Završno izvješće Rijeka, srpanj 2013.g

Transcription

1 Procjena stanja populacije bjeloglavih supova na području ornitoloških rezervata na Cresu, Krku i Prviću, te na Plavniku u 2013.godini Završno izvješće Rijeka, srpanj 2013.g

2 1. Uvod Bjeloglavi sup Gyps fulvus fulvus (Hablizl 1783.) jedan je od četiri vrste strvinara koji još žive u Europi i jedini koji živi u Hrvatskoj. Danas jenajsjevernija prirodna kolonija bjeloglavog supa u srednjoj i istočnoj Europi nastanjena na Kvarnerskim otocima (Glutz 1971, Perco i sur ), a toje ujedno i jedina preostala populacija u Hrvatskoj, jer su posljednji hrvatski bjeloglavi supovi izvan kvarnerskog područja prestali gnijezditi u NP Paklenica još prije 14 godina (posljednje je gniježđenje tri para promatrano je 1999.godine (Lukač i sur. 2007). Slika 1. Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)na Kvarneru gnijezdi na liticama direktno nad morem. Na slici je najniže gnijezdo u Ornitološkom rezervatu na Krku, aktivno 2013.g. U Kvarnerskom zaljevu kolonije supova su na okomitim liticama otoka nad samim morem, što je gotovo jedinstveni slučaj u čitavom arealu

3 rasprostiranja ove vrste. Slično je još jedino na Sardiniji i Cipru, no tamo su gnijezdo visoko, stotinjak i više metara iznad površine mora. Posljedica je to dizanja razine mora prije oko godina i pojavljivanja čovjeka koji u tom razdoblju napušta nomadski način života i započinje domestifikaciju životinja. Supovi su vjerojatno tada postupno prelazili na prehranu uginulom stokom i na taj način se uspjeli održati na tom području sve do danas (Sušić 1985). Tri su osnovna faktora koja reguliraju veličinu populacije u grabljivica, pa tako i supova: količina raspoložive hrane, kapacitet područja za smještaj gnijezda i teritorijalnost pri gniježđenju (Neewton 1979). Kako u supova kao kolonijalne vrste nije izražena intraspecijska teritorijalnost pri gniježđenju, veličina i raširenost kolonije ovisit će o broju raspoloživih mjesta za gniježđenje na liticama i količini hrane, pogotovo u najkritičnijim dijelovima godine (Sušić 1985). Naravno, na bronost i distribuciju gnijezda u koloniji utječe i blizina čovjeka, odnosno stupanj uznemiravanja tijekom sezone gniježđenja Osvrt na ranija istraživanja bjeloglavih supova na Kvarneru Prvi dokument o gniježđenju supova na području Cresa dao je Valle (1885), a potvrdio ga je Schiavuzzi (1887). Početkom dvadesetog stoljeća, prema istraživanjima Hirtza (1914) otoci na kojima gnijezdi bjeloglavi sup su Prvić, Goli otok, Sveti Grgur i Pag, a Cres i Plavnik u tim istraživanjima nisu spomenuti. Dragutin Rucner(1998) pri analizi distribucije supova na Hrvatskoj obali spominje da su krajem šezdesetih godina gnijezdili na Cresu, Krku, Prviću, Plavniku, a djelomično i Sv.Grguru i Golom. Manzoni (1968) je prvi koji nakon Hirtza u svojim istraživanjima spominje gniježđenje supova na Plavniku i to tri gnijezdeća para u godini Godine Spitzenberger-Weis (Bock and Walter 1976) zaokružuju dotad poznatu sliku gniježđenja supova na kvarnerskom prostoru govoreći o gniježđenju na otocima Prviću, Plavniku, Cresu i Krku.

4 Prva detaljnija studija načinjena je tek (Perco i sur. 1983) i to na temelju istraživanja od g. Prema tim rezultatima, na otoku Cresu postojala su tada tri različita gnijezdeća područja, dva na istočnoj obali otoka, a treći na zapadnoj strani. Uz ta tri poznata područja javljaju se i dvije moguće gnijezdeće zone, prva u unutrašnjosti otoka,a druga je litica Merag negdje na jednakoj udaljenosti između dviju istočnih kolonija.ta je pretpostavka u međuvremenu dijelom potvrđena, jedino što je litica Merag sada dio sjeverne kolonije na istočnoj strani Cresa (Sušić i Radek 2010). Podaci iz rada Perco i sur. (1983) govore o opadanju broja gnijezdećih parova u istraživanom razdoblju. Godina za koju rad daje najpotpunije podatke je i tada je kolonija Cres 1 (danas većinom unutar Posebnog ornitološkog rezervata Kruna ) imala 13, a kolonija Cres 2 (danas većinom unutar Posebnog ornitološkog rezervata Podokladi ) 11 gnijezdećih parova.autori u svim obilascima Plavnika u godinama 1975, i nisu utvrdili niti jedan gnijezdeći par, ali su zato to učinili Sušić ( aktivna gnijezda i 1984.), te Schwammer (1988) koji je pronašao na Plavniku 3 mlada supa u godinama i Detaljnu analizu ekoloških faktora koji omogućuju gniježđenje i opstanak bjeloglavih supova na Kvarnerskim otocima, kao i faktora koji ih na tom području ugrožavaju dao je Sušić (1985). U svom magistarskom radu Sušić je obradio raširenost kolonije, visine gnijezda i razmještaj gnijezda na liticama. Godine kolonija Cres 1 ( Kruna ) imala je 10 aktivnih gnijezda, kolonija Cres 2 ( Podokladi ) 12 aktivnih gnijezda, te Plavnik 3 aktivna gnijezda. Zanimljivo je da istraživanja u razdoblju od na otoku Cresu pokazuju variranje broja reprodukcijski aktivnih parova. Godine bilo je 30 gnijezdećih pari, godine , godine , a god. 38 gnijezdećih pari. U istom razdoblju broj gnijezdećih parova otoka Plavnika ostao je konstantan (Sušić i Radek 2010). Nakon trovanja na Rabu, kada je stradalo dvadesetak bjeloglavih supova (Pavoković i Sušić 2005), uslijedila je velika protutrovačka kampanja. Rezultat

5 je značajno smanjivanje postavljanja zatrovanih meka za predatore (čagalj, divlja svinja, medvjed) i populacija bjeloglavih supova počinje se oporavljati, te počinje njen porast brojnosti (Sušić i Radek 2010). Tome je značajno prodonijelo i djelovanje Oporavilišta za bjeloglave supove u Belom na otoku Cresu. Analiza za samo 4 godine djelovanja tog Oporavilišta, pokazala je sljedeće: na otocima Cresu, Plavniku, Krku, Prvićui Pagu godišnje na svoj prvi let kreće oko 45 mladih supova (ukupno je tadašnjih oko 120 parova imalo uspješnost gniježđenja oko 60%). Tijekom četiri godine ( ) sveukupno je dakle iz gnijezda izletjelo oko 180 mladih supova. Kako je poznato da je mortalitet supova u prvoj godini života 75%, znači da je drugu godinu doživjelo od njih 180 samo njih 45! U te je 4 godine spašeno i iz Oporavilišta u prirodu pušteno 32 supa (koji bi inače bili sigurno mrtvi, dakle bili bi u tih 75%) i tako je smanjena stopa mortaliteta prvogodišnjih supova sa 75% na 57%. Ako dakle od 45 supova koji izađu iz gnijezda godišnje na Kvarneru, njih 75% strada u prvoj godini, drugu će doživjeti samo njih 11. Ovako, zahvaljujući djelovanju Oporavilišta, drugu je godinu doživjelo: 2007.g. 15, 2008.g. 15, 2009.g. 17 i 2010.g. 19 mladih supova (Sušić i Radek 2012b). No, ono što je još važnije, podaci o njihovu viđenju nakon više od godinu dana nakon puštanja pokazuju da su se tijekom boravka u Oporavilištu jako dobro oporavili i pripremili na samostalan život u prirodi, jer nakon tog razdoblja mortalitet pada na tek nekoliko postotaka godišnje i svakom sljedećom godinom značajno raste šansa da dožive petu godinu života, odnosno spolnu zrelost i vrate se u svoju matičnu koloniju kako bi započeli reprodukciju. Uspije li se zadržati ovako visoka stopa preživljavanja puštenih supova nakon oporavka, značajno se povećava šansa kvarnerske populacije za opstankom (Sušić i Radek 2012b). Dokaz tome su podaci o nastavku rasta populacije nakon 2010.g., odnosno izrade gorespomenute analize: u godini sveukupno je na Kvarneru gnijezdeća populacija brojila 128 parova, g. 134para, a g. čak 141 par! To je razlog da je u novom izdanju Crvene knjige bjeloglavi sup

6 premješten iz kategorije kritično ugrožena vrsta (CR) u kojoj je bio svrstan u Crvenoj knjizi iz 2003.g. (Radović i sur. 2003), u kategoriju ugrožena vrsta (EN) (Tutiš i sur. 2013), uslijed činjenice da mu se brojnost u Hrvatskoj od tada povećala sa 90 na 140 gnijezdećih parova. Već u zaključcima magistarskog rada Sušić (1985), te kasnije u više navrata, u rasponu od sljedećih gotovo 30 godina(sušić 1995, 2002, Sušić i Radek 2010, 2011, 2012a) navodi da Kvarnersku populaciju supova najviše ugrožava turizam, a zbog intenzifikacije ovčarenja(smanjenja raspoložive hrane uslijed smanjenja stope smrtnosti ovaca, ali i smanjenja sveukupnog broja ovaca u ekstenzivnom uzgoju) pretpostavlja da bi populacija uskoro mogla nestati. Zbog toga svakom prilikom, pa i sada ovdje,predlaže strogu zaštitu kolonije od uznemiravanja u vrijeme gniježđenja i postavljanje trajnih hranilišta za supove. Na žalost, ta se zaštita praktički uopće ne provodi niti 28 godina nakon prvih upozorenja, pa je broj mladih koji padaju u more svake godine sve veći, jer se povećava i pritisak turističkih brodova na kolonije. Tako je na Plavniku moguće svakih 20 minuta vidjeti kako brod pun turista prolazi tik uz litice na kojima su gnijezda vrlo nisko, tek 15-tak metara iznad mora (Slika 2 i 3). Svake godine na Plavniku u more padne najmanje 1, obično 2-3, a nekih godina i svi juvenilni supovi koji su se u toj godini izvalili iz jaja u gnijezdima na Plavniku. U godini, do početka kolovoza na Plavniku je od utapanja već spašen jedan sup g.html#more-1338, a jedan je pronađen mrtav kako pluta uz obalu Cresa preko puta Plavnika (Slika 4b)

7 Slika 2. Turistički brod Plavnik prolazi preblizu litice s gnijezdima na otoku Plavniku. Slika 3. Brodovi s turistima prolaze uz Plavnik u svibnju i kolovozu svakih 15 do 20 minuta, tijekom većeg dijela dana. Gotovo svi idu preblizu, no neki ipak ugase motore i na više jezika upozoravaju turiste da ne viču. Na žalost, takvi su još uvijek u manjini.

8 Slika 4a. Prilaženje preblizu litici, kao i izazivanje buke i mahanje rukama što turisti rade kako bi supovi poletjeli, pa ih oni zatim fotografirali, prestraši mladoga, koji ako još nije vičan letenju, pada u more. Slika 4b. Ne pritekne li se u pomoć mladom supu koji je pao u more, utopit će se obično sat vremena kasnije. Na slici je sup snimljen je kako pluta uz obalu Cresa, ljeti 2013.g.

9 Slika 4c. Tek se poneki mladi sup uspije sam izvući na neku grotu, ali s nje ne može dalje, pa će uginuti od žeđi i gladi ako ga se ne spasi na vrijeme. Bjeloglavi sup zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode. Na međunarodnojga razini štiti Bonnska konvencija (dodatak II), Bernska konvencija (dodatak II), i Washingtonska konvencija (Cites II). Kolonije na Kvarnerskim otocima dijelom su u posebnim ornitološkim rezervatima: na otocima Krku i Prviću čitave kolonije su u Posebnim ornitološkim rezervatima, a na Cresu je na žalosttek 50% gnijezda unutar dvaju tamošnjih rezervata, dok je kolonija na otoku Plavniku posve nezaštićena, isto kao i mala kolonija na otoku Pagu. U najnovijem izdanju Crvene knjige ugroženih vrsta Hrvatske, bjeloglavi je sup premješten iz kategorije kritično ugrožena vrsta (CR) u kojoj je bio svrstan u Crvenoj knjizi iz 2003.g. (Radović i sur. 2003), u kategoriju ugrožene vrste (EN) (Tutiš i sur. 2013), uslijed činjenice da mu se brojnost u Hrvatskoj od tada povećala sa 90 na 140 gnijezdećih parova.

10 2. Raspored kolonija u ornitološkim rezervatima i na Plavniku kolonija 1-5 izdvojenih gnijezda Slika 5. Raspored kolonija na otocima u Kvarneru, posljednje hrvatske populacije bjeloglavog supa, tijekom 2013.godine. 2.a. Cres Duljina Creske obale je 248 kilometara, od čega je 37 kilometara (15 %) pod liticama. Visine litica na kojima gnijezde supovi kreću se od 24 metra do 56 metara. Izuzetak su dvije litice koje dosižu visinu od 190 metara. Na otoku Cresu najniže je gnijezdo 12 m/nv.

11 Beli Slika 6. Dio obale sjeveroistočnog Cresa koji obuhvaća Orn. rezervat Fojiška-Pod Predoščica Slika 7. Raspored grupa aktivnih gnijezda (crveni krugovi) u Orn.rezervatu Fojiška-Pod Predoščica u 2013.godini

12 Slika7. pokazuje raspored gnijezda u orn.rezervatu na sjevernom dijelu Cresa. Unutar postojećih granica Posebnog ornitološkog rezervata u 2013.g. bilo je aktivno 21 gnijezdo. Slika9.prikazuje raspored grupa gnijezda na srednjem dijelu Cresa, unutar Posebnog ornitološkog rezervata Podokladi. U 2013.godini ukupan broj aktivnih gnijezda u tom rezervatu bio je 46. Jezero Vrana Slika 8. Položaj Ornitološkog rezervata Podokladi na srednjem dijelu otoka Cresa (žuto).

13 Slika 9. Raspored grupa gnijezda na srednjem dijelu otoka Cresa, aktivnih 2013.g. u Ornitološkom rezervatu Mali Bok-Koromačna. 2.b. otok Plavnik Slika 10.Jedna od dvije litice otoka Plavnika. Obje su izvan rezervata, a u 2013.g. na njimaje gnijezdilo 9parova bjeloglavog supa, od kojih je 5 izvelo maloga.

14 Slika 11. Dvije litice otoka Plavnika na kojima je pojedinih godina aktivno 3-12 gnijezda. U 2013.g. na njimaje gnijezdilo 9 parova bjeloglavog supa, od kojih je 5 izvelo maloga. Slika 12. Raspored grupa gnijezda na Plavniku, aktivnih 2013.g.

15 2.c. Otok Krk Na području otoka Krka još je godine uspostavljen Posebni ornitološki rezervat. To je bio prvi (u svjetu!) ornitološki rezervat uspostavljen radi zaštite bjeloglavih supova. Ornitološki rezervat zauzima sjeveroistočni strmi dio obale otoka Krka, južno od Vrbnika prema Baški, od rta Glavine do uvale Mala Luka, površine 1000 ha. Slika 13. Posebni ornitološki rezervat Glavina-Mala Luka na otoku Krku, najstariji je ornitološki rezervat na svijetu, ustanovljen isključivo zbog zaštite supova.

16 Slika 14. Posebni ornitološki rezervat Glavina-Mala Luka na otoku Krku. Slika 15. Raspored grupa gnijezda aktivnih 2013.gu posebnom ornitološkom rezervatu Glavina-Mala Luka na otoku Krku. U toj je godini aktivno bilo 35 gnijezda.

17 2.c. Otok Prvić Otok Prvić, površine 7000 ha, visok 357m, proglašen je zaštićenim g. Obuhvaća litice na sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka te visinske travnjake u središnjem dijelu otoka. Slika 14. Ornitološki rezervat Prvić sjeveroistočna strana Slika 15. Ornitološki rezervat Prvić jugozapadna strana

18 Slika 16. Posebni ornitološki rezervat Prvić Slika 17. Raspored grupa aktivnih gnijezda bjeloglavih supova u Posebnom ornitološkom rezervatu Prvić u 2013.godini

19 Slika 18. a i b (gore i dolje) Apsolutni cenzus provodio se brodom KPA 3.maj (a), a tim koji provodi prstenovanje na gnijezdima u svibnju (b) čine stalni članovi, od kojih neki već dva desetljeća.

20 3. Brojnost gnijezdećih parova u ornitološkim rezervatima na Kvarneru i na Plavniku Slika 19. Roditelj štiti 7-dnevnog mladog u gnijezdu na Plavniku, Tijekom svibanjskog cenzusa zabilježena su dva ponovljena legla na Krku, jedno na Plavniku i tri na Cresu, dok je izuzetno veliki broj gnijezda propao i roditelji nisu ponovili gniježđenje, posebice na Prviću. Slika 20. Na jednom je gnijezdu na Cresu zabilježeno čak i jaje, koje je roditelj inkubirao 15. Svibnja 2013., što bi značilo da će taj mali (ako pretpostavimo da je inkubacija pri kraju) iz gnijezda izletjeti tek nakon 10. rujna! Na žalost, takav se mladi sup gotovo sigurno može smatrati izgubljenim.

21 2013.godina Cres1: Fojiška- Pod Predoščica Cres2: Mali bok- Koromačna Krk: Glavina Mala Luka Prvić Plavnik Ukupno 18.travanj svibanj lipanj srpanj Tablica 1. Brojnost gnijezdećih parovabjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g godina Cres1: Fojiška- Pod Predoščica Cres2: Mali bok- Koromačna Krk: Glavina Mala Luka Prvić Plavnik Ukupno Počelo/parova Izvalilo se ml uspješnost % Tablica 2. Uspješnost inkubacije bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g godina Cres1: Fojiška- Pod Predoščica Cres2: Mali bok- Koromačna Krk: Glavina Mala Luka Prvić Plavnik Ukupno Počelo/parova Poletjelo ml uspješnost % Tablica 3. Uspješnost gniježđenja bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima i na Plavniku u 2013.g.

22 Iz tablice 1 vidljivo je da je inkubacijuu ornitološkim rezervatima i na Plavniku započeo 131 par bjeloglavih supova, no iz jaja se izvalilo sveukupno 77 mladih. Još je 7 mladih nakon toga stradalo tijekom odrastanja u gnijezdu (uzrok može biti nepostojanje termoregulacije tijekom prve polovice odrastanja u gnijezdu pa stradaju zbog hladnoće ili vrućine, mogu stradati zbog uznemiravanja od strane ljudi, uslijed čega roditelji ostave mladoga nečuvanoga, pa ga pojedu gavranovi). Sljedeće što se odmah uočava je to da je uspješnost gniježđenja u 2013.g.bila najmanja u Posebnom ornitološkom rezervatu Prvić (35%) i Posebnom ornitološkom rezervatu Fojiška-Pod Predoščica na otoku Cresu (47.6%), koji su jedini imali uspješnost ispod 50%, što poziva na alarm. Otok Plavnik ove godine nije imao tako nisku uspješnost, no upravo su na Plavniku u kolovozu (nakon završetka analize za potrebu ove studije) dva supa stradala od pada u more, od 5 koliko ih je uspješno završilo odrastanje u gnijezdu, dakle mortalitet je prvi mjesec po izlijetanju već dosegao 40%, a kolovoz je tek započeo! (vidi: pod Novosti za datume 28. srpnja i 3.kolovoza). Upravo su na Plavniku i u rezervatu Fojiška-Pod Predoščica kolonije naizloženije uznemiravanju od strane turističkih brodova, što je i osnovni razlog pada mladih supova u more. Kolonije na Prviću nisu ugrožene uznemiravanjem od strane turističkih brodova, pa je slaba uspješnost rezultat ili klimatskih razloga ili periodičnog nedostatka hrane u razdoblju gniježđenja, a najvrerojatnije kombinacije oba ta čimbenika. Sveukupna uspješnost gniježđenja za populaciju koja gnijezdi u rezervatima i na Plavniku od 53.4% značajan je pad u odnosu na 75% koliko je iznosila u 2012.g. Činjenica da je prošlogodišnja uspješnost ukazivala na oporavak kolonija i čitave populacije u 2013.g. je značajno dovedena u pitanje. Porast broja gnijezdećih parova koji raste iz godine u godinu neće se moći nastaviti, ako uspješnost padne ispod 50%, jer to znači da populacija izumire. No, za sada to još nije slučaj.

23 4. Opasnost po supove kolonija u ornitološkim rezervatima i na Plavniku 4.a. Vjetroelektrane Vjetroelektrane se sve više i u Hrvatskoj koriste kao alternativni izvori energije, te se postavljaju na mjestima koje imaju česte vjetrove, a ta mjesta često upravo stoga služe i kao migracijski koridori ptica. Velike vjetroturbine kakve se grade u današnje vrijeme imaju rotacijske propelere veličine nogometnog igrališta. Iako se rotori vrte sporije no na starijim modelima, krakovi su puno duži (35-40 m), brzina vrhova na krakovima vjetrenjače dosežu brzinu km/h, a konstrukcije dosežu visinu od 125 m. Dugački krakovi koji se okreću velikom brzinom smrtonosni su za životinje koje lete, ptice i sisavce. Ptice ne mogu točno procijeniti vrijeme potrebno da sigurno prođu između okretaja krakova, pogotovo ako se oni brzo vrte. Od svih vrsta, od vjetrolektrana najviše stradavaju upravo bjeloglavi supovi (De Lucas i sur. 2008). Slika 21. Park od 14 vjetroturbina Vrataruša iznad Senja, predstavlja izuzetnu i trajnu opasnost po supove, jer se nalazi točno nasuprot kolonijama na Krku i Prviću, na vrhu brda lagane strmine, što je najveća opasnost za supove (De Lucas i sur. 2008).

24 Slika 22. Vjetroelektrane su za bjeloglave supove najopasnije, u odnosuna sve druge vrste ptica. Naime dokazano je da oni ne mogu vidjeti ispred sebe, u vrijeme dok pretražuju teren ispod sebe, te tako NE MOGU ni na koji način izbjeći elise vjetroelektrana. (a) prilikom pretraživanja kut između oka i vrha kljuna je 60 stupnjeva u odnosu na horizontalnu liniju leta. (b) binokularno vidno polje (zeleno), i slijepo polje (plavo) (Martin i sur. 2012).

25 Slika 23. Problem nastaje uslijed činjenice da supovi prilikom leta drže glavu malo prema dolje, kako bi stalno pretraživali tlo pod sobom. Obrva, odnosno nadočna zaštita koja većini ptica grabljivica daje oštar (po nekima čak zastrašujući ) izgled, evolucijska je prilagodba koja im štiti (zaklanja) oči od sunčeve svjetlosti koja dolazi odozgo i ometala bi im oštrinu pregleda pod sobom. Slika 24. U Hrvatskoj se ne provodi monitoring kojim bi se utvrdio stupanj opasnosti koji vjetroelektrane predstavljaju za supove, ali u drugim područjima, posebice u Španjolskoj, to je jedan od najznačajnijih uzroka mortaliteta uvjetovanog čovjekovom djelatnošću.

26 Slika 25. Preko vjetroparka Vrataruša kvarnerski supovi kreću i prema sjeveru (Alpama) i prema jugu (do Afrike). Narančaste linije pokazuju smjer leta supa koji nosi satelitski odašiljač. Ovo je dokaz da prelijeću Vratarušu i da bi nužno bilo obavljati redoviti monitoring, kako bi se utvrdila razina eventualne štete po ptice, odnosno populaciju u ornitološkim rezervatima na Kvarneru, posljednju populaciju ove vrste u Hrvatskoj.

27 Dokazano je da su vjetroelektrane jedan su od najvećih uzroka smrtnosti za reintroducirane kalifornijske kondore, a u Španjolskoj je između i 2006.godine gotovo 1000 supova nađeno mrtvo ispod samo 5 španjolskih parkova vjetroelektrana u pokrajini Zaragoza. Kako bi se mogla pokrenuti akcija za eventualne prilagodbe stupova vjetroturbina, bilo bi nužno ustanoviti stalni monitoring eventualne smrtnosti bjeloglavih supova uzkorovane djelovanjem parka vjetroelektrana Vrataruša. Osim Vrataruše, kvarnerske supove ugrožavaju i vjetroelektrane na Pagu, koje su prijetnja za supove koji gnijezde na otoku Pagu, ali i čitavu kvarnersku populaciju koja pretražuje i Pag u potrazi za uginulim ovcama. Slika 26. Elisa vjetroelektrane koja se okreće brzinom većom od 200 km/h jednostavno isječe supa na komade...

28 4.b Elektrokucija Samo u šest mjeseci 2007.g. i šest mjeseci 2008.g. na Cresu smo, pretraživanjem ispod stupova dalekovoda pronašli 181 elektrokucijomusmrćenupticu, međukojimai 7 supova! Stupovidalekovodapogodnosuodmorištezabjeloglavesupove, aliidrugepticegrabljivice, jer s njihimajudobarpoglednapodručjepretraživanja. Slika 27. Supovi često slete odmoriti se na električne stupove. No, dodir neizoliranog dijela mokrim krilom, ili nalijetanje na žice i prijelom krila, dovode do sigurne smrti.

29 Slika 28. Narančaste linije pokazuju smjer leta supa koji nosi satelitski odašiljač. Prilikom leta prema Alpama, ili povratka na Kvarner, supovi lete i prema selu Breze iznad Novog Vinodolskog. Kod obližnjeg Gornjeg Zagona elektrokucija na srednjenaponskom stupu bila je uzrok smrti jednog odraslog supa u prosincu g. Ako se ne poduzmu mjere zaštite, gotovo je sigurno da će taj dalekovod i nadalje nastaviti uzimati žrtve i tako biti kontinuirana prijetnja opstanku posljednje hrvatske populacije bjeloglavih supova.

30 A B Slika 29. A i B. Opasnost od elektrokucije, zahvaljujući razumjevanju HEP-a, na Cresu je značajno smanjena. U 2012.g. i 2013.g. postavljena je zaštita neizoliranih dijelova srednjenaponskih stupova i pokriveno je 40 najopasnijih. Na slici je posljednji koji je zaštićen (kod sela Plat i Verin na Cresu), a na kojem je prije toga stradao (u veljači 2013.g.) sup od udara struje prilikom slijetanja. A. Stup prije postavljanja zaštite, B. Nakon postavljanja zaštite.

31 4.c. Uznemiravanje Veliki broj mladih, tek izleženih supova svake godine strada od utapanja, a razlog njihova preranog polijetanja, ili polijetanja iz gnijezda u vrijeme kad nema vjetra, su uznemiravanja od strane privatnih turističkih brodova, koji gnijezdima prilaze preblizu, kako bi turisti što bolje vidjeli mlade supove u gnijezdu. Opasno je što taj broj iz godine u godinu raste, pa koloniju supova na Plavniku (gdje su neka gnijezda tako nisko, da su gotovo u razini palube takvih brodova!) posjeti u jednom danu i više od turističkih brodova, u razmacima po minuta. Osim Plavnika, gdje je problem najveći, jer tamo svake godine, zbog uznemiravanja, svi mladi supovi padnu iz gnijezda u more (ne uspiju se svi i spasiti, pa se svake godine dva ili tri redovito utope), takva je opasnost i kod litice Kruna ispod sela Beli na Cresu, kod litice uz plažu ispod Križića na Cresu (u sredini ornitološkog rezervata), te kod litice Glavina kod Vrbnika na Krku. Vlasnicima tih brodova trebali bi poslati upozorenje da nije dopušten prilazak liticama, niti zaustavljanje ispod litica. Ovo drugo se odnosti još više na ronioce, koji brod usidre tik ispod gnijezda supova, pa čitav dan rone na toj lokaciji. Takve su lokacije na Plavniku i na dva mjesta na Cresu, a upravo je na tim lokacijama broj utopljenih supova najveći. Slabo informirani turisti (jer nema informacijskih ploča) zbog toga često i nehotično uznemiravaju supove. Također oni koji znaju gdje su supovi, i koji namjerno posjećuju gnijezdeće kolonije, koriste to kao izgovor (tipični izgovori su: "Nismo znali da su tamo supovi", ili "Nema nikakvog znaka pa nismo znali gdje smijemo ići, a gdje ne".). Još su dvije opasnosti koje nastaju kao posljedica uznemiravanja u području gniježđenja: ako se otjera roditelje s gnijezda, jaje ili malog supa pojesti će u vrlo kratkom roku gavran, a ostane li mladi u prvih mjesec dana života bez zaštite roditelja, može uginuti od pregrijavanja ili pothlađivanja, jer dok ne opernati nema razvijenu termoregulaciju.

32 Slika 30. Ljeti je u Posebnom ornitološkom rezervatu Fojiška-Pod Predoščica na otoku Cresu, u svakoj uvalici ili plaži po čitav dan usidren jedan ili više brodova, čije prisustvo uznemirava mladeu gnijezdu (koji tada prerano polijeću i često padaju u more). Slika 31. Brodovi koji prevoze ronioce, često sidre i ostaju čitav dan točno ispod gnijezda. Na slici je litica u ornitološkom rezervatu na Cresu, na kojoj je godišnje 4-5 aktivnih gnijezda (pozicije pojedinih gnijezda su označene strelicama). Supovi roditelji pri takvom sidrenju brodova ne usude se sletjeti na gnijezdo kako bi nahranilimladoga i on danima gladuje. Naposlijetku izgladnjen polijeće i pada u more, jer u danima bez vjetra nema snage za aktivni let mišićima.

33 Slika 32. Drugi sup kojeg smo spasili iz mora 2013.g. nađen je ispod litice Kruna kod Beloga, koju ljeti obilazi dnevno i do desetak brodova, te koji prilaze preblizu kako bi turistima pokazali gnijezda. Ove je godine samo 1 gnijezdo bilo aktivno na toj litici i taj je mladi pao u more! Slika 33. Treći sup spašeni 2013.g., koji je pao s gnijezda na Plavniku. Dojava da je u moru stigla nam je od kapetana turističkog broda koji je prolazio pored te litice.

34 4 d. Ubijanje Na žalost, lovci još i danas, u drugoj dekadi dvadeset i prvog stoljeća, pucaju na bjelogave supove iz zabave. I pored sveobuhvatne edukacijske kampanje koja se provodi već 30-tak godina, i nakon koje gotovo svako dijete u osnovnoj školi zna da je bjeloglavi sup ugrožena i zaštićena vrsta, ima ljudi koji na njih pucaju tek da bi se malo razonodili. Kako u puški u trenutku pucanja obično imaju sačmu namjenjenu manjim vrstama, ta sačma ostaje u tijelu supa, a on preživi. Opasnost od trovanja olovom (i smrti od toga), pojavljuje se kad ovojnica oko sačme pukne i olovo dospije u krv. Slika 34. Na rentgenskoj snimci vide se bijele točkice svaka predstavlja jednu olovnu kuglicu sačme.

35 5. Rezultati i rasprava Istraživanjima provedenim u kolonijama na Kvarneru, u svrhu procjene stanja populacije bjeloglavih supova u 2013.godini na području ornitoloških rezervata na Cresu (Fojiška-pod Predoščica i Mali Bok Koromačna), na području ornitološkog rezervata na Krku (Glavina Mala Luka), na području ornitološkog rezervata na otoku Prviću, te izvan područja ornitoloških rezervata, na otoku Plavniku utvrđeno je da je inkubaciju započeo sveukupno 131 par. Uspješno je mladoga izvelo 70 parova (53.4%). Na žalost, nakon polijetanja nastavlja se povećani mortalitet uzrokovan uglavnom uznemiravanjem na gnijezdima od strane turista koji prilaze preblizu liticama na kojima su gnijezda. Uspješnost inkubacije bila je: Cres1 62%; Cres2 74%; Krk 51%; Prvić 35% i Plavnik 55%, a ukupna uspješnost inkubacije za kvarnersku populaciju (broj mladih koji se uspješno izvalio iz jaja u odnosu na broj parova koji je započeo inkubaciju) iznosi 58.7 %. Ukupna uspješnost gniježđenja za kvarnersku populaciju (broj mladih koji je uspješno odrastao do polijetanja u odnosu na broj parova koji je započeo inkubaciju) iznosi tek nešto iznad 50% (53.4), no to još nije zabrinjavajuće, s obzirom da je u sjevernom creskom rezervatu uspješnost 47.6 %, u južnom čak 65.2%. Prosjek značajno ruši uspješnost gniježđenja u kolonijama u ornitološkom rezervatu Prvić, od samo 35%. Nije bilo moguće utvrditi uzroke tko niske uspješnosti, no moguće je da je prvi polog propao iz istih razloga zbog kojih i u gnijezdima na Cresu, Krku i na Plavniku u kojima su u svibnju, u ponovljenom pologu, zatečeni posve mali mladunci u gnijezdu (u jednom gnijezdu čak i jaje!). No, na Prviću iz nekog razloga ponovljeni polog nije uspio, barem ne u većem broju. Razloge treba tražiti u kombinaciji klimatskih čimbenika koji su mogli na Prviću onemogućiti ponovljeno leglo (puno dana zaredom izuzetno jake i hladne bure), pogotovo ako je nedostatak hrane bio razlog produljenog izbivanja roditelja s gnijezda, uslijed produljenog trajanja

36 pretraživanja područja kako bi pronašli hranu u uvjetima povećane energetske potrebe (inkubacija). 6. Zaključci: Bjeloglavi sup (Gyps fulvus),prema novoj Crvenoj knjizi Hrvatske, više ne spada ukritički ugrožene vrste (CR) ptica u našoj zemlji, već u ugrožene (EN)(Tutiš i sur. 2013), pa bi njegovoj zaštiti trebalo pristupiti sustavno, uz aktivne mjere zaštite kojima bi se uklonile prioritetne i/ili akutne opasnosti koje prijete opstanku posljednje hrvatske populacije ovih ptica. Istraživanja provedena 2012.godine pokazala su da je na otoku Cresu u Posebnim ornitološkim rezervatima bilo aktivno, odnosno inkubaciju započelo 66 parova. U tim su brojkama uključena i gnijezda koja su bila izvan sadašnjih granica ornitoloških rezervata. U 2013.g. u ta dva rezervata (ne računajući gnijezda izvan rezervata) inkubaciju je započelo 67 parova. Na Krku je 2012.g. gnijezdio 31 par, a Povećan je na 35 parova. Na Prviću u 2012.g. 18, a u parova, te na Plavniku u 2012.g. 8, a u 2013.g. 9 parova. Sveukupno je 2012.godine započelo inkubaciju 123 para bjeloglavih supova, koji su dali sveukupno 92 mlada, a 2013.g. je 131 par izveo 70 mladih. Mortalitet supova je najviši u prvoj godini, kada je preko 50% (i do 75%), a onda opada sa starošću ptice, no njih oko 90% strada prije kraja četvrte godine. To znači da ih samo 10 % uspije odrasti, sazrijeti i započeti gniježđenje. Istovremeno, reprodukcijska je sposobnost bjeloglavih supova spora (produktivnost hrvatske populacije u iznosi malo iznad50 %, pa u

37 realnosti par uspješno podigne mladoga tek svake druge godine), a zbog tzv.odgođenog maturiteta (mladi postaju spolno zreli tek nakon 4-5 godina života), potrebno je izuzetno dugo razdoblje da bi se populacija oporavila nakon eventualnog naglog pada brojnosti uzrokovanog npr. trovanjem odraslih ptica. U takvim uvijetima, kad bi par supova svake godine uspio imati jedno mlado, tek bi nakon godina dva potomka preživjela i ušla u populaciju i tako nadomijestila dva odrasla. Kako bi se osigurao opstanak bjeloglavih supova u Hrvatskoj, nužno je: Otvoriti trajno hranilište na Krku, te zadržati djelovanje postojećeg na Cresu (time bi se osiguralo smanjenje mortaliteta mladih u najkritičnijoj, prvoj godini života, te povećala stopa reprodukcije ženki u populaciji, odnosno uspješnost inkubacije i uspješnost gniježđenja). Postaviti oznake u rezervate s morske strane i/ili plutače koje obilježavaju dopuštenu granicu prilaska za brodove, a vlasnicima plovila distribuirati letke s naputkom o postupanju u slučaju pronalaska supa u moru, odnosno ograničenja u plovidbi uz rezervate u osjetljivom razdoblju godine (time bi se smanjio broj mladih koji padaju u more tijekom prvog ljeta) Osigurati redovito patroliranje tijekom lipnja, srpnja i kolovoza kako bi se na vrijeme uočili supovi koji su pali, ali su se uspjeli izvući na neku grotu tik uz more (time bi se spasio znatno veći broj mladih, nego čekajući da netko uoči takvu pticu i dojavi nadležnim službama). Osigurati provedbu redovitog monitoringa vjetroparka Vrataruša kako bi se utvrdila njena realna opasnost po posljednju hravtsku populaciju

38 bjeloglavih supova (time bi se skupili dokazi, temeljem kojih bi investitor morao poduzeti mjere kojima bi korigirao potencijalnu opasnost). Osigurati nastavak zaštićivanja stupova dalekovoda, posebice na već uočenim prioritetnim lokacijama (npr. Gornji Zagon, Učka, Čićarija...) Nastaviti edukaciju i senzibiliziranje šire javnosti, posebice lovaca, kako bi se izbjegli drugi čimbenici mortaliteta supova, poput namjernog ubijanja.. Poduzimanjem ovih mjera, kvarnerska bi populacija porasla i vjerojatno bi za koju godinu prvi parovi počeli naseljavati Goli, Sv.Grgur, a zatim i Rab. Na taj bi se način značajno smanjila opasnost od izumiranja posljednje hrvatske populacije bjeloglavih supova.

39 6. Popis literature: DE LUCAS, M., GUYONNE F. E. JANSS, D. P. WHITFIELD and M. FERRER Collision Fatality of Raptors in Wind Farms Does Not Depend on Raptor Abundance. Journal of Applied Ecology Vol. 45, No. 6 (Dec., 2008), pp HIRTZ, M. 1914: Beitrage zur Kenntnis der Ornithofauna Croatica. Ornith. Jahtbuch 25, LUKAČ, G., VUJČIĆ-KARLO, S., BOŽIČEVIĆ, S., MARASOVIĆ, Z Vodič kroz prirodnu i kulturnu baštinu Nacionalnog parka Paklenica. JU Nacionalni park Paklenica, Starigrad-Paklenica, MANZONI, A Ornitološki podaci s otoka Plavnika i Krka. Larus 20: MARTIN,G.R., S.J. PORTUGAL& MURN,P.C Visual fields, foraging and collision vulnerability in Gyps vultures. IBIS,2012:1-6 PAVOKOVIĆ, G. i G. SUŠIĆ2005. Poisoning of seventeen Eurasian Griffons by carbofuran on the Island of Rab, Croatia, in December Vulture News 53: PERCO, F., TOSO, S., SUŠIĆ, G., APOLLONIO, M. 1983: Initial data for a study on a status, distribution and ecology of the Griffon Vulture (Gyps fulvusfulvushablizl 1783) in the KvarnerArhipelago. Larus 33 35: RADOVIĆ, D., KRALJ, J., TUTIŠ, V., ĆIKOVIĆ, D. 2003: CrvenaknjigaugroženihpticaHrvatske. Ministarstvozaštiteokolišaiprostornoguređenja. Zagreb RUCNER, D. 1998: PticehrvatskeobaleJadrana. HrvatskiprirodoslovnimuzejiMinistarstvorazvitkaiobnove. Zagreb. SCHWAMMER, H.M Horstplatzpräferenz, census und Situation der Gänsegeierpopulation Gyps fulvus fulvus (Hablizl 1783) im nördlichen Kvarner (Jugoslawien). Verh. Dtsch. Zool. Ges. 81: SUŠIĆ, G Ekološka uvjetovanost rasprostranjenosti i veličine populacije bjeloglavih supova, Gyps fulvus fulvus (Hablizl 1783) na Kvarnerskim otocima. Magistrarska teza.sveučilište u Zagrebu. Pp

40 SUŠIĆ, G Zašto naši bjeloglavi supovi padaju u more?. Nauta10:26-27, Rijeka. SUŠIĆ, G Ptice otoka Prvića i Plavnika. Krčki kalendar 1997: , Krk. SUŠIĆ, G., GRBAC, I. 2002: Želite li stvarnost ili mit? (Priča o bjeloglavom supu). Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb SUŠIĆ, G., RADEK, V Procjena stanja populacije bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima Kruna i Podokladi na otoku Cresu u 2010.godini. Ekspertna studija. Eko-centar Caput insulae-beli. SUŠIĆ, G. i V. RADEK Akcijski plan zaštite posljednje populacije bjeloglavih supova (Gyps fulvus) u Hrvatskoj. (za Ministarstvo kulture, Upravu za zaštitu prirode): 1-81, Beli. SUŠIĆ, G., RADEK, V Procjena stanja populacije bjeloglavih supova u ornitološkim rezervatima Kruna i Podokladi na otoku Cresu u 2011.godini. Ekspertna studija. Eko-centar Caput insulae-beli. SUŠIĆ, G., RADEK, V. 2012a. Procjena ukupnog broja parova bjeloglavih supova koji je gnijezde u ornitološkim rezervatima Kruna i Podokladi na otoku Cresu, Kuntrep na otoku Krku, Otok Prvić, te na otoku Plavniku u 2012.g. Ekspertna studija.eko-centar Caput insulae-beli. SUŠIĆ, G., RADEK, V. 2012b. Stopa preživljavanja puštenih supova, nakon oporavka u Oporavilištu za strvinare u Belom (o.cres) u razdoblju g. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Uprava za zaštitu prirode. Pp.1-15, Beli. TUTIŠ, V., KRALJ, J., ĆIKOVIĆ, D., BAREŠIĆ, S. 2013: CrvenaknjigaugroženihpticaHrvatske. Državnizavodzazaštituprirode, Zagreb