Božićno izdanje EKOOS-a

Transcription

1 Svezak 1., Izdanje prosinca Božićno izdanje EKOOS-a Ekonomska i upravna škola Osijek P O S E B N E Z A N I - M L J I V O S T I : Upoznajte Mihaela Hallera...6 Guess who? Guess where?...9 Božić (ne)savršeni spoj svjetovnoga i duhovnoga 10 Pedagoški kutak naših učenika 21 Hamlet: W. Shakespeare osvrt na djelo.24 Putopis Chicago 25 Ekonomske vijesti..28 U O V O M B R O J U : B o ž i ć n i d o m j e n k a E k o n o m s k e i u p r a v n e š k o l e O s i j e k v i j e s t i [BOŽIĆNO DRUŽENJE] Tradicionalno druženje s našim umirovljenicima upriličili smo i ove godine 15. prosinca. Svečanu sjednicu Nastavničkog vijeća naši su učenici učinili još ljepšom. Uz pjesmu i igrokaz, ispratili smo tetu Zdenku u mirovinu. Druženje je nastavljano uz prigodan domjenak. Hvala svima na predivnim trenutcima... Intervju mjeseca Lidija Tihi 2 Školski ženski nogomet 5 Božić dolazi Školski chick lit Literarni radovi 20 Preporuka za čitanje za vrijeme praznika Sitnice koje nam često zasmetaju Smotra Sveučilišta 26 Glazbena preporuka 27 P R O J E K T U N A P R J E Đ E N J A P I S M E N O S T I Ravnateljica škole, prof. Lidija Žaper, 30. studenog godine potpisala je ugovor s Ministarstvom znanosti i obrazovanja kojom smo za projekt osigurali gotovo ,00 kn. Naša škola nositelj je projekta uz partnere, Osnovnu školu Vladimir Becić Osijek i tvrtku Gauss d.o.o. iz Osijeka. Više o projektu uskoro!

2 S t r a n i c a 2 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O O S - a I n t e r v j u m j e s e c a L i d i j a T i h i, n a s t a v n i c a T Z K - e Poštovana profesorice, zahvaljujemo što ste za EKOOS izdvojili svoje izvannastavno vrijeme i drago nam je što ste upravo Vi prva nastavnica u nastavi koju intervjuiramo. N: Kako ste se odlučili postati profesorica TZK-e? Prof. Tihi: Imala sam sreću da sam od samog početka znala što želim jednog dana raditi u životu. Nakon odlaska u srednju školu, postala sam u potpunosti sigurna da će sport biti presudan u onome čime ću se baviti cijeli život i u cijeloj poslovnoj karijeru. To je bio jedini životi put i životna opcija za mene. N: Koji Vam je omiljeni sport? Prof. Tihi: Ne bih mogla izdvojiti neki sport posebno. Svaki mi je od njih na neki poseban način drag. Sport ima veliku širinu i uvjerena sam da svatko može naći nešto za sebe. N: Kojim ste se sportom bavili u mladosti? Prof. Tihi: Najveći dio svoga sportskog života posvetila sam rukometu. Jedanaest godina igrala sam aktivno rukomet u Osijeku. Kada sam počela i- grati rukomet, bio je najpopularniji ženski sport toga vremena. Nakon toga više od dvadeset godina igrala sam rukomet veteranski i rekreativno, tako da sam jedan veliki dio života ostavila u tome sportu koji je jako utjecao na mene. N: Koji sport najviše pratite? Prof. Tihi: Velika sam navijačica i pratiteljica rukometa. Budući da je ostavio veliki trag u mome životu, jako ga pratim te svakodnevno tražim nove informacije o uspjesima rukometaša i rukometašica. N: Pratite li više muški ili ženski rukomet? Prof. Tiho: Moram priznati da puno više pratim muški rukomet. Razlog tomu je što ženski rukomet u državi, nažalost, nije dovoljno medijski popraćen sport. N: Atletika ili gimnastika? Prof. Tihi: Ne kaže se uzaludno da je atletika kraljica sportova, ali nikako ne smijemo zaboraviti ni gimnastiku. Ta dva sporta u osnovi su temelj za sve druge sportove. Imala sam sreće što sam u mladosti imala priliku imati trenere koji su uz rukometne tehnike jako obraćali pozornost na atletiku i gimnastiku. U današnje vrijeme nitko ne može biti dobar nogometaš, rukometaš ili košarkaš ako ne vlada upravo temeljnim elementima iz tih dvaju sportova. Prije svega, ako učenici i neće postati profesionalni sportaši, moraju naučiti trčati, skakati ili neku drugu tehniku kako bi razvili motoričke sposobnosti. N: Kako komentirate trenutne uvjete za obavljanje nastave TZK-e u našoj Školi? Prof. Tihi: Današnje generacije vjerojatno nisu ni čule gdje se do prije devet godina održavala nastava TZK-e. Bile su to učionice broj šest i sedam u velikoj zgradi koje su tada bile spojene u jednu prostoriju.

3 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. Uvjeti nisu bili prilagođeni nastavi, ali dvadeset godina rada u ovoj školi provela sam upravo s generacijama učenika u tim uvjetima. Smatram da su učenici tada, iako su uvjeti bili lošiji, puno više cijenili i radili TZK-u. Danas su uvjeti na zavidnoj razini, no jedini je problem lokacija dvorane koja je poprilično udaljena od Škole. Ali to sada ne možemo ništa mijenjati, već se možemo samo pomiriti sa situacijom i biti zahvalni na onome što imamo jer uvijek može biti gore. Najveće emocije i sjećanja povezana su uz učenička i sportska natjecanja. N: Mnogi učenici ne znaju da idete u mirovinu. Koji je razlog odlaska u mirovinu? Prof. Tihi: Učenici kojima predajem upoznati su sa situacijom, ali iznenađena sam da i učenici kojima ne predajem znaju ponešto o tome. U ovoj školi predajem trideset i šest godina, a imam i jednu godinu radnog staža prije toga. To su lijepe godine s kojima zadovoljno mogu otići u mirovinu. Nisam željela izvući potpuni maksimum iz ovoga posla, nego otići mirna i spokojna da je to moja osobna odluka. Sustav rada se uvelike promijenio i smatram da je vrijeme da mlađi preuzmu. Želim u potpunosti uživati u mirovni. N: Što ćete najviše pamtiti iz svojega radnog iskustva u našoj Školi? Prof. Tihi: Najveće emocije i sjećanja povezana su uz učenička i sportska natjecanja. U mom dugom radnom iskustvu imala sam sreću da je kroz našu školu prošao veliki broj učenika koji su bili izvrsni sportaši. Veliki trag ostavile su rukometašice s kojima sam tri puta išla na državno natjecanje, a zatim atletičarke i košarkašice s dva državna natjecanja. Najveći trag ostavila je jedna generacija muške odbojke, koja je tri godine zaredom odlazila na državno natjecanje, a jednu godinu su bili i državni prvaci. S mnogim učenicima, s tih različitih natjecanja, ostala sam u dobrim odnosima i danas. N: S kakvim Vam sposobnostima i znanjima dolaze učenici u prve razrede? S t r a n i c a 3 Prof. Tihi: Već na prvim satima primijetim tko je što radio i koju je školu pohađao. Primjerice, kada se radi o odbojci, mnoge učenice iz različitih generacija dolazile su upravo iz čepinskih osnovnih škola, gdje znam da se posebno radi na odbojci i odbojkaškim tehnikama. N: Kakva je tjelesna aktivnost današnje mladeži i što biste preporučili mladima za zdrav život? Prof. Tihi: Učenici redovno izvršavaju zadatke na nastavi TZK-e, ali kada im pružim slobodno vrijeme, oni najčešće negdje sjednu i čekaju trenutak kada će sat završiti. Ukoliko ova država drastično nešto ne promijeni od najranije dječje dobi, nećemo nikada napredovati u smislu tjelesnog odgoja. Djeca u vrtićima ne uče dovoljno osnovne motoričke sposobnosti, a to su: trčanje (naprijed i nazad), kretanje bočno ili cik -cak, kolut naprijed i nazad, skok sunožno itd. Ako djeca to od najranije dobi ne nauče, bit će vječno uskraćena i to će im zadati velike poteškoće u daljnjem školovanju.

4 S t r a n i c a 4 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a N: Nakon odlaska u mirovinu, čime ćete se svakodnevno baviti? Prof. Tihi: U životu imam nekih svojih dodatnih aktivnosti koje redovno obavljam u slobodno vrijeme. Imam 62 godine i moj je život u svakom trenutku ispunjen sportom i bez sporta ne znam živjeti. Često me ljudi pitaju kako imam volje baviti se sportom, a ja im odgovorim da kada se više ne budem mogla baviti sportom, tek tada ću se zapitati što ću onda sa životom. Redovno se sastajem s planinarima i s grupom žena s kojima radim vježbe. Riječ je o ženama od 60 do 70 godina. Ne mogu opisati koliko me ispunjava rad s tim ženama jer one žele i hoće raditi. U školi odradim posao koji moram, a tamo odradim dodatni rad sa srcem i dušom. Znale su mi se obratiti žene od sedamdeset godina koje se nisu mogle samostalno ni počešljati, a sada uz primjenu vježbi, češljanje o- bavljaju bez ikakvih problema. Ne bih htjela da mladi dođu u te godine i osjete svoje nemogućnosti. Trebaju raditi na sebi dok su mladi i dok to mogu obavljati bez poteškoća. Svaki pojedinac može naći nešto što njemu odgovara: pilates, aerobik, jogu, hodanje, šetanje, trčanje, bicikl... Ne volim čuti izjavu da netko nešto ne može, ako nije ni pokušao. Spremna sam u svakom trenutku života prenijeti svoje znanje i pružiti drugim ljudima sreću i zbog toga osjećam veliko zadovoljstvo. N: Što će Vam najviše nedostajati nakon umirovljenja? Prof. Tihi: Možda ću vas razočarati i možda zvuči grubo, ali neće mi nešto posebno nedostajati. U mirovinu idem svojevoljno, iako još mogu raditi. Sa sobom ću odnijeti veliki broj uspomena koje ću zauvijek pamtiti. Usporedila bih svoju prekretnicu u životu sa sportašima koji dožive vrh svoje karijere i nakon toga odjednom odluče se povući iz svijeta sporta. Nakon 36 godina radnog staža, ostat će zaista puno prekrasnih uspomena. Krećem dalje i više, samo u drugom smjeru. N: Odlazite li sa zadovoljstvom u mirovinu? Prof. Tihi: Odlazim sa zadovoljstvom u mirovinu, bez ikakve prisile ili neke velike doze stresa. Sama sam odlučila o umirovljenju. To nije bila ishitrena odluka, ali kada sam sve postavila na dugovnu i potražnu stranu, rezultat razmišljanja pokazao je pozitivnu odluku i spremna sam za umirovljenje. N: Obično se kaže poruka za kraj! Mi bismo rekli: Što Vas nismo pitali, a Vi biste htjeli reći? Prof. Tihi: Sport je dio mog života. Danas imamo sve više profesionalnih sportaša koji to postaju od najmlađe dobi. Vrlo mlada došla sam u ovaj kolektiv i te bio je to jedan relativno star kolektiv. U ovoj školi radi veliki broj nastavnika koji su išli u ovu Školu i mnogi su bili moji učenici. Vrlo mi je drago bilo s njima raditi i surađivati. Iznenadim se kada vidim svoje bivše učenike i drago mi je što sam im prenijela određeno iskustvo u života. Želim da učenike život odnese tamo gdje žele ići jer uvijek možemo promijeniti životne odluke i krenuti nekim novim početkom. Hvala Vam na izdvojenom vremenu. Želimo Vam mnogo sreće u mirovini i još mnoge godine uživanja u sportskim aktivnostima. Novinari: učenici Gabrijel Knežević, 4. f i Bruno Ćosić, 4. g

5 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 5 Š k o l s k i ž e n s k i n o g o m e t Kao i svake školske godine i ove smo okupili žensku nogometnu ekipu te smo se odlučili boriti za prvo mjesto. Prva utakmica odigrana je 26. listopada godine protiv Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku. Utakmicu smo pobijedile s rezultatom 11:0. Ta nam je utakmica pokazala da ono što želimo možemo i ostvariti. Sljedeća je utakmica bila 7. studenoga protiv Trgovačke i komercijalne škole Davor Milas Osijek. U međuvremenu smo odradile mukotrpan trening kako bismo se pripremile za tu utakmicu. Utakmica je bila vrlo neizvjesna i napeta. Izgubile smo s rezultatom 1:2 što nam je samo dalo dodatnu motivaciju za daljnji napredak, trud i suradnju unutar tima. Za sljedeću utakmicu smo se malo bolje pripremile jer nam je ta utakmica ovisila o ulasku u polufinale i odlasku na Županijski krug natjecanja. Ta je utakmica bila protiv 1. Gimnazije Osijek te smo ju završili s 2:2. Igrale smo i dodatne minute na penale (šesterce) koje smo završile s rezultatom 2:1 te smo ukopno ostvarile konačnu pobjedu 4:3. Zahvaljujući toj pobjedi ušle smo u polufinale turnira i natjecanja. Polufinalni smo krug natjecanja igrale protiv triju najboljih škola. Prva utakmica bila je protiv đakovačke škole te smo tu utakmicu pobijedile 7:4. Nastavile smo istim tempom pa smo utakmicu protiv Belog Manastira odigrale s pobjedonosnim rezultatom od 7:0 za nas. Ulaskom u finale, opet smo se susrele s dobro znanim protivnicama iz Trgovačke i komercijalne škole Davor Milas. Izgubile smo s rezultatom 4:1. Osvojile smo 2. mjesto, ali ne i manje vrijedno. Bravo cure! Novinarka: učenica Barbara Oreč, 2. a

6 S t r a n i c a 6 Predstavljamo: B o ž i ć n o i z d a n j e E K O O S - a R a z g o v o r s b o r c e m T k o j e M i h a e l H a l l e r? Često nismo svjesni koje sve kvalitete i vještine imaju učenici naše Škole. Tih i samozatajan Mihael Haller, učenik 4. f razrednog odjela, izdvojio je vrijeme kako bi našem novinaru ispričao priču o svojem životu i svojim postignućima u jednom borilačkom sportu. Kada sam ga pitao kako je odlučio baviti se borilačkim sportom kao što je kickboxing, iznenadio me njegov interes za različite aktivnosti kojima se bavio u ranom djetinjstvu. Nogomet, odbojka, latinoamerički ples sve je to Mihael isprobao. Jednog dana obratio mu se stariji prijatelj koji mu je predložio da se okuša u ovom vrlo zanimljivom borilačkom sportu. Roditeljima je predložio novu sportsku aktivnost kojom se htio baviti, no oni mu u početku to nisu odobravali. Mihael se nakon toga obratio svojoj sestri i nakon dva tjedna uporne molbe, sestra je odlučila upisati ga na kickboxing, iako je imao samo devet godina. Radosno je Mihael izjavio da je odmah nakon prvog treninga počela njegova ljubav prema tom borilačkom sportu. Nažalost, kada je Mihael imao trinaest godina, njegov otac poginuo je u prometnoj nesreći. Mihael naglašava da tko zna što bi se dogodilo s njim da se u to vrijeme nije bavio kickboxingom već četiri godine pod vodstvom trenera Dragana Franjkovića. Vjerojatno bi postao, kako je rekao: Klasični uličar koji bi izazivao samo probleme. Zahvaljujući treneru Franjkoviću, Mihael se sada nalazi u prestižnom sportu i postiže dobre rezultate. Prije godinu dana, Mihael je potpisao papire i postao dopredsjednik kluba u kojem trenira, a uz to redovno vodi treninge kako bi vlastito znanje prenio na druge osobe koje vole borilačke sportove. Kategorije borbe u kickboxingu mogu se podijeliti na stručno nazvane tvrde i meke discipline. Tvrde discipline su Low kick, K1 i Full contact i održavaju se u ringu. U meke discipline ubrajaju se Kick light, Light contact i Point fight koje se odigravaju na tatamiu (vrsta strunjače na kojoj se izvode borilačke vještine). Kao i u svakom Odmah nakon prvog treninga počela je njegova ljubav prema kickboxingu drugom sportu, na natjecanjima su sportaši podijeljeni prema dobnim skupinama: juniori (16-18 godina) i seniori (borci stariji od 18 godina). Rang u borilačkim sportovima određuje se prema težini pojedinog borca i svaka težinska kategorija ima raspon oko četiri kilograma. Povećanjem tjelesne težine, borci pristupaju u sve teže kategorije natjecanja. Mihael se posljednjih godina borio u kategoriji do 71 kilograma, a ove godine je smanjio kategoriju i bori se skupini do 67 kilograma. Ovo mu je prva seniorska godina i iskreno nam je priznao da se nije lako boriti s europskim, svjetskim i višestrukim državnim prvacima u kickboxingu.

7 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. Postavio sam Mihaelu pitanje koje će zasigurno zanimati mnoge naše čitatelje: Kakva je razlika između kickboxingu i klasičnog boksa? Dobio sam konkretan odgovor. Razlike su najočitije u pokretima i u opremi. U kickboxingu, uz ručne i nožne tehnike, koriste se i u- darci koljenima. Također, kickboxingu ima više o- preme od običnog boksa: suspenzor (štitnik od niskih udaraca), štitnik za zube, bandaže (vrpce kojima se omotavaju oko šaka prije stavljanja boksačkih rukavica), štitnici za potkoljenicu i stopala samo su dio opreme u kickboxingu. Svaki borac suočen je s ozljedama koje djeluju na tijelo, ali i na njegovu psihu. Naš borac Mihael rekao je da je imao podljev krvi u koljenu koja je gotovo odlučivala o neodlasku na natjecanje. Brzom intervencijom fizioterapeuta i različitim metodama liječenja, uspješno je otišao na natjecanje. Mihael je jednom ozlijedio i rame, baš prije državnog natjecanja. Ipak je sve dobro prošlo. Zaključili smo da je za uspješno saniranje fizičkih rana potreban cijeli jedan tim fizioterapeuta koji moraju što prije inter- Vrhunac zagrijavanja obavljanje je vježbi visokog intenziteta venirati kako bi došlo do što manjih posljedica u budućnosti. Psiha borca u o- vome sportu odlučujuća je. Ni izuzetna fizička spremnost ne može pobijediti nespremnost u glavi. Mihael je psihu u sportu usporedio i sa svakodnevnim životom kada je ona zapravo okidač s pozitivnim ili negativnim ishodima. Priznaje da se ne može riječima dočarati ta napetost između borbi, voditelja koji najavljuje meč u kojem si ti sljedeći borac. Puls u tim trenutcima iznosi više od stotinu otkucaja u minuti, znoj se slijeva niz zagrijano tijelo željno borbe, a posebno je istaknuo miris kreme koja služi za brzu sanaciju eventualnih ozljeda, a koja se nakon prevelike uporabe na borcima pretvori u smrad koji ispuni cijelu dvoranu. Izuzetno je poseban osjećaj kada se uđe u ring i kada sudac započne borbu. Slikovito je to Mihael usporedio kao da je netko postavio dva bijesna psa u kavez i u određenom trenutku ih puste s lanca. Zamolio sam Mihaela da čitateljima kronološki predstavi svoje najbolje rezultate godine bio je njegov prvi nastup u ringu, Prvenstvo Slavonije i Baranje, gdje je kao debitant osvojio drugo mjesto. U tom finalu izgubio je od puno starijeg i iskusnijeg borca koji je trenutno aktualni svjetski prvak u kickboxingu. Izdvojio je i borbu u Kutini 2016., gdje je osvojio treće mjesto u kategoriji Kick light nakon stanke od dvije godine netreniranja. Ove godine osvojio je drugo mjesto u prvom seniorskom natjecanju. Izgubio je od borca koji je S t r a n i c a 7 imao više od trideset profesionalnih borbi u tajlandskom boksu i kickboxingu. Naravno, kao posebni poticaj za razgovor sa samozatajnim i vrijednim Mihaelom osvojeno je zlato na Međunarodnom kickboxing turniru na koje je osobito ponosan. Zanimalo me kako izgleda trening. Uobičajeni Mihaelov trening počinje oblačenjem opreme i prozivanjem prisutnih boraca na treningu. Najčešće on vodi zagrijavanje koje mu je posebna rutina. Vrhunac zagrijavanja obavljanje je vježbi visokog intenziteta kako bi borce probio znoj, a to može biti deset brzih vježbi u mjestu ili trčanje. Nakon zagrijavanja slijedi razgibavanje cijelog tijela. Tek nakon svih tih vježbi počinje trening koji se može sastojati od kombinacija, stabilizacije, situacije, fokusere (udarački trening) ili sparinga. Dobra komunikacija s kolegama iz kluba i drugim borcima veoma je važna. Svakodnevno ga kolege iz kluba bodre i velika su mu podrška, ali i Mihael uzvraća poticajem. Naš borac kaže da je takav odnos stekao i u klubovima u kojima je prije trenirao. To pokazuju i njegovi izvrsni rezultati.

8 S t r a n i c a 8 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O O S - a Smatra da je disciplina osnovna odrednica za uspjeh borca u borilačkim sportovima. S velikim zadovoljstvom izjavio je da su mu kolege iz kluba druga obitelj. Pokušao sam iz Mihaela izvući tajnu dobrog sportaša. Velika odricanja, često treniranje i dva puta tjedno, pravilna prehrana i visoki stupanj samodiscipline kojom se ponekad riskira i privatni život dovode do uspjeha u sportu. Osim borilačkog života, svaki borac ima i slobodnog vremena, iako čitateljima Mihael priznaje da ga i nema baš na pretek. Od svakodnevnih briga najlakše se opušta šećući sa psom Fidom. se tiče karijerne budućnosti, Mihaela smo proglasili profesionalnim sportašem. On se nada da će sljedeće godine dobiti potvrdu W5 organizacije o svjetskom statusu profesionalnog borca, što će zapravo biti početak njegove profesionalne karijere, nastale na mnogostruko uloženom trudu i rezultatima koje može ostvariti samo izvrsni borac, ne samo borac u ringu, nego u životu općenito. Naš najpoznatiji školski borac planira upisati Kineziološki fakultet u Osijeku Na kraju razgovora obično pitamo: Što Vas nismo pitali, a Vi bi ste nam htjeli reći? U opuštajućem razgovoru Mihael je poručio svima da je sport odlična aktivnost koja otvara sva vrata, a o- nima koji baš i ne vole sport, neka se ne boje pokušati baviti bilo kojom sportskom aktivnosti i neka počnu što prije. Sport je aktivnost koja pojedincu može puno pomoći u životu. Proveo sam lijep sat s Mihaelom. Iako dugo dijelimo školsku klupu, mnogo toga nisam znao o njemu. Hvala mu što me obogatio svojom pričom. Želim mu da uspješno završi srednjoškolsko školovanje (u što nimalo ne sumnjam!), da upiše željeni fakultet i da jednoga dana uskliknem, gledajući sportske vijesti u kojima proglašavaju svjetskog prvaka u kickboxingu: Eno Mihaela s kojim sam sjedio u klupi i s kojim sam napravio jedan od prvih intervjua! Novinar: učenik Gabrijel Knežević, 4. f Zajedno odlaze u duge šetnje. Nakon što završi školovanje u Ekonomskoj i upravnoj školi u Osijeku, naš najpoznatiji školski borac planira upisati Kineziološki fakultet u Osijeku, smjer kondicijske pripreme. Ako ne bude uspio upisati fakultet u Osijeku, planira pokušati u Zagrebu ili Splitu. Što

9 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 9 Englezi predstavljaju: G u e s s w h o? G u e s s w h e r e? H a v e o u r y o u n g r e p o r t e r s G a b r i j e l a a n d T o n y t a l k e d t o a n d w h e r e t h e y h a v e b e e n We were welcomed in the office of Božidar Šnajder the quartermaster of the Croatian's national theatre in Osijek. Where we interviewed him to tell us something about himself and his long-term work in the theatre. Božidar started his career as a lawyer at the theatre and the next 19 year's he spent it as a quartermaster assistant. As he said every work day looks the same, before 8 o'clock, when he arrives at work he drinks his coffee, after that with his co-workers they assemble everything that needs to be done that day and what has already been done. Once a week they have a meeting in which they plan the week's activities. Regarding that the quartermasters job is very demanding, with all the meetings and traveling it's hard to have a private life, but lucky for him he has his familie's support which makes the around the clock job easier. The theatre was built in And the first show was held in The mission of the theatre is to pro- mote Croatian's culture and to preserve Croatian's cultural legacy. The theatre is financed by the city of Osijek and the Osječko-baranjska county, a small amount of the financing comes from the Ministry of culture or different donations the theatre gets. Hard work of the theatre shows through the annual repertoire that comes out in September each year, it's promoted through printed material and the media. We were interested in how does the new era of trends in the society effect the theatre, he replied that in his long career as a quartermaster the interest in art and theatre has never been greater. many other successful shows. This time of the year is the most busiest for the theatre because of the year ending and they have to make plans for the next year. He mentioned that the theatre was restored a couple of times. They are planning a complete restoration of the theatre which would cost 5 million euros, and the main goal would be to become the best theatre house in Croatia. The theatre was visited by many famous Croatian and foregin guests, some of them even performed. Regarding the prestigious awards the theatre, as the quartermaster pointed out, won all of the awards that can be won in Croatia. Young people are always happy and respond in large numbers to attend the performances. And for the end we were interested in the New Eve's Gala concert which is going to be the best concert in Croatia. He is optimistic and believes that art will never extinct. He considers that the most successful shows in his career was drama Unterstadt, opera Trubadur, musical My songs my dreams, although it was hard to choose among Newspaper reporters: students Gabrijela Tomaz and Tony Ebner, 3. d

10 S t r a n i c a 10 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a Božić (ne)savršeni spoj s v j e t o v n o g a i d u h o v n o g a Vrijeme je došašća, uistinu najljepše doba godine. Sve oko nas je okićeno i svjetluca, šarenilo i šljokice na sve strane, atmosfera je toplija i ljudi su ljubazniji. Druženje s obitelji i prijateljima na Adventu u središtu grada nešto je posebno. Noćni izlazak na Badnjak postala je dugogodišnja tradicija mlađih generacija. Površinska ljepota i isprazna radost. No, nismo ni svjesni da kroz sve ovo, misleći da slavimo Božić, zapravo zaboravljamo istinsku vrijednost ovoga blagdana i gubi se svaki smisao Božića, slavljenja Isusovoga rođenja. Djevica Marija u Betlehemu, u staji, na slami, okružena domaćim životinjama rodila je Božjega Sina, Isusa. Marijin zaručnik Josip nije bio otac Marijina djeteta po načinu začeća, već je dijete bilo poslano snagom i ljubavlju samoga Boga. Josip je bio jedini koji je svjedočio Isusovu rođenju, a nakon rođenja oboje su se poklonili Isusu. Anđeli su radosnu vijest javili pastirima, koji su prvi došli vidjeti dijete kao predstavnici puka, simbolizirajući jednostavnost jer se Isus rodio za sav narod. Anđeli su hvalili Boga i pjevali: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje! Sjajna zvijezda na nebu dovela je tri kralja do Isusa, koji su mu se klanjali i donijeli darove zlato, tamjan i smirnu. U vrijeme došašća slave se mise zornice, koje simboliziraju budnost i radost kršćana u vrijeme pripreme za Božić. U nekim krajevima Hrvatske na blagdane Sv. Barbare i Sv. Lucije stavlja se pšenica u posude koja proklija, zazeleni se i postaje božićni ukras u domovima i crkvama. Pšenica simbolizira plodnu nadolazeću godinu, novi život i njegovu obnovu. Badnjak je povezan s riječju bdjeti jer se na taj dan bdjelo i čekalo rođenje Isusovo. Na Badnjak mnogi poste, a uglavnom se jede riba, često bakalar. Polnoćka je katoličko misno slavlje kojim se dočekuje Božić, slavi se u čast rođenja Isusa. Dan samoga Božića je dan koji trebamo provesti u slavljenju s obitelji i bliskim prijateljima, šireći veselje i ljubav u zajedništvu. Iako smo kao ljudska bića slabi, Bog je poslao svoga Sina među nas kako bi nas spasio i tu istinu uvijek trebamo imati pred očima dok se radujemo Božiću. Kao kršćani trebamo uvidjeti da nas privremena radost popratnih sadržaja Božića neće ispuniti i istinski usrećiti. To je ono što je prolazno. Kada se svi ukrasi i svjetla skinu nakon blagdana Sveta tri kralja, mnogi od nas zaborave što smo to slavili dva prethodna tjedna. U crkvi ćemo pronaći radost ovoga blagdana, bit ćemo obogaćeni znanjem kako bismo u zajedništvu i ljubavi trebali proslaviti Božić u krugu obitelji. Na svakoj zornici čujemo nešto novo, svakoga od nas dotakne barem jedna ili dvije riječi iz propovijedi koje, sigurna sam, možemo svakodnevno primjenjivati i činiti razliku. Izvor: category/efemerides/page/3/

11 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 11 Božić je i vrijeme kada se prisjećamo svih dragih ljudi od kojih smo udaljeni kilometrima ili više nisu među nama. Najljepše uspomene su one koje su stvorene za Božić i vrijeme došašća. One su stvorene u ljubavi i zajedništvu, pravim vrijednostima nas kao kršćana. Papa Franjo nam poručuje: Dopustimo da nas dodirne nježnost koja spašava. Približimo se Bogu koji nas privlači k sebi. Zaustavimo se kako bismo usmjerili svoj pogled na jaslice. Dan samoga Božića je dan koji trebamo provesti u slavljenju s obitelji... Materijalno bogatstvo poklona za Božić mogli bismo zamijeniti nečim vrjednijim, primjerice duhovnim bogatstvom. Lako je biti bogat u mjesecu prosincu, možemo li se potruditi da to bogatstvo potraje kroz cijelu godinu? Novinarka: učenica Nikolina Rupčić 4. b Izvor: Izvor:

12 S t r a n i c a 12 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O O S - a B o ž i ć d o l a z i... Božićna čarolija Napokon je pao snijeg bliži se Božić. Cijeli je grad već okićen raznim ukrasima i uređen u božićnom duhu. Vesela se dječica igraju u snijegu dok ih očevi promatraju uz kuhano vino i fritule. Majke u kuhinjama pripremaju božićne kolačiće koje će djeca kasnije ukrašavati. Kada dođe Badnjak, tata i ja odlazimo po božićno drvce koje ću kasnije uz bratovu pomoć ukrasiti. Nakon toga pomažemo u pripremi najfinijih božićnih kolača. Cijela kuća zamiriši na cimet i svi budu sretni. Navečer odlazim u krevet i jedva zaspim od uzbuđenja. Jutro je Božić je. Budim brata i s njim odlazim roditeljima čestitati Božić i naravno pogledati što nam je donio Djed Božićnjak. Veselo otrčim do božićnog drvca i otvorim poklon. Dok se veselim poklonu, brat mi pospanim glasom govori da mu ulijem mlijeko u šalicu i time narušava moju čaroliju otvaranja poklona. Ali kako da mu zamjerim? Božić je, čak se ni na njega ne mogu ljutiti. Poslije Svete mise i božićnog blagostanja, odlazimo baki na ručak koja nas veselo dočekuje na vratima. Ulazim unutra i ugledam predivan božićni ručak koji je baka za nas pripremila. Druženje uz obitelj i rodbinu najsretniji je trenutak dana. Svi smo zajedno i na okupu. Noć polako pada, mi se vraćamo kući i zaspimo uz božićne filmove. To je moja božićna čarolija a Vaša? Sretan Božić! Melani Senkić, 1. b Božićni san Jedne davne Badnje noći otišla sam na poćinak. Dugo mi je trebalo kako bih utonula u san jer sam uvijek bila uzbuđena prije Božića. Napokon sam usnula u dubok san. U palači sam koja je ukrašena lampicama, pahuljicama i svim drugim božićnim motivima. Krenula sam malo dalje i ušla u sobu obloženu ogledalima, a u sredini prostorije nalazila se jedna kutija. Prišla sam kutiji i uplašeno ju otvorila, a unutra sam zatekla prekrasne baletne papučice. Odmah sam ih izvadila iz kutije i primijetila da su mog broja. Obula sam ih i krenula se vrtjeti i skakati. Bilo sam u najljepšoj bajci. Ubrzo sam izula papučice kako bih dalje vidjela sve čari palače. Tako sam krenula dalje i u jednoj sobi zatekla jedan stol koji je bio pun božićnih kolača i raznovrsnih čokoladica. Kako samo obožavam čokoladice! Krenula sam ih jesti, a kolači su bili bolji nego bakini! Zasladila sam nepce i krenula dalje Došla sam do velike lijepe jelke koja nije bila okićena, ali je pored, u jednoj velikoj kutiji, bilo puno ukrasa. Odmah sam ih zgrabila i krenula ukrašavati tu veliku jelku. Ukrasila sam ju ljubičastim kuglicama. U cijeloj palači nije bilo nikoga. Tužno.. Uznemirila sam se i počela pribojavati. Baš kada me počela hvatati jeza, začula sam svoga psa kako laje. Otvorila sam oči i ugledala majku koja me budi. Majka je povikala: Hajde Lucija ustani, Božić je. Sišla sam u dnevni boravak. Ispod božićne jelke zatekla sam poklon. Bio je namijenjen meni. Otvorila sam ga i vidjela baletne papučice, iste one kao iz sna. Nasmijala sam se i čvrsto zagrlila majku i oca. Baš volim Božić Lucija Bertol, 1. b

13 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. Your lips I don't ever want to stop kissing them. Your eyes I don't ever want to stop looking into them. Your heart I don't ever want to stop being in it. Your smile I don't ever want it to fade away. You I don't ever want to stop being yours. S t r a n i c a 13 Laura Novotni, 2. a Moj je život božićna bajka Moj je život božićna bajka ja sam Djed Božićnjak. Ime mi je Nicolas, živim na Sjevernom polu sa ženom, radišnim patuljcima i poslušnim sobovima koji mogu letjeti. Posao Djeda Božićnjaka je jako težak, ali i ispunjavajući. Svako je dijete posebno, baš kao i svaki dar. Danas je i ostalo je još samo 2 dana do Božića. Sve je pripremljeno, naravno u božićnom duhu. Na kući se nalaze šarene, svjetleće lampice, patuljci su odjenuli svoje kostime, a Polom se širi miris čokoladnih keksa Sve je bilo savršeno baš kao u božićnoj bajcu. Sve dok se nije pojavio moj zao brat Grinch koji mrzi Božić i svake mi godine otežava posao.,,pozdrav, Grinch, zar si i opet došao uništiti Božić?,,Ne, došao sam da mi pomogneš vratiti božićni duh! Ne želim više biti mrzovoljan i sam, pogotovo ne na Božić!,,Grinchu, jako je teško vratiti božićni duh, no pokušat ću ako to želiš svim srcem? Naravno da želim!,,onda uredu, vidimo se sutra. Dijelit ćemo darove diljem svijeta! Grinch je otišao kući, a ja sam nastavio raditi svoj uobičajeni posao. Sutradan sam bio jako uzbuđen. Cijeli sam dan čekao Grincha, no on se nije pojavljivao. Bio sam tužan i povrijeđen. Sati su prolazili no on se nije pojavljivao, sve do posljednje minute kada sam već trebao krenuti saonicama.,,pozdrav Grinchu, jesi li spreman za pustolovinu života!?,,da, jedva čekam! sarkastično je odgovorio ne znajući da ću mu uspjeti vratiti božićni duh. Sjeo je u saonice i zajedno smo poletjeli u nebo. Grinchu je srce lupalo od uzbuđenja, a oči mu sjale zbog predivnih ukrasa i lampica. Raznježio se kada smo djeci ostavljali darove. Bio sam ponosan na njega, ali i na sebe. Na njegovom smrknutom licu bio je veliki osmjeh, a u srcu božićni duh. Uspio sam! A. D.

14 S t r a n i c a 14 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a Medeni kolačići Mjesec prosinac već je na pragu. Tmuran je i hladan dan, a ni ja se ne osjećam bolje. Jedva čekam ući u toplu sobu jer ni kaput više ne pomaže ugrijati me. Stomak se dugo žali što ga nisam nahranio, a i oči se već umorno sklapaju od napornoga dana. Evo me pred kućom, svjetlo s prozora polako mi budi raspoloženje. Otvorih vrata, uđoh u kuću i uzdahnem od sreće što sam napokon stigao. Što je to? zastao sam na sekundu. Slatki, topli miris širio se zrakom i u trenu me ugrije... ali ne tijelo, već oko srca. Približavam se kuhinji, miris je sve poznatiji, ali odakle ga znam? Zaboravih na umor i naporan dan, stomak je od sreće počeo vikati. Ušao sam u sobu. Mama i sestra leže na kauču i mirno spavaju, a na stoliću, sad već prepoznajem miris, medeni kolačići. Stojim, gledam ih, ugodno se osjećam. Sjećam se... nekada prije, tako je bilo kod moje bake... mirno, tiho, ugodno. Sreća mi okruži srce i natjera mi osmijeh na lice. Ugrijao sam šalicu mlijeka, baš kao da sam kod bake. Uzimam kolačić, umočim u mlijeko, stavljam ga u usta... Božić je?! Barem u mojim mislima. Zatvorio sam oči. Svega se sjećam! Sjedimo za stolom, obitelj na okupu, na stolu hrane u izobilju, a tu su i medeni kolačići. Puno je smijeha i sreće. Prelijep osjećaj. Evo i susjeda. I oni donose ugodu u dom. Oh, kako je lijepo! Uzimam drugi kolačić. Sada sjedim pred prozorom i gledam kako snijeg pada. Okolne kuće ukrašene su božićnim ukrasima. Pogled oduzima dah! Uživam u svakome trenutku prisjećanja koji mi donosi kolačić. Sretan sam i euforično uzimam i treći da mi misli ostanu na tom jedinstvenom mjestu. U- močih ga u mlijeko, dodir na nepce. Gdje sam sada? Led? Ljudi... puno ljudi? Klizaljke? A, da! Sjetio sam se. Još malo će i to... Jurim na klizaljkama s prijateljima, snijeg pada, svi su sretni. Oh... uzdahnuo sam. Kako je bilo lijepo. A gdje je sada sve to? Bake nema. A prijatelji? Nema ni njih. Boli. Zasuzile su mi oči. Da se barem mogu vratiti u tu čaroliju. Da barem mogu... Gledam majku i sestru kako spavaju. Osmijeh mi se vratio. Imam njih pomislih. Što mi više treba? Bilo je lijepo, kako nije. No, može li biti ljepše? kao da sam upitao kolačiće. Može. Hoće li boljeti još više ako i to sve prođe? Marin Topalov, 4. f Izvor:

15 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. Sjećanja S t r a n i c a 15 Vrijeme je Božića. Sjedim na krevetu i čitam. Mama ulazi u sobu i donosi mi medenjake. U obliku su zvjezdica, srca i božićnog drvca. Širi se miris cimeta. Knjiga mi više nije zanimljiva, ostavljam ju sa strane i uzimam kolačić. Zagrizem prvi zalogaj. Okus me vrati na Badnju večer u neko davno vrijeme U vrijeme kada sam bila bezbrižna šestogodišnjakinja kojoj je najveća briga bila koju će igračku dobiti pod borom. Odjednom mi je pred očima prabaka. Stajala sam pored nje na stolici da bih bila viša. Sjećam se njezinih mršavih i ispucanih ruku kako slažu kolačiće na pladnjeve. Baka i mama u kuhinji dovršavaju večeru, baka majci odaje tajne kako da joj riba ispadne što sočnija. Djed unosi drva, polako hoda do peći. Vatra pucketa i osvjetljava sobu najtoplijim svjetlom. Sjedne pored peći, a ja mu dotrčim i sjednem u krilo, počinje mi pričati priče iz svog djetinjstva, ja ga slušam pokušavajući zapamtiti što više. Tata i sestra ukrašavaju bor. Pažljivo mu dodaje šarene kuglice. Plave, crvene, zlatne... Djed je pomalo zadrijemao. Ostavljam ga i otrčim do tate i sestre. Vrijeme je za stavljanje božićne zvijezde na vrh bora. Tata me podiže, a ja dajem sve od sebe kako bi zvijezda stajala ravno. Spusti me dolje, a ja otrčim do sestre. Nas dvije sjednemo i gledamo kako tata završava s ukrašavanjem. Predivno je! Odjednom bakin glas dopre iz blagovaonice. Vrijeme je za večeru. Svi dolazimo za stol. Prije večere se molimo i zahvaljujemo Bogu za sve što nam je podario. Prabaka na tanjuriću donosi jabuke i med. Pripovijeda priču o starom običaju i tradiciji. Na stolu stoji božićno žito omotano trobojnicom, a pokraj žita stoje dvije upaljene bijele svijeće. Svi smo sretni i nasmijani. Vraćam se u stvarnost. Pojela sam kolačiće. Sjetim se prabake i kako je voljela medenjake. Nje više nema i znam da se ti sretni trenutci s njom više nikada neće ponoviti. Odlazim po još medenjaka. Možda se još jednom u mislima uspijem vratiti u to sretno i bezbrižno vrijeme. Ana Stanković, 4. f Izvor:

16 S t r a n i c a 16 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a Božić u mojoj obitelji Trenutno je vrijeme Božića. Vrijeme kada vlada ljubav, sreća i veselje. U mojoj obitelji, to je najljepše doba godine jer tada provodimo najviše vremena zajedno slaveći rođenje Isusa Krista. Obiteljski dom, na nagovor sestre i mene osobno, ukrasimo već krajem studenoga. Početkom prosinca svaki dan uzbuđeno otvaramo prozorčiće na kalendaru s čokoladicama. Zajedno, pjevajući božićne pjesme, pečemo i ukrašavamo kolače koje na božićno jutro nosimo kad bake, gdje svi zajedno u njima uživamo. Predzadnjom upaljenom svijećom na Adventskom vijencu, započinje velika uzbuđenost i iščekivanje Božića. Odlazimo u trgovinu u kojoj kupujemo darove osobama do kojih nam je stalo i koje želimo razveseliti. Na Badnjak ukrašavamo jelku i trudimo se da svake godine bude ljepša. Mama sprema večeru, a zatim odlazimo na polnoćku. Međusobno si čestitamo Božić i zaželimo najljepše želje. Na božićno jutro razmjenjujemo darove i s osmjehom na licu pokazujemo svojim bližnjima da su nas i ove godine uspjeli razveseliti. Na ručak odlazimo kod bake. Tada svi, za prekrasno dekoriranim stolom, slušamo djedove priče. Posebnu sreću, osmijeh na licu i toplinu oko srca osjećam kada sa sestrom i majkom odnesem dar susjedi, djevojčici koju njezina obitelj ne može usrećiti zbog neimaštine. Njihova sreća, osmijeh na licima i suze radosnice u očima najljepši su darovi svakog Božića. Božić je najljepše doba godine kada su ljudi puno sretniji i veseliji. Drago mi je kada sitnicama usrećimo nekoga i tada Božić učinimo posebnim blagdanom sebi i drugima oko nas. Mia Grgić, 1. b Izvor:

17 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 17 Probuđena sjećanja Čovjek je misaono biće s osjećajima. Svaka osoba stvara svoje uspomene, dobre ili loše, uvijek ih se rado prisjećamo kao jednog životnog razdoblja. Samo trebamo jedan mali poticaj da prizovemo stare događaje i sjećanja. Blagdansko vrijeme u ljudima uzburka osjećaje i uspomene. Dogodilo se to i meni. Miris suhog lišća i svježeg jutra ispranog kišom, hladnoća koja rumeni obraze i vrh nosa, najava su radosnog dijela godine kojeg uvijek s nestrpljenjem očekujem od kako znam za sebe. Prve ledene pahulje označavaju moje najsretnije dane iz djetinjstva. Bezbrižna igra i hvatanje mekih pahulja na temperaturi daleko ispod ništice, ledile su moje dječje ručice i meke obraze. Kada bi me majka pozvala u kuću da se ugrijem, preplavio bi me val topline, a slatki mirisi bakinog čaja i slatkih kolačića s limunovom koricom sve su me više mamili u udoban naslonjač. Osušila bih se i sjela pored tate i navalila na slatke kolačiće koji su bili neizostavni uz božićni film za cijelu obitelj. Kada bi ponestalo kolačića, uvijek bih trčala u kuhinju pomoći majici da ih ponovno napravi. Na Badnju večer uvijek su se nalazili uz zelenu jelku ukrašenu šarenim lampicama i zlatno-crvenim kuglicama. Majka bi priredila bakin čaj pun voćnih okusa i bogat mirisom cimeta da se okrijepim prije polnoćke, one dječje, naravno. Vraćala sam se kući umorna i s velikim iščekivanjem otišla u krevet kako bih se na božićno jutro probudila što ranije i što prije otvorila poklone. Uskoro se cijela obitelj okupila da zajedno proslavimo blagdan radosti i veselja. Miris jelke je najizraženiji na božićno jutro kada cijelu obitelj preplave osjećaji radosti i blagostanja. Prije božićnog ručka, posjetili bismo baku i djeda, a iza sebe ostavljali slatke kolačiće s limunovom koricom i bakin čaj da me dočekaju kada se vratim. Danas sjedim kod kuće uz najdražu knjigu i pijem čaj, dok se kućom šire mirisi slatkih kolačića koje je majka pripremila prvi put nakon godinu dana. Preplavljuju me sjećanja, ali i strah od budućeg života i svega što će se dogoditi u sljedećih godinu dana. No jedno je sigurno: kolačići i čaj u- vijek će me grijati oko srca i vraćati u sretno i bezbrižno djetinjstvo. Ivona Martinčević, 4. f Izvor:

18 S t r a n i c a 18 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O O S - a Š k o l s k i c h i c k l i t... Dama i stranac Sunce je zalazilo jedne jesenske noći. Hladan vjetar harao je ulicama starog Londona. Lišće i grančice pucale su pod vitkom damom koja je neprimjetno prolazila pored uzbuđenih građana Londona koji su slavili krunidbu mlade kraljevne Viktorije. Dama se iskrala iz svojih aristokratskih odaja, pobjegavši od braka s osobom koju ne poznaje. Dama je hodala beživotno, zamišljeno i sjela na klupu u park. Lišće je šuštalo i slabašno se držalo sa svoje grane dok je studeni vjetar mrsio dami svilenu bijelu kosu. Sjedila je na klupi zamišljeno i promrzlo promatrala svojim plavo-ljubičastim očima nasmijana lica prolaznika. Nije primijetila kako je visoki preplanuo muškarac plavih očiju i kosom boje najcrnjeg ugljena sjeo pokraj nje i pažljivo ju je promatrao dok je skidao otpalo lišće s njezine valovite kose. Dama se zamrznula, preplašeno je gledala tog stranca koju ju je ogrnuo svojim toplim sivim kaputom s velikom pažnjom kao da je od stakla. Dugo su sjedili zajedno u tišini i gledali kako se mjesec diže nad crnim nebom među sve te zvijezde, a ljudi se razilaze u istoj buci kao što su i došli. Dama je bila opčinjena zvijezdama zbog njihove slobode koju ona nije imala. Strančev tihi promukli glas razbio je jezovitu tišinu u parku: Tražio sam Vas cijeli svoj život. Molim Vas da pobjegnete sa mnom. Znam da se ne poznajemo i da je ovo prvi put kako me vidite, ali ja sam siguran da ćemo se upoznati bolje kao ljudi, prijatelji i ljubavnici." Rekao je šaptom i bez daha ne odvajajući pogled s njezinog preplašenog lica punog pitanja i nastavio: Upoznat sam s Vašom situacijom, znam tko ste i to mi nije važno, ako se u bilo kojem trenutku predomislite, možete se vratiti. Dopustite da Vas odvedem. Možete me poslati u najtamniju tamnicu, a Vaša čast neće biti okaljana zbog bijega tj. otmice." Uhvatio je damu za njezine promrzle ruke i poljubio svaki njezin vitki prstić, pogledao ju u oči zadnji puta noćas i rekao: Ne morate prihvatiti moju zamolbu, ali ako želite biti sretni do kraja života, dođite sutra kada Big Ben otkuca ponoć, u luku na brod Sultana i odvest ću Vas daleko u svoju domovinu." Bez riječi dama je kimnula glavom, dok je stranac ustao, naklonio se i pošao u suprotnom smjeru. Sluge i njezina straža našli su je i odnijeli u topao dom gdje su je dočekali bijesni roditelji i zaključali u odaje. Samo da su znali kako je ovo posljednji put da će ju vidjeti Nastavlja se Lana Zubak, 2. a Izvor:

19 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 19 Sudbina? Rujansko jutro. Dok sam pokušavala svoju, jednostavno neukrotivu, dugu smeđu kosu povezati u jednostavan rep da bude nekako prikladan, stresirala sam se oko nadolazećeg razgovora za posao. Posao je u velikoj tvrtki magazina Guess!. Usprkos svim stereotipima, tvrtka je vođena od strane muškarca. Ah, Jason Longwhite. Visok, širokih ramena, plave kose i zaraznog osmijeha. San mi je, ako dobijem posao, upoznati ga. Makar ga vidjeti na sekundicu. Izlazim u svom sretnom kaputu (jako praznovjerno znam) i krećem prema tramvajskoj stanici. Zvoni mi telefon. Lorena je. Anamarija, hej! Ideš na onaj razgovor? upita. Da, poželi mi sreću. Trebat će mi. odgovaram. Hej, budi optimistična. Možda i vidiš Jasona Longwhitea. Možda Čuj, moram ići. Nazvat ću te kad završim. Ok., ćao, pusa! Poklopim i vidim da imam vremena prije razgovora. Prolazim kraj omiljene trgovine i zastanem se pogledati u izlog. Klišej, zar ne? Ajme, imaju 70% sniženje na sve! Moram vidjeti čega ima. Ulazim i zamalo se zabijem u naočitog plavokosog muškarca. Tiho promrmljam ispriku, iako se ne okreće. U sekundi ugledam prelijepi crveni šal koji bi tako savršeno išao uz moj bež kaput. I od kašmira je! Ali preskup Uzevši u obzir da sam trenutno nezaposlena, itekako je preskup. Upitam prodavačicu hoće li još biti u prodaji za nekoliko tjedana, na što ona odgovara da neće. Mogla bih zaplakati. Tužno odlazim iz trgovine i ponovno se upućujem prema stanici. Trgnem se kad mi čvrsta ruka hvata nadlakticu. Okrenem se da bih ugledala par blistavih plavih očiju ispod bujnih obrva. Nešto mi priča, ali ja ne čujem, izgubljena sam u tim očima. Kvragu, moram se trgnuti! Nešto mi priča! Čujete li me? Jeste li dobro? Protresem glavom i upitam što me treba. Zaboravili ste ovo. Kaže i namigne mi pružajući vrećicu. Unutra je onaj prelijepi crveni šal od kašmira. Razrogačila sam oči i vratila pogled na njega. Krenem govoriti no on me zaustavlja: U redu je. Prihvatite. Moj dar Vama. Ne znam što da kažem. Ne mogu ovo prihvatiti. Ni ne znam ga. Sekundu kasnije, nakon što se trgnem iz svojih misli, uviđam da je otišao i da držim vrećicu u ruci. Poželim još stajati i razmišljati o tomu no nemam vremena. Putem do stanice razmišljam o njemu. Nekako mi je poznat oh, ne! Tramvaj je stigao! Odlučim potrčati i na kraju stignem. Nalazim se pred zgradom magazina Guess!. Polako ulazim dok mi srce ubrzano tuče. Nakon kratkog objašnjena na recepciji upućena sam na 7. kat prema šefu. U liftu shvaćam što to znači: Jason Longwhite! Upoznat ću ga. Stižem i krećem prema njegovom uredu. Okrenut je leđima. Nakašljem se i čim se okrene uzdišem. Toj je on! Čovjek iz trgovine! Mislim da sam više šokirana činjenicom da mi je kupio skupocjeni šal nego što stoji preda mnom. Upoznamo se i on samo kaže: Primljeni ste. Nije me ni intervjuirao. Ne želim propitkivati njegovu odluku (jer ipak, treba mi ovaj posao) i samo se čudno nasmiješim, zahvalim i krenem izlaziti na što me on zaustavi i pozove na kavu. Prihvaćam i krenemo zajedno van. Svi su šokirani kad nas vide zajedno pogotovo kada on položi svoju ruku oko mog struka. Znala sam da je jako opasna igra što sam mu dopustila to, ali iz nekog razloga nisam ga zaustavila. Nisam mogla ni znati u što se upuštam Kraj 1. dijela Laura Novotni, 2. a Izvor:

20 S t r a n i c a 20 D j e t i n j s t v o... B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a Ljetu je došao kraj. Sunčane dane zamijenila je magla i zaigrana kiša. Parkovima putuje miris opalog lišća i jesenskih plodova. Dok Majka Priroda boji nebo i stabla, čuju se vrisci vesele djece kako trčkaraju po šumskim puteljcima. Gledajući njih, zastala sam putem, sjela na klupicu te počela razmišljati: Pogledaj tu dječicu. - pomislila sam. Vidjevši njih, sjetila sam se svog djetinjstva; bez briga, obveza, problema Jedino za što su zainteresirani je igra i zabava. Ponekad mi nedostaju ti dani, dani kada sam bila dijete. Otkako sam počela odrastati, shvatila sam da su djeca iskrena i neiskvarena bića koja pokazuju ljubav te brzo opraštaju. Tijekom odrastanja ljudi počinju biti sebični, nezahvalni, ne vesele sitnicama i ne znaju cijeniti ono što imaju. Djeca krase ovaj svijet. Unose pozitivu i sreću u život. Svojim osmjesima šire ljubav, a sprječavaju mržnju. U ove oblačne i hladne dane drago mi je što se mogu prisjećati trenutaka u kojima mi je prijateljstvo bilo najvažnije. Uvijek bih se nasmijala kada bi odrasli rekli da je najljepše biti dijete. Sada se slažem s njima. Djeci nije bitno je li proljeće ili jesen, ljeto ili zima. Ona su uvijek sretna, vesela i poletna. Noseći sliku vesele djece u glavi, nastavila sam šetati po šarolikim šumskim puteljcima. Vanja Đukić 2. h Život voli i treba borce. B o r b a s v j e t r e n j a č a m a " - d i o s v a k o d n e v i c e Kažu da je borba s vjetrenjačama uzaludna borba s nečime. No, je li uistinu tako? Je li život zaista nemilosrdan? Vjerujem da nema čovjeka na ovom svijetu koji si barem jednom u životu nije postavio to pitanje. Nijedna borba u životu nije uzaludna, ali također smatram da se ponekad trebamo zaustaviti ako vidimo da nije vrijedna toga. Svaka borba je iscrpljujuća, pogotovo ako je uzaludna. Ljudi će nas uvijek pokušati obeshrabriti na našim putovanjima kroz život, ali bit će i onih koji će nas hvaliti za svaki ostvareni cilj. Rijetki su, ali postoje. Ima dana kada se, ja, kao tinejdžerica zapitam: Radim li sve ispravno? Zašto mi nikada ništa ne polazi za rukom, počevši od lažnih prijateljstava do nesretnih ljubavi?" Razmišljajući o tomu u osami svoje sobe, shvatila sam da trebam prestati razmišljati o ljudima koji me se uopće ni ne sjete. Sve je to jedna velika uzaludna borba. Na život trebamo gledati optimistično i cijeniti sebe jer ako ne stavimo sebe i svoje potrebe na prvo mjesto, neće ni drugi. Još sam mlada i moje borbe s vjetrenjačama" su svakodnevne male stvari s kojima se nosim. Ako se sada uspijem oduprijeti malim borbama, kasnije ću savladati i one velike. Svrha je života nikada ne odustati. Past ćemo još milijun puta i nakon pada ne treba ostati na podu nego ustati i još hrabrije krenuti dalje. Život voli i treba borce. Valentina Adrić, 2. h

21 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 21 O s v r t : B e c k e t t i / i l i I o n e s c o U djelima Stolice i U očekivanju Godota, susrećemo različite likove. U Stolicama stari bračni par Starog i Staru, a u U očekivanju Godota dva dugogodišnja prijatelja Estragona i Vladimira te vladara i slugu (roba) Pozzoa i Luckyja. U djelu Stolice Stari i Stara nisu više mogli čekati Govornika da započne govor koji je trebao promijeniti svijet te oni počine samoubojstvo, dok U očekivanju Godota Estragon i Vladimir lako prelaze preko nedolaska Godota te ga nastavljaju čekati. Mjesta radnje međusobno su slična. U oba djela mjesto radnje je u mjestima do kojih je teže doći, gdje nema ljudi. Razočaranje i humor prevladavaju u oba djela. Djelo U očekivanju Godota potiče čitateljevu znatiželju kako bi dalje nastavio čitati, dok Stolice nemaju tu dozu znatiželje. Djela završavaju neočekivano, što sami možete saznati pročitavši djela. Pronaći ćete puno životnih pouka. Preporučujem! Ivona Štimac, 4. g Sve je češći problem kod maloljetnika konzumiranje alkohola. Alkohol šteti ljudskom organizmu te nije nimalo zdrav. Mladi sve češće počinju izlaziti u noćne klubove te novac troše na alkoholna pića i razne opijate. Alkohol ne uzrokuje štetu samo organizmu, već i obiteljima koje mogu na taj P e d a g o š k i k u t a k n a š i h u č e n i k a Osobe koje piju alkohol i puše postaju OVISNICI. način ostati bez svojih najbližih. Kada smo pod utjecajem alkohola, ponekad nismo svjesni stvari koje činimo te često naši postupci nisu poželjni i mogu naštetiti drugim osobama. Kao i alkohol, česta pojava kod djece je i pušenje, koje jako šteti organizmu i stvara ovisnost već u mladosti. Osobe koje piju alkohol i puše postaju OVI- SNICI. Smatram da ljudi ne bi trebali tražiti sreću u duhanskim i alkoholnim proizvodima već u drugim bitnijim i ljepšim stvarima jer su obitelj i prijatelji najbitnije stvari u životu. Novinar: učenik Marin Zovko, 1. b

22 S t r a n i c a 22 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a N o e l S t r e a t f e i l d, B a l e t n e p a p u č i c e P r e p o r u k a z a č i t a n j e z a v r i j e m e p r a z n i k a Baletne papučice djelo je autorice Noel Streatfeild. Predstavljeno je kao prva dječja knjiga koju je autorica napisala iz ljubavi i strasti prema baletu i plesu. Djelo počinje upoznavanjem Guma, naizgled čudnog i ekscentričnog pustolova i sakupljača fosila. Budući da je bio veliki i strastveni sakupljač i posjedovao neke od najatraktivnijih fosila, kupio je veliku kuću s mnogo soba o kojoj su se brinule Nana i nećakinja Sylvija. Gum je tijekom deset godina putovanja pronašao i usvojio tri djevojčice: Pauline, Petrovu i Posy, dok su još bile novorođenčad. Prvo se pojavila Pauline, zatim nakon godinu dana Petrova, a nekoliko godina i Posy. Nakon što je Gum otišao na svoje posljednje i duže vremensko putovanje, za djevojčice su se brinule Nana i Sylvija. Kako su djevojčice odrastale, tako su gradile svoju osobnost prema kojoj su se razlikovale, ali ipak je njihov odnos bio jedinstven. Pauline je bila ozbiljnija i zanimale su ju gluma i književnost, Petrova je bilo impresionirana automobilima i avionima, dok je tvrdoglavoj Posy u krvi bio ples, i to balet. Kako su godine prolazile, bilo je sve manje novčanih sredstava, koje je Gum osigurao za život djevojčica dok je odsutan. Djevojčice su morale prekinuti školovanje, a sobe u kojima su bili fosili, preuređene su u sobe za buduće podstanare. Zahvaljujući doktoricama koje su se uselile, djevojčice su imale priliku školovati se kod kuće i sve tri pohađati akademiju plesa. Pauline je oduševljavala redatelje svojim nastupima u predstavama, a kasnije je dobila ulogu u filmu. Petrova nije voljela ples koji je morala pohađati, ali ipak je utjehu nalazila u proučavanju aviona i automobila zajedno s gospodinom Simpsonom s kojim se sprijateljila. Posy je pohađala privatne satove ruske primabalerine, Madame Fidolie, i njezina ju je upornost dovela do učenja plesa kod najpoznatijeg mentora u Europi. Ovu zanimljivu knjigu pročitala sam u času i preporučila bih ju za čitanje. Sofija Andrašev, 4. f Izvor:

23 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 23 Sitnice koje nam često zasmetaju U životu često nailazimo na stvari koje nam smetaju ili nas ljute. Ovim člankom provest ću vas kroz stvari koje meni često zasmetaju, a vjerojatno i vama. Jedna od tih stvari je internet. Katkad se uspori do te mjere da ometa svakodnevni rad na računalu. To je uvijek popraćeno vikom na internetski adapter (zvuči glupo, znam) i nema nikakve koristi, osim toga da stvaram nepotrebnu buku. Gužva u autobusu, tramvaju i sl. još je nešto što nam često smeta, pogotovo kada nam nije baš neki dan. Koliko puta sam htio izaći na stanici, ali da bih to napravio, moram biti ninja koji se penje po stropu da bi dostigao svoj cilj. Čujete li često: Kad sam ja bio tvojih godina..., jednostavno bih poklopio na tu već ispraznu frazu. Znam i ja ću to vjerojatno govoriti svojima. Žele nam dati uvid u svoj nekadašnji život, je li bio teži, lakši ili bolji. Može se reći da nas žele podučiti nečemu, npr. kada mi djed priča o svojim kulinarskim avanturama ili tata o tomu kako je on, kad je bio mojih godina (naravno), radio nešto sasvim drugačije nego ja sada. Nekada zna biti poučno i smiješno... Zanimljivo je da smo i mi sami nekada u stanju raditi stvari koje nam smetaju. Na primjer moje, ponekada neprestano, brbljanje na neku temu. S tim su upoznati svi iz mog razreda, ali jednostavno si nekada ne mogu pomoći. Naravno, svi nekada brbljamo, ali ironija je u tome da mi to smeta, a i sam to činim. Šopingiranje je još jedna stvari koja mi smeta (kao i većini muškaraca), pogotovo ako želim nešto kupiti, a te stvari nema. U mom slučaju na primjer, žice za gitaru. Kad sve zbrojimo, zapravo je puno tih svakodnevnih sitnica koje nam smetaju. No one su jedan od glavnih aspekata naših života. Mislim da bi život bez njih bio dosadan. Vi? Stoga, ako vam nešto zasmeta, nemojte odmah biti ljuti, razmislite ima li kakvo rješenje za to i probajte ostati kul. Shvatit ćete da ima puno gorih stvari koje jedva čekaju da vas počnu živcirati. Zero

24 S t r a n i c a 24 Hamlet W. Shakespeare osvrt na djelo B o ž i ć n o i z d a n j e E K O O S - a Izvor: Hamlet je dramski tekst koji je napisao William Shakespeare, engleski pisac iz 16. stoljeća. To je tragedija nastala u renesansi i jedno je od njegovih najpoznatijih i najboljih djela ikad napisanih, u kojemu dolazi do izražaja Shakespeareova genijalnost. Sama tema Hamleta vezana je uz osveta zbog smrti njegova oca, ali i prikaz čovjeka koji radi svoje želje za osvetom polako gubi razum i uništava svoj život i živote drugih. U djelu na Hamleta utječu likovi poput kralja Klaudija, njegova strica, njegove majke, kraljice Gertrude i njegovih prijatelja, a najviše od njih Horacija koji pokušava prekinuti njegovo ludilo kako ne bi naudio sebi, svojima ili kraljevini. Hamleta duboko opisuje njegova psiha koja čitatelju daje uvid u njegovo biće, prikazavši ga poludjelim čovjekom, ali i jedinim normalnim i moralnim likom u djelu. Sam lik Hamleta, danskog princa, zanimljiv je. On je lukav, mudar, odan, drži do moralnih načela i svojih uvjerenja. Njegov odnos prema obitelji s druge je pak strane loš. Svoju majku krivi za brzu preudaju, ali se u isto vrijeme brine za nju i voli ju. Svog strica mrzi i sumnja da je on kriv za očevu smrt: O, zločin moj je gnusan, smrdi do neba; Na sebi nosi prvu, najstariju kletvu, umorstvo brata! (Klaudijevo razmišljanje o zločinu koji je počinio). Prema Ofeliji ima odnos koji se može protumačiti kao ljubav, ali ujedno pokazuje i ravnodušnost tako što ju često vrijeđa i kori. Ipak je i dalje posjećuje dok god se ne osjeti izdanim: Mislim, ako ste kreposni i lijepi, da vaša krepost ne bi smjela dopustiti općenje sa vašom ljepotom. Njegov je pogled na svijet realističan, vidi sve njegove dobre i loše strane, vidi ga u njegovom pravom svjetlu što izriče u legendarnoj rečenici: Nešto je trulo u kraljevini Danskoj. Smatra da je čovjek poslan na ovaj svijet s određenim ciljem, da je njegov život prazan dok si ne postavi cilj i ne dostigne ga te ostvari što želi. Njegova je želja za osvetom razumljiva, ali je ujedno i njegova kazna, njegova propast koja samo čeka da ga povuče u tamu. Ona je sud koji mu kroji sudbinu do trenutka kada ubije svog strica i nakon toga i sam umire. Monolog: Biti ili ne biti to je pitanje: Da li je ljudskog duha dostojnije trpjeti praćke i strijele sudbine nasilne ili oružje dići na more muka i otporom ih sve zauvijek okončati? Umrijet, usnut - ništa više., može se interpretirati kao monolog koji svaki čovjek ima kada ne zna donosi li pravu odluku. On zadire u bit naših želja, težnje našeg srca da ostvari sve što poželi, da bude mirno i zadovoljno. Ujedno je to i pitanje: Radimo li stvari pogrešno, jesmo li spremni riskirati, poduzeti sve da bismo ostvarili neku želju? Ako nismo uspjeli ostvariti naše želje, padamo u tugu, ali opet se vraćamo u normalu i fokusiramo se na neku drugu želju te ju pokušavamo ostvariti. No, ne i u Hamletu. Njegovi ideali nisu u skladu s renesansnim čovjekom. On je u neku ruku čista suprotnost. Nije optimističan, pomalo je depresivan. Njegov način razmišljanja ne slaže se s idejom renesansnog čovjeka. Njegovi naumi pokazuju koliko je daleko spreman ići osvetiti oca, po cijenu svog života i života svoje obitelji i prijatelja. Njegov je cilj sebičan, ne mari hoće li njegovim provođenjem biti žrtava, ne brine se ni najmanje tko će biti žrtva njegove ludosti, ne vidjevši dalje od svog očaja. Hamlet je djelo u kojem se vidi borba dobra i zla, istine i laži, slabosti čovjeka koji je spreman poduzeti sve da ostvari svoj naum, ma koliko on bio pogrešan. Zbog toga je ovo djelo još i danas vrlo aktualno. Hamlet je pojedinac koji biva izmučen svojim težnjama, svojim željama, dopustivši da ga vode kroz život. On je čovjek koji je spreman učiniti sve što je u njegovoj moći da ostvari cilj, što se i danas može vidjeti u svijetu. Hamlet je uzeo pravdu u svoje ruke kako bi ona bila zadovoljena. Ali što je pravda? Ona zapravo nema pravu definiciju, ona je ono što nas vodi prema zamišljenoj ravnoteži, a i sam je Hamlet bio spreman poduzeti sve da tu ravnotežu i ostvari. Zero

25 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. Putopis Chicago S t r a n i c a 25 Osvojila sam nagradno putovanje za dvije osobe. S obzirom da nemam frajera, idemo prijateljica i ja... Put nam je započeo vrlo zabavno. U avionu smo se zabavljale. Kada se bližilo naše odredište, aerodrom O' Hare International Airport u Chicagu, postajale smo sve uzbuđenije. Kada smo stigle na aerodrom, uputile smo se prema hotelu Loews Chicago kako bismo ostavile stvari, malo se odmorile te krenule u obližnje obilaske znamenitosti. Kada smo se odmorile krenule smo prema najvišem neboderu u SAD-u, Sears Toweru. Taksijem smo došle do njega. Krenule smo se penjati prema vrhu nebodera. Kada smo prešle svih 110 katova, ugledale smo predivan pogled na cijeli grad i jezero Michigan. To je jezero koje stanovnicima služi kao plaža za vrijeme vrućih ljetnih dana. S nebodera smo se odlučile spustiti dizalom. Kada smo se vratile u hotel bilo je vrijeme večere. Poslije večere otišle smo u sobu i bacile se na krevet jer smo bile preumorne za bilo što drugo. Ujutro smo se dogovorile da ćemo otići do muzeja jer će nam ondje ispričati nešto o povijesti grada. Chicago nije oduvijek ovako veliki grad. Nastao je kao malo naselje od par stotina stanovnika. Poslije se razvijao u prometu pa tako se i broj stanovnika povećavao. Već sam spomenula jezero Michigan, od njega znaju nastati jaki navali vjetra te se danas u suvremeno doba Chicago još naziva i Windy City. Chicago je iza New Yorka i Las Angelesa treći najveći grad u SAD-u. Poznat je još od 20. stoljeća po arhitekturi njegovih zgrada. U muzeju smo bile oko sat vremena. Morale smo se vratiti u hotel na ručak jer smo od toliko povijesti ogladnjele. Poslije smo iskoristile priliku otići do jezera i okupati se, a i vrijeme nas je poslužilo. Na jezeru smo ostale sve dok se nismo morale vratiti u hotel. Ujutro smo se ranije ustale i doručkovale te odmah krenule u grad da možemo sve stići razgledati. Uputile smo se do sportske dvorane United Centar, ondje igraju poznate košarkaške momčadi, poput Chicago Bulls-a. Baš su u tom trenutku počeli s igrom. Odlučile smo pogledati utakmicu i fotografirati se s igračima. Bilo je predivno! Poslije utakmice otišle smo do Cloud Gate-a, poznatije kao The Bean. To je kugla koja izgleda poput zabavnog ogledala dok stojiš pored njega. Načinjena je od nehrđajućega čelika. Umjetnik koji ga je napravio bio je inspiriran tekućom živom. Pored njega smo se fotografirale. To je bio naš posljednji dan razgledavanja Chicaga. Ostalo nam je još tri dana do polaska kući. Možda smo natrpale aktivnostima razgledavanja prva tri dana, ali to je samo zato da nam preostali dani posluže za uživanje i zabavu. Chicago je predivan grad i svakomu bih preporučila posjet! Rebeka Ivanković, 1. b Izvor:

26 S t r a n i c a 26 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a 2 1. S m o t r a S v e u č i l i š t a J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a u O s i j e k u Ovogodišnja Smotra Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, održana je 8. i 9. prosinca u prostorijama Poljoprivrednog fakulteta u sveučilišnom Kampusu. Svoje djelovanje izložile su sve sastavnice osječkog Sveučilišta, a to su svi fakulteti, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Studenski zbor, Studenske udruge i drugi. Svaki izlagač imao je na raspolaganju informativne materijale koji su bili korisni svakome tko bi se našao u nedoumici. Maturanti su mogli upoznati studijske programe koji će se provoditi sljedeće akademske godine i tako olakšati odluku o odabiru željenog fakulteta nakon srednjoškolskog obrazovanja. Upoznali smo se s dva izlagača: Ekonomskim fakultetu u Osijeku i Studenskim zborom. Na štandu EFOS-a studenti završne godine diplomskog studija predstavili su rad Fakulteta. Svojim iskustvom ohrabrili su nas i potaknuli na razmišljanje o budućnosti i potvrdili činjenicu da znanjem i kontinuiranim radom svatko može postići odlične rezultate u karijeri. Studenski zbor je za maturante često nepoznat pojam studenskog života. Predstavlja Vijeće studenata koji u suradnji s Upravom Sveučilišta ostvaruju zajedničku suradnju kojom rješavaju različite studenske probleme i potiču unaprjeđenje studenskih programa. Kao učenici srednje škole, Studenski zbor usporedili smo s Vijećem učenika u srednjim školama. Izlagači su nas upoznali i s mogućnošću učlanjenja u različite studenske udruge koje, okupljanjem studenata, podižu studenski standard na višu razinu. Maturanti su se zaista mogli upoznati s lepezom studenskih programa. Nadam se da ćemo ove školske godine postići odlične rezultate i da ćemo sljedeću akademsku godinu započeti motivirani za napredovanje u karijeri. Novinar: učenik Gabrijel Knežević, 4. f

27 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 27 Glazbena preporuka by Gabrijela Božićni album Svima nam je poznata ona uzrečica kako glazba liječi sve rane, a ja za vas imam odličan album koji svakako morate poslušati u ove božićne dane. Album E- veryday Is Christmas napisala je poznata pjevačica Sia. Izdan je i sastoji se od 10 pjesama: Santa's Coming for Us, Candy Cane Lane, Snowman, Snowflake, Ho Ho Ho, Puppies Are Forever, Sunshine, Underneath the Mistletoe, Everyday Is Christmas i Underneath the Christmas Lights. Pjevačica je u ovom albumu govorila isključivo o Božiću, njegovom ugođaju i radostima, no uključila je i osobne osjećaje. Album se također temelji na ljubavi i na neki način govori kako je potrebno širiti ljubav ne samo za vrijeme Božića nego svaki dan. Album je zato nazvan Svaki dan je Božić. Izvor: Everyday_Is_Christmas_(album) Preporučujem svima ovaj album zato što nam svima dobro dođe malo ljubavi i topline u ove hladne i božićne dane. Novinarka: učenica Gabrijela Uzelac, 1.c

28 S t r a n i c a 28 B o ž i ć n o i z d a n j e E K O O S - a E K O N O M S K E V I J E S T I POSJET VISO- KOG UČILIŠTA ALGEBRA U četvrtak godine našu su školu posjetili predstavnici Algebre. Visoko učilište Algebra dio je najveće privatne obrazovne organizacije u Republici Hrvatskoj. Studenti stječu znanja za rastuće industrije usmjerene prema digitalnim tehnologijama. Potencijalni studenti odabiru smjer svog kretanja prema digitalnoj eri, a takav način dugoročno osigurava sigurnu platformu za osobni razvoj i visoku razinu zapošljavanja. Predavanje je bilo namijenjeno učenicima završnih razreda koji su vrlo zainteresirano slušali tijek predavanja te sudjelovali u edukativnim igrama prezentatorice. Bravo ranti! matu- SAT KODIRA- NJA I u našoj školi održali smo sat kodiranja pod nastavom informatike. Nastavnice N. Stjepanek i S. Maričić, u suradnji s predstavnikom tvrtke Mono, provele su sat kodiranja s 3. a i 3. b razrednim odjelom. Programiranje ili kodiranje mnogi danas smatraju jednako važnom vještinom kao i vještinu čitanja i pisanja. Bez obzira što će- te biti po zanimanju, učenje kodiranja/ programiranja pomaže učenicima u razvijanju vještine rješavanja problema, logike i kreativnosti. Učenici dobivaju priliku vidjeti kako je računalna znanost zabavna i kreativna, te da je dostupna svima, bez obzira na dob ili porijeklo. Tko zavoli programiranje, odlučit će se učiti i usavršavati i nadalje! Veliki se broj učenika nakon jednog sata kodiranja odluči upisati zahtjevnije računalne obrazovne programe. Izvor:

29 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 29 prosinac R a s p o r e d d o g a đ a n j a pon. uto. sri. čet. pet. sub. ned. 2. prosinca DAN GRA- DA OSIJEKA prosinca Božićni domjenak za nastavnike i djelatnike Škole prosinca Kraj 1. polugodišta prosinca početak ZIMSKIH PRAZNIKA POSJET PEDIJAT- RIJI Učenici Ekonomske i u- pravne škole Osijek pod vodstvom su nastavnika Hrvoja Biuklića na blagdan Sv. Nikole bili u posjeti KBC Osijek, djeci na odjelu pedijatrije. Učenici su donijeli veliku košaru s paketićima čokolade i mandarina. Svako je dijete dobilo poklončić te pjesmicu za Sv. Nikolu. Taj mali znak pažnje izmamio je osmijeh djeci i nama! Novinarka: učenica Matea Drageljević, 3. a

30 S t r a n i c a 30 POSJET DJEČJEM KAZALIŠTU U utorak 5. prosinca godine posjetili smo Dječje kazalište Branka Mihaljevića u kojem smo gledali predstavu Zašuti. U predstavi smo mogli vidjeti troje mladih ljudi s poteškoćama, koji nam iznose svoje probleme i stavove. Upoznali smo se s problemima s kojima se i mi kao učenici svakodnevno susrećemo, no ne znamo kako se ponašati prema osobama s posebnim potrebama. Iz predstave smo mogli naučiti kako te osobe žive u svom neshvaćenom svijetu koji drugi ne razumiju. Ova predstava trebala bi nam pokazati i naučiti nas kako se trebamo suočiti s našom svakodnevicom i potaknuti nas na razmišljanje o toleranciji, razumijevanju i pružanju ljubavi mladima koji su zbog određenih poteškoća zapravo odbačeni iz društva. Iako ponekada odlutaju u svoj svijet mašte, trebamo im pomoći da se uklope i u ovaj naš svijet. B o ž i ć n o i z d a n j e E K O OS- a Novinarke: učenice Ines Salkanović i Sanja Borjan 3. a, Anita Mesinger, 3. b ŠKOLA MIRA Učenici Ana Mahmutović i Boris Stambolija, zajedno s nastavnikom Hrvojem Biuklićem, sudjelovali su na Dijaloškom forumu Ljudi grade mir/nemir. Forum se održao u organizaciji Centra za mir Osijek, u srijedu 6. prosinca na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu u Osijeku. Svrha foruma bila je istaknuti važnost dijaloga u izgradnji i održavanju mira.

31 S v e z a k 1., I z d a n j e 3. S t r a n i c a 31 NAJTAJNICA HR- VATSKE Najtajnica Hrvatske, bivša učenica Ekonomske i u- pravne škole Osijek Andrijana Adžić, održala je predavanje poslovnim tajnicima 14. prosinca godine u našoj Školi. Učenici 1. c, 2. c i 3. c razrednog odjela prisustvovali su zanimljivom predavanju naše gošće. Kroz učenička pitanja, Andrijana je govorila o komunikaciji sa strankama, poslovnom o- dijevanju i komunikaciji općenito te znanjima i vještinama koje su joj neophodne u svakodnevnom radu. [ZIMSKA KREATIVNA ŠKOLA] Pridružite se odličnim radionicama! Graditelji novih graditelja tema je ovogodišnje Zimske kreativne škole Graditelji. U tri dana, od 8. do 10. siječnja 2018., polaznici će moći izabrati jednu od 13 graditeljskih, arhitektonskih, dizajnerskih, oblikovnih, sportsko-plesnih, slikarskih radionica i radionica 3D modeliranja, kreativne matematike i fizike. Radionice će trajati od 10:00 do 15:00 sati. Gradski prijevoz i topli obrok također će biti osiguran (besplatan). Cijena sudjelovanja iznosi 50 kuna. Zainteresirani se mogu prijaviti online prijavom od 1. do 20. prosinca Popis polaznika po radionicama bit će objavljen 23. prosinca Za dodatne informacije dostupni smo vam na adresi: zksgraditelji@gmail.co m