljubavi, djelujuci kroz tog stranca, bio je stvarni heroj tog dana. Usput receno, nakon tog dana u Jennynoj sam kuci uvijek bio docekan otvorenih ruku. Vjerovao ili ne, dvije ili tri od mojih nesreca dogodile su se istog datuma u kolovozu i to dvije ili tri godine u nizu...mislim da su to bile prve tri. U kolovozu, godine bio sam pomocnik profi-igraca golfa u Nippersink Country Clubu. Upravo sam poboljšao svoje životne uvjete te sam iz zajednicke spavaonice za zaposlene preselio u stražnju sobu specijalizirane trgovine. Nakon što sam dijelio veliku spavaonicu sa sedmoricom nepoznatih momaka, bilo je izvrsno imati vlastitu sobu. Cinjenica što sam morao prolaziti kroz trgovinu i dolje kroz podrum do tuša nije me smetala. Jedne noci, u tri sata ujutro, u snu sam cuo glas kako govori "digni se i pojedi nešto." Osjetio sam, takoder, ruku koja me trese. Ustao sam bez oklijevanja i krenuo prema aparatu sa slatkišima, bez da sam se obukao. Baš kad sam napustio sobu, velika grana drveta razbila je i probila veliki cetvrtasti, stakleni prozor ispod kojeg je izravno bio moj krevet. U stvari, prozorska daska je bila u istoj visini kao krevet. Snažan vjetar, zapuhnuo je kroz razbijeni prozor i zalupio vrata baš kad sam prošao kroz njih. Jedva sam uspio, protiv vjetra, otvoriti vrata da vidim što se dogodilo. Kad sam se vratio u sobu i upalio svjetlo vidio sam razrezani jastuk i nekoliko velikih komada stakla zabodenih direktno u madrac kroz razrezani pokrivac i plahte na krevetu. To je prvi puta da sam zapravo osjetio tu prisutnost i znao da je Duh Sveti stvaran, u mom životu. Dodir ljubavi me dotakao... To me je potreslo godine kupio sam od mojih roditelja auto, Chevy Impalu iz 1962 godine, od mojih roditelja upravo nakon što su oni postali kucevlasnici u Nippersinku (klub u kojem sam radio). Ponovno sam napredovao i doselio natrag u njihovu kucu. Imao sam zaseban ulaz pa sam mogao dolaziti i odlaziti kako mi je odgovaralo. Vecinu noci ostajao sam vani do kasnih sati. Sjecam se kako mi je tata jedne noci rekao, " Ako još samo jednom budem odlazio na posao prije nego se ti vratiš kuci, morati ceš živjeti negdje drugdje." Nisam angažirao raketnog strucnjaka da nade rješenje ovog problema. Sve što sam trebao uraditi je da budem kod kuce do pet sati ujutro jer moj je tata uvijek u pet i trideset odlazio na posao. Jedne noci (u stvari, rano ujutro) napravio sam nešto zaista glupo i pogrešno, vozio sam svoj auto nakon što sam previše popio. Od svih pogrešnih stvari koje sam napravio, ova je bila najgora jer je moj sebican, lakomislen i budalast postupak mogao dovesti u opasnost druge ljude. Jedno je kad ozlijediš sebe, ali kad ozlijediš nedužne ljude to je zlocin. Usprkos tome što sam radio nešto pogrešno - cak smrtno pogrešno - Duh Sveti je bio tamo kad sam sjeo u auto i rekao mi da zakopcam sigurnosni pojas. Nikad to ranije nisam ucinio, no ovaj put sam zakopcao pojas bez razmišljanja ili oklijevanja. Kad sam prešao preko mosta na rijeci Fox, vozeci autocestom broj 50, zaspao sam. Moj je auto skrenuo s ceste baš kad je prošao zapadni kraj mosta. 23

24 Probudio sam se dok je auto klizio dolje po rijecnom nasipu koji je bio toliko strm da bih, da nisam bio vezan pojasom, bio zbacen na suvozacevu stranu, dalje od volana. Buduci da me je sigurnosni pojas zadržao na mjestu, mogao sam na vrijeme uhvatiti volan i upravljati autom prema podnožju nasipa te tuda voziti sve dok auto nije dovoljno usporio da ga mogu vratiti na autocestu. Noah, molim te da shvatiš kako ti ove dogadaje ne prepricavam zato što sam na njih ponosan ili zato da bi ti mislio kako te Milost može zaštititi od vlastite gluposti, sebicnosti i drskosti. Ja samo dijelim s tobom saznanje koliko je Milost mocna, cak i kad je dobro prikrivena i kad je nismo ni zavrijedili. Molim, takoder, za to da ceš, kad citaš o mojim iskustvima, lakše prepoznati dar Duha Svetoga kad On odigra ulogu u tvom životu. (Istu molitvu imam za svakoga tko ovo cita.) Noah, ako ceš svom Popsu uciniti samo jednu jedinu uslugu, molim te da to bude ova: "Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga" i ne cini stvari, kao što sam ja, koje pozivaju Njegov dodir ljubavi samo da bi te zaštitio od samog sebe. 24

25 25

26 Poglavlje 4: Nana II Solunjani 2:16 «Bog... koji nas voli... i koji nam po Milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu.» Imao sam samo 15 godina kad sam prvi put sreo Nanu. Oboje smo, svakog petka navecer, dolazili na ples u Y.M.C.A. klub. Vidio sam je sa druge strane prenatrpanog plesnog podija. Moj najbolji prijatelj Tom, koji je bio sa mnom, uocio ju je istovremeno kad i ja. Bila je nova u gradu i najljepša djevojka koju sam ikad vidio. Cim sam je ugledao znao sam da je izuzetna, a moji osjecaji prema njoj danas su isto tako snažni kao i tada, prije 40 godina. Ni moj prijatelj Tom ni ja nismo imali hrabrosti zamoliti je za ples niti pozvati je na sastanak svaki za sebe, pa sam ja otišao do nje i rekao joj da bi moj prijatelj rado izašao s njom. Na neki nacin, iz nekog razloga, poslije ovog nespretnog pocetka ona i Tom poceli su se sastajati, dok sam se ja vidao s njenom najboljom prijateljicom samo da bismo, u cetvoro, zajedno izlazili kako bih mogao biti blizu nje. No, uslijed toga, nisam se baš lijepo ponašao prema njenoj prijateljici i to mi svakako nije donijelo bodove kod Nane. Nakon otprilike godinu dana i prilicno dugo nakon što su Tom i Nana prestali izlaziti, skupio sam hrabrost i pitao je hoce li sa mnom izaci. Nisam mogao vjerovati kad je pristala. Naš prvi izlazak bio je na popodnevni srednjoškolski rvacki mec. ( Nana ga opisuje kao siguran izlazak.) To je bio prvi i posljednji rvacki mec na kojem sam ikad bio. Nisam mogao biti dovoljno mudar da uvidim kako se Nana tamo nece osjecati ugroženo. Zbog tko zna kojeg razloga izabrao sam (možda nisam "ja" izabrao) to vrijeme i to mjesto za naš prvi sastanak. Nakon što smo kratko vrijeme bili tamo rekao sam Nani, "Želim da ti budeš majka moje djece." Ne sjecam se njene reakcije ni njenog odgovora. Mnogo godina kasnije cuo sam je kako kaže, kad sam pricao tu pricu, da je tada pomislila, "Nisi pogodio, dragi moj!" 26

27 Bio sam zaljubljen... to je posebna vrsta ljubavi koja se dogodi samo rijetkima, ali samo jednom u životu. Znao sam da je ona sudena da bude ljubav mog života, do njegova kraja. Njoj je trebalo nešto više vremena da osjeti to isto za mene. Ljubav me je dodirnula i znam da je naš Gospodin onaj koji je tog dana imao nadzor. Sastajali smo se svake veceri, naredna tri ili cetiri mjeseca, ne propuštajuci ni jedne veceri nešto zajedno raditi. Ona je obožavala plesati. Ja nemam osjecaj za ritam i mrzio sam plesanje. Zato bih, onih veceri kad je bio ples, odbacio Nanu do tamo i odlazio igrati biljar sve dok ples ne završi. Vratio bih se i cekao je da izade, a onda bismo otišli nešto pojesti prije nego sam je vozio kuci. Ne zvuci nimalo romanticno, ali taj osjecaj razdvojenosti pomogao nam je da razvijemo povjerenje i poštovanje jedno prema drugome i prema našim osobnim izborima. Takoder smo naucili dati prostora jedno drugom dok se medusobno volimo. Tocna je stara poslovica koja kaže da tako dugo nešto nije tvoje dok ga nisi u stanju pustiti da ode. Izlazili smo kroz cijelo vrijeme srednje škole. Nitko nije mogao shvatiti zašto ona želi sa mnom izlaziti. Tom kojeg su oni poznavali jednostavno nije bio dovoljno dobar za nju; ali nisu znali onog Toma kojeg sam dijelio samo s Nanom. Osjecaj Nanine ljubavi promijenio je zauvijek ono što sam znao i ono što sam trebao biti. Nakon što sam završio srednju školu nisam želio ici na koledž što je razocaralo moje roditelje (kako i zašto su me podnosili nikad necu znati). Prihvatio sam posao pomocnika profesionalnog golfera u Nippersink Country Clubu udaljenom oko 50 kilometara od kuce. Nana i ja uspjeli smo održati vezu tog ljeta. Isto kao kod sastanaka sa plesom i igranjem biljara, bili smo razdvojeni ali zajedno. Nisam imao auto, a nije ni Nana, ali uspijevali smo se vidati dva do tri puta tjedno, kad bih auto uspio posuditi. To nije bilo dovoljno; trebao sam svoj auto. Kada je te godine završila sezona golfa, otišao sam raditi u Frank L. Wells Company kako bih zaradio dovoljno novca da kupim taj auto i da bih imao dodatni novac za samostalno uzdržavanje iduceg ljeta u golf klubu. Prvog ljeta dobio sam 80 dolara mjesecno, plus napojnice i honorari za poduku. Rekao sam ti da je Nana promijenila ono što sam trebao postati. Da nisam želio vidati Nanu svake veceri, ne bih toliko želio auto. Ne bih ni radio kao strojar da auto nabavim. Ne bih poznavao zajednicki život kakav sam dijelio s Nanom. I konacno, ne bih poznavao tebe! Ne sjecam se kad sam tocno kupio zarucnicki prsten da ozakonim ono što sam znao od prve veceri u klubu "Y", ali se sjecam koliko sam se bojao da ce me odbiti kad joj ga ponudim. Isto kao kada sam je pozvao na onaj rvacki mec, rekla je "Da". Od tada pa do 09. listopada 1965.godine, ispunili smo našu kvotu svadi i prekida. Gotovo uvijek je krivnja za njih bila moja... zaista. Prekinuli 27

28 smo naše zaruke tri puta. Svaki put zato što sam ja nešto pogriješio. Kod posljednjeg prekida vratila mi je prsten, a ja sam ga odnio u zalagaonicu i zamijenio za sat. 28

29 Zahvaljujem Bogu što me toliko voli da je napravio kod Nane sve što treba kako me ona, te srpanjske noci, ne bi odbila kada sam je, još jednom, zaprosio. Nana je bila mudra; nije pristala te noci. Rekla je da ce razmisliti; trebali smo iduceg dana otici na veceru i tada sam je trebao dolicno zaprositi. Mislim da je u svom srcu vec pristala, ali nije dozvolila da to vidim. Za vecerom je ponovno rekla "Da", ali ovaj put je bilo drugacije. Dogovorili smo datum. Sve do danas Nana nema zarucnicki prsten, ali ja ga planiram kupiti za 50- godišnjicu našeg braka. Nikada necu zaboraviti prvi dan našeg braka. Nismo sebi mogli priuštiti medeni mjesec. Morao sam se u ponedjeljak vratiti na posao. Nana je trebala u ponedjeljak biti slobodna. Te nedjelje otišli smo u trgovinu namirnicama i kupili punih pet kolica svega što smo trebali da opskrbimo naš stan. Dok smo bili u trgovini ukraden nam je auto, ali to nije razlog zašto nikad necu zaboraviti taj dan. (Nana misli da ja ne pamtim takve stvari, ali mogu ti cak reci što je imala obuceno one veceri kad sam je prvi put vidio.) Ono što ostaje najvažnije vezano uz taj dan je nacin na koji smo zajedno glasno maštali utvrdujuci naše životne planove i ciljeve. Ja sam trebao puno raditi i uciniti sve što treba kako bi Nana mogla ostati kod kuce sa šestoro djece koliko smo odlucili imati (kao da smo mi oni koji odlucuju). Vjerovali smo da je to moguce ako bih ja mogao zaraditi 9000 dolara godišnje. Osim cinjenice da smo bili blagoslovljeni sa troje umjesto šestoro djece, u našim smo planovima ustrajali. Trudio sam se puno raditi, a Nana je postala najbolja majka što je ijedno dijete može poželjeti, a meni žena i prijatelj o kojoj je moguce samo sanjati. U ovom dijelu price volio bih da mogu reci kako smo se vec tog prvog dana okrenuli Bogu i povjerili mu naš plan za ostatak života, ali to znaci da bih morao lagati. A to je nešto što više nikad, nikad necu napraviti! Vjencao nas je Nanin pastor, isti onaj koji ju je krstio i dao joj Svetu potvrdu. Na moju nesrecu, poznavao je i mene. Izlazio sam s njegovom kcerkom i nisam bio baš dobar prema njoj. Nikad necu znati je li priželjkivao nekog boljeg za Nanu dok nas je vjencavao. Pretpostavljam da je. Nakon vjencanja dolazili smo i dalje u njegovu crkvu, ali uskoro je otišao u mirovinu i Lutheranska crkva nakon toga za Nanu nije više bila ista. Pokušali smo ici u Metodisticku crkvu u kojoj sam ja kršten, ali spavanje do podneva u nedjelju cinilo se kao bolji izbor. Dakle, prestali smo ici u crkvu, a ja sam Boga i Isusa stavio na policu, kao ukrasni predmet; koji stoji tamo, ali nicemu ne koristi. Ali, za razliku od naših ostalih ukrasa, Bog i 29

30 Isus bili su stavljeni na najvišu policu, gurnuti straga, daleko od oka, daleko od misli i, na žalost, daleko od mog srca. 30

31 Nana je radila dvije godine. Štedjeli smo sve što je ona zaradila, a živjeli smo od mojih prihoda. Nakon 11 mjeseci kupili smo naš prvi dom... cijelih 85 kvadratnih metara. Godinu dana kasnije, odlucili smo poceti osnivati obitelj. Nakon godinu dana rodio se tvoj otac. Ja sam radio 68 sati tjedno u Wells Company, završio sam strojarski zanat i to je do danas ostala moja jedina formalna kvalifikacija. Prošao sam obuku za profesionalnog golfera A-klase, ali nisam uplatio 200 dolara da bih dobio uvjerenje. Neposredno prije vjencanja odlucio sam da želim postati clan golf kluba, a ne samo zaposlenik u njemu. Tvoja Nana mora da je bila luda kad je pristala udati se za covjeka koji, ne samo da se odrekao posla, nego se odrekao i karijere. Na neki nacin, ona je uvijek znala da ce s nama sve biti u redu; bila je puna vjere i osjecaja ljubavi. Molim za to da si donio barem upola toliko radosti u život tvog oca i majke koliko je tvoj tata donio nama u svoje prve dvije godine. Za to vrijeme, drugi put sam operirao leda (odstranili su mi još dva diska), a Nana je imala spontani pobacaj što je nju pogodilo više nego mene. Žao mi je što tada nisam bio prema njoj pažljiviji i imao više razumijevanja za njene osjecaje i potrebe. Živio sam dalje kao da se ništa nije dogodilo i uskoro je Nana ponovno bila trudna, sa Kristine. Kada je ona rodena, plakao sam od srece. Spreman za slijedecih cetvoro! Više nije bilo važno hoce li biti djevojcice ili djecaci jer sada smo imali po jedno od svakog. Nastavlja se... 31

32 Poglavlje 5: Mama i tata II Koricani 4:15 «A sve je to za vas: da Milost - umnožena zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.» Koliko strpljenja i ljubavi mora da su imali! Volim vas, mama i tata. U najviše slucajeva, siguran sam da je bilo teško voljeti me i naci razloga da budu ponosni na mene, ali mama i tata nikad nisu dopustili da to osjetim. Uvijek sam bio visok, a sve do cetrnaeste godine bio sam previše mršav. Kad mi je bilo šest ili sedam godina morao sam nositi flaster na desnom staklu ružnih naocala; flaster je trebao popraviti problem lijenog oka. Kakvo strašilo! (Kada se želiš dobro nasmijati pogledaj moju sliku iz tog vremena u starom obiteljskom albumu.) Moj otac izradivao je alate i matrice. Bio je to castan posao, ali nedovoljno isplativ da bi mu omogucio investiranje ili znatnu uštedevinu. Njegov otac i obitelj njegova oca imali su novaca, ali on nije želio ni dio od toga. Ocigledno, razvod njegovih roditelja i nacin na koji se je njegov otac i obitelj ponašala prema njegovoj majci nakon toga, razdvojili su ih. Nisam u to siguran jer moja majka, otac i Lala nikad nisu o tome govorili ili godine tata je planirao preseliti u Californiju da bi tamo otvorio vlastitu trgovinu alatima i matricama. Vjerovao je da California nudi velike mogucnosti za razvoj, ali njegov poslodavac, gospodin Lumberg, uvjerio ga je da pocne raditi za Wells Company. Vlasnik te proizvodnje strojeva za izradu žice bila je tatina obitelj; osnovao ju je njegov djed. Radio je tamo do umirovljenja, u maju godine, kad mu je bilo 55 godina. U dobi od 48 godina poceo je gubiti vid, a 90 % vida izgubio je do vremena kad je umirovljen. Nikad ga nisam cuo da jadikuje zbog gubitka vida ili, što se toga tice, bilo cega drugog. Takoder nisam siguran je li ikad vidio dovoljno dobro da bi znao koliko su divni bili njegovi unuci. 32

33 Znam da to nije mogao zadnje dvije godine njegova života. Manje od dvije godine prije nego je umro bili smo posljednji put zajedno u lovu na jelene. Prvi put sam išao s njim u lov na fazane kad mi je bilo devet godina, a u lov na jelene iduce godine. Svog prvog jelena ubio sam sa jedanaest godina, a tata ga je dao preparirati za na zid. To je onaj u trgovini. Jelene smo lovili svake godine, osim jedne. Uvijek kad smo bili zajedno bilo nam je izvrsno; osjecao sam da me tata tretira kao sebi ravnopravnog kad smo lovili. Nikad necu zaboraviti vecer koju smo proveli u trošnoj lovackoj kolibi kad sam ga gledao kako pleše oko zvonaste sobne peci sa Tomom Foxom (tek sam kasnije saznao ime tog covjeka). Koliko sam se samo smijao kad su obojica propali kroz trošni pod. Kakva noc! Bio je ovo naš posljednji zajednicki lov. Na dan otvaranja lova krenuli smo van dva sata prije svitanja, kao i obicno. Teški oblaci ucinili su noc gotovo crnom. Tata nas je putem vodio, oko tri kilometra od ceste prema njegovom omiljenom brijegu. Kretao sam se oko kilometar i pol od njega. Uvijek bih se neko vrijeme zadržao na jednom mjestu, a onda bih malo lutao. On bi uvijek ostao na svom brijegu. Sa tog brijega ubio je 30 jelena u 35 godina... nisam ga mogao kriviti što se ne mice odande. Lov je zapoceo oko šest sati ujutro, a oko devet je pocelo snježiti. Postalo je zaista vjetrovito i temperatura je sve više padala. Oko deset sati vidljivost se znatno smanjila pa sam se popeo do tatinog brežuljka. Tamo sam stigao oko 10:30. Kada sam se približio na deset metara od njega još sam ga jedva vidio, stajao je oslonjen na cijev svoje omiljene puške, sa kundakom napola sakrivenim u snijegu (siguran sam da je bio naslonjen na njegovu nogu.) Na ruci, kojom je držao pušku, bilo je oko 15 centimetara snijega. Tata me nije ni vidio ni cuo da dolazim, ali ja to nisam znao. Kada sam došao na nekoliko koraka od njega rekao sam: Idemo, ništa ne vidim i sve je hladnije. Oduvijek sam znao da tata može stajati mirno i nepomicno na tom brijegu pa me snijeg na njegovoj ruci nije iznenadio. Ali, ono što sam slijedece vidio slomilo mi je srce i osjetio sam takvu bliskost prema ocu kao nikada prije. Uzeo sam od njega pušku kako bih je ja nosio. Prije nego smo krenuli prema autu htio sam je isprazniti, ali uvidio sam da nije ni bila nabijena. Nije je napunio toga dana jer nije vidio dovoljno dobro da bi bio siguran u što puca. Bojao se da ne zamijeni mene za jelena. Stajao je tamo satima držeci praznu pušku i znajuci da nece ništa upucati. Znao sam da mu je lov uvijek puno znacio. No, ovaj puta mislim da mu je bilo važno samo da bude sa mnom. Prvi puta, kroz sve te godine od kada smo zajedno odlazili u lov, ja sam vodio dok smo se spuštali s brijega do auta i vozio ga natrag do lovacke kuce. 33

34 Nikad kasnije nismo pricali o tom jutru a to je nešto zbog cega zaista žalim. Volio bih taj dan ponovno proživjeti. Iduceg dana ulovio sam jelena. Tata nije izlazio; rekao je da se ne osjeca dobro. Dok ovo pišem, pitam se o cemu je razmišljao tog jutra kada je cetiri i pol sata stajao tamo s praznom puškom. Je li molio ili samo razgovarao s Bogom? Znaš, to je u stvari ista stvar. Moj otac bio je pravi covjek. Na žalost, nisam to shvatio niti mu priznao cak ni dugo nakon što je umro! Kada mi je bilo oko devet godina, preselili smo u kucu staru oko sto godina. Narednih deset godina pomagao sam mu preurediti veci dio kuce. U stvari, to je bilo jedino vrijeme (osim lova) kada smo bili zajedno. Naucio sam mnogo od njega više nego od ijednog drugog muškarca u mom životu. Ne mogu reci osobe zbog svega što me je naucila Nana. Kada sam poceo raditi u Wells Company on me je naucio kako da budem strojar, kako da izradujem alate, da budem dobar inženjer, komercijalista, upravitelj i što je najvažnije pobrinuo se da razvijem talent koji mi je Bog dao. Ja sam bio izuzetno sretan sin. Žao mi je što sam mu, dok je bio živ, rijetko dao razloga da bude sretan zbog mene. Možda sada, kada me pazi sa Neba osjeca srecu i ponos. Molim za to da je zaista tako. Moja je majka bila izvrsna majka; skoro kao Nana. Ona je, kao i Nana, bila izuzetno lijepa i uvijek spremna da svoje želje i potrebe stavi iza svacijih drugih. Mnogo bi puta netko od nas doveo prijatelja na veceru, a da je prije toga nismo pitali niti je obavijestili. Uvijek je i za njih bilo dovoljno hrane pa makar bi ona, jedva, jela ostatke hrane od prethodnog dana. Krao bih novac od nje i nakon toga joj o tome lagao. Ne znam koliko sam je puta na taj nacin razocarao ili, što je još gore, slamao joj srce, no ona je bila poput Isusa ili poput oca izgubljenog sina uvijek spremna da me voli i podrži. Usput receno, nikad nije dopustila da se izvucem nakon krade ili laganja. Uvijek me je zbog toga pozivala na red iako je unaprijed znala da cu ponovno lagati i još je više razocarati. Kada sam se oženio ponašala se prema Nani kao prema jednoj od svojih kceri. Jednog je dana ispricala Nani o svom propalom braku iz doba kad je imala devetnaest godina, a mislim da ni do danas to nije pricala svojoj djeci. Prije i poslije tatine smrti, Nana i ja proveli smo s njom mnogo zajednickih vikenda. Jednom prilikom, dala je Nani oproštajno pismo koje sam im napisao kada sam, sa šesnaest godina, pobjegao od kuce. Nosila ga je, sve te godine, u novcaniku i nikada mi nije spomenula da ga je sacuvala. Bio sam iznenaden, ali to samo pokazuje koliko sam bio glup. Naravno da majka cuva nešto poput toga. Kada mi je bilo šesnaest godina napustio sam kucu i svojoj obitelji ostavio samo to oproštajno pismo. Krenuo sam na Floridu (bez posebnog razloga) da bih tamo zapoceo samostalan život. Planirao sam se uzdržavati pronalaženjem nekog posla u gradevinarstvu. U džepu sam imao 312 $; uzeo sam ih s racuna kojeg su moji roditelji davno prije otvorili za mene. Nisam trebao imati pristup tom racunu sve dok ne napunim osamnaest godina, ali službenik u banci nije 34

35 me pitao za godine, a ja mu nisam dobrovoljno rekao. Barem nisam morao lagati da bih dobio taj novac koji sam uglavnom zaradio prethodne zime, razgrtanjem snijega. 35

36 Nisam bježao od kuce zato što su roditelji bili ljuti na mene, jer su me kažnjavali ili zato što su loše postupali sa mnom. Razlog za bijeg nije bio ni neposredni prekid veze s mojom djevojkom, Larom. Odlazio sam samo zato što sam želio biti samostalan. Jednostavno sam mrzio kada mi se govorilo što i kada moram uciniti. Dosadila mi je škola bilo je prelagano, nije bilo izazova premda sam odabrao teške predmete. (Usavršio sam svoje metode laganja, varanja i ulizivanja.) Što se tice mame i tate, ne samo da sam ih povrijedio laganjem, kradom i neposluhom ostavio sam ih s bolnim osjecajem neizvjesnosti jer nisu znali gdje im je dijete niti kako mu je. Unutar posljednja cetiri mjeseca prije toga bio sam uhapšen zbog prodaje piva maloljetnicima (tada ste pivo mogli kupiti tek sa 18 godina). Kada su, kasno te noci, iz policije nazvali mog oca da ga pitaju hoce li poslati jamcevinu ili ce doci po mene ujutro, upitao ih je zašto sam uhapšen; objasnili su mu. Rekao im je da imam samo 15 godina, da sam maloljetnik i da mu nije jasno kako je itko mogao maloljetniku tako nešto prodati. Dobio sam prodiku od policajca koji me je dovezao kuci. (Bilo je to nakon policijskog sata pa ih je tata uvjerio da me dovezu kuci). Nakon toga sam dobio drugu prodiku od mog oca. (Požalio sam što me nisu ostavili u zatvoru preko noci). Bio sam zahvalan policiji što su pretpostavili kako je trgovac mislio da imam 18 godina kada mi je prodao pivo. Da su me pretražili pronašli bi moju krivotvorenu osobnu iskaznicu. Nekoliko tjedana kasnije napunio sam šesnaest godina i konacno sam položio vozacki ispit, nakon što sam u tri tjedna tri puta pao na testu. Nakon polaganja, tata me je poslao obaviti neke sitne poslove samo da bih prvi put samostalno vozio. Neko sam vrijeme vozio iza kamiona koji je, po mom mišljenju, bio prespor i pritom prskao vodu s mokre ceste na moj vjetrobran. Iskoristio sam prvu šansu i krenuo ga preticati. Vozio sam Ford Station Wagon iz 1957.godine; imao je najvecu mašinu koju je Ford ikada proizveo. Spuštajuci se niz brijeg pogledao sam na brzinomjer baš kad sam pretekao kamion. Vozio sam 150 km/h i pomislio: Mora da sam ga dobro zadimio. Naravno, nisam vezao sigurnosno pojas. Ne sjecam se jesmo li ih uopce onda imali. Nije ni važno, ionako ne bih mario. Kada sam zakrenuo volan da se vratim u svoju traku, ucinio sam to prebrzo. Zbog mog neiskustva, auto sam prenaglo ispravio. Zakrivudao je, zavrtio se bez kontrole, skrenuo u jarak i okrenuo se tri puta. Kada je auto konacno stao bio je okrenut naglavacke. Ja sam se držao za volan, ležao sam na ledima na unutrašnjoj strani krova automobila, a noge su mi gotovo dodirivale stražnju ogradu teretnog dijela. Sjecam se da sam za vrijeme te teške kušnje izgovarao samo jednu rijec. (Necu je reci, ali ima pet slova i pocinje sa s ). Cim sam shvatio da nisam povrijeden pokušao sam izaci iz auta. Sva su vrata bila zaglavljena pa sam izlaz morao probiti udaranjem nogama. Kada sam izašao iz jarka, vozac kamiona dolazio je vidjeti je li sa mnom sve u redu, a onda me odvezao do najbliže farme. Kada sam nazvao kuci da im kažem što se dogodilo javio se moj tata. (Nadao sam se da ce se javiti moja majka.) Pitao je jesam li ja dobro; rekao sam mu da je sa mnom sve u redu, ali mu nisam pricao detalje niti da je auto uništen. Mama i tata su opravdano bili uzrujani. 36

37 Danas znam, kada sam i ja roditelj, da nisu bili uzrujani zbog auta nego zbog svega što se moglo meni dogoditi. Trebao si vidjeti izraz njihovih lica kada su ugledali auto. No, kada sam stigao kuci dobio sam svoje od mog brata. Bio je zaista bijesan na mene. Imao je te veceri dogovoren izlazak. Imali smo samo jedan auto, a ja sam ga upravo bio uništio, pa tako i njegov izlazak. Vracam se bijegu od kuce otišao sam vlakom u Chicago kao što sam to vec mnogo puta napravio s Lalom. Tamo sam imao dugi prekid dok sam cekao vlak za Floridu. Umjesto da cekam sam, nazvao sam djevojku koja je živjela u Chicagu, a upoznao sam je na jezeru Devil. (Moj prijatelj Tom i ja stopirali smo 150 km do tamo, bez novaca, obuceni samo u traperice i majice preko kupacih gacica. Ostali smo tamo pet dana, zaradujuci novac postavljanjem šatora kome je trebalo i spavajuci pokriveni novinama na podu praonice. (Jednom, kada budemo pecali, ispricati cu ti ovu pricu.) Kada je stigla na stanicu, pokušala me odgovoriti od odlaska. Buduci da nije uspjela, nazvala je te veceri moje roditelje i rekla im kojim sam vlakom otišao. Poslali su policiju da me skine s vlaka kada je stao u Jacksonu, Tennessee. Na vlaku sam kartao poker s pet ili šest muškaraca koji bi za sat vremena dobili sav moj novac da se nije pojavila policija. (Nisam u kartama bio ni blizu tako dobar kao što sam mislio.) Policajci me nisu samo poveli iz vlaka nego su i vratili sav novac koji su mi ti ljudi oduzeli. Kada smo došli u policijsku stanicu nazvali su mog oca i dali mi da razgovaram s njim. Pitao me jesam li spreman vratiti se kuci. Moj odgovor je bio negativan. Tražio je opet policajca i slijedece cega se sjecam je da su me zatvorili u zatvorsku celiju, a umjesto jastuka dobio sam rolu taoletnog papira. Sedamnaest sati nakon toga, tata me je gledao kroz rešetke i opet upitao jesam li spreman ici kuci. Opet sam rekao, Ne. Ovaj put mi je odgovorio: Imaš dva izbora: vratiti ceš se kuci i živjeti prema našim pravilima sve dok ne završiš školu ili ceš ici u dom za maloljetnike i tamo završiti školu! Nisam trebao biti posebno bistar da bih odabrao. Krenuli smo kuci i tokom sedamnaest-satnog putovanja nismo baš previše pricali. U stvari, dok ovo pišem, prvi put u životu se pitam što je tada prolazilo kroz glavu mog oca. Vozio je sam cijelu noc da bi došao po mene. Znam kako bih se ja osjecao da se radi o mom sinu! Pitam se, takoder, je li barem na tren pomislio tražiti me da ga zamijenim za volanom, na putu kuci. Vozio je tamo i natrag bez ikakvog odmora. Moj otac je umro tri dana nakon što smo saznali da Kristine ima Neiman- Pickovu bolest. Umro je prije nego je saznao da li je i tvoj tata bolestan. Volio je tvog oca. Jednog dana, kada budeš gledao one kucne filmove koje sam vec spominjao, vidjeti ceš ljubav na njegovu licu dok pušta male rucice tvog tate kako bi on napravio prve samostalne korake ili kada ga je vozio na svojoj John Deer kosilici. Kada je tata umro, odlucio sam brinuti o svojoj majci do kraja njenog života. Bilo je to 1972.godine,a je umrla. Kroz te dvadeset i dvije godine postali smo toliko bliski koliko majka i sin uopce mogu biti, isto kao što su danas Nana i tvoj tata. Moja majka i ja smo se smijali, plakali, igrali golf i išli na odmor zajedno (jednom pitaj Nanu o ribickom izletu u Canadu). 37

38 38

39 Pozvali smo je da dode živjeti kod nas, ali nije htjela ni slušati o tome. Željela je ostatak života provesti u kuci koju su ona i moj otac izgradili za umirovljenicke dane, u Sjevernom Wisconsinu. Zaista je tamo živjela, usprkos dugim, hladnim zimama i vrucim ljetima. Radila je razlicite poslove govoreci svojoj djeci da je to nešto što se jednostavno mora napraviti. Ali, radila je to iz potrebe jer je moj otac umro prije nego je odgovarajuce uspio osigurati njenu buducnost. Isto kao ni Lala, ni ona nikada nije dopustila svojoj djeci da primijete da ima premalo novca. Kada je, nekoliko godina kasnije, umro njen otac, naslijedila je dovoljno novca da ima do kraja života. Napokon je bila u mogucnosti raditi samo zato što to želi. Isti onaj sin, koji je majci lagao i krao, sada je dobio povjerenje da brine o njenom novcu i dionicama. Majka mi je dala pravnu punomoc da investiram njen novac kako smatram da je najbolje. Nikada, u više od deset godina, nije tražila uvid u ulaganja i stanje racuna Samo je majka sposobna pokazati ljubav na taj nacin. Pet godina prije smrti, majka je otkrila da boluje od raka. Borila se, nije popuštala baš kao što nije popuštala ni onda kada sam joj lagao. U to vrijeme, Milost ju je spojila s Jimom. On je bio pet do osam godina stariji od nje, ali u vrlo dobroj formi. Živio je 25 kilometara dalje od njene kuce i cesto su se vidali. U pocetku su se družili zato što im je zajedno bilo zabavno, a onda su se medusobno zaljubili. Jednog listopada, majka me je nazvala da mi objasni kako je Jimova pec u kvaru, a postajalo je sve hladnije. Rekla je da ce novu pec Jimu postaviti tek iduceg proljeca. Htjela je znati što ja mislim o tome da se Jim doseli k njoj. Ona je imala 72 godine, a on oko 80 i pitala je mene za dozvolu da živi s covjekom s kojim nije bila vjencana. Rekla mi je da bi vjencanje samo izazvalo probleme; bilo je tu previše papirologije za potpisivanje. Dok se je tako nadugo opravdavala, prekinuo sam je i rekao da Judie i ja ne možemo biti sretniji zbog njihove odluke. Najavili smo da cemo ih posjetiti za Božic i da se nadamo da ce Jim živjeti tamo. Tog proljeca, dok sam Jimu pomagao postaviti garažna vrata na njegovoj kuci, pitao sam ga zašto ne ostavi kucu svojoj djeci i živi s mojom majkom tokom cijele godine. Jim je rekao da bi to napravio kada bi bio siguran da ce umrijeti prije nego moja majka, ali ako ona umre prva, nece imati gdje otici. Tužno je da ljudi, u sumrak svog života, moraju razmišljati i planirati na taj nacin. Moja majka umrla je prije nego su se tvoji roditelji vjencali, no oni su Jima pozvali na vjencanje. Reci im da ti ga pokažu na grupnoj fotografiji s njihova primanja. Cijelog sam svog života znao da su me, kao i Isus, moji roditelji voljeli i da su uvijek bili uz mene, spremni da mi oproste i da me vole. Medutim, u prvih 45 39

40 godina mog života, ne mogu se sjetiti da su mi roditelji ikada rekli Volim te, niti 40

41 da sam ja to ikada rekao njima. Pretpostavljam da smo to shvacali kao nešto što se razumije samo po sebi. Noah, molim te, nemoj raditi istu grešku. Nikada niciju ljubav nemoj prihvacati kao samu po sebi razumljivu. Budi pravi covjek, kao Isus. Reci im da ih voliš, narocito svojoj ženi, djeci i naravno roditeljima. Dok smo Nana i ja podizali našu djecu trudili smo se da tu grešku ne radimo. Cesto smo im govorili da ih volimo i puno smo ih grlili. Nikada necu zaboraviti dan kada smo tvog tatu ostavljali u njegovom bratstvu, kada je poceo studirati. Nakon što se izljubio s majkom za oproštaj pružio sam mu ruku da se pozdravimo jer nisam htio da mu bude neugodno ako ga zagrlim. On je odgurnuo moju ruku u stranu, cvrsto i dugo me zagrlio i rekao mi da me voli. Siguran sam da su to i drugi culi, ali njemu nije smetalo. Znao sam, od tada zauvijek, da Tomu nije važno tko je u blizini. Uvijek smo, kao dio našeg oproštaja govorili Volim te. Molim za to da i ti tako postupiš prema tvom ocu kada te odvede prvi put na fakultet. Kada su mojoj majci prvi puta dijagnosticirali rak pocelo me je brinuti što nikada nismo jedno drugom izrekli svoju ljubav. Isto tako, nikada mi nije rekla da li je prihvatila Krista kao svog Spasitelja i to me je brinulo još više. Sjecam se da je moj otac radio u crkvi, ali ne sjecam se da je majka ikada bila tamo. Kada smo bili djeca, dali su nam da sami izaberemo gdje želimo biti krizmani, dobiti Svetu Potvrdu. Obitelj moje majke je židovska, a obitelj mog oca katolicka. Lala je bila metodist, koliko se sjecam. Ne sjecam se da je crkva bila važna mojoj majci dok sam bio dijete, ali znam da je odlazila u metodisticku crkvu blizu njene kuce u Wisconsinu, zadnjih nekoliko godina. Jednog dana, napisao sam joj pismo i završio ga pitanjem da li je prihvatila Isusa kao svog osobnog Spasitelja. (Nisam imao hrabrosti pitati je to u lice ili preko telefona.) Nakon tri tjedna i nakon nekoliko telefonskih razgovora, još uvijek nisam imao odgovor na svoje pitanje. Sada sam se još više bojao pitati zbog toga što sam bio uvjeren da ce odgovor biti negativan, a nisam znao imam li hrabrosti i sposobnosti biti svjedokom vlastitoj majci. Molio sam za nju od kada su joj otkrili rak. Strašno sam želio da uspostavi vezu s Isusom, ali još nisam skupio hrabrost. Nisam mogao podnijeti pomisao da bih ponovno mogao iznevjeriti majku. Pri kraju našeg slijedeceg telefonskog razgovora, upitala me, Sjecaš li se pitanja koje si postavio u pismu? Ne cekajuci moj odgovor, nastavila je, Odgovor je DA! Bez razmišljanja, izrekao sam Volim te, mama, prvi puta u svom životu, koliko se sjecam. Dugo je preko telefona vladala tišina i tada se je pozdravila. Zar me nije cula? Bio sam razocaran što nije odgovorila na moje rijeci, ali nisam imao namjeru odustati. Bio je to izvrstan osjecaj, reci majci da sam je volio i nisam želio na tome stati. Odlucio sam svaki naš razgovor završiti rijecima Volim te, mama. Zaplakao sam kada sam cuo da kaže, Volim te, Tom, na kraju našeg slijedeceg telefonskog razgovora. Od tada pa sve dok nije umrla, nikada nismo završili razgovor bez Volim te. To su bile posljednje rijeci koje smo jedno 41

42 drugome rekli kada je umirala, dok sam stajao kraj njenog kreveta i držao je za ruku. 42

43 Milost koja mi je bila dana kroz to što sam imao tako divne roditelje je ista Milost koja mi je donijela mir kada sam prihvatio cinjenicu kako nikada nisam svom ocu, prije nego je umro, rekao da sam ga volio. VOLIM VAS, MAMA I TATA! 43

44 Poglavlje 6: Duane II Solunjani 1:12 «Da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista.» U sijecnju godine, John Hensley i ja predvodili smo obuku u Legget & Platt tvornici nešto južnije od Dallasa, u Texasu. Satovi su se održavali svake subote ujutro izmedu 7 i 12 sati. Ucili smo grupu strojarskih operatera i strucnjaka pravilnim postupcima upravljanja strojevima napravljenim u Wells Company. Prisustvovanje obuci bilo je obavezno i da bi to potkrijepio, Duane Potter, pogonski manager, bio je na svakom satu. Da bismo John i ja bili tamo u subotu ujutro morali smo krenuti iz Chicaga u petak popodne. Isplanirali smo tako da u tvornicu stignemo dovoljno rano da bismo promatrali postupke i rezultate obucavanja od prethodnog tjedna. Trinaest tjedana u nizu, John i ja trebali smo svaki petak navecer provesti u Ennisu, u Texasu. Upoznao sam Duanea noc prije održavanja prvog sata. Pozvao nas je tada na veceru, vrlo vjerojatno zato da bi saznao kakve je to ljude Larry Higgins poslao da educiraju ili iskvare radnu snagu kojom je on upravljao. Takoder sam siguran da nas je zvao i zato što je znao kako je biti na putu, daleko od svoje obitelji. U slijedecih 13 tjedana mislim da smo najviše dvije veceri propustili provesti sa Duaneom i njegovom suprugom, Ann. Oni bi se uvijek pobrinuli da se osjecamo dobrodošli u njihove živote i njihov dom, cak i onda kad sam uništio Annin toster radeci prepecenac s maslacem od kikirikija. Ne mogu reci da smo kroz to, zajednicki provedeno, vrijeme Duane i ja postali najbolji prijatelji, ali krasno smo proveli zajednicki dio vremena izmedu svih razgovora o obuci i cjelokupnim operacijama u pogonu. Kada su predavanja završila, Nana i ja bili smo pozvani na veceru u Dallas. Tada su Duane i Ann prvi put upoznali Nanu. Dvadeset godina nakon toga, Ann je bila osoba koja je povezala tvog oca i tvoju majku dodir ljubavi. 44

45 U cetvrtak smo bili kod kuce, a u petak sam, kao i obicno, otišao na posao, no tog petka poslijepodne nisam planirao ici u Texas. Planirao sam ostati kod kuce i igrati se s našom djecom. U subotu, kad sam se spremao krenuti na posao, Nana je ušla u kuhinju noseci Larryja. Rekla mi je da nešto nije u redu s njim. Dala ga je meni u narucje i nazvala lijecnicu koja nas je uputila da se nademo u bolnici. Krenuli smo istog trena. Nakon što smo prošli prijemni postupak, što je gotovo uvijek vrlo spor proces, odveli su nas u sobu. Nas troje (Nana, Larry i ja) ostali smo sami dok je sestra otišla nešto obaviti. Nana je držala Larryja u narucju kada je on poceo dobivati grcevite napade. Predala ga je meni. Dok sam držao Larryja, Nana je prvo pogledala njega i tada, majcinskim instiktom shvativši da nešto nije u redu, pogledom je tražila od mene da nešto ucinim. Bespomocno smo gledali našeg sina kako umire. Taj trenutak umiranja, tako dug i tako bolan za nas bio je veoma smirujuci za Larryja. Nikad necu znati koliko dugo smo tamo stajali prije nego smo poceli dozivati pomoc. Larryjeva smrt došla je bez upozorenja. Nije bilo vremena da se oprostimo niti da se pripremimo za nešto za što se nikad i ne možeš stvarno pripremiti. Nakon toga, odriješio se cijeli pakao. Sestre su pocele vuci Larryja od mene, vicuci «šifra plavo». Stigao je lijecnik, intubirali su mu dušnik ali sve je bilo uzalud. Larry je bio mrtav. Meni je bilo 29 godina, Nani 28, tvoj tata je imao šest, a Kristine cetiri i imala je istu bolest koja je iscrpila Larryja i odvela ga u smrt. Vrijeme je bilo idealno za pogreb hladan i suh travanjski dan, pretopao da bi snježilo. Teška, gusta magla lebdjela je u zraku. Bili smo okruženi dragim, brižnim clanovima obitelji i prijateljima, ali nitko od njih nije znao što da ucini kako bi nas utješio. Nitko od nas nije znao nekoga, osim Lale, tko je morao pokopati vlastito dijete. Okruženi sa toliko ljudi, osjecali smo se bez podrške. Mislim da Nana nije znala niti joj je bilo važno tko je tamo. Znam da meni nije bilo važno. Nana, tvoj tata, Kristine i ja posljednji smo se put oprostili od našeg Boo Boo tako je, isti nadimak kao tvoj to je znak! U Larryjevu sam ruku stavio križ na kome su bile upisane rijeci «Bog te voli». Zatvorili smo lijes i otišli u predvorje pricekati da zapocne misa. Stajao sam potpuno sam, u udubini oko prozora u predvorju, znajuci da nisam od pomoci ili utjehe nikome pa ni samom sebi. Ne sjecam se da sam tražio od Boga pomoc ili utjehu. Sjecam se samo da sam poceo razmišljati o tome kako bih najradije umro. Misli su mi bile toliko sebicne. 45

46 Isto kao onda kad sam pobjegao od kuce, opet sam mislio samo na sebe. Tada je moju pažnju privukao lik osobe udaljene za otprilike dva bloka kuca. Dok sam tamo razmišljao kako bih rado završio svoj život, nisam mogao skinuti pogled sa tog ludog covjeka koji je, bez šešira, hodao uz ulicu. Prije nego sam uspio vidjeti njegovo lice, usredotocio sam se na njegova pogrbljena ramena i podignuti ovratnik jakne, misleci pritom kako je to traljav pokušaj da mu bude toplo i da ostane suh. Tada sam izoštrio pogled da bih vidio njegovo lice. Kada sam shvatio da je to Duane, zaplakao sam. Mislio sam da sam se potpuno isplakao u posljednjih 72 sata, da sam presušio do kosti i da više nisam sposoban za suze niti za osjecaje, cak ni za samog sebe. Stajao sam tamo, odvojen od svih, placuci isto toliko jako kao i svaki put u posljednja tri dana. Poceo sam razmišljati o tome, da ako je nekome koga sam slabo poznavao bilo dovoljno stalo da, boreci se s tim užasnim vremenom, dode cak iz Texasa da bi me pokušao utješiti tada sam i ja trebao i morao naci snage da se pobrinem utješiti Nanu i naše ostalo dvoje djece. Još uvijek ne znam tko mu je javio za Larryjevu smrt dodir koji ce dotaknuti. Sada znam da mi je Bog, preko Duanea, u tom posebnom trenutku stavio u srce znak Njegove ljubavi, donoseci mi snagu i hrabrost da nastavim. Shvatio sam u tom trenu da nas Bog iskreno voli. Proveo nas je kroz sve to i, što je najvažnije, Larry je sada bio s Njim. 46

47 Poglavlje 7: Nana (nastavak) Rimljani 5:2 «Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dicimo se nadom slave Božje.» Kada smo donijeli Kristine kuci, tvoj otac joj je dao nadimak Pee Wee ime koje sam ja koristio do kraja njenog života, usprkos njenom negodovanju, narocito kada je krenula u srednju školu i kada je bila u društvu prijatelja. Sve do danas, kada o njoj govorim, pola vremena je zovem Pee Wee. Naša prva, mala kuca nije bila dovoljna za nas cetvoro. Kada bismo svi sjeli za kuhinjski stol, više se nije moglo hodati oko njega. Mogao sam dohvatiti pec, frižider i sudoper sa svoje stolice ako sam bio sam za stolom. Jedne sam veceri rekao Nani, Hajdemo osmisliti i izgraditi kucu za našu buducu osmeroclanu obitelj. Uostalom, vec sam napravio kucicu za psa i kutiju za igracke za tvog tatu pa zašto ne bih mogao i kucu. (Noah, tu kutiju za igracke sada ti upotrebljavaš.) Godinu dana kasnije, uz veliku pomoc prijatelja, uselili smo u djelomicno dovršenu kucu od 400 metara kvadratnih, sa pet spavacih soba i tri i pol kupaonice. Angažirao sam Naninog ocuha da radi na njoj preko dana, a ja sam radio svake veceri i svakog vikenda. Ugovorene, vanjske majstore unajmio sam samo za odvodni sustav i radove na žbukanju. To je bilo pravo ucenje kroz praksu! Kuca je bila smještena na šumovitom zemljištu od jednog hektara i imala je podrum ispod cijele svoje površine, a u njemu je trebala biti ogromna prostorija za zabavu i igru. Uselili smo u sijecnju godine i, po drugi put u mom životu, cuo sam nježan glasic kako mi govori, Vrijeme je da odaš cast i zahvalnost Bogu za ono što imaš. Služi Njemu. Vec iduce nedjelje otišli smo u metodisticku crkvu. Angažirali smo se i kroz tri mjeseca stvorili smo prijateljstva s ljudima koje ce Bog upotrijebiti da mu pomognu voditi nas kroz našu prvu dolinu smrti. Znakovi ljubavi koje smo primili u slijedece tri godine od naše crkvene obitelji 47

48 koju nam je osigurao Bog i dalje su podrška Nani i meni. (Volimo vas, Chet i Kathy!) 48

49 U septembru godine, otprilike tjedan dana nakon što je rodeno naše trece dijete, Larry (nazvali smo ga prema Larry Higginsu), Nana je odvela Kristine lijecniku na neke rutinske pretrage. Kada je lijecnica pregledala Kristine, problijedila je pipajuci Kristinin napuhnuti abdomen koji smo mi nazivali njenim posebnim trbušcicem. Nešto nije bilo u redu. Poslala nas je na pretrage u bolnicu u Kenoshi. Nakon trodnevnih ispitivanja još uvijek nisu znali zašto su Kristinine jetra i slezena povecane. Naša nas je lijecnica poslala Dr. Perice, šefici hematologije u Djecjoj memorijalnoj bolnici u Chicagu. Oni su mislili da Kristine boluje od jednog oblika leukemije. Nakon cetiri dana neprestanih testiranja, rendgena i vadenja krvi još nam nisu znali odgovoriti u cemu je problem. U cetvrtak nam je Dr.Perice rekla da je zakazala biopsiju jetre za petak ujutro te da je Kristinin slucaj predala odjelu genetike, što god da je to znacilo. Bolnicke sobe bile su tako uredene da jedan roditelj može prespavati sa svojim djetetom. Nana je insistirala da ostane ona. (Nikad nemoj podcijeniti njenu snagu i hrabrost da uradi ono što se mora uraditi.) Nikad nije ostavila Kristine. Vozio sam svakog dana oko 100 kilometara u bolnicu i iz bolnice što nije nimalo olakšalo teret na mom srcu, ali barem ga nisam neprestano imao pred ocima. Nana je morala. Pri vožnji kuci u cetvrtak navecer i povratku rano ujutro u petak, kilometri su bili duži nego ikad. Kao da Nana nije imala dovoljno briga, poceo sam tog cetvrtka ponovno pušiti iako sam prestao tri godine prije toga. Nana me je preklinjala da to ne cinim, ali ponovno sam mislio samo na sebe. Koliko god da se Nana morala osjecati loše zbog Kristine i sebe, u njoj je ostalo dovoljno brige da dopre do mene svojim posebnim oblikom ljubavi. Izmedu dviju cigareta na povratku kuci, razgovarao sam s Bogom. Ne sjecam se što je ijedan od nas rekao te noci, ali znam da mi je taj razgovor, a ne opijanje i pušenje, dao snage koju sam trebao za ono što je predstojalo. Bili smo takoder osnaženi i brojnim molitvama naše novopronadene obitelji u crkvi. Naše biološke obitelji možda su isto tako molile za nas, ali ne sjecam se da su nam to rekli. (Nikad ne propusti priliku reci nekome da moliš za njih kada je molitva jedino što za njih možeš uciniti. Molitva nije mali dar za drugoga. U stvari, ako možeš za nekoga uciniti samo jednu stvar, odaberi molitvu prije nego išta drugo zato što je sve drugo manje važno od molitve. Takav dodir ljubavi može uciniti više dobra nego išta drugo što je moguce napraviti. Ja sam to doživio mnogo puta i znam iz prve ruke koliko je to dobar osjecaj i koliko dobrog iz njega proizlazi.) Tog petka predstavili su nas dvojici novih lijecnika: Dr.Nadler, šefu genetike i Dr.Kay, njegovom asistentu. Oni su se, kao i svi ostali lijecnici koje smo tog tjedna sreli, ponašali prema Nani i meni kao da smo tamo jedini roditelji. Ono što je još važnije, Kristine su tretirali kao da im je kcer. Postavili su nam mnogo pitanja, ali ovaj put vecina njih bila je usmjerena na Nanu i mene i naša porodicna porijekla (medicinsku povijest naših roditelja, mjesta rodenja naših djedova i baka i njihovih roditelja i slicno.) 49

50 Biopsija je prošla u redu. Kada su Kristine vratili natrag u njenu sobu, pogledom sam potražio ranu. Iznenadio sam se vidjevši mali povez preko ureza koji je bio slijepljen posebnim ljepilom. Tog dana više nije bilo pretraga, rendgena ni vadenja krvi. Jedino smo cekali rezultate biopsije. Kristine i ja otišli smo u igraonicu i prvi put tog tjedna malo smo se zabavili. Ako me sjecanje dobro služi, Kristine je tog dana jela svoj omiljeni obrok (cheeseburger i krumpirice iz McDonaldsa). Skoro smo zaboravili zašto smo u stvari tamo. Vratio sam se u subotu, rano ujutro. Želio sam biti prisutan kada stignu rezultati testiranja. Iznenadio sam se kad je Dr.Perice ušla u sobu buduci da Kristine više nije bila njen pacijent, a osim toga bila je i subota. Ovaj put se nije smiješila. Sjedio sam na stolici, a ona mi je prišla i sjela do mene. Zavolio sam tu prilicno krhku ženu u kasnim 60-tim godinama zbog brige za tri stranca kao što smo bili mi. Premda Kristine nije više bila njen pacijent, dovoljno joj je bilo stalo da dode u subotu, ne samo da bi saznala rezultate biopsije nego i zato što je imala ljubavi i suosjecanja za nas, a siguran sam da je to isto vec pokazala tisucama roditelja i pacijenata kroz sve godine rada. Imala je takoder hrabrosti doci u Kristininu sobu i podijeliti te rezultate s nama. Sigurno je razumjela koliko smo iscrpljeni i u kakvom smo trenutno bili duševnom stanju. Objasnila je da Kristine boluje od Neiman-Pickove bolesti. Rekla je da ce nam Dr.Nadler i Dr.Kay detaljnije objasniti što to znaci, a tada je, gledajuci me direktno u oci suosjecajnim ocima Isusa Krista, rekla da Kristini vjerojatno preostaje od tri do pet godina života. Nije postojao poznati lijek za tu bolest. Ništa se nije moglo uciniti kako bi se sprijecilo da ta bolest oduzme Kristinin život! Zaplakao sam, a kroz suze sam još uvijek vidio njene oci. Ostala je sjediti uz mene sa rukom na mom koljenu. Zavapio sam prema njoj kao da je ona Bog i rekao: Oduvijek sam vjerovao da je naš brak bio stvoren u raju. Nastavivši gledati u moje uplakane, otecene oci odgovorila je: I bio je. A Bog nikad ne bi nekome dao toliko velik križ da ga ta osoba ne može nositi. Izrekla je te rijeci sa toliko plemenitosti u glasu da sam joj povjerovao kao da su to bile rijeci iz samih Božjih usta. Nikada je necu zaboraviti, ne samo zbog njene brižnosti nego i zato što me je provela kroz prvu poduku o pravoj boli. Njen dodir ljubavi bila je moja prva prava lekcija u školi bola koju, žao mi je što to moram reci, svi jednom u životu moramo proci. Molim te, nikad nemoj propustiti priliku da tvoju posebnu, vlastitu verziju dodira ljubavi daš nekome za koga znaš da je povrijeden. Kao što je Nana rekla meni, a molim za to da ce imati priliku i tebi objasniti ovu vrlo važnu lekciju: Na kraju našeg života nece biti važno koliko novaca imaš, koliko stvari posjeduješ niti koliko si sati proveo radeci. Ono što ce biti važno je kako si se odnosio prema drugim ljudima. Naš Gospodin i Spasitelj rekao je to na malo drugaciji nacin: Što god radio bilo kome od moje brace, radiš meni. Budi spreman podijeliti «osjecaj ljubavi» i znaj da ce dijeljenje s drugima dodirnuti i tebe i da ce promijeniti sve što znaš. 50

51 Poglavlje 8: Kristine (Pee Wee) I Petar 5:10 «A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjecnu slavu u Kristu, on ce vas, pošto malo potrpite, usavršiti, ucvrstiti, ojacati, utvrditi.» Vratili smo se kuci nakon sastanka sa Dr.Nadler i Dr.Kay. Oni su objasnili Nani i meni tu Neiman-Pickovu bolest i ono što Kristinu ocekuje u buducnosti. Priznali su da je veliki dio onoga što su nam rekli «njihova najbolja pretpostavka» buduci da, usprkos cinjenici da je Dr.Nadler bio vodeci svjetski strucnjak za tu bolest, u svijetu je bilo samo 100 poznatih oboljelih slucajeva. Dogovorili smo testiranje i za tvog tatu i Larryja, koji je tada bio star tri tjedna. Ovaj put nisu trebali biopsiju da saznaju da li i njih dvojica imaju Neiman- Pickovu bolest, jesu li potpuno oslobodeni ili su nosioci bolesti, kao Nana i ja. Mali komadic kože s njihovih leda poslan je u specijalan laboratorij u Washington. Tamo su kulturu trebali razvijati i ispitati. Za nekoliko tjedana, trebali smo saznati boluju li i njih dvojica. Nana je vec znala, ali nije ništa rekla. Kad smo putovali kuci toga dana, razmišljao sam jedino o nacinu na koji se je bolnicko osoblje odnosilo prema nama, od prijema do otpuštanja. Kada sam otišao podmiriti racun prije odlaska pitao sam zašto nitko nije, onda kad je Kristine primljena, provjerio imamo li osiguranje i kako cemo lijecenje platiti. Rekli su mi da to nije presudno. Ako možemo platiti dobro. Ako ne možemo to je takoder u redu. Briga o pacijentu bi bila potpuno jednaka. Gotovo uvijek kad smo vodili Kristine na pretrage kod Dr.Nadler, mislio sam koliko smo Nana i ja bili sretni sretni, ne zato što je Kristine pred sobom imala još tri do pet godina života, nego zato što smo je svaki put nakon posjeta bolnici mogli odvesti kuci. Vecina druge djece i roditelja koje smo tamo upoznali nisu imali tu srecu. To je bila bolnica za djecu s dugorocnim problemima. U vecini slucajeva je odlazak pacijenata kuci znacio odlazak u Nebeski dom. Kada 51

52 budeš gledao kucne filmove, vidjeti ceš kako smo izgledali tog prvog dana, po povratku kuci. 52

53 Moj otac umro je tri dana nakon toga, od snažnog srcanog udara. U pogrebnoj zgradi, ostavši sam, shvatio sam da ni suzu nisam ispustio za njim usprkos potpunoj shrvanosti njegovom smrcu. Sve sam suze isplakao - bio sam suh kao kost. Prošla su dva mjeseca, a mi još nismo saznali da li tvoj tata i Larry imaju Neiman-Pickovu bolest. Poceo sam svakodnevno s posla nazivati Dr.Kay. (Nisam želio da Nana zna koliko sam zabrinut pa joj nisam ni rekao za te pozive.) Tri dana prije Božica godine nazvala me je Dr.Kay da mi kaže rezultate. Tražio sam od Boga da mi pokaže kako da to prenesem Nani. Ušao sam u kucu. Uranio sam i Nana je znala da nešto nije u redu (majke uvijek znaju). Zagrlio sam Nanu i poceo plakati pokušavajuci joj reci da je tvoj tata samo nosilac bolesti kao i nas dvoje, ali ne boluje od nje. Kada sam joj rekao da je Larry bolestan pogledala me je u oci i jednostavno rekla, «Znala sam.» Dvoje od stotinu oboljelih, pomislio sam tada, zaista pravi Božicni poklon. Nikad nisam više nego tada krivio Boga za bolest naše djecice, ali svaki put kad bih Njega poceo kriviti ili sažalijevati samog sebe, pomocu Božje Milosti sjetio bih se rijeci doktorice Perice, «Bog nikome ne daje tako velik križ da ga taj ne može nositi.» Ja bih tim rijecima dodao «cak ni Njegovu vlastitom Sinu!» Dan za danom, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom Milost nam je svima pomogla da živimo sa Neiman-Pickom. Veliku smo podršku imali od naše crkvene obitelji. Pokušao sam pomoci mojoj majci da prebrodi ocevu smrt cesto se pitajuci je li ikad krivila mene ili naše probleme za njegov srcani napad. Molio sam da nije. Nana i ja odlucili smo da više necemo ni pokušati imati još djece. Naucili smo da su šanse da imamo još jedno dijete sa Neiman-Pickovom bolešcu, jedan prema cetiri. Sa naše dvoje, vec oboljele djece, ne bismo mogli podnijeti da nam oboli još jedno. Nana i ja imali smo svega dvije ili tri prave «svade» u 34 godine braka. Dvije od njih, poput onih prije braka, dogodile su se mojom krivnjom. No, za ovu svadu nije nitko bio kriv. Oboje smo željeli ici na operaciju kako više ne bismo imali djece; Nana je insistirala da operiraju nju. Rekla je da, ako joj je sudeno da umre prije mene, želi da ja mogu imati još djece. Prevladala je. Godina je došla i prošla. Te smo godine zajedno krstili svu djecu. Negdje pocetkom godine u crkvi smo imali Konferenciju Laickih Svjedoka koja je trajala tjedan dana. U nedjelju, posljednji dan konferencije tražilo se od vjernika da dodu do oltara sa svim problemima i tererom iz svojih života. Trebali smo ih položiti pred Boga i predati ih Njemu. Mogli smo tamo klecati i moliti toliko dugo koliko želimo. Nakon što bismo pred oltarom izrucili svoje breme i završili s molitvama, s oltara smo trebali uzeti aluminijski križ na kojem su bile ugravirane rijeci «Bog Te Voli». Crkva je bila puna. Sjedili smo sa obitelji Dickow. Nana i ja smo se prvi digli i krenuli prema oltaru. Siguran sam da su svi pazili da nam daju koliko god trebamo vremena da budemo tamo sami. Nakon što smo Nana i ja uzeli naše križeve i krenuli natrag prema našim 53

54 mjestima, sjecam se suza u ocima naših prijatelja dok su išli prema oltaru i gledali nas kako se vracamo. 54

55 Godina bila je druga prica! Upravo sam završio prošireni program obucavanja tokom sijecnja, veljace i veceg dijela ožujka zbog cega sam bio odsutan ravnih trinaest veceri petkom i cijelih subota. Nana i ja smo konacno uspjeli provesti, toliko potrebno, vrijeme zajedno. Slavili smo njen dvadeset i deveti rodendan. Tjedan dana nakon toga proslavili smo šesti rodendan tvog tate. Za manje od tjedan dana nakon povratka kuci, tvoj ujak Larry je umro i zauvijek oznacio 09. travanj godine. Božja Milost je bila s nama, premda zaista dobro sakrivena. Odredivanje grobnog mjesta, biranje lijesa za naše dijete, stajanje pred njegovim lijesom u kapeli i pogled na naše dvoje djece kako stoje uz nas sve me je to zamalo dotuklo. (Želio sam to. Bio bih jaci da sam molio.) Prije nego sam zatvorio njegov lijes stavio sam onaj aluminijski križ, koji sam nosio neprestano od one nedjelje u crkvi, u Larryevu sicušnu, malu ruku. Tada sam shvatio da nisam mogao upravljati stvarima koje su zaista važne. Slijedecih nekoliko tjedana bili su borba za borbom, ucili smo kako tugovati. Premda su nam rekli da ce životi Kristine i Larryja trajati svega tri do pet godina, nismo bili spremni za smrt. Ne možeš iz knjige nauciti kako tugovati, niti promatrajuci nekog drugog kako to radi. Možeš samo cekati Milost da te provuce kroz tugu, da ucini da rana prestane boljeti i da suze prestanu teci, pa makar i privremeno. Moci ceš to riješiti zbog Milosti i tih dodira ljubavi koje Milost smjesti u tvoj život na tako neocekivane nacine. Jednog subotnjeg poslijepodneva, dok sam cistio garažu, štene koje smo zadržali od našeg zlatnog retrivera, Sandy (njen prvi i posljednji okot) dotrcalo je do mene. Nana i ja smo razgovarali. Ona je stajala na ulazu u garažu dok sam ja cistio velikom metlom. Štene je napravilo nered u garaži, a ja sam sve pospremio prije nego što sam poceo mesti. Kada mi je mali psic prišao želeci se igrati, tako veseo i razigran, eksplodirao sam bez razloga. Kao vulkanska erupcija bez upozorenja, okomio sam se na njega. Zavitlao sam metlu, pogodio sam ga sa strane i odmah ga ubio. Pogledao sam Nanu i vidio šok na njenom licu. Rekao sam joj, «Moramo pronaci problem da bi ga mogli riješiti». Nana je teže podnosila Larryjevu smrt nego ja, ali nije planula još. Hvala Bogu što tvoj otac niti Kristine nisu vidjeli kada sam napravio ovu groznu stvar. Pokopao sam psica, ušao u kucu i dugo razgovarao sa Nanom. Kao i prvog dana kad smo se vjencali, tog smo poslijepodneva napravili nove planove. Preseliti cemo u Carthage, Missouri i zapoceti novi život. Ja sam trebao naci posao, a Nana pronaci nove prijatelje, nove trgovine u kojima cemo kupovati stvari za našu obitelj, nove lijecnike za sve nas. Te nedjelje, objavili smo našu odluku u crkvi. U ponedjeljak sam na poslu predao otkazno pismo i dao na prodaju kucu koju smo izgradili za naše šestoro djece. To je bilo u lipnju, 1974.godine. U listopadu sam poceo raditi za Leggett & Platt u Carthageu, a oko Dana zahvalnosti preselili smo u naš novi dom. Ostavili smo kucu koja je bila skoro trostruko veca od one u koju smo useljavali. Pitam se danas, dok ovo pišem, što su tvoj tata kojem je bilo šest godina i Kristine koja je imala cetiri, tada mislili. Tvoj tata me je pitao jesmo li postali siromašni. 55

56 Hvala Bogu što je Milost bila s nama, donoseci mir svakome od nas na poseban Božji nacin i u posebno Božje vrijeme. 56

57 Nana, tvoj tata, Kristine i ja naucili smo živjeti naš novi život. Vratio sam se u normalu brže nego Nana, vjerojatno zbog novog, izuzetno izazovnog posla. Nana je shvatila mnogo prije nego itko da Larry boluje od Neiman-Pickove bolesti. Od vremena kad smo doveli Kristine kuci iz bolnice, pokušavala je Larryja smjestiti natrag u svoje krilo. Majcinski je mjesecima patila s njim kad su njegove male iskrivljene nožice i stopala bili povezani kako bi se ispravili, premda vjerujem da je vec tada znala da nikad nece stati na njih i hodati. Uobicajene potrebe dvoje djece i muža tjerale su Nanu da nastavi dalje, sve dok i sama ne bi bila sposobna vratiti se nekom normalnom životu što god da to jest nakon što pokopaš vlastito dijete. Kristine je bila ona koju sam ja najviše štitio i za koju bih sve napravio bilo što i bilo kada. Kao obrambeni mehanizam, nisam dopuštao sebi da previše zavolim Larryja, vjerojatno da bih donekle smanjio bol koja me je neminovno cekala. (Nana, ako je tako, molim te oprosti što nisam bio potpun otac Larryju.) Ako sam to i napravio Larryju, Bog zna da nisam Kristini. Ona je posjedovala i još uvijek posjeduje moje srce kao i ti, Noah. (Isto kao i tvoja mama, tata i Nana, ali na drugi nacin.) Vjerujem da je Bog poslao Kristine da bi me naucio kako da budem covjecan, ljubazan, ranjiv, sretan, bezuvjetno spreman voljeti, cestit, osjecajan, kako da prihvacam, kako da budem sluga, kako da se smijem i najviše od svega kako da budem nesebican. Božja Milost je takoder poslala i Nanu, tvog tatu, Larryja i vojsku drugih andela, o nekima od njih ti pricam, da bi oblikovali moj život. Možeš li vjerovati koliko me Bog voli? Njegova ljubav pocela je s Njegovim Sinom i traje do danas. Još sam daleko od dovršene, oblikovane osobe, ali do sada je Kristine bila Njegov glavni loncar. Milost i njen osjecaj ljubavi dali su tom djetetu, koje nikad ne bi bilo visoko niti 1,5 metar, niti teže od 40 kg, apsolutnu i potpunu kontrolu nada mnom. Bio sam i jesam njen sluga. Kristine je jednom rekla, kada sam je zamolio da mi donese nešto iz kuhinje, «Moji su roditelji bili presiromašni da bi imali robove pa su imali djecu.» Smatrala je to zaostalim. Volio sam biti i nastavljam biti podložan njoj i dodirima ljubavi kojima je bila opskrbljena. Ti bi je morao voljeti, a i ona tebe. U svom srcu mogu zamisliti vas dvoje kako zajedno gledate Veggie price, ona sjedi na rubu kauca, a ti sjediš na podu kao što je to radio tvoj tata kad je bio tvojih godina. Mislim da bi tvoj smijeh mogao biti isti kao njen. 57

58 Kada je Kristine bila rodena imala je kosu crnu kao ugljen. Nekoliko mjeseci kasnije, kada joj je Nana prala kosu, sva je ispala. Bila je celava. Tvoj tata i ja zvali smo je «biljarska kugla» sve dok joj nije narasla prekrasna, plava kosa. Nadimci bi je uvijek povrijedili pa je Nana uvijek pazila da tvoj tata i ja ne upotrebljavamo nadimke i zadirkujemo je samo u duhu dobre zabave. Kristine se je uvijek voljela zabavljati. Svi su oko nje znali uživati u necemu samo zbog nacina na koji je ona u tome uživala. Moje se srce napuni suzama kada pomislim na stotine slucajeva kada smo se nas dvoje znali tuci ili rvati. Dok ovo pišem, suze pocinju teci iz mojih ociju dok mislim na trenutke kad sam se borio ili rvao sa tobom. Voljela se smijati i tada bi se svi oko nje morali takoder smijati. Njezina je radost bila zarazna i širila se poput nekontrolirane vatre. Svi znamo kako djeca, narocito braca i sestre, mogu biti vrlo podli jedni prema drugima. Kako je Kristine rasla, njen «poseban trbuh» sve je više bio uocljiv, izgledala je gotovo kao da je trudna. Isto tako, postajala je sve niža i niža od svojih vršnjaka. (Valjda zbog toga nije htjela da je pred prijateljima zovem Pee Wee. Baš sam bio glup i bezosjecajan.) Svaki put kad je pocinjala nova školska godina Nana je obicno morala objašnjavati Kristinino stanje njenim uciteljima. Trebalo im je detaljno objasniti koje su fizicke aktivnosti Kristini dopuštene, a koje nisu. Što je najvažnije, trebalo im je reci da se ponašaju prema njoj kao prema normalnom uceniku i da insistiraju da obavlja svoje školske zadatke. Nana je toliko nepokolebljiva; samo jedna njena rijec bila bi dovoljna da Kristina ima lakše školske obaveze. Bila je to jedna od najtežih stvari s kojima sam se suocio. Mislio sam da je to samo gubljenje njenog dragocjenog i ogranicenog vremena. Zašto je ona uopce trebala uciti sve te stvari? Situaciju je otežavala i cinjenica da njoj ucenje, narocito matematika, nije bilo tako lako kao tvom tati. Kada bi došla k meni da provjerim je li dobro napisala domacu zadacu iz matematike, najcešce sam joj morao objasniti da je pogriješila, pokazati joj kako da to tocno napravi i tražiti da sve ponovi. Mogao sam je cuti kako pocinje plakati cim bi napustila sobu, ne zato što je morala ponovno pisati zadacu vec zbog srama i osjecaja promašenosti. Mrzio sam sebe. Nas dvoje trebali smo umjesto toga provoditi vrijeme u igrama i rvanju! Mislim da u školi nikad nisu Kristinu zadirkivali niti ismijavali zbog njenog fizickog izgleda. Puno zasluga za to ima Milost, narocito u višim školskim razredima kad je polazila školu sa djecom iz cijelog grada. To nije bilo isto kao kad je niže razrede pohadala šest godina s istom djecom, a i ucitelji su bili pažljiviji prema malim ucenicima. Siguran sam, osim toga, da se nitko nije želio niti suociti s tvojim tatom, što je bila dodatna Milost. Bez obzira koliko su se tvoj tata i Kristine prepirali, udaranje nikad nije bilo dozvoljeno, iako je Kristine ponekad znala pljusnuti tvog tatu, a on nije mogao uzvratiti. Znam da ju je on mnogo puta zaštitio od zlobe i djecjeg ruganja. Tužno, ali ništa nismo mogli uciniti ni Nana, ni ja, ni tvoj tata pa cak ni Milost Božja da bismo je zaštitili od zlobe odraslih. Uvijek bi primjecivala kada bi ljudi zurili, a zurili su u nju mnogo puta. Kristine je reagirala tako da bi nas opominjala da ne zurimo u nekog drugog, isto tako posebnog, kada bi 58

59 primijetila da to radimo. Zaista nas je znala «slomiti» svojim osjecajem ljubavi za druge. Kada ce itko od nas nauciti da na druge jednostavno gledamo Isusovim ocima, kao što je to Kristine cinila? Doktor Nadler i doktor Kay rekli su nam za vrijeme konzultacija da se prema Kristine i prema Larryju ponašamo kao prema normalnoj djeci. Nana je to bolje radila nego ja. Kristinini ucitelji napravili su, takoder, izvanredan posao. Znam da su uvidjeli kako ona mora više raditi da bi dobila ocjenu tri nego vecina drugih ucenika za ocjenu pet. Isto tako znam da su puno ocekivali od Kris jer je dvije godine ranije njihov ucenik bio tvoj tata, a znali su njegove mogucnosti. Ne vjerujem da je ikad dobila višu ocjenu nego što je zaslužila, osim jednom. Kristine je, zbog bolesti, propustila gotovo cijelih, posljednjih mjesec dana nastave u devetom razredu. Dala je sve od sebe da nadoknadi izgubljeno vrijeme i insistirala da ide u školu posljednjeg dana nastave kako bi uzela ocjene i ispraznila svoj ormaric. Dogovorili smo da sve njene ocjene budu u uredu ravnatelja. Pomogao sam joj ocistiti ormaric, a nakon toga smo otišli do ravnatelja da uzmemo kuverte sa njenim ocjenama. Dok smo se vozili kuci nije mogla docekati da ih otvori. Za nju je to bilo poput Božica u svibnju. Rekao sam da mora pricekati dok ne stignemo kuci kako bi ondje mogla otvoriti jednu po jednu ocjenu, uz prisustvo Nane i mene. Najavila bi predmet i procitala svoju ocjenu. Kada je Kristine procitala sve ocjene shvatila je da je iz svih predmeta dobila najbolju mogucu ocjenu. Bila je neizmjerno sretna i uzbudena. Siguran sam da nije imala pojma zašto smo Nana i ja plakali (kao što i sad placem). Danas znam da je to bila Božja Milost i Njegov plan kako bi Kristine polazila školu. Siguran sam da su Kristinini posebni dodiri ljubavi dirnuli i njene ucitelje. Želio bih iskoristiti ovu priliku i zahvaliti svakom od njih za njihove dodire ljubavi koje su pružili našoj Kristini kao i za tisuce drugih života koje ce nastaviti doticati. Njima posvecujem dio ove knjige. Neka uvijek pamte da imaju taj dodir i da su od same Milosti opunomoceni za takve dodire. MOLIM VAS DA IH VELIKODUŠNO UPOTREBLJAVATE. Božic godine bio je jedan od onih dana (iako ih ima mnogo) koje zaista treba pamtiti da su se dogodili. Kristine je u svako doba voljela poklone, ali Božic je za nju imao posebno znacenje pa je to bilo vrijeme kad je sva sjajila. Nije mogla docekati da stavimo poklone pod božicno drvo. Kada bismo ih donijeli, sve bi ih pretražila i složila ih u skupine zasebne za svakog od nas. Sjecam se da ih je tvoj tata jednom ili dvaput, iz ciste zabave, ponovno ispremiješao nakon što ih je ona složila. (Siguran sam da do sada vec znaš sve o njegovoj vrsti humora.) Ocekivanje ju je isto toliko radovalo kao i sam poklon. Nije bilo važno koliko je poklon skup niti velik; Kristine je bila izuzetno uzbudena i nevjerojatno sretna. Zacudo, kao da tvoj tata to nikad nije bio, osim jednom tog Božica. Nana i ja odlucili smo ne dopustiti tvom tati da ima svoj vlastiti auto odmah kad je dobio vozacku dozvolu. Mogli smo, za razliku od naših roditelja, vrlo lako priuštiti sebi da mu ga kupimo. Uvijek je imao neki privremeni posao pa je 59

60 mogao na sebe preuzeti brigu oko održavanja auta. Iako je vecina njegovih prijatelja imala aute, on nikad zaista nikad nije prigovarao. Znali smo da cemo Kristini kupiti auto kad navrši 16 godina. Takoder smo znali da cemo, kada tvoj tata bude iduce jeseni odlazio na fakultet, i njemu nabaviti auto. Uvijek smo se, najviše što smo mogli, trudili jednako tretirati tvog tatu i Kristine. Oboje su u istoj mjeri dobivali pažnje i obaveza, osim što Kristine nikad nije morala cistiti prostor u kojem smo držali psa. S druge strane, tvoj tata nikad nije morao slagati odjecu. Tog hladnog i vlažnog dana kada je tvoj tata morao lopatom ocistiti pseci prostor i sve staviti u mokru vrecu koja bi ponekad bila tako puna da je znala puknuti, siguran sam da nije vidio nikakvu jednakost medu njima. Kristine nam je pomogla da isplaniramo ovaj Božic koji smo željeli uciniti posebnim za tvog tatu. Ona je svoju ulogu odigrala toliko dobro da je trebala dobiti Oskara za svoju izvedbu. Znaš, kada bismo trebali iznenaditi nekog drugog bila je isto tako uzbudena kao da je iznenadenje za nju samu, a tog Božica nije dopustila tvom tati niti da nasluti što mu se sprema. Te Božicne veceri, kada smo se vratili kuci iz crkve rekao sam svima da nešto nije u redu sa garažnim vratima pa moramo uci u kucu kroz prednji ulaz. Prije nego smo otišli leci namjestio sam video kameru na tronožac. Slijedeceg jutra, kao što smo vec godinama radili, krenuli smo otvoriti naše poklone. Kad smo zapoceli, ukljucio sam video kameru i ostavio je da snima. Kristine je, kao i obicno, bila zadužena da nade i donese poklone iz skupina u koje ih je rasporedila. Kada je podijelila poklone (prvo Nani, zatim Popsu, onda tvom tati i tako dalje) kamera je dalje snimala. Tvoj tata je dobio samo jednu ili dvije majice i košarkašku loptu. Jednog dana kad budeš gledao tu video snimku, vidjeti ceš kako tvoj tata odbacuje tu loptu sa sve vecim i vecim bijesom i snagom dok promatra nas troje kako otvaramo naše poklone. (Te godine bilo ih je stvarno previše.) Obrati pažnju na izraz njegova lica kada sam zatražio od njega da ode u garažu i donese vrecu za smece kako bismo pokupili sve kutije od poklona i papire za zamatanje. Nakon toga pažljivo slušaj iduci zvuk koji ce se cuti. To ce biti grceviti plac tvog tate kada je otvorio vrata garaže. Izašli smo s kamerom i snimili ga kako ulazi u svoj, potpuno novi Camaro. (Dok smo bili u crkvi, jedan je prijatelj dovezao auto u garažu i na njegov vrh postavio veliku, crvenu mašnu.) Vidjeti ceš ga kako sjeda za volan, placuci. Plakali smo i mi. Znali smo da ce Kristine trebati auto kad krene u srednju školu, te da ce u auto trebati ugraditi neke specijalne dodatke. Kristine nije smjela stavljati sigurnosni pojas. Ne zato što joj ne bi odgovarao, nego ako bi ikada imala prometnu nesrecu, sigurnosni pojas bi vrlo vjerojatno probušio njenu jetru ili slezenu i ubio je. Takoder bi trebala posebne produžetke na kocnici i pedali za gas kako bi ih mogla dohvatiti. Sve to je onemogucavalo da vozi bilo koji od obiteljskih automobila kao što je to radio tvoj tata. Kristine je trebala iduce godine napuniti šesnaest pa smo odlucili i tvom tati pokloniti auto dok je još bio u srednjoj školi (toliko o jednakosti). Zauvijek cu cuvati uspomenu na izraz lica tvog tate kad je sjeo za volan automobila omotanog velikom crvenom mašnom. Citao je pismo koje sam napisao za njega i ostavio mu ga u autu. Niz njegove obraze spuštale su se suze, svjetlucajuci poput sjajnih traka koje su se iz 60

61 mašne spuštale preko vjetrobranskog stakla. (Pitaj jednog dana tatu je li sacuvao to pismo, kladim se da jeste, osim ako ga nije uzela Nana.) Nakon nekoliko minuta, tvoj je tata poveo Kristine na vožnju dok smo Nana i ja ostali sve pocistiti. Radost i uzbudenje koje je strujalo Kristininim tijelom tog dana i onih dana koji su mu prethodili uvijek ce imati posebno znacenje za Nanu i mene. Bila je sa mnom kada sam kupovao auto, ukljucena u svaki detalj planiranja iznenadenja. Ne bi bila sretnija ni da se radilo o njenom vlastitom automobilu. Sijecanj je sa sobom donio naše najgore nocne more. Nana je odvela Kristine na pregled njenom lijecniku, a to je uvijek zahtijevalo vadenje krvi. Kristine je to uvijek mrzila. Kada je lijecnik poslušao njeno srce, na njegovom se licu pojavila zabrinutost, a potom i panika. Taj je lijecnik pregledavao Kristine tri puta godišnje, nekoliko godina redom. Rezultati svakog pregleda uvijek su bili poslani doktoru Nadleru i njegovom timu kako bi se Kristinina Neiman-Pickova bolest mogla nadgledati i bilježiti. Sjeti se da su nam rekli kako ce ona živjeti tri do pet godina sada je imala petnaest. Vecina lijecnika, koji su istraživali Neiman-Pickovu bolest, nisu mogli vjerovati onom što je pisalo u njenom dosjeu. Oni koji su je pregledali jedva su vjerovali onome što su vidjeli. Sjecam se doktora iz Denvera koji je doletio u Chicago da bi vidio Kristine buduci da, citajuci njene podatke, nije vjerovao da je ona toliko normalna koliko je zaista bila. Kristine je imala oko šest godina i siguran sam da je tog doktora smatrala šašavim kad je tražio od nje da izrecitira abecedu i hoda po ravnoj liniji, što je ona vrlo lako ucinila uz njegovo veliko iznenadenje. Sva druga djeca njene dobi, oboljela od Neiman-Pickove bolesti, koja je taj doktor vidio bila su djelomicno ogranicena u sposobnosti da shvate i odgovaraju na pitanja i zadatke koji su zahtijevali motoricke vještine. Njihova sposobnost da naprave cak i najjednostavnije zadatke bila je limitirana zbog oteklina u mozgu. Neiman-Pick je ime bolesti (ili problema) koja, koliko sam razumio, ne dopušta tijelu da razgraduje ugljikohidrate (neke ili sve, nisam siguran) koje tijelo apsorbira. Oni koji se uobicajeno ne razgrade uništeni pohranjuju se negdje u tijelu. Kristinini su bili pohranjeni u njenoj jetri i slezeni. Kod neke djece višak ode u mozak. Rekli su nam da sama bolest ne ubija, poput raka, ali na mnogo nacina oslabljuje tijelo i tako dolazi do nekog drugog uzroka smrti. Larry je umro od otrovanja krvi te, kao ni njegova sestra, nije imao problem pohranjivanja ugljikohidrata nigdje osim u njegovoj jetri i slezeni. Lijecnik je rekao Nani da je Kristinino srce jako zakrceno i da ce živjeti još samo tri mjeseca. Rekao je da ce biti preslaba da polazi školu i da bismo je trebali osloboditi toga. Sve ostalo što je rekao Nani tog jutra nije bilo važno ili sam zaboravio. Nakon što je izrekao one prve rijeci, ništa više nije imalo znacenje. Ja sam bio na poslovnom putu kada me je Nana nazvala u Californiju; došao sam kuci najbrže moguce. Citavim putem kuci mislio sam na Nanu, kako je sama, bez mene, morala sve to cuti od lijecnika. Ne mogu ni zamisliti, sa Božjom Milosti, kako je uspjela voziti kuci iz Joplina sa Kristinom u autu. Cim sam stigao kuci nazvali smo doktora Nadlera. 61

62 Nije mogao vjerovati ono što smo mu govorili; nikad nije cuo da je dijete s ovom bolešcu imalo zakrcenje srca. Iduceg dana narucio je odredene testove, ukljucujuci i elektrokardiogram (EKG), kod našeg lijecnika u Joplinu. Kada su testovi potpuno obavljeni potvrdio je da je Kristinino srce zakrceno, kongestivno. Nije postojalo ništa što bi on ili bilo tko drugi mogao napraviti kako bi sprijecili da ova bolest oduzme Kristine život. Kada je tvoj tata imao 14 godina, on i ja smo prvi put zajedno putovali u veliki lov u Wyoming. Za vrijeme vožnje rekao sam mu da njegova sestra boluje od Neiman-Pickove bolesti. Najbolje što sam mogao, objasnio sam mu što to znaci. Ne sjecam se tocnih rijeci kojima sam mu objasnio uzrok smrti njegovog brata i Kristinino trenutno stanje i razlog zbog kojeg njen trbuh tako izgleda, ali nikada necu zaboraviti da sam mu to govorio. To je jedna od dvije situacije za koje cu se uvijek pitati jesam li to uopce trebao reci. (Uskoro cu ti ispricati i o toj drugoj situaciji.) Tješi me jedino saznanje da je ista Milost koja je podržavala Nanu i mene, bila tamo i za tvog tatu dajuci mu snagu da sve to cuje i prihvati i mudrost da se nosi sa saznanjem kako njegova sestra boluje od iste bolesti koja je uzela život njegovom bratu. Nismo rekli tvom tati o zakrcenju srca niti smo Kristine povukli iz škole. Rekao sam samo našim majkama i nekolicini ljudi na poslu. Proveli smo slijedeca cetiri mjeseca pokušavajuci živjeti što normalnije, placuci i moleci kada nas Kristine i tvoj tata nisu mogli vidjeti niti cuti. Radio sam skraceno i nisam nigdje putovao za vrijeme tih mjeseci. Jako sam zahvalan našim partnerima u L&P što su dozvolili da Nana i ja provodimo vrijeme s Kristine i što su nam dali potreban prostor da izademo na kraj s onim što je trebalo doci. Ožujak je došao i prošao. U travnju, Nana i ja poceli smo vjerovati da ce Kristine još jednom dokazati kako su lijecnici pogriješili, ali uskoro smo otkrili da smo se prevarili. Do prvog svibnja Kristine je postala preslaba da bi odlazila u školu, ali insistirala je da i dalje radi svoje zadatke. Završiti deveti razred i upisati se u srednju školu bila je za nju najvažnija stvar na svijetu. Napravila ih je sve baš svaki od tih dosadnih zadataka. Dok pišem ove rijeci, ponovno osjecam bijes prema sebi; mogao sam i trebao sam napraviti nešto što bi je sacuvalo od toga da se muci s ucenjem. Milost me je sprijecila da to ucinim; Bog je znao bolje nego ja koliko je njoj bilo važno da završi deveti razred. Rekao sam ti ranije da nikad nismo tražili od njenih ucitelja da se prema njoj odnose drugacije nego prema ostaloj djeci. Zadnjeg dana nastave, Kristine je željela ici uzeti svoje ocjene i isprazniti svoj ormaric. Otišli smo u školu ranije da bismo izbjegli gužvu. Njoj nije bilo važno što su joj noge bile omotane gazama koje su upijale tekucinu što je probijala iz njenih pora, niti se obazirala na to što je tako slaba i što joj je zlo od toga da je bolesna. Željela je samo ocistiti taj ormaric i saznati je li prošla razred kako bi mogla, slijedeceg rujna, krenuti u deseti razred. Siguran sam da su do tada svi u gradu, koji su poznavali Kristine, znali za njeno stanje. 62

63 Želio bih da su Kristinini ucitelji i svi drugi ljudi koji su odstupili od svog puta da bi bili milostivi prema njoj, mogli podijeliti radost i obnovljenu snagu koju je Kristine osjetila kada je otvarala cedulje s ocjenama. Kristine je voljela biti u vodi jer tamo joj nije smetao njen drugaciji trbuh; satima se je mogla igrati u bazenu. Bazeni u našem kraju otvaraju se tek krajem svibnja, ali Jim i Jean Hunter ponudili su nam svoj privatni bazen. Rekli su da ga možemo upotrebljavati kad god želimo i mi smo ga zaista koristili svakoga dana. Bili bismo tamo nekoliko minuta ili par sati, ovisilo je o tome kako se Kristine osjecala. Ako su i bili kod kuce kada bismo došli, nisu dopuštali da to znamo, ali ne zato što nas nisu željeli vidjeti jednostavno su znali da nam je to vrijeme izuzetno važno i da cemo ga bolje iskoristiti ako budemo sami. Prije nego je Kristine trebala stalno dobivati kisik, pricvrstili bismo remenom malu bocu kisika na kolica. Nana i ja gurali smo kolica kroz tri bloka kuca do Hunterovog bazena, skoro svakog dana. Ona je uvijek, bez obzira koliko je bila slaba, željela što duže ostati u vodi. Izjavljujem zahvalnost Jimu i Jean i njihovoj vrlini dijeljenja. Usprkos milosrdu, još uvijek ne mogu vidjeti dijete u invalidskim kolicima, a da ne zaplacem ponekad i izvana. Premda znam koliko kolica pomažu nekim ljudima, uvijek cu mrziti bol koju donose u moje srce kad se sjetim kako sam u jednim od njih vozio Kristine. Drugog tjedna u lipnju u našu je crkvu došao novi svecenik. Pretpostavljam da je uobicajeno da svecenik koji odlazi prenese novome sve što se dogada sa vjernicima. Njegovog prvog dana u Carthageu došao je u našu kucu. Prvo što je rekao Nani i meni bilo je, «Pomolimo se zajedno.» Jay Proviance donio nam je milosrde mira toga dana u velikoj kolicini. Svakoga dana, naredna tri tjedna, zajedno smo molili. Sada mi je žao što nismo za vrijeme tih molitvi imali i tvog tatu uz nas, iako smo molili takoder i za njegovu snagu i prihvacanje. Tijekom tog posljednjeg mjeseca, Kristine je ponekad znala zaspati svakih cetiri ili pet sati i budila se u svako doba noci. Nismo željeli da ikada osjeti samocu kada se probudi pa smo instalirali intercom izmedu njene i naših spavacih soba. Rekli smo da nam zazvoni kada se probudi. U to vrijeme, stalno smo igrali istu kartašku igru i Kristine je uvijek pobjedivala. Nisam joj popuštao, jednostavno je uspijevala mali znak milosti. Jedne veceri, odlucio sam da cu pobijediti pa sam izvadio cetiri asa i sakrio ih pod jastuk. U ovoj igri, ako imaš dva ili tri asa, imaš svu moc. Ne samo da sam osigurao sebi sve asove nego sam ih mogao i povuci u igru kad god sam htio. Zamisli, varati vlastitu kcer. Znaš li, Noah, što sam te noci naucio? Naucio sam da Milost ne može biti pobijedena; ona je dobila. Nakon igre, oboje smo se smijali kada sam joj priznao što sam napravio. Drago mi je što nam je ta vecer donijela toliko radosti i svaki put kad je se sjetim smijem se kroz suze. Kristine je jednom pozvonila u dva sata ujutro da me pita hocu li s njom kartati. Kao i uvijek, pristao sam. Ali, nakon onog incidenta sa varanjem, uvijek je kontrolirala aseve prije nego bismo poceli, smijuci se dok ih je brojila. I ja sam se smijao. Noah, koliko god da te volim i želim ti samo najbolje, ne mogu 63

64 obecati da necu varati u nekoj igri koju cemo možda jednom zajedno igrati, narocito ako ce to rezultirati istim onakvim smijehom i dragim uspomenama za tebe. Medutim, obecajem da cu ti uvijek iskreno priznati prijevaru, kao što sam bio iskren sa Kristine te noci. Ne vjerujem da sam, u uredu, ukupno odradio pet sati tokom cijelog lipnja. Harry, Felix, Duane i Henry ce zauvijek imati moju zahvalnost. Nikada nisu pitali, a ja nikada nisam morao objašnjavati. Oni, zajedno sa svim mojim suradnicima na poslu, nikad nece znati koliko mi je znacila njihova tiha podrška tada i danas. Isto tako, zauvijek cu pamtiti što je Debbie Leggett ucinila za mene. Štitila me je kao vojska od milijun ljudi. Milost je bila posvuda. Prvog srpnja ujutro, nakon što sam istrljao Kristinina leda dok je ona ležala u krevetu, otišao sam u kuhinju i rekao Nani i tvom tati da ce Kristine umrijeti toga dana. Ne znam kako sam osjetio; jednostavno sam znao da znam. Vjerujem da je to bilo prvi put da sam tvom tati rekao koliko je ona zaista bila bolesna. Nadam se da mi je oprostio što mu nisam rekao ranije. Nana i ja morali smo tog dana gledati kako nam umire drugo dijete. Tvoj tata je trebao gledati kako mu umire sestra, znajuci da ce jednom ostati potpuno sam. Imao je tek sedamnaest godina. Milost mu je nadoknadila pomanjkanje nježnosti s moje strane. Otišao sam natrag u Kristininu sobu i promijenio gaze na njenim nogama. Zamolio sam tada tvog tatu da ode do nje i provede, koliko treba, vremena sa svojom sestrom. Dao bih sve da sam tada mogao cuti što su rekli jedno drugome. Dok su oni bili zajedno i pricali, izašao sam na terasu, pogledao u nebo i zavapio Bogu, zovuci ga svim imenima kojih sam se mogao sjetiti. Borio sam se s gnjevom i imao potrebu okomiti sa na nešto ili nekoga, baš kao na onog psica prije 11 godina. Da se je Bog pojavio toga trenutka, vjerujem da bih i Njega pokušao ubiti. Nana je izašla na terasu. Nije rekla ni rijeci dok je hodala prema meni. Kakva hrabrost. Znala je kakav sam kada izgubim kontrolu, a tog sam trena bio toliko izgubljen i van kontrole da me je samo Bog mogao pronaci. On je to i ucinio kroz Nanu. Prišla mi je sasvim blizu, uzela obje moje ruke u njene, pogledala me je duboko u uplakane, natecene oci i rekla «Ne moja, nego Tvoja volja ce biti ispunjena.» Mir, kakav cu upoznati još samo jednom, je potekao kroz Nanine ruke, savladao srdžbu i ispunio me. Znao sam da je Bog tamo sa mnom. Njegova snaga ce nas podržati i pomoci nam da se zajedno suocimo s tim danom. Svratila je Kristinina najbolja prijateljica, Cindy. Nakon što je otišla, Nana i ja proveli smo naredna dva sata s Kristine. Umrla je dok smo bili s njom u sobi. Zauvijek cu žaliti što sam joj rekao da ce umrijeti. (To je druga stvar za koju želim da je nikad nisam izgovorio.) Mora da je bila neizmjerno uplašena. Napravio sam tako mnogo grešaka, ali Milost mi je dopustila da ih položim u Kristove ruke i nastavim dalje, usprkos pogreškama - ne zbog njih. On je sada nosio to breme za mene. Kristinine posljednje rijeci bile su, «Pomozi mi.» Do sada, uvijek sam mislio da se obracala Nani i meni. Milost je upravo na moje srce položila saznanje da ona nije govorila nama Ona se obracala Isusu. 64

65 Dan nakon što je Kristine umrla, Jay Proviance nas je uz pomoc Milosti uvjerio da osnujemo Stipendijski fond «Kristine Marie Wells». Kristine je oduvijek željela postati uciteljica. Naša kuca bila je puna prijatelja koji su nas pokušavali utješiti. Dodir ljubavi bio je svuda oko nas, ali ja nisam želio da me dodirne. Harry i Doris Greninger su svratili i dirnuli nas (prvenstveno Nanu) knjigom «Tragovi supatnika». Ova je knjiga donijela veliku utjehu Nani. (Mislim da ju je procitala tri puta za vrijeme našeg leta u Kenoshu, na sprovod.) 65

66 Sjedio sam usamljen za našim kuhinjskim pultom. Nana i naši gosti bili su u dnevnoj sobi. Jay je tri puta došao do mene i rekao mi da ljudi pitaju što bi mogli uciniti ili dati u znak sjecanja na Kristine, no ja sam svaki put odbijao njegove prijedloge. Kada je spomenuo stipendijsku zakladu, još jedan dodir ljubavi mi je pomogao da uvidim da Kristinin osjecaj za druge može i treba biti nastavljen zauvijek. Zbog toga se moje srce ispuni suzama i radošcu kada cujem pjesmu iz filma «Titanic». Kristinino srce živjeti ce zauvijek. Izabrao sam lijes za Kristine dva mjeseca prije njene smrti prekrasan, potpuno bijeli. Kada je umrla, Nana, tvoj tata i ja odvezli smo je u pogrebni zavod, obucenu u njenu omiljenu bijelu haljinu. Kada je lijes stigao na groblje u Kenoshi, Nana, tvoj tata i ja otvorili smo ga da bismo posljednji put vidjeli Kristine. Dok smo tamo stajali, Nana je otvorila svoj novcanik i izvadila svoj križ, onaj sa Konferencije Svjetovnih Svjedoka. Predala ga je meni da bih ga stavio u Kristininu ruku prije nego sam zatvorio poklopac. Kristine je pokopana u Kenoshi, pokraj svog brata Larryja. Nana i ja cemo biti pokopani pokraj njih. Ako ikad odeš tamo, vidjeti ceš tri nadgrobna natpisa koji se nadopunjuju. Larryjev je «NAŠE DIJETE». Kristinin je «NAŠA KCER». Naš kaže «A SADA ZNAMO ZAŠTO». 66

67 Poglavlje 9: Eddie II Korincani 9:8 «A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo.» Jednog dana, dok smo još živjeli u Kenoshi, pješacio sam na posao nakon rucka. Kada sam prošao bolnicko parkiralište primijetio sam potpuno klonulog covjeka u njegovom autu. Pokucao sam na njegov prozor i pitao ga je li s njim sve u redu. Bio je neopisivo miran. Prvo sam pomislio da je mrtav. Podigao je pogled prema meni i rekao «Moja žena je bolesna, a ja joj ne mogu pomoci.» Razgovarali smo neko vrijeme i kad sam bio siguran da je s njim sve u redu produžio sam na posao. To je bio pocetak jednog od najdubljih prijateljstava koje znam. Iduci put sam sreo Eda Chernica u Wells Company. Došao je kod nas kupiti polovni, ali vrlo dobro ocuvan, više-vretenski stroj za svoju trgovinu. Nastavili smo se sretati u Wells Company kroz nekoliko slijedecih mjeseci; radio je posrednicki posao i pronalazio druge posrednike za nas. Bili smo izuzetno zaposleni, cjelokupno tvornicko osoblje radilo je izmedu 50 i 60 sati tjedno. Nismo smjeli zaostajati s narudžbama. U slijedecih pet ili šest godina, Ed me je dolazio posjetiti na poslu. (Nikad ne bi nazvao vec bi se samo pojavio.) Bez obzira na to koliko bih bio zaposlen ili u zaostatku, dodir ljubavi bi omogucio da zajedno provedemo neko vrijeme. Otišli bismo na rucak i on bi mi pricao o svom životu. Bio sam ocaran i nadahnut time koliko su te price bile stvarne i oduševljen njegovom sposobnošcu da ih oživi. Osjecao sam kao da proživljavam i ucim njegove životne lekcije kao da su mi se zaista dogodile. Uvijek je bio prepun obecanja i nade. Eddie nije ici znao prema «dolje» iskljucivo «gore». Njegova caša nikada nije bila napola prazna; uvijek je bila napola puna. Eddie (tako su ga zvali tvoj tata i Kristine) je znao reci da je star koliko i kalendar. Roden je bio u Austriji, a godine je emigrirao u Ameriku. Što smo više bili zajedno, više smo se svidali jedan drugom i sve se više zavoljeli. 67

68 Jednog dana, kada je njegova supruga Mary bila odsutna, pozvao sam ga da vecera sa našom obitelji. 68

69 Kod Kristine i Eddija desila se ljubav na prvi pogled; on nije znao da ona boluje od Neiman-Pickove bolesti. Igrali su se kao djeca sve dok nije bilo vrijeme jela. Nana ga je zavoljela jer je tako brzo prihvatio Kristine. Kada je bio s Kristine i tvojim tatom usredotocio bi se iskljucivo na njih ne na televiziju niti na Nanu niti na mene Eddie je znao što je zaista važno. U nekoliko slijedecih godina on je bio za tvog tatu i Kristine djed kojeg nikad nisu imali. Prije nego nastavim, želim reci da sam, promatrajuci njega u igri s našom djecom, naucio mnogo o tome kako da budem djed za tebe, Noah. Kada je Edu umrla žena, bio je izgubljen. Imao je cetvoro djece od kojih je troje živjelo u krugu od 15 kilometara od njegove kuce. Znam da je bio usamljen iako to nikada nije rekao. Eddie i njegova žena nisu odlazili u crkvu. Dok sam sjedio s njim u njegovoj kuci, slušajuci kako mi prica o skoro 40 godina braka, a u isto su vrijeme njegova djeca u spavacoj sobi dijelila ratne obveznice i stvari njegove žene, pitao sam ga da li je vjerovao u Boga. Mislim da je bio prva osoba kojoj sam postavio to pitanje. Vjerojatno zbog nespretnog nacina na koji sam mu pitanje postavio, izbjegao je odgovor i poceo pricati o necem drugom. Sada kad je bio sam, pozivali smo ga k nama sve više i više. On je postao uobicajeni dio naših života, a mi dio njegovog. Nismo željeli jedan od drugog ništa osim medusobnog druženja ili godine pozvali smo ga da sa nama pode u crkvu. U pocetku mu je bilo neprijatno, ali ubrzo se prilagodio i postao dio života i ostalih clanova crkvene zajednice. Sjecam se nekoliko poslijepodneva provedenih pored bazena u kuci obitelji Dickow kada su ga oni, a ne mi, pozvali da nam se pridruži. U crkvi, uvijek bi sjeo pored Kristine i pažljivo slušao svaku rijec propovijedi. Ponekad bismo raspravljali o propovijedi za ruckom nakon mise. Eddie je proveo gotovo sve praznike s nama prije nego smo mi odselili. Ne vjerujem da je to išta znacilo njegovoj djeci iako bih želio da nisam u pravu. Preselili smo u Carthage neposredno prije Dana zahvalnosti, godine. Mislim da je to bio jedini Dan zahvalnosti ili Božic koji nije proveo s nama, prije nego je Kristine umrla. Kada budeš gledao naše kucne filmove odmah ceš prepoznati Eddija. Obrati pažnju na ljubav i inteligenciju u njegovim ocima, a ne na nekoliko prednjih zubi koji mu nedostaju niti na to što je gotovo uvijek bio neobrijan. 69

70 Nana je bila Edu poput kceri. Uvijek je pažljivo birala zgodnu odjecu, kao poklon za Božic ili njegov rodendan. Mislim da je, godinama, to bila jedina nova odjeca koju je dobio. Nana je uvijek pažljivo brinula o njegovim slabim zubima i pripremala njegova omiljena jela. Jedne mu je godine kupila medaljon na kome je pisalo, «Jedina razlika izmedu kamenja smutnje i kamenja koje ti služi da prijedeš plitku vodu je u nacinu na koji ih koristiš.» Kada je Eddie umro, pitali smo njegovu djecu možemo li medaljon dobiti natrag; zahvalan sam što su pristali. Zamoli Nanu da ti ga pokaže, zajedno sa našom fotografijom snimljenom tog Božica kada smo ga poklonili Edu. Molim za to da ga tvoj tata bude želio zadržati kada Nane i mene više ne bude. Nagovarali smo Eddija da i on preseli u Carthage. Bilo nam je teško što smo razdvojeni. Svima nam je nedostajao Eddie i ono što je donio u naše živote. Na žalost, odlucio je ostati u Kenoshi. Možda je mislio da pokušavamo spojiti njega i Naninu majku; mnogo smo se medusobno zadirkivali oko toga. No, vjerujem da je pravi razlog bio što nije želio biti teretom. Provodio je cetiri do osam tjedana godišnje u Carthageu, a ja nisam nikad otišao u Kenoshu bez da njega posjetim. Mnoge sam noci prespavao u njegovoj kuci. To je cijela, nova prica koju cu ti jednom ispricati. Eddie mi je, kao i Lala i Nana, pokazao kako bezuvjetno voljeti, onako kako je on volio Nanu, mene, tvog tatu i Kristine. Nikada nisam vidio Eddija da puši, opija se, psuje niti laže. Bio je medu najpametnijim samoukim ljudima koje sam znao. Njegova pojava i njegov životni stil nisu odisali uspjehom (stari automobili puni otpada, stara mašinerija i kamioni kiperi bili su svuda oko njegove kuce). Umro je s manje od dolara, ali ipak ga smatram jednim od najbogatijih i najuspješnijih ljudi koje sam ikad upoznao. Rekao mi je da je cetiri puta bio milioner, no svaki put je sve izgubio. Bio je vlasnik mehanicke radionice koja je obavljala poslove koje nitko drugi nije znao niti mogao, a u jednom dijelu svoje karijere bio je i stalni profesor strojarstva na Sveucilištu Northwestern. Eddie mi je rekao da je, kroz godine, imao i ostavio preko 100 razlicitih poslova kako bi «upoznao i ostatak predstave». Pricao mi je o vecini od njih i o tome kako je mnogo, mnogo puta selio obitelj i pocinjao ispocetka. Jednom prilikom, morali smo voditi Kristine u Detroit, na godišnji pregled kod Dr.Nadler. Odlucili smo pozvati Eddija da nam se pridruži. Dok smo bili tamo, posjetili smo Henry Ford muzej i Greenfield Village. Ne mogu docekati da i tebe tamo odvedem. Kada cemo ici, pokušati cu se sjetiti i ispricati ti što više prica koje nam je Eddie ispricao toga dana. Njegov su život premostile bezbrojne tehnološke promjene, a najveci dio njih bio je vješto prikazan u Ford muzeju. Drugog dana morao sam iznajmiti bolesnicka kolica za Eddija. Bio je iscrpljen od prvog dana, ali nije bio preumoran da nastavi pricati svoje price. Zajednicki smo ga gurali naokolo kroz Greenfield Village. Eddie je umro godine. Nakon Kristinine smrti više nikad nije bio isti. Bio je prisutan kada smo je pokopali i mislim da je i veliki dio njega pokopan s njom toga dana. 70

71 U slijedece tri godine Eddie je postao vrlo zaboravljiv, a bio je dovoljno sjajan da toga bude svjestan. To mu je izuzetno smetalo. Nikad više nije došao u Carthage, no ja sam nekoliko noci prespavao kod njega. Ponekad bih spavao na kaucu; ponekad bi mi prepustio svoj krevet, a on bi spavao na kaucu. Nikada se nisam osjetio bliže Eddiju nego onda kada su me njegova djeca zamolila da govorim na njegovom sprovodu. Ne svecenik samo ja sam se opraštao od Eddija. Rekao sam njegovoj djeci i nekolicini prijatelja koji su bili tamo kako iskreno vjerujem da je Eddie bio pravi Kršcanin i sluga Božji. On nije svoje Kršcanstvo nosio tako da ga svi vide on ga je živio. Njegova ljubav i vrijeme koje je poklonio mojoj obitelji i drugima su cijelo poglavlje o tome kako biti Kršcanin. Ono što je izvana bilo vidljivo neupucenom promatracu nije bilo ni slicno nježnom dodiru ljubavi koji je bio u gotovo svemu što je rekao ili ucinio. Sposoban sam voljeti tebe i druge na mnogo bolji nacin zbog onoga što me je Eddie naucio svojim primjerom kako se voli i, kao i kod Lale, kako se u svemu i svakome pronalazi nešto dobro. 71

72 Poglavlje 10: Tvoji mama i tata I Petar 1:13 «Savršeno se pouzdajte u Milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.» Nijedna prica o dodiru ljubavi, kao u ovima gdje ga pripisujemo Milosti, ne bi bila potpuna bez spomena toga da su tvoji tata i mama dodir ljubavi za Nanu i mene. Oni ce ti pricati svoje vlastite price (i možda tvojoj braci i sestrama.) Necu ni pokušati njihove price govoriti umjesto njih; to moraju sami napraviti. Želim odmah na pocetku reci da kad bi mi Bog bio dozvolio da sam odaberem sina i nacin na koji ce on rasti, uciti i postati covjekom, ne bih mogao to obaviti bolje nego što je obavio Bog. Volim tvog tatu više nego ijednu drugu osobu (moja ljubav prema Nani je drugacija, zapamti). Toliko sam ponosan na njega da to rijecima ne mogu opisati. Ipak, ponekad (možda i najcešce) mu to ne pokazujem. Kakav je to onda dodir? Bože, zašto se najcešce na taj nacin odnosim prema onima koje volim? Da li i drugi ljudi tako rade? Svi bismo to trebali znati bolje. Oprosti mi, Spunk. Napisao sam tvom tati pismo kao poklon za završetak srednje škole. Ako ga još uvijek ima, zamoli ga neka ga podijeli s tobom. Ako ne, možda ga se može sjetiti i ispricati ti o njemu. Molim za to da je njemu to pismo znacilo isto koliko i meni. Slijedece godine, kada je odlazio na drugu godinu koledža, dao sam mu knjigu, «Jedna godina kroz Bibliju». Kada se odvezao, molio sam da ponovno otkrije Isusa Krista u tim stranicama. Na prvoj godini studija prošao je kroz odredeno razdoblje dvojbi. Tko ga može kriviti, ako se uzme u obzir sve što je izgubio i patnja njegovih roditelja koju je vidio. Morao se zapitati da li Bog postoji. Bio sam zabrinut, ali tvoja Nana nije sumnjala da ce sve biti u redu. Ja nisam bio siguran sve dok Nana i ja nismo otišli vidjeti «Jahace izgubljene arke». Pri kraju filma, junaku je život ovisio o tome za koji ce se, od nekoliko, kaleža odluciti pokušavajuci uzeti onaj koji je Krist upotrijebio pri Posljednjoj veceri. Kada je izbor izvršen, radnja i glazba su se znatno pojacali kada je glumac izabrao pravi kalež i spasio svoj život. 72

73 Nana mi je šapnula nešto u uho i ja sam poceo plakati. Od tog trena do kraja, ne znam što se u filmu dešavalo. Imam video snimku pa ga možemo jednom zajedno odgledati do kraja. Nana i tvoj tata su film gledali tjedan dana prije toga i, dok je glumac gledao jednog za drugim prekrasne kaleže, tvoj tata je odabrao onaj pravi. S druge strane, ja uopce nisam shvatio smisao kaleža. Tvoj je tata odmah shvatio povezanost. Izabrao je pravi jer je taj bio najjednostavniji onaj koji bi Krist izabrao. Njegovo je srce bilo tamo gdje bi bilo i Kristovo. Ne znam je li ikad procitao «Jednu godinu kroz Bibliju», ali znam da Krist živi i djeluje u njegovom životu (kao i u životu tvoje mame, a siguran sam da ona ima velike zasluge za to). Dok gledam tebe kako se moliš Isusu i slušam te kako pjevaš «Sretan rodendan» Isusu za vrijeme Božicne vecere, znam da je On u središtu vašeg obiteljskog života. Noah, rekao sam ti kako sam lagao mojoj majci, mom ocu, mom bratu, mojoj sestri i mnogim mojim prijateljima dok sam odrastao. Na svu srecu, vjerujem da zbog Naninog dodira ljubavi, Tom i Kristine nisu naslijedili gene za laganje od mene (ako takvo što uopce postoji). Kada je tvom tati bilo 12 godina, a Kristine je imala 10, Nana i ja smo jedne veceri sjeli s njih oboje i dogovorili s njima nešto kao: «Želimo da vas dvoje uvijek govorite samo istinu bez obzira na posljedice.» Tvoj mi je tata dao mnogo prilika da budem ponosan na njega postao je odlikovani izvidac bio je vodeci strijelac i prvi u skokovima u svojoj košarkaškoj ekipi diplomirao je na koledžu i primio MBA. Ali, jedna od mojih najponosnijih uspomena na tvog oca je kada je istupio naprijed i priznao da je napravio nešto loše u školi. Prihvatio je svoju kaznu od školske uprave. Bilo je umiješano još 13 do 15 drugih djecaka, ali samo je tvoj tata imao hrabrosti istupiti i priznati kada se to tražilo. Neopisivo mi je drago što smo to uspjeli usaditi u tvog tatu i Kristine. Nani i meni se nije uvijek svidalo ono što smo culi, ali uvijek smo znali da je bila istina. (Nadam se da ce ti tata jednog dana ispricati više o ovom dogadaju u školi.) Biti roditelj je nevjerojatna utjeha. Dodir istine je izuzetno dirljiv. Kada je tvoja mama prvi put došla u naš život sa tvojim tatom, neposredno prije Dana zahvalnosti, 1992.godine, osjetio sam se kao da mi je Bog ponovno dao kcer. Ne moram ti govoriti o njoj i o tome kako si sretan što ti je ona majka. Do vremena kada ceš moci ovo citati, upoznati ceš je bolje nego što je ja mogu 73

74 rijecima opisati. Ipak želim reci da je tvoja majka blagoslovljena njenim vlastitim, posebnim dodirom ljubavi. 74

75 To izlazi iz svakog djelica nje, dok je gledam kako te drži, kako te uci pa cak i kada kaže «ne» svom djetetu. Ona je blagoslovljena s tim dodirom ljubavi koji se zove majcinstvo i, prema onome što vidim, na svoj nacin ona radi isto tako dobar posao kao što ga je radila Nana na njen nacin. Da, one imaju razlicit nacin majcinstva; tako to Bog želi. Tvoja mi je majka dala neke najdirljivije darove, kao što je knjiga «Kako je pronaden posljednji žir» ili Božicni cavao što svake godine visi na podnožju našeg Božicnog drvca. Volim te darove isto kao i Božicne cestitke koje su mi darovali tvoj tata i Kristine. U stvari, osjetio sam se toliko blagoslovljeno kada mi je dala ta dva dara da sam iste takve poklone darovao mnogim mojim prijateljima. Dodir tvoje majke dotakao je mnoge živote. Ne zahvaljujem Bogu dovoljno cesto za nju. HVALA TI, BOŽE. 75

76 Poglavlje 11: Dodiri Vera Hebreji 4:16 «Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrde i milost nademo za pomoc u pravi cas» Svatko bi trebao biti tako blagoslovljen da ima Veru u svom životu. Znam da ja jesam, iako za to ne zahvaljujem dovoljno Bogu niti Veri. Tvoja Nana ima moje srce; obecao sam ga njoj sve dok nas smrt ne rastavi. Vera takoder u mom srcu ima posebno mjesto koje je namijenjeno najboljem od svih prijatelja prijatelja s kojim možeš sve podijeliti, a oni ce te i dalje bezuvjetno voljeti. Prijatelji kao Vera, kao Eddie, kao Krist, koji te poznaju onakvog kakav jesi, vole te usprkos tome i uvijek ti pokušavaju pomoci da postaneš ono što možeš biti. Kao prijatelj, Vera mi je pomogla pri pokušaju da realiziram svoje životne mogucnosti. U više od 13 godina ona je u mom životu bila mnogo toga, a izmedu ostalog prijatelj i: Duhovni savjetnik, izazivajuci me uvijek da upoznam Krista na drugaciji nacin. Osoba s kojom mogu razgovarati, spremna da sasluša i odgovori, mnogo sam puta znao da to nece biti odgovor koji želim. Spremna da primi daleko manje nego što zaslužuje za bezbrojne dobro obavljene poslove. Osigurava da ja dobijem daleko više nego što iznosi moj dio zasluga. Spremna da daje svoje vrijeme, svoju podršku i svoje razumijevanje. Voljna da napravi ono što ja nisam želio raditi (a u jednom slucaju nisam mogao). Spremna da mi vjeruje kada treba nekoga za razgovor, nekoga na koga se može osloniti. 76

77 Kada je Debbie Leggett, moja tajnica, odlucila ostati kod kuce kako bi se brinula o svom djetetu umjesto da nastavi raditi, nastojao sam iducih par godina naci pomoc kakvu sam trebao. Dok sam se pripremao da prodem kroz još jedan razgovor, Vera je ušla u moj ured; upoznali su nas. Direktorica našeg ureda, Jane, mislila je da je Vera «ona prava» i željela je da je upoznam. Nisam baš spretan kod tih razgovora i nikad ne znam pitati prava pitanja. Vera je bila izuzetno profesionalno obucena, pružila mi je samopouzdano ruku i rekla, «Dobar dan, moje ime je Vera.» Znao sam vec tada da je trebamo zaposliti, ali morao sam je upitati jedno pitanje «Što mislite o obavljanju privatnih poslova?». Odgovorila je, «To je u redu, sve dok ne budete okrutni u vezi s tim.» Nisam znao što misli s tim okrutan pa sam je pitao. Odgovorila je, «To je!$%##*%$.» Rekao sam, «Primljeni ste». Ubrzo nakon toga, otišli smo u moju banku i dodali njeno ime na potpisni karton za sve moje racune. Nikad nisam pogledao bankovno stanje da bih provjerio kako radi niti sam ikad požalio zbog povjerenja koje sam joj poklonio. To je bio pocetak dodira ljubavi koji i dalje nastavlja doticati. Ono što je izmedu Vere i mene, najvecim dijelom najbolje je da ona isprica onako kako želi. Rekao sam ti da ona osigura da ja dobijem više nego zaslužujem. Navesti cu ti jedan primjer. Knjigu «Tragovi supatnika» koja je donijela toliko utjehe Nani i meni nakon Kristinine smrti, prestali su tiskati. Do tog vremena poklonili smo vec preko 100 primjeraka ove knjige, a Vera je znala koliko mi je znacilo da mogu pomoci drugima koji su patili i borili se kao i mi. Vera je, uz dozvolu autora, uzela našu zadnju kopiju knjige i ukucala je u njen kompjuter kako bih ja mogao sa drugima nastaviti dijeliti tu utješnu pricu. Zbog svoje brižnosti ne samo za mene nego i druge za koje nikada nece ni znati da pate osigurala je dodir ljubavi. 77

78 Larry Higgins Ivan 1:16 «Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.» Noah, Larry je bio specifican dodir ljubavi, isto kao i John Cline i gospodin Isserman, u pravim životnim trenucima kada je postojala potreba za dodirom. Sjeti se mojih rijeci kako On uvijek savršeno pogodi pravo vrijeme, ne postoje slucajnosti, jedino one koje On umiješa u naš život «Božje slucajnosti.» Prvi sam put sreo Larryja ili godine. Nikad ne bih pomislio da cemo, osam godina kasnije, naše trece dijete nazvati po njemu. U cetiri sata ujutro probudio me je zvuk šljunka bacenog na prozor pokraj mog kreveta. (Isti prozor koji je bio razmrskan granom.) Možeš zamisliti kako me je taj zvuk uplašio. Kada sam pogledao van, vidio sam mog oca i još jednog covjeka kako se bacaju, a ne još jednu oluju. Kada su primijetili da sam budan zavikali su, «Hoceš li nam napraviti neki dorucak?» Pustio sam ih u trgovinu. Bilo je ocigledno da nisu spavali cijele noci. Sada su željeli nešto pojesti prije nego probaju odigrati partiju golfa. Upoznao sam se s Larryjem. Moj tata je objasnio da je on radio za Steadley Company u Carthageu, Missouri i da je bio dobar kupac kod Wells Company. Napravio sam dorucak za njih, a kad se razdanilo, pazio sam da odu na igralište. Kad su se odvezli, ponadao sam se da ce se njihova kolica pokvariti kod tocke koja je najviše udaljena od trgovine pa ce morati svoje palice za golf pješke nositi natrag u spremište. Slijedeci put sam sreo Larryja kada sam radio u Wells Company. Dok sam sjedio sam za stupnom bušilicom, netko je udario nogom u moju stolicu. Kada sam se okrenuo da vidim tko je to bio, Larry je rekao, «Ne želim te više nikad vidjeti kako radiš za bušilicom. Ti imaš važnije stvari za raditi.» Vec sam neko vrijeme radio u Wells Company i znao sam ponešto o kompaniji za koju je Larry radio. Pricali su mi price o njemu; bio je nešto poput legende. Moja prva dva susreta (sukoba) s Larryjem bila su otvaranje ociju, ali nisam mogao vidjeti legendu još. 78

79 Kroz slijedece tri godine radio sam na nekoliko eksperimentalnih projekata, kao i na poslovima održavanja što mi je pružilo priliku da mnogo vremena provedem s Larryjem. Naucio sam jako puno od njega. Larryja je bilo lako zavoljeti, ali skoro nemoguce razumjeti ili predvidjeti. Necu potrošiti puno vremena govoreci ti price o Larryju; ima ih jednostavno previše, ali ispricati cu ti jednu zbog koje cu Larryja uvijek voljeti. Želio bih da i ti jednom imaš «Larryja» da te voli i vodi kao što je on mene. Kada je naš sin Larry umro, Larry Higgins i njegova žena bili su Nani i meni velika utjeha. Larry mi je takoder puno pomogao kada sam poceo raditi za L&P. Neizmjerno sam zahvalan za sve te njegove, nesebicne dodire. Uvijek cu ga voljeti i misliti na njega, sve dok živim svoj život i radim svoj posao. Jedan od Larryjevih najdragocjenijih dodira bio je kada je preuzeo odgovornost i brigu da u kompaniji Ozark Airlines pravilno rukuju s Kristininim lijesom, dok su prevozili njeno tijelo iz Joplina u Milwaukee. Rezervirao je mjesto za sebe u istom avionu samo da bi bio siguran da je pravilno obavljen prijelaz na povezani avion u St.Louisu. Takoder se je pobrinuo da ljudi iz pogrebnog zavoda docekaju avion kako bi Kristine na vrijeme stigla na groblje. Iako mu nisam na vrijeme zahvalio, želim svima reci da taj nesebicni cin dobrote služi kao primjer za ono što prijateljstvo u stvari jest pomoci nekome kome treba, na poseban nacin kao što samo prijatelji mogu bez obzira kakva pomoc treba. Svi cemo prije ili kasnije trebati pomoc. Biti prijatelj bez da te netko to traži i uciniti ono što je potrebno, bez obzira na cijenu, to je bit života. Volim te, Larry. Vjeruj da cu proslijediti ono što si mi dao. HVALA! 79

80 Kathy Efežani 2:8 «Ta milošcu ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!» Sreo sam Kathy Cui godine kada smo Philip Chen i ja posjetili naša nova postrojenja u Shaghaiu što smo ih tri ili cetiri mjeseca ranije iznajmili. Philip me je predstavio Kathy, koja je tada bila naš jedini zaposlenik u Shanghaiu, a onda je otišao na drugi sastanak. Trebao sam se s njim naci kasnije navecer. Kathy je trebala biti moj vodic i prevodilac. Nakon što je Philip otišao otkrio sam da je Kathy isto tako stranac u Shangaiu kao i ja. Bio je prosinac i bilo je izuzetno hladno. Nosio sam dugo zimsko rublje ispod mog vunenog odijela, podstavljeni kaput i rukavice. Obilazio sam ono što ce jednog dana biti naša tvornica i poceo sam razmišljati, planirati i sanjariti o tome što ce iz toga jednog dana nastati, što naša kompanija može napraviti za Kinu i što Kina može znaciti za Leggett & Platt. Kada mi je postalo toliko hladno da više nisam mogao podnijeti, vratio sam se u ured gdje nije bilo ništa toplije. Mali grijac mogao je biti i ugašen i ne bi bilo neke razlike. Pogledao sam okolo po cetiri prazna zida. Nije bilo grijanja nego samo dvije elektricne uticnice. Kathy je u jednu uticnicu ukljucila cajnik s vrucom vodom i mali, pateticni grijac, a u drugu je uljucila kompjuter. (Kakva tehnološka suprotnost!) Kathy je jela neku juhu koju je vjerojatno zagrijala na grijacu. Ponudila mi je caj, a ja sam sjeo na kutiju koja je bila blizu grijaca. Ne skidajuci svoj kaput niti rukavice popio sam caj. Kada je i Kathy pojela juhu, poceo sam joj postavljati pitanja. «Kako ste dugo radili za Leggett & Platt?» «Cetiri ili pet mjeseci.», odgovorila je. «Kako ste poceli raditi za nas?» Rekla mi je da je njen otac upoznao Philipa prije godinu dana na sajmu. Bio je mali proizvodac namještaja u Inner Magnolia i želio je da njegova kcer radi za americku kompaniju. U to vrijeme, naš je ured bio u Beijingu, pa je Kathy otputovala tamo na razgovor i bila primljena pa je preselila u Beijing. Ubrzo nakon toga odlucili smo preseliti ured u Shanghai. Kathy je opet preselila. Pomislio sam kako je vrlo hrabra kada je preselila u nepoznati grad dva puta. Premještaj u novo mjesto težak je za svakoga, ali u Kini je to izazov koji se ne može opisati. Zamislite da selite u gradove sa deset ili trinaest miliona ljudi, tamo ne poznajete niti dušu, pokušavate pronaci stan i prijevoz do posla. (Kathy, kao i vecina ljudi u Kini, nema svoj auto. To je u redu jer ona niti ne zna voziti.) Sada, zamislite da sve to radite dva puta u kratkom vremenskom razmaku. Kakva hrabrost! Mora da je trebalo mnogo snage i samopouzdanja da bi se savladale tako velike prepreke. 80

81 Kathy je pozvala taxi i mi smo krenuli u središte Shanghaija. Usput smo svratili do njenog stana kako bi mogla uzeti neke stvari. Kada je vozac krenuo niz cestu pokrivenu smecem (mora da je to nekad bilo poploceno, ali sada je to bilo more propalih rupa napunjenih smecem), poceo sam zamišljati Kristine kako mora na ovaj nacin živjeti, na pocetku svoje karijere Ona bi bila otprilike iste dobi kao Kathy. Podrucje je bilo, dokle god se moglo vidjeti, puno 15-katnih, neobojanih zgrada. Svaka od njih je imala oko deset malih stanova na svakom katu, a svaki je stan imao mali, udubljeni balkon zašticen rdavim, željeznim rešetkama. Najviše me je zacudilo što su cak i balkoni na najvišem katu bili zašticeni takvim željeznim rešetkama. Cak niti najludi lopov nije se mogao popeti tako visoko, pa cak i da je uspio, sumnjam da je itko u ovoj zgradi imao nešto što bi bilo vrijedno ukrasti. Nije mi bilo drago što Kathy živi tamo. Bilo je jako hladno pa vani nije bilo mnogo ljudi. Oni koji su bili, izgledali su kao da imaju cilj i svrhu i da nemaju vremena niti energije za gubljenje. Dok sam cekao, odlucio sam izaci i prošetati okolo. Izazvao sam uznemirenost kod nekolicine ljudi koji su bili vani. Bio sam, vjerojatno, jedini zapadnjak koji je hodao tom ulicom. Dok sam hodao, gledao sam kroz jedine prozore koje je svaki stan imao prema ulici. (Jedini drugi prozor bio je na balkonu.) Iza prozora i na balkonu vidio sam biljke, rublje koje visi na bambusovim motkama i sve vrste starudije. Kroz prozore sam mogao vidjeti da su stanovi osvijetljeni samo jednostavnom, oskudnom žaruljom, da imaju malo ili nimalo namještaja i da su zidovi isto tako betonski, neobojani kao i vanjski. Udaljio sam se oko 100 metara od taxija kada mi je prišla Kathy i pitala me jesam li spreman da podemo. Dok smo se vracali, taj glasic unutar mene, za kojeg znam da je Duh Sveti, preuzeo je moj dio konverzacije slijedecih sat vremena. Pitao sam Kathy da li je njen otac znao na kakvom mjestu živi. Kathy nije oklijevala s odgovorom. Rekla je, «Ne.» Lagala mu je, opisujuci svoj novi dom potpuno drugacijim od onog kakav je bio. Nije željela da njeni roditelji brinu ili da joj šalju novac koji nisu imali. Kakva je to hrabrost bila, biti bez novaca i prijatelja i biti tako nesebicna da odbije tražiti pomoc od jedino dvoje ljudi, u zemlji od 1,2 biliona ljudi, koji joj mogu i žele pomoci. Kad smo stigli natrag do taxija, pomislio sam da je laž ipak laž, ali da postoji ogromna razlika izmedu laži koje sam ja govorio svojim roditeljima i laži koje je Kathy govorila njenima. Skoro sam zaplakao kada sam ponovno zamislio da bi Kristine morala živjeti ovakav život. Pitao sam Kathy da li se osjecala sigurnom. Kada je odgovorila «Ne», rekao sam joj da ce još tog dana odseliti, a svoje stvari može uzeti sutra. Te noci trebala je ostati u hotelu blizu naše tvornice. Pokušala je odbiti moju «ponudu». To nije bila ponuda; nije bilo mogucih opcija. Insistirao sam da nas vozac odveze do hotela. Objasnio sam Kathy da smo Philip i ja tog jutra bili tamo da bismo pronašli apartman za smještaj naših tehnicara kada dodu obucavati svoje kineske kolege. Unajmio sam mali apartman za Kathy sa vlastitom kupaonicom. Dogovorio sam sa Sunny, našom tehnicarkom iz Guangzhou da pomogne Kathy preseliti slijedeceg dana. 81

82 Vratili smo se u taxi i krenuli prema centru Shanghaija. Pitao sam Kathy kako je dobila svoje ime. Objasnila je kako je vecina Kineza koji imaju zapadnjacko ime dobila to ime od svojih engleskih ucitelja. Kada mi je Kathy rekla da je naucila engleski u nekoj vrsti misionarske škole, sicušan mali glasic u meni potaknuo me da pitam je li upoznala Isusa Krista. Nikad necu zaboraviti njen odgovor, «Znam ga u mojim mislima, ali ne i u mom srcu.» Nisam je pitao da li je zainteresirana nauciti više o Isusu, samo sam uzeo iz svoje aktovke Novi Zavjet koji mi je dao Bruce Vaughn, voljeni kršcanski brat. Ja (mi) sam je uputio na nekoliko prica o Isusu i zamolio je da ih procita iste noci. Rekao sam joj da cemo još razgovarati te da cu ja pokušati odgovoriti na bilo koje pitanje koje bi željela postaviti. Ostatak dana proveo sam u razgledavanju i kupovini dok je Philip bio u odvjetnickom uredu. Izmedu ostalog kupio sam i bojler za Kathyn novi stan. Nikada necu shvatiti razlog, ali stan je bio opremljen štednjakom i frižiderom, a ne i bojlerom. Kathy se protivila svakoj ponudi za pomoc sve dok joj nisam objasnio da necu moci mirno spavati znajuci da je moja kcer mogla tako živjeti. Rekao sam joj da je Kristine umrla i da ne mogu ništa više uciniti za nju, na ovom svijetu, ali mogu i hocu to uciniti za kcer nekog drugog. Popustila je. Bio je to pocetak promatranja osobe koja se približava Isusu Kristu. U slijedece dvije godine vidio sam Kathy nekoliko puta za vrijeme mojih putovanja u Kinu. Razgovarali bismo o Isusu i pricama u Bibliji, koje je Kathy redovno citala. Izmedu mojih putovanja, Vera je pocela poticati Kathy preko telefona, faxa ili e- maila. Kathy je obrazložila da teško razumije Bibliju koju sam joj dao, djelomicno zato što je na engleskom. Dao sam joj dovoljno novaca da kupi pet Novih Zavjeta na kineskom jeziku u najbližoj kršcanskoj knjižari. Kathy ih je konacno našla u crkvi, miljama daleko. Netko iz crkve trebao ih je te veceri dostaviti u restoran. Nakon toga, Isus je postao mnogo stvarniji za Kathy. Vera i Lilian, nova osoba u našem uredu i cvrsti vjernik, pocele su donositi živuceg Isusa u Kathyn svakodnevni život godine Kathy je došla u Carthage kao prevodilac grupi naših kupaca iz Kine. Pitao sam je prije nego je stigla da li je bila spremna prihvatiti Isusa kao svog Gospodara i Spasioca i da li bi željela biti krštena. Ako bi htjela, Vera ili ja bismo pokušali sve urediti. Moj svecenik, Rusty Maggard je pristao razgovarati s Kathy i, ako bi bila spremna, krstiti je. Kada je došao taj dan, pitali smo Kathy da li želi biti sama ili bi željela da neki od nas budu tamo s njom. (Vera i ja smo se nadali da ce htjeti da budemo prisutni.) Kakva hrabrost! Najveca briga mora da joj je bila da ce taj svecenik, kojeg nikad nije ni upoznala, odbiti krstiti je. Znajuci da ta mogucnost postoji dopustila je da svejedno budemo tamo. Mi smo cekali u crkvi dok se je ona upoznavala s Rustyjem u njegovu uredu. Otprilike 30 minuta kasnije zajedno su ušli. Nisu nam rekli ni rijeci nego su krenuli direktno prema krstionici te je Rusty zapoceo s obredom. Tvoj tata, tete Kristine i tvoj ujak Larry su svi zajedno bili kršteni kada je tvom tati bilo cetiri godine. Taj dogadaj, kao i tvoje krštenje, su bez sumnje medu najljepšim trenucima kojima sam ikad prisustvovao u crkvi. Dok sam promatrao Rustyia i 82

83 Kathy kako kleci pred Bogom, vidio sam ljepotu dodira ljubavi kao nikad prije toga. Bilo je to prvi puta da sam vidio odraslu osobu koja se približava Isusu Kristu. Tamo, u najslabijem od svih položaja, na koljenima moglo se vidjeti kako se moc i milost Isusa spuštaju i proticu kroz nju. Zaplakao sam kad sam se sjetio Isusovih posljednjih rijeci na križu, «Završeno je». Sada, za Kathy, bilo je završeno. Bez obzira gdje išla i što joj se dogodilo, nikad nece biti sama. Isus Krist je krstio njeno srce stavljajuci u njega Njegovu posebnu verziju dodira ljubavi Njegov dar svima koji ga traže: Duha Svetoga. 83

84 84

85 Harry Rimljani 5:15 «mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom covjeku, Isusu Kristu.» Gotovo za sve što znam o radu, poslovnom svijetu i poslovanju zaslužna su cetiri covjeka: moj otac, John DeSantis, Larry Higgins i Harry Cornell. Ima tu i mnogo drugih, poput tvog drugog djeda Felixa kojem cu uvijek biti zahvalan. Nikad necu zaboraviti njegovu «dobrodošao natrag kuci» rukom pisanu poruku, neposredno nakon što sam se spremio napraviti nešto izuzetno glupo. (To je duga prica koju cu ti ispricati jednog mirnog dana kada odemo camcima na pecanje.) Upoznao sam Harryja Cornella godine. Za vrijeme našeg prvog zajednickog rucka pitao me je što bi trebao poduzeti L&P da bude najbolji u upravljanju novim Wellsovim prijenosnim sistemom. Sve do danas nije me prestao izazivati (kao i bezbrojne druge) da dam 110%, 120% svog vremena, da napravim sve što je potrebno da bi se završio posao, da obuhvatim sve što je bitno, da nijedan kamen ne ostavim neokrenut i da svoj, od Boga dan, talent upotrijebim do krajnosti. On bi se uvijek pobrinuo da vrlo obicni ljudi, poput mene, budu motivirani i usmjereni da dostignu izvanredne rezultate. Znam vrlo dobro da je Harry samo covjek, sa svojim slabostima i manama. Ali, takoder znam (iako on ne bi želio da ovo kažem) da je on pravi, iskreni kršcanin koji živi, koji služi i koji dijeli kao pravi kršcanin. Harry me je dirnuo svojom ljubavi nebrojeno puta na nebrojeno mnogo nacina ponekad svojim srcem, a ponekad svojim postupcima. Takvi dodiri mogli su doci samo iz srca prijatelja ili, u nekim slucajevima, iz oceva srca. Ako itko ikada zapita kako netko sa završenom samo srednjom školom, bez i jednog sata fakultetskog obrazovanja, može biti naveden na preko 50 patenata, unaprijeden u potpredsjednika kompanije, biti zaposlen u jednoj od 500 najuspješnijih svjetskih kompanija i doprinijeti uspjehu Leggett & Platta, reci da su za to zaslužni Bog i Harry a ne Pops. Smatram ih, isto tako, obojicu zaslužnima što su mi pokazali put i naucili me kako da to dijelim s drugima. 85

86 Hvala ti, Bože, za ovaj nevjerojatan dodir ljubavi i hvala tebi, Harry. 86

87 Chiara Luka 2:40 «A dijete je raslo, jacalo i napunilo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.» Kada je Kristine umrla sagradio sam kilometar visoki i kilometar debeli zid oko mog srca. Nisam želio da Nana ili tvoj tata ikada izadu i, što je još važnije, nisam želio da itko, narocito neka mala djevojcica, ikada ude. U to vrijeme smatrao sam da, ako iskljuciš ljubav, možeš izbjeci veci dio boli koja dolazi zajedno sa radošcu voljenja. Noah, nisam bio u pravu ali ne u vezi boli koja dolazi uz ljubav; nisam bio u pravu vezano uz zid. Ti si bio roden u sijecnju godine i nijedan zid, bez obzira koliko bio visok i debeo, ne bi te mogao zadržati s vanjske strane. Jedan tvoj osmijeh ili zagrljaj ucinili bi da taj zid nestane poput carolije, ali nisi niti dobio šansu netko je to vec ucinio za tebe. U listopadu 1998.godine, proveli smo neko vrijeme s jednom obitelji iz Italije, zajedno s tvojom mamom i tatom. Kada smo ih pozvali, nismo znali da ce dovesti i svoju kcer, Chiaru. Bili smo iznenadeni što je vidimo kada smo došli po njih na aeorodrom, ali za samo 48 sati ta je mala djevojcica srušila moj zid kao da je sam Sampson. Znala je izgovoriti svega nekoliko rijeci na engleskom, ali mnogo je izrekla ljubavlju. Za manje od tjedan dana, ova sedmogodišnjakinja posjedovala je moje srce na slican nacin kao i Kristine prije nje. Slijedeceg ljeta Chiara je pristala provesti šest tjedana sa Nanom i sa mnom. (Naravno, dobili smo blagoslov njenih roditelja prije nego smo pitali Chiaru.) U tih šest tjedana mnogo sam naucio, nešto od toga sam vec znao ali sam zaboravio na primjer kako se igrati s djetetom, kako pustiti dijete da se igra koliko želi, a ne žuriti raditi nešto drugo. Najvažniji dar koji mi je Chiara dala bio je podsjecanje na neizmjernu radost koju osjetimo kada volimo dijete i na potpunost koja dolazi kada te dijete voli i kada ti to kaže. Zaboravio sam koliko su, prije mnogo godina, takvi 87

88 osjecaji bili dobri kada su tvoj tata, Kristine i Larry, kao djeca, dijelili svoju ljubav sa mnom. Smrdljiva stara gospoda II Korincani 1:12 A ovo je naša slava: svjedocanstvo naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj nego u Božjoj milosti. Noah, nekoliko sam puta u ovoj knjizi spomenuo Duha Svetoga, vjernog pratioca i prijatelja kojeg nam je dao Isus. Ovaj dar i milost Kristova dodira ljubavi su besplatni ne zato što smo ih pronašli niti zato što ih zaslužujemo, a narocito ne zato što smo ih zaradili. Krist je jedini koji ih može pokloniti jer je On sam platio za nas na križu. Rekao sam ti da ne znam za vrijeme u svom životu kada Krist nije bio sa mnom (ali mogu se sjetiti mnogo primjera kada ja nisam bio s Njim) i nikada mi nije bilo teško shvatiti tko je Bog, ali nisam imao pojma o Duhu Svetom. Pretpostavljam da ga nisam primio kod krizme. Ispricati cu ti dvije price o Duhu Svetom, obje su se dogodile dok sam letio avionom. Jedna prica govori o tome kako je Duh Sveti postao za mene stvaran; druga prica je o tome kako me je Duh Sveti mogao iskoristiti usprkos meni samom. Jednom, prije mnogo godina, ukrcao sam se u avion koji je bio prebukiran. Da bi stvar bila još gora dodijeljeno mi je bilo srednje sjedalo. Kao što znaš, ne osjecam se ugodno na srednjem sjedalu. Polijetanje je kasnilo i što sam duže tamo sjedio sve sam više mrzio ljude koji su sjedili pokraj mene, zrakoplovne službenike, zrakoplovnu kompaniju i svakog tko bi mi došao pred oci. Naravno, to što nisam imao dovoljno prostora, što nisam mogao nasloniti ruke i što sam bio predebeo da bih se ugodno osjecao na srednjem sjedalu nije bila njihova greška, ali to nimalo nije umanjilo moj gnjev. Sjedio sam tamo sažalijevajuci sam sebe i postajao sve bješnji svake iduce minute. Ucinilo mi se da sam u svojoj glavi cuo glas koji mi je rekao da uzmem i citam moju Bibliju. Nakon što sam iste rijeci cuo nekoliko puta, protegnuo sam svoje ruke gurajuci oba gospodina koji su sjedili pokraj mene i nagnuo se kako bih dosegnuo svoju aktovku ispod sjedala preda mnom. Do vremena kada sam u rukama imao svoju Bibliju avion je uzletio, stjuardese su servirale veceru i nije bilo šanse da pobjegnem u zadnji dio aviona gdje bih 88

89 se mogao udobno uspraviti. Otvorio sam Bibliju tamo gdje sam stao prilikom posljednjeg citanja. Našao sam slijedece rijeci, Ivanova poslanica, poglavlje 20: On je dahnuo prema njima i rekao im Primite Duha Svetoga. 89

90 Nakon što sam procitao ove rijeci kriknuo sam: Eureka. Svi oko mene u krugu od 10 metara sigurno su se pitali što ce iduce ovaj ludak reci ili uciniti. Gospoda s moje obje strane bili bi napravili bilo što samo da pobjegnu od mene. Ne sjecam se da sam ikada prije upotrijebio ovu rijec niti sam je koristio od tada (osim kada bih prepricavao ovu pricu). Dakle, to je rijec koja je izašla iz mojih usta kako bih izrazio radost koja me je obuzela. Nisam više bio pocasni gost na sažalnom skupu. Bio sam ushicen, presretan. U tom posebnom trenutku napokon sam mogao vidjeti fizicku povezanost izmedu Boga, Isusa Krista i Duha Svetoga. Uvijek mi je bilo lako predociti vezu izmedu Boga na Nebu i Boga utjelovljenog u liku Isusa Krista, ali nikada nisam mogao predociti povezanost Duha Svetoga s njima. Neposredno nakon što sam procitao one rijeci mogao sam fizicki povezati Duha Svetoga s Bogom kroz dah našeg spasitelja. Uvidio sam da je Duh Sveti Kristov drugi dar prema nama. (Prvi dar je, naravno, bio odlazak na križ). Želio bih ti ispricati i drugu pricu iz aviona, a nju sam podijelio i sa mojim razredom iz nedjeljne škole. Jedan od tih ucenika, dvije ili tri godine nakon završetka srednje škole, vratio se u Carthage i prisustvovao satu kada sam slucajno opet pricao ovu pricu. Kada sam završio John me je zamolio da je svakako zabilježim. Rekao je da je iz te price on mnogo naucio pa, ako bude zapisana, možda ce i drugi u njoj uživati i takoder nešto iz nje nauciti. Nazvao sam je Ako misliš da imaš problema pitaj Smrdljivu Staru Gospodu u ružicasto-sivom toplom kostimu. Krenuo sam iz Carthage-a u 4:00 sata ujutro tog vedrog, hladnog jutra da bih u 6:00 sati uhvatio let iz Springfielda do St.Louisa. U St.Louisu sam trebao presjesti na drugi let, za Boston. Kada smo poletjeli iz Springfielda (imao sam sjedalo uz prolaz), nebo je bilo jasno plavo, a St. Louisu smo se približavali uz najljepši izlazak sunca kojeg sam pamtio. Kada smo sletjeli, pogledao sam kroz prozor i bio zapanjen što vidim pola metra duboki snijeg svuda uokolo osim na pisti. Ocigledno, St.Louis je prethodnog dana i noci bio znatno pogoden olujom koja nikad nije stizala do Carthagea ili Springfielda. Moj let je bio odgoden za barem tri sata i mogli smo samo pretpostavljati kada cemo poletjeti. Što sam duže cekao postajao sam sve više ljut; bio sam spreman nekome otkinuti glavu. Mogao sam jednostavno odgoditi put za jedan dan i izbjeci ovu oluju koja je prekinula rad u vecem dijelu istocne polovice Sjedinjenih Država. Umjesto što sam zapeo ovdje, mogao sam biti daleko produktivniji u svom uredu. Medutim, morao sam sjediti na ovom prenatrpanom aerodromu cekajuci ukrcaj na taj glupi avion. Trebao mi je netko tko ce biti kriv za sve. Konacno, objavili su polijetanje i ja sam, na moju srecu, uspio dobiti sjedalo uz prolaz, a jedino preostalo slobodno sjedalo bilo je odmah pokraj mojeg. Imao sam dovoljno mjesta i spremao sam se raskomotiti i raditi. No, u posljednji tren prije zatvaranja vrata dva su covjeka pomogla nespretnoj gospodi u ružicastosivom toplom kostimu da se ukrca na avion. Pogodi gdje je sjela? Pogodio 90

91 si na MOJE rezervno sjedalo!! Zatvorili su vrata, pokrenuli avion unatrag za oko 15 metara i onda ugasili motore. Ova put nisam uzviknuo Eureka. 91

92 Bio sam potpuno van sebe kada nas je pilot preko razglasa obavijestio da imamo problem sa kontrolom zracnog prometa te da cemo morati tako sjediti najmanje 90 minuta. Dakle, ta sitna stara gospoda koja mi apsolutno ništa nije skrivila postala je meta mog bijesa. Ne samo da se je usudila okupirati moje rezervno sjedalo na koje sam iskljucivo ja imao pravo nego je ta žena i nevjerojatno jako zaudarala. Taj ružicasto-sivi topli kostim zauzeo je moj prostor i u potpunosti okupirao moje osjetilo mirisa. Nisam više imao dodatan prostor za rad niti nekoga s kime bih mogao razgovarati. Uostalom, zaudarala je; što bismo uopce mogli imati zajednickog za razgovorati? Krajickom oka primijetio sam nije mogla zakopcati sigurnosni pojas, ali nisam ni pomislio da joj pomognem. Loše vrijeme i ova žena, koja nije imala ni osnovni osjecaj za cistocu, uništili su mi dan; zašto bih joj pomogao? Tada se je opet pojavio onaj isti tihi glas; Ponudi joj pomoc. Slijedila je tiha rasprava unutar moje glave izmedu glasa i mene. Siguran sam da to nije trajalo više od nekoliko sekundi iako se cinilo mnogo dulje. No, kao što pretpostavljaš, glas je pobijedio. Pitao sam je mogu li joj pomoci; rekla je Ne. Dobro, pomislio sam, sada mogu nastaviti sa samosažaljevanjem i dalje je ignorirati. Tada se je glas vratio i rekao, Pitaj je ponovno. Opet je došlo do krace rasprave i opet sam izgubio. Želite li da Vam pomognem zakopcati pojas? Ne, odgovorila je. Mislio sam da ce me glas sada doista ostaviti na miru; upitao sam dva puta i oba puta ona je odbila. No, glas je znao da ja mogu uciniti još više pa je zatražio da pitam još jednom. Ucinio sam to i bio sam razocaran kada je odgovorila Da. Izvukao sam sigurnosni pojas, izravnao ga i prikopcao ga oko nje. Nisam dobio nikakvu zahvalu niti rijeci. Odahnuo sam misleci da sam završio s njom, ali glas je znao bolje od mene. Primivši upute od glasa upitao sam je Jeste li dobro? Nije bilo odgovora. Potaknut glasom, upitao sam ponovno. Ovog puta duboko je udahnula, izdahnula i rekla Ne. Nakon toga, osjecao sam se kao da sam upravo otvorio limenku punu crva samo što nisam imao želju za pecanjem. Iskreno receno, najcešce ljude pitamo kako su samo iz pristojnosti i nadamo se da ce reci Dobro sam. Ne želimo stvarno slušati o njihovim problemima; želimo jednostavno biti prijazni. Ovo je bio takav slucaj. U stvari, ja nisam želio biti ni prijazan ni pristojan. Ja sam samo napravio ono što mi je bilo receno. Ali, glas se je opet javio pa sam upitao Mogu li Vam pomoci? Njena je prica zapocinjala dan prije toga. Ova gospoda i njen suprug krenuli su iz Dallasa za Boston da bi bili sa svojom kceri koja je umirala od raka na mozgu. Kada su stigli u St.Louis, aerodrom je zatvoren zbog oluje. Taj par starih, smetenih ljudi koji su u Bostonu željeli provesti sa svojom kceri posljednje sate njenog života, bili su sada sami, zarobljeni na aerodromu. Dok su tamo sjedili, njen je suprug dobio jaki srcani napad i na mjestu umro. Zamisli tu ženu, sa vrlo malo novca, nasred aerodroma okruženu tisucama ljudi koji prolaze misleci samo na sebe i svoje planove poremecene lošim vremenom. Nije imala ništa i nikoga kome bi se okrenula niti se je itko okrenuo prema njoj. Kada je stigla pomoc, možeš samo zamisliti kaos koji je nastao i ljude koji su zurili. Odvezli su njenog muža u bolnicu, proglasili ga mrtvim i pozvali pogrebni zavod. Ta stara žena u ružicasto-sivom toplom kostimu 92

93 provela je budna cijelu noc ispunjavajuci formulare i dogovarajuci detalje s pogrebnim zavodom. 93

94 Nakon toga vratila se na aerodrom i nazvala kucu svoje kceri kako bi provjerila njeno stanje. Odgovorila je njena unuka. Rekla je da je majka umrla prije sat vremena. Od tada je nekoliko sati sjedila na aerodromu cekajuci da krene u Boston kako bi tamo pomogla u pripremi pogreba svoje kceri. Što je dulje govorila sve je manje zaudarala. Kada je završila svoju pricu nije bilo nicega što ne bih bio napravio za nju. U tom trenutku, osjecao sam toliku bliskost za nju kao što bih osjecao za svoju majku. Pitao sam je da li je u svom srcu poznavala Isusa Krista. Bez oklijevanja je odgovorila Da, pokazujuci prvi put od kada je sjela neki nagovještaj emocija. Upitao sam je da li je njena kcer poznavala Isusa Krista; nasmiješila se i rekla Da. Nastavila je još dosta dugo vremena, s ponosom kršcanske majke, opisivati kako je njena kcer voljela Gospodina i kako se je pomirila sa svojom bolešcu i svojom sudbinom. Slijedecih sat vremena nastavili smo pricati o našim obiteljima. Rekao sam joj sve o našem sinu Tomu i naše dvoje djece na Nebesima. Tada sam je upitao je li njen suprug prihvatio Isusa Krista. Radost je napustila njeno lice kada mi je rekla da ne vjeruje u to. Vidjela ga je nekoliko puta kako gleda propovjednika na TV-u, ali nikad joj nije rekao da je prihvatio Krista kao svog Spasioca. Prošlo je više od dva sata od kada se je ukrcala na avion. Potpuno sam zaboravio da tamo sjedimo cekajuci da uzletimo. Konacno, upalili su motore i, prije nego smo se podigli 10 metara, vec je zaspala sa glavom na mom ramenu. Kada smo sletjeli u Bostonu probudio sam je i pomogao joj iskrcati se. Ponudio sam da je odvezem bilo gdje je trebala ici, medutim tamo ju je cekala njena unuka. Zagrlili smo se i oprostili, a nikad nismo jedno drugome saznali imena ali smo, zasigurno, jedno drugome upoznali srca. Veoma sam zahvalan što je u moj život ušla srdljiva stara gospoda u ružicastosivom toplom kostimu. Volim taj svoj unutarnji glas. Trudim se manje raspravljati s njim i napraviti onako kako mi je prvo rekao. Ne mogu docekati da osobno zahvalim Isusu Kristu, kada ga sretnem, što mi je darovan taj glas. Molim za to da uvijek zadržimo naša srca i um otvorenima i spremnima da cuju glas i odazovu se na poziv. Rimljani 15:15 Ipak vam djelomicno smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga 94

95 Poglavlje 12: Kada završimo zajedno Isaiah 40:29-31 Umornome snagu vraca, jaca nemocnoga. Mladici se more i malakšu, iznemogli momci posrcu. Ali onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trce i ne sustaju, hode i ne more se. Noah, ove su te stranice provele kroz veliki dio godina mog života provedenih bez tebe. Baš kao što su tvoj tata, Kristine i Larry bili dijelovi naših života (Naninog i mog), ti si dio naše buducnosti sve do kraja i sve dok opet ne promijenimo sve što znamo. Ti si istinski, nevjerojatan dodir ljubavi i zasigurno živuca Milost. Pokušao sam te nauciti (i, naravno, tvoju bracu i sestre) stvarni smisao milosti u životu proživljenom zbog Milosti i kroz Milost. Nadam se da niti na tren nisi pomislio: kako ja nisam dobio svoj pravedan dio, da sam primio više nego bi itko trebao, da Nana nije primila njen dio (ostavljam Nani da, s punim pravom, podijeli svoje price s tobom kada i kako bude smatrala da treba), da je bilo tko drugi dobio manje od tocno odredene kolicine potrebne Milosti u vrijeme kada smo bili dirnuti. Ne može se reci da je itko od nas želio ili mislio da treba taj dodir ljubavi svaki puta kada smo bili njime blagoslovljeni. Na nesrecu, moram priznati da u vecini slucajeva kada sam bio dodirnut nisam bio ni zahvalan ni sretan koliko sam trebao biti. Vrlo je lako prisustvovati žalosnoj proslavi kada si pocasni gost. 95

96 Najcešce nisam ni mislio da sam dodirnut (možda pljusnut ili udaren). Moje reakcije cesto su više odgovarale recenicama kao premalo i prekasno, previše i prebrzo ili kasnije, Bože, nisam spreman. Ali, još je gore bilo kada uopce nisam prepoznavao što dodir predstavlja Božji dar koji nismo zaslužili ni zavrijedili. Umjesto da budem zahvalan, ja sam bio nepovjerljiv, odupirao se i previše zasluga pripisivao sebi za dobre stvari koje su mi se u životu dogodile. Noah, dobra je stvar što sam naucio da se ne odupirem i ne budem nepovjerljiv. Naucio sam priznati sa zahvalnošcu kome treba pripisati zasluge godine, kada se je bližila 10-godišnjica Kristinine smrti, bio sam veoma zahvalan (i uvijek cu biti) što sam poceo uciti lekcije o Njegovom dodiru ljubavi, a ono što sam mislio da znam mijenjalo se i još se uvijek mijenja. Tvoj tata i ja trebali smo odletjeti u Britansku Kolumbiju na pecanje sa Malcolmom Marcusom (koji je još jedan primjer dodira, kojeg želim da što prije upoznaš) i njegovim sinom, Adamom. Planirali smo ovaj put gotovo godinu dana. Dva dana prije nego smo trebali otputovati, Nanu je pocelo boljeti grlo pa je nazvala ordinaciju Dr.Edwardsa da bi joj dao neki lijek. Dr.Edwards nije želio propisati ništa prije nego pregleda Nanu pa je ona otišla do njega. Te noci, kada sam se vratio doma, Nana je rekla da trebam nazvati Dr.Edwardsa kuci. On mi je rekao da je Nanino srce oslabilo uslijed zakrcenosti. Napravio je toga dana potrebne testove. (Nije me ni nazvala na posao; možeš li to vjerovati?) Dr.Edwards je dogovorio da iduceg dana Nanu pregleda Dr.Moore. Rekao nam je da Nana ne bi preživjela ni do kraja godine da nismo nešto poduzeli. Dodir #1. Slijedeceg dana, otišli smo u ordinaciju doktora Moore. Nana je prije mnogo godina igrala tenis sa njegovom suprugom. Doktor Moore i ja zajedno smo prisustvovali Camino vikendu, ali nisam ga od tada vidio i nisam znao hoce li me se sjetiti. Docekali smo ga u jednoj od njegovih cekaonica, Nana je sjedila na stolu za pregled, a ja u stolici. Dok smo se dizali da se predstavimo krenuo je prema meni i rekao Sjecam Vas se. Srdacno me je zagrlio. Okrenuo se prema Nani, prihvatio obje njene ruke i rekao MI cemo zajedno uspjeti prevazici ovo. Rekao je MI na takav nacin da smo odmah oboje razumjeli o cemu govori. Zamolio nas je da se uhvatimo za ruke s njim. Rekao nam je da je Bog stavio vještinu u njegove ruke, a znanje i mudrost u njegovu glavu. Tada smo se zajedno pomolili. Dodir #2. Nakon nekoliko ispitivanja u njegovoj ordinaciji koja su potvrdila ono što mu je rekao doktor Edwards odvezao je Nanu kroz podzemni tunel koji se protezao od zgrade sa njegovom ordinacijom izravno do bolnice. Zamolio je svog asistenta, Roba, da zatraži sobu i bila je vec spremna za Nanu kada su tamo stigli. Ostao je s nama još više od sat vremena. Prije nego se je vratio u ordinaciju želio je biti siguran da je za Nanu ucinjeno sve što se je moglo uciniti. Nana je znala da želi njega za svog lijecnika. Operacija je trebala biti obavljena u Joplinu i ona je željela da je operira doktor Graham. 96

97 Nanina pluca bila su puna tekucine radi problema sa srcem pa je jedanaest dana u bolnici provela samo vracajuci snagu, nakon što su iz njenog tijela izvadili suvišnu tekucinu. Noah, kada je doktor Edwards dvanaest dana prije toga rekao Nani od cega boluje pitala ga je da li to može pricekati ili da se pocne lijeciti tek kada tvoj tata i ja odemo na pecanje. Znaš, osjecala se dobro i skoro je svakoga dana vježbala u teretani. Premda je tocno znala koliko je opasna ova bolest srca, nije željela da zbog nje otkazujemo putovanje. Nana je na tjedan dana došla kuci, odmoriti se prije operacije. Tvoji tata i mama došli su iz Minneapolisa da bi bili s nama. Nana je uspijevala mirno živjeti s bolešcu još od kada ju je doktor Edwards obavijestio o svemu ja nisam. Nitko od nas nije vjerovao da ce uspjeti preživjeti operaciju. Njeno je srce bilo povecano jer je srcani zalistak bio godinama oštecen zbog reumatske groznice koju je preboljela kao dijete. Svako sam jutro odlazio Nani u bolnicu, ostajao oko jedan sat i tada odlazio na posao. Nisam bio sposoban baš mnogo napraviti u uredu. Izuzetno me je pogodila prva noc koju je Nana provela u bolnici, a ja sam bio kod kuce bez nje. Nazvao me je prijatelj. Znao je kako sam se osjecao. Deset minuta nakon toga, sjedio je sa mnom u kuhinji ispod jedinog svjetla koje je u kuci bilo upaljeno. Nana je uvijek kucu držala osvijetljenu, a ja nisam želio da svijetla budu upaljena dok nje nema. Razgovarali smo sat vremena (hvala ti, Jay). Otišao sam u krevet bez Nane i pomislio kako je moguce da od sada zauvijek bude tako. Nakon još jednog dana i noci kao što je bila prošla i nakon što sam shvatio da se u uredu ne uspijevam usredotociti na ništa, odlucio sam otici kuci i pokositi travu. Ovog puta nisam urlao na Boga. Ovog puta sam molio da Nana i ja imamo dovoljno mira i snage da proživimo i prihvatimo rijeci Tvoje ce biti ucinjeno. Znao sam da su moje moje molitve bile uslišane što se tice Nane, no ja sam ludio. Nisam se mogao otresti pomisli da bi netko koga sam volio više od bilo koga drugoga, moj najbolji prijatelj, mogao umrijeti od iste stvari koja je prije deset godina ubila našu kcer. Vani je bilo neobicno vruce. Dok sam kosio travu i istovremeno molio za nas, poceo sam plakati. Znojio sam se i plakao sve dok nisam imao osjecaj da su mi obrazi pod vodom. Dok sam molio, onaj glas kojeg sam poznavao i volio prekinuo je moje molitve govoreci mi Pobjeda je ostvarena. Ako ona umre, biti ce s Kristom. Ako preživi, Krist ce biti s njom. Onaj mir koji je prošao kroz Nanine ruke i skroz me preplavio prije deset godina nije me preplavio i sada. Moje su suze ovoga puta bile suze radosnice, namijenjene za nas oboje, Nanu i mene. Prilikom prvog ostanka u bolnici i tokom tjedna koji smo proveli zajedno prije operacije, Nana i ja iskoristili smo vecinu našeg vremena. Zajedno smo se zabavljali i smijali. Zajedno smo plakali i molili. Živjeli smo u miru jedan za drugog. Dodir #3. Ovaj puta nece biti jednostavno dovoljna tri pogotka i pobijedio si. Koracao sam uz Nanu dok su je gurali prema sali za operacije. Bila je pod utjecajem sedativa, ali još uvijek budna kad smo stigli do mjesta na hodniku gdje ce nju skrenuti u operacionu salu, a ja cu morati otici u cekaonicu. Zaustavio sam kolica, nagnuo se, rekao Nani da je volim i poljubio je. Doktor Graham bio je na 97

98 hodniku kada sam upitao sestru može li Nana uzeti sa sobom ono što sam držao u ruci. 98

99 Znao sam da to ne može imati oko vrata; njen prsni koš biti ce otvoren, a njeno ce srce ležati na njemu dok ce joj mijenjati jedan zalistak i popravljati drugi. Doktor Graham je progovorio i rekao mi Da. Sestra je uzela mali predmet i zalijepila ga trakom za Naninu nogu. Bio je to srebrni Keltski križ sa rijecima Tvoje ce biti ucinjeno i znakom ribe ugraviranim na njemu. Iste rijeci, koje mi je Nana rekla prije deset godina i koje su mi dale snage i mira da nastavim nakon Kristinine smrti, bile su sada sa njom, za vrijeme peterosatne operacije i dvodnevne intenzivne njege. Vjerujem da Nana još uvijek ima taj križ; možda ce ga jednog dana dati tebi. Dakle, Noah, to je milost ponekad lako prepoznatljiva, a mnogo puta dobro skrivena. U svakom slucaju, to je dodir ljubavi od samoga Boga. Dok pišem ovih nekoliko posljednjih rijeci, sada znam da tvoja majka nosi drugo dijete. Slijedece ceš jeseni imati malog brata ili sestru. Dodir ljubavi i dalje nastavlja doticati. Znam samo da dodir ljubavi mijenja sve što sam mislio da znam osim jedne stvari: Bog voli tebe, Bog voli mene, Bog svakoga od nas voli jednako i Njegove Milosti ima dovoljno za sve nas. NEKA MIR GOSPODNJI BUDE S TOBOM SADA I ZAUVIJEK. AMEN. Matej 11:28-30 Dodite k meni svi koji ste izmoreni i optereceni i ja cu vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, ucite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naci cete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. 99

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan.

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. 1) Kod pravilnih glagola, prosto prošlo vreme se gradi tako

More information

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA

CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA STAKLO PLASTIKA AUTO LAK KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE SVJETLA KOŽA I TEKSTIL ALU FELGE CJENIK APLIKACIJE CERAMIC PRO PROIZVODA Radovi prije aplikacije: Prije nanošenja Ceramic Pro premaza površina vozila na koju se nanosi mora bi dovedena u korektno stanje. Proces

More information

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije

Biznis scenario: sekcije pk * id_sekcije * naziv. projekti pk * id_projekta * naziv ꓳ profesor fk * id_sekcije Biznis scenario: U školi postoje četiri sekcije sportska, dramska, likovna i novinarska. Svaka sekcija ima nekoliko aktuelnih projekata. Likovna ima četiri projekta. Za projekte Pikaso, Rubens i Rembrant

More information

Tutorijal za Štefice za upload slika na forum.

Tutorijal za Štefice za upload slika na forum. Tutorijal za Štefice za upload slika na forum. Postoje dvije jednostavne metode za upload slika na forum. Prva metoda: Otvoriti nova tema ili odgovori ili citiraj već prema želji. U donjem dijelu obrasca

More information

Podešavanje za eduroam ios

Podešavanje za eduroam ios Copyright by AMRES Ovo uputstvo se odnosi na Apple mobilne uređaje: ipad, iphone, ipod Touch. Konfiguracija podrazumeva podešavanja koja se vrše na računaru i podešavanja na mobilnom uređaju. Podešavanja

More information

IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI

IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI IZDAVANJE SERTIFIKATA NA WINDOWS 10 PLATFORMI Za pomoć oko izdavanja sertifikata na Windows 10 operativnom sistemu možete se obratiti na e-mejl adresu esupport@eurobank.rs ili pozivom na telefonski broj

More information

David Torkington PUSTINJAK. Perast, 2002.

David Torkington PUSTINJAK. Perast, 2002. David Torkington PUSTINJAK Perast, 2002. 1 Biblioteka: "Gospa od Škrpjela" Published under licence from Mercier Press, Cork, Irska Naslov izvornika: David Torkington THE HERMIT A personal discoverv of

More information

CRNA GORA

CRNA GORA HOTEL PARK 4* POLOŽAJ: uz more u Boki kotorskoj, 12 km od Herceg-Novog. SADRŽAJI: 252 sobe, recepcija, bar, restoran, besplatno parkiralište, unutarnji i vanjski bazen s terasom za sunčanje, fitnes i SPA

More information

Nejednakosti s faktorijelima

Nejednakosti s faktorijelima Osječki matematički list 7007, 8 87 8 Nejedakosti s faktorijelima Ilija Ilišević Sažetak Opisae su tehike kako se mogu dokazati ejedakosti koje sadrže faktorijele Spomeute tehike su ilustrirae a izu zaimljivih

More information

SADRŽAJ, OD NAJSTARIJIH PREMA NAJNOVIJIM BLOGOVIMA

SADRŽAJ, OD NAJSTARIJIH PREMA NAJNOVIJIM BLOGOVIMA SADRŽAJ, OD NAJSTARIJIH PREMA NAJNOVIJIM BLOGOVIMA 1. STRAST I BALANS 2. MANJE JE VIŠE - DOBAR ILI LIJEP ŽIVOT? 3. KAKO PREBOLITI RAZVOD? 4. KAKO POKRENUTI VLASTITI BIZNIS? 5. SVE JE NA PRODAJU 6. KAKO

More information

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević

GUI Layout Manager-i. Bojan Tomić Branislav Vidojević GUI Layout Manager-i Bojan Tomić Branislav Vidojević Layout Manager-i ContentPane Centralni deo prozora Na njega se dodaju ostale komponente (dugmići, polja za unos...) To je objekat klase javax.swing.jpanel

More information

SAS On Demand. Video: Upute za registraciju:

SAS On Demand. Video:  Upute za registraciju: SAS On Demand Video: http://www.sas.com/apps/webnet/video-sharing.html?bcid=3794695462001 Upute za registraciju: 1. Registracija na stranici: https://odamid.oda.sas.com/sasodaregistration/index.html U

More information

PRIČE IZ VREMENSKE OMČE

PRIČE IZ VREMENSKE OMČE Biblioteka TEORIJE ZAVJERE Nakladnik TELEdiskd.o.o. Naslov originala Tales from the Time Loop Copyright David Icke Copyright za Hrvatsku TELEdisk d.o.o. Urednik biblioteke Dorko Imenjak Prijevod Kristina

More information

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE

CJENOVNIK KABLOVSKA TV DIGITALNA TV INTERNET USLUGE CJENOVNIK KABLOVSKA TV Za zasnivanje pretplatničkog odnosa za korištenje usluga kablovske televizije potrebno je da je tehnički izvodljivo (mogude) priključenje na mrežu Kablovskih televizija HS i HKBnet

More information

FRANCESCA BROWN ANĐELI KOJI MI ŠAPĆU

FRANCESCA BROWN ANĐELI KOJI MI ŠAPĆU FRANCESCA BROWN ANĐELI KOJI MI ŠAPĆU Svim bićima svjetlosti koja kreću na ovaj put. Neka vaši anđeli uvijek budu uz vas Predgovor U JESEN 2001. RADIO SAM u Dublinu kao novinar i vrlo sam se veselio dvomjesečnom

More information

Uvod u relacione baze podataka

Uvod u relacione baze podataka Uvod u relacione baze podataka 25. novembar 2011. godine 7. čas SQL skalarne funkcije, operatori ANY (SOME) i ALL 1. Za svakog studenta izdvojiti ime i prezime i broj različitih ispita koje je pao (ako

More information

Bušilice nove generacije. ImpactDrill

Bušilice nove generacije. ImpactDrill NOVITET Bušilice nove generacije ImpactDrill Nove udarne bušilice od Bosch-a EasyImpact 550 EasyImpact 570 UniversalImpact 700 UniversalImpact 800 AdvancedImpact 900 Dostupna od 01.05.2017 2 Logika iza

More information

Windows Easy Transfer

Windows Easy Transfer čet, 2014-04-17 12:21 - Goran Šljivić U članku o skorom isteku Windows XP podrške [1] koja prestaje 8. travnja 2014. spomenuli smo PCmover Express i PCmover Professional kao rješenja za preseljenje korisničkih

More information

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings

Eduroam O Eduroam servisu edu roam Uputstvo za podešavanje Eduroam konekcije NAPOMENA: Microsoft Windows XP Change advanced settings Eduroam O Eduroam servisu Eduroam - educational roaming je besplatan servis za pristup Internetu. Svojim korisnicima omogućava bezbedan, brz i jednostavan pristup Internetu širom sveta, bez potrebe za

More information

Otpremanje video snimka na YouTube

Otpremanje video snimka na YouTube Otpremanje video snimka na YouTube Korak br. 1 priprema snimka za otpremanje Da biste mogli da otpremite video snimak na YouTube, potrebno je da imate kreiran nalog na gmailu i da video snimak bude u nekom

More information

ROB EAGAR SNAGA STRASTI KAKO PRIMJENITI KRISTOVU LJUBAV U SVOJIM LJUBAVNIM VEZAMA

ROB EAGAR SNAGA STRASTI KAKO PRIMJENITI KRISTOVU LJUBAV U SVOJIM LJUBAVNIM VEZAMA ROB EAGAR SNAGA STRASTI KAKO PRIMJENITI KRISTOVU LJUBAV U SVOJIM LJUBAVNIM VEZAMA 2008 2 Naslov izvornika: THE POWER OF PASSION by Rob Eagar Copyright 2002 by Rob Eagar Grace Press Publishing, Suwanee,

More information

KRIST i BUDDHA C. JINARAJADASA I DRUGE KRATKE PRIČE ZA DJECU. THE THEOSOPHICAL PUBLISHING HOUSE Adyar, Madras, India Wheaton, Ill.

KRIST i BUDDHA C. JINARAJADASA I DRUGE KRATKE PRIČE ZA DJECU. THE THEOSOPHICAL PUBLISHING HOUSE Adyar, Madras, India Wheaton, Ill. KRIST I BUDDHA 2 3 KRIST i BUDDHA I DRUGE KRATKE PRIČE ZA DJECU C. JINARAJADASA THE THEOSOPHICAL PUBLISHING HOUSE Adyar, Madras, India Wheaton, Ill., USA 4 Naslov originala 'CHRIST AND BUDDHA' Preveo KRUNOSLAV

More information

Copyright za hrvatsko i bosansko izdanje: VB.Z. d.o.o. Zagreb.

Copyright za hrvatsko i bosansko izdanje: VB.Z. d.o.o. Zagreb. Biblioteka DJELA PAULA COELHA. Naslov izvornika: Paulo Coelho O ALEPH. copyright 2010 Paulo Coelho This edition was published by arrangements with Sant Jordi Asociados, Barcelona, SPAIN. All rights reserved.

More information

WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET!

WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET! WELLNESS & SPA YOUR SERENITY IS OUR PRIORITY. VAŠ MIR JE NAŠ PRIORITET! WELLNESS & SPA DNEVNA KARTA DAILY TICKET 35 BAM / 3h / person RADNO VRIJEME OPENING HOURS 08:00-21:00 Besplatno za djecu do 6 godina

More information

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB.

KAPACITET USB GB. Laserska gravura. po jednoj strani. Digitalna štampa, pun kolor, po jednoj strani USB GB 8 GB 16 GB. 9.72 8.24 6.75 6.55 6.13 po 9.30 7.89 5.86 10.48 8.89 7.30 7.06 6.61 11.51 9.75 8.00 7.75 7.25 po 0.38 10.21 8.66 7.11 6.89 6.44 11.40 9.66 9.73 7.69 7.19 12.43 1 8.38 7.83 po 0.55 0.48 0.37 11.76 9.98

More information

NEALE DONALD WALSCH. CONVERSATIONS WITH GOD - an uncommon dialogue - book 1. RAZGOVORI SA BOGOM - jedan neuobičajen dijalog - knjiga 1

NEALE DONALD WALSCH. CONVERSATIONS WITH GOD - an uncommon dialogue - book 1. RAZGOVORI SA BOGOM - jedan neuobičajen dijalog - knjiga 1 NEALE DONALD WALSCH CONVERSATIONS WITH GOD - an uncommon dialogue - book 1 RAZGOVORI SA BOGOM - jedan neuobičajen dijalog - knjiga 1 1 Priznanja Na početku, na kraju i uvek, želim odati priznanje Izvoru

More information

Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia

Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia Croatian Automobile Club: Contribution to road safety in the Republic of Croatia DRTD 2018, Ljubljana, 5th December 2018 Mr.sc.Krešimir Viduka, Head of Road Traffic Safety Office Republic of Croatia Roads

More information

Naoki Higashida - Razlog zbog kojeg skačem

Naoki Higashida - Razlog zbog kojeg skačem 1 Naoki Higashida - Razlog zbog kojeg skačem This is a work of nonfiction. Some names and identifying details have been changed. Copyright 2007 by Naoki Higashida Translation copyright 2013 by KA Yoshida

More information

RANI BOOKING TURSKA LJETO 2017

RANI BOOKING TURSKA LJETO 2017 PUTNIČKA AGENCIJA FIBULA AIR TRAVEL AGENCY D.O.O. UL. FERHADIJA 24; 71000 SARAJEVO; BIH TEL:033/232523; 033/570700; E-MAIL: INFO@FIBULA.BA; FIBULA@BIH.NET.BA; WEB: WWW.FIBULA.BA SUDSKI REGISTAR: UF/I-1769/02,

More information

BENCHMARKING HOSTELA

BENCHMARKING HOSTELA BENCHMARKING HOSTELA IZVJEŠTAJ ZA SVIBANJ. BENCHMARKING HOSTELA 1. DEFINIRANJE UZORKA Tablica 1. Struktura uzorka 1 BROJ HOSTELA BROJ KREVETA Ukupno 1016 643 1971 Regije Istra 2 227 Kvarner 4 5 245 991

More information

Val serija poglavlje 08

Val serija poglavlje 08 Val serija poglavlje 08 Kamo god da gledaš, svugdje je lice Boga Prije nego odemo dalje sa materijalom "Vala", postoje neke važne stvari iz prošlog dijela koje želim staviti bliže u fokus. Čini se, iz

More information

UMIROVITE SE MLADI I BOGATI. Kako se brzo obogatiti i ostati zauvijek bogat

UMIROVITE SE MLADI I BOGATI. Kako se brzo obogatiti i ostati zauvijek bogat UMIROVITE SE MLADI I BOGATI Kako se brzo obogatiti i ostati zauvijek bogat Uspješnica broj 1 prema časopisima Wall Street Journal, New York Times i USA Today. Zašto najveći krah tržišta dionica u povijesti

More information

Schedule ZAGREB AIRPORT => ZAGREB (TERMINAL MAIN BUS STATION) 7:00 8:00 8:30 9:00 9:30 10:30 11:30 12:00 12:30 13:00 13:30 14:00

Schedule ZAGREB AIRPORT => ZAGREB (TERMINAL MAIN BUS STATION) 7:00 8:00 8:30 9:00 9:30 10:30 11:30 12:00 12:30 13:00 13:30 14:00 USEFUL INFORMATION TRANSPORTATION/GETTING AROUND ZAGREB AIRPORT AIRPORT BUS SHUTTLE Once you reach Zagreb Airport, you will find the airport bus shuttle (Pleso prijevoz) station in direction Zagreb Bus

More information

MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE

MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE MINISTRY OF THE SEA, TRANSPORT AND INFRASTRUCTURE 3309 Pursuant to Article 1021 paragraph 3 subparagraph 5 of the Maritime Code ("Official Gazette" No. 181/04 and 76/07) the Minister of the Sea, Transport

More information

Port Community System

Port Community System Port Community System Konferencija o jedinstvenom pomorskom sučelju i digitalizaciji u pomorskom prometu 17. Siječanj 2018. godine, Zagreb Darko Plećaš Voditelj Odsjeka IS-a 1 Sadržaj Razvoj lokalnog PCS

More information

Probudi. nadu u sebi. Joyce Meyer. Svaki dan očekuj da će ti se dogoditi nešto dobro

Probudi. nadu u sebi. Joyce Meyer. Svaki dan očekuj da će ti se dogoditi nešto dobro Probudi nadu u sebi Svaki dan očekuj da će ti se dogoditi nešto dobro Joyce Meyer JOYCE MEYER među svjetskim je vodećim praktičnim učiteljima Biblije. Njezin dnevni TV program Uživanje u svakodnevnom životu

More information

AKTIVNA STRANA BESKONAČNOSTI

AKTIVNA STRANA BESKONAČNOSTI Carlos Castaneda AKTIVNA STRANA BESKONAČNOSTI S engleskoga prevela Nada Vučinić Naslov izvornika: Carlos Castaneda THE ACTIVE SIDE OF INFINITY Copyright 1998 Laugan Productions All Rights reserved by the

More information

INTERVJU SA NIKOLA JOVANOVIĆ

INTERVJU SA NIKOLA JOVANOVIĆ INTERVJU SA NIKOLA JOVANOVIĆ Beograd Datum: 11. jul, 2017 Trajanje: 136 minuta Prisutni: 1. Nikola Jovanović (Intervjuisani) 2. Marijana Toma (Vodila intervju) 3. Milan Petković (Kamera) Simboli komentara

More information

Val serija 8. dio. Mnogi ljudi su pisali i pitali o "želji za znanjem." Njima se čini da je sticanje i prikupljanje znanja jedna OPS aktivnost.

Val serija 8. dio. Mnogi ljudi su pisali i pitali o želji za znanjem. Njima se čini da je sticanje i prikupljanje znanja jedna OPS aktivnost. Val serija 8. dio Kamo god da gledaš, svugdje je lice Boga Prije nego odemo dalje sa materijalom "Vala", postoje neke važne stvari iz prošlog dijela koje želim staviti bliže u fokus. Čini se, iz onoga

More information

1. Instalacija programske podrške

1. Instalacija programske podrške U ovom dokumentu opisana je instalacija PBZ USB PKI uređaja na računala korisnika PBZCOM@NET internetskog bankarstva. Uputa je podijeljena na sljedeće cjeline: 1. Instalacija programske podrške 2. Promjena

More information

Upute za korištenje makronaredbi gml2dwg i gml2dgn

Upute za korištenje makronaredbi gml2dwg i gml2dgn SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - GEODETSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB - FACULTY OF GEODESY Zavod za primijenjenu geodeziju; Katedra za upravljanje prostornim informacijama Institute of Applied Geodesy; Chair

More information

TRAJANJE AKCIJE ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT

TRAJANJE AKCIJE ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT TRAJANJE AKCIJE 16.01.2019-28.02.2019 ILI PRETHODNOG ISTEKA ZALIHA ZELENI ALAT Akcija sa poklonima Digitally signed by pki, pki, BOSCH, EMEA, BOSCH, EMEA, R, A, radivoje.stevanovic R, A, 2019.01.15 11:41:02

More information

101 najčešće pitanje o homoseksualnosti

101 najčešće pitanje o homoseksualnosti 101 najčešće pitanje o homoseksualnosti Mike Haley Što uzrokuje istospolnu privlačnost? Mogu li Kršćani biti gej? Je li homoseksualcima promjena moguća? 101 najčešće pitanje o homoseksualnosti je sjajna

More information

U ŠTO SE ZALJUBLJUJEMO ROMAN SIMIĆ

U ŠTO SE ZALJUBLJUJEMO ROMAN SIMIĆ U ŠTO SE ZALJUBLJUJEMO ROMAN SIMIĆ SADRŽAJ Okvir za obiteljskog lava... 2 NEKOLIKO KORAKA SMO SRETNI... 16 Miris zemlje... 17 Čovjek u ženskim gaćicama... 31 Učinili smo to jer smo morali... 51 Dezerteri...

More information

Rože J. Morno OPČINJEN TAMOM

Rože J. Morno OPČINJEN TAMOM Rože J. Morno OPČINJEN TAMOM Naziv djela: Autor: Naslov originala: Publisher: Copyright 2015 by Prevod: Izdavač: Za izdavača: Dizajn korica i priprema za štampu: Pokrovitelj: Štampa: Tiraž: Opčinjen tamom

More information

Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak

Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak Učiteljica Ching Hai Ključ neposrednog prosvjetljenja izvadak iz kolekcije predavanja besplatnini primjerak 2 Ključ neposrednog prosvjetljenja Uzvišena Učiteljica Ching Hai S a d r ž a j Sadržaj... 2 Uvod...

More information

LJEPOTA LJUDSKE DUŠE

LJEPOTA LJUDSKE DUŠE LJEPOTA LJUDSKE DUŠE HARŠA - BREGANA 2017. Naslov originala THE BEAUTY OF THE HUMAN SOUL: Provocations Into Consciousness (Authentic Living) - OSHO Copyright 1985, 2016 by Osho International Foundation,

More information

PROJEKTNI PRORAČUN 1

PROJEKTNI PRORAČUN 1 PROJEKTNI PRORAČUN 1 Programski period 2014. 2020. Kategorije troškova Pojednostavlj ene opcije troškova (flat rate, lump sum) Radni paketi Pripremni troškovi, troškovi zatvaranja projekta Stope financiranja

More information

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd,

AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje. Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, AMRES eduroam update, CAT alat za kreiranje instalera za korisničke uređaje Marko Eremija Sastanak administratora, Beograd, 12.12.2013. Sadržaj eduroam - uvod AMRES eduroam statistika Novine u okviru eduroam

More information

Johann Wolfgang von Goethe. Patnje mladoga Werthera

Johann Wolfgang von Goethe. Patnje mladoga Werthera Johann Wolfgang von Goethe Patnje mladoga Werthera s njemačkog preveo Milutin Cihlar Nehajev prijevod redigirao Zvonimir Bulaja Sadržaj PRVA KNJIGA 4 DRUGA KNJIGA 35 OBAVIJESTI 42 IZDAVAČ ČITATELJU 55

More information

NIS PETROL. Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a

NIS PETROL. Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a NIS PETROL Uputstvo za deaktiviranje/aktiviranje stranice Veleprodajnog cenovnika na sajtu NIS Petrol-a Beograd, 2018. Copyright Belit Sadržaj Disable... 2 Komentar na PHP kod... 4 Prava pristupa... 6

More information

BalkanDownload. Jojo Moyes. S engleskog prevela Mihaela Velina

BalkanDownload. Jojo Moyes. S engleskog prevela Mihaela Velina Jojo Moyes Nakon TEBE S engleskog prevela Mihaela Velina Za moju baku, Betty McKee Prvo poglavlje Krupni muškarac pri dnu šanka znoji se. Glavu je pognuo nisko nad čašu s dvostrukim viskijem, ali svakih

More information

Moja voljena braćo i sestre, ovaj

Moja voljena braćo i sestre, ovaj PORUKA PRVOG PREDSJEDNIŠTVA, STUDENI 2012. Razmislite o blagoslovima Naš Nebeski Otac svjestan je naših potreba i pomoći će nam kada ga zatražimo pomoć. Moja voljena braćo i sestre, ovaj sabor obilježava

More information

KAKO GA TVORIMO? Tvorimo ga tako, da glagol postavimo v preteklik (past simple): 1. GLAGOL BITI - WAS / WERE TRDILNA OBLIKA:

KAKO GA TVORIMO? Tvorimo ga tako, da glagol postavimo v preteklik (past simple): 1. GLAGOL BITI - WAS / WERE TRDILNA OBLIKA: Past simple uporabljamo, ko želimo opisati dogodke, ki so se zgodili v preteklosti. Dogodki so se zaključili v preteklosti in nič več ne trajajo. Dogodki so se zgodili enkrat in se ne ponavljajo, čas dogodkov

More information

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ

TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ TRENING I RAZVOJ VEŽBE 4 JELENA ANĐELKOVIĆ LABROVIĆ DIZAJN TRENINGA Model trening procesa FAZA DIZAJNA CILJEVI TRENINGA Vrste ciljeva treninga 1. Ciljevi učesnika u treningu 2. Ciljevi učenja Opisuju željene

More information

Naslov originala: Prevod: Distribucija:

Naslov originala: Prevod: Distribucija: Košer seks Naslov originala: Kosher Sex: A Recipe for Passion and Intimacy by Shmuley Boteach Prevod: Brane Popović Izdavač: Sinaj u saradnji sa bibliotekom Ner Micva Distribucija: 064/919-1478 (Srbija)

More information

PSIHOPATOLOGIJA. Autor: Dr Radojka Praštalo. Psihopatologija

PSIHOPATOLOGIJA. Autor: Dr Radojka Praštalo. Psihopatologija 4 PSIHOPATOLOGIJA Autor: Dr Radojka Praštalo Psihopatologija 4.1. Psihopate U svijetu je 2008. nastupila velika kriza koja se svakim danom samo produbljuje i ne vidi joj se kraj. Kažu-ekonomska! Međutim,

More information

MORA DA BIO ANĐEO. Marjorie Lewis Lloyd POSVEĆENO. Mome anđelu koji mora da je izabran zbog njegovog strpljenja i njemu posvećujem ovu knjigu

MORA DA BIO ANĐEO. Marjorie Lewis Lloyd POSVEĆENO. Mome anđelu koji mora da je izabran zbog njegovog strpljenja i njemu posvećujem ovu knjigu 2 MORA DA JE BIO ANĐEO Marjorie Lewis Lloyd POSVEĆENO Mome anđelu koji mora da je izabran zbog njegovog strpljenja i njemu posvećujem ovu knjigu 3 Današnji kršćani su ispunjeni teološkim dialozima i tako

More information

Moj put u svijet natprirodnih sila

Moj put u svijet natprirodnih sila Rože Morno Moj put u svijet natprirodnih sila Naslov originala: A TRIP INTO THE SUPERNATURAL By Roger J. Morneau Neka imena u ovoj knjizi su izmijenjena da bi se zaštitila privatnost ljudi koji su umiješani

More information

Svijet progonjen demonima

Svijet progonjen demonima Svijet progonjen demonima znanost kao svijeća u tami Želim ti svijet oslobođen demona, ispunjen svjetlom. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama Izaija 59:9 Bolje je zapaliti svijeću nego proklinjati mrak.

More information

DR. SUSAN FORWARD & CRAIG BUCK OTROVNI RODITELJI PREVLADAVANJE NJIHOVOG BOLNOG NASLJEDSTVA I SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA

DR. SUSAN FORWARD & CRAIG BUCK OTROVNI RODITELJI PREVLADAVANJE NJIHOVOG BOLNOG NASLJEDSTVA I SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA www.skripta.info DR. SUSAN FORWARD & CRAIG BUCK OTROVNI RODITELJI PREVLADAVANJE NJIHOVOG BOLNOG NASLJEDSTVA I SPAŠAVANJE VLASTITOG ŽIVOTA Zagreb, 2002. Naslov izvornika: Dr. Susan Forward with Craig Buck:

More information

Naslov originala: Anthony Kiedis, SCAR TISSUE. Prevod: Maja Lončar. ENTONI KIDIS ŽIVE RANE Posvećeno Bilu i Bobu

Naslov originala: Anthony Kiedis, SCAR TISSUE. Prevod: Maja Lončar. ENTONI KIDIS ŽIVE RANE Posvećeno Bilu i Bobu Sadržaj UVOD 1. JA SAMIZ MIČIGENA 2. PAUK I SIN 3. GIMNAZIJA FERFEKS 4. UNDER THE ZERO ONE SUN 5. DEEP KICKING (počinju promene) 6. THE RED HOTS 7. GODINA MRMOTA 8. THE ORGANIC ANTI-BEAT BOX BAND 9. (RE)FORMIRANJE

More information

Bear management in Croatia

Bear management in Croatia Bear management in Croatia Djuro Huber Josip Kusak Aleksandra Majić-Skrbinšek Improving coexistence of large carnivores and agriculture in S. Europe Gorski kotar Slavonija Lika Dalmatia Land & islands

More information

Istina o Bogu. Izneseno od strane. Isusa (AJ Miller) zdano od strane. Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje

Istina o Bogu. Izneseno od strane. Isusa (AJ Miller) zdano od strane. Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje Istina o Bogu Izneseno od strane Isusa (AJ Miller) zdano od strane Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje http://www.divinetruth.com/ Smashwords Edition, License Notes Thank you for downloading

More information

PUTOVANJE U STAR WARS: SILA SE BUDI IZGUBLJENE ZVIJEZDE. Zagreb, 2016.

PUTOVANJE U STAR WARS: SILA SE BUDI IZGUBLJENE ZVIJEZDE. Zagreb, 2016. PUTOVANJE U STAR WARS: SILA SE BUDI IZGUBLJENE ZVIJEZDE Zagreb, 2016. PUTOVANJE U STAR WARS: SILA SE BUDI IZGUBLJENE ZVIJEZDE Izvorno objavljeno u SAD-u kao: STAR WARS: LOST STARS by Claudia Gray Disney

More information

BILA SAM IZA TEBE. Nikola Farg. Prevela sa francuskog Anđa Petrović

BILA SAM IZA TEBE. Nikola Farg. Prevela sa francuskog Anđa Petrović BILA SAM IZA TEBE Nikola Farg Prevela sa francuskog Anđa Petrović Naslov originala Nicolas Fargues J étais derrière toi Copyright P. O. L, 2006 Emiliji Published by arrangement with Literary Agency Agence

More information

Riječ Života DOBRI LJUDI. Prava katolička vjera. TEEN S Laži u vezi SEKSA, HODANJA, LJUBAVI. Može li me Bog ozdraviti???

Riječ Života DOBRI LJUDI. Prava katolička vjera. TEEN S Laži u vezi SEKSA, HODANJA, LJUBAVI.   Može li me Bog ozdraviti??? Riječ Života Besplatni primjerak, broj 9, lipanj, 2016. Od najmanjega postat će tisuća, od neznatnoga moćan narod. Može li me Bog ozdraviti??? stranica 4 DOBRI LJUDI stranica 2 TEEN S Laži u vezi SEKSA,

More information

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Idejno rješenje: Dubrovnik Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Idejno rješenje: Dubrovnik 2020. Vizualni identitet kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. vizualni identitet kandidature dubrovnika za europsku prijestolnicu kulture 2020. visual

More information

Copyright by Maida Cakić smjer religijska pedagogija - Džeparac. Novembar,2007.

Copyright by Maida Cakić smjer religijska pedagogija - Džeparac. Novembar,2007. Džeparac Novembar,2007. UVOD Tema džeparac je prisutna u svim porodicama. O toj temi se još više govori i diskutuje sa starosnom dobi djeteta, premda pedagozi predlažu da djeca svoj džeparac počinju dobivati

More information

Kapitalizam i otpor u 21. veku

Kapitalizam i otpor u 21. veku Anarhistička biblioteka Anti-Copyright 18. 10. 2012. CrimethInc. Ex-Workers Collective Kapitalizam i otpor u 21. veku Uživo u Zrenjaninu CrimethInc. Ex-Workers Collective Kapitalizam i otpor u 21. veku

More information

DRUGI PEAT. Jeffersonville, Indiana 19. ožujka, 1963.

DRUGI PEAT. Jeffersonville, Indiana 19. ožujka, 1963. DRUGI PEAT Jeffersonville, Indiana 19. ožujka, 1963. 1. Dobra veer, prijatelji. Ustanimo svi jedan trenutak za molitvu. 2. Naš Nebeski Oe, mi smo se sakupili ponovo u ovom sveanom zajedništvu, veeras,

More information

Istina o ljudskoj duši. Izneseno od strane Isusa (AJ Miller)

Istina o ljudskoj duši. Izneseno od strane Isusa (AJ Miller) Istina o ljudskoj duši Izneseno od strane Isusa (AJ Miller) zdano od strane Divine Truth, Australija, Smashwords elektronsko izdanje http://www.divinetruth.com/ Smashwords Edition, License Notes Thank

More information

sadrzaj 2 preventeen IMPRESUM kontaktirajte nas:

sadrzaj 2 preventeen IMPRESUM kontaktirajte nas: sadrzaj Dajana Mišković, BA socijalnog rada Svjetlo i mrak nisu suprotnosti jer, gdje god je svjetlo, mrak ne može biti...4 Slađan Tomić, Srednjoškolski centar, Pale Amatersko vs akademsko/profesionalno

More information

WALDEN HENRY DAVID THOREAU

WALDEN HENRY DAVID THOREAU WALDEN HENRY DAVID THOREAU SADRŽAJ Ralph Waldo Emerson Uvod... 1 WALDEN... 16 Ekonomija... 17 Gdje sam živio i za što sam živio... 64 Štivo... 75 Zvuci... 82 Samoća... 93 Posjetitelji... 99 Grahovište...

More information

Prolegomena 7 (2) 2008: Filozofska matineja NEVEN SESARDIĆ

Prolegomena 7 (2) 2008: Filozofska matineja NEVEN SESARDIĆ Prolegomena 7 (2) 2008: 207 222 Filozofska matineja NEVEN SESARDIĆ Lingnan University Department of Philosophy, Tuen Mun, Hong Kong sesardic@ln.edu.hk Kada je poznati engleski filozof Charlie Dunbar Broad

More information

Pohvale za dr Brene Braun i Mislila sam da je problem samo u meni (ali nije):

Pohvale za dr Brene Braun i Mislila sam da je problem samo u meni (ali nije): Pohvale za dr Brene Braun i Mislila sam da je problem samo u meni (ali nije): Braunova nudi uvide i strategije za razumevanje srama i prevazilaženje njegove moći koju ima nad ženama... Interesantan pogled

More information

Drama u dva čina LICA

Drama u dva čina LICA POSLJEDICA Drama u dva čina LICA ZU ŽENA HODŽA AKI MAJKA TETAK MALIK ADA FRENČI JASNA KASIM KONOBAR DENI NECA LEJLA SANELA SENO NINO KONOBAR GAZDA VLASNIK GOSPODIN KONOBAR I ROKI Strana 1 od 23 I ČIN 1.

More information

24th International FIG Congress

24th International FIG Congress Conferences and Exhibitions KiG 2010, 13 24th International FIG Congress Sydney, April 11 16, 2010 116 The largest congress of the International Federation of Surveyors (FIG) was held in Sydney, Australia,

More information

BASKERVILSKI PAS. Preveli s engleskog: Ružica i Aleksandar Vlaškalin. Naslov originala: A HOUND OF THE BASKERVILLES

BASKERVILSKI PAS. Preveli s engleskog: Ružica i Aleksandar Vlaškalin. Naslov originala: A HOUND OF THE BASKERVILLES BASKERVILSKI PAS Conan Doyle je često igrao golf sa prijateljem Fletcherom Robinsonom, koji je znao mnoge legende iz Dartmoora. Jedna od njih o golemom, tajanstvenom psu, toliko je zaokupila piščevu maštu

More information

IZAZOV MAJČINSTVA. Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu

IZAZOV MAJČINSTVA. Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu IZAZOV MAJČINSTVA Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu Uredili mr. sc. Zrinka Gregov, tajnica Vijeća HBK za život i obitelj Petar-Krešimir

More information

DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta. Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, listopad 2010.

DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta. Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, listopad 2010. DANI BRANIMIRA GUŠICA - novi prilozi poznavanju prirodoslovlja otoka Mljeta Hotel ODISEJ, POMENA, otok Mljet, 03. - 07. listopad 2010. ZBORNIK SAŽETAKA Geološki lokalitet i poucne staze u Nacionalnom parku

More information

www.balkandownload.org AUTOROVA ZABILJEŠKA Čitav sam niz godina bio veliki ljubitelj trilera. I dok je knjigama koje nisu fikcija cilj prosvijetliti, zabavaje svrha većine trilera. Postoje, međutim, romani

More information

Suvremeni prijevod Copyright and Permission to Copy

Suvremeni prijevod Copyright and Permission to Copy Language: hrvatski (Croatian) Provided by: Bible League International. Suvremeni prijevod Copyright and Permission to Copy Taken from the Croatian Easy-to-Read Version 2002 by Bible League International.

More information

Strah je vražje oruđe, a vrag je ljudska umotvorina.

Strah je vražje oruđe, a vrag je ljudska umotvorina. Strah je vražje oruđe, a vrag je ljudska umotvorina. Samopouzdana vjera u vlastito jastvo ujedno je oružje, ljudska umotvorina koja poražava tog vraga i oruđe, ljudska umotvorina, koja gradi pobjednički

More information

KAUBOJ U CRVENOM GOLFU

KAUBOJ U CRVENOM GOLFU KAUBOJ U CRVENOM GOLFU ŽELJKA HORVAT ČEČ SADRŽAJ Kauboj u crvenom golfu... 1 Volim, voliš, Voli... 6 Žuta pidžama... 11 Vrijeme šuma... 17 Perilica suđa... 23 Ljubav drugih... 29 Rat ili rak = sranje...

More information

Sicilijančeva nevina nevesta

Sicilijančeva nevina nevesta Sara Morgan Sicilijančeva nevina nevesta Italian Husbands series Sarah Morgan - The Sicilian's Virgin Bride Žene ne odlaze od sicilijanskog milijardera Roka Kastelanija! Sve stoje on želeo bila je ljupka,

More information

Dr. Michael Newton SUDBINA DUŠA. Novi prikaz slučajeva života između života

Dr. Michael Newton SUDBINA DUŠA. Novi prikaz slučajeva života između života Dr. Michael Newton SUDBINA DUŠA Novi prikaz slučajeva života između života S engleskoga preveo Nebojša Buđanovac, prof. Naslov izvornika: Destiny of Souls by Michael Newton. Ph. D. Translated from: DESTINY

More information

KONFIGURACIJA MODEMA. ZyXEL Prestige 660RU

KONFIGURACIJA MODEMA. ZyXEL Prestige 660RU KONFIGURACIJA MODEMA ZyXEL Prestige 660RU Sadržaj Funkcionalnost lampica... 3 Priključci na stražnjoj strani modema... 4 Proces konfiguracije... 5 Vraćanje modema na tvorničke postavke... 5 Konfiguracija

More information

OSHO KNJIGA O EGU OSLOBOĐENI ILUZIJE. Zagreb Biblioteka OSHO

OSHO KNJIGA O EGU OSLOBOĐENI ILUZIJE.  Zagreb Biblioteka OSHO OSHO KNJIGA O EGU OSHO KNJIGA O EGU OSLOBOĐENI ILUZIJE www.novaarka.hr Zagreb 2007. Biblioteka OSHO Naslov originala: "THE BOOK OF EGO" Copyright - 2000 Osho International Foundation, Switzerland. www.osho.com

More information

Naslov originala: Paulo Coelho, O VENCEDOR ESTA SO.

Naslov originala: Paulo Coelho, O VENCEDOR ESTA SO. Naslov originala: Paulo Coelho, O VENCEDOR ESTA SO http://www.paulocoelho.com PAULO KOELJO POBEDNIK JE SAM Paulo Coelho O, Marijo, majko bezgrešna, Moli se za nas koji se Tebi molimo. Amin A učenicima

More information

BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION. Planeta Kultura Svijet Knjiga - Naklada by Goran Vrbesic.

BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION. Planeta Kultura Svijet Knjiga - Naklada by Goran Vrbesic. BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION BUSINESS EDITION Planeta Kultura Svijet Knjiga - Naklada by Goran Vrbesic http://goranvrbesic.yolasite.com Lilian Faschinger Grad Gubitnika Roman Preveo na hrvatski :

More information

JU OŠ Prva sanska škola Sanski Most Tel: 037/ Fax:037/ ID br

JU OŠ Prva sanska škola Sanski Most Tel: 037/ Fax:037/ ID br Općina Sedmica obilježavanja ljudskih prava ( 05.12. 10.12.2016.godine ) Analiza aktivnosti Sedmica ljudskih prava u našoj školi obilježena je kroz nekoliko aktivnosti a u organizaciji i realizaciji članova

More information

ZNAK ( The Token ) Propoved William M. Branham - a 1. Septembra, (ujutru) u Jeffersonville, USA

ZNAK ( The Token ) Propoved William M. Branham - a 1. Septembra, (ujutru) u Jeffersonville, USA ZNAK ( The Token ) Propoved William M. Branham - a 1. Septembra, 1963. (ujutru) u Jeffersonville, USA 2 ZNAK Možete sesti. Dobro jutro, svima! Sretan sam što sam ponovo jutros na službi Gospodnjoj i nazad

More information

Advertising on the Web

Advertising on the Web Advertising on the Web On-line algoritmi Off-line algoritam: ulazni podaci su dostupni na početku, algoritam može pristupati podacima u bilo kom redosljedu, na kraju se saopštava rezultat obrade On-line

More information

Danijel Turina / Nauk yoge

Danijel Turina / Nauk yoge Danijel Turina / Nauk yoge Nakladnik: Ouroboros d.o.o., Zagreb, VII Ravnice 21 Za nakladnika: Domagoj Klepac http://www.ouroboros.hr E-mail: info@ouroboros.hr Autor: http://www.danijel.org E-mail: info@danijel.org

More information

www.fibra.hr www.stripovi.com b i b l i o t e k a o r k a posebna izdanja knjiga 10 prijevod Jelena Prtorić lektura Josip Sršen dizajn Melina Mikulić, Plavi dabar upis teksta i priprema za tisak Marko

More information

KOLORKA. Leo. Aldebaran.

KOLORKA. Leo. Aldebaran. KOLORKA Leo Aldebaran www.fibra.hr www.stripovi.com KOLORKA Knjiga 9 Leo Aldebaran Scenarij & crtež Leo Originalno izdanje 1. La catastrophe (1994) 2. La blonde (1995) 3. La photo (1996) 4. Le groupe (1997)

More information

DELA RADOMIRA KONSTANTINOVIĆA RADOMIR KONSTANTINOVIĆ ČISTI I PRLJAVI NOLIT BEOGRAD.

DELA RADOMIRA KONSTANTINOVIĆA RADOMIR KONSTANTINOVIĆ ČISTI I PRLJAVI NOLIT BEOGRAD. DELA RADOMIRA KONSTANTINOVIĆA RADOMIR KONSTANTINOVIĆ / ČISTI I PRLJAVI NOLIT BEOGRAD. Prvo izdanje: Svjetlost, Sarajevo, 1958; prevod na mađarski: Tisztcik es piszkosak, forditotta Dudas Kalman, Forum

More information

Bottle Feeding Your Baby

Bottle Feeding Your Baby Bottle Feeding Your Baby Bottle feeding with formula will meet your baby s food needs. Your doctor will help decide which formula is right for your baby. Never give milk from cows or goats to a baby during

More information

Uredništvo: Jakov Bajić, Sara Kopeczky, Luka Krstulović, Ivana Šeput, Mia Elez, Ana Zorica, Kristina Kodžoman

Uredništvo: Jakov Bajić, Sara Kopeczky, Luka Krstulović, Ivana Šeput, Mia Elez, Ana Zorica, Kristina Kodžoman XIII. Broj TSM XII., 2014. - IMPRESSUM Glavna i odgovorna urednica: Melita Anušić Uredništvo: Jakov Bajić, Sara Kopeczky, Luka Krstulović, Ivana Šeput, Mia Elez, Ana Zorica, Kristina Kodžoman Savjetnici:

More information