broj 173 Godina XV. Zagreb svibanj ISSN

Transcription

1 broj 173 Godina XV. Zagreb svibanj Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN Manje štetnika pepelnica najopasnija Dani hrvatskog šumarstva Šumarija Drežnica Finski šumari u Hrvatskoj Rok-For projekt Medo kapitalac

2 najavljujemo DANI HRVATSKOGA ŠUMARSTVA LIPNJA BJELOVAR / GUDOVAC Uređuje se poligon, otvaranje u petak 17. lipnja Druga sjednica Priređivačkog odbora (11. travnja) te prvi sastanak Povjerenstva za informiranje (4. svibnja) pokazali su da pripreme za najveću šumarsku manifestaciju, 9. Dane hrvatskog šumarstva koji će se 17. i 18. lipnja održati u Bjelovaru, teku prema planu i da će domaćini svoje goste dočekati spremni. Definirano je nekoliko stvari i najvažnije, izrađen je plakat manifestacije koji će poslužiti i kao logo za sve pisane materijale (pozivnice, priznanja...). Dizajnirao ga je dipl. ing. šum. Dario Kauzlarić. Na plakatu dominiraju list i cvijet i lipe i govore da je lipa ( zaklon, toplina, miris, lijek) drvo bilogorskoga kraja. Svečana akademija HŠD-a održat će se u Domu kulture u petak 17. lipnja, nastavak u obližnjem hotelu. Središnja tema rasprave, nakon redovne izvještajne sjednice HŠD-a, je novi Zakon o šumama. U to vrijeme bit će već otvorena izložba Šuma okom šumara koju će zajednički obići sudionici sjednice. Svečano otvorenje bit će također 17. lipnja navečer u hotelu, kada će se obaviti i sve ostale tehničke stvari, kako bi se u subotu 18. lipnja odmah krenulo s natjecanjem. Za ugostiteljske usluge pobrinut će se RJ Ugostiteljstvo i turizam Karlovac (Lovački dom Muljava) koji se dokazao i na nedavnom Svjetskom prvenstvu sjekača u Zagrebu! Nakon što je pregledano, utvrđeno je da propisima zadovoljava i strelište u obližnjem selu Raiću (trap). Radovi na uređenju poligona za natjecanje šumarskih radnika na sajamskom prostoru u Gudovcu su u tijeku. Postavlja se nova drvena ograda, a natjecanje sjekača održat će se na dva mjesta jedno do drugoga s tim što će pet disciplina biti na jednom, a posljednje, najatraktivnije, kresanje grana, na drugom poligonu. U neposrednoj blizini natjecanja informatičari su odabrali prostor gdje će oni biti smješteni. Šumske uprave koje će se sa svojim posebnostima predstaviti tijekom manifestacije, imat će svoj prostor u velikoj natkritoj hali tako da nema opasnosti od kiše. No, i za sve ostale bilo bi dobro da kiše, bar 18. lipnja ne bude! Ali, to ne ovisi o šumarima! Osim natjecatelja, sudionika Svečane akademije te ostalih šumara, najvećoj šumarskoj manifestaciji prisustvovat će i brojni uzvanici kao i gosti iz inozemstva. (m) Mjesečnik»Hrvatske šume«izdavač:»hrvatske šume«d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: dipl. ing. šum. Darko Vuletić Glavni urednik: Miroslav Mrkobrad Novinari: Irena Devčić-Buzov, Antun Z. Lončarić, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše i Ivica Tomić Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb tel.: 01/ faks: 01/ direkcija@hrsume.hr miroslav.mrkobrad@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta. Tehnički urednik: Stjepan Pepelnik Grafički urednik: Milivoj Milić Tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb Bistranska 19 Naklada: 6200 CJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač. Naslovna stranica: Bagrem Željko Gubijan Zadnja stranica: Dravski sprud Zvonimir Ištvan

3 u ovom broju 2 Prošle godine manje štetnika, pepelnica najopasnija! 6 Japlenški vrh, krajobrazno, geomorfološko i biološko bogatstvo 8 Istraživanja trebaju pridonositi praktičnim rješenjima 10 Finci oduševljeni hrvatskim šumama i brigom o njima! 12 Lužnjak u Drežnici malo je prirodno čudo, a se živi od bukve! 15 Što je to Rok-For projekt i kako iskoristiti postojeće potencijale? 17 Iznimno bogatstvo biljnog i životinjskoga svijeta slavonske šume pred posjetiteljima! 19 Nastavljeno čišćenje šume 20 Šetnja po zemlji Dogona 22 Netik (Impatiens noli- tangere) 24 Izdancima liječimo reumu 25 Sveto drvo badem 26 U Hrvatskoj na ekološku proizvodnju otpada samo 0,68% ukupne poljoprivredne proizvodnje! 28 Računalstvo u oblaku 29 Medo kapitalac od 524 CIC točke! 29 Drveće i grmlje u lovištima 31 Bolognesom na velike 32 Prirodnene vrijednosti Požeško-slavonske županije 35 Obuzimao me zov šuma, rijeka Ugljenjarenje na području šumske uprave Fužine 37 Kako se nekad (g)radilo 38 Što se može (više) jesti, a što treba izbjegavati 39 Javor je drvo koje samo stoji, s njega ništa ne bereš! 40 Zagrebačka Uprava u Green City projektu Niz akcija u Delnicama

4 zaštita šuma ZDRAVSTVENO STANJE ŠUMA Prošle godine manje štetnika, pepelnica najopasnija! Piše : Ivica Tomić Foto: I. Tomić, D. Matošević, Izvještaj HŠI-a S o obzirom na poja - v u štetnih biotičkih i abiotičkih činitelja u šumama kojima gospodare Hrvatske šume, je godina bila povoljna i dosad jedna od uspješnijih. Rezultat je to dobre suradnje šumara, Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatskoga šumarskog instituta i Dr. sc. Dinka Matošević inspekcija-istaknuto je to na prvoj ovogodišnjoj radionici o izvještajno-prognoznim poslovima u šumarstvu, održanoj potkraj ožujka u Institutu u Jastrebarskom. Kvalitetnije praćenje zdravstvenog stanja šuma Govoreći o poduzetim prošlogodišnjim zaštitnim mjerama i prognozi pojave najznačajnijih šumskih štetnika za godinu, dr. sc. Dinka Matošević iz Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarenje HŠI-a, u uvodnome je izlaganju istaknula kako je uređen novi karantenski laboratorij koji će služiti za otkrivanje karantenskih štetnih organizama u šumarstvu te za sve laboratorijske analize. Broj analiziranih uzoraka povećan je u odnosu na prethodne godine, što je pridonijelo kvalitetnijem praćenju zdravstvenoga stanja šuma i prognozi pojave štetnih činitelja u šumama Hrvatske. Portal zaštite šuma Štetnici HR postao je dostupan javnosti, a na njemu se mogu naći članci i druge informacije o IPP-u i zaštiti šuma. U sklopu portala i dalje djeluje, sada poboljšana, funkcionalnija i preglednija baza podataka s ograničenim pristupom. Protekla je godina kod nas i u Europi bila u znaku invazivnih vrsta štetočinja. Stoga je Institut u suradnji s Ministarstvom organizirao tri radionice o karantenskim biljnim bolestima i štetnicima koji prijete našim šumama. Lani je, nažalost, jedna vrsta karantenskoga štetnika nađena i na području naše države, a riječ je o kestenovoj osi šiškarici (Dryocosmus kuriphilus). Prošle je godine hrastova pepelnica, kao i prethodnih, bila najznačajnija bolest u šumama Hrvatske. Pojavila se na 3434 ha ponika i hrastovog pomlatka, a suzbijana je na 3082 ha. Na njenu pojavu i veličinu napadnute površine utječe kombinacija klimatskih činitelja (temperatura i vlaga) te količina ponika i pomlatka koju treba zaštititi. S obzirom na pojavu štetnih biotičkih i abiotičkih činitelja u šumama kojima gospodare Hrvatske šume, je godina bila povoljna i dosad jedna od uspješnijih. Broj analiziranih uzoraka povećan je u odnosu na prethodne godine, što je pridonijelo kvalitetnijem praćenju zdravstvenoga stanja šuma i prognozi pojave štetnih činitelja u šumama Hrvatske. Tijekom radionice u Hrvatskom šumarskom institutu 2 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

5 Gusjenica velikoga mrazovca (Erannis defoliaria) Kestenova osa šiškarica (mlade šiške s ličinkama) Na listačama i četinjačama javile su se i neke druge bolesti, kao što su rak pitomoga kestena (podružnice Zagreb, Sisak i Karlovac), Phytophtora cambivora (UŠP Bjelovar), upala kore američkoga borovca (UŠP Ogulin), gljive truležnice (UŠP Zagreb), rak bukove kore (Karlovac, Ogulin) i venuće američkoga borovca (UŠP Požega). Gubar u fazi mirovanja Populacija gubara nalazila se u fazi mirovanja (latence) te nigdje u hrastovim kontinentalnim šumama i na krškome dijelu nisu zabilježene štete od gusjenica ovoga opasnog štetnika. Među ranim defolijatorima, lani su mrazovci u kontinentalnim hrastovim šumama bili prisutni na ha, na području vinkovačke, osječke, našičke, koprivničke i zagrebačke podružnice HŠ-a. Suzbijanje je obavljeno na ha, a upotrijebljen je insekticid Match 0,5 EC. Napadnute i tretirane površine povećale su se u usporedbi s godinom. Osim mrazovaca, od drugih ranih hrastovih defolijatora najzastupljeniji su bili hrastova osa listarica (na oko 1830 ha) i zlatokraj (oko 250 ha). Štete od jasenove pipe, redovitog štetnika na jasenovim stablima kontinentalnih šuma, evidentirane su na približno ha(vinkovačko, zagrebačko, sisačko i novogradiško područje). Napadnuta površina slična je onoj iz godine, a jak napad zabilježen je na području Šumarija Jasenovac, Nova Gradiška, Stara Gradiška, Sunja, Županja i Lipovljani, gdje su ličinke uzrokovale defolijaciju stabala. Lani je prvi put utvrđena prisutnost kestenove ose šiškarice kao novog karantenskog štetnika pitomoga kestena u sastojinama na području naše države. Opasni jelovi i smrekovi potkornjaci U jelovim i smrekovim sastojinama javili su se značajni štetnici potkornjaci, jedan od glavnih uzročnika sušenja stabala u nas, ali i drugim zemljama europskog kontinenta. Najznačajniji štetnici bili su jelovi koraši i smrekovi potkornjaci. U usporedbi s godinom, došlo je do neznatnoga povećanja napadnute drvne mase od jelovih potkornjaka, no nije povećana gustoća njihove populacije. I dalje je to značajno smanjenje u odnosu na razdoblje Oštećeno je m3 jelovih stabala, a nastavljen je trend smanjenja napadnute drvne mase od smrekovih potkornjaka. Do smanjenja oštećene drvne mase došlo je zbog dobro provedenih zaštitno-higijenskih mjera te nepovoljnih klimatskih prilika za razvoj potkornjaka. Od ostalih štetnika evidentirani su borov četnjak, bukova skočipipa, hrastov četnjak, jelin moljac igličar, jelova uš, hrastov prstenar, čije su štete neznatne. Zbog vjetroloma, vjetroizvala, snjegoloma i ledoloma, kao najznačajnijih abiotičkih činitelja, oštećeno je m3, a sušenjem šuma m3 drvne mase listača i četinjača. Štete od sušenja posljedica su kompleksnoga i zajedničkoga djelovanja štetnih biotičkih i abiotičkih činitelja, a zabilježene su na području 14 podružnica HŠ-a. Oštećena drvna masa zbog sušenja šuma ( ) Lani je prvi put utvrđena prisutnost kestenove ose šiškarice, kao novog karantenskog štetnika pitomoga kestena u sastojinama na području naše države. Prognozira se povećanje gustoće njene populacije u sljedeće dvije godine. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 3

6 Tretiranje protiv hrastove pepelnice najznačajnije bolesti naših šuma Obrađeno 379 uzoraka hrastovih grana Na osnovi dostavljenih podataka, obrađenih 379 uzoraka hrastovih grana u 12 podružnica Hrvatskih šuma i obavljenih analiza, donesena je prognoza populacije pojave biljnih bolesti i štetnika tijekom godine. Metoda prognoze populacije ranih štetnika na temelju hrastovih grana je orijentacijska, a ukazuje na pojavu štetnika na određenim lokalitetima. No, stvarno stanje i gustoću populacije može se utvrditi samo detaljnim terenskim obilascima (izbijanje lista, praćenje tijeka defolijacije) i postavljanjem kontrolnih ploča za praćenje gustoće ekskremenata (izmeta). Štete se od gubara ove godine ne očekuju, no vidljiv je lagani porast broja jajnih legala u usporedbi s godinom, u kategorijama zaraze I i II (UŠP Vinkovci, UŠP Zagreb), što bi moglo ukazivati na kretanje Štete od jelovoga koraša (Pityokteines curvidens) populacije prema uzlaznoj fazi gradacije (progradacija) u kontinentalnome dijelu Hrvatske. Moguće štete očekuju se na vinkovačkom području, u gospodarskoj jedinici Kunjevci Šumarije Vinkovci. Iznimno je značajno pratiti gubarevu populaciju u jesen radi uočavanja trenda porasta jajnih legala i pravodobnog uočavanja zaražene površine. Povećane populacije mrazovca očekuju se jedino na području vinkovačke, našičke i koprivničke podružnice HŠ-a. Jači napad ranih defolijatora prognozira se u vinkovačkoj, našičkoj, požeškoj i zagrebačkoj podružnici. Brže širenje kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) prognozira se na području sjeverozapadnog kontinentalnoga dijela Hrvatske (Hrvatsko zagorje, Samobor, Karlovac). Premda ovaj novi invazivni štetnik još nije pronađen u središnjoj Hrvatskoj, potreban je detaljniji pregled kestenovih šuma radi pravodobnog poduzimanja mjera eradikacije (istrebljenja). Naime, sljedećih se godina očekuje njegovo nešto sporije širenje u Istri, okolici Karlovca, na Baniji i u drugim kestenovim šumama u središnjoj Hrvatskoj, ali i povećanje gustoće populacije u sljedeće dvije godine. Potkornjaci će i dalje ugrožavati zdravstveno stanje četinjača, no provođenjem zaštitno-higijenskih mjera njihova bi se populacija trebala postupno smanjivati. Preporučuje se redovita kontrola (monitoring) feromonskim klopkama. Pojava hrastove pepelnice te pojedinih abiotičkih činitelja bit će u ovisnosti o ovogodišnjim klimatskim prilikama. Nabava po okvirnom četverogodišnjem sporazumu Tijekom radionice bilo je riječi o nabavi zaštitnih Gusjenica gubara (Lymantria dispar) Zbog vjetroloma, vjetroizvala, snjegoloma i ledoloma, kao najznačajnijih abiotičkih činitelja, oštećeno je m3, a sušenjem šuma m3 drvne mase listača i četinjača. 4 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

7 Preporučuje se redovita kontrola (monitoring) feromonskim klopkama. Pojava hrastove pepelnice te pojedinih abiotičkih činitelja bit će u ovisnosti o ovogodišnjim klimatskim prilikama. sredstava koja će se po prvi put temeljiti na okvirnom četverogodišnjem sporazumu između Hrvatskih šuma i dobavljača. Provodit će se male nabave najpotrebnijih sredstava od 5 dobavljača, kako bi se skratilo vrijeme nabave, a pritom je sve u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi. Treba načiniti detaljnu analizu zaliha zaštitnih sredstava, kako ne bi došlo do njihovog nepotrebnog zadržavanja u skladištima i isteka roka uporabe. U sklopu radionice mr. sc. Boris Liović održao je predavanje na temu Ekološki prihvatljivi pesticidi u šumarstvu. Skupu su prisustvovali predstavnici Hrvatskih šuma, Instituta i Šumarskoga fakulteta. Površine napadnute mrazovcima ( ) BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 5

8 uređivanje šuma PARK ŠUMA JAPLENČKI VRH / DELNICE Japlenški vrh, krajobrazno, geomorfološko i biološko bogatstvo Piše: Vesna Pleše Foto: Boris Pleše Park šuma Japlenški vrh dio je suvislog šumskog kompleksa nadomak samog grada, mjesto u kojem Delničani nalaze mir i utočište od svakodnevnog stresa. Park šumom ovo je područje proglašeno još godine. Park šuma Japlenški vrh u svom jugozapadnom, zapadnom, sjevernom i sjeveroistočnom dijelu graniči sa šumama gospodarske jedinice Delnice (šumarija Delnice), a u južnom, jugoistočnom i istočnom dijelu s gradskim parkom Delnica i privatnim posjedima. Međe prema susjednim gospodarskim jedinicama su prosjeke, putovi i grebeni. Unutar ovih šuma ima i podosta privatnih posjeda, poluenklava. Najviša kota u Park šumi je Japlenški vrh s visinom od 842 metra, najniža točka s nadmorskom visinom od 648 m nalazi se kod tzv. barutane. U park-šumi nema vodotokova. Reljefno prevladavaju vapnenci kao najvažnije i najčešće karbonatne stijene naših krških predjela kojima pripada i masiv Japlenškog vrha. Ima i dosta ponikava, ali i jedna krška jama. Osnovni prirodni fenomen na području parkšume je tipična šuma bukve i jele. U sloju drveća uz bukvu i jelu,ima i gorskog javora, u sloju grmlja česte su crvena kozokrvina, žestika, obični i lovorasti likovac. U sloju prizemnog raslinja uspijevaju mnoge endemične i reliktne vrste kao što su mišje uho, velika mrtva kopriva, volujsko oko, kranjski bun i druge. Sloj mahovina nalazi se na manjim šumskim stijenama ili vapnenačkim blokovima, lišajevi na krošnjama ili deblima stabala što Leptir Apolon Povjerenstvo u Park-šumi Japlenški vrh svjedoči i o tome da je zrak čist. Park šuma Japlenški vrh ima i staništa bogatih vrlo rijetkim biljnim vrstama, kao što je vrsta šumske orhideje (puzava oštropelutka), na vapnenačkim šumskim stijenama rastu tzv. češljaste mahovine i sl.. Uz bogatstvo biljnog svijeta, ovdje se može naići i na rijetke vrste leptira poput crnookog apolona, plavca, šahovnice, sumračnika-bumbarastog ljiljka Ima i raznih vrsta kukaca, ptica, ali i vukova, risova i medvjeda, srna, vjeverica, puhova i sl. Krajobrazno, geomorfološko, geološko i biološko bogatstvo Park šume vrlo je zanimljivo. Može se očekivati da će ga sve brojniji posjetitelji, ako im se ga na primjeren način prezentira, znati, prepoznati i cijeniti. Stoga je potrebno u prezentaciji, očuvanju i zaštiti tih bogatstava provesti detaljnu inventarizaciju flore, faune, gljiva i staništa te na temelju toga provesti eventualne mjere zaštite usklađene sa šumsko uzgojnim zahvatima. Do ove šume pripadale su zemljišnoj zajednici Delnice za koje se također izrađivao program gospodarenja. Poslije šume zemljišnih zajednica pripojene su državnim šumama kojima je gospodario Okružni NOO kotara Delnice koji je osnovao šumarije koje su gospodarile svima pa i ovima šumama. Godine izvršena je i brza inventarizacija šuma koja je ujedno bila i prvi poslijeratni uređajni elaborat za ove šume. Prvi uređajni elaborat za GJ Delnice, u čijem sastavu su bile i šume Japlenškog vrha, izradila je riječka taksacija Tom Osnovom propisano je preborno gospodarenje, vrijedila je od Godine, sljedeće tri godine gospodarilo se temeljem godišnjih planova, a za razdoblje izrađena je nova Osnova gospodarenja. Godine gospodarilo se godišnjim planom a otada do izrađene su još tri osnove. 6 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

9 U sklopu smjernica gospodarenja uvažavala se činjenica da se radi o Park šumi, proglašenoj 31. listopada Uz obrazloženje da Japlenški vrh kao Park šuma ima svrhu da zaštiti kao zeleni pojas grad Delnice, služi za zaštitu mjesta od vjetrova, za odmorište posjetilaca i kao prirodne ljepote za potrebe turizma. Površina Park šume iznosi 134 ha i ima osam odjela. Ukupna drvna zaliha iznosi m3, a prirast 1056 m3. Prirast crnogorice se smanjio jer se stabla nalaze u višim debljinskim stupnjevima te slabije prirašćuju. Povećao se prirast kod bjelogorice. Prema Zakonu o zaštiti prirode Park šuma je prirodna ili sađena šuma veće pejzažne vrijednosti, a namijenjena je odmoru i rekreaciji. U park šumi dopuštene su samo one radnje čija je svrha održavanje ili uređenje pa se tako ne propisuje etat samo korištenje slučajnih užitaka. U program gospodarenja, temeljem rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu prirode, uključene su mjere i uvjeti zaštite prirode: Program gospodarenja šumama za Park šumu Japlenški vrh treba uskladiti sa zakonskim i podzakonskim aktima te međunarodnim konvencijama; šume unutar zaštićenog područja su šume posebne namjene, a u smjernicama gospodarenja dopušteno je propisati i nužnu doznaku stabala za uklanjanje suhih grana na dubećim stablima koja izravno mogu ugroziti posjetitelje i materijalnu imovinu; u prebornim sastojinama je radi očuvanja biološke raznolikosti potrebno ostavljati stalan broj od 3-5 stabala po ha, starih i suhih, stojećih i izvaljenih stabala, osobito stabala s dupljama, a u regularnim starijim sastojinama isti broj osobito stabala do faze obnove, na području utvrđenih rijetkih i ugroženih tipova staništa potrebno je očuvati zaštitinu funkciju šuma, šumske čistine (livade, pašnjake i dr.) i rubove te ostavljati stabla voćkarica, za zaštitu šuma od štetnika i bolesti prvenstveno koristiti biološka i biotehnička sredstva, a za iznimno korištenje kemijskih sredstava potrebno je ishoditi dopuštenje Ministarstva kulture Cilj gospodarenja ovim šumama je takav da treba trajno osigurati postojanost ekosustava, održavanje i poboljšanje općekorisnih funkcija šuma te napredno i potrajno gospodarenje. Korištenje šuma i šumskih zemljišta treba vršiti tako i na način da se održava njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal, da ispune sada i u budućnosti bitne gospodarske, ekološke i socijalne funkcije na lokalnoj i globalnoj razini te da to ne šteti drugim ekosustavima. Šuma na Japlenškom vrhu Dvodnevnim radom u uredu i na terenu stručno povjerenstvo u sastavu: Ivica Vučetić predsjednik, te članovi Damir Moćan i Josip Crnković, pregledali su Program gospodarenja za Park-šumu Japlenški vrh te donijeli određene prijedloge i primjedbe. Minstarstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga gospodarstva upućen je zahtjev za odobrenjem navedenog Programa za razdoblje 1. siječnja do 31. prosinca U radu Povjerenstva sudjelovali su iz delničkog Odjela za uređivanje šuma Boris Pleše, rukovoditelj, i Damir Trnski, samostalni taksator, upravitelj Šumarije Delnice Mario Gašparac i revirnik Nenad Vančina. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 7

10 znanost 50. GODINA USPJEŠNE SURADNJE HRVATSKE ŠUMARSKE ZNANOSTI I STRUKE Istraživanja trebaju pridonositi praktičnim rješenjima Piše Foto Ivica Tomić, Miroslav Mrkobrad Jedinstvenost naših šuma rezultat je zajedničkoga rada hrvatske šumarske znanosti i struke, što nam daje za pravo da sa zadovoljstvom i ponosom obilježavamo Međunarodnu godinu šuma i 50-godišnjicu plodne znanstvenostručne suradnje, istaknuo je akademik Slavko Matić. Svečanim je skupom na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 28. travnja obilježena 50-godišnjica uspješne suradnje hrvatske šumarske znanosti i struke. Brojnim gostima i uzvanicima te šumarskim stručnjacima uvodno se obratio dekan Šumarskoga fakulteta Milan Oršanić, koji je istaknuo kako je teško naći sličan primjer ovako uspješne i duge suradnje, u kojemu su razdoblju ispisane brojne stranice znanstvenoga materijala. Podsjetio je na to da je sve počelo 1961., a intenziviralo se osnivanjem Hrvatskih šuma godine te izdavanjem brojnih stručnih izdanja i monografija ( Šume u Hrvatskoj, Silvae nostrae Croatiae, Hrast lužnjak, Poplavne šume u Hrvatskoj i druge ), što je bio dokaz o izvanrednoj suradnji znanosti i struke. Poduzeća koja imaju sposobnost vlastitoga razvoja intenzivnije surađuju sa znanstvenicima, a zahvaljujući takvoj suradnji i Šumarski je fakultet postao moderna i primjereno opremljena edukativna i znanstvena ustanova. Dekan je kazao kako se trenutačno radi na reviziji nastavnoga programa te izrazio nadu da će se suradnja s Hrvatskim šumama ne samo nastaviti, nego i unaprijediti. Istraživanja trebaju pridonositi praktičnim rješenjima, jer ako samo ostaju na papiru, ne služe ničemu. Hrvatske šume podupiru znanstveno-istraživački rad Premda se u šumarstvu razdoblje od 50 godina smatra kratkim, dugogodišnja potpora Hrvatskih šuma brojnim znanstvenim projektima Hrvatskog šumarskog instituta umnogome je pomogla kako razvoju istraživačke i znanstvene misli na Institutu, tako i rješavanju nekih praktičnih pitanja, kazala je, obraćajući se sudionicima skupa, ravnateljica Instituta Dijana Vu- Tijekom savjetovanja na Šumarskom fakultetu letić. Ona je podsjetila na to da i Institut ove godine obilježava značajnu 65. obljetnicu svoga djelovanja. Goste je pozdravio i Igor Anić, predsjednik razreda inženjera šumarstva Hrvatske šumarske komore, istaknuvši značajnu ulogu Komore u stalnom usavršavanju njezinih članova, a Damir Delač, taj- Prof. dr. sc. Milan Oršanić nik Hrvatskoga šumarskoga društva naglasio je kako je HŠD bio svojevrsno ognjište oko kojeg se okupljala šumarska struka. Član Uprave Hrvatskih šuma Božidar Longin, istaknuo je dosadašnju dugu i uspješnu suradnju svih čimbenika u području šumarstva: Šumarskog fakulteta, Hrvatskoga šumarskog instituta, Hrvatskih šuma i drugih, kazavši kako se ova obljetnica poklopila s obilježavanjem Međunarodne godine šuma Čak i u proteklome petogodišnjem razdoblju, koje je bilo bitno obilježeno recesijom, Hrvatske šume iznalazile su sredstva podupirući znanstveni i istraživački rad. Stvaranje znanstvenika dugoročan je posao, a šumari su u proteklih 50 godina uspješno povezali znanost i praksu. No, istraživački posao ne trpi zastoje; s ulaganjem u znanost treba nastaviti jer su nove i brojne aktualne teme i pitanja pred nama naglasio je u svom obraćanju sudionicima državni tajnik Herman Sušnik. I on je podsjetio na to da ove godine obilježavamo Međunarodnu godinu šuma koju su Ujedinjeni narodi pro- 8 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

11 glasili na inicijativu Hrvatskih šuma. Pod geslom Šume za ljude tijekom godine će se širom svijeta brojnim aktivnostima podsjetiti na važnost šumskog pokrova na zemlji i njegovog očuvanja. Dug i trnovit put do prirodnih šuma Savjetovanje je obuhvatilo ostvareni program znanstvenoistraživačkih projekata u razdoblju godine. U uvodnom izlaganju akademik Slavko Matić govorio je o Međunarodnoj godini šuma u svjetlu 50-godišnje uske suradnje hrvatske šumarske znanosti i prakse. Da bi se došlo do današnjega stanja šuma i šumarstva u Hrvatskoj, kazao je, bilo je nužno prijeći dug i trnovit put; od osnivanja šumarstva kao struke i znanosti prije nekih 250 godina, do osnivanja Javnoga poduzeća Hrvatske šume. U cilju dobivanja cjelovite slike zbližavanja i suradnje hrvatske šumarske znanosti i struke, Matić je naveo neke značajnije datume i događanja, koja su imala odlučujuću ulogu za hrvatske šume, struku i znanost. Spomenuo je Šumski red Marije Terezije iz 1769., Zakon o šumama iz 1852., osnivanje Hrvatsko-slavonskog društva 1846., Gospodarskog šumarskog učilišta u Križevcima 1860., početak izlaženja Šumarskog lista 1877., osnivanje Šumarske akademije 1898., Gospodarsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu 1919., Zavoda za šumske pokuse, 1921., samostalnog Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta Jastrebarsko (1945.) i dr. Osnivanjem Javnoga poduzeća Hrvatske šume godine i njegovim financiranjem znanstvenih projekata, u hrvatskome su šumarstvu stvoreni dobri temelji za nesmetan razvoj znanosti, znanstveno-istraživačkog i nastavnoga rada. Zaključujući izlaganje, Matić je istaknuo kako rad na stručnoj i znanstvenoj osnovi na podizanju, njezi i obnovi šuma traje već dva i pol stoljeća. Temeljen na načelima prirodnoga gospodarenja urodio je plodom jer smo u potpunosti sačuvali prirodne šume, što nas danas čini posebnim u Europi. Jedinstvenost naših šuma rezultat je zajedničkoga rada hrvatske šumarske znanosti i struke, što nam daje za pravo da sa zadovoljstvom i ponosom obilježavamo Međunarodnu godinu šuma i 50-godišnjicu plodne znanstveno-stručne suradnje. Izlaganja u četiri sekcije Izlaganja su održana po sekcijama: prva je obuhvatila uzgajanje šuma, sjemenarstvo, rasadničarstvo, druga sekcija odnosila se na genetiku, zaštitu šuma i lovstvo, treća na uređivanje šuma, pedologiju, botaniku, a četvrta je obuhvatila područje pridobivanja drva, organizaciju i ekonomiku. Naslovnica knjige sa znanstvenim radovima prezentiranim na savjetovanju Osnivanjem Javnoga poduzeća Hrvatske šume godine, koje financiraju znanstvene projekte, u hrvatskome su šumarstvu stvoreni dobri temelji za nesmetan razvoj znanosti, znanstveno-istraživačkog i nastavnoga rada. Čak i u proteklih pet godina, bitno obilježenih recesijom, Hrvatske su šume iznalazile sredstva podupirući znanstveni i istraživački rad. Neka od predavanja objavit ćemo na stranicama našega časopisa. U zaključcima savjetovanja istaknuto je kako je primarni razlog sušenja smreke u Hrvatskoj izloženost i ekstremnost smrekovih staništa u novonastalim, prije svega klimatskim uvjetima. Sušenje ubrzavaju neprovedeni, zakašnjeli ili neodgovarajući Prof. dr. sc. Joso Vukelić Izlaganje akademika Slavka Matića (sekcija 1) BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 9

12 hrvatska i europa ŠUMARI IZ FINSKE U HRVATSKOJ Finci oduševljeni hrvatskim Sudionici sekcije 4 (pridobivanje drva, organizacija, ekonomika) šumama i brigom o njima! Predavanje iz uređivanja šuma, pedologije i botanike (sekcija 3) šumskouzgojni zahvati. Potrebno je izgraditi nacionalnu strategiju očuvanja genetskih resursa i korištenja šumskoga reprodukcijskog materijala u izmijenjenim uvjetima ekosustava i pod utjecajem klimatskih promjena. Istraživanja stanišno-strukturnih odnosa za planiranje obnove sastojina potrebno je proširiti na cijelo područje lužnjakovih šuma. Najviše vremena za postizanje preborne strukture trebaju sastojine s prevelikom početnom drvnom zalihom, uz provedbu prebornih sječa većih intenziteta. U sklopu problematike sušenja šuma u Hrvatskoj osobitu pozornost treba posvetiti bukovo-jelovim šumama dinarskoga gorja u kojima je posebno ugrožena jela. Postojeći potencijali korištenja šumske biomase za energiju ograničeni su zbog okolišne pogodnosti, ekonomske isplativosti i važeće propisnosti. Daljnja istraživanja u cilju povećanja proizvodnje šumske biomase trebaju ići u smjeru podizanja nasada kratkih ophodnji na neobraslom proizvodnom tlu, korištenja proizvodnih potencijala iz panjača i kultura te savladavanja ograničenja korištenja biomase iz gospodarskih šuma. Svi znanstveni radovi prezentirani na savjetovanju tiskani su u prigodnoj publikaciji časopisa za teoriju i praksu šumarskog inženjerstva. Organizatori skupa bili su Šumarski fakultet, Institut, Akademija šumarskih znanosti, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša te Hrvatske šume. U narednim bojevima našeg časopisa pozabavit ćemo se detaljnije se nekima temama prezentiranima ovom prilikom. Piše Foto Miroslav Mrkobrad Grupa finskih šumara iz državne tvrtke Metähallitus, koje je vodio gospodin Ari Rautio, boravila je krajem travnja (od 27. do 30.) u organizaciji HŠ-toursa u stručnom posjetu Hrvatskim šumama. Grupa od 26-ero finskih šumara iz državne tvrtke Metähallitus, većinom inženjera, magistara i doktora šumarstva, boravila je od 27. do 30. travnja u stručnom posjetu Hrvatskim šumama. U organizaciji HŠ-toursa, finski su šumari imali priliku upoznati različite načine gospodarenja šumama u tri područja Hrvatske, Slavoniji, Lici te u priobalju. Proveli smo s njima prvi dan u našičkoj Upravi, na području Šumarije Koška, gdje su obišli klonsku sjemensku plantažu hrasta lužnjka te zrelu sastojinu lužnjaka. Rukovoditelj Proizvodnog odjela Antun Rap, stručni suradnik za rasadničarstvo i sjemenarstvo Krunoslav Glova te rukovoditeljica Ekološkog odjela Nataša Rap pojasnili su finskim šumarima da je klonska plantaža osnovana zbog toga kako bi se, zbog neredovitog uroda lužnjaka, osiguralo dovoljno kvalitetnog sjemena za reprodukciju, odnosno, kako bi se postigao regularan godišnji urod. Zbog toga su, rekao je Glova, s 40 najboljih, superstabala izabranih na ha, uzete plemke koje su cijepljene na dvogodišnje sadnice te je na taj način formirana plantaža od 1880 stabala. Osim u Našicama, takve plantaže postoje još u Vinkovcima i u Bjelovaru. Fince je odmah zanimalo je li taj posao profitan i prodaje li se sjeme dalje (ne, služi za vlastite potrebe!), koliko dugo će se koristiti takva stabla, itd. Posebno su bili oduševljeni slavonskim hrastom lužnjakom u Šumariji Koška, o kojem su dosad samo čitali, a neki, koji su studirali u Njemačkoj, sada su se i osobno oduševili viđenim. O gospodarenju ovom najvrednijom i najplemenitijom vrstom drveta hrvatskih šuma za koju se kaže da korijen mora imati u vlažnoj zemlji, deblo u hladu poljskog jasena, graba ili brijesta, a krošnju na suncu, govorio je upravitelj Goran Perić. Nakon što su obišli jednu zrelu sastojina (115 godina) s prekrasnim primjercima lužnjaka (Marijanačka šuma, drvna zaliha 450 m3/ha), finski šumari su imali priliku vidjeti i sve faze u gospodarenju, prekrasan pomladak nakon dovršne siječe, šumu u kojoj je, ograđene odjele, zbog zaštite od divljači, s pomlatkom prije dovršne siječe. 10 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

13 U zreloj lužnjakovoj sastojini u Šumariji Koška Zbog čega se šuma ograđuje, kolika je cijena lužnjaka na tržištu, (ovisi o klasama), do koje visine stabla bi bila prva klasa (!), do koje druga klasa, neka su od pitanja koja su zanimala goste. I još: tko određuje cijenu, može li se slobodno formirati, pa onda, zbog čega se ne obara strojevima nego ručno. Imali su razumijevanja kad im je odgovoreno da kod strojnog obaranja zbog velike mase postoji mogućnost loma i da bi to zbog visoke cijene bio preveliki gubitak! Goste je pozdravio i voditelj našičke Uprave Darko Mikičić koji ih je upoznao s osnovnim podatcima o Upravi, a primio ih je našički gradonačelnik, također šumar, Krunoslav Žagar. Na terenima Šumarije Otočac, na Ličkom sredogorju, gosti iz Finske su drugoga dana boravka u Hrvatskoj imali priliku vidjeti brdsku bukvu pomiješanu s jelom, ali terene na kojima je gospodarenje otežano U klonskoj sjemenskoj plantaži hrasta lužnjaka u našičkoj Upravi Gosti iz Finske sa zanimanjem su razgledali iznimno uspjeli hrastov ponik Njegovo veličanstvo hrast lužnjak! zbog miniranosti. Upravitelj Šumarije Zvonko Burić ih je u Gospodarskoj jedinici Rastovka Kuterevske Kose upoznao s tipičnim i atipičnim sastojinama jele i bukve, gdje se jela spušta i ispod 500 m/nm, te razlikama u jednodobnom i prebornom gospodarenju, a imali su priliku vidjeti i sječu i izvlačenje Timberjackom. Gosti s dalekog sjevera na svoje su (ipak!) došli trećega dana koji je bio rezerviran za obilazak otoka Raba. Prekrasni suncem okupani grad i još čišće more oduševili su Fince pa nisu odoljeli izazovu da se u još uvijek hladnom moru ne okupaju! Na sjevernom dijelu otoka gosti su mogli vidjeti kako se pošumljavaju degradirani krški tereni pionirskim vrstama. Upravitelj Šumarije Rab Boris Belamarić proveo ih je i kroz posebni rezervat šumske vegetacije, šumu Dundo, a posjetili su i gospodarsku jedinicu Kalifront, najveći cjeloviti šumski kompleks hrasta crnike u Hrvatskoj, gdje su upoznati sa šumsko uzgojnim radovima koji se provode u mediteranskim šumama. Bilo je riječi i o protupožarnoj preventivi s kojom su Rabljani posebno zadovoljni, budući da još od polovice 80-ih godina prošloga stoljeća nije bilo većih požara otvorenoga prostora. Finski šumari bili su impresionirani brigom koja se šumama poklanja u priobalnom području. Iznimno zadovoljni kako cjelokupnom organizacijom boravka, tako i stručnim aspektima ekskurzije, finski šumari stigli su prije povratka nakratko obići i hrvatsku metropolu i najaviti ponovni dolazak. Goste su tijekom njihovoga boravka u Hrvatskoj pratile Vesna Poljak, rukovoditeljica HŠ-toursa i Ana Juričić Musa, prevoditeljica. Državno poduzeće Finske šume (Metsähallitus), gospodari s 12 milijuna hektara državnih šuma i voda, od čega je oko 3,5 mlijuna hektara gospodarskih šuma. Godišnji etat iznosi 6 milijuna kubika, a prirast 10 milijuna kubika. Poduzeće ima zaposlenih. Šumari imaju i svoje udruženje visokoobrazovanih šumara koje si svake dvije godine organizira studijsko putovanje u zemlju koja ih zanima. Hrvatsku je posjetila grupa od 26 šumara, najvećim brojem sastavljena od magistara šumarstva, zatim inženjera i doktora iz svih finskih regija. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 11

14 šumska razglednica ŠUMARIJA DREŽNICA / UPRAVA ŠUMA OGULIN Lužnjak u Drežnici malo je prirodno čudo, a živi se od bukve! Piše Foto Miroslav Mrkobrad Šumarija Drežnica jedna je od pet šumarija ogulinske Uprave i s 40-ak zaposlenih najznačajniji privredni subjekt ovoga mjesta s oko 700 stanovnika. Središte Drežnice, desno Šumarija Stari grad Na razmeđu Gorskoga kotara i Like, drežnički šumari rade u otežanim uvjetima dugih zima s puno snijega i oborina uopće, pažljivo gospodareći sa šumskim bogatstvom koje im je povjereno. Premda se ovdje živi od bukve, u Drežnici će se kao pravi raritet Dipl. ing. šum. Darko naći i 50-ak ha pravoga Vukelić hrasta lužnjaka, na najvišem predjelu u Europi! Nije u Gorskom kotaru, nije ni u Lici, pa ipak, Šumarija Drežnica nosi obilježja obiju susjednih regija. Smještena u Drežničkoj kotlini, prislonjena na masiv Velike Kapele koji je dijeli od nedalekog mora (40-ak km!), koliko je udaljena i od sjedišta Uprave, Ogulina, Šumarija osjeća i taj dobrodošli ublažavajući utjecaj mediteranske klime. Imamo snijega toliko da po nekoliko mjeseci zimi ne možemo raditi, ali i kiše više nego ostali. Stoga ni poplave od površinskih voda, premda kratkotrajne, nisu rijetke. A nagla zatopljenja upravo su posljedica morskih strujanja koja se probijaju preko Kapele, pojašnjava upravitelj Darko Vukelić. A sve to rezultira čestim promjenjivim vremenom. Kad vozimo sirovinu jednako daleko, ili blizu, nam je i na ličku stranu, prema Brinju, do kojega je tek 23 km! Na mjestu upravitelja Vukelić je relativno kratko vrijeme, od početka prošle godine, no kao domaćem, ogulinskom šumaru ništa mu (niti) na području Drežnice nije novo ni nepoznato! Gospodareći s ha šuma i s godišnjim etatom od kubika (bruto), Drežnica spada u veće među pet šumarija ogulinske Uprave. Živi od bukve koja se prostire na 70% površine te od jele i smreke. To je bukva posebne kvalitete, cijene je drvoprerađivači zbog dobre strukture ili kako oni kažu, zbog toga što se dobro reže, veli upravitelj. Nisu to debeli furniri Prometnice su dobro održavane kao u nekim drugim sredinama, ima i kerna, no ipak je tražena. A da je dobre kvalitete i tražena pokazuju i međunarodne licitacije na kojima se sve proda! Šume su podijeljene u četiri gospodarske jedinice: Mala Javorovica, Čungar, Bitoraj i Crni Vrh koje vode revirnici Jasmina Ivošević, Stojan Tatalović, Mihajlo Maravić i Goran Ivošević. Sadašnjih 47 zaposlenih zadovoljava potrebe, premda ih je nekada bilo znatno više. Dio sjekača starije je dobi, od njih se mlađi mogu učiti, i ovaj spoj iskustva i mladosti dobro funkcionira. Kada prvi put dođete u Šumariju, Drežničani će vam odmah skrenuti pozornost na dvije zanimljivosti - da se nalazite dosta visoko i da se šume prostiru od 446 m/nm pa do 1141 m/nm (Bitoraj). I drugo, da se i na tako visokom području može pronaći hrast lužnjak! Ovo malo čudo prirode odnosi se na 56 ha lužnjaka u g. j. Čungar koje smo obišli u pratnji revirnika Jasmine 12 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

15 MGP koji je ujedno i glavni prijevoznik drvne mase do kupaca. Dio prijevoza obavljaju i sami drvoprerađivači. Upravitelj Vukelić posebno hvali ispomoć i uspješnu suradnju s Upravom šuma Koprivnica čiji radnici i mehanizacija već godinama, kad obave posao kod kuće, dolaze na ispomoć u Drežnicu. Veliki etat ujedno znači da Šumarija obavlja i puno različitih uzgojnih radova na koje se godišnje troši oko 4 milijuna kuna. Od najvažnijih spominjemo prorjeđi- ŠUMARIJA DREŽNICA površina ha 70% bukve etat kubika zaposlenih 47 Revirnici J. Ivošević i S. Tatalović u lužnjakovoj šumi Ivošević i Stojana Tatalovića. Tatalović je Drežničanin, poznaje svaki kutak Šumarije, a do najvišeg predjela lužnjaka u Europi i uz Motovunsku šumu najzapadnijeg areala lužnjaka dovezao nas je preko potoka i putovima koji se jedva naziru. Lužnjak je zaštićen, u šumi se ništa ne radi. Premda ovdje nema riječnih tokova, polje godišnje redovito bude najmanje jednom poplavljeno. Radi se o površinskim vodama (nakon velikih kiša ili otapanja snijega), koje se ne zadržavaju dugo, no ipak dovoljno da se na stablima vidi tamna crta koja označava do kuda voda doseže. Prije proljetnog buđenja, početkom travnja, još nije bilo niti naznaka listanja, hrastovi su izgledali čudesno, od zimskih vjetrova polomljenih grana pomalo nestvarno. Drežnička šumarija, kao i ostale u ogulinskoj Upravi, ima svoju mehanizaciju, pet traktora (Timberjack i Hittnerovi zglobni traktori koji su se pokazali jako dobrima). Je li to prednost ili nedostatak, teško je reći. Ako se traktori (često) ne kvare i nema prevelikih troškova održavanja, onda je sve OK! Imati mehanizaciju, a nemati benzinsku stanicu u blizini-to je već problem. U Drežnici nikad nije bilo benzinske crpke, no nekada je Šumarija, kao i mnoge druge, imala svoju cisternu i time rješavala snabdijevanje gorivom. No to je sad već daleka prošlost, a problem je riješen otvaranjem benzinske stanice u Jasenku. Dobra otvorenost Šumarije omogućava korištenje mehanizacije, svake godine izgradimo po nekoliko kilometara cesta i vlaka i dosežemo željeni broj kilometara šumskih cesta, kaže Vukelić. Radnici Šumarije sami posijeku i izrade 60% etata, 20% obave druge šumarije te daljnjih 20% poduzetnici. Sa svojom mehanizacijom izvuku 60% drvne mase, ostalo se realizira uz pomoć radnika iz drugih uprava i kooperanata, u izvlačenju pomoć im pruža i ogulinski U gospodarskoj jedinici Čungar nalazi se 56 ha lužnjaka na najvišem predjelu i uz Motovunsku šumu najzapadnijem arealu lužnjaka u Europi. Premda ovdje nema riječnih tokova, ta površina godišnje redovito bude najmanje jednom poplavljena. Radi se o površinskim vodama nakon velikih kiša ili otapanja snijega. Šumarija živi od bukve, gospodarska jedinica Čungar BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 13

16 Uvjeti rada su izuzetno teški izvlačenje bukovih trupaca Spremni za međunarodnu licitaciju Sjekač Na okupu, u središtu mjesta, su još Šumarija, najznačajniji gospodarski subjekt Drežnice, pošta, ambulanta, u blizini je i osnovna škola. vanje mladih sastojina (na 170 ha), njegu pomlatka i mladika (35 ha), pošumljavanje i popunjavanje sadnicama na oko 20 ha. U prvoj dekadi travnja, kad smo bili u Drežnici, pošumljavanje bukvicom baš je bilo u tijeku. Za radove na uzgoju ne koristi se vanjska usluga! Obavljaju ih radnici drežničke Šumarije, mahom oni koji zbog različitog stupnja invaliditeta ne mogu više raditi na sječi, uz pomoć radnika iz još nekih šumarija ogulinske Uprave. A nisu rijetke niti zajedničke akcije na nekim uzgojim radovima. Šumarstvo i prerada drva tradicionalno su zanimanje ljudi ovoga kraja, zgrada šumarije izgrađena je godine. Nekada je u Šumariji radilo 100-tinjak radnika, uz domaće bili su tu i radnici iz Bosne koji su stanovali u radničkim nastambama. Neki od njih ovdje su se poženili i trajno ostali. Od Radojčića uz glavnu cestu Drežnica se proteže u dužini od 10-ak km, ako se ubroje i neka manja naselja (do Lokve)! Prema Zagrebu (140 km) Drežničani mogu na dvije strane; preko Ogulina ili na Liku, na Brinje. Danas ovdje živi nešto preko 700 stanovnika (prema popisu 2001.), što je višestruko manji broj nego prije. Uoči 2. svjetskog rata nekadašnja Partizanska Drežnica brojila je blizu 5000 žitelja, pretežno srpske nacionalnosti za koje se pretpostavlja da su u ove krajeve došli početkom 17. stoljeća iz Cazinske krajine. Iz druge polovice 19. stoljeća potječe kamena Crkva Roždestva presvete Bogorodice koja se obnavlja. Ovdje djeluje i kulturno društvo SKUUD Đurđevdan koje upriličuje različite priredbe. Tu, na okupu, u središtu mjesta, su još Šumarija, najznačajniji gospodarski subjekt Drežnice, pošta, ambulanta, u blizini je i osnovna škola. Nekadašnji veliki pogon DIP-a na radi, nema više ni poslovnice banke koja je nekada bila ovdje. Nekoliko je obrtnika (pilana, trgovina), a skoro se podrazumijeva da bez par lokala (kafića) popis zanimanja ne bi bio potpun! Novo vrijeme, novi običaji i događaji. 14 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

17 obnovljivi izvori eneregije ŠUMSKA BIOMASA GDJE SMO I KUDA IDEMO? Što je to Rok-For projekt i kako iskoristiti postojeće potencijale? Na koji način šumska biomasa, odnosno šumarski sektor može doprinijeti tom cilju? Da bi se mogli baviti strateškim planiranjem, prije svega, moramo utvrditi kakvo je postojeće stanje na području proizvodnje i korištenja šumske biomase. Koliko šumske biomase ima na raspolaganju za zainteresirane dionike? Ili, bolje rečeno, zadovoljavaju li sadašnje količine potrebe svih zainteresiranih? Postoji li mogućnost povećanja sadašnjih količina i na koje načine? Kako poboljšati postojeće stanje? Na ta i mnoga druga pitanja odgovore su pokušali dati stručnjaci iz područja šumarstva, energetike, zatim gospodarstvenici, lokalna uprava te znanstvenici. U tu svrhu održana su dva panela dionika iz područja obnovljivih izvora energije s naglaskom na šumsku biomasu. Hrvatski šumarski institut organizirao je jedan takav panel u Zagrebu, 9. prosinca godine, a drugi grad Vinkovci 4. travnja, u Vinkovcima. Cilj ovih konzultacija sa dionicima je potreba da se identificiraju problemi ili bolje rečeno izazovi te daju smjernice za poboljšanje postojećeg stanja. Rezultati panela bit će oblikovani u dokument/strategiju koja ima za cilj ukazati na potrebu promjene postojećeg stanja na području šumske biomase u smislu koraka koje treba poduzeti kako bi na najbolji mogući način iskoristili njene mogućnosti. To se naročito odnosi na pozicioniranje šumarskog sektora. Projekt RoK-FOR Konzultacije su obavljene u sklopu RoK-FOR projekta, punog naziva Održivo gospodarenje šumama u cilju pružanja obnovljivih izvora energije, održive gradnje i bioproizvoda (engl. Sustainable forest management providing renewable energy, sustainable construction and bio-based products ). Piše Foto Silvija Krajter, Igor Kolar Hrvatski šumarski institut Šumska biomasa kao obnovljivi izvor energije u posljednje vrijeme prilično je vruća tema. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/2009) identificira potrebu povećanja energetske neovisnosti te udjela obnovljivih izvora energije u energetskom miksu. Međutim, do sad se nije sveobuhvatno pristupilo toj problematici, a to se odnosi i na doprinos šumarskog sektora preko šumske biomase. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 15

18 Sedmi okvirni program EU (FP7) sastoji se od četiri programska područja; (Suradnja Cooperation, Ideje Ideas, Ljudi People i Kapaciteti Capacities) u koja su inkorporirani ciljevi EU zacrtani Lisabonskom konvencijom, a odnose se na ekonomski rast, kompetitivnost i zapošljavanje. Projekt u trajanju od tri godine započeo je 1. veljače i ukupne je vrijednosti 1.7 milijuna EUR-a. Financira se iz Sedmog okvirnog programa Europske unije (FP7), točnije programa Kapaciteti. U projektu sudjeluje 20 partnera iz pet europskih regija, među kojim su i dva prekogranična klastera: Baden-Württemberg (Njemačka), Sjeverna Karelija (Finska), Katalonija (Španjolska) te prekogranični klasteri Akvitanija-Baskija (Francuska-Španjolska) i Hrvatska-Srbija. Hrvatski šumarski institut koordinator je prekograničnog klastera Hrvatska-Srbija, sa partnerima Šumskom biomasom d.o.o., gradom Vinkovcima te Institutom za nizinsko šumarstvo iz Novog Sada. Europska je unija identificirala šest područja u kojima je uočen manjak inovacija, a koji imaju potencijal da postanu vodeća tržišta (engl. Lead Markets), te lansirala incijativu za vodeća tržišta (engl. Lead Market Initiative). RoK-FOR projekt uzima u obzir tri takva područja, a to su obnovljivi izvori energije, održiva gradnja i bioproizvodi. Cilj ovog projekta je umrežavanje partnera iz istraživačkog sektora, javne uprave i poduzetništva te prijenos znanja i iskustava među partnerima iz tri navedena područja. Prekogranični klaster Hrvatska- Srbija fokusirao se isključivo na područje obnovljivih izvora energije s naglaskom na šumsku biomasu, kao područje s trenutačno najvećim potencijalom u regiji. Što nam slijedi? Svaka će regija identificirati područja u kojima vidi mogućnost razvoja, potrebe i moguće prepreke za razvoj tog područja te na osnovu toga razviti regionalne istraživačke programe (engl. Regional Research Agenda), koje će procijeniti odabrana skupina vodećih europskih stručnjaka. Cilj takvih regionalnih istraživačkih programa je da posluže kao šumarski doprinos prilikom izrade nacionalnih istraživačkih programa. Važan element projekta je mentorstvo. Ono se odnosi na prijenos specifičnih znanja od strane partnera iz regija koje su po kapacitetima i znanjima u odnosu na nas u boljem položaju. Stručnjaci iz finskog Znanstvenog parka iz Joensuua (engl. Joensuu Science Park Ltd.) i ostali zainteresirani partneri iz projektnog konzorcija, razmijenit će primjere dobre prakse sa dionicima u Hrvatskoj i Srbiji prilikom posjeta regiji predviđenog za lipnja, Konzultacije sa dionicima pomogle su i u identifikaciji njihovih specifičnih potreba na koje će se pokušati odgovoriti prilikom stručnog posjeta. Ukoliko imate prijedloge, komentare i informacije vezane za šumsku biomasu u Hrvatskoj, slobodno nam se obratite. Koordinatorica projekta za Hrvatsku Dr. sc. Dijana Vuletić Hrvatski šumarski institut Cvjetno naselje 41, Jastrebarsko E dijanav@sumins.hr HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

19 priroda na dlanu OTVORENA POUČNA STAZA HAJDEROVAC / POŽEGA Iznimno bogatstvo biljnog i životinjskoga svijeta slavonske šume pred posjetiteljima! Otvaranjem poučne staze Hajderovac u blizini istoimenog šumsko-hortikulturnoga rasadnika, nedaleko od Kutjeva, svoj su doprinos obilježavanju Međunarodne godine šuma ožujka dali požeška podružnica Hrvatskih šuma i požeški ogranak Hrvatskoga šumarskog društva. U nazočnosti županijskih čelnika, predstavnika HŠD-a, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i Parka prirode Papuk, prigodnim se riječima obratio dipl. ing. Stjepan Blažičević, voditelj UŠP Požega i predsjednik požeškog ogranka HŠD-a. On se zahvalio svima koji su svojim radom pomogli uređenju ovog objekta, odnosno izdavanju prigodne brošure.- Ovaj iznimno vrijedan lokalitet prepoznalo je i Ministarstvo turizma koje je osiguralo dio novca za uređenje staze, jedne u nizu koje će urediti Hrvatske šume, sa ciljem da se izletnici i ljubitelji prirode što bolje upoznaju s vrijednostima slavonskih šuma-istaknuo je Blažičević. Tijekom otvaranja poučne staze Mnoštvo drvenastih i zeljastih vrsta Autor vodiča o poučnoj stazi, dipl. ing. Perica Benčić, naglasio je kako se staza proteže kao uski pojas u srednjem toku potoka Hajderovca, u smjeru sjever-jug, u dužini približno 2000 m. Na vrlo kratkom potezu, na 15 označenih stajališta, nalazi se velik broj šumskoga drveća, grmlja i prizemnoga rašća, čak 64 drvenaste i 92 vrste zeljastoga bilja. Mnoštvo je autohtonih biljaka, ali i onih unesenih iz Amerike, Kine te iz drugih zemalja i s drugih kontinenata. Tome su svojim gospodarenjem šumama, unazad 200 godina, pridonijele generacije Prvo stajalište s unesenim (alohtonim) vrstama drveća bivših šumskih posjednika (grofovi Turkovići i drugi) i šumarskih gospodarstvenika, ondašnjih i sadašnjih šumarskih stručnjaka. Lužnjak zadivljujućih dimenzija Oko 15 različitih drvenastih vrsta unesene su zadnjih stotinu godina iz Sjeverne Amerike i Azije, a one su se aklimatizirale. Naime, žive u području sličnom njihovoj domovini, a ovdje su opstale zahvaljujući pažnji nas šumara-naglasio je Benčić. Opisujući pojedina stajališta napomenuo je kako su sva ona zanimljiva, no ipak je izdvojio stajalište broj 3, s našim samoniklim (autohtonim) hrastom lužnjakom koji za današnje vrijeme ima zadivljujuće dimenzije. Starost mu je vjerojatno dvjestotinjak godina, a ima drvnu masu veću od 20 m3. Zanimljivo je i stajalište broj 2 s nizinskim (poljskim) brijestom, pratiteljem hrasta lužnjaka i vrstom koja izumire u našim šumama. Stablo koje se ovdje nalazi staro je više od stotinu godina. Na prvome stajalištu su unesene vrste drveća: divlji kesten, crni orah, maklura, gledičija (trnovac) i pajasen (kiselo drvo). Tako su se dva stabla maklure, koja ima tvrdo drvo za široku uporabu (izrada lukova i strijela te različitog poljoprivrednog oruđa), našla unutar sastojine crnog oraha. Među zanimljivim vrstama na stajalištu broj 14 svakako je i jedna obična smreka visoka gotovo 32 m, prsnoga promjera 108 cm i drvnoga volumena oko 14 m3. U blizini smreke je stablo gorskoga javora, smješteno uz sam rub potoka Hajderovca. Svoje je mjesto na ovome stajalištu zauzelo i jedno stablo gorskoga jasena, kojemu je stanište najčešće u brdskim i planinskim šumama. Ova vrsta obično raste na nadmorskoj Piše: Ivica Tomić Foto: I. Tomić, P. Benčić, D. Krakar Na poučnoj stazi Hajderovac, na vrlo kratkom potezu dugom oko 2000 m, na 15 označenih stajališta nalazi se velik broj šumskoga drveća, grmlja i prizemnoga rašća, čak 64 drvenaste i 92 vrste zeljastoga bilja. Priručnik o poučnoj stazi BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 17

20 Hrast sladun fenomen medenja iz žira samo na području GJ Južna Krndija, UŠP Požega visini iznad 800 m, a visina je staze od 185 m na južnome dijelu do 220 m na sjevernom. Primjer raznolikosti i bogatstva naših šuma Jedan od urednika brošure, mr. sc. Juraj Zelić, istaknuo je kako će poučna staza obogatiti turističku ponudu i učiniti je još zanimljivijom. Dobro će poslužiti svima onima koje zanima biologija i botanika, ali i tradicija i bogata povijest kutjevačkoga kraja. Prema mišljenju ovoga požeškog šumarskog stručnjaka, Hrvatske šume trebale bi urediti još nekoliko poučnih staza. Pohvalivši požeške šumare za provedbu ove vrijedne ideje, poučnu je stazu službeno otvorio mr. sc. Petar Jurjević, predsjednik HŠD-a. On je naglasio kako će šumari i šira javnost na ovom objektu biti upoznati s raznolikošću i bogatstvom naših šuma. Četiri šumske zajednice Poučna staza Hajderovac nalazi se u istoimenom šumskom predjelu na području Šumarije Kutjevo, u gospodarskoj jedinici Južna Krndija Mnoštvu autohtonih i unesenih biljaka svojim su gospodarenjem šumama unazad 200 godina pridonijele generacije bivših šumskih posjednika (grofovi Turkovići i drugi) i šumarskih gospodarstvenika, ondašnjih i sadašnjih šumarskih stručnjaka. Nizinski(poljski) brijest vrsta koja izumire u našim šumama Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba Kulture četinjača uz šumsku prometnicu kod rasadnika Maklura unutar sastojine crnog oraha Hrast sladun na ovome području tvori jedinstveni, necjeloviti areal svoje najzapadnije rasprostranjenosti, a zanimljiv je fenomen njegova medenja iz žira. Kutjevačka, a proteže se uz potok kroz odjele 95, 96, 97, 98, 101, 102, 103 i 104. Izdvojena je kao rijedak lokalitet po bogatstvu biljnog i životinjskoga svijeta. Zbog raznolikosti flore, posebice dendroflore, obilja šumskih plodina te većega broja lovne divljači i ptica, prirodoslovcima je i šumarima osobito zanimljiva i dojmljiva. Biolozi, šumari, ljubitelji prirode i turistički znatiželjnici mogu na ovom objektu upoznati značajnije samonikle (autohtone) i strane (alohtone) drvenaste vrste te njihove biološko-ekološke i gospodarstvene značajke. Na ovome malom prostoru raste raznolika i obilna šumska flora u četirima šumskim biljnim zajednicama (te u više subasocijacija): sladunovo-cerovoj šumi (Quercetum frainetto-cerris), šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba (Epimedio-carpinetum betuli), šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino Na malom prostoru nalaze se četiri šumske zajednice: sladunovocerova šuma, šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba, šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba te šuma crne johe s blijedožućkastim šašem. betuli-quercetum roboris) te šumi crne johe s blijedožućkastim šašem (Carici brizoidis-alnetum glutinosae). Šumari Požeštine prepoznali su ovaj lokalitet i odlučili ga urediti ne samo zbog slikovitosti i raznolikosti krajobraza, 18 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

21 nego i zbog gospodarske, socijalne i kulturne ostavštine kutjevačkoga kraja, a napose one koja je vezana za šumsko-gospodarsku djelatnost. Građevinski objekti i dendroflora, na koje danas nailazimo na poučnoj stazi, djelo su zapaženog šumarskog gospodarstvenika Milana Turkovića ( ), vlasnika vlastelinstva Kutjevo od do godine i šumarnika Mije Radoševića koji tada službuje na vlastelinstvu. Šumarstvo se u to vrijeme provodi prema odredbama Osnove gospodarenja, a za sve se proizvode organizira prodaja na domaćem tržištu. Fenomen hrasta sladuna Neposredno uz stazu smješten je jedan od poznatih hrvatskih šumsko-hortikulturnih rasadnika, od kojega se šumskom prometnicom dugom oko 1600 m, uz kulture četinjača, dolazi do okretnice i prvoga stajališta staze. To je površina obrasla samoniklom vegetacijom, no unutar nje nalazi se nekoliko spomenutih vrsta koje ovdje ne dolaze od prirode. Naime, one su unesene u dekorativne svrhe, zabunom ili za ishranu divljači. Zanimljivo je da je vlastelin Turković sadio uz putove i na plješinama divlji kesten, čiji su plodovi služili za prehranu divljači. Ovaj objekt zamišljen je kao vodič po točkama stajališta karakterističnih za pojedinu vrstu, biocenozu ili lokalitet. Obilje vrsta zavidnih dimenzija i starosti pojedinih primjeraka ili način na koji su nastali, zadivljuje svakoga posjetitelja i ne ostavlja ga ravnodušnim. Osim navedenih nekoliko stajališta navodimo i ostale: crveni hrast (4), bivša lugarnica (5), kulture četinjača (7), sastojina lužnjaka i graba (8), sastojina crne johe (9), poljski jasen (10), sastojina sladuna i cera (11), primorski bor (12), ugljenka, kopa, žežnica (13), divlja loza (15). Za fitocenološka istraživanja osobito je zanimljiva sladunovo-cerova šuma koja se kao izdvojeno područje rasprostranjenosti ili enklava nalazi na području Slavonije, a posebno u jednome dijelu Požeške kotline. Cjelovite i gotovo čiste sastojine hrasta sladuna smještene su u gospodarskoj jedinici Južna Krndija Kutjevačka, iznad naselja Bektež i Gradište. Fenomen medenja ovoga hrasta, da slatki sok curi i iz žira, javlja se samo u ovome dijelu Krndije, od Kutjeva do Ljeskovice. Sladun na ovome području oblikuje jedinstveni, necjeloviti (diskontinuirani) areal svoje najzapadnije rasprostranjenosti pa je privukao pozornost mnogih biologa, botaničara i šumara. Stoga je pokrenuta inicijativa da se lokalitet poučne staze sa sastojinama hrasta sladuna uključi u Park prirode Papuk, u cilju populariziranja i ove specifične prirodne vrijednosti. Koristan i zanimljiv vodič Prigodno tiskan i grafički lijepo opremljen vodič Poučna staza Hajderovac, autora dipl. ing. Perice Benčića, obuhvaća (uz predgovor i uvodni dio ) kratki pregled povijesti kutjevačkoga kraja, s osvrtom na povijest šuma i šumarstva, vodič kroz poučnu stazu te popis i detaljan opis svih stajališta koja su na terenu označena, s opisom značajnijih karakteristika na informacijskoj ploči. Vodič ima, s popisom literature i izvorne dokumentacije 71 stranicu, 65 kvalitetnih fotografija u boji, 6 crnobijelih fotografija, 4 crteža i 3 karte (dvije šumarske i jedna turistička). Na unutrašnjoj strani korica nalaze se umanjene fotografije svih stajališta te snimka šumskoga predjela Hajderovca s ucrtanom linijom protezanja staze. Nakladnici ove brošure su Hrvatske šume (UŠP Požega; za nakladnika Stjepan Blažičević), Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije i Turistička zajednica grada Kutjeva. Urednici su mr. sc. Juraj Zelić i dipl. ing. Davorin Krakar, koji su zajedno s P. Benčićem i autori fotografija. Vodič će kao koristan priručnik poslužiti šumarskim stručnjacima, biolozima, botaničarima, ekolozima, povjesničarima, učenicima, studentima, turističkim djelatnicima i svim ljubiteljima prirode. dan planeta UPRAVA ŠUMA ZAGREB Nastavljeno čišćenje šume Dan planete Zemlje i Međunarodnu godinu šuma zagrebačka je Uprava obilježila nastavljajući i ove godine akciju uklanjanja smeća i sanaciju otpadom onečišćenog tla na području Šumarija Remetinec i Velika Gorica. U suradnji s Javnom ustanovom Zeleni prsten, zagrebačke županije, i Lovačkom udrugom Sokol uklonjeno je pedesetak kubika nepropisno (čitati: samovoljno, bezobrazno i nekažnjeno!) odloženog otpada na području gospodarske jedinice Stupnički lug u Šumariji Remetinec. Budući da Uprava šuma Zagreb ne raspolaže odgovarajućim strojevima i vozilima, akcija čišćenja u Šumariji Velika Gorica, tjedan kasanije, odrađena je u suradnji sa komunalnim poduzećem VG Komunalac i VG Čistoća iz Velike Gorice, čiju je podršku zagrebačka Uprava Zagreb imala i u svim dosadašnjim akcijama zbrinjavanja otpada. Sa područja gospodarskih jedinica Vukomeričke Gorice i Šiljakovačka Dubrava na regularno odlagalište Mraclin odvezeno je 150 t otpada. Šume pune smeća! do kada će pojedinci neodgovorno odlagati otpad? Budući da komunalna poduzeća organiziraju odvoz glomaznog otpada u svim mjestima, začuđuje loša navika nesavjesnih pojedinaca koji i dalje otpad radije odvoze u šumu. U proteklih nekoliko godina redovito se uklanja i zbrinjava otpad bačen u šumu, a ovo je treća godina zaredom da se organizirala ovako velika akcija čišćenja šumskog zemljišta zbog nepropisno odloženog otpada. Do sada su sanirana divlja odlagališta u Šumariji Dugo Selo, Remetinec, Novoselec, Velika Gorica i Samobor. Ovim akcijama nastavljena je odlična suradnja Odjela za ekologiju, rukovoditeljice Ane Hercegovac, i njene stručne suradnice Đurđice Bece-Slunjski, upravitelja Šumarije Remetinec Mile Vukelića i upravitelja Šumarije Velika Gorica Zorana Bumbera, s neprofitnim udrugama i lokalnom zajednicom. (hj) U proteklih nekoliko godina redovito se uklanja i zbrinjava otpad bačen u šumu, a ovo je treća godina zaredom da se organizirala ovako velika akcija čišćenja šumskog zemljišta zbog nepropisno odloženog otpada. Pune ruke posla BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 19

22 Sajam u Tireliju Detalj iz dogonskog sela 3 afrika DRŽAVA MALI U SRCU PUSTINJE Šetnja po zemlji Dogona Piše Foto Goran Vincenc Odlazak u zemlju Dogona nije ni malo jeftin izlet, stoga morate dobro paziti kako bi dobili ono što ste platili. Morate paziti da su u cijenu uračunati prijevoz do mjesta polaska kao i povratak, zatim vodič, hrana, voda i sl. Morate odrediti koliko dana želite provesti tamo i koji dio zemlje želite posjetiti. Mi smo se odlučili za trodnevno pješačenje središnjim dijelom Bandijagarske klisure podno koje živi ovo mistično pleme. Afričko pleme Dogoni živi podno Bandiagarske klisure koja se proteže oko 150 km u dužinu i koja je na mjestima visoka 500 metara, a ispod koje se nalazi jedna od najnižih točaka u Maliju. Put u zemlju Dogona vodi preko Moptija do grada koji se zove Bandiagara, odakle se skreće sa glavne ceste i vozi se izuzetno lošim putom do sela Douru. To selo je posljednje mjesto do kojega možete doći automobilom, a dalje nastavljate pješice. Kako bi se spustili sa Bandiagarske klisure, morate proći kroz vrlo zanimljiv uski kanjon, što traje oko 3 sata, nakon čega vam se ukaže prekrasan prizor malenih zelenih polja, vrlo spretno odijeljenih jednih od drugih, koja graniče sa samom pustinjom koja se širi dalje prema Burkini Faso, udaljenoj svega 30-ak kilometara. Prvo mjesto na koje ćete naići je Nombori, u kojem se nalazi i mali dogonski muzej te u kojem se možete odmoriti i kao što smo mi napravili, prespavati. Turisti tradicionalno spavaju na krovovima kuća, jer navodno ste tamo najsigurniji od zmija i otrovnih kukaca. Nombori je nevjerojatno mjesto, u podnožju klisure je dogonsko selo novijeg datuma, dok su na padinama stijena stara naselja koja su danas napuštena a tamošnje nastambe se koriste za vrijeme festivala i religioznih obreda. Arhitektura dogonskih kućica je jako zanimljiva, a radi se o malim kolibama od blata koje imaju stožasti slamnati krov zbog čega izgledaju kao gljivolike kućice iz poznatoga crtića Štrumpfovi. Postoje muške sa tri prozora i ženske sa jednim prozorom i u te kućice ne smiju ulaziti pripadnici suprotnoga spola. Na samoj klisuri nalaze se nastambe Tellema, trigloditskog naroda (špiljski ljudi op.a.) pigmejskoga rasta koji su ovdje živjeli do pojave Dogona u 14. st. S obzirom da su se njihove nastambe nalazile na strmim stijenama klisure, Dogoni vjeruju kako su Tellemi mogli letjeti. Put smo nastavili jugoistočno uz klisuru tako da su se idućeg dana redala sela o kojima smo slušali zanimljive priče našega vodiča. Tako smo u selu Amani imali prilike vidjeti jezero sa krokodilima te smo saznali kako su krokodili svete životinje, no tijekom poplava prave velike probleme lokalnom stanovništvu. Uz put smo nailazili na mnogobrojna stabla baobaba koja Dogoni smatraju svetima i jedina su stabla koja nisu posjekli, a od drveta koriste tek isušene plodove od kojih izrađuju instrumente. U selu Tireliju smo imali sreće naletjeti na tjedni sajam gdje smo mogli vidjeti Dogone u tradicionalnoj odjeći kako trguju sa svojim proizvodima. Tu smo vidjeli i animistički totem gdje se životinje žrtvuju bogovima, a čuli smo i priče o ljudskim žrtvama koje se povremeno događaju u nekim selima, a moguća su i za vrijeme Segui festivala koji se slavi svakih 60 godina s time da je slijedeći tek godine. Na upit kako će se odnositi prema bijelim turistima te godine, naš vodič je objasnio kako ih bijelci ne zanimaju i kako ljudske žrtve moraju biti podnesene među dogonskom braćom. Dogoni su i vrhunski drvodjelci, a njihove religiozne relikvije su prava umjetnička djela. Tako prilaze u svoja dvorišta ukrašavaju drvenom kapijom sa izrezbarenim reljefom koji često predstavlja povijest porodice koja živi u toj kući. Dogonske maske koje se koriste prilikom obreda su jedan od najvrjednijih suvenira iz Malija, dok razne drvene kipove i figure koji se prodaju u selima cijene svjetski antikvari, jer neki od njih imaju izuzetnu povijesnu vrijednost. 20 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

23 Polja Dogona Dogoni su i vrsni poljoprivrednici koji su ovaj rubni dio pustinje pretvorili u pravu malu zelenu oazu, gdje na poljima koja se sastoje od malih gredica uzgajaju razno povrće od kojih se u velikoj mjeri ističe luk. Gredice su veličine otprilike 10 puta 10 metara, a navodnjavaju se primitivnim pumpama, no ne na način da se voda beskorisno pušta na zemlju, već se prvo pune ćupovi kojima se zaljeva zemlja nekoliko puta na dan, uglavnom ujutro i predvečer, kako bi se smanjilo isparavanje. Jedan ćup je dovoljan za jednu gredicu. Učinak je nevjerojatan, a najbolje se vidi kada se penjete i spuštate niz klisuru i bacite pogled od gore na krajolik. Kontrast zelenih boja sa polja i narančastog pustinjskog pijeska daje vam do znanja koliko truda treba da bi pustinja postala plodna. Zadnje mjesto koje smo posjetili bilo je Banani gdje smo se natova- Svete životinje Nastambe triglodita Tellema DOGONI I SIRIUS Dogoni potiču iz jugozapadnog Malija odakle je u 14. st. jedna mala grupa krenula put Bandiagare, bježeći pred islamskim fulanskim ratnicima, kako bi sačuvali svoju vjeru i tradiciju. Dogoni su tradicionalno animisti, a vjeru prakticiraju kroz niz obreda koji se dešavaju tijekom godine da bi vrhunac doživjeli svakih 60 godina na ceremoniji pod nazivom Segui. S obzirom da su vrsni astronomi, ciklus su podredili redovnom ciklusu sazviježđa Sirius. Tu i počinje mističnost vezana za Dogone koji su dugo tvrdili da se u tom sazvježđu nalaze tri zvijezde, dvije vidljive i jedna nevidljiva, dok je znanost tvrdila da postoje samo dvije. Tek godine, upotrebom snažnih radioteleskopa, dokazano je da su Dogoni cijelo vrijeme bili u pravu te da kretanje tih triju zvijezda zaista zatvara ciklus od 60 godina. Tu priču je iskoristio poznati pisac znanstvene fantastike Robert K. G. Temple kako bi razvio svoju teoriju o izvanzemaljskom porijeklu ljudi gdje je Dogonima dao ulogu prvih ljudi na planeti. Kako bi inače znali za postojanje treće zvijezde? BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 21

24 U šumskoj sastojini šumsko raslinje ZELJASTE BILJKE Sveto drvo Baobab Netik (Impatiens noli- tangere) Silazak kroz kanjon rili sa velikim brojem suvenira i krenuli penjati kroz još jedan kanjon kako bi stigli do sela Sange gdje nas je čekalo vozilo za Mopti. Naš put u Maliju je ovdje i završio. Dojmovi su fenomenalni, još jedna zemlja koju ću svakome rado preporučiti. Piše: Ivica Tomić Foto: Arhiva Ova jednogodišnja biljka raste najčešće u listopadnim, mješovitim i crnogoričnim šumama, na šumskim prosjekama, uz šumske potoke i izvore, u priobalnim šumama bijele i crne johe, a nalazimo je, također, u vegetaciji visokih zeleni. N etik, nedirak (Impatiens noli-tangere) je jednogodišnja šumska biljka iz porodice neticaljki (Balsaminaceae), rasprostranjena na području Europe, Sjeverne Amerike, Azije te na istoku sve do Kine, Kamčatke i Japana. Ima uspravnu, golu i sočnu stabljiku, nerijetko nahukanu, koja je u donjem dijelu izrazito čvorasto odebljala, bez listova, a u gornjem razgranjena. Listovi su naizmjenični, u donjem dijelu kratko klinasti, duguljasto jajasti, napiljena ruba i kratko ušiljenoga vrha, bez zalistaka (palistića). Nalaze se na dugim peteljkama, otklonjeni od stabljike i ogranaka, obično u vodoravnom položaju. Cvjetovi su veliki i lijepi, dvospolni, jednosimetrični (zigomorfni), obješeni na tankim dršcima. Znakoviti su po žutim laticama, iznutra posutim crvenim točkicama. Čaška je sastavljena od 3-5 žuto obojenih lapova koji izgledaju poput vjenčića. Gornji lap je produžen u savijenu ostrugu, dugu izbočenu cjevčicu. Vjenčić ima pet latica od kojh su po dvije postrane međusobno srasle pa se čini da ima samo tri latice. Cvijet ima pet prašnika, a tučak se sastoji od kratkoga vrata i nadrasle peterogradne plodnice koja u svakoj pregradi sadrži po više sjemenih zametaka. Početak cvatnje je tek od srpnja ili kolovoza. Plod je mesnati, zeleni ili smeđe išaran tobolac (čahura), suhi pucavac dug približno 2 cm. Već kod neznatnoga dodira puca na pet dijelova koji se zavojito saviju te izbacuju gole i naborane sjemenke duge oko 4 mm i po nekoliko metara daleko. Ova zeljasta biljka razmnožava se sjemenkama, bez sudjelovanja 22 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

25 stanišnih činitelja (autohorija) te raznošenjem sjemena ili plodova na površini tijela različitih životinja (epizoohorija). Raste u velikom mnoštvu na humusnim, vlažnim i sjenovitim mjestima. Pretežito je zastupljena u listopadnim, mješovitim i crnogoričnim šumama, na šumskim prosjekama, uz šumske potoke i izvore, u priobalnim šumama bijele i crne johe (u zajednicama sveze Alno Padion). Javlja se, također, u vegetaciji visokih zeleni. Netik raste na staništima s izrazitim postotkom zračne vlage, u ravnicama i po planinama do gornje granice gorskoga pojasa. U Hrvatskoj se u velikom broju pojavljuje na Medvednici i Papuku. Dolazi kao nitrofilna vrsta azonalne zajednice, u sloju prizemnoga rašća u šumi gorskoga javora i običnog jasena (Aceri- Fraxinetum excelsioris), na malim površinama, u arealu bukovo-jelovih šuma visokogorskoga pojasa. Nalazimo ga u ovoj šumskoj zajednici iznad 800 m, u uvalama većih nadmorskih visina, a katkada doseže i do samoga vrha gorja, primjerice na Medvednici na 1035 m. Primiješan je s drugim nitrofilnim vrstama (dolaze na tlima bogatim dušikom), kao što su kopriva, golema krijesnica, žuti jedić, proljetni drijemovac, šupaljka, bijeli i obični lopuh, smeđa iglica, glavata krasuljica i dr. Jestiva stabljika i listovi Sočne stabljike i listovi netika su jestivi, a treba ih brati u proljeće, dok je biljka još sasvim mlada, a stabljike mekane i nježne. Proljetni listovi sadrže približno 50 mg% vitamina U Hrvatskoj se netik u velikom broju pojavljuje na Medvednici i Papuku. Dolazi u sloju prizemnoga rašća u šumi gorskoga javora i običnog jasena (Aceri- Fraxinetum excelsioris), na malim površinama, u arealu bukovo-jelovih šuma visokogorskoga pojasa. Veliki lijepi cvijet žutih latica Sočne stabljike i listovi netika su jestivi, treba ih brati u proljeće dok je biljka još sasvim mlada, a stabljike mekane i nježne. Mogu poslužiti za pripremanje variva i juha. Na kamenitom terenu Naizmjenični, duguljasto jajasti listovi Dijelovi biljke C i oko 6 mg% karotina. U kulinarstvu jestivi dijelovi mogu poslužiti za pripremanje variva i juha. Karakteristika je mlade biljke da ima ugodan, blag i svojstven okus. Bitno je istaknuti kako starenjem poprima gorak okus i smatra se otrovnom. Uzgoj u vrtovima i parkovima U našoj flori raste i Impatiens parviflora, također jednogodišnja biljka, visoka cm, sa znatno manjim, svijetložutim cvjetovima. Nalazimo je u šumskim sastojinama, no uglavnom na njivama, grobljima i sličnim staništima. Brojne egzotične vrste roda netika uzgajaju se u hortikulturne svrhe, kao kultivari u vrtovima i parkovima, a neki od njih kao lončanice. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 23

26 ljekovito bilje BLJUŠT Izdancima liječimo reumu Piše: Vesna Pleše Foto: Arhiva Bljušt (Tamus communis L.) poznat je i pod nazivima bljuštara i bljuština. Dijelovi biljke Već je u staroj Grčkoj Dioskurid opisao ljekovitost plodova bljušta u liječenju opeklina od sunca. Francuski naziv za ovu biljku u prijevodu znači trava tučenih i maltretiranih žena, zbog toga jer su one ovom biljkom liječile modrice, naročito one ispod oka. Opis biljke: Bljušt je trajna zeljasta povijuša. Na tankoj, savitljivoj i vijugavoj stabljici naizmjenično su poredani šiljasti i srcoliki tamnozeleni listovi. Iz pazušca listova izbijaju žućkasti i neugledni cvjetovi, složeni u grozdaste cvatove. Plod je okrugla crvena bobica koja je bez mirisa, ukusna i slatkasta, ali i otrovna. Korijen je nepravilnog oblika, gomoljast, odebljao dugačak dvadesetak, a širok 5 do 10 cm. Raste u šikarama, u hrastovim i bukovim šumama, livadama i na kamenjarima. Rasprostranjen je širom srednje i južne Europe. Cvate od svibnja do lipnja. Branje: Mladi izdanci ubiru se za jelo već u rano proljeće, cvijet u vrijeme cvatnje, a korijen u rano proljeće ili na jesen, list u vrijeme vegetacije. Korijen djeluje nadražujuće za kožu, pa je kod vađenja potrebno zaštiti ruke. Ljekovit sadržaj: u gomoljastom podanku ima tvari koje su slične histaminima koji snažno nadražuju kožu, ali i sluzi i alkaloida. Ljekovito djelovanje: svježi korijen u vanjskoj uporabi koristi se za liječenje reume, zglobova i mišića, modrica i križobolje te išijasa; zapadna pučka medicina koristi ga za liječenje bolesti kože, išijasa, katara svih vrsta, reume, visokog tlaka i virusnih infekcija, za liječenje modrica, potkožnih izljeva krvi, pucanja kapilara i hematoma. Uglavnom se koristi korijen, a rijetko sok, cvijet i list, jer može izazvati povraćanje. Mast za oboljenja kože: 200g svinjske masti ili lanolina rastopi se i u nju se ulije 100 g tinkture od korijena. Ovo se miješa sve dok ne prestane isparavati alkohol. Makne se s vatre i ulije u pripremljene posudice te pohrani u hladnjak. Ovako pripravljenom mašću mažu se oboljela mjesta na tijelu. Oblozi od korijena (za reumu i druga oboljenja kostiju i zglobova): korijen se opere, sitno izriba uz uporabu rukavica. Na oboljelo mjesto stavlja se tako izriban korijen i previje se. Drži se pet do deset minuta. Poslije tretiranja oboljelo mjesto namaže se maslinovim ili lanenim uljem, a može i mlijekom da se ne bi pojavili plikovi. Ovako pripravljen oblog dosta peče, a ali prođe poslije desetak minuta nakon korištenja. Tinktura: jednu jušnu žlicu nasjeckanog korijena bljušta treba namočiti u 1l 60 postotnog alkohola oko 12 sati i procijediti. Masirati oboljela mjesta ili pripremiti obloge. Ekstrakt (za kožne bolesti i kostobolju): korijen treba oprati, sitno izrezati, u mikseru usitniti i iscijediti 100 g soka te ga pomiješati s 200 g vode. Time mazati oboljela mjesta, odnosno modrice, popucale kapilare, hematome i sl. Mladi izdanci bljušta osobito su dobri za jelo, pa se od njih pripravljaju juhe, salate ili variva. Salata od bljušta: potrebno je 500 g mladih izdanaka bljušta, jedna glavica luka, 2 jaja, 2 žlice maslinovog ulja, jedna žlica vinskog octa, sol, papar i šećer. Izdanke bljušta treba vezati tankim koncem u snopiće te staviti kuhati u kipuću vodu kojoj se dodalo šećera. Kuha se oko pet minuta, ocijedi se, ohladi i nareže na komadiće duge 3 cm. Ulje, ocat, sitno nasjeckani luk, sol i papar, treba pomiješati i preliti preko bljušta. Od tvrdo kuhanih jaja bjelanjke izrezati na sitne komadiće, dodati salati, a žutanjke protisnuti kroz sito i njima posipati salatu. Kontraindikacije: ne smiju ga uzimati trudnice. Prigodom uzimanja bljušta svježeg ili pak njegovih pripravaka treba biti na oprezu i strogo se pridržavati uputa, kao i kod svakog otrovnog, ali jestivog bilja. 24 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

27 drveće naših šuma Sveto drvo badem BADEM ISTINE, LEGENDE, VJEROVANJA Prema grčkoj mitologiji badem potječe direktno od boga Zeusa. Rimljani su kao dar prijateljima donosili ušećerene bademe, a na vjenčanjima su na mladence bacali bademe kao simbol plodnosti. U cijeloj Europi i danas se na vjenčanjima kao slastica tradicionalno koriste ušećereni bademi koji simboliziraju plodnost, ljubav, dobro zdravlje i sreću. U Italiji su ga koristili i kao afrodizijak pa otuda kod naših susjeda i običaj da nude bademe uz koktele prije jela. U Švedskoj ga koriste za Božić, tako da jedan badem stave u puding od riže, a onaj tko ga pronađe imat će sreće tijekom slijedeće godine. Sanjati bademovo drvo bez cvijeta znači bit će tuge i zla u kući, bademovo drvo u cvatu ispunit će ti se želje, oljušten badem bit ćeš neraspoložen i imati briga. Zajedno sa datulama, grožđem i maslinama, badem je kultiviran 3000 godina prije Krista. Uz pistaciju jedini je orašasti plod koji se spominje već u Bibliji. Najstariji varijeteti badema potječu iz Kine. Odatle su prenijeti do stare Grčke, sjeverne Afrike, Turske i srednjeg istoka. Rimljani su ga iz stare Grčke proširili po cijelom svom carstvu pod nazivom grčki orah. Tijekom 18. sto- Lišće i plod badema ljeća širi se i u Sjevernu Ameriku. Tu ga sade redovnici iz Španjolske, uz prvu kalifornijsku obalnu cestu koja je vodila od San Diega na jugu do Sonore na sjeveru Kalifornije. Badem je naziv za stablo koje može rasti kao poludivlje, ali je najčešće kultiviran. Iako ga svrstavaju u orašasto voće, on je koštunica iz porodica ruža. U vrlo je bliskom srodstvu s breskvom, marelicom, šljivom i višnjom. Naraste i do visine od desetak metara, ima blijedo ružičaste cvjetove. Postoje dvije vrste badema; slatki i gorki. Slatki bademi jedu se sirovi i prženi, ali se dodaju i raznim jelima te služe za dobivanje bademovog maslaca ili bademovog mlijeka. U Europi se do kraja 18. stoljeća proizvodilo bademovo mlijeko od blanširanih, fino samljevenih te u vodi močenih badema. Isto tako pripremao se puding od punozrnate pšenice i bademovog mlijeka koji se servirao uz jela od divljači. Francuzi su u 14. i 15. stoljeću koristili bademovo mlijeko za pripremu deserta pod nazivom blancmange. Za razliku od slatkog postoji i gorki badem koji je otrovan i nejestiv. Od procesiranog gorkog badema proizvodi se i liker poznat pod nazivom Amaretto. Bademi Piše: Vesna Pleše Foto: Arhiva Badem je sveto drvo, prema najstarijim vjerovanjima simbol djevičanstva i bračne sreće. U perzijskoj mitologiji nebesko je drvo, u kršćanstvu simbol je odobravanja i božanske naklonosti. U frigijskoj tradiciji vjesnik je proljeća, prema židovskom vjerovanju kroz podnožje bademovog stabla stiže se u tajanstveni grad Luz, boravište besmrtnih. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 25

28 ekološka proizvodnja HRVATSKE ŠUME I EKOLOŠKA PROIZVODNJA Badem u cvatu Rimljani su kao dar prijateljima donosili ušećerene bademe, a na vjenčanjima su na mladence bacali bademe kao simbol plodnosti. U Hrvatskoj na ekološku proizvodnju otpada samo 0,68% ukupne poljoprivredne proizvodnje! Sjemenke badema bogate su mineralima: kalijem, kalcijem, magnezijem, fosforom, željezom, cinkom, bakrom u manjim količinama. Sadrži i sve vitamine B skupine, od kojih je najvažniji B3 (ovaj vitamin smanjuje udio lošeg kolesterola), te tako smanjuje opasnost od arterioskleroze. U odnosu na lješnjak ili orah badem sadrži više kalcija koji je važan za izgradnju kostiju i zubi, diobu i rast stanica, prijenos živčanih impulsa, zgrušavanja krvi, sprječava demineralizaciju kostiju i nastanak osteoporoze. Pri uzimanju ovog orašastog ploda treba biti na oprezu, jer 100 grama sadrži oko 637 kcal. Od slatkog badema dobiva se esencijalno bademovo ulje. Dobiva se postupkom hladnog prešanja sjemenki, a jedno je od boljih biljnih ulja koje služi kao masna podloga za izradu krema, maski, sapuna, emulzija i melema. Njeguje i štiti kožu, a posebice je učinkovito u njezi suhe i osjetljive kože. Koristi se i kod pripreme slastica, kod nas naročito u Primorju i Dalmaciji gdje je vrlo raširen. Poznate slastice od badema su mandulat i marcipan. Mandulat je voćna pločica napravljena od badema, meda, voćnog šećera i bjelanca omotanog u oblatnu. Marcipan se priprema od mljevenih badema i šećera, uz dodatak vrlo malo arome gorkih badema. Izvrstan je nadomjestak za teške kreme u kolačima te dopuna voćnim tortama i slasticama. Najveći svjetski proizvođač badema američka je savezna država Kalifornija, a najveći svjetski uvoznici Njemačka i Japan. U Americi postoji oko 6000 proizvođača koji kompletno opskrbljuju američko tržište, ali i oko 70 do 80 posto svjetskog tržišta bademima. Među ostale veće svjetske proizvođače badema ubrajaju se i Grčka, Iran, Italija, Marko, Tunis, Libanon, Sirija, Australija i Južnoafrička Republika. U našoj zemlji trenutno imamo oko stabala badema čiji urod iznosi oko 700 t godišnje i zadovoljava manje od petine naših potreba za ovim proizvodom. Iz drugih zemalja uvozili smo godišnje i do 400 t badema kojeg često zovu i kraljem među sjemenkama. Piše: dr. Jadranka Roša Foto: Arhiva Ekološka proizvodnja je poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki gospodarski i društveno opravdane proizvodnotehnološke metode, zahvate i sustave. Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na snazi je od godine, a pripadajući pravilnici od godine. Zakon i pravilnici usklađeni su s relevantnim propisima EU. Zakonom je regulirana ekološka proizvodnja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, prerada, trgovina, označavanje i deklariranje proizvoda, potvrđivanje (certifikacija), obavljanje stručnog i inspekcijskog nadzora. Interes za ovaj način proizvodnje je u značajnom porastu. To potvrđuju brojke o porastu površina u ekološkoj poljoprivredi, sa 51 ha u godini na ha u godini, kao i porastu broja proizvođača u ekološkoj poljoprivredi sa 130 u na 477 u Međutim, to je svega 0,68% cjelokupne poljoprivredne proizvodnje, što je neznatno u odnosu na države članice EU sa prosječnim udjelom od 10%. 26 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

29 U konvencionalnoj poljoprivredi evidentno je prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, kao i razne mjere koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese remeteći tako dugi niz godina uspostavljanu ravnotežu u prirodi. Cilj ekološke poljoprivrede je zadržati plodnost tla, smanjiti onečišćenje okoliša, održavati dostignutu razinu proizvodnje i poboljšati zdravlje i živote ljudi. Ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom nastoje se iskoristiti potencijali određenog ekosustava, odnosno gospodarstva, stimulirajući, jačajući i harmonizirajući biološke procese pojedinih njegovih dijelova. Sve više raste svijest o potrebi očuvanja prirode i ekološka proizvodnja je ta koja uvažava sve prirodne zakone i osigurava dugoročno bolje rezultate. Hrvatska još nije niti približno dosegnula preporučenu površinu od 10% pod ekološkom proizvodnjom. KOLOŠKA PROIZVODNJA U REPUBLICI HRVATSKOJ Porastu ekološke proizvodnje u Republici Hrvatskoj doprinijele su i Hrvatske šume koje su se aktivno uključile u promicanje ekološke proizvodnje osnivanjem kontrolnog tijela za nadzor. Prema podatcima kontrolnog tijela značajan porast ekoloških proizvođača bilježi se godine i od tada se stalno povećava. Kontrolno tijelo za ekološku proizvodnju akreditirano je u Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji za provođenje stručnog nadzora, a krajem godine ovlašteno je i za obavljanje certifikacije ekoloških proizvoda. Sve su to bili potrebni postupci kako bi u budućnosti mogli doći na listu europskih kontrolnih tijela. Hrvatska još nije niti približno dosegnula preporučenu površinu od 10% pod ekološkom proizvodnjom. Za konvencionalnu proizvodnju Europska komisija je uvela kvote koje neće biti lako prijeći, dok je za ekološku proizvodnju razvoj neograničen. U razvoju ekološke proizvodnje Hrvatske šume imaju nezamjenjivu ulogu jer gospodare šumom kao jednim od najvrjednijih prirodnih resursa. Mogućnosti razvoja ekološke proizvodnje su veliki izazov u budućnosti. Put ukupnog ekološkog razvoja ide i preko ekološke poljoprivrede, za koju imamo sve pretpostavke. Ono što je naša najveća vrijednost je čist i očuvan okoliš. Prirodni resursi voda i šuma su od neprocjenjive vrijednosti i na nama je da ih samo racionalno i odgovorno iskoristimo za naš gospodarski razvoj. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 27

30 informatika TREĆA INFORMATIČKA REVOLUCIJA Računalstvo u oblaku Piše Foto Mr. sc. Ninoslav Pleše Glavna tema najveće ovogodišnje domaće IT konferencije Windays održane u Rovinju od 4. do 8. travnja bila je tzv. računalstvo u oblaku (Cloud Computing). HRVATSKE ŠUME NA WINDAYSIMA Jedanaesta Windays konferencija je objedinila dvije konferencije: tehnološku koja se prvenstveno bavi prezentacijom i implementacijom novih tehnologija i poslovnu koja fokus stavlja na donošenje odluka primjenom istih tehnologija. Hrvatske šume su i ove godine uzele učešće na konferenciji, a zanimljivo predavanje na temu MS Forefront Endpoint Protection Kako bezbolno zamijeniti antivirusni softver na računala održali su kolega Davor Racić, šef Informatičkog odjela UŠP Senj i Dalibor Gotić iz Microsofta. U računalstvu je započela treća revolucija: nakon mainframe modela, preko klijentskoserverskog, događa se računalstvo u oblaku. Radi se o novoj paradigmi, novom načinu razmišljanja i primjene tehnologija u poslovanju. To je koncept visoke dostupnosti računalnih resursa kroz jedinstvenu globalnu mrežu u kojem nas ne zanima gdje se izvršava, tko ga nadgleda i gdje je smještena šuma poslužitelja. U svakom slučaju servis mora raditi, imati dovoljno raspoloživih resursa, izvršavati zadaće i biti neprekidno dostupan. Izraz Cloud Computing iskovao je Ramnath Chellappa rekavši da je računalstvo u oblaku nova paradigma u kojoj će granice samog računalstva biti određene ekonomskim razlozima umjesto tehnološkim ograničenjima, a riječ oblak zapravo je sinonim tada nejasne prirode samog modela. Tehnološki, računalstvo u oblaku mogli bismo definirati kao uslugu koja nudi neograničene količine diskovnog prostora, procesorske snage, radne memorije... onda kad je to potrebno i koliko je potrebno tako da samostalno kontroliramo alokaciju tih resursa. Ekonomski, radi se o usluzi gdje više nismo vlasnici infrastrukture, niti smo zaduženi za njezino održavanje, već plaćamo vremenski najam za količine resursa koje su nam u datom trenutku potrebne. Prosto rečeno: plaćamo koliko potrošimo, a dostupno nam je upravo onoliko koliko nam je i potrebno. Iste aplikacije dostavljamo korisnicima različitih trenutnih potreba koje su spremne podnijeti razna opterećenja i koje se mogu pokretati na velikoj količini različitih klijentskih uređaja. Računalstvo u oblaku možemo podijeliti i prema dvjema kategorijama ovisno o vlasništvu i vrsti usluge koju pruža. Javni oblak je onaj čija je infrastruktura u vlasništvu samo jednog ponuđača, a korisnik plaća uslugu, odnosno najam infrastrukture te servisa vezanih uz infrastrukturu. Davor Racić na ovogodišnjim Windaysima Tehnološki, računalstvo u oblaku mogli bismo definirati kao uslugu koja nudi neograničene količine diskovnog prostora, procesorske snage, radne memorije... onda kad je to potrebno i koliko je potrebno tako da samostalno kontroliramo alokaciju tih resursa. Privatni je oblak u vlasništvu tvrtke, a pojedini odjeli koriste usluge kad im trebaju i koliko im trebaju. Cilj je računalstva u oblaku smanjenje troškova i maksimiziranje iskorištenosti resursa. Prema vrsti usluge koju pruža računalstvo u oblaku se razvija kroz 3 modela: sofver kao usluga (SaaS), infrastruktura kao usluga (IaaS) i platforma kao usluga (Paas). Računalstvo u oblaku doprinosi dodatnom smanjenju troškova poslovanja tako da će tvrtke plaćati samo ono što uistinu koriste od računalne infrastrukture i usluga. Smještanjem dijela ili cijelog poslovnog sustava u oblak, tvrtkama je omogućen lakši pristup informacijama i aplikacijama za sve uposlene, ali i korisnike i partnere, neovisno o njihovoj lokaciji. Prema predviđanjima ugledne američke analitičke kuće Gartner, objavljenoj početkom godine, računalstvo u oblaku uvjerljivo vodi na listi tehnoloških prioriteta za godinu, ispred virtualizacije na drugom i mobilnih tehnologija na trećem mjestu. Gartner očekuje da će velika poduzeća osnivati ekipe za dinamički outsourcing na području računalstva u oblaku, koje će organizacijama pomagati kod odlučivanja i upravljanja takvim uslugama. 28 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

31 lovstvo Piše: Vesna Pleše Foto: Agencija Hubertus U LOVIŠTU BJELOLASICA Medo kapitalac Medvjed kapitalac iz Fužina Područje Gorskog kotara jedno je od najkvalitetnijih staništa smeđeg medvjeda u Hrvatskoj. Procjenjuje se da na području Primorsko-goranske županije, čiji je sastavni dio i Gorski kotar, obitava i do 300 grla, a u lovištima delničke podružnice i oko polovine populacije evidentirane u Županiji. Trofejne vrijednosti odstrijeljenih grla medvjeda i do preko 400 CIC točaka bilježe se proteklih godina u lovištu Bjelolasica kojim gospodari delnička Uprava. Početkom ovogodišnje proljetne lovne sezone u gore spomenutom lovištu odstrijeljena su dva kapitalna grla smeđeg medvjeda, što baš i nije uobičajena pojava u našim lovištima. Na terenima Šumarije Mrkopalj odstrijeljen je medvjed trofejne vrijednosti krzna od 448 CIC točaka, a na području Šumarije Fužine od 524 CIC točke. To je dosada najteži ikada odstrijeljen medvjed u lovištima delničke podružnice. Preko ¼ težine njegovog tijela bile su rezerve sala. A sloj tog sala na nekim je mjestima bio debeo i do dvadesetak centimetara. Mišićna masa nije odudarala od ostalih kapitalnih medvjeda odstrijeljenih u ranijim razdobljima ulova. Prema istrošenosti zubala procijenjena mu je starost na više od petnaestak godina (u prirodi medvjed živi uobičajeno do dvadesetak godina). Zapaženo je da su mu neki zubi u potpunosti istrošeni. Pošto je bio vrlo star, kvaliteta dlake nije optimalna, kratka je, bez uobičajenog sjaja, gustoće i pravilnosti. Tijekom ožujka odstrijeljena su četiri medvjeda, a godišnji plan iznosi 13 medvjeda. Proljetni lov na medvjeda traje od 1. ožujka do 15. svibnja, a jesenski od 16. rujna do 15. prosinca. U Hrvatskoj se smeđim medvjedom gospodari na osnovi Plana gospodarenja i Akcijskog plana gospodarenja za pojedinu godinu. Godišnje kvote odstrjela odobrava Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Zahvaljujući dobrim uzgojnim mjerama (prihrani i prehrani) medvjedi u lovištima delničke podružnice dobivaju na težini koja je u korelaciji i s trofejnom vrijednosti krzna i sa brojem mladunčadi ( od jednog do četiri), govori mr. sc. Dario Majnarić, rukovoditelj Odjela za lovstvo. Lovno osoblje isto tako je zaslužno za te rezultate, jer svakodnevno vode brigu o prihrani ne samo medvjeda, već i ostalih vrsta divljači. Medvjedi se prihranjuju kukuruzom tijekom cijele godine, a sezonski mesnom hranom i voćem. Zbog prihrane manje su i štete od medvjeda na poljoprivrednim površinama i usjevima. Bazga Drveće i grmlje u lovištima Bazge su veoma otporni listopadni grmovi (također mala stabla ili višegodišnje zeljaste biljke), kojih ima oko dvadeset vrsta. Spadaju u obitelj Caprifoliaceae. Drvenaste vrste tog roda su skromnih zahtjeva i pogodne su za sadnju od nizina do planina na mjesta gdje mnoge vrste drveća i grmlja nemaju odgovarajuće uvjete za rast. Tako ih možemo saditi na vlažna i suha staništa, na mjesta gdje moraju podnositi žegu, a nasuprot tome, ako treba, i jaku zasjenjenost. Može se reći kako su to jedne od najpogodnijih vrsta brzorastućih drvenastih biljaka za fazanerije (misli se na uzgajalište fazana zajedno s lovištem), remize, vjetrobrane pojaseve, rubove šuma ili u same šume (najbolje lišćarske) kao podrast. Loša strana skoro svih vrsta bazgi je njihova sposobnost bokorenja i time samostalnog širenja, koje može biti i štetno. Štetnost tog grmlja treba ponajprije vidjeti u tome što pod sobom uguše sve drugo grmlje ili mlado drveće, pa i zeljaste biljke. Zbog toga grmovi bazge u većim skupinama ne pružaju divljači potreban zaklon, osobito pticama koje gnijezde na tlu. Zato njihovi plodovi, koji su bobuljaste koštunice, promjera 4 do 8 mm i s 3 do 5 jednosjemenih oraščića pružaju omiljenu hranu, posebno pticama. Cvjetovi su u krupnim paštitastim cvatovima i jako mirišu. Divljač bazge relativno malo brsti. Kao jestive i ljekovite biljke bazge imaju široku primjenu za ljude. Bazge su otporne prema onečišćenosti zraka i hladnoći. Pogodne su za sadnju na sipine, jalovine, usjeke prometnica, kanale i drugdje. Najbolje ih je saditi pojdinačno, pustiti ih da se same šire, a po potrebi ograničiti širenje. Osobito se često crna bazga može vidjeti kako raste uz stubove dalekovoda i na poljima, na mjestima koja traktori pri poljskim radovima moraju obići i Piše Foto Zoran Timarac U lovištima postoji niz mogućnosti za sadnju i sjetvu drveća, grmlja i polugrmlja za potrebe divljači, s motrišta zaklona, prehrane, mira i orijentacije divljači. Pogodna mjesta za sadnju su postojeće i remize, koje se osnivaju, vjetrobrani pojasevi, ispod dalekovoda, uz kanale, za zaštitu od erozije, na jalovini rudnika, sipine i sl., na rubovima šuma, podstojno u šumama i drugdje. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 29

32 Plodovi crne bazge time ograničavaju širenje tog grma, istovremeno ne ograničavaju joj rast u visinu. Ti grmovi za divljač na poljima, ponajprije za sitnu, značajan su izvor hrane. Osim toga, pogodan su zaklon i, na kraju, važan orijentacijski znak, posebno za ptice koje gnijezde na zemlji fazana i trčku. Crna bazga (Sambucus nigra) Za naše uvjete je najznačajnija crna bazga koja od prirode raste u Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji do visine od 1000 m nad morem. To je brzorastući grm koji dostigne visinu od 7 m i približno toliko u širinu ili bude stabalce do 10 m visine. Počinje listati u travnju ili svibnju, a žuto-bijeli cvjetovi u širokim i spljoštenim, uspravnim paštitastim cvatovima mogu se vidjeti u svibnju i lipnju. Intenzivno i karakteristično mirišu. Plodovi su crne bobuljaste koštunice a po tri sjemena u svakoj. Sazrijevaju u kolovozu, skupljaju se u rujnu, odmah se stratificiraju i siju se nakon mjesec dana. Ako crnu bazgu razmnožavamo pomoću reznica, uzimamo ih u lipnju ili prosincu s ovogodišnjih grana. Veoma dobro se razmnožava i bokorenjem. Crna bazga je od svih svojih rođaka najskromnijih zahtjeva prema staništu i podnosi čak zasoljena tla. Ima plitak korijen, ali veliku izbojnu snagu. Raste na suncu, u polusjeni i čak u relativno dubokoj sjeni. Obilno je (većinom prirodno) proširena u vjetrobranim pojasevima, u remizama i šumama, ali nije u njima uvijek primjereno kontrolirana, usmjeravana i razmnožavana. Za divljač su zanimljivi hortikulturni kultivari s poleglim i visećim granama, što važi i za druge vrste bazgi. Crna bazga je od svih svojih rođaka najskromnijih zahtjeva prema staništu i podnosi čak zasoljena tla. Ima plitak korijen, ali veliku izbojnu snagu. Crvena bazga Ta vrsta ima značaj i za čovjeka. Drvo je pogodno za tokarske i rezbarske radove. Cvjetovi su dobra pčelinja paša. Cvasti se koriste za pripremanje sirupa za sokove, vino, jedu se pohani, suše se za čaj koji izaziva mokrenje. Manje je poznato da se za ljudsku prehranu koriste i bobe (treba znati da su nezrele bobe i listovi otrovni). Svježe bobe nisu za jelo, ali se od njih može pripremiti sirup za sokove, pekmez, slatko, rakija, vino, ocat, žele u kombinaciji s drugim divljim i pitomim voćem. Bazgine bobe su dobre za bojenje vina i sokova. Ukuhani sok od bazge u narodnoj medicini služi kao blago sredstvo za otvaranje. Osim cvasti i boba narod koristi u ljekovite svrhe i koru, korijen i pupove. Crvena bazga (Sambucus racemosa) Druga je najraširenija vrsta tog roda koja od prirode raste u Europi, Aziji do sjeverne Kine, do nadmorske visine od 1500 m. Također je brzorastući grm koji kod nas doseže do pojasa bora krivulja. Naraste u visnu do 4 m i širinu 3 m. Ima plitak korijen, ne podnosi u tlu vapno. Skromnih je zahtjeva prema staništu i trpi sušu čak bolje od crne bazge. Raste najbolje na suncu, ali i u polusjeni. Pogodna je za ozelenjavanje novih površina, ako treba i sipina i sl. Lista u travnju, odmah zatim do svibnja je moguće vidjeti žuto-zelene mirisne cvjetove u gustim jajolikom cvatovima. Plodovi su koraljnocrvene boje i sjajne bobuljaste koštunice koje sazrijevu u srpnju. Tada se skupljaju i stratificiraju tri mjeseca, iako ih na grmovima vidimo još u rujnu. Reznice za razmnožavanje uzimaju se u svibnju ili prosincu. Prirodno se razmnožava bokrenjem. Za divljač je ta vrsta značajna pojedinačno ili uzskupinama kao zaklon, daje dobru hranu pticama, dok za brst papkaste divljači nema nekog značaja. Pogodna je za fazanerije, remize, vjetrobrane pojaseve i rubove šuma. Plodovi crvene bazge su za čovjeka prehrambeno vrjedniji od onih crne bazge. Od njih se može praviti 30 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

33 ribolov TEHNIKE RIBOLOVA Bolognesom na velike gotovo sve kao od plodova crne bazge, samo prethodno treba odvojiti otrovne sjemenke. Kanadska bazga (Sambucus canadensis) Naravno, kod nas ne raste od prirode. Visoki je grm podrijetlom iz Sjeverne Amerike, koji u našim uvjetima naraste do 5 m u visinu i 2 m u širinu. Lista u travnju, a žuto-bijele mirisne cvjetove ima u lipnju. Bobuljaste koštunice kanadske bazge su purpurno crne. Taj grm je moguće koristiti na suhim staništima i na teškim tlima s podjednakim rezultatima kao prethodne vrste. Abdovina (Sambucus ebulis) Među bazge, koje rastu kod nas, spada i trajna zeljasta biljka abdovina, aptovina ili smrdljiva bazga. Raste relativno sporo na sunčanim, vlažnim i boljim staništima u lovištima do nadmorske visine od 700 m. Cvjeta u lipnju, a crne i neugodnog mirisa bobuljaste koštunice sazrijevaju u rujnu. Tada se sjeme stratificira na šest mjeseci. Može se razmnožavati i korijenovim reznicama obično u veljači i studenom. Abdovina je najpogodnija za korištenje u fazanerijama, ali i u remizama ili vjetrobranim pojasevima, ponegdje i na osunčanim mjestima u šumama, gdje pruža zaklon za sve vrste divljači. Plodovi su dobra hrana za ptice, dok su za čovjeka otrovni. Od njih se ponegdje pravi rakija. Plodovi se koriste i kao lijek od dizenterije. U narodnoj medicini koriste se i listovi i korijen. Kod svih vrsta bazgi treba paziti da se ne razmnože u velike, guste skupine. Uspijemo li u tome, ti grmovi nam mogu povećati prehrambene mogućnosti lovišta. Relativno brzi rast bazgi primorava nas da siječemo grane i cijele grmove. U tom slučaju u fazanerijama se preporuča posječeno granje i grmove skupiti u veće ili manje hrpe. Fazani to rado koriste kao zaklon, ali i za sjedenje na granama, jer je drvo bazge zbog svoje velike i lagane srčike mnogo toplije od drugih vrsta drveća. Zbog svih navedenih pogodnosti bazgi (osobito crne i crvene) treba razmisliti o sadnji i uzgoju tih grmova na pogodnim mjestima u našim lovištima, ponajprije tamo gdje gajimo fazana i trčku. Prije tridesetak godina kada se i kod nas počelo loviti plovkom, poznati bjelovarski ribolovac, višestruki reprezentativac Hrvatske i sudionik tadašnjih prvenstava Jugoslavije, Tihomir Knitl, sasvim točno je ustvrdio da je on tako lovio još prije ohoho godina, a da nije ni znao da je to Bolognese ribolov. Talijani su u stvari samo vješto iskoristili ovaj, kod njih veoma popularan način ribolova na bijelu ribu i svijetu ponudili veoma tražene bolognese štapove, uz koje, dakako, ide i sav ostali pribor za takav način ribolova, od rola, najlona do udica i primame. Upravo je iz talijanskih tvornica u svijet, prije 40 godina, krenula oprema za bolognese ribolov. Bolognese tehnika je ribolov s fiksnim plovkom, dugim, veoma osjetljivim štapovima (s akcijom u vrhu), s rolama na kojima su namotani relativno tanki najloni. Bolognese tehnika se koristi za ribolov raznih Ribolov bologneze tehnikom vrsta riba, prvenstveno na tekućicama. Prije svega, srednje velikim i većim rijekama. To je tehnika koja omogućuje plasiranje mamca na željenu dubinu s fiksnim plovkom, s obzirom da se koriste dugi štapovi, tzv. prištopavanjem ili jednostavno puštanjem da struja vode nosi mamac iznad lovne (hranjene) pozicije. Bolognese tehnikom love se u pravilu ribe tekućih voda kao što su: podust, jez, nosač, klen, mrena S obzirom na veličinu ribe i veličinu rijeke na kojoj se lovi i ta se plovkaroška tehnika dijeli na laku, srednju i tešku. Njome se mogu uloviti i savladati zbilja pravi kapitalci. Koriste je podjednako ribolovci u tzv. slobodnom rekreativnom i natjecateljskom ribolovu (kada se lovi na tekućicama). Naravno, njome se može loviti i na zatvorenim, Piše Foto Siniša Slavinić Bologna u Italiji je, navodno, grad u kojem je rođena tehnika ribolova s plovkom, u cijeloj Europi poznata, kao bolognese tehnika. Istina je daleko od toga. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 31

34 mirnim vodama, ali je tehnika najučinkovitija na tekućicama za koje je i «stvorena». Bolognese štapovi su lako prepoznatljivi. Radi se o elegantnim dugim štapovima, u pravilu izrađenim od karbona, kompozita ili nekih sličnih mješavina. Dugi su od pet do osam metara. No, ima i ekstrema odnosno bolognese štapova dugih i devet pa i deset metara. Najčešće se koriste oni dužine šest i sedam metara. Ti su štapovi «naoružani» velikim brojem vodilica koje prijeće da se najlon lijepi za blank štapa. Težina bacanja kreće im se od 5 do 70 grama. Na štap dolazi rola brzog prijenosa. Prepoznatljiva kao match rola (iako ima u ponudi i specijalno za bolognese ribolov izrađenih rola) s plitkim kalemom na koji se obično namotava 100 m najlona promjera 0,18 mm. Rola mora biti lagana jer se bolognese tehnikom lovi tako da se štap drži u ruci cijelo vrijeme ribolova. Sustavi za bolognese tehniku mogu biti različiti, ovisno o brzini vode na kojoj se lovi, dubini, vjetru i sl. No, na osnovni najlon ide plovak koji je prepoznatljiv po svom mrkvolikom obliku ili obliku bačvice pa olovnice ili suza olovo te predvez (obično duži) s udicom. Veličina i oblik udice ovisi o vrsti i veličini ribe koja se lovi. To se odnosi i na mamce (crve, gujavice, kruh ). Primamljivanje je također značajna karika u bolognese ribolovu za konačni uspjeh. Hrana se razlikuje, ovisno o dobu godine kada se lovi i vrsti ribe koja se primamljuje, ali zajedničko joj je da mora biti dovoljno ljepljiva i čvrsta, tako da napravljene kugle (veličine naranče) padnu cijele do dna i da se tek tamo lagano raspadaju. Obično se hrana miješa s kamenčićima ili se stavlja kameni oblutak u sredinu kugle hrane. Ribolov bologneze tehikom Bolognese ribolov se usavršava izlascima na vodu. Treningom, dakle. Pošto ribolovac izbaca hranu na lovnu poziciju, zabacuje mamac bolognesom nešto uzvodnije. Prati plovak na površini vode i kada on dođe iznad hranjene pozicije, ribolovac lagano zaštopa prikoči (prstom) odlaženje najlona. Tako mamac zadržava u području ribolova i lagano ga pušta nizvodno, ispod hranjenog dijela. Zatim izvlači sustav van i ponovo zabacuje. Tako se može loviti i blizu obale, ali se najčešće (preko glave) zabacuje bolognesom desetak metara pa i više od obale ovisno gdje je lovna pozicija. Duljina štapa omogućuje da se mamac nalazi neposredno iznad dna (ili da ide po dnu), a da je istovremeno plovak fiksiran na punoj dubini visini vode. nove knjige MR. SC. JURAJ ZELIĆ MR. SC. TOMISLAV CRNJAC Prirodne vrijednosti Požeško-slavonske županije Piše: Ivica Tomić Foto: I. Tomić, J. Zelić, Arhiva Premda je područje Požeško-slavonske županije među manjima u Republici Hrvatskoj, ovaj prostor u sjeveroistočnome dijelu naše države, veličine 1815 četvornih kilometara, ima čak ha pod prirodnom zaštitom. To je 17 posto ukupne njene površine, unutar koje najveći dio obuhvaća Park prirode Papuk, a više od polovice njegove površine pripada ovoj županiji. O tome je riječ u knjizi Prirodne vrijednosti Požeškoslavonske županije, autora mr. sc. Juraja Zelića i mr. sc. Tomislava Crnjca. Na relativno malome prostoru Županije smještene su, uz ravnice s plodnim njivama, i planine i gore, a više dijelove obrasta pretežito šumska vegetacija. Šumsko zemljište zauzima 45,26 posto površine. S obzirom na bogatstvo i raznolikost prirodne baštine, Požeška kotlina je posebno područje, a svaka biljna i životinjska vrsta osobita je dragocjenost ovoga prostora. Dva su osnovna tipa vegetacijskoga pokrova, a odraz su dviju osnovnih geomorfoloških cjelina. Tako brdski vegetacijski pokrov oblikuju uglavnom šume hrasta kitnjaka i lužnjaka, graba, gorskoga javora, jasena, cera te šume brdske bukve i šume bukve i jele. Zanimljivo je i vrijedno spomenuti kako se u požeškom kraju nalazi Naslovnica knjige 32 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

35 Sovsko jezero-prirodni biser i fenomen Dilj-gore Sovsko jezero je jedinstven primjerak prirodnoga jezera na Dilj-gori, biser prirodne ljepote u brdskobrežuljkastome području kontinentalne Hrvatske. čak 1588 biljnih vrsta, što je približno petina sveukupne flore Republike Hrvatske. Zahvaljući različitim staništima, na području Požeško-slavonske županije razvio se raznolik i brojan životinjski svijet (fauna). On obitava u relativno sačuvanim biološkim cjelinama, na području Slavonskoga gorja (Papuk, Psunj, Požeška gora, Krndija i Dilj-gora). Ptičji svijet (ornitofaunu) u nizinskim i brdskim dijelovima čine mnogobrojne vrste ptica, a među sisavcima su na ovome području gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune. U postojećim lovištima uzgaja se krupna i sitna divljač, a od brojnih predstavnika europske faune izdvaja se životinjski svijet vodozemaca. Park prirode Papuk-četvrtina hrvatske flore U knjizi Prirodne vrijednosti Požeško-slavonske županije, mr. sc. Juraja Zelića i mr. sc. Tomislava Crnjca, autori predstavljaju sva zaštićena županijska područja (vrijednosti), svrstana po pojedinim kategorijama. Osim Parka prirode Papuk, detaljno opisuju značajne krajobraze (Sovsko jezero, Požeška gora), spomenike parkovne arhitekture (parkovi u Lipiku, Kutjevu i Trenkovu) te prirodne vrijednosti uvrštene u Nacionalnu ekološku mrežu (šume na Krndiji, na Dilj-gori i dr.), predviđene za europsku mrežu NATURA U Nacionalnu ekološku mrežu uvršteno je čak 13 lokaliteta s područja ove županije. Više od 96 posto Parka prirode Papuk obrasta šumska vegetacija, a zabilježeno je čak 13 različitih šumskih zajednica (tipova šume), svrstanih prema nadmorskim visinama. Do 350 m n.v. su najzastupljenije kitnjakovo-grabove šume, a iznad njih pojas bukovih šuma koje rastu u nekoliko šumskih zajednica. Iznad 700 m n.v. dolazi panonska šuma bukve i jele. Na južnim padinama Papuka rastu šume hrasta medunca i crnoga jasena, a u jugoistočnome području Parka tek neznatnu površinu obrastaju šume hrasta sladuna i cera. Bukva je među drvećem najzastupljenija vrsta, a njen posebni ekotip je plava papučka bukva, osebujne plavkaste kore. Ovdje raste 1223 biljnih vrsta, što čini čak četvrtinu flore Hrvatske, a evidentirane su 102 ugrožene i 197 zaštićenih biljnih vrsta. U sklopu Parka su područja posebne zaštite (geološki spomenik prirode Rupnica, park-šuma Jankovac, posebni rezervat šumske vegetacije Sekulinačka planina, spomenici prirode Stari hrastovi i Stanište tisa ). Sovsko jezero biser gorske prirodne ljepote Sovsko jezero je jedinstven primjerak prirodnoga jezera na Dilj-gori, biser prirodne ljepote u brdsko-brežuljkastome području kontinentalne Hrvatske i inspiracija mnogim umjetnicima. Zovu ga gorsko ili modro oko, a pretpostavlja se da je ostatak Panonskoga mora, s vlastitim izvorom vode. Jezero i njegovo područje proglašeni su značajnim krajobrazom. U južnom zaleđu Požege Zaštićeni spomenik parkovne arhitekture u Lipiku Park-šuma Jankovac (Park prirode Papuk) BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 33

36 Eminovački lug kompleks autohtone lužnjakove šume s jezerom U požeškome se kraju nalazi čak 1588 biljnih vrsta, što je približno petina sveukupne flore Republike Hrvatske. Park s dvorcem u Trenkovu izdvojen je dio Požeške gore kao značajan krajobraz na površini 396 ha. Posebno mjesto zauzimaju i spomenici parkovne arhitekture: parkovi u Lipiku, Kutjevu i Trenkovu. Park (perivoj) s kupališnim i lječilišnim kompleksom u Lipiku podignut je potkraj 19. stoljeća u sklopu samonikle šume hrasta lužnjaka, a kasnijim je zahvatima osmišljavana i realizirana parkovna arhitektura. Park u Kutjevu smješten je u podnožju Krndije, nastao je koncem 19. i početkom 20. stoljeća, a njegovu jezgru čine crkva i dvorac iz 18. stoljeća. Na području parka u Trenkovu nekada je rasla samonikla šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, a njeni ostatci i danas su vidljivi pokraj dvorca i uz cestu prema nogometnom igralištu. Današnje je obrise park počeo dobivati već potkraj 19. stoljeća. Lokaliteti u Nacionalnoj ekološkoj mreži Već spomenutih 13 lokaliteta s područja ove županije, uvrštenih u Nacionalnu ekološku mrežu, obuhvaćaju kopnena staništa, a odabrani su po kriterijima očuvanosti, ugroženosti i zaštite. To su pojedine šumske zajednice na Požeškoj gori, Dilj-gori, Krndiji, Papuku, Sjevernoj Babjoj gori, stanište tise, rijeka Veličanka i dr. Svi su lokaliteti predloženi na temelju dviju direktiva Europske unije: Direktive o pticama i Direktive o staništima te značajnih znanstvenih spoznaja istraživača i Državnoga zavoda za zaštitu prirode. Potencijalna područja velike krajobrazne vrijednosti su Pleterničko vinogorje, doline donjega toka rijeka Orljave i Orljavice te potoka Pačice, s pojedinim šumskim zajednicama i raznolikom šumskom i poljoprivrednom florom, travnjacima i pašnjacima. Park-šuma Eminovci U okolici grada Požege je kompleks stare samonikle šume hrasta lužnjaka (zajednica lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem), namijenjen odmoru i rekreaciji građana i stanovnika Požeštine. Park Stari grad u jugoistočnome dijelu požeške gradske jezgre, s klimatogenom zajednicom hrasta kitnjaka i običnoga graba, samoniklim i unesenim vrstama drveća i grmlja, ima zanimljivo povijesno-kulturno obilježje. Krajobraznu vrijednost imaju parkovi na Ratarnici, uz Orljavu i u Biškupcima, a nedavno otvorena poučna staza Hajderovac kod Kutjeva izdvojena je kao rijedak šumski lokalitet po bogatstvu biljnog i životinjskoga svijeta. Uvrštena je u Nacionalnu ekološku mrežu. Južno od sela Brestovca, u kitnjakovoj šumi, nalazi se stogodišnje stablo zelene duglazije, visoko približno 40 m. Osobito značajno mjesto u krajoliku ima perivoj Borik kod Kuzmice, s uglavnom manje kvalitetnim stablima običnoga bora. Knjiga Prirodne vrijednosti Požeško-slavonske županije ima 137 stranica, čak 180 kvalitetnih fotografija u boji, 8 crnobijelih fotografija, 6 crteža i 7 karata. Izašla je u nakladi Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem, a tiskana je prigodom 800. godišnjice Županije i obilježavanja Međunarodne godine biološke raznolikosti. Autori mr.sc. Juraj Zelić, požeški šumarski stručnjak i znanstvenik, te mr.sc. Tomislav Crnjac, ravnatelj Javne ustanove, ističu kako je ovoj publikaciji cilj upoznati širi krug ljudi s prirodnim vrijednostima, ljepotama i posebnostima ovoga područja. Namijenjena je informiranju i edukaciji učenika, članova planinarskih i lovačkih udruga, svim ljubiteljima prirode, a posebice turistima koji posjećuju ovaj kraj naše domovine. Autori naglašavaju kako je njihova publikacija skroman doprinos općim svjetskim nastojanjima da se zaustavi globalni trend izumiranja biljnih i životinjskih vrsta koji prijeti, ne samo prirodnom okruženju, nego i ljudskoj populaciji. Dodali bismo da je knjiga i vrlo koristan priručnik šumarskim i prirodoslovnim, povijesnim i drugim stručnjacima. 34 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

37 šume u književnosti HESSE, ZALJUBLJENIK U PRIRODU Obuzimao me zov šuma, rijeka... Piše: Josip Vuković Foto: Arhiva Jedan od najvećih pisaca 20. stoljeća, dobitnik Nobelove nagrade, rođeni Nijemac Hermann Hesse, osobitu popularnost stekao je šezdesetih godina, prošlog stoljeća ali je i danas voljen u krugu mladih čitatelja. Oni koje mori otuđenost i koji su u potrazi za smislom života nalaze jedan dio odgovora u Hesseovoj književnosti čiji su vrhunac romani i djela Stepski vuk, Demijan, Siddartha, Narcis i Zlatousti, Igra staklenim perlama. U likovima koje opisuje i riše može se prepoznati i sam Hesse, tumač duševnoga života složenog ljudskog bića, osobito mladog čovjeka. Kao da mu je zacrtano da u potrazi za samim sobom bježi iz tehniciziranog svijeta i preurbanizirane gradske sredine, a na tom bijegu priroda slovi kao iskonsko utočište i najbliže pribježište. Stoga Hese pridaje prirodi moć neposrednog iskrenog sugovornika, prikazuje moć njezinog govora u razgovoru s drvećem, sa šumom, s rijekom, nalazeći učitelja te konverzacije u starom mudrom splavaru Vasudevi, s kojim se upoznao te sprijateljio u jednoj kolibi na rubu šume i obale rijeke bjegunac Siddharta... Zadivljujuća ljepota Na putu u Indiju i za svoga izbivanja na tom potkontinentu Hesse je bio zadivljen bogatstvom i osebujnošću indijske kulture, napose književnosti, umjetnosti i filozofije. Uz te izvore svoje inspiracije, osobito je bio nadahnut zadivljujućim ljepotama šumskih predjela i krajolika, jedinstvenom i raznolikom florom i faunom čije je carstvo protkano legendama i raznim vjerovanjima. One odražavaju odnos u kojem se prošlost pretapa u sadašnjost, svijet prirode u lajtmotiv života što je Hesse pretočio u svoj glasoviti roman o buntovnom Siddarthi koga predstavlja i oplemenjuje prirodom, napose u poglavljima Kabala i Splavar. S čitateljskim užitkom pratimo Hessea kao što on u okružje šume i rijeke smješta Siddarthin, zapravo navlastiti, lik i krik:... Siddartha je na svakom koraku svoga puta učio nešto novo, jer svijet je bio promijenjen i njegovo je srce očarano. Vidio je kako sunce nad šumovitim gor- jem izlazi i zalazi za dalekim palminim žalom. Noću je na nebu vidio poredane zvijezde i srp mjeseca kako pluta u plavom poput čuna. Vidio je stabla, zvijezde, životinje, oblake, dugu, stijene, trave, cvijeće, potok i rijeku, blistanje rose na jutarnjem grmlju, daleke visoke planine modre i blijede. Pjevale su ptice i zujale pčele, srebrno propuhivao vjetar u rižinom polju. Sve je to, tisućstruko i šareno, bilo oduvijek tu, mjesec i sunce su vazda sjali, uvijek su rijeke šumjele,a pčele zujale... Na rijeci:... Siddartha je nježno gledao u strujanje vode, u prozirno zelenilo, u kristalne poteze tajnovitog crteža. Vidio je kako se svijetli biseri dižu iz dubine, tihi mjehurići plivaju na zrcalu, odslikavajući u sebi plavetnilo neba. S tisuću očiju gledala ga je rijeka, zelenim, bijelim, kristalnim, nebesko plavim. Kako je volio tu vodu, kako ga je oduševljavala, tako joj je bio zahvalan... Od tajni rijeke vidio je samo jednu koja ga je dirnula u dušu. Vidio je: voda teče i teče, vazda teče, a vazda je tu, bila je uvijek i povazdan ista, a ipak svakog trenutka nova! U srcu je čuo govor glasa, novoprobuđenog, i on mu je rekao: Voli ovu vodu! Ostani uz nju! Uči od nje! Kroz lik Demijana otkriva Hesse kako je zarana zavolio prirodu, napose skladno jedinstvo šume, vode i vatre. Već kao dijete, priča pisac, bio sam sklon da promatram čudnovate oblike prirode uživljujući se u njezin zagonetni čar: izduženo, ispleteno korijenje drveća, obojene žile u kamenu. Čarolija mi bijaše voda i vatra, dim i oblaci, prašina, a osobito raznobojna duga i obojeni krugovi koje bi vidio kad bi sklopio oči. Kako sam odrastao, sjeća se Hesse, sve sam se dublje unosio u prirodno carstvo povezano s vlastitom nutrinom. Obuzimao me je zov šuma, rijeka, jezera i potoka uz pitanje što bi se dogodilo kad bi taj svijet propao... BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 35

38 povijest šumarstva UGLJENARENJE Ugljenjarenje na području šumske uprave Fužine Piše: Vesna Pleše Foto: Arhiva Ugljenjarenje je postupak dobivanja ugljena paljenjem drveta koji se u prošlosti intenzivno koristio u nekim našim krajevima bogatima drvetom. Takav način dobivanja drvenog ugljena bio je nekada posebno razvijen u Gorskom kotaru. Iz Privrednog plana za gospodarske jedinice Višnjevica, Bitoraj i Risnjak iz saznajemo više o ugljenjarenju na tim područjima. Za dobivanje ugljena koristile su se razne vrste drveta, obično lošije kvalitete. Najčešće su to bili otpaci, grane ili čak truli dijelovi stabala. Ugljen dobiven od različitih vrsta drveta razlikovao se po težini i čvrstoći. Najkvalitetniji ugljen dobivao se iz tvrdih listača. Težilo se tome da u jednoj kopi bude korištena jedna vrsta drveća. Sezona ugljenjarenja potrajala je vrlo kratko, od mjeseca svibnja do kraja rujna. Proizvodnja drvenog ugljena, odnosno iskorištavanje bukovih šuma, bio je jedan od najvažnijih poslova na području šumske uprave Fužine. Paljenjem ugljena za domaće potrebe uglavnom su se bavili ugljenari iz Kastva, oko 120 porodica. Svaka od tih porodica sačinjavala je po jednu samostalnu partiju ili kompaniju od 3 do 4 radnika. Radovi su se obavljali od početka svibnja do kraja rujna mjeseca. Jedna kompanija trebala je oko 400 prostornih metara drva iz kojeg su dobivali i do kg ugljena odnosno četiri vagona. Za paljenje ugljena koristili su u prvom redu bukovinu od 4 do 25 cm debljine, otpatke iz redovnih sječina te stara bukova stabla koja se nisu koristila za dobivanje ogrjeva. Kastavski ugljenari bili su vrlo stručni i iskusni u svom poslu. Paljenje ugljena na kršu odvijalo se i uz stanovite poteškoće, jer uz loše vremenske prilike problem je bio i nedostatak vode. Stoga je trebalo stalno paziti da ne bi izbio požar, a u tome su kastavski ugljenari bili posebno oprezni. Do palili su ugljen u svojoj režiji u mladim bukovim šumama bivšeg vlastelinstva Thurn-Taxis na Platku, s vremena na vrijeme proizvodili su ga i u obližnjim općinskim, privatnim, ali i vlastelinskim šumama u Italiji. Godine posao su nastavili u GJ Risnjak. Tu im je doznačeno drvo u mlađim bukovim sastojinama na principu umjerene visoke prorede. Tako su godine iskoristili prostornih me- Za paljenje ugljena koristili su u prvom redu bukovinu od 4 do 25 cm debljine, otpatke iz redovnih sječina te stara bukova stabla koja se nisu koristila za dobivanje ogrjeva. Kopa iz HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

39 Iz knjige Ugljenjarenje u Kranjcima Željka Malnara fotoplov ŠUMSKE CESTE Kako se nekad (g)radilo Nadničar koji je pomagao ugljenarima u pečenju drvenog ugljena imao je nadnicu od 15 do 20 dinara. tara u vrijednosti od dinara, da bi se sljedećih godina proizvodnja povećavala pa je u naredne tri godine za paljenje ugljena iskorišteno ukupno prm u vrijednosti od dinara. Prodajna cijena po 1 prm iznosila je 5,77 dinara, po m 3 9,60 dinara. Time je ostvarena vrlo povoljna cijena za drvni materijal koji se zbog svoje slabe kvalitete ne bi mogao prodati kao ogrjevno drvo. S druge strane sastojine su očišćene od suvišnog i neiskorištenog drvnog otpada. Po obavljenom poslu na području Risnjaka, s paljenjem ugljena nastavili su u GJ Višnjevica gdje je za tu svrhu predviđeno godišnje iskoristiti između 5000 do 6000 prm drva. Veće količine nije bilo moguće osigurati jer raspoloživo radno osoblje nije pored svojih redovnih dužnosti bilo u mogućnosti obavljati i dodatne poslove vezane uz ugljenjarenje. Radilo se uglavnom o drvnom otpadu iz redovnih sječa ili pak otpadu koji je prikupljen čišćenjem sastojina. Od strane ugljenara nikada nije bilo zlouporaba, drvo su koristili isključivo za proizvodnju ugljena. Zanimljivo je bilo i sljedeće: pojedinim ugljarskim kompanijama izdavale su se tzv. proredne površine za rad krajem zime, u vrijeme kad počinje kopnjenje snijega. Proredne površine ili linije bile su označene na stablima i to zasjekom u stablo ili obilježavanjem vapnom. Tada su ugljenari bili u mogućnosti u iskopane jame (ili doline) pohraniti određenju količinu snijega, koje su na taj način konzervirali i ostavljali za kasnije, kada bi započinjali s paljenjem ugljena. Pohranjene količine snijega osiguravale su im preko ljeta vodu za piće za njih i za stoku, ali i za obavljanje poslova na paljenju ugljena te, u slučaju izbijanja, i za gašenja požara. Za vrijeme obimnijih radova na ugljenjarenju, osiguravao se i jedan privremeni i pouzdani nadničar s nadnicom od 15 do 20 dinara, jer postojeći ugljenari nisu bili u mogućnosti nadzirati sve radove vezane uz paljenje ugljena. U današnjem putovanju u prošlost podsjetit ćemo se gradnje šumskih prometnica prije više od 40 godina. Imamo tri fotografije čiji vlasnik je Željko Milić, nekadašnji zaposlenik Radne jedinice Građevinarstvo Karlovac, a fotografije nam je poslao Oliver Vlainić iz karlovačke Uprave. Na ovim uvijek zanimljivim dokumentima jednog vremena prikazana je izgradnja šumske ceste na području Šumarije Topusko u gospodarskoj jedinici Orlova, ili godine. Pogledajmo zajedno! Piše Miroslav Mrkobrad Vlasnik fotografija Željko Milić Granice mora i kontinenata ne poklapaju se s granicama tektonskih ploča Radovi, odmor, mehanizacija izgradnja ceste u GJ Orlova u Topuskom 1967./1968. BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 37

40 zdravi život TJELESNU TEŽINU TREBA KONTROLIRATI Što se može (više) jesti, a što treba izbjegavati Piše Dr. Ivo Belan PRIPAZITE: nekoliko kalorija ovdje, nekoliko kalorija tamo može dovesti vašu težinu pod kontrolu ili pak poslati kazaljku na vagi nebu pod oblake! Ako vam se tjelesna težina počela polako kretati prema gore, vrijeme je da brižljivo proanalizirate svoje životne navike kako biste utvrdili kada, gdje i koje promjene treba učiniti. Ako, na primjer, uočite da često upotrebljavate hranu kako biste sebe nagradili za nešto, pokušajte izmisliti nešto drugo, što nije jestivo. Ili, na primjer, zar morate baš tako temeljito očistiti tanjur da ga se skoro ne mora ni prati - možda nešto malo može na njemu i ostati. Ako vas vanjski utjecaji, na primjer, pogled na hranu, njezin miris ili sama pomisao na nju stimuliraju da posegnete za jelom i onda kad niste gladni, možda će biti potrebno uložiti dodatni napor da svladate takav poriv, skrenuti misli i radnje na nešto drugo. Ako više jedete zbog prisutnosti emocionalnih problema (tjeskoba, brige, depresija), a ne zbog stvarne fizičke gladi i istovremeno ste svjesni te situacije, možda će trebati uvesti u život neke druge navike za olakšanje takvog psihičkog stanja, a koje neće ići kroz usta. Ako jedete uglavnom zato da biste nešto odlagali, odgađali, trebat će naučiti prepoznati takvo neproduktivno ponašanje i nastojati ga svladati. Čovjek mora naučiti razlikovati istinsku glad od one izazvane emocionalnom uznemirenošću. Tada se može potražiti neka odgovarajuća sitnica koja će zadovoljiti potrebu - to može biti 2-3 keksa ili jedna jabuka ili razgovor s dobrim prijateljem ili nešto četvrto. ju fizičku aktivnost. Ako je potrebno da skinete nekoliko kilograma (ili više od toga) primijenite, sa stručne strane, ispravnu dijetu kombiniranu sa stručno programiranom tjelovježbom, što će sve zajedno postat vaš nov stil života. Ako je potrebno da smršavite, prvo potražite savjet od liječnika koji treba odobriti dijetalni program. Vodite brigu o tome da je taj vaš program za smanjenje prekomjerne tjelesne težine siguran, djelotvoran i da udovoljava sljedećim kriterijima: umjereno smanjenje količine unesenih kalorija; redovna i savjesna tjelovježba; uključivanje u program najrazličitijih vrsta hrane; dozvoljena je hrana koju osoba posebno voli; nije potrebna neka specijalna hrana ili posebni dodatci hrani; u program je uključena hrana iz svake od četiri osnovne grupe: voće i povrće, žitarice (kruh, špageti), mlijeko i sir, meso i zamjene (perad, ribe, jaja, mahunarke); nastojati postići trajnu primjenu životnog stila, a ne povremeno eksperimentirati s različitim dijetama. Prikriveni izvori kalorija Za vrijeme dijete nema potrebe izbjegavati hranu bogatu ugljikohidratima, niti Ugljikohidrati su relativno niski u svojem kalorijskom doprinosu, osiguravaju samo oko 4 kalorije po jednom gramu. Bjelančevine također osiguravaju oko 4 kalorije po gramu, dok masti donose velikih 9 kalorija (alkohol oko 7). Zašto ne uspijevaju mnoge dijete koje su u modi Da bi se promijenile navike u prehrani, treba i vremena i napora. Zbog toga je čovjek često sklon izabrati ono što izgleda kao lakši način za izlaz iz neželjene situacije, a to su dijete za brži gubitak prekomjerne tjelesne težine. Nemojte biti navučeni pričama o mršavljenju preko noći i bez napora. Drastične, brze dijete nisu ključ za stalni i djelotvorni gubitak masnog tkiva iz organizma. Takve dijete koje se često reklamiraju kao čudesne, revolucionarne, itd. u krajnjoj liniji imaju u stvari suprotan učinak. Činjenica je da nakon takvih gladovanja više od 90 posto osoba ponovo dobiju svu izgubljenu tjelesnu težinu i još koji kilogram plus. Dapače, neke od takvih čudesnih dijeta mogu biti i opasne po zdravlje i razinu opće tjelesne kondicije, zbog dehidracije organizma i prekomjernog gubitka tjelesnih rezervi u hranjivim tvarima. Formula za uspjeh Razborit plan za skidanje prekomjerne tjelesne težine dozvolit će i omogućit će da se jede dobro, da se osjeća dobro i da smanjite težinu gubitkom masti, a ne gubitkom vode. Razumna osoba odabrat će dobro uravnoteženu dijetu koja sadrži umjereno smanjenu količinu kalorija, s tim da će takva osoba istovremeno umjereno povećati i svo- se bojati njihovih kalorija. Ugljikohidrati su relativno niski u svojem kalorijskom doprinosu, osiguravaju samo oko 4 kalorije po jednom gramu. Bjelančevine također osiguravaju oko 4 kalorije po gramu, dok masti donose velikih 9 kalorija (alkohol oko 7). Prema tome, očito je da nije kruh taj kojeg trebate drastično smanjiti ili čak dokinuti, nego je to onaj maslac ili špek kojeg na taj kruh stavljate. U poznate izvore visokokaloričnih masnoća spadaju maslac, šlag, vrhnje, punomasni sir, pržena hrana, svinjska mast, majoneza. Neke vrste hrane lukavo su uspjele izbjeći reputaciju namirnica s puno masnoća, a koju ustvari zaslužuju. To su, na primjer: čokolada, kokos, slanina, pačje meso, šunka, kobasice, neobrano mlijeko, orasi, lješnjaci, sjemenke. Međutim, da se razumijemo, ako niste istinski motivirani da promijenite svoje navike jedenja, pijenja i tjelovježbe (bolje rečeno, odsustvo bilo kakve tjelovježbe), koje su dovele do nakupljanja nepoželjnih prekomjernih kilograma tjelesne težine, nema te dijete ili te šeme treninga u nekoj sportsko-rekreativnoj aktivnosti koje mogu dovesti do poželjnog rezultata. Sve dok ne budete voljno i spremno preuzeli odgovornost za promjenu svog stila života, nećete moći držati pod kontrolom, svoju tjelesnu težinu. 38 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

41 dječji kutak ŠUMA Nastavljamo suradnju s dječjim vrtićima Sesvete iz Sesveta, Josipdol iz Josipdola, Ivana Brlić Mažuranić iz Sl. Broda te Mravcima, predškolskom skupinom pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, s novim programom koji je opet osmislila naša suradnica, i sama odgojiteljica, Ljiljana Ivković. U ovoj školskoj godini pišemo o šumskom drveću i, dakako, crtamo ga! Projekt je nazvan Šuma lista, šuma blista, a cilj ove suradnje i dalje je isti: djecu od najranijeg doba (na)učiti kako i zašto voljeti šumu i prirodu i kako ih čuvati. U Šumi raste različito drveće, bjelogorično i crnogorično (breza, jela, hrast, vrba, smreka, javor, lipa, kesten, bukva), i svako od njih je posebno i zanimljivo. U svakom broju pišemo i crtamo neko drvo, u ovom broju o javoru. LISTA, ŠUMA BLISTA / JAVOR Javor je drvo koje samo stoji, s njega ništa ne bereš! Javora ima crvenih i zelenih. Na jesen imaju najljepše lišće od sveg drveća. (Antonija, 6 godina) Od javora se rade muzički instrumenti (Petra, 6 godina) (Predškolska skupina mravci u OŠ pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice) Mark Novosel, 6 g. DV Sesvete Antonio Vuković, 5 g. DV Josipdol Javor ima žute i crvene listiće. (Šimun Sabljak, 6 godina) Javorom ćemo ukrasiti vrt. Kupiti ćemo ga, iskopati veliku rupu, metnut unutra i napuniti zemljom. (Erik Vrbanović, 5 godina) Mi smo vidjeli u knjigi da javor ima crvene listove. (Matej Crnković, 5 godina) (DV Josipdol) Borna Dudaš, 7 g. DV Sesvete Petra, 6 g. Mravci Marin Muhar, 6 g. DV Josipdol Lana Jurčević, 6 g. DV Josipdol Javor, to ti je ono drvo koje samo stoji, s njega ništa ne bereš! (E.D., 6 godina) Javor ja mislim da je to ono drvo sa crvenim listekima, kaj nisu uopće zeleni, samo se jako crveni, valjda se jako srame. (F.K., 6 godina) Ja sam vidjela da su tom drvetu listići onak narezani, ko da ih je netko već grickao! (L.M., 6 godina) (DV Sesvete) Antonija, 6 g. Mravci BROJ 173 l SVIBANJ HRVATSKE ŠUME 39

42 2011. međunarodna godina šuma Zagrebačka Uprava u Green City Projektu Piše: Marija Glavaš Foto: M. Mrkobrad Aktivnim sudjelovanjem na manifestaciji Green City projekt, 24. travnja na Cvjetnom trgu u Zagrebu, Uprava šuma Zagreb uključila se u obilježavanje 2011., Međunarodne godine šuma. Manifestacija je lani pokrenuta na inicijativu glazbenika Marka Lasića Nereda i drugih entuzijasta. Cilj ove, druge po redu, manifestacije neprofitne ekološko-edukativne organizacije Green City Project, osnovane iz programa zaklade Planet Drum u Americi i grada Zagreba te brojnih umjetnika entuzijasta je ekološko osvještavanje javnosti i poticanje da se i sama uključi u čuvanje prirodnih vrijednosti. Tako su brojni građani mogli i sami proći kroz Šumski labirint s brojnim ekološkim porukama, kiparsku instalaciju koju je otvorio gradonačelnik Milan Bandić, zatim dobiti brojne prospekte s porukama o zdravom okolišu ili sudjelovati u nekoj od akcija koje su se nudile. Uprava šuma Zagreb je, obilježavajući na taj način Međunarodnu godinu šuma, u svojevrsnom malom moj prijatelj. Bjelovarčani su 12.travnja u Dječjem vrtiću Bjelovar u akciji Djeca i šuma u predvorju vrtića postavili pravo malo šumsko stanište sa stabalcima svih vrsta drveća koja rastu na ovom području. Javna ustanova Natura nova iz Karlovca organizirala je 19. travnja u Karlovcu skup o Vrbanićevom perivoju, spomenuku parkovne kulture, kome su se priključili i karlovački šumari koji su prisutne upoznali s održivim načinom gospodarenja šumama. Organizirana je i radionica za učenike Šuma, botaničkom vrtu ponudila posjetiteljima uvid u bogatu rasadničku proizvodnju šumskih sadnica (divlja trešnja i hrast lužnjak mogli su se dobiti besplatno) te ukrasnoga bilja po pristupačnim cijenama. Postavljeno je i pet postera koji su slikom i riječju usporedno pratili faze u životu čovjeka i životu stabla. Građani su imali priliku vidjeti i izložbu fotografija šumara amatera iz fundusa Šuma okom šumara, koju je otvorio voditelj zagrebačke Uprave Krunoslav Jakupčić, iz kolekcije koja je nedavno bila postavljena u New Yorku. S manifestacije Green City Projekt Za djecu je posebno bila zanimljiva instalacija šumara Damira Pavelića, slika od komadića drva, u kojoj su djeca sama mogla skidanjem odvojivih dijelova kreirati isječke iz života šume te edukativni kviz koji je osmislio prof. dr. Ivan Martinić u kojem su djeca nakon odgovora na pitanja vezana za ekologiju dobivala diplomu Šumarko-prijatelj šume. Bio je tu i šumar bioenergetičar Davor Bilović koji je viskom ispitivao zdravlje zainteresiranih prolaznika. 40 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.