SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ODJEL ZA BIOLOGIJU Diplomski nastavnički studij biologije i kemije. Ilona Tot

Transcription

1 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ODJEL ZA BIOLOGIJU Diplomski nastavnički studij biologije i kemije Ilona Tot GNIJEŽĐENJE I DINAMIKA POPULACIJE SIVE ČAPLJE (Ardea cinerea LINNAEUS, 1758) U KOLONIJI JASTREBARSKO OD DO GODINE Diplomski rad Osijek, 2013.

2 TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Odjel za biologiju Diplomski nastavnički studij biologije i kemije Znanstveno područje: Prirodne znanosti Znanstveno polje: Biologija Diplomski rad Gniježđenje i dinamika populacije sive čaplje (Ardea cinerea LINNAEUS, 1758) u koloniji Jastrebarsko od do godine Ilona Tot Rad je izrađen: Odjel za biologiju, Zavod za zoologiju Mentor: dr. sc. Alma Mikuška, doc. Kratak sadržaj diplomskog rada: Siva čaplja (Ardea cinerea L. 1758) pripada porodici čaplji (Ardeidae) čije su pripadajuće vrste karakteristično vezane uz vlažna i močvarna staništa. U Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a siva čaplja je klasificirana kao najmanje zabrinjavajuća (LC). Isti status ima i na Crvenom popisu ptica Hrvatske i zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode. Veličina gnijezdeće populacije sivih čaplji u Hrvatskoj je u blagom porastu od 70-tih godina prošlog stoljeća, stoga danas ona broji više od 3000 parova. Cilj ovog rada je istraživanje gnijezdeće populacije sive čaplje u koloniji Jastrebarsko. Terensko istraživanje je provedeno u razdoblju od siječnja do svibnja godine. Tijekom godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji. U razdoblju od godine u koloniji Jastrebarsko prosječno je gnijezdilo 126 parova (min. 81 par, max. 182 para). Najveću brojnost kolonija je imala godine kada su zabilježena 182 gnijezdeća para. Trend gnijezdeće populacije je pozitivan sve do godine nakon čega dolazi do pada populacije. Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom godine iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru i ukazuje da se radi o prosječno dobroj gnijezdećoj sezoni. Usporedbom rezultata s predhodnim cenzusima ( ) utvrđen je pad gnijezdeće populacije u periodu od do danas i zaključeno je da je pad uzrokovan dvjema ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom. Broj stranica: 43 Broj slika: 13 Broj tablica: 2 Broj literaturnih navoda: 48 Jezik izvornika: hrvatski Ključne riječi: siva čaplja, Ardea cinerea, gniježđenje, Jastrebarsko, Hrvatska Datum obrane: 18. listopada Stručno povjerenstvo za obranu: 1. dr. sc. Enrih Merdić, izv. prof. 2. dr. sc. Stjepan Krčmar, prof. 3. dr. sc. Alma Mikuška, doc. Rad je pohranjen u: u knjižnici Odjela za biologiju, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

3 BASIC DOCUMENTACION CARD University of Josip Juraj Strossmayer in Osijek Department of Biology Graduate Study of Biology and Chemistry in Education Scientific Area: Natural science Scientific Field: Biology MS thesis Breeding and population dynamics of the Grey Heron (Areda cinerea LINNAEUS, 1758) in Jastrebarsko colony from until Ilona Tot Thesis performed at: Department of Biology, Sub Department of Zoology Supervisor: Alma Mikuška, PhD, assistant professor Short abstract: Grey Heron (Ardea cinerea L. 1758) belongs to heron family (Ardeidae) which is characterised by populating different wet and wetland habitats. In the IUCN Red List of Treathened Species status of grey heron is classified as least concerning (LC). It has the same status in the Red Book of Threatened Birds of Croatia and it is protected by the Nature Protection Act. Size of grey herons breeding population in Croatia is mostly increasing from and today there are more than 3000 pairs recorded. The aim of this study is to research the breeding population of grey heron in Jastrebarsko colony. Field work has been conducted in the period from January till May During in Jastrebarsko colony there have been 119 pairs of grey heron. In the period from till in the Jastrebarsko colony there was an average of 126 breeding pairs (min. 81 pairs, max. 182 pairs). The colony was most populated in 2001., 182 breeding pairs were recorded. Trend of the breeding population is positive until after which a decrease of the populations occurs. Value of nesting success (number of young birds per nest) during was 1,93 young birds/successfull pair and it shows that the breeding season was average good. By comparing the results with past censuses ( ) a decrease of the breeding population is determined for the period from till today, and it is concluded that the decrease is a result of two human activities: forestry and fishery. Number of page: 43 Number of figures: 13 Number of tables: 2 Number of reference: 48 Original in: Croatian Key words: Grey Heron, breeding, Jastrebarsko, Croatia Date of the thesis defence: 18 October, 2013 Reviewers: 1. Enrih Merdić, PhD, associate professor 2. Stjepan Krčmar, PhD, full professor 3. Alma Mikuška, PhD, assistant professor Thesis deposited in: Library of Department of Biology, University of J. J. Strossmayer in Osijek

4 Zahvala Put i vrijeme koje treba proći do izrade diplomskog rada čine se dugim, ali sve skupa brzo prođe. Na mome studentskome putu uz mene su bili mnogi ljudi, koji su mi znajući to ili ne neopisivo pomogli, svatko na svoj način, da stignem do svoga cilja. Mojoj obitelji, Filipu, prijateljima i svima ostalima hvala od srca! Tema mog diplomskog rada dovela me do mentorice doc. dr. sc. Alme Mikuške, a njegova izrada uključila je suradnju istinskog ornitologa, Tibora Mikuške. Almi i Tiboru zahvaljujem na pomoći, smjernicama, uputama, dopunama, izmjenama, ispravcima, terenskome radu, objašnjenjima... Ipak, uz svu profesionalnost i stručnost iskazanoj u našoj suradnji, onu najdublju zahvalnost osjećam prema Vašoj čovječnosti toplini, razumijevanju, strpljenju i smislu za humor koja Vašem mentorstvu daje puninu i ljepotu.

5 Sadržaj 1. Uvod Temeljna obilježja sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus, 1758) Staništa Ishrana i tehnike lova Gniježđenje Rasprostranjenost, brojnost i migracija Status, zaštićenost i ugroženost Cilj rada Materijal i metode Opće značajke istraživanog područja Prikupljanje podataka i terenski rad Obrada podataka Rezultati Rasprava Metodički dio Zaključak Literatura... 40

6 1. Uvod Čovjek je oduvijek bio biće koje pripada Prirodi, no njegov odnos spram nje mijenjao se vremenom. Njegova povijest i sadašnjost dokazuju da je tomu tako. Današnji, moderan čovjek ima težnju da Prirodu podredi svojim zahtjevima i potrebama, u konačnici sebi samome. U želji za napretkom, do sada je uspio uništiti brojna staništa, mnoga i nepovratno, a time i sva živa bića koja im pripadaju. Planet Zemlja neupitno je mjesto u Svemiru koje obiluje raznolikošću kako ekoloških sustava, tako i biljnih i životinjskih vrsta. Svako stanište ima svoje stanovnike, koji podređeni zakonitostima Prirode, žive u međusobnim odnosima i ovise na mnogo načina jedni o drugima. Stoga je život svake vrste direktno ili indirektno povezan s cjelokupnim sustavom. Neovisno o tome promatramo li utjecaj globalnog na lokalno ili lokalnog na globalno, nemoguće je poreći da je riječ o zakonitosti Prirode koja povezuje sveukupnost nje same. Upravo stoga, moguće je zaključiti da svako živo biće odražava funkcioniranje, ukupnost i na kraju održivost nekog staništa ili ekosustava. Iz ove perspektive, siva čaplja predstavlja vrstu koja zrcali uvjete svoga staništa. Obzirom da siva čaplja staništa na kojima obitava dijeli i s Čovjekom, promatrajući promjene u populacijama sivih čaplji omogućava Čovjeku da ujedno promatra utjecaj svojih djela na život svojih sustanara. Siva je čaplja stanovnik poplavnih područja, močvarnih i općenito vlažnih staništa koja su posljednjih stotinjak godina izložena isušivanju i pretvaranju u obradive površine pa joj čovjek predstavlja veliku prijetnju u preživljavanju. Klimatske promjene koje mogu biti nepovoljne za pojedinu vrstu, predatori ili moguće bolesti, sami po sebi uglavnom ne predstavljaju prijetnju koja može imati tolike razmjere da drastično ugrozi brojnost populacije. Međutim, Čovjek svojim načinom života zagađuje i uništava tlo, vodu i zrak te na taj način utječe na klimu i promjene u određenom staništu, odnosno čitavom ekosustavu. Upravo ovakav odnos spram Prirode djeluje pogubno na populacije pojedinih vrsta koje potom postaju rijetke, ugrožene ili pak izumrle pa je iz tog razloga njihova zaštita neophodna. Ipak, vrijeme je pokazalo da za njihovo trajno očuvanje čovjek mora zaštiti i stanište vrste, nažalost od samoga sebe. 1

7 1.1. Temeljna obilježja sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus, 1758) Prema sistematskom položaju vrsta siva čaplja (Ardea cinerea Linnaeus, 1758) pripada rodu čaplji (Ardea), porodici čaplji (Ardeidae), redu rodarica (Ciconiiformes) i razredu ptica (Aves) (Kushlan, 2007). Danas se razlikuju četiri podvrste sive čaplje od kojih svaka naseljava različita geografska područja: A. cinerea cinerea Europu, Afriku i zapadnu Aziju, A. cinerea firasa Madagaskar, A. cinerea jouyi istočnu Aziju i A. cinerea monicae koju neki smatraju zasebnom vrstom, otočje blizu Banc d`arguin, u Sjevernoj Mauritaniji (Hancock i Kushlan, 1984; Kushlan, 2007; Arlott, 2009). Siva čaplja je najveći predstavnik porodice čaplji u Europi (Web 1). Doseže visinu između cm (Hancock i Kushlan, 1984; Heinzel i sur., 1999; Web 2) s tim da se ukupna dužina ptice računa od vrha kljuna do vrha repa. To je potrebno naglasiti, posebice u primjeru sive čaplje jer se ona u stanju mirovanja često drži pogrbljeno (uvuče vrat) pa se ne dobiva stvarni dojam njezine pune dužine (Heinzel i sur., 1999). Tjelesna težina varira od kg (Dunning, 1992). Ako opisujemo odraslu jedinku onda su glavna obilježja ove vrste žuti kljun, vrat u položaju S oblika, duge žutozelene ili crvenkaste noge te kratak rep (slika 1). Sive čaplje su pretežno sive boje, koja na vratu poprima nijansu svijetlosive sve do bijele boje. Počevši od glave, donja, anteriorna strana vrata je bijela s crnim elipsama poput točkica, koje su poredane u dvije paralelne linije i dopiru do prsa. Na glavi ima crnu kukmu opušteno crno perje (poput čuperka) koje počinje iznad očiju, nastavlja duž sljepoočnog područja i završava na zatiljku. Mlade i nedorasle ptice imaju tamnosivo tjeme bez kukme. Općenito, sve vrste ove porodice karakterizira jedna glavna boja perja (crna, smeđa, bijela, siva) s kompleksno Slika 1 Odrasla siva čaplja (Web 11) obojanim uzorcima i detaljima razmještenim po čitavom tijelu (del Hoyo i sur., 1992). Krila su velika siva, osim letnog perja koje je s vanjske strane crno, a njihov raspon može biti od cm (Heinzel i sur., 2

8 1999). Let im je spor, ne toliko agilan koliko težak, ali jak. Glasanje je raznoliko i svakako ovisno o starosnoj dobi ptice i prilikama u kojim se ptica nalazi (hranjenje, parenje, upozoravanje itd.). Najčešći zov je prodorno kraaaank, dok je na gnijezdu često i drugačije glasanje i klopotanje kljunom poput kastenjeta (Heinzel i sur., 1999). Šarenica oka je žuta, kao i područje između kljuna i očiju koje je dodatno prošarano primjesom zelene boje (Hancock i Kushlan, 1984) Staništa Siva čaplja pripada grupi dnevnih čaplji što znači da se njezina aktivnost najvećim dijelom odvija tijekom dana, a noć uglavnom provodi u gnijezdu ili na spavalištu (del Hoyo i sur., 1992). Bira raznolika staništa koja su većinom vezana uz vodu, bilo morsku, brakičnu ili slatku, tekućicu ili stajaćicu. Stoga se često naziva generalistom pri upotrebi staništa (Web 3). U porodici čaplji, siva čaplja je predstavnik kojeg je moguće pronaći i na najsjevernijim područjima Staroga svijeta poput Norveške obale pa sve do arktičkog kruga. Nastanjuje močvarna staništa onih zemljopisnih širina gdje klimatski uvjeti osiguravaju barem 4 5 mjeseci bez zaleđivanja vode (del Hoyo i sur., 1992) uz uvjet da je ona dovoljno plitka i bogata plijenom, odnosno da osigurava dovoljne količine hrane. Promatranja sive čaplje pokazala su da ova vrsta boravi na obalama velikih rijeka i njihovih pritoka, delta, riječnih rukavaca i otoka, poplavnim i močvarnim područjima, tršćacima te obalama jezera, bara i mrtvaja (Web 4). Osim toga pronađena je i zabilježena na umjetnim jezercima, ribnjacima, rižinim poljima i drugim navodnjavanim područjima, na obalama akumulacija uz brane, jarcima, melioracijskim kanalima ili poljoprivrednim površinama (Web 3) što ukazuje da je vrsta koja koristi antropogena staništa. Ovi podaci nadopunjuju činjenicu da siva čaplja prilikom gniježđenja ne ustručava odabrati lokacije u blizini ljudskih naselja ili infrastrukturnih objekata, iako je u odnosu na pripadnicu istoga reda, bijelu rodu (Ciconia ciconia L.) konformist po pitanju tišine. Siva čaplja gnijezdi u kolonijama i njihovo formiranje zahtijeva lokaciju koja osigurava sigurnost od ometanja i predatora. Važan preduvjet za odabir lokacije jest blizina hranilišta. Stoga se kolonija najčešće smješta u krugu od 2-38 km u odnosu na željeno hranilište (Web 4). U Hrvatskoj kolonije gradi na dva tipa staništa: 1) u poplavnim šumama na visokim stablima prvenstveno hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) ili poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl), na udaljenosti m od ruba šume pri čemu su gnijezda građena na m visine; 2) na niskim vrbama (Salix purpurea L., S. alba L.) i tršćacima (Phragmites communis Trin) u sklopu mrtvaja i ribnjaka kada su gnijezda izgrađena na visini od 2-5 m (Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011). 3

9 1.3. Ishrana i tehnike lova Promatranje anatomije sive čaplje nagovještava da se radi o životinji koja je prije svega mesojed. Dugačak kljun, oblikom poput koplja, oštrog, šiljastog vrha ukazuje da je riječ o specijaliziranom kljunu prvenstveno za hvatanje ribe i drugih vodenih organizama. Čaplja može uhvatiti plijen bilo da ga nabode oštrim vrhom kljuna (slika 2) ili naprosto ulovi njegovim otvaranjem. Ipak, njezine morfološke i anatomske prilagodbe za hvatanje plijena ne znače nužno i uspješnost u lovu. Uspjeh ovisi i o načinu lova odnosno njegovoj raznolikosti. Čitava porodica čaplji pokazuje veliku kreativnost, domišljatost i snalažljivost u izvedbi i načinima hvatanja plijena. Njihovo ponašanje prilikom lova zbog brojnosti i kompleksnosti Kushlan (1976) svrstava u tri osnovne kategorije: stajanje ili prikradanje (eng. stand or stalk ), uznemiravanje i gonjenje (eng. disturb and chase ), te Slika 2 Ulov plijena nabadanjem na kljun (Web 12) hranjenje iz zraka i duboke vode (eng. aerial and deep water feeding ). Istraživanja ukazuju da je upravo siva čaplja jedan od predstavnika čitave porodice koji ima najveći repertoar tzv. zračnih tehnika prilikom lova (del Hoyo i sur., 1992) koje kao i ostale tehnike te načini hvatanja plijena neće biti detaljnije obrađeni u ovome radu zbog njihove brojnosti, složenosti i raznolikosti u detaljima (Kushlan, 2011). Dovoljno je spomenuti samo najupotrebljavanije. Najčešća lovna tehnika je stoj i čekaj (eng. stand and wait ) - kada ptica mirno stoji na rubu vode ili plićaku i čeka da se pojavi plijen (del Hoyo i sur., 1992). U ovoj tehnici razlikuju se dva osnovna stava, dvije poze: uspravan stav (eng. upright posture ) kada ptica tijelo drži okomito u odnosu na vodu, a glavu i vrat napetim i ukočenim, te pognuti stav (eng. crouched posture ) kada je tijelo u horizontalnom položaju o odnosu na vodu, noge savijene, a glava i vrat djelomično uvučeni (Kushlan, 2011). Druga, često upotrebljavana tehnika lova jest hodaj polako (eng. walk slowly ) kada ptica bilo na tlu ili plitkoj vodi polako i strpljivo korača pri čemu je brzina kretanja varijabilna, ali je poznato da uvijek napravi manje od 60 koraka po minuti (del Hoyo i sur., 1992). Ovisno o situaciji, ova tehnika lova može biti u kombinaciji s primjerice tehnikom stoji i čekaj kao i mnogim drugim varijacijama lova koje su zabilježene. Siva čaplja najčešće lovi pojedinačno kada brani svoj lovni teritorij od ostalih 4

10 čaplji. Ukoliko se radi o staništu bogatom plijenom poput poplavnih područja nakon povlačenja vode, moguće ih je vidjeti u velikom broju i/ili društvu drugih ptica (primjerice žličarki, vranaca, bijelih čaplji i drugih) u zadružnom lovu (slika 3). Lovljenje i hranjenje sive čaplje nije skupno u smislu zajedničkog, osmišljenog hvatanja i potom podjele plijena, nego čaplje pojedinačno profitiraju od velike količine uznemirenog plijena na malom prostoru. Istraživanje konzumacije i sastava hrane sive čaplje u gnijezdećim kolonijama sjeverne Poljske rezultatima se podudara s ostalim istraživanjima provedenim u Europi (Jakubas i Mioduszewska, 2004). Analizom sadržaja gvalica (suhi ostaci neprobavljene hrane poput kosti, dlake i perja koje ptica povrati), polu-probavljene hrane i želuca utvrđen je sastav prehrane sive čaplje. Pokazalo se da je najvažnija i najomiljenija komponenta u prehrani ove ptice riba (Jakubas i Mioduszewska, Slika 3 Lov i hranjenje u društvu drugih ptica (Web 15) 2004). Izuzev ribe, otkriveno je da čaplja konzumira i rakove (npr. Astacus astacus), razne kukce (osobito porodica Dytiscidae i Carabidae), vrlo rijetko i puževe, zatim vodozemce (npr. Rana temporaria), ptice (osobito mladunce drugih vrsta) i sisavce poput krtice i rovki (Jakubas i Mioduszewska, 2004). Zabilježena je i hrana biljnog podrijetla premda njezino uzimanje može biti slučajno, uzeto prilikom hvatanja plijena ili služi kao dodatak za formiranje gvalica (Web 4). Hrani se u bilo koje doba dana ili noći premda najčešće u zoru ili sumrak (Web 4). Podaci iz zarobljeništva pokazuju da odrasla jedinka uglavnom odabire velik plijen, težine između g, ponekad i težak do 500 g, a minimalna dnevna doza hrane koju konzumira varira od g (del Hoyo i sur, 1992) Gniježđenje U području palearktičke regije sive čaplje gnijezde od siječnja do svibnja, u proljeće i ljeto uglavnom u jednovrsnim ili mješovitim kolonijama, dok u Africi i tropima može gnijezditi i bilo koji mjesec u godini u mješovitim kolonijama s drugim vrstama (Web 4). Ova ptica primarno gnijezdi u kolonijama, ali su zabilježeni i rijetki slučajevi u kojima gnijezdi solitarno ili u grupi od dva do tri gnijezda (Hancock i Kushlan, 1984). Najveća kolonija u 5

11 Europi broji od parova (Web 3). Ovisno o tipu staništa gnijezdi na širokom rasponu nadmorskih visina. U Armeniji gnijezdi na visini od 2000 m, u Ladakhu u sjeverozapadnoj Indiji na visinama od m (Web 4), dok u Hrvatskoj uglavnom odabire nizinska područja ispod 200 m nadmorske visine (Mikuška i sur., 2005). Početak gniježđenja sive čaplje ovisi prije svega o klimatskim uvjetima. U Hrvatskoj s izgradnjom gnijezda započinju dolaskom proljeća, krajem ožujka i početkom travnja najčešće na hrastu lužnjaku, poljskom jasenu, niskim vrbama i tršćacima (Mikuška i sur., 2005). Prema mjestima odnosno kolonijama u kojima gnijezde, pokazuju odanost i nastanjuju ih desetljećima (del Hoyo i sur., 1992) odnosno sve dok ne dođe do uništavanja ili nestanka staništa za gniježđenje ili ishranu. Gnijezdo izgrađuju od najdostupnijeg materijala u staništu, najčešće suhih grančica koje donosi mužjak dok ženka uređuje i dovršava gradnju (Hancock i Kushlan, 1984). Premda je gnijezdo sive čaplje često prozračno tako da se sadržaj može vidjeti s donje strane, višegodišnje gnijezdo koje dorađuju i popravljaju može biti veliko toliko, da dosegne promjer od 1-1,5 m (del Hoyo i sur., 1992). Gniježđenje započinje dolaskom mužjaka u koloniju, odabirom prošlogodišnjeg gnijezda ili, ukoliko ga nema, njegove buduće lokacije, nakon čega slijedi glasanje kojim se udvara ženki pritom braneći svoj teritorij od drugih mužjaka (Hancock i Kushlan, 1984). Sive čaplje su uglavnom monogamne, premda je zabilježeno i nekoliko slučajeva poligamije (del Hoyo i sur., 1992). Veličina jaja varira ovisno o regiji i poznato je da u Europi ženke u prosjeku izlegnu četiri do pet jaja svijetloplave boje, veličine oko 61 x 43 mm (Hancock i Kushlan, 1984). Njihovo polaganje traje dva dana ili duže, a inkubacija u kojoj sudjeluju oba roditelja traje dana (Hancock i Kushlan, 1984). Slika 4 Kada se izlegnu mladi ptići sive čaplje su čučavci hrane ih roditelji (Web 13) Mladi su čučavci i hrane ih oba roditelja (slika 4). Hranjenje se prvotno odvija uzimanjem hrane direktno iz kljuna roditelja, a kada mladi porastu tada odrasli povrate polu-probavljenu hranu u gnijezdo. Mladi ne napuštaju gnijezdo dok im se ne formiraju letna pera, za što je 6

12 potrebno 50-ak dana (Hancock i Kushlan, 1984). Nakon toga ostaju u gnijezdu još dva do tri tjedna premda povremeno izlaze na obližnje grane i tako vježbaju i odmjeravaju spremnost za prvi, pravi let. U drugoj ili trećoj godini postaju spolno zreli (del Hoyo i sur., 1992). Smatra se da prosječna duljina života jedne generacije kod sivih čaplji iznosi samo pet godina (Mead i sur., 1979; BirdLife International 2004; Robinson, 2005), a najstariji prstenovani primjerak doživio je 37 godina i šest mjeseci (Web 5) Rasprostranjenost, brojnost i migracija Postojanje porodice čaplji datira od eocena, otprilike unatrag 55 milijuna godina (del Hoyo i sur., 1992). Danas, siva čaplja nastanjuje veliki dio Staroga svijeta Europu, Aziju i Afriku (Hancock i Kushlan, 1984). Najsjevernija područja Europe koja naseljava obuhvaćaju Norvešku obalu sve do arktičkog kruga, te jug Švedske i Finske. Putujući južno od ovih skandinavskih zemalja njezina rasprostranjenost pokriva područje čitave Europe sve do najveće afričke pustinje, Sahare. Zaobilazeći Saharu kao nepovoljno stanište, nastavlja naseljavati čitav afrički kontinent, uključujući velik dio Madagaskara. Introducirana je na otočje Komori, smješteno sjeverozapadno od Madagaskara. Iz Europe se širi na istok, preko središnje i južne Rusije, naseljavajući prostranstva centralne i južne Azije, izuzev Himalaje. Na istoku se proširila sve do Japana, a južno gnijezdi na velikom dijelu indijskog potkontinenta, uključujući Šri Lanku (Hancock i Kushlan, 1984) pa sve do Malezije i Jave (slika 5). U Hrvatskoj prvenstveno nastanjuje nizinske dijelove u blizini rijeka, jezera ili močvarnih staništa (Kralj, 1997; Mikuška i sur., 2005; Lukač, 2007) pa je tako na sjeveru najčešća u području Mure i Drave, Kupe i Save na jugu, Dunava na istoku dok u mediteranskom dijelu boravi uz rijetka vlažna staništa poput rijeke Mirne i Dragonje u Istri te Zrmanje, Krke i Neretve ili Vranskog jezera u Dalmaciji (Mikuška i sur., 2005). Migracije sive čaplje ovise o klimatskim uvjetima odnosno zadovoljavajućim uvjetima staništa. Tako je primjerice na području Velike Britanije Slika 5 Rasprostranjenje sive čaplje u svijetu (Web 3) 7

13 stanarica tijekom čitave godine, dok je 70% populacije Švedske i 25-45% centralne i istočno europske populacije migratorno (del Hoyo i sur., 1992). Kada je riječ o kretanjima sive čaplje razlikuju se dva načina: nenamjerne disperzije i namjerne, stvarne migracije (Hanckok i Elliott, 1978). Disperzivna kretanja se obično odvijaju nakon završetka gniježđenja, a prije početka stvarne, jesenske seobe, kada u susret zimskom kvartalu dolazi do disperzivnog kretanja mladih, tek osamostaljenih ptica (del Hoyo i sur., 1992). Ovo je vrlo raširena i uobičajena navika porodice čaplji, a svrha tog ponašanja je pronalazak novih izvora hrane čime se smanjuje gustoća jedinki u blizini kolonije i omogućava eksploatacija resursa do kojih se nije moglo doći ranije zbog brige o mladima. Moguće je i da mlade ptice nepovoljni vremenski uvjeti poput oluje i jakih vjetrova odbace u područja izvan njihovog areala (Hanckok i Elliott, 1978). Ovakav tip kretanja za mlade čaplje predstavlja svojevrstan odlazak u nepoznato. Neovisno o tome uvjetuju li ovo ponašanje vremenske (ne)prilike, potraga za hranom ili osamostaljenje, ono zasigurno može biti mehanizam kolonizacije novih područja. Ovakva disperzija, kada ptice lete u različitim smjerovima, vrlo često u smjeru suprotnom od smjera stvarne migracije je učestala i brojna (del Hoyo i sur., 1992). Zabilježeno je da prosječna udaljenost od matične kolonije koju prevali mlada siva čaplja u lipnju iznosi 150 km, a u kolovozu 250 km s tim da kretanja od km nisu neuobičajena (del Hoyo i sur., 1992). Zanimljiv podatak upravo za sivu čaplju je da su jata u ovom tipu migracija brojila čak i od 200 do 250 jedinki (del Hoyo i sur., 1992). Ovdje je potrebno naglasiti da su za područja u kojima su sive čaplje stanarice tijekom čitave godine kao primjerice u Africi, učestale tzv. sezonske migracije koje su uvjetovane dostupnošću izvorima hrane. Stvarne, velike migracije, u kojima čaplje prelaze velike udaljenosti odvijaju se nakon gniježđenja i disperzije, kada nastupaju sezonske promjene vremena, što Slika 6 Siva čaplja u letu (Web 12) znači da ovisno o području koje nastanjuje migracija ne započinje kod svih u isto vrijeme. Tako primjerice, sjevernije europske populacije imaju redovitu migraciju, britanske i irske gnijezdeće populacije sele tek dolaskom jake zime dok ostale populacije Europe, izuzev Mediterana, u jesen migriraju uobičajenim, glavnim pravcem prema jugozapadu (Hancock i Kushlan, 1984). Migracija se 8

14 uglavnom odvija noću, premda postoje zabilježene i dnevne migracije (Hancock i Kushlan, 1984). Sive čaplje imaju snažan stil letenja (slika 6) i sposobne su prevaliti velike udaljenosti bez zaustavljanja - mogu održavati neprekidan direktan let zamahivanjem krila više od 10 sati brzinom od km/h što ovisi o punoći zamaha krilima (del Hoyo i sur., 1992). Siva čaplja je u Hrvatskoj stanarica te se može vidjeti tijekom čitave godine. Međutim, smatra se da dio populacije seli na jug sve do Afrike dok dio ostaje u Panonskoj nizini. Ova hipoteza se trenutno nastoji potvrditi pomoću prstenovanja prstenovima u boji (Mikuška T., usmeno). Procjenjuje se da današnja cjelokupna populacija sive čaplje broji od jedinki (Wetlands International 2013), od čega ih u Europi živi od (Wetlands International 2013; Web 6). U Hrvatskoj je pak veličina gnijezdeće populacije u blagom porastu od 70-tih godina prošlog stoljeća, stoga danas ona broji više od 3000 parova (Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011) Status, zaštićenost i ugroženost U Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a (Web 3) siva čaplja je klasificirana kao najmanje zabrinjavajuća (LC). Isti status ima i na Crvenom popisu ptica Hrvatske (Radović i sur., 2003). U Republici Hrvatskoj je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode kao zaštićena svojta (NN 70/05, 139/08, 57/11 i 80/13). Još u vrijeme Srednjeg vijeka siva je čaplja bila često posluživana na stolu ili nuđena kao plijen mladim sokolovkama koje su uvježbavali za lov (del Hoyo i sur., 1992). Osim toga, od davnina su izlovljavane radi ljepote njihova perja (del Hoyo i sur., 1992; Mikuška, 1992). Promjenom načina života i čovjekovog odnosa spram prirode mijenjali su se i problemi današnjih sivih čaplji. Obzirom da se često hrani na ribnjacima i uzgajalištima riba, ova je ptica proganjana kao nepoželjan gost, a u 19. stoljeću često i ubijana od strane uzgajivača i ribara (Hancock i Kushlan, 1984). Premda je u Srednjoj Europi u razdoblju od godine zabilježen blag porast populacije, već je 30-ih pa sve do 50-ih godina prošlog stoljeća zabilježen pad populacije. Tako je primjerice godine u Bavarskoj, zabilježeno smanjenje brojnosti zbog izlova i ubijanja, te nešto kasnije iz istog razloga na području Velike Britanije i Francuske (Hancock i Kushlan, 1984). Zagađenje vode i sječa, odnosno krčenje šume, česti su uzroci koji uznemiravaju i ugrožavaju gniježđenje ove vrste. Osim što na dinamiku populacije ptica utječu i klimatski faktori te antropogene promjene staništa, specifično za sivu čaplju jest da se brojnost populacije povećava uslijed prestanka lova od strane čovjeka (Fasola i sur., 2010). Početkom 20-og stoljeća zabilježeno je da je brojnost nekih europskih populacija čaplji bila svedena na minimum zbog izlova, bilo radi statusa štetočine koji su imale od strane ribiča ili pak ubijanja 9

15 zbog rekreativnog lova, premda su se kasnije, a posebice uslijed njihove zaštite 70-ih godina, uglavnom uspjele oporaviti (Fasola i sur., 2009). Međutim, zakonska zaštita nije donijela i stvarnu zaštićenost jer je npr. u periodu od do godine na škotskim ribnjacima ubijeno, utopljeno i otrovano oko 800 jedinki (Web 4). U Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a (Web 3) navedeni su primjeri ugroženosti populacije Madagaskara zbog ugrožavanja staništa uslijed poljoprivrednih i lovnogospodarskih promjena, dok su u Nigeriji zabilježeni slučajevi izlovljavanja i prodaje trgovinama tradicionalne medicine Cilj rada Cilj ovog rada je istraživanje gnijezdeće populacije sive čaplje (Ardea cinerea L.) u koloniji Jastrebarsko. U okviru istraživanja utvrdit će se veličina gnijezdeće populacije i uspjeh gniježđenja, te će se rezultati prebrojavanja usporediti s prethodnim cenzusima. Rezultati istraživanja dat će smjernice za mjere i aktivnosti koje je potrebno poduzimati radi postizanja optimalne zaštite ove kolonije. 10

16 2. Materijal i metode 2.1. Opće značajke istraživanog područja Područje istraživanja nalazi se u Središnjoj Hrvatskoj u neposrednoj blizini grada Jastrebarsko (slika 7). Slika 7 Položaj kolonije Jastrebarsko u sjevernoj Hrvatskoj (izvor: Google Earth, 2013) Šire područje oko Jastrebarskog čine tri različite prirodne cjeline. Na sjeveru je riječ o vapnenačko-dolomitnom masivu Žumberačke gore, na koji se naslanja plodno, vinorodno Prigorje, a prema jugoistoku, sve do rijeke Kupe prostire se Pokuplje, s ornitološkim rezervatom Crna Mlaka (slika 8). Centralno mjesto ovoga kraja je istoimeni grad Jastrebarsko, udaljen 36 km jugozapadno od Zagreba i 20-ak kilometara sjeveroistočno od Karlovca. Grad pripada Zagrebačkoj županiji, a čitavo područje Jastrebarsko se prostire na 229 km² (Web 8). Crna Mlaka je močvarno područje smješteno između rječica Okićnice na zapadu i Brebernice na istoku, a zauzima površinu od približno 650 ha (Web 9). U sklopu močvarnog područja Crne Mlake nalaze se i istoimeni ribnjaci, koji su nastali na mjestu nekadašnje Male mlake uz rječicu Okićnicu, a njihove močvarne površine i periferni dijelovi obrasli su vrbom rakitom, trskom, rogozom i sitom, dok vodene površine prekriva lopoč, lokvanj i orašac (Web 9). Šumske sastojine ovog rezervata najvećim dijelom čine hrast lužnjak, poljski jasen, brijest, joha, topola i grab, te šumsko voće kao što su divlja kruška i divlja jabuka (Web 9). Jugozapadno, samo 3 km od središta grada Jastrebarsko smješteni su Novački ribnjaci lokalnom stanovništvu znani kao ribnjaci Novaki, sa sjevera okruženi šumom hrasta lužnjaka i u širem području poljoprivrednim površinama. Najudaljeniji od kolonije, Draganički 11

17 ribnjaci, pripadaju Karlovačkoj županiji i dio su šireg Pokupskog bazena. Zauzimaju površinu od 372 ha (Mislav Šarić, usmeno). Rubove ovih ribnjaka obrasta vegetacija karakteristična za močvarna područja od kojih su česte vrste busenasti šaš, ljutak i ježinac, dok su u dubljim slojevima prisutne trska, širokolisni i uskolisni rogoz, obični oblić, bijeli lopoč, žuti Slika 8 Položaj kolonije Jastrebarsko u odnosu na tri lokvanj i brojne druge. Iako se najbliža ribnjaka (izvor: Google Earth, 2013) nalaze u blizini autoceste ovi su ribnjaci većinskim dijelom okruženi listopadnom šumom u kojoj su prisutne vrste poput hrasta lužnjaka, crne johe i breze (Web 10). Klima ovog područja je umjereno kontinentalna s karakterističnim promjenjljivim stanjem atmosfere, obilježenim raznolikim vremenskim situacijama uz česte i intenzivne promjene tijekom godine. Specifično za ovo podneblje jest da je količina padalina veća u toploj nego u hladnijoj polovici godine jer zimi morski, vlažniji zrak teže prodire u unutrašnjost (Crkvenčić, 1974). Tako srednja količina oborina u vegetacijskom razdoblju iznosi mm, a zimi mm (Web 7). Relativna vlažnost zraka uglavnom iznosi 80-90%, a srednja temperatura zraka za siječanj oko -1 C, travanj C, srpanj C te listopad C, s tim da su one nešto niže u gorju (Web 7) Prikupljanje podataka i terenski rad Podaci o lokalitetu gniježđenja i broju gnijezdećih parova za razdoblje od do godine prikupljeni su pretraživanjem dostupne literature odnosno prethodnih cenzusa u suradnji s ornitologom Tiborom Mikuškom. Prebrojavanje broja aktivnih gnijezda u koloniji izvršeno je 23. ožujka godine tihim kretanjem u podnožju stabala. Obzirom da su gnijezda građena na visokim stablima hrasta lužnjaka, gnijezda su prebrojavana uz pomoć dalekozora Bushnell 8x40. Prilikom prebrojavanja brojana su samo zauzeta gnijezda (engl. Apparently Occupied Nests) (Bibby i sur., 1992). Takva gnijezda odražavaju broj gnijezdećih 12

18 parova u koloniji. Obzirom da se radi o razdoblju koje je ujedno i početak gniježđenja sivih čaplji, točnost u prebrojavanju pospješuje i činjenica da je listanje stabala tada u začetku pa su gnijezda dobro vidljiva (slika 10). Prebrojavanje je trajalo oko 30 minuta. Prema Mikuška i sur., (2005) za koloniju veličine do 200 gnijezda potrebno je oko 30 minuta za prebrojavanje, a za veće kolonije i do 90 minuta. U sklopu terenskog rada posjećeni su Novački i Draganički ribnjaci, kao glavna hranilišta čaplji iz ove kolonije, radi prikupljanja podataka koji mogu poslužiti u objašnjenju dobivenih rezultata. Nadalje, terenskim radom u svibnju izvršeno je prebrojavanje mladih u gnijezdu kako bi se ustvrdila uspješnost gniježđenja. U gnijezdima koja su bila dobro vidljiva brojani su mladi čučavci u gnijezdu, često u samom trenutku hranjenja kako bi se dobio točan broj mladih po gnijezdu. Tijekom terenskog rada fotodokumentacija je napravljena korištenjem fotoaparata Canon Power Shot S5IS. Premda su u trenutku prebrojavanja mladi bili različite starosne dobi i neki su se već mogli kretati izvan gnijezda, radi točnosti u procjeni u obzir su uzeta samo ona gnijezda u kojima su bili čučavci, odnosno mladi ptići koji nisu u mogućnosti napustiti gnijezda. Uspješnost gniježđenja izračunata je matematičkom jednadžbom: 2.3. Obrada podataka Uspješnost gniježđenja = Ukupan broj mladih u gnijezdima Ukupan broj pregledanih gnijezda Za obradu podataka korišteni su softverski paketi: TRIM (Trends and Indices for Monitoring Data, Version 3.54, Pannekoek i Van Strien, 2001) te programski paket Google Earth i Microsoft Excel Slika 10 Primjer dobre vidljivosti gnijezda prilikom prebrojavanja (Fotografirala Ilona Tot, 23. ožujka 2013.) 13

19 TRIM - Trends and Indices for Monitoring Data TRIM je program razvijen za analizu podataka koji su prikupljeni monitoringom populacija divljih životinja (Pannekoek i Van Strien, 2001). Analizira serijski prikupljane podatke (kroz dugi niz godina) koristeći Poissonovu regresiju za procjenu, odnosno izračun godišnjih indeksa i populacijskih trendova. Osim toga, sadrži i modele koji imaju mogućnost procjene utjecaja određenih kovarijanci (npr. vrijeme ili neki drugi neokolišni faktori kao što je zagađenje) na indekse i populacijske trendove. Monitoring divljih životinja obično uključuje velik broj lokacija koje se istražuju svake godine kroz neki duži vremenski period. Jedan od osnovnih ciljeva monitoringa je procjena godišnjih promjena veličine populacije vrste koja se proučava na nekom području. Te promjene se obično prikazuju pomoću indeksa, pri čemu se prva godina monitoringa uzima kao referentna godina. U praksi, zbog različitih razloga vrlo često za pojedine godine i lokacije nedostaju vrijednosti o prebrojavanju (eng. missing data). To sprječava korisnost indeksa zato što indeksi računati pomoću nepotpunih podataka odražavaju promjene između godina, ali i promjene u uzorku vrijednosti koje nedostaju (Pannekoek i Van Strien, 2001). Ideja za rješenje ove problematike predlaže stvaranje modela, koji koristeći podatke dobivene promatranjem na terenu predviđa podatke koji nedostaju. Upotrebljavajući modele koji pretpostavljaju strukturu podataka koji nedostaju, moguće je dobiti bolje procjene indeksa. Indeksi tada mogu biti izračunati na temelju kompletnog seta podataka, pri čemu pretpostavljeni podaci zamjenjuju podatke koji nedostaju. Upravo je to glavna svrha programskog softvera TRIM, koji za tu svrhu koristi lepezu loglinearnih modela. TRIM nudi tri modela koja koristi za svoja predviđanja: 1. bez utjecaja godišnjih promjena u predviđanju trenda; 2. linearni model te 3. utjecaj godišnjih promjena u predviđanju trenda. Svrha tih modela je da daju procjenu godišnjih indeksa i da istraže trendove tih indeksa npr. povećava li se (vrijednost indeksa veća od 1) ili smanjuje (vrijednost indeksa manja od 1) veličina populacije pojedine vrste. Ti trendovi ne moraju biti konstantni tijekom vremena, što omogućuje zaključke poput Razvoj tijekom vremena se može opisati godišnjim porastom od x% od do godine, bez promjena između i i godišnji pad od y% od nadalje. (Pannekoek i Van Strien, 2001). Osim navedenih, TRIM sadrži i modele koji procjenjuju utjecaj određenih kovarijanci na indekse i populacijske trendove. Osim što poboljšavaju procjene godišnjih indeksa, kovarijance su također važne za istraživanje, npr. pokazuju, imaju li ili ne okolišni faktori (poput zakiseljavanja tla ili onečišćenja) učinak na trendove. 14

20 Dobrota prilagodbe (eng. goodness of fit) nekog statističkog modela opisuje koliko dobro model namješta odnosno uklapa skup određenih mjerenja (eng. set of observations) ili jednostavnije, koliko se dobro prikupljeni (mjereni) podaci podudaraju s onima koje izračuna statistički model. Dobrota prilagodbe može se testirati pomoću različitih statističkih testova prilagodbe, poput Hi-kvadrat testa (X²-test) poznatog i pod nazivom Pearsonov test. Upravo je ovaj test prilagodbe jedan od statističkih testova koji se koristi za testiranje loglinearnih modela u koje spada i TRIM (Pannekoek i Van Strien, 2001). Hi-kvadrat test računa se samo s frekvencijama stoga u račun nije dopušteno unositi mjerne jedinice. Ipak, osnovni podaci istraživanja mogu biti i mjerne vrijednosti, ali se u hi-kvadrat unose samo njihove frekvencije. Obzirom da želimo znati da li se opažene frekvencije značajno razlikuju od očekivanih frekvencija njihovu razliku računamo prema sljedećoj formuli: ²= ( )² pri čemu znači opažene frekvencije, a očekivane (teoretske) frekvencije, tj. frekvencije koje bismo očekivali pod nekom određenom hipotezom. Zaključno, ² uspoređuje očekivane frekvencije sa stvarnim frekvencijama po ćeliji (Pannekoek i Van Strien, 2001). Broj nezavisnih varijabli uključenih u izračun ² definiran je kao broj stupnjeva slobode (eng. number of degrees of freedom, df) odnosno broj opažanih frekvencija umanjen za broj procjenjenih parametara (Pannekoek i Van Strien, 2001). 15

21 3. Rezultati Gniježđenje sive čaplje u koloniji Jastrebarsko Tijekom godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji. Slika 11 prikazuje podatke o gniježđenju sive čaplje u ovoj koloniji u periodu od godine (kada je kolonija prvi put izgrađena) do Na temelju ovih podataka vidljivo je da je u protekle dvadeset i dvije godine u koloniji Jastrebarsko prosječno gnijezdilo 126 parova (min. 81 par, max. 182 para), te da je najveću brojnost imala godine kada su zabilježena 182 gnijezdeća para (slika 11). Također, za čitav protekli period kolonija Jastrebarsko broji manje od 200 gnijezdećih parova što ukazuje da se radi o srednje velikoj koloniji koja broji od gnijezdećih parova. Broj gnijezdećih parova rastao je do godine, kad dostiže 145 parova. Slijedeće godine slijedi veliki pad u brojnosti, nakon čega se populacija polako povećava sve do godine. U periodu gnijezdeća populacija se čini stabilna, a nakon toga je sve do današnjih dana prisutan blagi pad (slika 11). Populacijski trend u koloniji Jastrebarsko u periodu Linearni trend populacije sive čaplje u koloniji Jastrebarsko, dobiven pomoću TRIM programa i korištenjem loglinearne Poissonove regresije, prikazan je na slici 12. Plava linija prikazuje kretanje broja gnijezdećih parova (uključujući modelom izračunate podatke za godine u kojima nije vršeno prebrojavanje), a crvena linearni populacijski trend. Prema modelu, gnijezdeća populacija sive čaplje u koloniji Jastrebarsko se tijekom 22 godine u odnosu na godinu povećala za 25% (X 2 = , df = 15, p = )., tj. za 1,2 % godišnje (y = , SD = tj. 0.98% do 3,48% godišnje). 16

22 Broj parova Slika 11 Broj gnijezdećih parova sive čaplje u koloniji Jastrebarsko u razdoblju od godine. Upitnici označavaju godine u kojima kolonija nije prebrojavana. Godina prebrojavanja 17

23 Populacijski indeks Godina prebrojavanja Slika 12 Populacijski indeks gnijezdeće populacije sive čaplje u periodu izračunat pomoću TRIM-a. Plava linija prikazuje kretanje broja gnijezdećih parova, a crvena linearni populacijski trend. 18

24 Obzirom da je broj gnijezdećih parova u tekućoj godini ovisan o zbivanjima tijekom prethodne godine, analiza trenda populacije uz uzimanje u obzir vremenskog efekta (tzv. time effect) pokazala je znatno bolji model (slika 13). Linaerni model s vremenskim efektom daje prosječni porast populacije od 1,05% godišnje (SD = , X 2 = 2.99, df = 1, p = ), ali i ukazuje na pad u posljednjih pet godina. Uspjeh gniježđenja tijekom godine Prebrojavanje mladih čučavaca u gnijezdima omogućava procjenu uspješnosti gniježđenja. Tijekom promatranja ukupno je prebrojano 14 gnijezda u kojima su bili mladi čučavci (tablica 1) što čini 12% od ukupnog broja gnijezdećih parova. Tablica 1 Broj mladih po gnijezdu Redni broj Broj mladih u gnijezda gnijezdu Ukupno 27 19

25 Populacijski indeks Godina prebrojavanja Slika 13 Linearni model s vremenskim efektom (tzv. time effect) 20

26 Distribucija broja mladih po gnijezdu prikazana je u tablici 2 iz koje je vidljivo da je najveći broj parova imao po dva mlada po gnijezdu, dok je podjednak broj imao jedno ili tri mlada. Tablica 2 Distribucija mladih po gnijezdu Broj mladih po gnijezdu Broj gnijezda Ukupno mladih Ukupno Uspješnost gniježđenja = Ukupan broj mladih u gnijezdima Ukupan broj pregledanih gnijezda = =. Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom godine iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru. Da bi se populacija održala potrebno je da roditelji othrane barem dva mlada koja će ih naslijediti. Stoga se uspjeh gniježđenja od 2 mlada/paru smatra prosječnim uspjehom, vrijednosti iznad tog broja ukazuju na odličnu gnijezdeću sezonu, dok vrijednosti ispod ukazuju na slabiju gnijezdeću sezonu. Stoga je za godinu moguće zaključiti da je gnijezdeća sezona bila prosječno dobra. 21

27 4. Rasprava Gniježđenje sivih čaplji u koloniji Jastrebarsko tijekom godine sa 119 parova bilo je nešto manje od dugogodišnjeg prosjeka koji iznosi 126 parova, te je u okviru istraživanja drugih autora (Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011). Broj gnijezdećih parova u koloniji ovisi o nizu faktora, uključujući i uspjeh gniježđenja u prethodnim godinama. Siva čaplja postaje spolno zrela sa 2-3 godine života kada prvi puta započinje s gniježđenjem, a spolnu zrelost doživi oko 30% mladih (Web 16, web 17). Stoga će se slab uspjeh gniježđenja tj. mala produkcija mladih u jednoj godini odraziti na slabo popunjavanje gnijezdeće populacije novim jedinkama u slijedećim godinama. Dugogodišnji trend blagog porasta populacije u skladu je s rezultatima populacijskog trenda na razini Europe (Web 4), kao i s rezultatima populacijskog trenda gnijezdeće populacije u Hrvatskoj (Horvat, 2011). Međutim, zabrinjava zabilježeni trend pada gnijezdeće populacije od godine nadalje. Općenito, glavni razlozi smanjenja broja jedinki u populaciji su uništenje ili opadanje kvalitete staništa, zagađenje vode, tla ili zraka, zatim mogući dugogodišnji nepovoljni klimatski uvjeti ili pak nemogućnost prehranjivanja. Na gniježđenje također utječu vremenske prilike hladne i oštre zime uzrokuju veću smrtnost odraslih jedinki što se pak odražava na broj gnijezdećih parova tijekom slijedeće gnijezdeće sezone (Web 18). Međutim, vremenske prilike u Hrvatskoj su u periodu bile povoljne s umjereno hladnim zimama. Jedino je zima godine bila hladnija od prosjeka (Web 19). Antropogeni utjecaji poput uznemiravanja, rastjerivanja ili čak ubijanja negativno utječu na broj gnijezdećih parova i uspjeh gniježđenja (Web 4). Nažalost, kolonija u Jastrebarskom predstavlja primjer kolonije u kojoj je antropogeni utjecaj znatno odredio populacijski trend. Ovu su koloniju sive čaplje osnovale godine kada su preselile iz obližnje kolonije pokraj sela Domagovićevo udaljene manje od 10 km od Jastrebarskog (Mikuška, usmeno). Iako su čaplje kod Domagovića gnijezdile od godine (Mikuška, 1992), osnovni razlog promjene lokacije gniježđenja bila je sječa šume tj. šumskog odjela u kojem su gnijezdile. Odmah nakon formiranja kolonije djelatnici tadašnjeg ribnjaka su započeli s proganjanjem i ubijanjem čaplji (Mikuška, usmeno). Tijekom godine ubijeno je najmanje 30 jedinki, a tijekom slijedeće godine ubijanje čaplji je izvršeno u samoj koloniji tijekom gnijezdeće sezone. Stoga se broj gnijezdećih parova tijekom godine prepolovio, a kolonija se od ovoga događaja počela oporavljati tek za tri godine. Točan uzrok 22

28 pada broja gnijezdećih parova u periodu 2002./2003. nam nije poznat. Pad gnijezdeće populacije u godini mogao je biti uzrokovan sušnom godinom koju je slijedila hladna zima godine. Dok je sušna godina mogla uzrokovati smanjeni uspjeh gniježđenja zbog nedostatka hrane, hladna zima je dodatno dovela do ugibanja mladih, što se onda odrazilo na slabo popunjavanje gnijezdeće populacije novim jedinkama u godini kada bi mladi iz generacije postajali spolno zreli. Međutim, s priličnom sigurnošću možemo tvrditi da je pad gnijezdeće populacije u periodu od do danas uzrokovan dvjema ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom. Prilikom dolaska na teren radi ovogodišnjeg prebrojavanja, na ulasku u šumu hrasta lužnjaka u kojoj se nalazi kolonija je primijećena obavijest na jednome od stabala. Radi se o tretiranju ponika i podmlatka hrasta lužnjaka i kitnjaka protiv hrastove pepelnice u nadležnosti Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Karlovac. Tretiranje je izvršeno leđnim prskalicama, traktorskim atomizerima i zrakoplovom, fungicidom koji odlikuje dobra provodljivost kroz biljne organe, ARTEA PLUS, a radi kojeg se šumski plodovi ne smiju konzumirati 28 dana od tretiranja. Ulazeći dublje u šumu primijećeno je da je ona prorijeđena što su opravdali pronađeni panjevi posječenih hrastova i potpuno posječen sloj grmlja. Dakle, odmah po dolasku na teren utvrđeno je da je obavljena sječa stabala i prizemne vegetacije što direktno povezuje i objašnjava rezultate kretanja broja gnijezdećih parova u posljednje tri godine. U slučaju kolonije Jastrebarsko, smanjenje broja hrasta lužnjaka znači smanjenje odnosno nestanak pogodnih stabala za gniježđenje. Obzirom da na jednome stablu, ovisno o veličini, zna biti i više od deset gnijezda, a koja predstavljaju i više od deset potencijalnih gnijezdećih parova, njihovo uklanjanje znači gubitak staništa za sivu čaplju. Obje aktivnosti uzrokuju uznemiravanje čaplji tijekom gnijezdeće sezone, a sječa starih stabala predstavlja izravno uništavanje staništa za gniježđenje. Gospodarenje poplavnim šumama u Hrvatskoj temelji se na tzv. jednodobnom gospodarenju tj. starost željene vrste drveta (poput hrasta u koloniji Jastrebarsko) je ujednačena. Radi toga, cijeli odjel istovremeno ulazi u fazu eksploatacije zbog čega će čitav odjel biti posječen istovremeno. Prije čiste sječe tj. dovršnog sijeka, tijekom nekoliko godina provodi se tzv. pripremni sijek, kada se sastojina prorjeđuje i pomlađuje bacanjem tretiranih žireva na tlo. Međutim, jednodobno gospodarenje uzrokuje potpuni gubitak stare šume kao i potpuni gubitak biološke raznolikosti i svojti koje su vezane uz stare šumske sastojine. Drugi vjerojatni uzrok smanjenja broja gnijezdećih parova je vezan uz prestanak proizvodnje ribe na ribnjacima Novaki. Premda je prehrana sive čaplje raznolika, ona se prvenstveno hrani 23

29 ribom (Hancock i Kushlan, 1984). Istraživanja pokazuju da se iz tog razloga kolonija uvijek smješta u blizini pogodnih hranilišta što se u ovome slučaju odnosi na poplavna i močvarna područja, te šaranske ribnjake. Kolonija se uglavnom smješta u krugu 2-38 km u odnosu na hranilište (Web 4). U slučaju kolonije Jastrebarsko postoje tri potencijalna hranilišta. Prvi su Novački ribnjaci smješteni odmah uz šumu u kojoj gnijezdi kolonija. Novački ribnjaci su danas zapušteni, obrasli močvarnom vegetacijom i relativno plitki. Od nemaju koncesionara, i povremeno su čišćeni od strane članova L. D. Kuna Cvetković i Športskog ribolovnog društva Jastrebarsko, a ove je godine započelo puštanje vode u jedan od tri ribnjaka (Zdravko Smolčić, usmeno). Osim toga, ribnjaci su godine pretrpjeli veliku štetu kada je nepoznati počinitelj ispustio vodu s kojom je otišla gotovo sva riba iz ribnjaka čija se količina procjenjuje na 1 tonu (Web 14). Zbog velikih ulaganja koja su potrebna na tom području, a male potencijalne dobiti, ribnjaci u Novakima danas su neisplativa investicija i pretvaraju se u močvarno područje kojem prijeti isušivanje. Za koloniju Jastrebarsko to znači gubitak hranilišta u budućnosti, a trenutno mjesto na kojem je smanjena količina potencijalnog plijena. Drugo potencijalno hranilište kolonije Jastrebarsko jesu ribnjaci Crna Mlaka, ornitološki rezervat, udaljeni km jugoistočno od gnijezdilišta. Treće potencijalno hranilište su Draganički ribnjaci, udaljeni oko 11 km od kolonije u smjeru juga. Ribnjaci su bili zapušteni do godine kada ih je preuzeo gosp. Mislav Šarić. Na površini od 372 ha prostire se 7 velikih ribnjaka, 13 rastilišta i 13 zimovnika prosječne dubine oko 1,5 m s tim da je jedan ribnjak obrastao močvarnom vegetacijom jer je dobivena koncesija za lovište na patke, liske i guske (Mislav Šarić, usmeno). Prema riječima vlasnika, prinos ribe po godinama je 250 t konzumne ribe i 65 t mlađi. Siva čaplja je čest gost na Draganičkim ribnjacima premda vlasnik procjenjuje da se hrani tzv. divljom ribom jer joj način gospodarenja ribnjacima ne omogućava ulov uzgajane ribe. Naime, radi se o načinu gospodarenja u kojem se riba uzgaja dvije godine dok ne postigne veličinu konzumne ribe. Na ribnjacima se uzgaja šaran, štuka, som, amur, tolstolobik, smuđ, kečiga i afrički som. Prvu godinu u rastilištima doseže težinu od g, a drugu godinu se pušta u ribnjake. Tada je već prevelika da bi se čaplje mogle njome hraniti tako da je pretpostavka da se na velikim ribnjacima one hrane ekonomski nebitnim svojtama, poput babuške (Mislav Šarić, usmeno). Iz tog razloga vlasnik na konzumnim ribnjacima nema čuvare. Najosjetljivije razdoblje jest prva godina u rastilištima kada je riba dovoljno mala da predstavlja plijen sivoj čaplji i upravo u tom periodu se skupljaju oko njih. Iz tog se razloga oko rastilišta nalaze plinski topovi kojima se rastjeravaju ptice, a rastilišta su pod nadzorom čuvara. Količina ribe koju čaplje mogu konzumirati ne predstavlja problem, koliko činjenica da ranjavaju plijen oštrim kljunom 24