SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ODJEL ZA BIOLOGIJU Diplomski nastavnički studij biologije i kemije. Tajana Cvančić

Transcription

1 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ODJEL ZA BIOLOGIJU Diplomski nastavnički studij biologije i kemije Tajana Cvančić GNIJEŽĐENJE BIJELE RODE, Ciconia ciconia L , DUŽ RIJEKE VUKE U OKOLICI BEKETINACA Diplomski rad Osijek, 2013.

2 TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Odjel za biologiju Diplomski nastavnički studij biologije i kemije Znanstveno područje: Prirodne znanosti Znanstveno polje: Biologija i kemija Diplomski rad Gniježđenje bijele rode, Ciconia ciconia L , duž rijeke Vuke u okolici Beketinaca Tajana Cvančić Rad je izrađen: Odjel za biologiju, Zavod za zoologiju Mentor: dr.sc. Alma Mikuška, doc. Kratak sažetak diplomskog rada: Bijela roda (Ciconia ciconia L.) je jedna od najvećih i najpoznatijih ptica selica u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Istraživanjem na području duž rijeke Vuke u okolici Beketinaca tijekom svibnja, lipnja i srpnja godine pronađeno je 32 gnijezda bijele rode u 31 naselju od čega je njih 27 bilo aktivno, a 5 neaktivno. Najviše gnijezda je nađeno u Čepinskim Martincima (4 gnijezda).najviše gnijezda smješteno je na stupovima električne mreže (21), te na širokim dimnjacima centralnog grijanja osnovnih škola (7), a rjeđe na dimnjacima (3) ili krovovima obiteljskih kuća (1). U usporedbi s literaturnim podacima evidentna je promjena izbora staništa za gniježđenje i sve češća izgradnja gnijezda na električnim stupovima (porast sa 34,69% na 65,63%) i dimnjacima centralnog grijanja (porast sa 16,33% na 21,88%), dok je prisutno opadanje izgradnje gnijezda na dimnjacima kuća (pad sa 32,65% na 9,38%) ili krovima (pad sa 10,20% na 3,12%), dok na krovovima crkvi ili stablima više nema niti jedan gnijezdeći par. Od 27 parova koji su započeli gniježđenje kod 22 para (81,48%) gniježđenje je bilo uspješno,a u pet slučajeva (18,52%) je gniježđenje propalo tj. u njima nije nađeno niti jedno mlado. Istraživano područje je imalo veći postotak uspješnosti gniježđenja u odnosu na Osječko- baranjsku županiju. Tijekom godine 22 parova je ukupno izvelo 50 mladih tako da je prosječan uspjeh gniježđenja po uspješnom paru iznosio 2,27 mladih/uspješnom paru što se smatra uspješnom sezonom gniježđenja. Broj stranica: 46 Broj slika: 13 Broj tablica: 6 Broj literaturnih navoda: 25 Jezik izvornika: hrvatski Ključne riječi: Bijela roda, Ciconia ciconia, gniježđenje, Vuka, Osječko-baranjska županija, Hrvatska Datum obrane: Stručno povjerenstvo za obranu: 1. dr.sc. Enrih Merdić, izv.prof 2. dr.sc. Stjepan Krčmar, prof. 3. dr.sc. Alma Mikuška, doc. Rad je pohranjen u: u knjižnici Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

3 BASIC DOCUMENTATION CARD Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Department of Biology Graduate study of Biology Scientific Area: Natural science Scientific Field: Biology MS thesis Nesting of White Storks, Ciconia ciconia L , alongvuka River near Beketinci Tajana Cvančić Thisis performed at: Department of Biology, Sub Department of Zoology Supervisor: Alma Mikuska, PhD, assistant professor Short abstract: White Stork (Ciconia ciconia L.) is one of the largest and most known migratory birds in the Continental part of Croatia. During the study period from May to June stork nests were found in 31 settlements along Vuka River near Beketinci village. Out of that 27 nest were active while five were not active. Čepinski Martinci was the village with the highest number (4) of nests. Power pylons hosted highest number of nests (21), followed by wide chimneys of the central heating systems on schools (7), while regular chimneys and house roofs hosted only 3 and 1 nest, respectively. Compared to earlier literature data, the shift in nesting substrate is evident: electric pylons (increase from 34.69% to 65.63%), as well as chimneys of central heating systems (increase from 16.33% to 21.88%) are used more often; on the other hand decrease is present in the use of regular chimneys (from 32.65% to 9.38%), roofs (from 10.20% to 3.12%). Church roofs and trees are no longer used at all. Out of 27 pairs that have started with nesting, 22 pairs (81.48%) sucessfully raised their brood, while in 5 pairs (18.52%) nesting ended with failure. The study area had higher precentage of sucessful nesting than the Osijek-Baranya county. In total, 50 fledglings were raised during 2012 by 22 pairs and the average nesting success was 2.27 chicks/sucessful pair making the nesting season overally sucesfull. Number of pages: 46 Number of figures: 13 Number of tables: 6 Number of reference: 25 Original in: Croatian Key words: White stork, Ciconia ciconia, breeding, Vuka,Osječko-baranjska county, Croatia Date of the thesis defence: Reviewres: 1. Enrih Merdić, PhD, associate professor 2. Stjepan Krčmar, PhD, full professor 3. Alma Mikuska, PhD, assistant professor Thesis deposited in: In the Library of the Department of Biology, University of Josip Juraj Strossmayer in Osijek

4 Ovom prilikom se zahvaljujem svojoj mentorici dr.sc. Almi Mikuški, doc. na suradnji, strpljenju i stručnim savjetima prilikom pisanja ovog rada te njezinom suprugu Tiboru Mikuška na pomoći i suradnji prilikom terenskih istraživanja i prikupljanja podataka. Velika hvala profesoru dr.sc. Stjepanu Krčmaru koji mi je svojim savjetima pomogao u izboru teme ovog diplomskog rada

5 SADRŽAJ: 1.UVOD Temeljna obilježja bijele rode Staništa Ishrana Razmnožavanje i gniježđenje Rasprostranjenost bijele rode Seoba bijele rode Prstenovanje roda Ciljevi istraživanja MATERIJALI I METODE 2.1. Opće značajke istraživanog područja Lokaliteti i vrijeme istraživanja REZULTATI 3.1. Broj gnijezda bijele rode na istraživanom području duž rijeke Vuke Lokacije gniježđenja Uspjeh gniježđenja RASPRAVA METODIČKI DIO ZAKLJUČCI LITERATURA..42.

6 1. UVOD Prema izvještaju Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources) danas u svijetu živi vrsta ptica (Web 1), dok hrvatska ornitofauna broji 401 vrstu ptica (Lukač 2007). Bijela roda, Ciconia ciconia L je jedna od naših najvećih i najpoznatijih vrsta ptica. Recentnu Europsku populaciju bijelih roda čini od do parova (Web 10). Temeljem IUCN-ovih kategorija ugroženosti bijela roda pripada kategoriji Najmanje zabrinjavajućih (engl: LC Least Concern) vrsta. Međutim, zbog velikog pada populacije koji se dogodio između godine, bijele rode spadaju u tzv. SPEC 2 vrste tj. vrste s osiromašenom populacijom i nepovoljnim statusom zaštite (BirdLife International 2004). Pad brojnosti populacije bijelih roda dogodio se osobito u Zapadnoj Europi kao rezultat uništavanja staništa i uporabe pesticida (Hanckock et al. 1992). Tako su bijele rode bile potpuno istrijebljene u Belgiji (1895.), Švicarskoj (1949.) i Švedskoj (1954.), dok su ostale zemlje Zapadne Europe također iskusile drastične padove nacionalnih gnijezdećih populacija (npr. Nizozemska s 500 parova na samo 5 parova tijekom 1985., Danska s oko 4000 parova na samo 12 parova ili tadašnja Zapadna Njemačka s 2500 parova na oko 500 parova godine (Hanckock et al. 1992; del Hoyo et al. 1992). Zahvaljujući mjerama zaštite vrsta i staništa, kao i čitavim reintrodukcijskim programima, bijele rode su počele polako ponovno povećavati svoju europsku gnijezdeću populaciju, a počele su ponovno gnijezditi i u zemljama u kojima su bile izumrle. Tako je između godine u Švicarskoj zabilježeno parova, a u Švedskoj od godine 3 para (BirdLife International 2004). U Belgiji se ponovno počinju gnijezditi godine (del Hoyo et al. 1992), da bi populacija između godine iznosila 45 parova (BirdLife International 2004). Iako je vrsta doživjela umjereni porast populacije u periodu godine, ipak nije dostigla brojnost od prije godine (BirdLife International 2004). Na području Hrvatske bijela roda je redovita gnjezdarica i selica (Lukač 2007; Kralj 2005), čija populacija broji 1700 parova (Web 2). Bijele rode se gnijezde u cijeloj nizinskoj Hrvatskoj. Najveći broj parova gnijezdi se u selima na poljoprivrednim područjima u dolinama velikih rijeka: Save, Drave i Dunava, te njihovih pritoka. Najgušća populacija je u Posavini (Park prirode Lonjsko polje), gdje obitava oko 570 parova bijelih roda (Vizner 2010). U Hrvatskoj ova vrsta pripada kategoriji vrsta s niskorizičnom ugroženosti (engl: NT, Near Threatened) (Radović et al. 2003), a prema Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o 1

7 proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, bijela roda je strogo zaštićena svojta. Također, bijele rode su zaštićene i Bernskom konvencijom (Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa), Bonskom konvencijom (Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja) i Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), te spadaju u Natura 2000 vrste, vrste zaštićene Direktivom o pticama na području Europske unije. Iako bijele rode spadaju u kategoriju niskorizičnih vrsta, može se očekivati da će u skoroj budućnosti postati ugrožene (Vizner 2010). Ovu vrstu ugrožava uništavanje staništa, prvenstveno isušivanje vlažnih livada (Goriup i Schulz 1990; del Hoyo et al. 1992), melioracije poplavnih područja (izgradnjom nasipa, kanaliziranjem rijeka) (Goriup i Schulz 1990), zatim industrijalizacija i intenzivna poljoprivreda s obilatom uporabom pesticida zbog kojih nestaje i plijen bijelih roda (vodozemci, gmazovi, kukci) (Hancock et al. 1992). Drugi razlog ugroženosti je nedostatak pogodnih mjesta za gniježđenje (del Hoyo et al. 1992), npr. novije zgrade nemaju krovove i dimnjake pogodne za rodina gnijezda, a osim toga, gnijezda se prilikom obnavljanja krovova redovito ruše (Goriup i Schulz 1990). Također, brojnost populacije ovisi i o uvjetima koji vladaju u Africi tijekom zimovanja, npr. zbog suše može doći do nestanka plijena, a time se i smrtnost bijele rode na zimovanju povećava (Goriup i Schulz 1990, del Hoyo et al. 1992). Pretjerana uporaba insekticida za kontrolu skakavaca na području Afrike također utječe na povećan mortalitet ovih ptica (Hockey et al. 2005). Ozbiljna prijetnja bijelim rodama su i dalekovodi s kojima se sudaraju prilikom seobe (Garrido i Fernández-Cruz 2003). Ako se navedeni uzroci ugroženosti pojave zajedno, ili jedan za drugim, ili na velikim područjima, mogu uzrokovati znatan pad brojnosti roda, kao što se to dogodilo u drugoj polovici prošloga stoljeća u cijeloj Europi (Vizner 2010). Zbog navedenih razloga populacije roda se nastoje redovito prebrojavati, te posebnim mjerama zaštite (npr. poticaji za očuvanje gnijezda) očuvati gnijezdeće populacije (Vizner 2010). Svrha ovog rada je utvrditi stanje populacije bijelih roda na području duž rijeke Vuke koje je, povijesno gledano, doživjelo velike promjene u vidu regulacije vodotoka, nestanka pašnjaka i stvaranja velikih parcela pod intenzivnom poljoprivredom. 2

8 1.1.Temeljna obilježja bijele rode Bijela roda je ptica visine između 100 i 125 cm. Prekrivena je bijelim perjem, osim letnih pera u krilima koja su prekrivena crnim perjem (slika 1). Ima dugi, oštri kljun i tanke duge noge narančasto do crvene boje koje čine polovicu visine tijela (del Hoyo et al. 1992). Prsti su kratki: između tri prednja prsta nalaze se kratke plivaće kožice. Od čaplji se razlikuju po tome što im je pisnica sprijeda mrežasta, a nije kao kod čaplji pokrivena pločicama (Ognev i Fink 1956). Mladi ptići imaju bijelo paperje, crni kljun, crne noge, te područja gole kože (del Hoyo et al. 1992). Kako ptići rastu dobivaju pravo perje koje ima obilježja odraslih ptica. Međutim, kljun i noge tek počinju dobivati crvenkastu boju, što ih razlikuje od odraslih ptica. Mužjaci su nešto veći od ženki (Hanckock et al. 1992). Težina odraslih ptica se kreće između 2,3-4,5 kg, a raspon krila je od 155 do 220 cm (Hanckock i Kushan 1992). Prilikom laganog i mirnog leta rode drže vrat i noge ispružene (Harrison i Greensmith 1993). Žive u prosjeku 24 godine, a najstarija prstenovana ptica je bio mužjak preko 33 godine starosti koji je u 32. godini života parenjem dobio 3 mlada (del Hoyo et al. 1992). Rode nemaju pjevalo (Syrinx), pa se glasaju klepetanjem i piskutanjem (Ognev i Fink 1956). Slika 1. Odrasla bijela roda (Web 3) 3

9 1.2. Staništa bijele rode Bijele rode su za vrijeme sezone gniježđenja od ožujka do kolovoza u Europi vezane za vlažna i močvarna staništa, poput poplavnih dolina rijeka ili vlažnih livada koja im osiguravaju dovoljne količine plijena (Latus i Kujava 1999). Obale rijeka i plitkih voda stajaćica rodama su bogat izvor vodenih životinja kojima se hrane, uključujući vodozemce, ribe i gmazove. Npr. u području Lonjskog polja, gdje živi najgušća populacija roda u Hrvatskoj, staništa su im poplavni pašnjaci uz Savu nakon povlačenja poplave u proljeće i rano ljeto: u brojnim lokvama i plićacima obilato love zarobljene ribe, vodozemce i gmazove. (Web 4). Prisustvo bijelih roda, kao i kod drugih ptica, ne ovisi samo o kvaliteti preferiranog tipa staništa nego i o njegovoj strukturi (Mazerolle i Villard 1999). Povoljna staništa moraju omogućiti rodama izvor hrane, zaštitu od predatora, ali i mogućnost izgradnje gnijezda. Struktura staništa je od izuzetne važnosti za smještaj i distribuciju gnijezda kod bijelih roda (Latus i Kujava 2005), jer su bijele rode vezane za ljudske naseobine i blizinu čovjeka (del Hoyo et al. 1992). Na zimovalištima u Africi bijele rode žive i na sušnijim staništima, osobito savanama i stepskim suhim travnjacima (Hanckock et al. 1992) Ishrana bijele rode Bijela roda se hrani različitim živim plijenom koji uključuje: kukce i njihove ličinke (osobito kornjaše, skakavce i šaške), škorpione, pauke, žabe, punoglavce, ribe, glodavce i druge male sisavce, guštere, zmije, gujavice, te jaja i ptiće svojti koje se gnijezde na zemlji. Rjeđe se može hraniti puževima i sitnim školjkama (Hanckock et al. 1992). Mužinić i Rašajski (1992) su istraživali prehrambene navike bijelih roda na području Hrvatske, Srbije, Kosova i Makedonije, te su utvrdili da se prehrana bijele rode sastoji od tri vrste maločetinaša, osam vrsta mekušaca, jedanaest vrsta riba, tri vrste vodozemaca, osam vrsta gmazova, deset vrsta ptica, sedam vrsta sisavaca, te četrdeset i četiri vrste kukaca. Veliki udio kukaca u prehrani roda na području Slovenije je dokazao Vrezec (2009). Hranu nalaze u različitim staništima nastalim ljudskom djelatnošću, na otvorenim poljoprivrednim područjima, travnjacima, pašnjacima, pogotovo na vlažnim ili na onima koja 4

10 se nalaze u blizini močvara i rijeka. Najčešće love pojedinačno, ali na mjestima gdje se plijen nalazi u izobilju mogu loviti u većim (i više od 2000 primjeraka) grupama (Hanckock et al. 1992). Prilikom lova se izuzetno dobro koristi vidom. Nakon što ugleda potencijalni plijen, ubrzanim hodom dolazi do njega te ga svojim kljunom hvata. Koristeći svaku priliku, lovi sve što joj je u blizini. Roditelji mladima donose hranu u ždrijelnoj vrećici, odakle je povraćaju u gnijezdo sa kojeg je oni sami uzimaju. Mlade rode rastu prilično brzo jedući takvu poluprobavljenu hranu koja sadrži sve potrebne elemente za njihov rast i razvoj, posebno esencijalne kiseline (del Hoyo et al. 1992) Razmnožavanje i gniježđenje bijele rode Bijele rode se gnijezde uglavnom u nizinskim predjelima, rijetko iznad 700 metara nadmorske visine, iako u Maroku i Armeniji gnijezde na 2000 m (Hanckock et al. 1992). Izbjegavaju područja sa stalno sniženom temperaturom, kišovita područja, te područja s gustom visokom vegetacijom, kao što su šume i tršćaci. Ekstremni vremenski uvjeti, naročito niska temperatura ili hladne kiše mogu uzrokovati velike probleme pri preživljavanju, naročito za vrijeme razmnožavanja. Hladno i vlažno proljeće može izravno rezultirati uništenjem gnijezda, jaja ili mladih, te indirektno smanjenjem broja životinja kojima se rode hrane, pri čemu dolazi do ugibanja mladih od gladi i smanjenog uspjeha gniježđenja (del Hoyo et al. 1992). Razmnožavanje započinje nakon povratka iz zimujućih krajeva, početkom proljeća, snubljenjem, gradnjom novoga gnijezda ili popravkom staroga gnijezda, a zatim i parenjem. Snubljenje se sastoji od niza naklona, trešnje glavom lijevo - desno, širenja krila i klepetanja kljunom. Svake godine se većina parova vraća na svoja stara gnijezda. Katkad se stari par mora nadmetati za gnijezdo s mlađim rodama, koje će ih pokušati otjerati i zauzeti njihovo mjesto (Vizner 2010). Rode se gnijezde pojedinačno, u polu-kolonijama ili u pravim kolonijama. Gnijezdo je velika hrpa granja isprepletenoga s grumenjem blata, stajskoga gnoja i sličnog materijala. Središte gnijezda (ležište) rode oblažu grančicama i travom, ali i papirima, krpama i sličnim otpacima koje nađu u okolici. Promjer gnijezda je cm, a visina vrlo raznolika. S obzirom da rode svake godine nadograđuju gnijezda, jako stara gnijezda mogu biti visoka čak i 5 m, promjera većeg od 2 m i teška gotovo jednu tonu. Višegodišnje gnijezdo u Lonjskom polje bilo je veliko 180x180x80 cm (Web 4). 5

11 Na području Hrvatske bijele rode grade svoja gnijezda na stupovima električne mreže (31,89 %), na krovovima kuća (27,21%), umjetnim platformama (23,19%), dimnjacima (13,09%), stablima (2,05%) i ostalim pogodnim mjestima za gniježđenje (2,56%) (Web 11). Gnijezdo grade i popravljaju oba partnera, a započinje onaj koji se u proljeće prvi vrati iz Afrike, a to je najčešće mužjak. Gradnja potpuno novog gnijezda može biti dovršena i za samo 8 dana, ali katkad može trajati i mjesecima. To se obično događa kada mlade i neiskusne rode ne uspijevaju učvrstiti prvih nekoliko grana. U takvim situacijama ne stignu dovršiti gnijezdo i te godine gniježđenje nije uspješno (del Hoyo et al. 1992). Pojedina gnijezda mogu biti redovito korištena i nekoliko stotina godina (naravno, od strane nekoliko generacija roda) (Hanckock et al. 1992). Polaganje jaja započinje tjedan dana nakon parenja, i to u intervalu od dva dana između svakog jaja. Ženka izlegne 2-5 jaja (iznimno od 1-7), inkubacija obično počinje nakon prvog ili drugog jajeta i traje od (24-38) dana gdje i mužjak i ženka podjednako leže na jajima (del Hoyo et al. 1992). Zbog toga se mladi ptići izvaljuju asinhrono tj. postoji jasno vidljiva razlika u njihovoj veličini (Hanckock et al. 1992). U gnijezdu se prosječno nalaze 2-4 mlada (slika 2), vrlo rijetko do šest, pri čemu je broj mladih usko vezan sa uvjetima ishrane tijekom godine. Mladi čučavci se hrane svakih sat vremena do 10-tog dana života, a zatim svaka 2 sata do 15 dana života. Tijekom vrućih dana, roditelji u kljunu ptićima donose vodu. Također, pri vedrim noćima, roditelji često love i hrane mlade i noću (Hanckock et al. 1992). Tijekom prva dva-tri tjedna života ptića jedan roditelj uvijek ostaje u gnijezdu kako bi ih štitio od predatora (npr. vrana) ili vremenskih uvjeta (hladnoća ili vrućina). Kad mladunci malo poodrastu, roditelji im donesenu hranu povraćaju u gnijezdo odakle je mladunci sami uzimaju (Ognev i Fink 1956). Nakon izlijetanja iz gnijezda mladi su ovisni o roditeljima još 2-3 tjedna, kada im oni pokazuju mjesta i način na koji doći do hrane. Mlade su rode sposobne za tri mjeseca poći na svoju prvu seobu. Odgajanje mladih traje između dana (iznimno 70) (Hanckock et al. 1992).. 6

12 Slika 2. Mlade rode u gnijezdu (Web 5) 1.5. Rasprostranjenost bijele rode Bijele rode su rasprostranjene u Europi (od Portugala, središnje Španjolska, Francuske i Nizozemske na zapadu, preko Njemačke, Danske, Središnje Europe i Balkanskog poluotoka do srednje i južne Rusija), u sjevernoj Africi i u središnjoj Aziji, gdje se i gnijezde (Elphick 1995). U središnoj Aziji gnijezdi posebna podvrsta Ciconia c. asiatica (del Hoyo et al. 1992). U Europi je nejednoliko rasprostranjena jer je iz većeg dijela zapadne Europe bila nestala tijekom 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća zbog utjecaja intenzifikacije poljoprivrede i upotrebe pesticida, te pretvorbe i urbanizacije staništa (slika 3). Zapadna preletna populacija broji jedinki i trenutno je u porastu (Web 10). Istočna preletna populacija je znatno veća s procijenjenih jedinki, a također je u porastu (Web 10). Najveći broj parova gnijezdi u Poljskoj (52.500), Španjolskoj (33.217), Ukrajini (30.000) i Bjelorusiji (20.342). Tijekom posljednjeg međunarodnog cenzusa bijelih roda koji se provodio 2004/2005 godine u Hrvatskoj je procijenjeno da je gnijezdilo 1700 parova (slika 3). Iako se gnijezdeća populacija smatra stabilnom, recentna procjena iznosi parova (Zavod za ornitogiju 2012, nepublicirano), što ipak ukazuje na djelomičan pad populacije tijekom posljednjih nekoliko godina. 7

13 Slika 3. Područje rasprostranjenosti bijele rode u Europi s procijenjenim brojem gnijezdećih parova tijekom 2004/2005 godine (Web 2) 1.6. Seoba bijele rode Rode su prave selice koje zimi sele na jug jer im u sjevernijim dijelovima Europe dolaskom zime većina plijena postaje neaktivna i time nedostupna. Iako manji dio roda provodi zimu u južnoj Španjolskoj, većina ih zimuje u Africi sve do južne Afrike (Elphic 1995). Rode putuju prvenstveno danju, da bi prevalile veće udaljenosti moraju jedriti na toplim zračnim strujama, zvanim termale. Ulazeći u termalu, rodu podiže uzlazna zračna struja. Kad izađe iz termala, ona lagano klizi naniže preko velikih udaljenosti. Pticama je mnogo lakše seliti u velikim jatima. Kad jedna ptica otkrije termal, sve druge je slijede i počnu jedriti. Što više ptica 8

14 putuje zajedno, lakše im je pronaći dobar termal - stoga velika jata sele brže od pojedinačnih ptica. Ujesen se mogu vidjeti jata i sa ptica (Web 6). Prosječno dnevno prevaljuju km, a u najekstremnijim slučajevima seoba do Afrike i nazad do gnijezdilišta iznosi preko km (Hanckock et al. 1992). Postoje dva glavna smjera kojima se rode iz Europe koriste u svojoj seobi na zimska staništa; istočni i zapadni (slika 4). Rode koje se koriste zapadnim smjerom, putuju preko Francuske, Španjolske, Gibraltara, pa sve do sjevernih i zapadnih dijelova Afrike. Zapadnoeuropska populacija ne seli do krajnjeg juga afričkog kontinenta već zimuje u sub-saharskoj Africi (Hanckock et al. 1992). Rode Hrvatske pripadaju istočnoj populaciji jer u svoja afrička zimovališta sele istočnim putem, tj. Europu napuštaju preko Bospora i Dardanela. Do Bospora prelaze preko Rumunjske ili Bugarske (ili obiju država, ovisi odakle su). Nakon toga prolaze preko Turske, pa preko Izraela, Sinajskog poluotoka, duž rijeke Nil, istočnim dijelom Afrike do Sudana, a neke nastavljaju put sve do Južne Afrike (Elphic 1995). Slika 4. Seobe bijele rode (Web 7) 9

15 1.7. Prstenovanje roda Zbog životne povezanosti roda s ljudima i njihove omiljenosti među ljudima, rode su jedna od najbolje proučenih vrsta ptica. Prstenovanje je znanstvena metoda prikupljanja podataka potrebnih za razumijevanje života ptica. Glavni cilj prstenovanja jest dobivanje rezultata koji se mogu upotrijebiti u istraživanjima i zaštiti vrsta. U posljednjih 20-ak godina prstenovanje je znatno intenzivirano. Ptice se najčešće obilježavaju metalnim ili plastičnim prstenima na nozi (slika 5), ali postoje i drugi načini obilježavanja ptica, poput onih oznakama koje se stavljaju na krilo ili vrat. Svaki nalaz tako obilježene ptice, bilo da je netko vidi, ulovi i naknadno pusti ili da je pronađe mrtvu, mnogo govori o njezinu životu. Prstenovanje mladih u gnijezdu treba obaviti u pravo vrijeme i vrlo oprezno jer prsten može pasti s noge ako je prstenovanje obavljeno prerano tj. ako je ptica premala, a prekasno prstenovanje može prouzročiti plašenje i iskakanje mladih iz gnijezda. Osim aluminijskoga prstena na mlade rode u gnijezda danas stavljaju se veliki plastični prstenovi koji se dalekozorom ili teleskopom s velike udaljenosti mogu očitati iz dvorišta ili na poljima gdje se hrane. Zahvaljujući prstenovanju te praćenju prstenovanih ptica (očitavanju oznaka na prstenju) doznajemo mnoge tajne iz života roda: kojim putem sele, gdje zimuju, kolika je vjernost partneru i starom gnijezdu, koliki im je životni vijek itd. Na primjer, pomoću prstenovanja smo doznali da se većina mladih roda vraća u unutar 50 km od mjesta na kojem su se izlegle i da se gnijezde u blizini svog roditeljskoga gnijezda, ali da neke odlaze dosta daleko i gnijezde se u drugim državama (Vizner 2010). Slika 5. Prstenovanje mladih roda u gnijezdu (Foto: Tajana Cvančić) 10

16 1.8. Ciljevi istraživanja Ciljevi istraživanja ovog završnog rada bili su: utvrditi točan broj gnijezda bijele rode duž rijeke Vuke u okolici Beketinaca, odrediti točan položaj i smještaj gnijezda, utvrditi broj aktivnih i neaktivnih gnijezda, te razloge neaktivnosti pojedinih gnijezda, utvrditi broj mladih u gnijezdima (uspjeh gniježđenja) te razloge stradavanja. 11

17 2.MATERIJALI I METODE 2.1. Opće značajke istraživanog područja Područje istraživanja obuhvaćalo je područje duž rijeke Vuke u okolici Beketinaca. Rijeka Vuka je desna pritoka Dunava. Izvire u planini Krndija kod sela Paučja, a utječe u Dunav kod Vukovara. Njezin tok je vrlo vijugav, dužine oko 120 km. Prolazi ravničarskim terenima sjeveroistočnog dijela Slavonije. Područje rijeke Vuke je tijekom proteklih 150 godina pretrpjelo znatne negativne promjene prvenstveno njenom regulacijom i isušivanjem vlažnih i močvarnih staništa, te intenzifikacijom poljoprivrede (Šindler 2002). Današnje klimatske promjene sa sve sušnijim razdobljima dodatno pogoršavaju stanje, a sušna razdoblja su sve češća. Na rijeku Vuku vezano je više umjetno izgrađenih melioracijskih kanala, a najveći među njima je Bobotski kanal. Kanal prolazi pored niza sela koja svojim otpadnim vodama utječu na kvalitetu vode te rijeke. Veći utjecaj na promjenu kvalitete odnosno na promjenu onečišćenja rijeke imaju prirodni činioci. Poslje svake veće kiše vodotok se zamućuje, te je opterećen velikim količinama suspendiranog materijala. Prijeko je potrebno očuvati kvalitetu vode rijeke Vuke jer zaštitom i čuvanjem od raznih štetnih utjecaja sa strane pridonosimo zaštiti velikih vodotoka kao što je Dunav (Web 8). Sva istraživana mjesta duž rijeke Vuke nalaze se u Osječko-baranjskoj županiji. Klima područja Osječko-baranjske županije određena je mješavinom utjecaja euroazijskog kopna, Atlantika i Sredozemlja. Prema Koeppenovoj klasifikaciji, radi se o umjereno toploj, kišnoj klimi, kakva vlada u velikom dijelu umjerenih šitrina (klimatsko područje Cfwbx) (Zaninović 2008). Srednja godišnja temperatura je 10 C. Srednja mjesečna temperatura varira od 1 do 21 C, s najhladnijim razdobljem u siječnju, kada minimalne temperature mogu biti i ispod 25 C, te najtoplijim razdobljem u srpnju i kolovozu, kada maksimalne temperature prelaze 40 C. Prosječna mjesečna relativna vlažnost zraka kreće se od 73-90%, s maksimumom u siječnju i minimumom u srpnju. Prosječne godišnje količine oborina variraju i kreću se od 609 mm (na području Dalja) do 792 mm (na području Feričanaca). Oborine tijekom godine imaju maksimum u lipnju, sekundarni maksimum u studenome, bez izrazito sušnih mjeseci. Za županiju, ali i Hrvatsku u cjelini, od izrazite je važnosti raspored oborina u vegetacijskom razdoblju, koji je gotovo optimalan, uz uobičajena odstupanja (Web 9). 12

18 Istraživano područje je tipično poljoprivredni kraj, u kojem uspijevaju gotovo sve vrste žitarica, kao i mnoge druge vrste biljnih kultura. U šumama prevladavaju bjelogorične vrste drveća kao što su hrast lužnjak, grab, topola, bagrem, jasen, brijest, lipa, joha, vrba. Najmanje su zastupljeni pašnjaci i livade Lokaliteti i vrijeme istraživanja Terenski rad je obavljen u razdoblju od 14. svibnja do 10. srpnja godine na području duž rijeke Vuke, u krugu do 15 kilometara od Beketinaca (slika 6). Istražena su 32 naseljena mjesta: Čepin, Čepinski Martinci, Čokadinci, Poganovci, Krndija, Gorjani, Tomašanci, Satnica Đakovačka, Punitovci, Josipovac Punitovački, Jurjevac Punitovački, Beketinci, Vuka, Široko Polje, Kuševac, Viškovci, Forkuševci, Semeljci, Kešinci, Koritna, Šodolovci, Koprivna, Lipovac Hrastinski, Hrastovac, Dopsin, Hrastin, Vladislavci, Paulin Dvor, Petrova Slatina, Ernestinovo, Divoš i Ivanovac. Prebrojavanje gnijezdeće populacije i uspjeha gniježđenja obavila sam sukladno metodama opisanima u Gibbons i Gregory (2006) i Mikuska i sur. (2007). Prvi dio terenskog rada obavljen je u periodu od 14. do 17. svibnja godine, u fazi inkubacije, kada je jedan roditelj uvijek u gnijezdu, pri tome je utvrđen ukupan broj gnijezdećih parova i lokacije gnijezda. Lokacije gniježđenja su zabilježene pomoću GPS uređaja, a dalekozorom je utvrđen broj odraslih roda u gnijezdu. Također, zabilježen je broj praznih gnijezda i broj gnijezda u kojima je prisutan samo jedan roditelj. Posebno je bilježena podloga na kojoj je gnijezdo sagrađeno. Gnijezda su slikana uz pomoć digitalnog fotoaparata. Da bi podaci bili točniji, bilo je potrebno prilaziti svakom gnijezdu s različitih strana, jer se promatranjem samo s jednoga položaja ne mogu uočiti rode koje eventualno sjede u gnijezdu ili su s druge strane zaklonjene nekakvim objektom. Na teren se izlazilo sredinom dana kada su odrasle rode u gnijezdu, budući da ujutro i navečer love pa ih se ne može zateći u gnijezdu. Drugi dio terenskog rada obavljen je u periodu od 10. do 15. srpnja godine, u fazi othranjivanja mladih, kada je utvrđen uspjeh gniježđenja, broj mladih po aktivnom gnijezdu, te broj započetih ali naknadno propalih gniježđenja. Tijekom terenskog rada, tamo gdje je to bilo moguće, obavljeno je prstenovanje mladih u sklopu međunarodnog projekta označavanja bijelih roda prstenovima u boji u svrhu stjecanja spoznaja o njihovoj seobi, preživljavanju 13

19 tijekom zimovanja i ponovnog novačenja u gnijezdeću populaciju. Rode su prstenovane 11. lipnja godine u sljedećim mjestima: Ernestinovo, Koritna, Čepinski Martinci i Čepin. Dobiveni podaci su statistički i prostorno obrađeni upotrebom standardnih metoda i programa (Word, Excel, GoogleEarth). Dobiveni podaci su uspoređeni sa prijašnjim studijama i literaturnim podacima kako bi se stekao uvid u kretanje gnijezdeće populacije. Slika 6. Područje istraživanja gniježđenja bijele rode duž rijeke Vuke tijekom godine 14

20 3. REZULTATI 3.1. Broj gnijezda bijele rode duž rijeke Vuke u okolici Beketinaca Tijekom istraživanja u ukupno 32 naselja pronađena su 32 gnijezda bijele rode, od čega je njih 27 bilo aktivno, a 5 neaktivno (tablica 1, slika 7). Iz tablice 1. je vidljivo da je najveći broj gnijezda prisutan u Čepinskim Martincima (3 aktivna i 1 neaktivno gnijezdo), Beketincima (3 aktivna gnijezda), Čepinu (3 aktivna gnijezda) i u Punitovcima (2 aktivna i 1 neaktivno gnijezdo). Po dva gnijezda su zabilježena u Ivanovcu (i oba su bila neaktivna), a po jedno gnijezdo je zabilježeno u slijedećim naseljima: Dopsin, Ernestinovo, Forkuševci, Gorjani, Tomašanci, Hrastin, Jurjevac Punitovački, Kešinci, Koritna, Krndija, Kuševac, Poganovci, Satnica Đakovačka, Semeljci, Široko Polje, Vladislavci i Vuka. Neaktivna gnijezda su pronađena u Ivanovcu (2 gnijezda), te po jedno u Punitovcima, Tomašancima i Čepinskim Martincima. Vjerojatni uzroci neaktivnosti su stradavanje odraslih roda tijekom zimovanja ili migracije. U slijedećim naseljima nije pronađeno ni jedno gnijezdo bijele rode: Čokadinci, Divoš, Hrastovac, Josipovac Punitovački, Koprivna, Lipovac Hrastinski, Paulin Dvor, Petrova Slatina, Šodolovci i Viškovci. U slijedećim naseljima je pronađen stup s platformom bez gnijezda: Lipovac Hrastinski, Forkuševci i Viškovci. To nam označava da su i u tim naseljima u prošlosti gnijezdile bijele rode, ali da je nakon rušenja postojećih gnijezda došlo do njihovog nestanka ili napuštanja mjesta. 15

21 Slika 7. Broj gnijezda bijele rode po naseljima na području duž rijeke Vuke Slika 8. Novo gnijezdo u izgradnji na stupu električne mreže u Beketincima (Foto: Tajana Cvančić) 16

22 Slika 9. Gnijezdo na dimnjaku osnovne škole u Čepinu (Foto: Tajana Cvančić) Slika 10. Gnijezdo na dimnjaku kuće u Punitovcima (Foto: Tajana Cvančić) 17

23 3.2. Lokacije gniježđenja Gnijezda bijele rode najčešće su smještena na stupovima električne mreže, te na širokim dimnjacima centralnog grijanja osnovnih škola, a rjeđe na dimnjacima ili krovovima obiteljskih kuća (tablica 1, tablica 2). Tablica 1. Lokacije gnijezda bijele rode Redni broj Naselje Adresa nalazišta 1. Beketinci Čepinska Beketinci 3. Beketinci 4. Čepin 5. Čepin Čepin Čepinski Martinci Čepinski Martinci Čepinski Martinci Čepinski Martinci Čepinska 159. Čepinska 128. Kralja Zvonimira 105. Ulica grada Vukovara 18. Kalnička 17. Stjepana Radića 85. Stjepana Radića 41. Osječka ulica pored broja 11. Vladimira Nazora 6. Smještaj gnijezda stup s platformom u dvorištu osnovne škole stup s platformom na groblju električni stup dimnjak centr. grijanja u dvorištu doma zdravlja dimnjak na tvornici ulja dimnjak centr. grijanja u dvorištu osnovne škole dimnjak centr. grijanja s platformom na osnovnoj školi stup javne rasvjete drveni stup stup javne rasvjete Koordinate 45 27'22.05"N 18 28'53.39"E 45 27'4.85"N 18 28'25.68"E 45 27'11.22"N 18 28'30.00"E 45 31'33.33"N 18 33'51.33"E 45 31'58.08"N 18 33'45.88"E 45 31'43.33"N 18 34'59.39"E 45 30'31.82"N 18 27'57.68"E 45 30'39.10"N 18 28'11.58"E 45 30'53.50"N 18 28'21.90"E Broj viđenih odraslih bijelih roda Status 2 aktivno 2 aktivno 2 aktivno 1 aktivno 1 aktivno 1 aktivno 0 aktivno 1 aktivno 0 neaktivno 2 aktivno 18

24 45 30'33.20"N 18 28'12.05"E 11. Dopsin J.J. Strossmayera Ernestinovo Školska Forkuševci Stjepana Radića Gorjani Kula Hrastin Ferenca Kiša 16. Ivanovac 17. Ivanovac 18. Jurjevac Punitovački 19. Kešinci 20. Koritna Duga ulica 31. kod trafostanice Glavna 61. Doljanska ulica Kolodvorska Krndija Osječka ulica 22. Kuševac 23. Poganovci Ante Starčevića 55. Miroslava Krleže 2. stup s platformom dimnjak centr. grijanja na osnovnoj školi dimnjak na kući stup s platformom u dvorištu veterinarske stanice stup s platformom preko puta doma kulture stup javne rasvjete ispred crkve oštećeni el. Stup dimnjak s platformom stup s platformom u dvorištu doma kulture dimnjak centr. grijanja s platformom na osnovnoj školi stup javne rasvjete s platformom na raskrižju stup s platformom u dvorištu kuće stup s platformom pod naponom 45 27'4.92"N 18 33'31.74"E 45 27'1.99"N 18 39'29.11"E 45 20'57.20"N 18 29'43.19"E 45 23'54.90"N 18 22'13.08"E 45 26'5.64"N 18 35'52.38"E 45 29'9.04"N 18 38'10.77"E 45 28'26.39"N 18 39'41.45"E 45 26'4.20"N 18 26'52.08"E 45 21'10.70"N 18 33'22.92"E 45 23'5.58"N 18 33'46.39"E 45 27'8.16"N 18 22'52.80"E 45 21'3.96"N 18 25'23.94"E 45 29'22.08"N 18 24'5.58"E 2 aktivno 1 aktivno 1 aktivno 2 aktivno 2 aktivno 0 neaktivno 0 neaktivno 0 aktivno 2 aktivno 2 aktivno 1 aktivno 1 aktivno 2 aktivno 24. Punitovci Stjepana stup pod 45 26'8.64"N 0 neaktivno 19

25 25. Punitovci 26. Punitovci 27. Satnica Đakovačka Radića Stjepana Radića 55. Matije Gupca 4. Bana Jelačića Semeljci Braće Radića 29. Široko polje 30. Tomašanci 31. Vladislavci 32. Vuka Kolodvorska 9. Kralja Tomislava 3. Kralja Tomislava Osječka ulica preko puta crkve naponom preko puta kućnog broja 137. dimnjak na kući stup s platformom u dvorištu kuće krov osnovne škole stup s platformom stup pod naponom u dvorištu osnovne škole stup pod naponom u dvorištu kuće Stup s platformom Dimnjak 18 25'29.46"E 45 26'3.59"N 18 25'0.81"E 45 25'44.94"N 18 24'40.62"E 45 21'12.49"N 18 22'30.34"E 45 21'38.26"N 18 32'32.49"E 45 24'17.75"N 18 28'5.65"E 45 23'6.99"N 18 24'57.57"E 45 27'38.76"N 18 34'20.70"E 45 26'14.55"N 18 30'21.02"E 0 aktivno 1 aktivno 1 aktivno 2 aktivno 0 aktivno 0 neaktivno 1 aktivno 2 aktivno Tablica 2. Smještaj gnijezda bijele rode Smještaj gnijezda Broj Postotak ( %) Električni stup s platformom 12 37,5 Električni stup bez platforme 9 28,13 Dimnjak centralnog grijanja s platformom 4 12,5 Dimnjak centralnog grijanja bez platforme 3 9,38 Dimnjak 3 9,38 Krov 1 3,13 Ukupno Iz tablice 2. je vidljivo da je najveći broj gnijezda, ukupno 21 ili 65,63%, izgrađeno na električnim stupovima sa (12 gnijezda) ili bez platforme (9 gnijezda) (slika 8). Drugo mjesto za smještaj gnijezda predstavljaju dimnjaci centralnog grijanja, ukupno 7 ili 21,88%, sa (4 gnijezda, slika 9) ili bez platforme (3). Na uobičajenim dimnjacima (slika 10) izgrađeno je 20

26 samo tri gnijezda, a samo jedno gnijezdo je pronađeno na krovu osnovne škole u Satnici Đakovačkoj Uspjeh gniježđenja Uspjeh gniježđenja po aktivnom paru prikazan je u tablici 3. Tablica 3. Uspjeh gniježđenja bijelih roda na istraživanom području tijekom Redni broj Naselje Adresa nalazišta Broj mladih roda u gnijezdu 1. Beketinci Čepinska Beketinci Čepinska Beketinci Čepinska Čepin Kralja Zvonimira Čepin Ulica grada Vukovara Čepin Kalnička Čepinski Martinci Stjepana Radića Čepinski Martinci Stjepana Radića Čepinski Martinci Osječka ulica pored broja Čepinski Martinci Vladimira Nazora Dopsin J.J. Strossmayera Ernestinovo Školska Forkuševci Stjepana Radića Gorjani Kula Hrastin Ferenca Kiša Ivanovac Duga ulica Ivanovac kod trafostanice Jurjevac Punitovački Glavna Kešinci Doljanska ulica Koritna Kolodvorska Krndija Osječka ulica Kuševac Ante Starčevića Poganovci Miroslava Krleže Punitovci Stjepana Radića Punitovci Stjepana Radića Punitovci Matije Gupca Satnica Đakovačka Bana Jelačića Semeljci Braće Radića Široko polje Kolodvorska Tomašanci Kralja Tomislava Vladislavci Kralja Tomislava Vuka Osječka ulica preko puta crkve 3 21

27 Iz tablice 3. je vidljivo da u pet od 32 pronađena gnijezda gniježđenje nije niti započelo tj. gnijezdo je tijekom gniježđenja bilo napušteno. Od 27 parova koji su započeli gniježđenje u pet slučajeva (18,52%) je gniježđenje propalo tj. u njima nije nađeno niti jedno mlado, dok je kod 22 para (81,48%) gniježđenje je bilo uspješno. Broj mladih po gnijezdu iznosio je od 1-4. Jedno mlado zabilježeno je u pet gnijezda (u Forkuševcima, Jurjevcu Punitovačkom, Punitovcima i Širokom Polju). Dvije mlade rode su zabilježene u sedam gnijezda (Čepin, Čepinski Martinci, Hrastin, Koritna, Krndija, Kuševac i Semeljci), tri mlade rode u devet gnijezda (Beketinci, Čepin, Čepinski Martinci, Ernestinovo, Gorjani, Kešinci, Satnica Đakovačka, Vladislavci i Vuka) (slika 11), te četiri mlade u jednom gnijezdu (Poganovci) (tablica 3 i 4). U mjestu Čepinski Martinci pronađeno je jedno mrtvo mlado, te jedno jaje koje je ispalo iz gnijezda (slika 13 i 14). Tablica 4. Broj mladih po gnijezdu tijekom sezone gniježđenja Broj mladih Ukupno po gnijezdu Broj gnijezda Postotak 22,72 31,81 40,90 4, Tijekom godine na istraživanom području 22 parova je ukupno izvelo 50 mladih tako da je prosječan uspjeh gniježđenja po uspješnom paru iznosio 2,27 mladih/uspješnom paru (tablica 5). Ukupni uspjeh gniježđenja (uspješni i neuspješni parovi zajedno) je nešto manji i iznosi 1,85 mladih/paru. Tablica 5. Ukupni uspjeh gniježđenja bijele rode na istraživanom području tijekom godine (prema Schulz 1999) Kratica oznake Značenje kratice Broj AH Ukupni broj gnijezda u istraživanom 32 području HO Broj praznih gnijezda 5 HB Broj posjećenih gnijezda u kojima nije bilo 0 gniježđenja HPa Broj gnijezdećih parova 27 (HPa=HPm+HPo+HPx) HPm Broj parova s mladima (uspješnih parova) 22 HPo Broj parova bez mladih (neuspješnih 5 parova) HPx Broj parova s nepoznatim uspjehom 0 gniježđenja JZG Broj izleženih mladih 50 22

28 JZa JZm Prosječni broj mladih na ukupni broj parova (JZG/HPa) Prosječni broj mladih po uspješnom paru (JZG/HPm) 1,85 2,27 Podaci o uspjehu gniježđenja i broju mladih bijelih roda na istraživanom području su uspoređeni s podacima o uspjehu gniježđenja bijelih roda tijekom godine na području Osječko-baranjske županije i Hrvatske (Podravec 2012), koje su prikupili i publicirali članovi Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode (tablica 6). Tablica 6. Usporedni podaci o uspjehu gniježđenja bijele rode na istraživanom području, Osječko-baranjskoj županiji i Hrvatskoj tijekom godine (prema Schulz 1999) Kratica oznake Značenje kratice Istraživano područje OBŽ HR AH Ukupni broj gnijezda u istraživanom području HO Broj praznih gnijezda HB Broj posjećenih gnijezda u kojima nije bilo gniježđenja 0?? HPa Broj gnijezdećih parova (HPa=HPm+HPo+HPx) HPm Broj parova s mladima (uspješnih parova) HPo Broj parova bez mladih (neuspješnih parova) HPx Broj parova s nepoznatim uspjehom gniježđenja JZG Broj izleženih mladih JZa Prosječni broj mladih na 1,85 1,85 1,88 ukupni broj parova (JZG/HPa) JZm Prosječni broj mladih po 2,27 3,36 2,62 uspješnom paru (JZG/HPm) 23

29 Slika 11. Mlade rode na dimnjaku osnovne škole u Čepinu (foto: Tajana Cvančić) Slika12. Polupano jaje koje je ispalo iz gnijezda u Čepinskim Martincima (foto: Tajana Cvančić) 24

30 Slika 13. Ostaci uginule mlade rode u Čepinskim Martincima (foto: Tajana Cvančić) 25

31 4. RASPRAVA Rezultati istraživanja gniježđenja bijele rode na području duž rijeke Vuke u okolici Beketinaca prikupljeni su tijekom godine te su uspoređeni s rezultatima gniježđenja bijele rode na području Đakovštine provedenim krajem prošloga stoljeća i tijekom godine. O gniježđenju bijelih roda na istraživanom području postoje dva objavljena diplomska rada, ali niti jedan od njih istovremeno ne pokriva cjelokupno područje istraživanja. Kostić (1989) je godine istraživao gniježđenje bijele rode na području tadašnje općine Osijek, koja se prostirala duž Drave od Valpova na zapadu do rijeke Dunav na istoku, dok je južno bila ograničena naseljima Čokadinci, Beketinci, Vuka, Koritna, Šodolovci i Gaboš. Stoga, ova istraživanja pokrivaju prvenstveno sjeverni dio istraživanog područja ovog rada. Drugi rad je objavila Šindler (2002) koja je istraživala gniježđenje bijele rode na području Đakovštine. Ovaj rad je dao podatke o gniježđenju bijelih roda u južnim dijelovima istraživanog područja ovog rada tj. u slijedećim naseljima: Krndija, Punitovci, Jurjevac Punitovački, Josipovac Punitovački, Beketinci, Gorjani, Tomašanci, Đakovačka Satnica, Kuševac, Široko Polje, Viškovci, Forkuševci, Semeljci, Kešinci, Koritna i Šodolovci. Usporedbom tadašnjih i recentnih podataka o gniježđenju bijelih roda evidentan je porast ukupnog broja gnijezdećih parova tijekom proteklih četvrt stoljeća: godine je bilo prisutno 10 parova, do njihov broj se samo u južnom dijelu istraživanog područja povećao na 19 (Šindler 2002), dok ih je godine zabilježeno ukupno 27, tj. broj gnijezdećih parova se gotovo utrostručio. Ovaj porast gnijezdeće populacije u skladu je sa generalnim trendom porasta populacije bijele rode u Europi (BirdLife International 2004). Porast gnijezdeće populacije odvijao se na način da su novi parovi prvenstveno zauzimali nova naselja, umjesto povećanja broja parova u naseljima s postojećim gnijezdima. Npr. tijekom godine broj parova bijelih roda po selima je iznosio kako slijedi: Čepinski Martinci tri para, te po jedan par u Beketincima, Gorjanima, Kortini, Đakovačkoj Satnici, Semeljcima, Vladislavcima i Vuki (Šindler 2002, Kostić 1988). Do godine novi parovi su počeli gnijezditi u slijedećim naseljima: Forkuševci, Jurjevac Punitovački, Krndija, Kuševac, Široko Polje i Tomašanci (Šindler 2002). U Koritni, Đakovačkoj Satnici i Semeljcima je broj gnijezdećih parova s jednog narastao na tri, dok su u Punitovcima već gnijezdila dva para (Šindler 2002). Do godine gniježđenje je započelo u naseljima Dopsin, Ernestinovo, Hrastin, Ivanovac i Poganovci, a istovjetni broj parova je ostao u 26

32 naseljima Čepinski Martinci, Forkuševci, Gorjani, Jurjevac Punitovački, Kešinci, Krndija, Kuševac, Punitovci, Široko Polje, Vladislavci i Vuka. Broj gnijezdećih parova s jednog na tri se povećao u Beketincima, dok se sa tri na jedan smanjio u Koritni, Đakovačkoj Satnici i Semeljcima. Iako su u literaturnim radovima navedene točne adrese lokacija gnijezda, izravna usporedba nije bila moguća jer se u velikom broju slučajeva dogodila promjena naziva ulica unutar naselja, jednako kao i promjena naziva čitavog sela (npr. Jovanovac je preimenovan u Ivanovac). Međutim, na području Đakovštine tijekom godine od ukupno 49 gnijezda 34,69% ih je bilo izgrađeno na električnim stupovima (sa i bez platforme), 32,65% na dimnjaku kuće, 16,33% na dimnjaku škole (pretpostavljamo dimnjaku centralnog grijanja), 10,20% na krovu, 4,08% na stablu, te 2,04% na krovu crkve (Šindler 2002). Tada je broj postavljenih platformi za gnijezda na električnim stupovima bio vrlo nizak od 17 gnijezda na eletričnim stupovima samo četiri su imala platformu (Šindler 2002). U usporedbi s današnjim podacima evidentna je promjena izbora staništa za gniježđenje i sve češća izgradnja gnijezda na električnim stupovima (porast sa 34,69% na 65,63%) i dimnjacima centralnog grijanja (porast sa 16,33% na 21,88%), dok je prisutno opadanje izgradnje gnijezda na dimnjacima kuća (pad sa 32,65% na 9,38%) ili krovovima (pad sa 10,20% na 3,12%), a na krovovima crkvi ili stablima više nema niti jedan gnijezdeći par. Ova promjena izbora mjesta za gniježđenje je u skladu s literaturnim podacima (Denac 2010, Schulz 1999), te je prvenstveno vezana uz djelovanje čovjeka. Bijele rode za gniježđenje traže mjesto koje je dovoljno stabilno da podržava njihovo veliko i teško gnijezdo, te sigurno od predatora. Čovjek je s jedne strane sustavno rušio gnijezda izgrađena na krovovima ili dimnjacima kuća, dok je s druge strane, osobito posljednjih dvadesetak godina, znatno pomogao rodama izgradnjom i postavljanjem platformi za gniježđenje, prvenstveno na električnim stupovima i dimnjacima centralnog grijanja. Dok je godine od 49 rodinih gnijezda samo četiri bilo na odgovarajućim platformama (Šindler 2002), danas je 50% gnijezda istraživanog područja izgrađeno na takvim umjetnim podlogama. Ukupni uspjeh gniježđenja na istraživanom području uspoređen je sa podacima o gniježđenju bijelih roda na području Osječko-baranjske županije, te Hrvatske koje su u sklopu redovitog monitoringa sakupili članovi Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode (Podravec 2012). Na području Osječko-baranjske županije tijekom godine ukupno je pregledano 134 gnijezda, od kojih je 111 (82,84%) bilo aktivno, a 23 (17,16%) neaktivno. Od aktivnih gnijezda gniježđenje je završilo s uspjehom u 55% slučajeva (61 gnijezdo), dok je propalo u 27

33 45% slučajeva (50 gnijezda). Uspješni parovi su uspješno odgojili 205 mladih, te je uspjeh gniježđenja po uspješnom paru iznosio 3,36 mladih/uspješnom paru, dok je ukupni uspjeh bio jednak onome u istraživanome području i iznosio je 1,85 mladih/paru (Podravec 2012). U odnosu na rezultate gniježđenja sa istraživanog područja vidljivo je da je manji postotak gnijezda bio neaktivan u odnosu na podatke iz županije (13,5% naprama 17,1%) što nam govori da se veći postotak odraslih roda uspješno vratio sa seobe i zimovanja (tablica 6). Jednako tako, u istraživanom području je bio veći postotak uspješnosti gniježđenja u odnosu na županiju (81,48% uspješnih parova u odnosu na 55% uspješnosti na razini županije). S druge strane, rode na području županije su izvele znatno veći broj mladih (3,36 mladih/uspješnom paru) od roda istraživanog područja (2,27 mladih/uspješnom paru). Ovi podaci mogu se objasniti kvalitetom staništa i dostupnošću hrane u blizini gnijezda. Naime, većina parova bijelih roda na području županije je smještena u blizini velikih rijeka Drave i Dunava i njihovih poplavnih područja koji omogućuju znatno bolje uvjete ishrane tijekom gniježđenja. S druge strane, rode istraživanog područja nalaze se u znatno degradiranom području duž rijeke Vuke gdje je većina vlažnih i poplavnih staništa meliorirana, a sama rijeka Vuka pretvorena u jedva protočni kanal. Na razini čitave Hrvatske tijekom godine ukupno je pregledano 490 gnijezda, od kojih je 439 (89,59%) bilo aktivno, a 50 (10,51%) neaktivno. Od aktivnih gnijezda gniježđenje je završilo s uspjehom u 72% slučajeva (315 gnijezdo), dok je propalo u 28% slučajeva (124 gnijezda). Uspješni parovi su uspješno odgojili 824 mladih, te je uspjeh gniježđenja po uspješnom paru iznosio 2,62 mladih/uspješnom paru, dok je ukupni uspjeh bio nešto viši od onoga u istraživanome području i iznosio je 1,88 mladih/paru (Podravec 2012). U odnosu na rezultate gniježđenja sa istraživanog područja vidljivo je da je nešto veći postotak gnijezda bio neaktivan u odnosu na podatke iz Hrvatske (13,5% naprama 10,51%) (tablica 6). S druge strane, u istraživanom području je bio veći postotak uspješnosti gniježđenja u odnosu na cjelokupnu Hrvatsku (81,48% uspješnih parova u odnosu na 72% uspješnosti na razini županije). S druge strane, rode na području Hrvatske su izvele nešto veći broj mladih (2,62 mladih/uspješnom paru) od roda istraživanog područja (2,27 mladih/uspješnom paru) (tablica 6). 28

34 5. METODIČKI DIO PLAN NASTAVNOG SATA Predmet: Biologija Razred: 7. razred Izvanučionična nastava: Naselje u blizini škole u kojem ima gnijezdo bijele rode Metodička namjena: Istraživačka Broj učenika: Cijeli razred Trajanje: 2 sata Nastavna cjelina: Kralježnjaci Nastavna tema (jedinica): Ptice Ključni pojmovi: Bijela roda, temeljna obilježja bijele rode, staništa, ishrana, razmnožavanje i gniježđenje, aktivna i neaktivna gnijezda, rasprostranjenost, seobe, brojnost i ugroženost roda Osnovni koncepti: Totalno prebrojavanje populacije bijele rode, osnovna obilježa i ponašanje bijele rode Kompeticije učenika: - Učenici će nakon terenske nastave proširiti svoje znanje o bijelim rodama, znati će opisati osnovna obilježja bijele rode, staništa, ishranu, gniježđenje, rasprostranjenost i migracije bijele rode. Na temelju stečenih znanja učenici će formirati stavove o brizi i odgovornosti za bijele rode ali i ostale zaštićene i ugrožene životinje. 29