Mišja groznica Makija Zlatna medalja za hrvatske nordijce Pismo koje je dirnulo svijet. Sretan Uskrs! Č s s z c š s v. broj 184

Transcription

1 broj 184 Godina XV. Zagreb travanj Č s s z c š s v Mišja groznica Makija Zlatna medalja za hrvatske nordijce Pismo koje je dirnulo svijet Sretan Uskrs!

2 u ovom broju 1 Akcija čišćenja divljih deponija se zahuktava! 2 Mogućnosti korištenja prirodnih energenata u Hrvatskoj 3 Prva Osnova gospodarenja izrađena Prirodna sukcesija u najstarijem nacionalnom parku Norveške 6 Loše vrijeme utjecalo na posjećenost seminara 7 Otvorena Tenina staza 8 Godišnja skupština EUSTAFOR-a 10 Savjeti kako se zaštititi od neugodne bolesti 12 Ah taj OKFŠ! 13 Makija 16 Platane uz Lujzinsku cestu 17 Hrvatska se vratila sa zlatnom medaljom! 20 Otok neuzvraćene ljubavi 22 Granični međaši u šumi 24 Temperatura određuje spol kornjače 26 Mnogocvjetna pokosnica (Polygonatum multiflorum) 29 Tamjan mirisno i ljekovito stablo 30 Pismo koje je dirnulo svijet 32 Medvjeđi luk Allium ursinum 33 Maleni grm m ijenjao je povijest svijeta 34 Začin i lijek 35 Bilo meka, bilo potočara ili kalifa 36 Manjak duplji 37 Šume Kalnika 38 Tirkizno Karipsko more 40 Priroda i šuma Dječji kutak Pjesma o hrastu Mjesečnik»Hrvatske šume«izdavač:»hrvatske šume«d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić Glavni urednik: Goran Vincenc Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Goran Vincenc, Vesna Pleše i Ivica Tomić Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb tel.: 01/ faks: 01/ direkcija@hrsume.hr goran.vincenc@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta. Grafički urednik: Milivoj Milić Tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb Bistranska 19 Naklada: 6200 kom CJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač. Svim čitateljima želimo sve najbolje za Uskršnje blagdane Naslovna stranica: Nove boje Marinko Bošnjaković Zadnja stranica: Plamen Marinko Bošnjaković

3 zelena čistka JEDAN DAN ZA ČISTI OKOLIŠ Na snimanju reportaže RTL televizije Akcija čišćenja divljih deponija se zahuktava! Zelena čistka međunarodna je kampanja borbe protiv divljih odlagališta koju na nivou Hrvatske koordinira udruga Žmergo, koja se nedavno sastala sa članom Uprave Ivanom Ištokom, kako bi dogovorili plan akcije. Prva faza akcije je izrada interaktivne karte Republike Hrvatske gdje će biti označeni svi divlji deponiji smeća u državi, i u njoj aktivno sudjeluju Služba za uređivanje te Služba za ekologiju pri Hrvatskim šumama, uz potporu djelatnika s terena. Ova prva faza je zainteresirala široku javnost pa je nedavno i novinar RTL televizije, Antonio Zavada, odlučio snimiti reportažu, gdje je građanima objašnjeno na koji način mogu koristiti modernu tehnologiju, poput pametnih telefona, za potrebe ove akcije. Nakon prve faze slijedi dogovor i preciziranje odlagališta koja će se sanirati na sami dan akcije, 21. travnja Priključivanjem Hrvatskih šuma i Hrvatskog lovačkog saveza u akciju dobili smo snažne prijatelje ove kampanje. Osnovna ideja zelene čistke jest angažiranje što većeg broja ljudi, čime će se osigurati čisti okoliš nama i budućim generacijama, kao krajnji cilj akcije, ali i mijenjanje stava i ponašanja svakog pojedinca jer briga o okolišu kreće od svakog od nas. Ovo je akcija svih nas istaknula je Ana Golja, predsjednica udruge Žmergo. Udruga Žmergo na sastanku sa Ivanom Ištokom Dubravko Janeš na press konferenciji Hrvatske šume sa zadovoljstvom se priključuju kampanji Zelena čistka jedan dan za čisti okoliš. Smatramo da je veoma važno osvijestiti građane o važnosti očuvanja šumskih ekosustava, a odlaganje otpada u šumi u velikoj mjeri ugrožava biljni i životinjski svijet. Divlja odlagališta su nešto s čime se šumari često susreću i protiv čega se neprestano bore jednom očišćeno odlagalište često vrlo brzo bude ponovno zatrpano. Nadamo se da će ova kampanja probuditi svijest o važnosti očuvanja okoliša izjavio je rukovoditelj Službe za uređivanje šuma, Dubravko Janeš. Hrvatski lovački savez u svom članstvu okuplja lovaca koji skrbe o zaštiti prirode. Svake godine lovačka društva diljem zemlje organiziraju akcije čišćenja u koje uključuju i lokalne zajednice. Nekontrolirano bacanje otpada utječe na floru i faunu, stoga je osvješćivanje lokalnog stanovništva o važnosti promjene odnosa prema otpadu izuzetno važno. Uključivanjem u akciju lovci će još jednom svojim vlastitim primjerom dati svoj doprinos čišćoj Hrvatskoj istaknuo je Ivica Budor, tajnik Hrvatskog lovačkog saveza. Od ranije kampanji su se pridružili Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski kajakaški savez, Udruga e- student te mnogi drugi. Akcija Zelena čistka održava se pod pokroviteljstvom Ureda predsjednika Republike Hrvatske i Ministarstva zaštite okoliša, a osim kod nas, na Dan planeta zemlje, 21. travnja, provest će se i u Latviji, Litvi, Rusiji Kalinjingrad, Španjolskoj, Austriji i Kaliforniji. Piše Foto Goran Vincenc Akcija World cleanup Let's do it world! koja je kod nas prevedena kao Zelena čistka jedan dan za čisti okoliš se ozbiljno zahuktava, a akciji su se, osim Hrvatskih šuma koje već sudjeluju u prvoj fazi kartiranja projekta, pridružili i Hrvatski lovački savez. Hrvatske šume će se u akciju uključiti čišćenjem 20 divljih odlagališta svojom mehanizacijom, opremom i ljudstvom, dok će Hrvatski lovački savez svoj doprinos dati angažiranjem svojih članova u procesu kartiranja i čišćenja. Svi zainteresirani za proces kartiranja i za akciju Zelena čistka pogledajte BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 1

4 biomasa PRIMJENE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE Mogućnosti korištenja prirodnih energenata u Hrvatskoj Piše Foto Marija Glavaš U Zagrebu je u hotelu Antunović, održan četvrti po redu seminar pod nazivom Mogućnosti primjene obnovljivih izvora energije biomasa, u organizaciji Energetika marketinga d.o.o. Na seminaru je 29 izlagača iznijelo svoju prezentaciju na temu biomasa. P ozdravne govore održali su prof. dr. sc. Davor Škrlec iz Ministarstva zaštite okoliša i Igor Raguzin, dipl. inž., iz Ministarstva gospodarstva. Istaknuli su potrebu za povećanjem oslanjanja na vlastite bioenergetske potencijale u RH. Uslijedio je govor organizatora iz poduzeća Energetika marketinga, Branka Iljaša, koji je uzvanicima prikazao nedavne novinske članke u kojima se Hrvatske šume terete za krađe, utaju vrijednosti drvne mase i sprečavanje otvaranja tvornice peleta. Ubrzo je uslijedio odgovor šumarske struke, odnosno izv. prof. dr. sc. Željka Zečića, s pozivom da se provjere obračuni kubika i tona, jer su navedeni natpisi vrlo zločesti i netočni i njima se baca ljaga na cijelu struku. Predavanja su bila podijeljena u tri cjeline: Primjena šumske biomase u Hrvatskoj, Šumska masa kao izvor bioenergije i Energetsko iskorištavanje šumske biomase u Hrvatskoj. O potencijalnim iskoristivim površinama i šumskoj i poljoprivrednoj biomasi izlagao je izv. prof. dr. sc. Željko Zečić. Iznio je podatke o ha površina u vlasništvu Hrvatskih šuma na kojima je moguće podići energetske nasade i ha neiskorištenih poljoprivrednih površina te o projektu prve nacionalne inventure, pod vodstvom prof. dr. sc. Jure Čavlovića, koji je tada polučio podatak od oko 5 milijuna m3 drvne mase kao potencijalnog energenta. Zečić je napomenuo kako je velik dio površine Hrvatskih šuma još uvijek zagađen minama. O načinu kreditiranja, što se najčešće radi preko poslovnih banaka i gdje smo doznali da se kreditira do 75% predračunske vrijednosti, govorio je Kristijan Jukić iz prof. dr. sc. Željko Zečić Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HABOR), a o načinu pomoći investitoru, u vidu matematičkih modela kojima se prethodno testiraju sve moguće varijante pri osnivanju toplane ili kogeneracije (postrojenja za proizvodnju toplinske i električne energije) govorio je dipl. inž. oec. Hrvoje Medarac iz poduzeća LEGA d.o.o. Hrvoje Hucika iz HEP Esco-a, također je govorio o ekonomskim analizama, a prva takva optimizacija (odabir lokacije, izračun troškova izgradnje, snaga postrojenja, količina potrebnog goriva i dr.) izrađena je na kogeneraciji Strizivojna Hrast. Bilo kojoj izgradnji prethodi projektiranje i konzultacije. Tvrtku Enerkon, specijaliziranu upravo za to predstavio je dipl. ing. stroj. Stanko Plevnik. Na seminaru su opisani i slikom prikazani postojeći pogoni u Hrvatskoj. Kogeneracijsko postrojenje Đuro Đaković Elektromont iz Slavonskog Broda predstavila je dipl. ing. Biljana Jelinić Lakušić. Plevnik je predstavio postrojenje Strizivojna Hrast, a dipl. ing. Željko Lovrak svoje kogeneracijsko postrojenje na biomasu Lika Energo Eko, zatim i tvrtku Moderator koja proizvodi pelete. Ovdje valja istaknuti pozitivan primjer zajedničkog poslovanja Hrvatskih šuma, koje mu prema petnaestogodišnjem ugovoru isporučuje biomasu pridobivenu sječom nekvalitetnih bukovih stabala iz prebornih sastojina na području UŠP Gospić, što je bila ideja kolege dipl. ing. šum. Tomislava Užarevića. Na taj način prostorno drvo više ne odlazi za Italiju, nego se ostvaruje obostrana korist HŠ i energana. Svoje proizvode i uređaje nužne za proizvodnju toplinske (i električne) energije i biomase predstavile su tvrtke Makromikro sa svojim pećima na drvnu sječku, zatim Vissmann, austrijski div sa 24 tvornice i poslovnicama prof. dr. sc. Stjepan Risović 2 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

5 diljem svijeta, koji izvodi kompletne sustave i proizvodi širok spektar proizvoda nužnih za grijanje na biomasu. U Hrvatskoj se, također, proizvode svi potrebni dijelovi postrojenja i proizvodi potrebni za grijanje na biomasu i to s dugom tradicijom. Tako Pireko iz Oroslavlja radi sve potrebne pogonske uređaje te vrši montaže, turbine proizvodi Tvornica turbina u Karlovcu, a Centrometal iz Macinca kotlove, iz čega možemo zaključiti da sve potrebno možemo proizvesti i servisirati kod kuće. Koje su dozvoljene količine emisija štetnih tvari ispuštenih u atmosferu i koji se to spojevi, kakvih čestica ima te koje su vrste filtara za sprečavanje istih, iznijeli su ugledni stručnjaci sa Strojarskog fakulteta. Prof. dr. sc. Srećko Švaić govorio je o malim kotlovima, pećima i grijalicama na biomasu, a prof. dr. sc. Daniel Rolph Schneider o postrojenjima. Doznajemo da su emisije iz pogona na čistu šumsku biomasu mnogo manje nego kod plinara na npr. fosilna goriva, a preostali pepeo iz kotlova može se vratiti u šumu ili na poljoprivredno zemljište kao prihrana tlu. Puno se govorilo o budućim projektima. Prof. dr. sc. Stjepan Risović sa Šumarskog fakulteta kazao je kako je kod nas interes za korištenjem biomase prilično malen, zbog toga što je cijena plina još uvijek puno niža, no spomenuo je i razdoblje plinske krize iz god. kada se na peletima uštedjelo i do 600 u jednoj sezoni. Vidljivo je da je prednost dana biomasi, odnosno domaćim energetskim potencijalima nad onim uvoznima. Naveo je kako se u RH 95%, a možda i više peleta još uvijek izvozi. Mr. sc. Josip Dundović je ispred HŠD-a, Sekcije za biomasu iznio vrlo pozitivan primjer austrijskoga gradića Güssinga koji od najsiromašnijeg u regiji, nakon što je pustio u pogon postrojenje na biomasu, prestao biti ovisan o uvozu fosilnih goriva i snažno se uzdigao. Ponukan takvim primjerom Grad Našice sklopio je ugovor s Güssingom o izgradnji toplane na biomasu. Mr. sc. Velimir Šegon iz Regionalne agencije za SZ Hrvatsku predstavio je niz projekata za izgradnju postrojenja za proizvodnju bioenergije. Iz njegovog izlaganja saznali smo da je postupak prikupljanja potrebne dokumentacije vrlo dugotrajan i kompliciran (vaganjem su ustanovili da na kraju prikupljeni dokumenti teže 30-ak kg). Mr. sc. Goran Slipac iz HEP-a predstavio je gotov projekt za buduću bioelektranu Velika Gorica. Između ostaloga predočio je kako izgleda javna rasprava s lokalnim stanovništvom. Ljude u principu zanima udaljenost od naselja, zagađenje zraka, zagađenje bukom, isplativost cijelog projekta. Slipac se nada kako će nakon goričke elektrane HEP sagraditi bioelektranu u Osijeku. Trenutnu situaciju u Hrvatskoj prikazao je mr. sc. Vedran Uran iz tvrtke Energetske usluge d.o.o., rekavši kako 4,3% energije čini biomasa, da je do sada instalirano 5,74 MW (bioelektrane Univerzal Varaždin i Strizivojna Hrast), a uskoro će to biti 6,74 MW (kada Lika Energo Eko iz Udbine dobije poticaj) te da je strategija RH proizvodnja od 26 PJ (1P(peta)J = 1015 J) šumske i poljoprivredne biomase. Prof. dr. sc. Dražen Lončar sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje je u svome izlaganju na temu Šumska biomasa u proizvodnji el. energije izlagao o potencijalima RH za pokretanje pogona i proizvodnje biomase s obzirom na trenutno stanje i na očekivanja EU. Citat iz njegova izlaganja: Kada bi samo ispoštivali strategiju i ostvarili 85 MW, imali bi 400 milijuna u investicijama, 50-ak milijuna samo u vrijednosti biomase koja bi cirkulirala po zemlji, dakle ne bi oko toga trebali puno debatirati, ni razmišljati. Konačni zaključak na temelju svega izrečenog: Treba povećati proizvodnju biomase jer se na taj način koriste domaći energetski resursi, kapital na taj način zadržava u zemlji i otvaraju se nova radna mjesta. Na seminaru je predstavljena nova knjiga u izdanju EM literature: Osnove primjene biomase te novi broj časopisa EGE. uređivanje šuma GOSPODARSKA JEDINICA RAVNA GORA ŠUMARIJA RAVNA GORA Prva Osnova gospodarenja izrađena Nalazi se u području visokog krša, na prijelazu jugoistočnih vapnenačkih Alpa u Dinarski planinski sustav. Najniža je kota na 740 metara, a najviša masiv Velika Višnjevica (1357 m). To je prostor vrlo razvedenog reljefa, isprekidanog brojnim vrtačama, glavicama, uvalama i stijenama. Od većih planinskih masiva tu se nalaze Crna kosa (1250 m), Mirkovica (1287 m), Velika bukovica (1252). Na području gospodarske jedinice nema voda tekućica, ni stalnih izvora. Jedini izvor nalazi se u šumskom predjelu Bukovica kod istoimene lovačke kuće. Od vegetacije prevladava pretplaninska bukova šuma s planinskim žabnjakom, na visinama između 950 metara do Bukovo jelova šuma nalazi se između 500 do 1200 metara i prostire se na cijeloj površini gospodarske jedinice. Jelova šuma s milavom zauzima nešto manje površine gospodarske jedinice, uglavnom se proteže na oko 1000 metara nadmorske visine. U prošlosti gotovo sve šume Gorskog kotara pripadale su kao feudalna dobra gospoštijama Brod, Čabar i Grobnik. Prvobitno su u vlasništvu knezova krčkih Frankopana i Zrinskih, od grofovi Zrinski postaju vlasnici cijelog Gorskog kotara i Primorja. Poslije Zrinsko frankopanske pogibije (1671.) osniva se tzv. Komorsko dobro (1679.), koje gospodari i ovom gospodarskom jedinicom. Postupkom segregacije šume GJ Ravna Gora u vlasništvu su i pod upravom države. Poslije II. svjetskog rata njima upravljaju lokalne šumarije koje posluju u sastavu ŠG Viševica, ŠG Delnice, GPŠG te Hrvatskih šuma. Povjerenstvo za GJ Ravna Gora Piše: Vesna Pleše Foto: B. Pleše Gospodarska jedinica Ravna Gora, ravnogorske Šumarije (delnička podružnica) obuhvaća šume u jugoistočnom dijelu Gorskog kotara. Sjeverno graniči s gj Višnjevica - Sušički vrh kojom gospodari ravnogorska Šumarija, na zapadu s GJ Bjelolasicom Šumarije Mrkopalj, istočno s gospodarskim jedinicama Gluhe Drage Šumarije Vrbovsko i Čarapine Drage Šumarija Gomirje. U južnom dijelu graniči sa šumama ogulinske podružnice. Prostire se na području katastarskih općina: Ravna Gora, Jasenak, Begovo Razdolje, Vrbovsko i Gomirsko Vrbovsko. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 3

6 Šume u GJ Ravna gora europsko šumarstvo NORVEŠKA Prva Osnova gospodarenja za šume ove gospodarske jedinice tzv. Drvosječni prijedlog izrađen je Osnovom je bilo predviđeno preborno gospodarenje za ophodnjicu od trideset godina. Nova Osnova gospodarenja koja je propisivala oplodne sječe izrađena je Etat je bio određen na bazi rašestarenja površine i godišnje je iznosio m3. Zbog slabe regeneracije šuma ovakvo gospodarenje pokazao se neuspješnim. Novom Osnovom gospodarenja iz ponovo se prelazi na stablimično preborno gospodarenje. Najstarija dostupna Osnova gospodarenja je ona iz s rokom valjanosti od 1. siječnja do 31. prosinca Izradila ju je Sekcija za uređivanje šuma Rijeka pod vodstvom ing. Ive Navratila. Od geodetskih radova izvršena je izmjera novih podjela zbog izgradnje cesta i dijeljenja odjela, zadržana je stara numeracija odjela. Propisivala je preborni način gospodarenja i ophodnjicu od desetak godina. Naredne osnove gospodarenja izrađene su za razdoblja: s rokom valjanosti od 1. siječnja do 31. prosinca 1979.; (izvršena revizija na površini od 2331,10 ha).; od 1. siječnja do 31. prosinca ; od 1. siječnja do 31. prosinca ; od 1.siječnja do 31. prosinca ; napravljena je izvanredna revizija zbog sušenja jele te se povećao etat. Površina gospodarske jedinice iznosi 4262,08 ha. Podijeljena je na 115 odjela i 146 odsjeka. Ukupna drvna zaliha iznosi m3, godišnji prirast m3, planirani desetgodišnji etat m3. Propisani radovi biološke obnove šuma iznose: njega pomlatka i mladika na 31 ha, čišćenje sastojina 47,5 ha, prorjeđivanje sastojina 3,22 ha, doznaka stabala 17,76 ha, reambulacija međa 5 km, čuvanje šuma 4262,08 ha... Zakonom o šumama propisan je cilj gospodarenja ovim šumama. Moraju se održavati i obnavljati tako da se trajno osigurava postojanost ekosustava, održavanje i poboljšavanje općekorisnih funkcija šuma, napredno i potrajno gospodarenje, korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održava njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal. Početkom ožujka dvodnevnim radom u uredu i na terenu stručno povjerenstvo u sastavu Igor Hasl, predsjednik, te članovi Damir Moćan i Josip Crnković pregledalo je Osnovu gospodarenja za GJ Ravna Gora te donijelo određene prijedloge i primjedbe. Ministarstvu poljoprivrede upućen je zahtjev za izdavanjem suglasnosti na predloženu Osnovu gospodarenja gj Ravna gora s rokom valjanosti od 1. siječnja do 31. prosinca U radu povjerenstva, od strane Odjela za uređivanje šuma, sudjelovali su Boris Pleše, rukovoditelj, i Tijana Grgurić, samostalni taksator, od strane Šumarije Ravna Gora upravitelj Vilko Ivančić, revirnici Tereza Gašparac, Dejan Jakšić i Tanja Ranković. Prirodna sukcesija u najstarijem nacionalnom parku Norveške Piše Foto dr. sc. Vladimir Ivezić Norveška je zemlja s istim brojem stanovnika kao i Hrvatska, ali sa čak sedam puta većom površinom. Takva rijetka naseljenost očuvala je netaknutu prirodu i predivne šumske krajolike. Njezina razvedena obala, razbijena tisućama otoka i golemim fjordovima, predstavlja neke od vizualno najimpresivnijih obalnih krajolika na svijetu. Norveška je stoga poznata i kao zemlja fjordova, čije je fjordove National Geographic uvrstio među najveće svjetske atrakcije. Upostotcima, planine i stepe čine 46 % površine, močvare 6 %, rijeke i jezera 5 %, poljoprivredna zemljišta 4%, urbana zemljišta samo 1 %, a čak 38 % površine pokrivaju šume. Na tom velikom šumskom području podjela između bjelogorice i crnogorice relativno je ravnomjerna (21 % crnogorica i 17 % bjelogorica), no 80 % drvene mase otpada na crnogoricu, tako da su glavne proizvodne vrste crnogorične vrste od kojih prevladavaju smreka (Picea abies) i obični bor (Pinus sylvestris). Smreka, kod nas poznata kao obična smreka, a u engleskom jeziku kao European spruce i Norwegian spruce, u prijevodu europska i norveška smreka, je dominantna vrsta koja pokriva tamošnje planinske predjele. Dok se smreka prostire na planinskim površinama, u unutrašnjosti Norveške, duž zapadne obale, vlada breza (Betula pubescens). Većina šumskih proizvodnih površina (84 %) je u vlasništvu malih poljoprivrednika koji kombiniraju poljoprivredu i šumarstvo te posjeduju šumsko imanje prosječne veličine 40 do 50 ha. Ostalih 12 % je u državnom vlasništvu, a samo 4 % šumskih proizvodnih površina posjeduju privatne kompanije i veća poduzeća. Zbog velikih udaljenosti i nepristupačnog terena samo 50% šumske površine koristi se u proizvodne svrhe. Problematika porasta stakleničkih plinova i nepredvidljivost njihovog utjecaja na klimu sve je češća tematika znanstvenih skupova. Utjecaj klime na rasprostranjenost biljaka i životinja diljem svijeta prepoznat je u znanstvenim krugovima (IPCC 2001). Dok 4 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

7 u južnim predjelima klimatske promjene djeluju uglavnom negativno na vegetaciju (npr. širenje pustinja), u sjevernim dijelovima zemaljske kugle primijećujemo pozitivan utjecaj. Kao rezultat toplije klime, ranijeg dolaska proljeća i blažih zima istraživanja su zabilježila niz promjena prema polovima i prema višim nadmorskim visinama. Naime, povišene koncentracije ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi i produženi vegetacijski period pogoduju rastu drvenastih vrsta, čime šume dobivaju na biomasi. Također, porastom prosječne godišnje temperature stvaraju se i pogodni uvjeti za pomicanje vegetacijske linije i širenje šumskih vrsta na nova, do sada ogoljena područja. Prirodna sukcesija je zadnjih godina primijećena u borealnim šumama Rusije, Švedske pa tako i Norveške. Primjer sukcesije nalazimo i u najstarijem nacionalnom parku Norveške Rondane. Park je osnovan 1962., a sastoji se od deset vrhova iznad 2000 mnv od kojih je najviši na 2178 mnv. Nadmorska visina do koje doseže šuma na području parka je mnv. Iznad 1100 mnv javlja se samo niže bilje poput vrijesova (Ericaceae spp.) te lišajevi. Dakle, nacionalni park Rondane uglavnom čine ogoljeni planinski predjeli, no u zadnje vrijeme sve je primjetnije pomicanje granice šume na nova područja koja polako osvaja breza. Iako nije provedena znanstvena studija o pomicanju granice, vodiči i rangeri parka će posvjedočiti kako se šuma širi i kako se na područjima gdje je nekada bila čistina danas moraju probijati kroz gustiš mlade breze. Stoga, možemo reći da prirodna sukcesija borealnih šuma predstavlja odgovor prirode na klimatske promjene, gdje šuma ima glavnu ulogu kao skladište ugljičnog dioksida. No, unatoč širenju šuma na sjeveru i povećanju biomase, sječa tropskih šuma je puno većih razmjera i prirodna sukcesija na sjeveru teško će moći kompenzirati devastaciju šuma u tropskim dijelovima zemaljske kugle. Napori čovjeka da uništi tropsku šumu su trenutno puno djelotvorniji nego napori prirode da nadoknadi izgubljene šumske površine. Prakticiranje održivog šumarstva je praksa u Europi već dugi niz godina te se povećanje šume i šumske mase primijećuje u većini europskih zemalja. No, da bi ostvarili pozitivan trend šumskih površina, neophodno je prakticirati održivo šumarstvo globalno. 1 Tipična norveška šuma 2 Granica šume 3 Nacionalni park Rondane 4 Vrhovi parka Rondane BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 5

8 zaštita šuma SEMINAR BILJNE ZAŠTITE Loše vrijeme utjecalo na posjećenost seminara Hodnici nastali djelovanjem ličinki Azijske strizibube (snimio: A. Vukadin, 2009.) Piše: Milan Glavaš Foto: A. Vukadin Hrvatsko društvo biljne zaštite svake godine odaje priznanje svojim zasluženim članovima. Na ovom seminaru povelje, uz brončana priznanja, dobila su dva agronoma i na naš ponos jedna šumarica, mr. spec. Mandica Dasović. Besplatnim prisustvom na 56. seminaru nagrađeno je pet studenta agronomije i jedan naš student, Ivan Lukić na što smo također ponosni. Imago Azijske strizibube na stablu javora (snimio: A. Vukadin, Italija 2009.) UU Opatiji je održan 56. seminar biljne zaštite organiziran od strane Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a održan je pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede. Na svečanom otvaranju seminara sudionike je pozdravila predsjednica društva prof. dr. sc. Jasminka Igrc Barčić. O problemima o zaštiti bilja u nas u svom pozdravnom govoru sudionike je upoznala zamjenica ministra poljoprivrede, gospođa Božica Rukavina, koja je otvorila 56. seminar biljne zaštite. Istoga dana održan je jedan okrugli stol o sjemenarstvu u Hrvatskoj i u vezi s tim o propisima EU. Drugoga i trećeg dana rad se odvijao prema predviđenom programu. Tada su održana dva okrugla stola. Posebno zanimanje u tom dijelu bilo je o registraciji sredstava za zaštitu bilja u EU i u Hrvatskoj. Zbog izuzetno nepovoljnih vremenskih uvjeta ili iz drugih razloga, u odnosu na ranije seminare na 56. seminaru bilo je znatno manje slušača i izuzetno malo autora referata. Od ukupnoga broja prijavljenih referata izneseno ih je samo 13. Mandica Dasović upozorava na dugogodišnji problem sušenja jele i smreke, a u posljednje vrijeme Za Šumarsku sekciju bilo je prijavljeno 19. referata koje su prijavili autori iz UŠP Split 1, UŠP Gospić 1, UŠP Sisak 2, UŠP Bjelovar 1, UŠP Nova Gradiška 1, UŠP Koprivnica 1, Hrvatski šumarski institut 6, Šumarski fakultet 7, Zavod za zaštitu bilja 1, HŠD 3, Slovenija 2, Bosna i Hercegovina 4, Austrija 2, Makedonija 6 i Mađarska 1. Ukupno 39 autora. i bukve na području UŠP Gospić. Uzrok tome nalazi u klimatskim promjenama (visoke temperature i pomanjkanje oborina) zbog čega slabi vitalnost stabala. Oštećenja su posebno izražena na istočnim i južnim ekspozicijama te smatra da promjene gospodarenja šumama i šumskim zemljištima treba prilagoditi klimatskim promjenama. Jakša Jošt je ukazao na problematiku šumskih požara u Sloveniji. Smatra da je najučinkovitija preventiva izgradnja sustava protupožarnih prometnica. Naglasio je mogućnost dobivanja planiranih sredstava EU za sprječavanje i uklanjanje šteta u šumama od požara. Nikola Lacković je u ime znanstvenika Hrvatskog šumarskog instituta izvijestio o opasnim invazivnim organizmima u našim šumama. Upozorio je da se unos i širenje novih vrsta štetnika dramatično ubrzao. Ti se organizmi u nas istražuju kroz posebne programe. Jedan od takvih organizama je gljiva Chalara fraxinea na jasenu. Izlagač je izvijestio o istraživanju te gljive u Hrvatskoj. Branko Bradić je govorio o sušenju brijesta na području Šumarije Čazma. Naglasio je da je više brijesta preživjelo u odjelima u kojima su se provodile gospodarsko zaštitne mjere protiv uzročne gljive Ophiostoma ulmi i brijestovih potkornjaka nego u onima gdje takve mjere nisu poduzimane. 6 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

9 Petar Jurišić je iznio rezultate pokusa glifosatom, tj. pripravkom Ouragan system 4 i njegovom utjecaju na razvoj hrastovog ponika i pomlatka. Kada su na vrijeme uništeni korovi, hrastove biljke su oslobođene i normalno se razvijale. Drugi referat vezan za kemijska sredstva je bio iz Makedonije. Radi se o superabsorbentu (pripravak Zeba s dodatkom pripravka Awakena) koji je dao dobre rezultate na posađene sadnice bagrema i crnoga bora u ekstremno suhim uvjetima. O štetama na običnoj jeli uzrokovanim bijelom imelom govorio je Milan Glavaš, koji je ukazao na uvjete napada imele, vrste šteta i njihovo ulančavanje s drugim čimbenicima, što može dovesti do sušenja stabala i narušavanja stabilnosti sastojina. Glavna mjera borbe je ispravno gospodarenje jelovim šumama. Najviše izlaganja, njih pet, tematski je vezano za štetne kukce u što su uvršteni potkornjaci, štetnici žira i jedna karantenska strizibuba. Evo kratkog pregleda. Andrija Vukadin je koristio austrijsku metodu pronalaženja ličinki i imaga azijske strizibube Anoplophora chinensis dresiranim psima na području Turnja gdje je ovaj karantenski kukac prvi puta pronađen u našoj zemlji. Psi su pronašli jednu živu ličinku na lagerstermiji, što potvrđuje ispravnost metode. Josip Margaletić je iznio rezultate istraživanje štetnika u klonskoj sjemenskoj plantaži hrasta lužnjaka u Gajiću (Našice). Glavni kukci na žiru bile su vrste iz rodova Cydia, Curculio i Cynips. Krunoslav Arač je izvijestio o nalazu ariševog velikog potkornjaka Ips cembrae feromonskim klopkama. Pripravak je bio Cembräwit koji je dao dobre rezultate. Najveći ulov bio je koncem travnja i početkom svibnja. Damir Jelić je govorio o napadu jasenovog potkornjaka Leperesinus fraxini na području Šumarije Stara Gradiška. Jak napad potkornjaka povezuje se s višegodišnjim napadima jasenove pipe i nepovoljnim abiotskim prilikama. Mjere zaštite su bile sječa napadnutih stabala. Posebno izlaganje imala je Marija Kolšek iz Slovenije, a radi se o zaštiti trupaca na stovarištima TriNet, mrežama uz upotrebu pripravka Compilon. Sigurno je da su referati po sadržaju i načinu izlaganja bili od koristi za sve slušatelje. Nadamo se da će na slijedeći seminar doći svi izlagači i puno više slušatelja. ekologija PP LONJSKO POLJE Otvorena Tenina staza Orilikom pristupanja svaka zemlja mora odabrati barem jedno područje koje je odlučila očuvati i staviti pod posebnu zaštitu, koje se nakon toga upisuje na listu važnih područja od međunarodnog značaja ili takozvani Ramsarski popis. Ova poučna staza još je jedan u nizu ekološko edukativnih projekata čiji je nositelj UŠP Zagreb, Odjel za ekologiju. Budući da je to prva šumska poučna staza na području PP Lonjsko polje, uspostavljena je suradnja između Šumarije Lipovljani i Javnom ustanovom Lonjsko polje. Suradnja je bila odlična, svatko je odradio svoj dio posla na zadovoljstvo svih sudionika projekta. Svakako trebamo naglasiti suradnju sa ostalim partnerima: Šumarskim fakultetom u Zagrebu, Hrvatskim šumarskim institutom, Osnovnom školom Josip Kozarac iz Lipovljana te sponzorom, TZ Sisačko - moslavačke županije. Osim ekološko edukacijske funkcije staza ima i ekološko turističku vrijednost i veliki potencijal u razvoju ruralnog turizma ovog kraja. Imenom Tenina staza simbolično podsjeća na šumara i hrvatskog pisca Josipa Kozaraca koji je kao prvi upravitelj Šumarije Lipovljani ovdje proveo punih 10 godina i koji je upravo ovdje stvarao svoja najvrjednija djela. Šumarija Lipovljani osnovana je godine u stambenoj zgradi bivših krajiških satnika u Lipovljanima. Godine za upravitelja Šumarije dolazi šumar i hrvatski pisac Josip Kozarac. Čitav život posvetio je slavonskoj zemlji, šumama i oranicama, opisujući u svojim djelima gospodarske, socijalne, političke, kao i kulturne prilike svog zavičaja. Upravo je u ovim šumama, tada najpoznatiji hrvatski šumar, stvarao svoja najvrjednija djela: Slavonska šuma Piše Foto Ana Hercegovac, dipl. ing. šum. Službenim otvorenjem poučno pješačke staze pod nazivom Tenina staza JU PP Lonjsko polje i Uprava šuma Podružnica Zagreb, Šumarija Lipovljani zajednički su obilježili Međunarodnu godinu šuma. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 7

10 (1888.), Mrtvi kapitali (1889.), Među svjetlom i tminom (1891.), Tena (1894.) i Mira Kodoličeva (1895.) a kao urednik Šumarskog lista pridonio je i objašnjavanju mnogih znanstvenih postavki i problema u području šumarstva. Tenina staza je pješačka staza kružnog karaktera i dugačka je metara. Na njoj je postavljeno 16 poučnih panoa na hrvatskom i engleskom jeziku, koji govore o temama koje su vezane za tipičnu nizinsku šumu hrasta lužnjaka i običnog graba. Staza je izgrađena u granicama PP Lonjsko polje, na području gospodarske jedinice Josip Kozarac unutar 54a, 53a, 42a i 43a odjela/odsjeka kojim gospodari Šumarija Lipovljani. Svaka od poučnih tabli ukrašena je stihovima iz Slavonske šume, Josipa Kozarca, koji su uvod u obradu teme. Upravo te stihove, prilikom obilaska staze, spretno je koristila revirnica Šumarije Lipovljani Marija Špendić, kako bi okupljenima demonstrirala edukativnu ulogu ove staze. Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim kao da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti... uvodni je tekst na poučnoj tabli broj 2 na kojoj je obrađen areal hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Važnost sjemenske sastojine radi očuvanja genofonda i bioraznolikosti te podmirivanja potreba za sjemenom određene vrste izvire iz stihova Ponosito se oni redaju jedan do drugoga kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš da us orijaši snagom, da prkose buri i oluji... i uvod su u obradu ove teme na poučnoj tabli broj 3. Izrazito bogatu biološku raznolikost iskazuju nizinske poplavne šume hrasta lužnjaka u kojima se uz mnoge ostale ptičje vrste gnijezde i vrste ugrožene na europskoj razini štekavac (Haliaeetus albicilla), orao kliktaš (Aquila pomarina) i crna roda (Ciconia nigra). U skladu s mjerama i uvjetima zaštite prirode, koje propisuje Ministarstvo nadležno za zaštitu prirode, šumarija je dužna u suradnji s Javnom ustanovom Parka prirode Lonjsko polje voditi evidenciju o gnijezdima štekavca i crne rode te odrediti zaštitnu zonu oko gnijezda. Kao uvod u navedenu tematiku na poučnoj tabli broj 5 stoje stihovi Tamo opet na onom visokom brijestu na vrhu sagradio orao ogromno gnijezdo; već se deset godina u njemu leže i sve dosad nije ga nitko spaziti mogao... Odgovore na sva pitanja o slavonskoj šumi dobit ćete u laganoj šetnji do kraja poučne staze ili kako bi sam Josip Kozarac rekao: Kad god sam pošao tom šumom, svaki put sam nešto nova vidio, nešto nova naučio... Zato, kad god prođem tom drevnom hrastovom šumom, svaki put mi oživi tisuć čuvstva i misli, što li se je svašta dogodilo... vijesti EUSTAFOR UDRUŽENJE EUROPSKIH DRŽAVNIH ŠUMARSKIH ORGANIZACIJA Godišnja skupština EUSTAFOR-a Piše Foto Ratko Matošević U Bruxellesu je održana Godišnja skupština EUSTAFORA (Udruženje europskih državnih šumarskih organizacija). Hrvatska je pridruženi član ove organizacije od samog osnivanja godine, a s obzirom da će Hrvatska postati punopravna članica, tako će i ovoj organizaciji dobiti punopravno članstvo. EEustafor je interesna organizacija koja zastupa interese državnih šumarstava Europe, koordinira aktivnosti i osigurava da se u EU institucijama čuje i glas ove grupacije, posebno jer u Europi dominira privatno vlasništvo šuma (ukupno 60 % šuma je privatno). Iako je na EU razini razmjerno malo zajedničke legislative u području šumarstva, postoji cijeli niz strategija i politika koje imaju posredni ili neposredni utjecaj na šumarstvo. Najčešće su to razni propisi iz područja zaštite prirode koji su osobito bitni za državna šumarska poduzeća jer su države vrlo često upravljanje zaštićenim šumskim površinama dodijelili svojim državnim poduzećima. Kako se usprkos zaštitnim funkcijama, od državnih šumarskih poduzeća očekuje i profitabilno poslovanje, to su i sva pitanja koja bi u ime zaštite prirode donijela dodatne troškove od presudne važnosti za njih. Hrvatsku delegaciju na skupštini Eustafora činili su predsjednik Uprave, mr. sc. Ivan Pavelić i Ratko Matošević, direktor HŠ consulta. Kako se radilo o prvoj skupštini na kojoj je Hrvatsku predstavljao novi predsjednik Uprave, to je bila dobra prilika za upoznavanje s ostalim direktorima šumarskih poduzeća i razmjenu mišljenja u pronalaženju modela gospodarenja državnim šumarskim resursom. Kako se hrvatsko državno šumarstvo nalazi pred mnogim izazovima i neodložno treba promjene, sigurno je da iskustva drugih mogu biti od velike pomoći. Većina europskih šumarstava je prošla procese restrukturiranja kojim su prešli put od državnih agencija do uspješnih poduzeća čijoj profitabilnosti ponekad mogu pozavidjeti i poduzeća iz privatnog sektora. Uz stalne procese poslovnog restrukturiranja, državna šumarska poduzeća su morala istovremeno voditi računa i o općim interesima javnosti (socijalnim, ekološkim) čijim resursom gospodare. Također, aktivna participacija u europskim asocijacijama otvara i put suradnje u korištenju sredstava iz EU pristupnih i strukturalnih fondova, što će sigurno biti izuzetno važno za Hrvatske šume u nadolazećem vremenu. U tom smislu, ostvareni su kontakti sa stranim partnerima gdje su već predložene određene inicijative za kandidaturu za pojedine EU projekte. 8 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

11 događaji BIOFACH 2012 Ove godine na najvažnijem sajmu eko sektora koji se održava od godine, sudjelovalo je preko izlagača koji su svoje proizvode izložili na m2 izložbene površine. Sajam je vidjelo posjetitelja iz 128 zemalja. Kongresima, forumima i predavanjima prisustvovalo je 8601 sudionika, a čitavu manifestaciju pratilo je 1142 novinara iz 37 zemalja. U novinarskom osvrtu objavljenom nakon završetka sajma ukazano je na činjenicu da tržište ekoloških i proizvoda od prirodnih materijala unatoč općoj recesiji raste. Njemačko tržište poraslo je za 9 %, na 6,59 milijardi EUR u 2011., a međunarodno tržište je nešto ispod 60 milijardi US dolara. Usprkos krizi, trend rasta očekuje se i ubuduće. Pokrovitelj sajma je IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements međunarodna federacija ekološkog poljoprivrednog pokreta) i njemačka organizacija Bund Ökologische Lebensmittelwirtschaft (BÖLW German Federation of the Organic Food Industry). Zemlja partner bila je Indija sa 40 izlagača. Odabrana je zbog rasta površina s ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom. Tijekom godine ta je proizvodnja narasla na ha. Osim svojim proizvodima, Indija se predstavila i svojim kulturnim programom. Predstavljeni su najnoviji trendovi u ekološkoj poljoprivredi u cijelom svijetu. Kao i uvijek do sad izložena je samo hrana koja je certificirana u skladu s EU regulativom za ekološku poljoprivrednu proizvodnju, odnosno prema standardima IFOAM-a. O značaju i pionirskoj ulozi sajma za razvoj ekološkog sektora svjedoči i vrlo važan događaj. Već prvog dana održavanja sajma SAD i EU potpisali su sporazum o uzajamnom priznavanju ekoloških standarda. Sporazum će uvelike olakšati promet i trgovinu ekoloških proizvoda, jer neće biti potrebne recertifikacije. To će svakako imati utjecaj i na cijene te će ekološke proizvode učiniti dostupnijim većem broju potrošača. Nürnberški sajam i MUNDUSvini su udružili svoja iskustva i znanje. U namjeri da promoviraju ekološka vina dodjeljuju MUNDUSvini Biofach međunarodnu nagradu za ekološka vina od Ove godine je ekološka vina predstavilo 274 proizvođača iz 27 zemalja. Hrvatska vina Ivan Dolac i Ivan Dolac barrique 2007., proizvođača Badel 1862 koje PZ Svirče njeguje od godine, osvojila su zlatne medalje. Održano je tradicionalno predstavljanje, degustacija i ocjenjivanje maslinovog ulja, a predstavilo se 256 proizvođača iz 25 zemalja. Riblji specijaliteti ekološke kvalitete mogli su se vidjeti, ali i isprobati na novoj ribljoj tržnici (fish market), Fish market je zajednički project Biofach-a i udruge Naturland. Preko 35 prerađivača predstavilo je certificirane riblje i ostale proizvode mora. Fair, odnosno poštena proizvodnja, i prodaja ekoloških proizvoda ostaje u fokusu ekološkog sektora. Pravila poštene trgovine opisana su u Fair Guide publikaciji. Brojni izlagači izložili su proizvode certificirane kao ekološke, ali i s certifikatom Fair Trade, koji kupcima garantira da tijekom proizvodnje, ali i trgovine, nije bilo eksploatacije i nepoštenog odnosa. Ovo je osobito prisutno kod proizvoda iz Afrike, Južne Amerike i ostalih siromašnih zemalja i područja. U hali 4 na prostoru Hrvatske gospodarske komore predstavili su se hrvatski ekološki proizvođači. Paralelno događanje, Vivaness 2012., sajam prirodne i ekološke kozmetike, na 5000 m2 izlagačkog prostora, iskoristilo je 206 izlagača, iz 26 zemalja. Prikazali su proizvoda. Najbrojniji izlagači uz Njemačku s 82 proizvođača, bili su Francuska sa 46 i Italija s 27 proizvođača prirodne i ekološke kozmetike. Svjetsko tržište prirodne i ekološke kozmetike penje se na 9 milijardi US dolara. Samo u Njemačkoj tijekom potrošači su kupili ovih proizvoda u vrijednosti od 815 milijuna EUR, što je porast od 2,5 % u odnosu na prethodno razdoblje. Idući sajam već je najavljen, a održat će se od 13. veljače do 16. veljače Piše: Dubravka Tončić Foto: D. Tončić, U Njemačkoj je održan 23. BIOFACH, (World Organic Trade Fair) vodeći svjetski sajam ekološke poljoprivrede i ekoloških proizvoda, zajedno sa sajmom prirodne i ekološke kozmetike Vivaness, (Trade Fair for Natural Personal Care and Wellness). BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 9

12 zaštita na radu MIŠJA GROZNICA Savjeti kako se zaštititi od neugodne bolesti Piše: Goran Vincenc Foto: Arhiva Svjedoci smo novinskih članaka koji upozoravaju na sve veći broj oboljelih od hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom poznatije kao mišja groznica. Radi se o akutnoj virusnoj bolesti koja se manifestira vrućicom, oštećenjem rada bubrega, koji puta krvarenjem te drugim smetnjama koje mogu dovesti do potrebe bolničkoga liječenja. Uzročnik bolesti je virus koji prirodno kruži i održava se među malim šumskim glodavcima, a mogućnost epidemije javlja se u godinama veće najezde. S obzirom na veliki broj radnika Hrvatskih šuma koji profesionalno borave dulje vrijeme u šumi i šumskim predjelima, dobro je imati na umu neke osnovne informacije o ovoj bolesti Premda je hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS) poznata još od davnina pod raznim nazivima, interes za nju naglo je porastao u Korejskom ratu ( godine) gdje je epidemija pokosila gotovo 3000 vojnika Ujedinjenih naroda. Bolest je kod nas stalno prisutna s različitom učestalošću od godine do godine, dok je posljednja godina povećanog obolijevanja bila godina kada je zabilježeno više stotina zaraženih. Rezervoar zaraze predstavljaju divlji šumski glodavci i njihove izlučevine, kod kojih virusi ne dovode do pojave simptoma, dok svaki tip virusa prenosi određena vrsta glodavaca. Virus prirodno kruži i održava se među njima a kod nas, najveće prijenosnike predstavljaju riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i žutogrli miš (Apodemus flavicollis), dok u manjoj mjeri prijenosnici mogu biti šumski miš (Apodemus sylvaticus), poljski miš (Apodemus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis). Do češćeg pobola obično dolazi u godinama velike brojnosti navedenih glodavaca nakon prethodno blage zime, na što mogu utjecati razni klimatski, prehrambeni i dijelom nepoznati čimbenici. Bitno je naglasiti da se infekcija ne prenosi među ljudima. Do širenja među glodavcima i posljedične zaraze čovjeka dolazi bez posredovanja vektora, ponajviše udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja ili unosom uzročnika u usta onečišćenim rukama, hranom ili pićem. Pod najvećim rizikom su izletnici, poljodjelci, lovci, osobe koje profesionalno ili iz drugih razloga borave u šumskim predjelima te vojnici. Klinička slika HGBS-a pokazuje oštećenje kapilara u raznim organima, a glavni simptomi su groznica, pojava krvarenja te oštećenje bubrežne funkcije različite težine. Češće se susreće lakši oblik bolesti gdje dominiraju bolovi i prolazno bubrežno zatajenje, uglavnom bez hemoragijskih manifestacija (krvarenje). Drugi oblik pokazuje agresivniju kliničku sliku, s padom krvnog tlaka sve do nastanka šoka, krvarenjem i razvojem komplikacija kojeg katkad nalazimo pod nazivom korejska hemoragijska groznica. Inkubacija traje između dva i četiri tjedna, a bolest počinje vrlo naglo. U početku jače izraženi opći simptomi s visokom temperaturom te glavoboljom, križoboljom i bolovima u trbuhu. Ponekad dolazi do povraćanja s proljevom, a jedan od tipičnih ranih znakova je difuzno crvenilo lica i vrata nalik opeklinama od sunca koje se javlja u više od 90 posto pacijenata. Naknadno se mogu javiti znakovi bubrežnog zatajenja kao što su pad krvnog tlaka i oligurija (oskudno mokrenje), dok se točkasto krvarenje na koži i sluznicama razvija nakon krvarenja u ostalim organima. Činjenica da efikasno cjepivo ne postoji, ne znači da ove, kao i svake druge godine, treba odustati od boravka u prirodi. Ipak, treba se držati nekih jednostavni mjera opreza i čuvanja zdravlja koje će učiniti da se objektivno Prijenosnik mali potencijalni rizik još više smanji i otkloni. Za one koji su prirodom svoga posla ili aktivnosti upućeni na intenzivno izlaganje šumskim glodavcima, takve su mjere opreza još važnije te ih je većina već usvojila i stalno ih provodi. S obzirom na ciljanu populaciju, mjere za smanjenje i otklanjanje rizika skupljene su u savjetima koji slijede, no međusobno se ne isključuju i svatko ih može, prema prilikama, uzeti u obzir i kombinirati. Savjeti izletnicima: čuvati za vrijeme izleta svoju hranu i piće od glodavaca, ne ostavljati je izravno na tlu i sl.; održavati higijenu ruku, oprati ih, obrisati vlažnom maramicom i sl. prije jela; izbjegavati piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokvica jer se njima koriste i šumski glodavci; Izbjegavati odmaranje (ležanje) izravno na šumskom tlu, osobito na mjestima gdje smo vidjeli više glodavaca ili njihove rupe; ne loviti ili dirati (uginule) šumske glodavce ili druge životinje. Savjeti ljudima koji profesionalno ili iz drugih razloga dulje vrijeme ili opetovano intenzivno borave u šumskim predjelima: ne ostavljati osobne stvari i pribor za rad na dulje vrijeme (više sati ili dana) nezaštićene na tlu u šumi, kako na njih ne bi došli glodavci; pri poslovima u kojima se diže prašina s tla izbjegavati udisanje prašine (u određenim okolnostima prikladna je lagana maska preko nosa i usta); ne odmarati se izravno na šumskom tlu; važna je čistoća odnosno pranja ruku, svakako prije jela ili rada s namirnicama, ali i u drugim okolnostima u kojima bi uzročnici mogli doći u usta (cigareta); izbjegavati piti vodu iz šumski neuređenih, slabo protoč- 10 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

13 nih izvora ili lokava; ako se zbog posla boravi u šumskim nastambama, potrebno ih je držati u najvećem redu i čistoći bez ostavljanja ostataka hrane na otvorenom, što bi privlačilo glodavce; uklanjati otpatke i ostatke hrane iz okoline u kojoj borave ljudi (zakapanje ili odnošenje na udaljenost) kako ne bi privlačili glodavce; po potrebi provesti uništavanje glodavaca (deratizacija, lov klopkama i dr.) u ljudskim nastambama i neposrednoj okolini, uz upozorenja ukoliko se radi s otrovom; uginule životinje ukloniti (poslije oprati ruke). Savjeti žiteljima ili vlasnicima kuća ili gospodarskih zgrada u šumskim područjima koje stalno ili povremeno nastanjuju: sprječavati ulaz glodavaca u kuću; spremati hranu i otpatke tako da ne privlače glodavce; čuvati hranu i piće od onečišćenja izlučevina glodavaca pokrivanjem, zaklapanjem, odizanjem od tla i sl.; po potrebi provoditi uništavanje glodavaca (deratizacija, klopke) u kući i neposredno oko kuće; ako se radi o otrovu upozoriti ljude, osobito paziti na djecu! u prirodi i okućnicama uništavanje glodavaca nije izvedivo; uginule, otrovane ili uhvaćene glodavce ukloniti (zakopati, spaliti) pazeći pri tome da ne onečiste ruke (rukavice), a nakon takvog posla, naravno, oprati ruke; Čišćenje kuća koje se ne koriste duže vrijeme treba obavljati uz što manje dizanje prašine, tj. koristiti ako je moguće, vlažno čišćenje, a nije na odmet pri čišćenju takvih kuća koristiti i laganu masku preko usta i nosa; nakon rada na čišćenju oprati ruke u toploj vodi i sapunici. Vrijedi znati da većina nabrojenih mjera opreza i čuvanja zdravlja ujedno štiti i od drugih bolesti koje se mogu prenijeti na ljude s divljih životinja (npr. leptospiroza, crijevni paraziti) i mogu se stoga uvijek preporučiti svim posjetiteljima prirode. Šumski radnici su među najizloženijima ovoj bolesti HITTNER d.o.o., Tel fax info@hittner.hr HRVATSKI PROIZVOD VITLO snage 8-10t MOŽEMO VIŠE OD OSTALIH! NOVO! 40 FOREST

14 komentar POŽARI Piše: Irena Devčić Foto: Arhiva Ah taj OKFŠ! Tijekom mjeseca ožujka bili smo svjedoci brojnih požara koji su zahvatili veće površine duž Splitsko dalmatinske županije. Iako nije neuobičajeno da tijekom veljače i ožujka zbog paljenja korova bukne veći broj požara u odnosu na ostale zimske mjesece, zanimljivo je da se mahom radilo o požarima na nepristupačnim terenima koji su vrlo često obrasli šumom te se teško može govoriti o paljenju korova na privatnim posjedima. Veliki šumski požar na području Rupotina kod Klisa zahvatio je oko 80 hektara mlade borove šume i maslinika. U Pisku kod Omiša izgorjelo je oko 20 ha guste borove šume. Gorjelo je i u Podstarni gdje je veliki požar čak zaprijetio i kućama. U Dućama je opožareno oko 4 ha mlade borove šume, a u Postinjama Donjim 35 ha trave, makije i niskog raslinja. Na Visu je požar zahvatio 5 ha makije i stare šume. Prema podatcima koji se mogu naći na stranicama DUZS-a, duž jadranske obale od Istre do Dubrovnika u prvih petnaest dana mjeseca ožujka izgorjelo je oko 650 ha trave, niskog raslinja, makije te hrastove i borove šume. Najveći broj požara zabilježen je u Šibensko-kninskoj te Splitsko-dalmatinskoj županiji (oko desetak požara u svakoj). Stoga su iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje uputili apel građanima u kojemu se mole da tijekom radova na čišćenju poljoprivrednih i drugih površina, biljni otpad saniraju na način da ne dovode u opasnost ljude i imovinu te u tom cilju izbjegavaju i onečišćenje zraka i okoliša. Skrećemo pozornost da je saniranje i odlaganje biljnog otpada regulirano, između ostalog, i Odlukama lokalne samouprave (županijske, gradske ili općinske), kojima su propisani svi uvjeti postupanja. Ako je paljenjem vatre na otvorenom prostoru nastala šteta ili onečišćenje okoliša, policija i nadležne inspekcije zaštite okoliša pokreću prekršajne prijave, a ako se uzrokuje znatnija opasnost po ljude i imovinu, protiv počinitelja policija podnosi i kaznenu prijavu, naglašavaju u DUZS-u. No, što kada vatrena stihija prođe?! Atraktivne turističke lokacije, naša divna jadranska obala postaje crno zgarište pougljenjenih ostataka šume. Krasan prizor, a turistička sezona na pomolu. Treba sanirati požarište, oboriti i izvući izgorena stabla, učiniti sjetvu ili pošumiti ogoljela područja. No kako bi simpatično Istrijani priupitali A ki će to platit?. Dakle, radi se o priobalnom području i vegetaciji koja je mediteranska. Alepski bor, primorski bor, hrast medunac, crnika, planika, čempres... sve redom zaštitne šume nigdje gospodarskih vrsta koje su mogle donijeti profit pa da se od njega izdvoji za sanaciju. No postoji ona neka čudna skraćenica OKFŠ, tako omražena među domaćim gospodarstvenicima i hrvatskim pukom. Pa kaže tako jedan naš eminentni novinar: konačno ćete plaćati manji namet šumama, svi vi koji šumu niste ni vidjeli. A onda u kolovozu krene poznati novinar na zasluženi godišnji odmor zajedno s ostalim sretnijim dijelom hrvatskog stanovništva koji su u zlatno doba građevinske ekspanzije izgradili vikendice duž jadranske obale, gdje uživa se u moru, hladu i zaglušujućoj svirci cvrčaka. Kad tamo, ni hlada ni cvrčaka jedino još more ostalo tamo gdje je bilo i prošle godine. Sunce udara u glavu, ni najširi obod šešira ne pomaže, miris paljevine dopire do vas nošen stalnim vjetrom koji nikako da prestane puhati, a od životinjskog svijeta susrećete još samo guštericu koja se skriva u rupama stijena. Nema šume pa nema ni opće korisnih funkcija šume. A sve te opće i korisne funkcije šume su one u kojima uživate svaki dan a da toga vrlo često niste niti svjesni. Naime, nakon što prođe ljeto i krenu jesenske kiše, zbog nedostatka vegetacije bujice odnose tlo nakon toga i vjetar učini svoje, a to se sve zajedno naziva erozija. Otok Kreta u Grčkoj izvanredan je primjer. Gotovo potpuno ogoljen otok s jakim vjetrovima i izraženim bujicama i vododerinama koje godišnje odnesu po nekoliko centimetara otoka u more. Kreta doslovno tone zbog erozije. Zbog nedostatka vegetacije ne dolazi niti do procjeđivanja kiše kroz šumsko tlo te se prekida opskrba podzemnih tokova i presušuju izvorišta pitkom vodom. Kreta ima velikih problema s opskrbom vode te kao tehnološku vodu uglavnom koristi desalinizirano more. Pročišćavanje onečišćenog zraka ne treba niti naglašavati jer i u osnovnoj školi djeca uče o fotosintezi i kako šuma pretvara CO2 u kisik, ublažava učinak stakleničkih plinova te stvara povoljne uvijete za ljudsko zdravlje. Šume Mediterana od neprocjenjivog su značaja za unapređivanje čovjekovog okoliša i održavanja biološke raznolikosti. To nisu gospodarske šume i ne donose izravan profit od drvne mase, no njihov doprinos je gotovo još i veći. Šumari se ovdje ne bave sječom, doznakom i izvlačenjem radi prodaje visoko kvalitetnih i vrijednih trupaca. Njihova uloga ovdje je drugačija. Održavanje i čišćenje šume, pomlađivanje i pošumljavanje. Izvođenje protupožarnih prosjeka i protupožarnih promatračnica. Organiziranje i provođenje protupožarne zaštite u ljetnim mjesecima. Nadziranje, čuvanje i briga, da mediteranske šume ostanu sačuvane za nas, ali i našu djecu. Jer sjetite se samo kako je lijepo izaći iz mora, izvaliti se pod hladovinom bora i otvoriti ledenu pivu koju vam je žena dodala iz frižider torbe, a na suncu +40 C pa zar i dalje mislite da to ne vrijedi 0,05% ukupnih prihoda za gospodarske subjekte?! Vrijedi i više! 12 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

15 mala enciklopedija šumarstva Makija Šume hrvatskoga Sredozemlja sa šumskim zemljištem pokrivaju više od 63 posto površine naše države, a njihova je uloga višestruka, od gospodarske do niza općekorisnih funkcija. Potonje imaju neprocjenjivu vrijednost za čovjeka i njegov okoliš te više puta nadmašuju vrijednost drvne zalihe. Nažalost, dugotrajni čovjekovi utjecaji, zajedno s požarima, specifičnim klimatskim prilikama i tlima izloženim eroziji, u potpunosti su doveli do opće degradacije sredozemnih šumskih ekosustava. Posljedica toga je smanjenje njihove erozijske i hidrološke funkcije, nestanak vode, tla, loša poljoprivredna proizvodnja, ekstremni klimatski uvjeti. Struktura šumskoga fonda stoga je izrazito nepovoljna, a šumska je vegetacija opstala na vrlo malim površinama i uglavnom nema značajan udio u ukupnoj vegetaciji. Naime, gotovo 60 posto površine pokrivaju panjače i degradacijski oblici (šikare, makije, garizi, kamenjare, kamenjarski pašnjaci), a visoke šume, pretežito alepskog i crnoga bora, zauzimaju tek 9,9 posto obraslih šumskih površina. Bitno je istaknuti kako nigdje nije toliko jako izražen čovjekov utjecaj na propadanje šuma kao na području Sredozemlja, a rezultat toga je regresivna sukcesija, proces kojim šumska vegetacija prelazi u različite degradacijske oblike. Makija prvi degradacijski stadij crnikovih šuma Osnovne značajke šumskog ekosustava mediteransko litoralnoga pojasa, kao dijela Mediteranske regije (veći dio otoka, uski priobalni pojas, srednja i južna Dalmacija), su vazdazelene šume hrasta crnike (Quercus ilex) te šume alepskog (Pinus halepensis) i crnoga dalmatinskog bora (Pinus nigra subsp. dalamatica), koje su razvijene u eumediteranskoj i stenomediteranskoj zoni. To su najtoplija područja jadranske obale sa suhim i vrućim ljetima te blagim i kišovitim zimama. Kontinentalni dio ove regije obuhvaća submediteransku zonu u kojoj su glavno obilježje šume hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnoga bora (Pinus nigra), a ovo je područje karakteristično po većim količinama padalina i znatno nižim temperaturama u zimskim mjesecima i, također, suhim i vrućim ljetima, zbog čega je vegetacija listopadna. Danas su visoke stare šume hrasta crnike (Fraxino orni - Quercetum ilicis) rijetka pojava jer su raširenije niske šume koje se sijeku u ophodnji oko 20 godina, a tijekom jačeg iskorištavanja prelaze u makije i druge degradacijske oblike. Makije su degradirane vazdazelene crnikove šume, njihov prvi degradacijski stadij koji je po postanku panjača, u kojemu nema sloja drveća, budući da je nestao sječom, odnosno prekomjernim iskorištavanjem samoniklog šumskog sustava (paša, brst), požarima ili utjecajem štetnih kukaca (Coraebus biffasciatus). S obzirom na to da iz pojedinoga panja obično izraste više izdanaka, oni ne mogu dostići visinu stabala, a sklop je vrlo gust. Stoga u makiji nije izražena slojevitost, visoka je do pet metara, a negdje i više. No, zato su izrazito bujno izrasli slojevi krupnijeg i sitnijeg grmlja isprepleteni mnoštvom penjačica Sloj drveća u makiji nestao je sječom, prekomjernim iskorištavanjem samoniklih šumskih sastojina (paša, brst), požarima ili utjecajem štetnih kukaca. Makija na otoku Pašmanu Piše: Ivica Tomić Foto: Arhiva Makije su degradirane vazdazelene šume hrasta crnike, po postanku panjače u kojima nema sloja drveća, s bujno izraslim grmljem, isprepletenim mnoštvom penjačica i povijuša, zbog čega su gotovo neprohodne. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 13

16 U konverziji makije u gospodarski oblik osnovna je zadaća spriječiti utjecaje onih činitelja koji su tijekom više stoljeća stvarali ovaj degradacijski oblik. i povijuša, zbog čega su makije gotovo neprohodne zimzelene šikare jednostavnoga florističkoga sastava. U njima prevladavaju grmoliki oblici crnike, planike, zelenike i drugih vrsta. Po sastavu se makija bitno ne razlikuje od crnikove šume, no značajna je razlika u vrijednosti, izgledu i strukturi. Prava tvrdolisna makija (Fraxino orni Quercetum ilicis) u nas je najbolje razvijena u eumediteranskome pojasu južne Istre, na dalmatinskoj obali i na većini jadranskih otoka. Najvažniji njen element je crnika, a uz nju pridolazi drugo južno tvrdolisno drveće i grmlje kao što su lovor (Laurus nobilis), zelenika (Philyrea latifolia), lemprika (Viburnum tinus), tetivika (Smilax aspera), božje drvce (Lonicera implexa), bušin (Cistus villosus) i drugi tvrdolisni sredozemni grmovi i penjačice; od listopadnih je značajniji samo crni jasen (Fraxinus ornus) koji raste u sjevernom dijelu, a južno od Splita počinje izostajati. Lovorna pramakija (Lauro Quercetum ilicis) je viša i vlažnija tvrdolisna šuma, nike, ističu mirta, somina (gluhaćuša), tršlja, kozokrvina i tetivika. Sloj zeljastoga raslinja nije razvijen zbog gustoga sklopa i zasjene pa je tlo pokriveno samo debelim slojem listinca. Među stenomediteranskim čistim vazdazelenim šumama i makijama crnike u Hrvatskome primorju izdvaja se makija tršlje i somine (Pistacio Juniperetum phoenicae). Ove sastojine razvijaju se uglavnom u obliku niže ili više makije koja ima visinu i veću od 3 m, a rijetko su razvijene u obliku šume. Osim somine, koja je ovdje najznačajnija i u toplom dijelu Sredozemlja vrlo rasprostranjena vrsta, obilno rastu mirta, tetivika, šparoga. Često se javlja podmladak alepskoga bora, a vrlo rijetko hrast crnika. Najveća važnost makija gluhaćuše je u progresivnoj sukcesiji, odnosno smjenivanju šumske vegetacije, jer prve osvajaju ogoljele površine (kamenjare), primjerice na Kornatskom otočju, te na taj način ubrzavaju razvitak tla. To je preduvjet za nicanje tipičnih šumskih edifikatora, vrsta koje izgrađuju neku šumsku zajednicu te u njoj imaju najveći utjecaj. Značajan doprinos zaštiti od erozije krškoga tla (otok Ilovik) Prava tvrdolisna makija kod nas je najbolje razvijena u eumediteranskome pojasu južne Istre, na dalmatinskoj obali i na većini jadranskih otoka. Najvažniji njen element je crnika, a uz nju pridolazi drugo južno tvrdolisno drveće i grmlje. Makija na Sardiniji s drvenastom mlječikom i drugim vrstama znatno bujnijega flornog sastava od običnih nižih makija. To su reliktne šume (Laurisylvae) koje su zadnji ostatak suptropskih kišnih šuma predglacijalnoga podrijetla (pliocen). U Hrvatskoj rastu samo na manjim površinama, po zasjenjenim obalnim klancima te u toplo-vlažnim ponikvama, primjerice na otocima Korčuli i Mljetu, Moreškoj jami te obalnim klancima istočnoga Cresa. Glavne vrste drveća su crnika i lovor koje ovdje izrastu znatno bujnije nego u običnoj makiji, a u podsloju se izdvaja gusti splet puzavih povijuša (lijana) i mnoštvo paprati. Znakovito je da su stabla izrazito zarasla mahovinama i lišajevima, što nije značajka običnih makija. U takvoj pramakiji na našim otocima nalazimo velelisnu česminu (Quercus aucheri), a od povijuša veliku tetiviku (Smilax mauretanica), primorski veprinac (Ruscus ponticus), velelisni južni bršljan (Hedera taurica) i dr., a na tlu velik broj primorskih paprati: Pteridium tauricum, Asplenium onopteris i dr. Osvajanjem ogoljelih površina do šumskih edifikatora Od svih oblika šuma i makije crnike u Hrvatskome primorju, čista vazdazelena šuma i makija crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis) je najtermofilnija zajednica u kojoj se u flornome sastavu, osim cr- Najveće makijske površine na Brijunskom otočju U Hrvatskome primorju su mješovite šume crnike i crnoga jasena te makija ograničeni pretežito u sjevernom dijelu, a najljepše su takve sastojine na otocima Rabu i Velom Brijunu. Najveće su površine na Brijunskom otočju pod makijom (261 ha), jer su na svim manjim otocima gotovo isključivo degradirane šume hrasta crnike. Na manjim je otocima makija po svom florističkome sastavu kompletna, a na Velom Brijunu je djelomice izmijenjena zbog utjecaja divljači. Naime, izostaju povijuše koje divljač pase i brsti dok su mlade i bez trnja. Treba istaknuti kako se na poluotoku Penedi (Veli Brijun), Vangi, Madoni i Malom Brijunu nalazi najljepša očuvana makija, visoka do 8 m, koja je gusta i neprozirna. Na području Sredozemlja je malo takvih reprezentativnih makijskih površina. Makija prevladava u drugim dijelovima Primorja: u pojedinim dijelovima Istre, na otocima Krku i Cresu, oko Posedarja, na otoku Ugljanu, padinama Kozjaka iznad Splita i na mnogim drugim površinama. U navedenoj se zajednici ističu od vazdazelenih elemenata, osim crnike, zelenika, planika, lovor i lemprika, od zeljastih biljaka ciklama, šparoga, a od 14 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

17 Shematski prikaz dinamike šuma Planika (arbutus unedo) najljepši florni element makije povijuša tetivika. Od listopadnih elemenata dominira crni jasen, a pridružuju mu se smrdljika, pucalina, bijeli grab, makljen te zeljasta biljka jesenska šašika. Od primorskih vazdazelenih šuma i makija navodimo, među ostalim, šumu i makiju tršlje i vazdazelene krkavine, mješovitu šumu i makiju oštrike i crnoga jasena, mješovitu šumu i makiju crnike sa crnim grabom, makiju velike resike i planike te velike resike i kapinike. Bogatstvo cvjetova u travnju i svibnju Idući od poluotoka Istre prema jugu Hrvatske, makija sadrži sve više flornih elemenata, posebice na otocima, zbog blažeg i vlažnijeg podneblja, te postaje bujnija i privlačnija. Tako je makija na Lokrumu, najjužnijem jadranskom otoku, jedna od najbogatijih po broju vrsta te poprima izrazito sredozemno obilježje. Elementi makije prilagođeni su karakterističnome jadranskom podneblju sa suhim i vrućim ljetima te kišovitim i vjetrovitim zimama te se, uopće, prilagođavaju ekološkim uvjetima primorskog krša. Tijekom ljeta biljke u makiji ne cvjetaju, osim mirte i oleandra, a neke počinju cvjetati već u jesen (planika, vrijes prizemljuš, primorska somina i dr.). Broj procvalih biljaka postupno se povećava tijekom zime (pukinja, šmrika, ružmarin, tršlja, lemprika i dr.) i proljeća (lovor, zelenika, veliki vrijes i dr.). Makija je najljepša u travnju i svibnju, kada privlači pozornost ljubitelja prirode i umjetnika, s mnoštvom cvjetova različitih boja (planika, mirta, ljubica), oblika i mirisa(ružmarin, kadulja), a poseban miris procvale šume nadaleko se osjeti. Najljepši florni element makije je zasigurno planika, znakovita po svom svijetlom, kožastotom i velikom lišću koje na osebujan način ukrašava makiju tijekom jeseni i zime. Planike su tada bogate crvenim i žutim, još nedozrelim plodovima (maginjama) i bijelim cvjetovima nalik đurđicama. Vrlo značajan element makije je i mirta koja je uglavnom zajedno s planikom, a raste samo u vrućim primorskim područjima (otoci i kopno južno od Spita). Među glavne makijske biljke spadaju i pojedini vrijesovi, bušini, lemprika (cvate gotovo cijele godine), a za sve florne elemente karakterističan je polimorfizam kao sredstvo zaštite od prevelike ljetne suše (široko, sitno, kombinirano, mesnato, ljuskavo, igličavo i drugo lišće). Biljke su specifičnom krškom podneblju prilagođene posebnim organima kojima sprječavaju suvišno isparavanje vode (stome). U Hrvatskoj se javlja i pseudomakija grmasta formacija u kojoj rastu izmiješane zimzelene i listopadne vrste. One se pojavljuju na prijelazu eumediteranske i submediteranske vegetacije, na kontaktnom području između crnikovih i medunčevih šuma. Uzgojnim radovima do šumske sastojine U šumama mediteranskih hrastova uzgojni radovi nerijetko započinju u nekom degradacijskome stadiju kao što su garig, šibljak, makija, psedomakija ili šikara. Obavlja se njega čišćenjem ili unošenje hrastova sjetvom sjemena, sadnjom biljaka ili popunjavanjem praznih površina s nekim od odgovarajućih borova. Cilj je zaustaviti degradaciju i sastojine usmjeriti prema čistim ili mješovitim hrastovim sastojinama, od niskog i srednjeg do visokog uzgojnog oblika. Makije, pseudomakije i šikare postupno prevodimo u sastojine niskog uzgojnog oblika ili panjače, prije svega zaštitom, a onda njegom i čišće- U Hrvatskoj su najveće površine pod makijom (261 ha) na Brijunskom otočju jer su na svim manjim otocima gotovo isključivo degradirane šume hrasta crnike. njem. Kasnije ih njegujemo proredom kojom povećavamo sastojinsku kvalitetu i pripremamo je za prirodno pomlađivanje. U konverziji makije u gospodarski oblik osnovna je zadaća spriječiti utjecaje onih činitelja koji su tijekom više stoljeća stvarali ovaj degradacijski oblik. Potrebno je spriječiti nekontrolirane uzastopne sječe u crnikovim šumama te ih zaštititi od brsta, paše i požara. Poslije toga slijedi postupno razdvajanje u vertikalnoj strukturi makije, jer crnika i ostale stablašice nadrastu grmolike pratilice, a ove polagano odumiru uslijed nedostatka svjetla. Naposljetku, makija postupno prelazi iz degradacijskog oblika u šumsku sastojinu s izdvojenim slojevima drveća i grmlja. Ukras i zaštita našega krša Značaj makije nije samo u tome što pridonosi zaštiti od erozije krškoga tla, nego je vrlo korisna u poljoprivredi i obrtu, posebice za pčelarstvo koje je važna gospodarska grana. Osim toga, makija je sklonište brojnim kukcima, vodozemcima, gmazovima, pticama i sisavcima koje opskrbljuje hranom. Stoga je i danas neiskorišteno državno dobro jer zauzima velike površine te je od neprocjenjive važnosti na dalmatinskome kršu kojemu je ukras i zaštita. Zbog svega navedenog trebamo je s osobitom pozornošću čuvati i uzgajati. Osim na području Sredozemlja (Mediterana), makija je rasprostranjena još na nekim mjestima u svijetu: u Kaliforniji (chaparral), središnjem Čileu (matorral), južnoj Africi (finbos) i jugozapadnoj Australiji (kwongan). Lemprika (Viburnum tinus) cvate gotovo cijele godine Šmrika (Juniperus oxycedrus) najraširenija i najotpornija makijska biljka BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 15

18 urbano šumarstvo DRVOREDI Platane uz Lujzijansku cestu Drvoredi zauzimaju značajno mjesto u javnom zelenilu. Za toplih ljetnih dana stvaraju ugodnu hladovinu, proizvode kisik, povećavaju relativnu vlažnost zraka, ublažavaju uličnu buku i svojim lišćem skupljaju prašinu. Njima se naglašavaju pravci, ističu vidici i perspektive, ublažava se jednoličnost sivih pročelja kuća ili se prikrivaju neprivlačne građevine. U gradovima se drvoredi nalaze duž ulica, šetališta i trgova, a nekada se njima obilježavalo početke i završetke cesta na ulazima i izlazima iz gradova, te prilaze grobljima, crkvama, željezničkim stanicama, vidikovcima, dvorcima i drugim značajnim građevinama. Često ih se sadilo od plodonosnih vrsta kao što su pitomi kesten, orah, oskoruša, badem i druge vrste voćaka. Današnji drvoredi uglavnom se sastoje od otpornijih, većih i starijih stabala platana, divljih kestena, lipa ili jasena. Ponekad se protežu samo uz jednu stranu ulice, a ponekad uz obje strane, pa tako nastaju aleje. Aleja kod prolaznika stvara privid zatvorenog prostora i time umanjuje udaljenost krajnjih točaka koje povezuje. Kod dugih poteza aleja na ravnim terenima sade se stabla visokog rasta kao što su platana, jablan, jasen, hrast, smreka ili čempres kojima se postiže bolje perspektivno rješenje. Kao i drugi javni nasadi, drvoredi se oblikuju tako da pridonose privlačnosti nekog mjesta. A da bi izgledali lijepo pri njihovoj sadnji moraju se poštivati načela pravilnosti. Razmak između pojedinih stabala mora uvijek biti isti, a podjednaka mora biti i visina stabala. Na međusobnoj udaljenosti od pet do šest metara sade se stabla s malom krošnjom ili krošnjama koje će se obrezivati kao što su bagrem ili poljski brijest. Javor, kesten i hrast koji imaju široku krošnju sade se na razmaku od sedam do devet metara. Na preko deset metara razmaka sade se vrste s velikom krošnjom kao kod jasena, oraha, lipe ili topole. Posađena stabla moraju pratiti ravnu liniju, a udaljenost od ruba ceste uvijek mora biti ista. U alejama i razmak između lijeve i desne strane mora biti jednak. Drvo s jedne strane smještava se u sredinu razmaka između dva stabla s druge strane. No, nije dovoljno poznavati samo tehniku sadnje i načela oblikovanja. Da bi se postigao odgovarajući estetski doživljaj projektanti drvoreda ili aleje moraju posjedovati i određeni smisao za lijepo. U gradovima se krošnje drveća na suprotnim stranama ulice ne bi se smjele međusobno dodirivati ili preklapati jer stvaraju tunel u kome se zadržavaju štetni plinovi. No prije pojave automobila, kada se putovalo kočijama, a roba prevozila zaprežnim kolima, sjenoviti tuneli pod krošnjama bili su i više nego dobrodošli putnicima i kirijašima. I sama namjena drvoreda u to vrijeme bila je nešto drugačija. Za razliku od današnjih drvoreda koje se sadi kako bi se umanjilo negativne utjecaje automobilskog prometa, tada ih se sadilo ponajprije radi hladovine i kao ukras cestama. Koristilo se domaće List i plod platane Javorolisna platana drveće s velikim i gustim krošnjama koje su bacale debelu sjenu, štitile od vjetra i pridonosile vizualnom stapanju ceste s njezinom okolinom. Nakon izgradnje prvih autocesta, nasadi drveća dobili su novu ulogu razbijanja monotonije na dugačkim i ravnim pravcima koji umaraju vozače. U našoj zemlji postoje mnoga stara pojedinačna stabla, drvoredi, parkovi, perivoji i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja koji imaju estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost, a preko stotinu ih je zaštićeno kao spomenik parkovne arhitekture. Osobitu vizualnu vrijednost imaju visoka i snažna stabla platane, raskošne krošnje i specifične bijele kore debla koja se ljušti u krpama. Postoji više vrsta platana, no u Europi je najrasprostranjenija javorolisna platana, križanac američke i azijske platane. To je naša obična platana koju najčešće susrećemo u drvoredima i parkovima. Vrlo je otporna i boljih svojstava od oba svoja roditelja. Krošnja joj je široka i razložena ali gusta pa stvara dobru sjenu. Najstarijim nasadima platana kod nas pripadaju dva drvoreda zasađena prije dvjesto godina 16 HRVATSKE ŠUME BROJ 1834 l TRAVANJ OŽUJAK 2012.

19 Piše Foto Lara Černicki natjecanja EFSN Piše: Ana Juričić Musa Foto: O. Vlainić Gužva na hrvatskom štandu uz staru Lujzijansku cestu. Lujzijana je sagrađena početkom 19. stoljeća za vladavine Habsburške monarhije kao prva moderna planinska cesta u Hrvatskoj. Njezina izgradnja bila je povjerena vojničkom časniku Filipu Vukasoviću, a radovi su započeli godine u središtu Rijeke, na Fiumari, uz staro korito Rječine. Na poticaj riječkog trgovca Ljudevita Adamića, ondje je godine zasađen drvored platana koji je obilježavao početak Lujzijanske ceste. Kao veletrgovac, graditelj i poticatelj kulturnog i društvenog života, Adamić je nastojao preobraziti Rijeku u moderan grad te se zalagao za izgradnju Lujzijane koja će bolje povezati riječku luku i unutrašnjost. Pred sam završetak izgradnje Lujzijanske ceste, Napoleonove trupe napale su Austriju i Vukasović je bio pozvan na bojno polje. U velikoj bitci kod Wagrama ranjen je topovskom kuglom nakon čega je podlegao ranama ostavivši nedovršenim svoje životno djelo. Preostali kilometri do Karlovca završeni su pod francuskom upravom godine. U skladu s tadašnjim načinom uljepšavanja cesta, Francuzi su uz Lujzijanu na ulazu u Karlovac zasadili aleju platana. Tridesetih godina 20. stoljeća nazvana je Marmontovom alejom po maršalu Augustu Marmontu, vrhovnom upravitelju francuske provincije Ilirije. Marmontova aleja dugačka je 850 metara i izvorno se sastojala od 112 stabala javorolisne platane. Kao spomenik parkovne arhitekture zaštićena je godine temeljem Zakona o zaštiti prirode i upisana u registar posebno zaštićenih objekata prirode. No još godine aleju platana nastojalo se sačuvati urbanističkim planom. Tada je bilo propisano da obiteljske kuće koje će se podizati uz aleju moraju biti odmaknute od platana toliko da ispred njih stanu vrtovi. Zbog starosti i dotrajalosti veći dio stabala postepeno je zamijenjen novima. Izvorne platane koje su preživjele do danas stare su dvjesto godina koliko i sama Lujzijanska cesta koju štite svojim krošnjama. Drvored platana uz staro korito Rječine ljeti Hrvatska se vratila sa zlatnom medaljom! Hrvatske šume iskoristile su priliku da se predstave kao sljedeći domaćin prvenstva te su na natjecatelištu postavile štand s promotivnim materijalima i gastronomskim specijalitetima Gorskoga kotara. Zanimanje za Hrvatsku nadmašilo je sva očekivanja, a naša je ekipa uložila veliki trud da dostojno predstavi svoju zemlju i tvrtku. Sve je to nagrađeno velikim pljeskom i priznanjem na završnoj ceremoniji kad je Željko Ledinski u ime sljedećeg domaćina prvenstva, Hrvatskih šuma, preuzeo zastavu EFNS-a i pozvao prisutne da se u jednakom broju (čak 1360 sudionika iz 22 zemlje!) pojave na 45. EFNS-u u Hrvatskoj. Netom završen 44. EFNS (Europsko prvenstvo šumara u nordijskim disciplinama), održan od 27. veljače do 04. ožujka u njemačkom gradu Todtnau, za hrvatske šumare bio je i više nego uspješan po prvi se put hrvatska ekipa s natjecanja vratila sa zlatnom medaljom! Osvojio ju je Alen Abramović iz UŠP Delnice u kategoriji M31, u utrci klasičnim stilom na 10 km. Bio je to najljepši mogući uvod u pripreme za 45. europsko prvenstvo šumara u nordijskim disciplinama koje će se sljedeće godine održati u Hrvatskoj, u Gorskom kotaru. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 17

20 18 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ Start štafete 2 Pobjednička vožnja Alena Abramovića 3 Prvo mjesto Alena Abramovića 4 Momčadi štafeta 5 HŠ preuzele zastavu EFNS-a

21 Samo natjecanje odvijalo se u klasičnom ili slobodnom stilu. U klasičnoj tehnici na 10 km, osim zlatnog Alena Abramovića natjecali su se i Franjo Jakovac iz UŠP Delnice, koji je u kategoriji M51 osvojio 12. mjesto, zatim Denis Štimac (UŠP Delnice), koji je u jakoj konkurenciji od 126 natjecatelja u kategoriji M41 osvojio 49. mjesto, dok je Damir Trnski bio 116., te Hranislav Jakovac iz HŠD-a koji je u kategoriji M71 osvojio 20. mjesto. Ženske natjecateljice u klasičnoj tehnici bile su Tijana Grgurić (21. u kategoriji Ž41) i Marija Gubić (15. u kategoriji Ž51). U utrci slobodnim stilom na 10 km rezultati su bili sljedeći: Blažimir Crnković iz UŠP Delnice u kategoriji M21 osvojio je 6. mjesto, dok su u kategoriji M41 nastupili Mladen Šporer (9. mjesto), Neven Vukonić (43. mjesto), Andrija Crnković (51. mjesto), Klaudio Lisac (54. mjesto), Goran Prelac (55. mjesto), te Tomislav Kranjčević (65. mjesto). Osim pojedinačnih utrka, trčale su se i štafete. Od ukupno 82 prijavljene muške štafete, Hrvatska je prijavila dvije ekipe, od kojih je Hrvatska 1 u sastavu Alen Abramović, Franjo Jakovac, Blažimir Crnković i Mladen Šporer zauzela odlično 8. mjesto, dok je Hrvatska 2 u sastavu Denis Štimac, Goran Prelac, Andrija Crnković i Neven Vukonić osvojila 43. mjesto. Ženska štafeta, gdje se Tijani Grgurić i Mariji Gubić iz UŠP Delnice kao treća članica pridružila slovenska natjecateljica Janja Lukanc, stigla je na cilj kao dvadesetčetvrta. Osim samog natjecanja u biatlonu, sastavni dio ENFS-a uvijek su i stručne ekskurzije. Tako su sudionici ove godine mogli izabrati po dvije od ukupno 9 ponuđenih ekskurzija, od posjeta lokalnoj šumarskoj i drvoprerađivačkoj industriji, gospodarenja šumama duglazije u gradskim šumama Freiburga, posjeta seoskom gospodarstvu pa sve do posjeta gornjerajnskim vinogradima ili razgledavanja najtoplijeg njemačkog velegrada Freiburga. Na skupštini Upravnog vijeća EFNS-a u Todtnau ove se godine birao novi predsjednik. Dosadašnji predsjednik Nijemac Rudi Kynast nije se kandidirao zbog novih poslovnih izazova te je za njegovog nasljednika jednoglasno izabran Šveđanin Gunnar Olofsson, donedavni direktor Sveaskoga (Švedskih šuma). Ostali članovi Upravnog vijeća su počasni predsjednik Erwin Lauterwasser, potpredsjednik Rudi Schlembach, blagajnik Bruno Gallmann, voditelj poslova Uli Hueg, tehnički delegat Siegfried Kaltenbach, Thomas Winterhalter (zadužen za informatiku i komunikaciju s članicama) te Frank Schmidt (zadužen za PR i sponzore). Pod predsjedanjem novog Upravnog vijeća EFNSa, na ovogodišnjoj sjednici predstavili su se i sljedeći domaćini natjecanja Hrvatska za te Švicarska (Lenzerheide) za godinu. Domaćin za dogovoren je već ranije te će se natjecanje održati u Finskoj. Prema svemu viđenom u Todtnau, Hrvatske šume i suorganizatora Hrvatsko šumarsko društvo čeka puno priprema. Organizacijski odbor 44. EFNS-a odradio je izvrstan posao i neće ga biti lako nadmašiti. No, uz poznatu hrvatsku gostoljubivost i ljepote Gorskoga kotara, gdje će se natjecanje potkraj sljedeće veljače održati, ni to nije nemoguće.

22 naši otoci SILBA Otok neuzvraćene ljubavi Piše: Ivica Tomić Foto: I. Tomić, Arhiva Biljni svijet otoka Silbe znakovit je po samonikloj mediteranskoj flori koja se javlja u različitim oblicima, od makije do vrlo gustih šuma hrasta crnike. Osim autohtonih crnikovih šuma, na otoku je još pedesetak šumica alepskog bora. Uzadarskom arhipelagu na granici srednje Dalmacije i Kvarnera, jugoistočno od otoka Maloga Lošinja smješten je mali otok Silba. Kao najsjeverniji dalmatinski otok pomorci ga nazivaju i granicom ili vratima Dalmacije. Nalazi se između susjednih otoka Premude i Oliba, dug je 8,3 km, širok 3,3 km, površine je 15 četvornih kilometara. Proteže se u smjeru sjever-sjeverozapad-jug-jugoistok, a okružuju ga na zapadu Silbanski kanal te na istoku Olibski kanal. Gledan iz zraka ima karakterističan oblik broja osam, a u najužem dijelu, širine približno 700 m, smješteno je istoimeno mjesto, jedino otočno naselje. Silba je od 79 hrvatskih otoka i 52 otočića 29. po veličini, pripada grupi manje naseljenih naših otoka, a najbliži mu je obalni grad Zadar, udaljen oko 30 nautičkih milja. Najviša otočna točka je Varh(80 m). Otočna obala duga je 25 km, dosta je razvijena, a obuhvaća pješčane i šljunčane plaže smještene unutar prekrasnih uvala i zaljeva. Duž obale mogu se pronaći brojna mjesta za kupanje u jednom od najprozirnijih mora na Jadranu. Ispred naselja se nalaze najljepša pješčana plaža Šotorišće i uvala Pernastica koja, uz još mnoge uvale i zaljeve, pruža utočište barkama, brodicama, jahtama i drugim plovilima. Na otoku su dvije luke: u zapadnom dijelu Žalić te u istočnom Mul. U zapadnoj luci, u kojoj je godine sagrađeno novo pristanište, pristaju putnički brodovi, a za lošega vremena katamarani mogu pristati i u istočnoj. U njoj su vezani čamci mještana, a ljeti se iza lukobrana vežu plovila nautičara. Otok je to duge pomorske tradicije, otok kapetana, kapetanskih dvora i stotine jedrenjaka. Toranj Toreta najpoznatija otočna znamenitost Silba je dobila ime od latinske riječi selva, silva (šuma), naseljena je još u ilirsko doba, a postoje tragovi i iz rimskoga, kao što su nalazi novca, potopljenih brodova i sarkofaga. Spominje je i Konstantin Porfirogenet, Hrvati su je naselili u 8. stoljeću, a pod austrijskom je upravom u 19. stoljeću. Bogata je njena sakralna povijest jer ima sedam bijelih kapelica i čak šest crkvi. Najstarija od njih je crkva Svetog Ivana iz 16. stoljeća, smještena sjeverno od glavne ceste i nedaleko od središta otoka. Crkva Sv. Marka iz 17. st. nalazi se u sredini mjesnoga groblja, u blizini plaže Pocukmark (pod svetim Markom), koja je po crkvi dobila ime. Crkva Sv. Marije od Karmela iz 17.st. te obližnji samostan pripadali su franjevcima, a smješteni su nedaleko od plaža Tratica i Carpusina. Crkva Sv. Ante izgrađena je polovicom 18. stoljeća. Najpoznatija i najprepoznatljivija znamenitost i simbol Silbe je šesterosruki toranj Toreta s vanjskim zavojitim stubištem, koji je prema legendi izgradio u 19. stoljeću kapetan Petar Marinić, kao uspomenu na neprežaljenu ljubav. Ovaj neobični toranj visok je 15 m, privlači osobitu pozornost turista jer im služi kao vidikovac. Naime, s njegova se vrha pruža jedinstven, nezaboravan i čudesan pogled na susjedno otočje i akvatorij, u što smo se i sami uvjerili. Šume u sastavu gospodarske jedinice Zadarski otoci Biljni svijet otoka Silbe znakovit je po samonikloj (autohtonoj) mediteranskoj flori koja se javlja u različitim oblicima, od makije do vrlo gustih šuma mediteranskoga hrasta crnike (Quercus ilex). Osim autohtonih crnikovih Kao najsjeverniji dalmatinski otok, pomorci ga nazivaju i granicom ili vratima Dalmacije, a na najužem njegovom dijelu smješteno je istoimeno i jedino otočno naselje. Kontrast između šumskih površina i oskudne mediteranske vegetacije Otok Silba snimak iz zraka 20 HRVATS ATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

23 Silba je uz Mljet najšumovitiji i najzeleniji hrvatski otok. Gledajući po posjedništvu i vlasništvu, istoimena katastarska općina zauzima 69,48 ha šumskih površina, a u sastavu je Šumarije Zadar (UŠP Split). Na otoku se nalazi lovište površine oko 1500 ha, a Hrvatske šume gospodare na 69 ha. šuma, na otoku je još približno pedesetak šumica alepskog bora (Pinus halepensis). Gledajući po posjedništvu i vlasništvu, katastarska općina Silba zauzima 69,48 ha šumskih površina (obraslih, proizvodno i neproizvodno neobraslih i neplodnih). One su u sastavu gospodarske jedinice Zadarski otoci (oko 5900 ha) kojom gospodari Šumarija Zadar (Uprava šuma Split). Gospodarska jedinica smještena je na području dviju šumsko-vegetacijskih zona, eumediteranske i stenomediteranske, koje pripadaju mediteransko-litoralnom pojasu mediteranske vegetacijske regije. Eumediteransku zonu karakterizira šuma hrasta crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis), uglavnom njeni degradacijski stadiji. To su čiste šume i makije ovoga hrasta, građene isključivo od zimzelenih drvenastih vrsta, bez udjela listopadnih. Silbanjsku makiju čine pretežito planika, mirta, šmrika, brnistra i dr. Stenomediteranska zona karakteristična je po šumi alepskoga bora i crnike (Querco ilicis-pinetum halepensis), koja u GJ Zadarski otoci obuhvaća sjeverniji otočni dio. To su mješovite šume s većim ili manjim udjelom crnike, dominantnu etažu oblikuje alepski bor, a u podstojnoj etaži javlja se bujno razvijen sloj mediteranskoga grmlja (crnika, tršlja, lemprika, mirta, tetivika i dr.). Cilj gospodarenja općekorisne funkcije šuma S obzirom na to da je u posljednjih tridesetak godina stočarstvo na ovome području u opadanju, postupno se autohtone šumske zajednice prirodnom sukcesijom šire na nekadašnje pašnjačke površine. Mogućnost iskorištavanja glavnoga šumskog proizvoda (drvne mase) ograničena je sastavom i kvalitetom šumskih sastojina te njihovom nezrelošću. Provode se samo sanitarne sječe, prorede te sanacija opožarenih sastojina. Stoga su u novije vrijeme osredne funkcije šuma ostale značajnije od roizvod- nih, a osn snovni ni su cilj gos oda dare renja opće ćeko kori risn sne funkci je (društvene i zaštitno ekološke), a posebice se to odnos i na turističke, ekološke, estetske i rekreacijske. Treba ista- knuti kako je Silba uz Mljet najšumovitiji i najzeleniji hrvat- ski otok. Na njemu se nalazi lovište koje se prostire i na ne- nastanjene otočiće Grebene. Zauzima površinu oko 1500 ha, a Hrvatske šume gospodare na 69 ha. Na Silbi nem a otrovnih životinja i biljaka, a u šumama hrasta crnike mož e se naići na divlje kuniće. Na otoku biljni pokrov obuhvaća i poznate mediteranske voćne kulture, mnoštvo ljekovitog i aromatskog te začinskog i ukrasnoga mediteranskog bilja. Među voćarskim kulturama najzastupljenije su maslina, smokva, badem te neznatno vinova loza. Bez automobila i hotela Po mnogočemu Silba je jedinstven otok, kao stvoren za godišnji odmor i pogodan za svakoga da odmori i okrijepi dušu i tijelo te se su- sretne s djevičanskom prirodom. Uz ugodnu mediteransku klimu, kristalno čisto i toplo more, ugodni ljetni vjeta r maestral, neponovljive zalaske sunca, otokom vladaju mir i tišina jer nema prometa, što svakom posjetitelju omogućuje potpuno psihičko opuštanje. Naime, nema automobila ni motocikala, a bicikli su prava rijetkost. Jedina dozvoljena prometala su, uz pokoji bicikl, i moped mjesnoga poštara, ručna kolica na dva kotača i traktori s prikolicom. Zanimljivo je da se traktori, prema otočkome redu, za prijevoz stvari mogu koristiti samo jedan sat prije i jedan sat poslije dolaska broda. Stoga je ovaj prostor raj za pješake i za sve one koji žele uživati u prirodnome miru i svježem zraku, osobito tijekom šetnje kroz šumu. Na otoku je nekoliko restorana, kafića, trgovina, pošta, mjenjačnica i turistički ured, no nema nijednoga hotela. Turisti mogu dobiti privatni smještaj tijekom cijele sezone. Unatoč činjenici što se Silba doima kao miran, samotan i slabo nastanjen otok (manje od 300 stanovnika), ipak nudi različite sadržaje (rekreacijsko trčanje, plivanje, tenis, odbojka na plaži, surfanje, jedrenje i dr.), a za noćni život zadužena su dva noćna kluba. Na maloj površini nudi se bogat kulturni sadržaj jer ima mnogo galerija i ljubitelja umjetnosti. Najpoznatija je galerija Marije Ujević - Galetović koja je ujedno i parkovna galerija. Unutar parka održavaju se izložbe i predstavljaju skulpture u njihovom prirodnomo okruženju. Raj na zemlji, prirodne ljepote i osebujnost Ovaj prelijepi i čudesni otok, kojeg zovu i otokom neuzvraćene ljubavi te rajem na zemlji, svake godine posjete mnogobrojni turisti dolazeći trajektom ili katamaranom, uglavnom iz Zadra. Zbog njegovih iznimnih prirodnih ljepo epot ota i oseb buj ujno os sti, uvi je ek mu se izno nova vraćaju. Toranj i vidikovac Toreta najpoznatija otočna znamenitost Uz ugodnu mediteransku klimu, kristalno čisto i toplo more, ugodni vjetar maestral, neponovljive zalaske sunca, otokom vladaju mir i tišina jer nema prometa (automobila, motocikla i dr.), što svakom posjetitelju omogućuje potpuno psihičko opuštanje. Jedno od pristaništa Čudesni i neponovljivi zalazak sunca BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 21

24 povijest HUMKE Granični međaši u šumi Piše: Vesna Pleše Foto: B. Pleše, Arhiva U antičko doba u Istri i Dalmaciji postupkom centurijacije nastojale su se utvrditi granice i veličine prvobitno zemljišnih posjeda. Centuriji su bili zemljišni posjedi veličine 710x710 metara, dijelili su se na manje jedinice jugere. Juger dolazi od riječi iugum što znači jaram, a veličina jednog jugera označavala je površinu koju je par volova moglo izorati u jednom danu. Granice između pojedinih jugera označavale su se kamenom od kojih su kasnije nastajali suhozidovi kao granice posjeda. Granične kamene oznake nisu se u povijesti koristile samo za obilježavanje granica poljoprivrednog zemljišta. Njima su se obilježavala i ostala područja od posebnog državnog interesa, primjerice šume. Posebna pozornost takvog obilježavanja šuma bila je u vrijeme vladavine Mletačke Republike, ali i za vrijeme vladavine Austrougarske države. O tome danas svjedoče brojni ostatci tih kamena međaša u Istri. U Motovunskoj šumi u Istri, koja se nalazila izravno pod vlašću Vijeća desetorice, mogu se naći granične oznake koje datiraju iz Kada je izvršeno treće označavanje šuma, najveći dio kamenova graničnjaka koji je pronađen iz tog vremena sadrži kao oznake, uklesana slova CX (Consiglio dei dieci) i slova CF (Confine forestale ili Catastro forestale) te broj iz serije. Pojedine oznake koje su označavale šumske predjele imaju uklesane grbove, iznad kojeg se nalaze inicijali ZP i oznaka predjela. U šumi Kontija (Istra) najveći dio graničnih oznaka pripada austrijskom razdoblju s uklesanim slovima Kaiser und Konig i brojem po sustavu tekućih brojeva. Te granične oznake najvećim dijelom su izrađene od kamena vapnenca, manjim dijelom od pješčenjaka. Dimenzija su od 70 do 300 cm, na njima su i oznake poput godine, slova, križa, grbova i sl. Na gornjem dijelu nalaze se urezane linije koje označavaju smjer pružanja granice. U članku pod nazivom Omeđivanje šuma, šumara Vatroslava Cermana (šumarski list br. 2 iz 1897.), saznajemo nešto više o postavljanju tzv. međašnih znakova. Ako nema prirodnih međa (granica), mogu se koristiti međe od kamena, stupova, humaka ili drveta. Po njemu najprikladnije je kamenje, ako nabava istog nije preskupa. No, kao međaš može se koristiti samo pravilno isklesani kamen, pošto se neuređeni kamen na terenu ne bi mogao raspoznati. Stupovi međaši rade se od hrastovine, moraju biti deblji, istesani i vidljivim znakovima obilježeni. Podzemni dio stupa mora biti dobro ukopan u zemlju i zakovan da se ga ne može lako izvući. Da bi se podzemni dio stupa sačuvao od truljenja, treba ga nad vatrom pougljeniti i drvenim katranom dobro namazati dok ugljen još nije ugrijan. Oko svakog od ovih međaša treba iskopati humak od zemlje. Zemljani humak bez stupa ili kamena ne traje dugo, unište ga kola koja preko njega prijeđu ili ga razruju svinje. Klesana humka u državnim šumama Šumarija Vrbovsko Za graničnike ne predlaže ni stojeća stabla, jer po njemu ne nalaze se uvijek točno na samoj granici, a teško se raspoznaju i među ostalim drvećem. Lako se unište sa starošću ili krađom. Autor zaključuje stabla ne valja koristiti kao međaše. Po njemu najprikladnije za obilježavanje granica su grabe, iskopane od granice do granice. U istu svrhu mogu se koristiti i nasipi od kamenja, plotovi i živice. Rijeke, planine i ceste su prirodne granice. Da bi se uklonila mogućnost prijevare, kamenje, stupovi i kolci koji služe u svrhu razmeđivanja moraju se obilježiti i na druge načine, uz pomoć križeva, grbova, brojeva ili nekih drugih znakova. U Zakonu o šumama iz govori se isto tako o načinima obilježavanja granica u šumi. Između ostaloga u članku 13. piše da se za znakove unutarnjeg razdije- Izrada humki Humke (Lugarski priručnik 1953.) 22 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

25 ljenja šuma upotrebljava u pravilu kamenje, ukoliko ga ima u blizini. Kamenje treba obraditi na onom dijelu koji je iznad zemlje. Ukoliko nema kamenja, postavljaju se stupovi od hrastovog, borovog ili jelovog drveta, dužine od 1 metra do 1,20 metara, koji se zakopavaju u zemlju na dubini od 60 cm. Oko stupa treba napraviti humku od zemlje, na kršu od kamena. Da bi se spriječilo oštećivanje zemljanih humaka, mogu se po potrebi oplesti pleterom ili se oko njih treba iskopati jarak. Na svaki kamen Humka na tromeđi katastarske općine Završje stavljaju se obilježja u vidu razlomka. U nizinskim i pribrežnim šumama s prosjekama, veliko slovo u brojniku označava glavnu ili bočnu prosjeku, a broj u nazivniku redni broj humke, odnosno prosjeku. Međe pojedinih šumskih uprava uglavnom su bile i granice odjela te su se jasno obilježavale. Znakovi su se postavljali tako da omoguće na terenu laku i brzu orijentaciju. Ove primjere vezane uz obilježavanje granica u šumi raznim znakovima pronašli smo u literaturi. No i na terenu postoji cijeli niz materijalnih dokaza, ostataka međašnih znakova. Thurn Taxis, vlasnik šuma u Gorskom kotaru, prije II. svjetskog rata obilježavao je vanjske granice posjeda klesanim humkama. Humke su bile obilježene brojevima koji su se podudarali s brojevima iste humke ucrtane u gospodarskim kartama. U Gorskom kotaru ima i ostataka obilježba posjeda šuma, zemljišnih zajednica i državnih šuma (obilježenim humkama i prosjekama danas vidljivim na terenu). Obilježene su i granice četveromeđa, tromeđa i dvomeđa katastarskih općina s vidljivim klesanim humkama iz Nažalost, mnoga od tih obilježja nestala su tijekom vremena, zatrpana su, oštećena ili ukradena. Spomen su na jedno davno vrijeme, iz šumarske prošlosti, koje ne treba prepustiti zaboravu. Ono što je preostalo trebalo bi kao pravu kulturnu baštinu spasiti i pohraniti u muzeje ili na neko drugo mjesto. Sačuvalo bi se kao spomen na generacije šumara koje su predano i odgovorno radile i ovaj dio posla na razgraničavanju posjeda i postavljanju međa Humka Thurn Taxisa BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 23

26 fauna ČANČARE Temperatura određuje spol kornjače Piše: Mirna Frntić Foto: M. Frntić, Arhiva Kornjače se ubrajaju među najdugovječnije životinje na Zemlji. Neke jedinke, a naročito iz porodice kopnica (Testudinidae) mogu doživjeti i preko 50 godina. Međutim, zbog mnogih opasnosti kojima su izložene, utvrđeno je da im je prosječna starost u prirodi oko 35 godina. Ove spore i trome životinje mogu podnijeti teške povrede tijela, a njihova žilavost i vitalnost u biologiji su poznati kao rijetki primjeri među višim životinjama. UHrvatskoj obitava samo jedna predstavnica kopnenih kornjača, a to je obična čančara (lat. Testudo hermanni), koja je zakonom strogo zaštićena vrsta hrvatske faune. Taksonomski gledano, čančara spada u rod Testudo unutar porodice kopnica (Testudinidae). Područje rasprostranjenosti obične čančare u Hrvatskoj je zapravo vrlo ograničena. Naime, kod nas je vezana samo za mediteransko područje sa sjeverozapadnom granicom Zadar Novigrad Obrovac. Sjeverozapadno od te granice, kao i u kontinentalnim predjelima naše domovine, ova vrsta prirodno ne dolazi. Obične čančare kreću se na kratkim i zdepastim nogama sa zajedno sraslim prstima. Na prednjim nogama imaju 5, a na stražnjim 4 kandže. Tijelo im prekriva maslinasto žut oklop duljine do 20 cm s tamnim šarama i crnim rubom odozdo. U trenutku kada osjeti bilo kakvu opasnost obična čančara uvuče se u svoj čvrsti oklop. Na vrhu repa imaju oštar šiljak, a upravo po repu i šiljku razlikujemo mužjaka i ženku. Mužjaci imaju duži i izrazito ušiljen rep, dok je kod ženki kraći i manje ušiljen. Čančare žive po suhim, kamenitim predjelima mediteranskog područja, po rubovima maslinika i obradivim oranicama, a često zalaze u makiju i šikaru. Rijetko ih možemo naći iznad 700 m nadmorske visine, jer čančare ne vole ekstremne temperature, a zimu provode u hibernaciji. Krajem listopada, plitko pod zemljom, čančara iskopa rupu u kojoj će provesti hladne zimske dane i dočekati proljeće. Nakon buđenja iz zimskog sna, tijekom ožujka i travnja, ženka odmah kreće u potragu za partnerom. Kako bi privukla mužjaka, ispušta mirise prepoznatljive samo čančarama. Kada pronađe mužjaka, u lipnju dolazi do parenja. U vrijeme parenja mužjaci suparnici postaju vrlo ratoborni te se satima znaju međusobno sukobljavati i gristi. Kada započne parenje mužjak prvo njuši i gricka ženki prednje noge i glavu, a ona lagano bježi pred njim. Ako ženka ne pristaje na parenje, mužjak zna biti vrlo agresivan prema njoj. Ženke običnih čančara spolno su zrele s 10 godina. Nakon parenja i oplodnje ženka počinje tražiti prikladno mjesto za polaganje jaja. Obično je to neko zaklonjeno mjesto, izloženo suncu, gdje prevladava rahla zemlja. Čančara prvo vrhom čeljusti počinje dodirivati zemlju, zatim ju grebe prednjim nogama, a kada je sigurna da je upravo to pravo mjesto za polaganje jaja, počinje stražnjim nogama kopati rupu gdje će ih položiti. Cijeli taj proces polaganja jaja, od pronalaženja prikladnog mjesta, kopanja rupe, polaganja i zatrpavanja jaja u toj rupi traje oko 3 sata. Jaja su bijele boje, ovalna ili okrugla, veličine golubljih. Čančare obično polažu od 3-15 jaja, a najčešće oko 6 8. Nakon što ih ženka položi, i zatrpa rupu, završava njena briga o tim jajima i budućem naraštaju. U rujnu izlaze male čančare iz jaja, prepuštene same sebi. Sama inkubacija traje relativno dugo, između 8 i 11 tjedana, znači 60 do 90 dana, a ovisi o vremenskim prilikama, odnosno temperaturi zraka. Što je temperatura zraka niža, inkubacija je duža. Spol mladih čančara ovisi o temperaturi zraka. Pri nižoj temperaturi izleći će se veći broj mužjaka, a pri višoj od 31,5 C ženke. Idealna temperatura za inkubaciju je oko 30 C i tada se uglavnom liježe podjednaki broj mužjaka i ženki. 24 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

27 Nakon završetka embrionalnog razvoja malih kornjača, započinje proces izlijeganja. Taj proces nije nimalo lagan, jer se male kornjače moraju probiti kroz ljusku jajeta, a zatim kroz sloj zemlje kojim su jaja prekrivena. Proces izlaženja iz jaja traje od 8 do 24 sata, no ne uspiju sve kornjačice izaći van isti dan. Tek rođene kornjačice, veličine su mm, težine 6 8 g, oklop im je sav zgužvan i naboran i takve su prepuštene same sebi. Vrlo su živahne, odmah se počinju kretati, a kroz par dana oklop im se izravna i svakim danom postaje sve čvršći. Rastu polako, a veličinu svojih roditelja dostići će tek za 5 7 godina. Otporne su te dobro preživljavaju razne ozljede. Odlučite li u svom domu imati običnu čančaru kao ja, morate znati da kornjače nisu uobičajeni kućni ljubimci. S obzirom da su divlje jedinke strogo zaštićene, nikako ih ne smijete uzeti iz prirode, već svoju kornjaču morate kupiti u zoo shopu. Za udomljavanje vam je potreban plastični terarij s pijeskom te mješavinom treseta i zemlje. U terariju joj je potrebno napraviti skrivalište, u koje se može zavući i sakriti kada joj dosade nepoželjni pogledi. Temperatura zraka trebala bi se kretati oko C, a ako nisu zadovoljeni ti uvjeti potrebno je postaviti električne žarulje. Što se tiče hranjenja obične čančare nisu izbirljive. Hrane se lišćem sočnih biljaka, voćem i plodovima, kukcima, životinjama u raspadanju, gujavicama i puževima. U hranu bi im trebalo dodavati mineralni prah za gmazove, a povremeno i vitamine za kornjače u kapima. Stavite li joj previše hrane, čančara će polako tu hranu žvakati od jutra do mraka. Ostavite li ju slučajno samu u svome domu, i nekuda otputujete, ne brinite, bez hrane može preživjeti i nekoliko tjedana. S obzirom da obične čančare u prirodi hiberniraju, tijekom zime ih je potrebno preseliti na neko hladnije mjesto, npr. podrum, gdje se temperatura neće spustiti ispod 4 C. Također za hibernaciju ih moramo pripremiti, tako da ih prestanemo hraniti 2 3 tjedna prije preseljenja, a terarij treba ispuniti suhim lišćem ili sijenom, ili ih jednostavno preseliti u neku kutiju koja će biti ispunjena suhim lišćem ili sijenom. Mislite li ipak da je jednostavnije čančaru držati u vrtu, morate uzeti u obzir da su čančare dobri kopači te da će vam možda prokopati prolaz ispod ograde i pobjeći. Zato prije nego se odlučite na udomljavanje obične čančare, imajte na umu da čančare žive po 40 godina i da rastu tijekom cijelog života te ćete im morati osigurati prihvatljiv smještaj, a sebi ćete stvoriti dugogodišnju obavezu. Sjetite se i činjenice da su čančare nosioci parazita. Iako su ti paraziti često bezopasni za životinju i uglavnom ne prelaze na čovjeka, nakon diranja čančare obavezno treba oprati ruke. Imajte na umu i to da čančare ne vole da ih se nosi po rukama! Iako je strogo zaštićena vrsta životinja, i donedavno su bile česti stanovnici naših vrtova, parkova i zelenih površina, nažalost, njihov broj se svakim danom smanjuje i obične čančare postaju sve rjeđe i ugroženije. Naime, upravo je napredak ljudske civilizacije doveo ove korisne i zanimljive životinje u tako nepogodan položaj. Zahvaljujući svakodnevnoj užurbanoj izgradnji gradske i stambene infrastrukture, parkovi i zelene površine svakim se danom smanjuju, a promet postaje sve intenzivniji. Čovjek u održavanju svojeg vrta sve više podliježe korištenju umjetnih gnojiva i kemijskih sredstava, a poljoprivredne površine obrađuje mehaniziranim strojevima. Ne smijemo zaboraviti da su ove vrste životinja u našim krajevima često predmet ilegalne trgovine. Naime, čovjek ih izlovljava iz prirode i prodaje na crnom tržištu. Također treba spomenuti i požare na području Dalmacije. Nažalost, svi ti procesi utječu na smanjivanje prirodnog staništa i brojnosti ovih sve rjeđih vrsta životinja. Stoga treba što prije potaknuti ljudsku svijest o zaštiti i očuvanju ovih već rijetkih vrsta životinja, kako ne bismo doveli u pitanje njihov opstanak! U Hrvatskoj, čančara je zakonom strogo zaštićena vrsta životinje te je proglašena i strogo zaštićenom zavičajnom divljom svojtom. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama na čančari utvrđena je kazna u visini od 4.000,00 kn. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 25

28 šumska flora ZELJASTE BILJKE Mnogocvjetna pokosnica (Polygonatum multiflorum) Listovi i zvonasti cvjetovi u grozdastim cvatovima Piše: Ivica Tomić Foto: Arhiva Raste u brojnim mezofilnim, sjenovitim, hrastovograbovim i bukovim šumama, prilagođenim na umjerenu vlažnost zraka i tla. Nalazimo je u grmlju, uz rubove šuma, po šumskim čistinama, na livadama, od nizinskog do predplaninskoga pojasa. MMnogocvjetna pokosnica, Salamunov pečat (Polygonatum multiflorum) je zeljasta trajna biljka iz porodice ljiljanovki (Liliaceae), odnosno Asparagaceae po novijem klasifikacijskom sustavu. Rasprostranjena je u većem dijelu Europe i Azije (raste sve do Japana) te u Sjevernoj Americi, a jedna je od približno 50 cvjetnica roda Polygonatum. Podanak je vodoravan, površinski odebljao, mesnat i člankovit. Stabljika je visoka cm, snažna, gola, okrugla i jedra, uspravna ili uzdignuta u luku. Listovi su eliptičnog ili širokojajastog oblika, cjelovitoga ruba, dugi do 15 cm, široki 3 6 cm, u donjem dijelu suženi, naizmjenični i sjedeći. Na licu su tamnozelene, a na naličju sivozelene boje. Cvjetovi su zvonasti, cjevasti, zelenkastožuti, bez mirisa, sa po 6 prašnika, složeni po 2 do 5 u male viseće grozdaste cvatove u pazušcima listova, na goloj, savijenoj peteljci. Jednostavni cvjetni ovoj perigon je bijele boje, dug mm, 1 3 mm širok, valjkastog oblika, u gornjem dijelu stisnut. Latice su prljavobijele, sa zelenkastim vršcima. Cvatnja je tijekom svibnja i lipnja. Plod je plavkastocrna bobica s pepeljastim preljevom, duga 8 9 mm, slatkastog okusa. Salamunov pečat rasprostranjen je u većem dijelu Europe i Azije (raste sve do Japana) te u Sjevernoj Americi, a jedna je od približno 50 cvjetnica roda Polygonatum. Plavkastocrni plodovi (bobice) slatkastog okusa 26 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

29 Širokolisna pokosnica (Polygonatum latifolium) sličnost sa Salamunovim pečatom (Polygonatum multiflorum) Dijelovi biljke Treba istaknuti kako su svi dijelovi mnogocvjetne pokosnice otrovni, a prema pojedinim istraživanjima, biljka ima i neka ljekovita svojstva. Američki znanstvenici čak smatraju da su ova i još neke vrste pokosnica uvjetno jestive (podanak), no pritom je uvijek potreban krajnji oprez. U brojnim mezofilnim šumama Mnogocvjetna pokosnica karakteristična je vrsta reda Fagetalia u sklopu kojega se javlja u brojnim mezofilnim, sjenovitim, hrastovo grabovim i bukovim šumama i šikarama, prilagođenim na umjerenu vlažnost zraka i tla. Nalazimo je u grmlju, uz rubove šuma, po šumskim čistinama, na livadama, od nizinskog do predplaninskoga pojasa. Raste na svježim tlima bogatim humusom, neutralnim do umjereno kiselim, rastresitim, pjeskovitim te na kamenitim ili slabo ilovastim tlima. U prizemnom rašću hrastovih i bukovih šuma U Hrvatskoj ova zeljasta biljka raste u sloju prizemnoga rašća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli Quercetum roboris), uz vrste koje susrećemo u kitnjakovo - grabovoj šumi i one svježijih terena (visibaba, šafran, obična šumarica, brdska čestoslavica, kopitnjak, bršljan, jagoda, zdravčica, mala pavenka, plućnjak, Petrov križ i dr.). Nalazimo je i u brdskoj bukovoj šumi s mrtvom koprivom (Lamio orvale-fagetum sylvaticae), koja je rasprostranjena na kontinentalnoj strani Dinarida te u Panonskome gorju, kao i u prijelaznome području srednje Hrvatske na približno m nadmorske visine. U sloju prizemnoga rašća javlja se s habulicom, lazarkinjom, običnom šumaricom, ženskom paprati, lukovičastom i devetolisnom režuhom, ciklamom, rozetastom mlječikom, bršljanom, žutom i velikom mrtvom koprivom i dr. Otrovna i ljekovita svojstva Biljka kao i ostale vrste ovoga roda, zbog svojih listova, cvjetova i plodova ima primjenu u hortikulturi te u vrtovima privlači svojom gracioznošću. Treba istaknuti kako su svi njeni dijelovi otrovni, jer sadrže aktivne tvari glikozid konvalamarin (poput glikozida Digitalisa) i konvalotoksin (otrovniji od konvalamarina). Od saponina najznačajniji su konvalarin i konvalarinska kiselina, a najviše ih ima u svježoj biljci. Osim toga, biljka sadrži eterična ulja te helidoninsku kiselinu. Znači, trovanja se očituju u tome da glikozidi imaju kardiotonični učinak, a saponini izazivaju upalu sluznica probavnoga sustava, povraćanje i proljev. Trovanja su relativno rijetka, no mogu biti opasna po život. Prema nekim istraživanjima, Salamunov pečat ublažava pojedine tegobe tijekom menopauze, prijeloma kostiju i dr. Korijen ubrzava ozdravljenje nakon posjekotina i modrica, kožnih i drugih upala te pojave akni. Njegova uporaba u borbi protiv šećerne bolesti prvi je put zabilježena godine. Neki američki znanstvenici čak smatraju da su ova i još neke vrste pokosnica jestive, no pritom je uvijek potreban krajnji oprez. Naime, podanci bi se mogli skupljati za jelo na mjestima gdje biljke rastu obilnije i u mnoštvu, ali tek u nuždi i oskudici. Sličnost sa širokolisnom pokosnicom Ovoj zeljastoj trajnici slična je širokolisna pokosnica (Polygonatum latifolium) koja ima izrazito bridastu stabljiku, visoku cm. Listovi su dugi 9-12 cm, široki 4 7 cm, jajastog oblika ili izduženo eliptični, na vrhu ušiljeni. Po 1 5 cvjetova oblikuju grozdasti cvat. Plod je sivkastocrna mesnata bobica. Biljka raste pretežito u nizinskim područjima, u hrastovim stepskim šumama i šikarama te u pojedinim poplavnim šumama. U šumskoj sastojini među listincem BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 27

30

31 zanimljiva priroda EGZOTIČNO DRVEĆE Tamjan mirisno i ljekovito stablo Grmoliko je i grbavo listopadno stablo koje naraste u visinu od 2 do 8 metara. Kora je tanka, po strukturi slična papiru, lako se ljušti. U proljeće cvjeta malim žutobjelkastim cvjetićima s pet latica sakupljenih u metličasti cvat. Iz cvjetova se razvijaju sjemenke, crvene ili smeđe kvrgave bobice. Ponekad ova stabla rastu iz stijene ili kamene gromade pa izgledaju kao da su pričvršćena za stijenu odebljalim dijelom stabla koje raste izravno iz korijena. Prirodno mu je stanište područje sjeveroistočne Afrike i jug Arapskog poluotoka. Pogoduje mu vapne- Grane tamjana načko tlo, možemo ga naći i na visinama od 500 do 1500 metara. Najpoznatiji je po smoli koju izlučuje poslije osam do deset godina starosti. Jedno stablo tamjana do kraja berbe može izlučiti od 3 do 10 kg smole. Miris i kvaliteta smole ovise o starosti i vrsti drveta. Da bi se dobila smola zasijeca se donji dio stabla, čeka se i do tri mjeseca, koliko je potrebno da se postupkom oksidacije stvrdne. Sakupljanje se vrši u vrijeme sušnih razdoblja, od mjeseca svibnja do rujna. Smola se sakuplja uzastopno tri do četiri godine da bi se u slijedećih nekoliko godina stablo oporavljalo od berbe. Najkvalitetniji tamjan dobiva se u Omanu gdje je poznat i pod nazivom luban. U Omanu postoji područje koje se naziva Zemlja tamjana. To je naziv zaštićenih lokaliteta na putovima tamjana u pokrajini Dhofor. Uključuje nasade stabala tamjana u dolini Wadidawkah, ostatke utvrde Šisr i pripadajuće utvrđene luke Khor Rori i Al-Balid. Trgovina tamjanom bila je jedan od najvažnijih gospodarskih aktivnosti u antici i srednjem vijeku. Rasprostirala se od spomenute zemlje tamjana sve do Mezopotamije, Sredozemlja, Indije i Kine. Spomenuta mjesta svrstana su i na popis UNESCOa svjetske baštine za Aziju i Oceaniju. Trgovina tamjanom dosegla je vrhunac u 2. stoljeću. Godišnje se proizvodilo i do 3000 tona, karavanama se prenosio iz južne Arabije po cijelom Sredozemlju (poglavito u Grčku i na Apeninski poluotok). Piše: Vesna Pleše Foto: Arhiva Tamjan (Boswellia sacra) je stablo za koje se može reći da je kroz povijest imalo višestruku primjenu u svakodnevnom životu ljudi. Poznat je i pod nazivom olibanum ili sveta bosvelija. Naziv olibanum dolazi od arapske riječi al Luban, što znači mlijeko, asocira na mliječni sok iz ovog stabla. Koristilo se i koristi u vjerskim obredima, aromaterapji, uklanjanju neugodnih mirisa, u ljekovite i prehrambene svrhe. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 29

32 2011. UN-OVA PRIZNANJA ŠUMSKIM JUNACIMA međunarodna godina šuma Cvjetovi tamjana Putovanja su potrajala i do dva mjeseca. Većina karavanskih putova prolazila je pustinjom. Tijekom putovanja vrijednost tamjana je rasla. Kad je pošiljka stigla na odredište u Veneciji dosegao je cijenu zlata. O korištenju tamjana u prošlim stoljećima postoji niz zapisa i dokaza. U ljekovite svrhe koristio se već prije 3500 godina. U 5. stoljeću pr. Kr. Hipokrat je preporučivao žvakanje usitnjene smole pomiješane s medom za liječenje kašlja i bolesti pluća. Plinije je njime liječio teška trovanja, arapski su pak trgovci njime zaustavljali krvarenja, liječili rane ili dijareju. Zbog prirodnog ulja i ugodnog mirisa koristili su ga i u starom Babilonu, Asiriji, Egiptu, Rimu, Grčkoj, Kini i Japanu. Jedan dio bio je vezan za vjerske obrede, stari Grci i Rimljani njime su zagrijavali i osvježavali prostorije u kući. Kraljica od Sabe i egipatska kraljica Kleopatra koristeći ga u kozmetičke svrhe njime su zadržavale svoju ljepotu. Stanovnici Afrike premazivali su njime tijelo da bi se zaštitili od sunca i prevelikog gubitka tekućine. Eterično ulje U današnje vrijeme dostupan je na tržištu u obliku zrnaca, štapića za dimljenje, praška, eteričnog ulja... Sadrži više od dvjesto sastojaka, najvažniji je mliječni sok u kojem su otopljene razne smole, kaučuk, eterično ulje, gorke supstance i sl. Fenoli koji nastaju dimljenjem smole imaju antiseptičko djelovanje pa se njime dezinficiraju prostorije, odjeća i predmeti za svakodnevnu uporabu. Njime se liječe bolesti kože, dišnih putova, crijevne infekcije, dijareja, reumatske bolesti i sl. Povećano iskorištavanje stabala tamjana, vremenske neprilike, požari, štetnici nepovoljno djeluju pa se posljednjih godina broj stabla smanjuje. Prema istraživanjima ekologa iz Nizozemske i Etiopije, u idućih pedesetak godina broj stabala od kojih se dobiva tamjan mogao bi se smanjiti za 90 posto. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Britanskog ekološkog društva. Danas su najveći snabdjevači svjetskog tržišta tamjanom Oman, Somalija i Etiopija. Pismo koje je dirnulo svijet Piše: Ivo Aščić Foto: Rick Bajornas, UN Pod pokroviteljstvom UN-ovog foruma za šume (krovna međunarodna organizacija u šumarstvu) u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, svečanom ceremonijom dodjele posebnih priznanja zaslužnim pojedincima u doprinosu zaštite šuma, završeno je obilježavanje Međunarodne godine šuma Domaćin svečanosti Sha Zukang, podtajnik UN-a za ekonomska i društvena pitanja, u svome prigodnom govoru, istaknuo je kako šume pokrivaju 31 posto ukupne kopnene površine Zemlje, uskladište više od jednog trilijuna tona ugljika i osiguravaju egzistenciju za više od 1,6 milijardi ljudi. Uništenjem šuma od 12 do 20 posto na globalnoj razini, emisija stakleničkih plinova bi vodila globalnom zatopljenju. Tijekom svečane ceremonije u čiji je program bio uključen i stalni predstavnik Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima, veleposlanik Ranko Vilović, dodijeljena su posebna priznanja, tzv. šumski oskari (eng. Forest Heroes Awards) zaslužnim pojedincima, običnim ljudima iz svih dijelova svijeta, u njihovom doprinosu u očuvanju šuma. Od 90 nominiranih iz 41 zemlje svijeta nagrade je primilo šest ljudi sa svih kontinenata (osim Australije) koji su svojim različitim primjerima u praksi utjecali na podizanju svijesti o održivom okolišu upravljanja, očuvanja i razvoja šuma odnosno svojim su radom pokazali visoku razinu poštovanja prema šumskim ekosustavima i njihovoj važnosti za opstanak planeta Zemlje. Tijekom ceremonije prikazan je isječak iz prvonagrađenog filma Međunarodnog šumskog filmskog festivala, prvog takve vrste u svijetu, te je promovirana knjiga Šume za ljude u kojoj se nalazi 75 članaka autora koji dolaze iz 35 zemalja. Jan McAlpine, direktorica Foruma o šumama UN-a, (eng. The UN Forum on Forests UNFF) istaknula je kako je kampanja u međunarodnoj godini šuma bila vrlo pozitivna u svim svjetskim regijama. Posebice je pohvalila natjecanje za najljepše pismo Svjetske poštanske unije (o kome je pisano u broju 178/11), čija su milijunska pisma skrenula pozornost na zaštitu šuma, biološku raznolikost, prirodnu hranu i staništa, klimatske promjene i dr., u svim svjetskim regijama. Učenik s Barbadosa autor jednog od dva najljepša pisma se u svečani program ceremonije uključio izravno putem video veze te pročitao svoje pismo dok je četrnaestogodišnja Kineskinja Wang Sa, kojoj je to bilo prvo putovanje u inozemstvo, uživo pred auditorijem dočarala svoje pismo. Njeno pismo ocjenjivački je sud okarakterizirao kao: Vrlo spretan i hirovit sastav. Povlačeći parabolu između dva sela, čitatelje je zainteresirano uvela u priču koja se odnosi na same ljude. U svome pismu upućenom ljudima, posebice najmlađima, podsjetila je na vrlo važne uloge koje šume 30 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

33 Autorica najljepšeg pisma Wang Sa imaju: neutraliziranje klimatskih promjena, pozitivan utjecaj na stabilizaciju tla, osiguranje radnih mjesta i prihoda, osiguranje zdravstvenog prostora za rekreaciju i odmor. Između ostalog, u svome pismu ona piše: Ja sam malo zeleno drvo koje živi u sredini šume na staroj planini. Pišem vam kako bih s vama podijelio priču koju sam svjedočio svojim očima. S jedne moje strane nalazi se Zapadno, a s druge Istočno selo. U prošlosti, oba sela su bila siromašna. Sve što su posjedovali bila je šuma na planini. Jednoga dana poglavica Zapadnog sela je najavio kako će izvesti cijelo selo na put blagostanja. On je pozvao i Istočno selo da mu se pridruži, ali neočekivano Istočno selo je odbilo njegovu ponudu. Poglavica Zapadnog sela prezirno je rekao: Ti siromašni kratkovidni jadniče. Stanovnici Zapadnog sela, ljudi i žene, stari i mladi, popeli su se na planinu i počeli raditi vrlo teško kako bi ostvarili svoj san o bogatstvu. Posjekli su puno drveća na svojoj strani planine, prije nego što su zaista postali bogati. Od toga su kupili televizore, hladnjake i klima uređaje. Tijekom dana Zapadno selo nalikovalo je na gradilište, a noću izgledalo je kao groblje.... Poglavica Istočnog sela je ostao miran: Šume su izvor zdravlja za sve naše generacije od naših predaka do pra-praunučadi. Mi nećemo sjeći drveće. Zapravo, mi trebamo saditi drveće. Mi ćemo posaditi puno drveća kako bi ih mogli poslije sjeći. Kada sam čuo ove riječi, plakao sam ponovo, ovaj puta bile su suze radosnice. Poglavica Istočnog sela je upravo tako rekao. Vodio je seljane na pošumljavanje goleti. Kako sam rastao sve više i širio krošnju, vidio sam planinu iznad Zapadnog sela kako sve više postaje gola, gubi svoje zelenilo, čak niti trava ne ostaje. Strana planine na kojoj se nalazilo Istočno selo još uvijek je prelijepa. Zelena planina s čistom vodom bila je zaista čarobna. Ljeto koje je došlo bilo je iznimno toplo, sunce je spržilo zemlju. Klima uređaji u svim kućama Zapadnog sela bili su upaljeni, ljudi su ostali zarobljeni u kućama. S druge strane, ljudi u Istočnom selu su se relaksirali u velikoj hladovini drveća, svaki s lepezom u ruci, pričali su i smijali se. Djeca su se igrala skrivača, njihov smijeh je odjekivao kroz cijelo selo i šumu. Briznuo sam u plač treći put. I ovaj put prolijevao sam suze radosnice. U pravilu, nakon vlažnih i vrućih dana slijedi oluja. Uskoro je počela danima padati velika kiša. Zemlja ispod mojih korijena počela je nestajati. Vidio sam kako se malo kamenje počinje kotrljati sa zapadne strane planine. Crni oblaci bili su neprestano. Oko ponoći, šuma je konačno utonula u miran san. Iznenada, probudili su me glasni krikovi i zapomaganje iz Zapadnog sela. Bio sam u šoku, moja noćna mora se obistinila. Bilo je to veliko klizište. Čim su se prve sunčeve zrake pokazale slijedećeg jutra, ljudi iz Istočnog sela pohitali su prema Zapadnom selu. Radili su teško kako bi izvukli poglavicu Zapadnog sela iz užasnog blata. Čuo sam što je poglavica zadnje izustio: Moja krivnja...naše je drveće nestalo. Tijekom sljedećih nekoliko godina Zapadno selo nije sjeklo niti prodavalo drveće, učilo je od Istočnog sela. Radili su zajedno na očuvanju okoliša sadnjom drveća. Tijekom obnove i pošumljavanja svi su u selu naučili kako mogu zaštiti šumu i prirodu. Od tada, oba sela su se nadaleko resila zelenilom, cvijećem i cvrkutanjem ptica. Postala su poznata mjesta. Ovo je kraj moje priče. Dragi moji ljudski prijatelji, želim vam reći da je očuvanje šuma i zaštita Planeta na kojem vi i ja živimo, dobro za vašu i moju budućnost. Uništavanje šuma, pretjerana sječa drveća može izazvati katastrofu, ne samo meni, već i vama također. Vaš iskreni prijatelj, Drvo koje se brine o čovječanstvu BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 31

34 zanimljivosti JESTIVO ŠUMSKO BILJE Medvjeđi luk Allium ursinum Piše: Marija Glavaš Foto: Arhiva Medvjeđi luk ili srijemuš je šumska trajnica rasprostranjena od ravnica pa do 1900 mnv, po sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim šumama. U bukovim šumama često čini čitave tepihe. Ima uspravnu, cm dugu, golu i trokutastu stabljiku. Zvjezdasti, bijeli cvjetići na vrhu stabljike čine štitasti cvat. Oni cvatu od travnja do lipnja. Lukovica je duga i tanka (2 5 cm), a skuplja se ljeti i ujesen. Listovi su eliptični, duguljasti i plosnati. No, možda ga je najlakše prepoznati njuhom, jer ima jak miris po bijelom luku i upravo ga je nemoguće ignorirati. Iskoristivi su praktički svi dijelovi biljke. U kulinarstvu ima vrlo široku primjenu, a mnogi znalci smatraju da je djelotvorniji od svojih rođaka češnjaka i bijeloga luka, jer za razliku od njih nije u procesu kultivacije izgubio svoja ljekovita svojstva, a i raste na nezagađenome tlu, no iz nekog je razloga vrlo zanemaren. Može se upotrijebiti na doista svakojake načine kao dodatak juhi, varivu, mesu, u sendvičima, mliječnim namazima, grickalicama, može se pripremiti kao što se priprema špinat ili salata ili se može kombinirati s drugim povrćem, a samljevene sjemenke mogu se dodavati jelima kao vegeta. Puno se koristi kao začin. Ovi načini pripreme podrazumijevaju svježe ubrane listove ili lukovice. Nije moguće sušiti ni kuhati dijelove biljke jer ubrzo izgube ljekovita svojstva. Mogu se, doduše, na nekih tjedan dana pohraniti u hladnjaku, ali za ovakvo hladno vrijeme, kada smo okovani snijegom i ledom potrebno je koristiti konzervirani medvjeđi luk. To se može izvesti uz pomoć maslinovog ulja, tako što se u proljeće svježe ubrani listovi stave u staklenku i preliju njime pa se doda žličica, dvije soli. Tako pripremljen odličan je dodatak varivima, a može se koristiti i kao krema za cijelo tijelo. Iz listova se može praviti i sok (neki ga koriste za dezinfekciju u kućanstvu), a soku med, medu vino ili se može pripremiti tinktura (iscrpina biljke otopljena u alkoholu) za zimu, ona će pomoći pri detoksikaciji organizma. Medvjeđi luk obiluje eteričnim uljem, a sadrži i enzime i nešto malo polisaharida. Mlado proljetno lišće obiluje C vitaminom, a ima i malo karotena. Zato je vrlo korisno nakon duge zime, u proljeće nabrati ga pa pripremiti neko ukusno jelo od njega, jer pročišćava krv, jetru i žuč od proizvoda sagorijevanja nakupljenih tijekom zime. Piše: Marija Glavaš Foto: Arhiva ČOVJEČANSTVO ODJEVENO U INDIGO Maleni grm m Stari su narodi svih kontinenata poznavali tehniku drobljenja lišća u stupama i iskuhavanja smjese kako bi lišće ispustilo boju. Najraširenija boja je bila indigovka (pamuk najbolje upija indigo pigment), a najraširenije biljke koje su se koristile (i koriste) u tu svrhu one iz roda Indigofera. Rod čini oko 700 zeljanica i grmova. Grmovi su jednogodišnji ili dvogodišnji, visoki metar do dva, lišće im je perasto sastavljeno, svijetlo zeleno, cvjetovi su leptirastog oblika, ružičaste ili ljubičaste boje, skupljeni u uspravnim grozdovima. Indigovke prirodno uspjevaju u tropskim krajevima, a vrsta (Indigofera tinctoria) koja je najviše svjetske odjeće obojila u tamno plavo dolazi iz Indije. Drevni Indijci znali su da će tučenjem uginulog lišća, potom kuhanjem na visokim temperaturama i na kraju procjeđivanjem dobiti prekrasnu tamno plavu do indigo boju. Do njih su stizali drevni arapski trgovci koji su indigo prodavali starim Grcima i starim Rimljanima. Kolijevka naše civilizacije držala je uvoz iz Indije neprocjenjivom robom. Starogrčki pisac Herodot u svojim povijesnim zapisima o Mediteranu spominje i indigo, a zna se da su stari Rimljani koristili pigment iz indigovki u medicinske svrhe, kozmetiku ili za slikarije. Srednjevjekovni Europljani koristili su drugu biljku, koja im je zbog blizine bila puno dostupnija, a prirodno dolazi u jugoistočnoj Rusiji i središnjoj Aziji. Vrbnik (Isatis tinctoria) je omanji grm visok od 30 do 120 cm, dugog (4 18 cm), plavičasto zelenog lišća, svijetlo žutih cvjetova u glavicama, na dugim stapkama, a plodovi su duge crne mahune. Pigment iz indigovke bio je rijedak luksuz sve dok portugalski istraživač Vasco da Gama nije otkrio pomorski put do Indije. Od tada indigo biva tretiran kao svaka druga roba koju su Europljani smatrali vrijednom, postaje predmet komercijalizacije, pohlepe, konkurencije, uzrok hapšenja, ubojstava i robovskoga rada. Čuvena nizozemsko britanska kompanija East India Company uvozila je sredinom 17. st. velike količine indigo pigmenta, čime je ozbiljno ugrozila velike uzgajivače vrbnika u Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj. To dovodi do brojnih protesta i do zabrane uvoza. Engleska kraljica, Elizabeta I. imala 32 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

35 Indigofera tinctoria Isatis tinctoria ijenjao je povijest svijeta Ljudi su od pamtivijeka ukrašavali tijelo i odjeću. Još davno prije nego što se razvila industrijska proizvodnja, pa time i umjetno proizvedene boje, znali su kako obojiti tkaninu, vunu ili svilu. je inspekciju koja bi spalila svaku prokrijumčarenu pošiljku. U Francuskoj i Njemačkoj su se ljudi zatečeni prilikom bojenja tkanine indigom morali zakleti kako to više neće ponoviti, a ako bi bili uhvaćeni kako to ponovo čine uslijedila bi im smrtna kazna. Svejedno, indigo je stekao veliku popularnost diljem Europe pa plantaže vrbnika uskoro u potpunosti nestaju. Krajem 19. st. i to se mijenja. Nijemac Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Beayer uspio je sintetizirati umjetnu indigo boju, nakon čega ubrzo započinje manufakturna proizvodnja, a za njom slijedi industrijska proizvodnja kakva je i danas razvijena diljem svijeta. Indijci su zasigurno proklinjali Beayera jer je to upropastilo njihovu proizvodnju i izvoz. Ali vratimo se sada ponovo unazad kada je golemo europsko tržište vapilo za paketićima indiga, a Indijci nisu mogli držati korak s njim. Španjolci su se dosjetili da posjeduju kolonije s tropskom klimom kakva odgovara indigovki, pa su sredinom 16. st. osnovali plantaže duž srednjoameričke pacifičke obale. Francuzi su na današnjem Haitiju imali nešto više od 3000 plantaža i izvozili indigo u Louisianu. Na Karipskim su otocima plantaže osnovali Englezi, Danci i Nizozemci. Na najstarijim plantažama koje su držali Španjolci, robovali su domorodci ili bi dobivali neke sitne naknade. Osjetljivi Indijanci, kojima je bijeli čovjek ionako donio brojne, njima smrtonosne bolesti, masovno su umirali tijekom procesa pridobivanja indiga pa su ih kolonizatori ubrzo zamijenili. Vladalo je uvjerenje da su afrički robovi puno otporniji pa su sa sajmova robova brojni trgovci odlazili zadovoljno trljajući ruke. No ni Indijancima ni Afrikancima bijeli kolonizatori nisu otkrili ništa novo što bi se ticalo obrade i upotrebe indiga. Drevne Maje obirale su grmove svoje autohtone indigovka vrste (I. suffructicosa). Koristili su je za bojanje tkanina i lončarije, ali i zloupotrebljavali nanosili su indigo na kožu svojih obrednih žrtava. Afrikanci su blagoslovljeni s najviše vrsta koje daju indigo boju, uspjeli sakupiti tisućljetno iskustvo obrade i upotrebe. Neke od vrsta koje su im na raspolaganju su: Indigofera arrecta, Philenoptera cyanescens, Lonchocarpus cyanescens, a Indigofera tinctoria je naturalizirana. Najstariji nalazi takvih tkanina nalaze se u pogrebnim pećinama u državi Mali (područje obitavanja Dogona) i na egipatskim mumijama. Afrikanci svoju odjeću prirodnim bojama boje i danas. Tamno plava roba simbol je nekih naroda i po njoj se razlikuju od drugih (nama su možda najpoznatiji Tuarezi). Žene naroda Yoruba (Nigerija) boje odjeću posebnom tehnikom, šaraju je voskom koji poslije uklone pa tako dobiju prekrasne tamno plave toge s bijelim šarama, njihovi sunarodnjaci pripadnici naroda Hausa bojaju odjeću u kružnim, ukopanim kadicama. U Kamerunu je indigom obrađena odjeća simbol bogatstva i plodnosti, u Sierra Leoneu je to izvor prihoda brojnim obiteljima, u državi Mali time se bave žene iz naroda Dogon i narod Soninke, zatim Bauole iz Obale Bjelokosti, kao i mnogi drugi afrički narodi. Te visoko cijenjene, tradicionalne vještine u Africi, koje su neki afrički robovi donijeli sa sobom na novi kontinent, iskoristili su vlasnici plantaža. Procese pripreme i bojanja izvodili su samo vješti i snažni robovi, a nesretnici koji su bojili odjeću bili su lako prepoznatljivi i uočljivi zbog svojih vječito plavih ruku. Njihove muke u Sjevernoj Americi, točnije Južnoj Karolini skrivila je jedna šesnaestogodišnjakinja. Bila je to kći guvernera Antigue, Eliza Lucas ( god.). Kada joj je mama umrla i kada su se preselili u Južnu Karolinu, zainteresirana za botaniku počela je s eksperimentima. Zahvaljujući njezinim upornim pokušajima uzgoja I. tinctoriae, do god. indigo je postao jedna trećina zarade Južne Karoline. Ironično, kasnije je za trajanja Rata za nezavisnost opskrbljivala sjevernjačku vojsku (nosili su plave uniforme). No, daleko najraširenija primjena zagasito plavoga pigmenta u Americi bila je ona na jeans odjeći. Čuveni Levi Strauss obogatio se kada je hlače od čvrstog, a podatnog denima dao obojiti indigom. I danas neki proizvođači jeansa u svojim reklamama naglašavaju da su im proizvodi obojani u prirodna bojila pridobivena iz grmova indigovke pa je zato boja njihovih traperica bogatija i ljepša. Moderna Europa polako se vraća vrbniku, biljci koja je cvala po velikim srednjevjekovnim plantažama, ali danas s naglaskom na eko proizvod. Muškarci Hausa naroda, Nigerija, mjesto Kano Tkanina koju su načinile Yoruba žene iz Nigerije (u podlozi) BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 33

36 ljekovito bilje KRASULJICA VRTNA Začin i lijek Piše: Vesna Pleše Foto: Arhiva Dijelovi krasuljice Krasuljica vrtna (Anthriscus cerefolium L.) poznata je i po nazivima krabulica, krabuljica, kervelj, krofulica, vonjuša, francuski peršin, gurmanski peršin... Ime je dobila od grčke riječi Anthriscu caerefolium što znači mirisno lišće. Potječe iz područja Kavkaza, jugoistočne Europe i Bliskog istoka. U zapadnu Europu donijeta je još u vrijeme Rimljana. Plinije ju je koristio za liječenje kuge. Opis biljke: uzgaja se kao jednogodišnja biljka. Razgranjena je, naraste u visinu do jednog metra. Stabljika je uspravna, šuplja i razgranjena. Ima dvostruko do četverostruko izrezane peraste listove te sitne bijele cvjetiće sakupljene u štitaste cvatove. Plod ima dvije sjemenke koje mirišu na anis te tanak i vretenast korijen. Stanište: u Europi, sjevernoj Africi i umjerenim područjima Azije zastupljena je s oko dvanaestak vrsta. Kao kultivirana biljka uzgaja se po vrtovima, ali se može naći među grmljem, šikarama, neobrađenim zapuštenim zemljištima, poljima... Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza, ovisno o stanišnim i vremenskim prilikama. Miris i okus: gorkog je okusa, ima miris po anisu. Branje i prerada: listovi se beru prije cvatnje, suše se na toplom mjestu u hladu. Usitne se i pohrane u staklenu ambalažu. Sjeme se isto tako dosušuje i pohranjuje u hermetički zatvorenu i tamnu ambalažu. Ljekovit sadržaj: eterična ulja, bioflavonoidi, apiina, gorke tvari, herofilin, kalij, kalcij, željezo, metilkavikol... Ljekovito djelovanje: kod gihta (kod čvorova nakupina na zglobovima); upala očiju (konjuktivitis upalna stanja kapaka kod kojih se stavlja topli oblog); reume i artritisa (na oboljelo mjesto stavlja se topli oblog); infekcije mjehura (za pojačano izlučivanje mokraće); kod probavnih teškoća (želuca i crijeva, kao gorak tonik za jačanje želuca) te za hemoride; kod bolesti krvi i krvnih žila (razrjeđuje gustu krv, kod visokog tlaka, za liječenje proširenih vena); Grm krasuljica vrtna kod bolesti pluća (kašalj i katar); za bolesti kože (ekcem, modrice, bore, akne, razne infekcije na koži. Za ispiranje raznih kožnih nečistoća i rana koristi se svježi sok. Poznata je kozmetička uporaba u vidu maske, za gipkost i čišćenje kože); kod ženskih bolesti (tegoba maternice i jajnika); depresije i skleroze. Čaj: jedna čajna žličica krasuljice prelije se sa 2 dl vruće vode. Poklopi se i pusti odstajati oko petnaestak minuta, poslije čega se procijedi. Uzima se jedna do dvije šalice čaja na dan. Za pripravu čaja može se koristiti i sjeme. Ocat: šaka usitnjenih svježih listova prelije se s jednom litrom jabučnog octa. Drži se na toplom mjestu tridesetak dana, a može i dulje. Koristi se za aromatiziranje raznih zelenih salata. U kulinarstvu se mladi listovi koriste kao ukusan proljetni začin za razne salate, juhe i variva. Posebno se upotrebljava u francuskoj kuhinji kao dodatak u pripremi omleta, svježeg sira, riba, salata, juha... Mladi listovi dodaju se u ocat koji se koristi kao začin salatama. U vrtu njome istjerujemo puževe. Kontraindikacije: U kontaktu s biljkom moguće su alergije. Kod većih unosa krasuljice ili uporabe korijena može doći do trovanja. 34 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

37 ribolov PASTRVE Bilo meka, bilo potočara ili kalifa UHrvatskoj sportski ribolovci mogu loviti nekoliko vrsta pastrva, od kojih su najpoznatije, već bitno ugrožena mekousna i jezerska pastrva te najzastupljenije potočna i kalifornijska. Na sve njih ribolov je u Hrvatskoj dozvoljen isključivo na umjetne mamce. Na nekim vodama dozvoljen je samo ribolov umjetnom muhom, a na nekima uz umjetnu muhu i na razne vrste varalica. Popularan ribolov prirodnim mamcima u Hrvatskoj je zabranjen, osim na nekim privatnim zatvorenim vodama jezerima gdje se lovi kalifornijska pastrva. Sve su pastrve prepoznatljive po svojem, točkicama urešenom, tijelu. No, po njima se i razlikuju. Pastrva je grabežljivac par exallance. Hrani se larvama, kukcima, ali i manjim ribicama pa i drugim životinjama koje može savladati i pojesti. Zahvaljujući svojoj borbenosti, te okružju u kojem živi, ribolov na pastrvu predstavlja poseban užitak i cijenjeni je način sportskog ribolova. Postoje ribolovci specijalisti, koji su se posvetili ribolovu pastrve samo na umjetnu muhu pa i sami izrađuju različite kreacije umjetnih tvorevina za ribolov muha, nimfi, streamera. Ima i pastrvaša koji love isključivo ovu ribu na umjetne mamce varalice. U svim slučajevima ribolova na pastrvu radi se o tehnikama u pokretu, veoma dinamičnim načinima koji od ribolovca traže i dobru kondiciju, znanje o ribi koju love, mamcima (muhama i varalicama) te dobro vladanje tehnikama ribolova, odnosno upotrebi pribora. U mušičarskom ribolovu ribolovac mušičar, tzv. fly fisherman, mora imati mušičarski štap odgovarajuće AFTMA snage, čekrk adekvatan štapu, na kojem je namotana posebna uzica s predvezom i muhom, koja omogućuje zabacivanje muhe. Ribolovac mora dobro savladati tehnike zabacivanja muhe. Varaličar pak mora imati štap za spin ribolov odgovarajuće težine bacanja (5-20 grama), rolu ili kotur s namotanim tanjim najlonom odnosno upredenicom te u kutiji pravo mnoštvo varalica, od leptira veličine 0 do 4, preko manjih žlica i voblera do silikonskih gujavica, nimfi i tvistera na jig glavi. I ovdje ribolovac mora imati iskustva i znati bacati spin priborom i pronaći pastrvu koja se najčešće skriva iza kamena, u tišacima iza brzaka, ispod podlokanih obala, odnosno na spoju mirnjaka i brzaka. Pastrve mogu narasti i preko 10 kg težine. Prilikom pražnjenja akumulacijskog Omladinskog jezera Lokve, 1968., pronađena je i najveća potočna pastrva na svijetu, teška 25,5 kg i duga 124 cm. Na sportski način najveću potočnu pastrvu ulovio je Boro Ivanković iz Čabra u Čabranci, 23. travnja na leptir br. 3. Riječ je o primjerku teškom 6,35 kg i dugom 80 cm. To je rekord po natječaju za Velulov zlatnu udicu Hrvatske, mjesečnika Ribiči & ribe, koji već 20 godina prati rekordne ulove ostvarene na sportski način u vodama Hrvatske. Po tom natječaju najveća mekousna pastrva u Hrvatskoj ulovljena je u Krki i težila je 2 kg. Najveća kalifornijska pastrva ulovljena je u Vitunjčici i bila je teška 5,21 kg, a najveća jezerska pala je u Omladinskom jezeru i težila je 8,30 kg. U svjetskim relacijama, na sportski način najveća potočna pastrva ulovljena je u Rusiji i bila je teška 15,90 kg. Najveće kalifornijske i jezerske pastrve ulovljene su u Kanadi. Potočna pastrva ulovljena u Kanadi bila je teška 21,77 kg (107 cm), a jezerska 35 kg. Piše: Siniša Slavinić Foto: Arhiva U ribolovnom svijetu proljeće i prvi izlasci na vodu u znaku su ribolova na pastrvu. U Hrvatskoj, lovostaja na pastrve prestaje sa zadnjim danom veljače pa sezona na salmonidnim vodama počinje u ožujku. Puna sezona ribolova na točkastu ljepoticu kreće sredinom ožujka i početkom travnja. Dakle, ne bude li visokih snježnih voda od topljenja snijega ili proljetnih kiša, ribolov na bistrim, prozirnim visinskim rijekama, potocima, ali i jezerima trebao bi sada biti u svom zenitu. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 35

38 lovstvo STANIŠTA Manjak duplji Priredio: Zoran Timarac Foto: Arhiva Sve je manje tzv. ptica dupljašica - sova, golubova dupljaša, mnogih vrsta ptica pjevica i nekih sitnih sisavaca i kukaca. U prašumama i drugim šumama, u kojima se ne gospodari u šumarskom smislu, dlakava i pernata divljač i drugi sisavci i ptice imaju dovoljno mjesta za leženje, gniježđenje i podizanje mladunaca. Ako takvih mjesta za neku vrstu nema dovoljno, to je samo posljedica prirodne kompeticije. Drugačije je u šumama s kojima se šumarski gospodari, gdje ponajviše nedostaje duplji za ptice i sisavce, ali i za neke kukce. Zato je u njima sve manje tzv. ptica dupljašica sova, golubova dupljaša, mnogih vrsta ptica pjevica, nekih vrsta sitnih sisavaca i kukaca. Za duplje često dolazi do borbi između pripadnika raznih ili istih vrsta, u kojima jači pobjeđuje. Ključ opstanka životinja, koje ne mogu bez duplji, drže djetlići i žune, koji svake godine izdube više duplji nego što im treba. Često se pogrešno misli da se drvo osušilo zato što je u njemu dubio duplju djetlić ili žuna. Te ptice dube u oslabljenim, iznutra trulim stablima. Za dijagnosticiranje koriste svoj izvrsni sluh. Nije svaka šuma ili nema u svakoj šumi pogodnih stabala za duplje. Primjerice, duplja crne žune ima otvor od 10 do 20 cm i čovjek može gurnuti ruku u nju, ali obično ne može doseći dno. Nalazi se na visini od 5 do 15 m, što znači da deblo tu treba biti barem 45 cm debelo. Bukva, koja je crnoj žuni najprivlačnija, ima takvu debljinu debla u starosti od preko 100 godina, no sudbina crne žune ne zavisi samo o starosti drveća, nego još više o prehrambenim mogućnostima šume. U šumi gdje na tlu ne leže i trunu debla i gdje se panjevi uklanjaju nema mjesta za crnu žunu. U trulom drvu se nađe većina vrsta kukaca koji žive u šumi. U šumicama usred polja i na stablima uz vode i po vlažnim livadama gnijezdi zelena žuna. Hrani se skoro isključivo livadskim mravima. Današnje pretjerano gnojenje livada dušikom uništava mravinjake pa je zelena žuna izgubila temelj opstanka. A stare duplje, između ostalog, nude gnijezdilišta dvjema ljepoticama među pticama koje sa zelenom žunom dijele biotop. To su danas već rijetki pupavac i još rjeđa zlatovrana. U ekološkom pogledu je od svih djetlića najmanje zahtjevan veliki djetlić i zato je najrašireniji. Srednji ili crvenoglavi djetlić je ekološki vezan za hrastove šume, a mali djetlić za šume johe uz vodu. Srednjegorska mješovita šuma (obrasla bukvama, javorima i jelama) odgovara planinskom ili bjelohrptom djetliću. Nestajanjem takvih šuma na nadmorskim visinama od 800 do 1400 m postao je jako rijetka ptica. Smrekove šume, koje su zamijenile mješovite, ne nude toj ptici nikakve mogućnosti za opstanak. Za visokoplaninsku, autohtonu smreku vezan je troprsti djetlić koji je relikt ledenog doba. U nizinskim, topolovim nasadima je doseljeni sirijski djetlić, koji se križa s velikim djetlićem. Rođaka djetlića je vijoglavka, koja sama ne dubi duplje, ali se gnijezdi u njima. Selica je za razliku od djetlića koji su stanarice. Vraća se relativno kasno iz Afrike, kada se druge dupljarice već gnijezde, pa je i ono malo duplji zauzeto. Vijoglavka se zato nasilno useljava, a tuđa jaja i mladunce izbaci van i snese svoja jaja. Živi u voćnjacima i šumicama, voli otvorene predjele. Skoro nevidljivi ukras i redovna karika prehrambenih lanaca naših šuma su sove, od kojih mnoge gnijezde u dupljama, ali ne isključivo u njima. To su: jejić lulavac, ćukuša kukavica, ćuk obični, sovina jastrebača, sovica mrtvačka. Sve su to manje ili više korisne ptice koje se, između ostalog, hrane štetnim sitnim glodavcima i kukcima. Od ptica pjevica koje gnijezde u dupljama najzanimljiviji je brglijez, koji preveliku duplju žune, djetlića ili druge ptice zazida blatom do svoje veličine. Tako je siguran od drugih gnjezdišnih konkurenata. Poznati su primjeri da je brglijez zazidao ženku običnog ćuka ili su u njegovom gnijezdu nađeni čvorkovi ptići. Od svih sjenica najsnažnija je velika sjenica, no više puta je pobijedi plavetna sjenica. Među sjenicama i drugim pticama znamo tko je koga pobijedio po tuđim jajima ili mladuncima koji se nađu u duplji. A sve te sitne ptice pjevice su korisne. Od ostalih stanovnika duplji, koje su izdubile žune 36 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

39 publikacije KNJIGA ZA STRUČNJAKE I LJUBITELJE PRIRODE Šume Kalnika i djetlići, možemo spomenuti od sisavaca kunu zlaticu, vjevericu, puha, šumske miševe i šišmiše, a od kukaca pčele, ose, stršljene i bumbare. Svi oni imaju pravo koristiti duplje bez obzira jesu li ih našli prazne ili su ih ispraznili na silu. Pri tom kuna zlatica često uspije uloviti i pojesti prethodnog vlasnika duplje. Evo što može pomoći pticama dupljašicama i drugim, bez obzira može li se to sve provesti: mrtvo drveće neka istrune u šumi; panjevi kao i neupotrebljivi ostatci neka ostanu u šumi. Umjesto da se uništavaju arboricidima, mogu se zasijati micelijom bukovače i tako prirodno razložiti, a ujedno će to donijeti korist u gljivama kao sporednom šumskom proizvodu kojim se hrani i divljač; postavljati kućice i druga umjetna gnijezda za stanovnike duplji (posebno umjesto jedne ili više duplji na posječenom stablu toliko ili više kućica). U tome se može surađivati sa školskom djecom, izviđačima i dr. Na predstavljanju knjige u prepunoj Gradskoj vijećnici POU Dragutin Novak govorili su gradonačelnik Marijan Krobot, potpredsjednik Hrvatskog Sabora Milorad Batinić, nakladnik i urednik knjige Stjepan Juranić, recenzent i stručni promotor knjige prof. dr. sc. Jozo Franjić, kao i sam autor. U glazbenom programu sudjelovala je ženska vokalna skupina Pajdašice Knjiga ŠUME KALNIKA predstavlja novi i jedinstveni prikaz o Kalniku. Ona je rezultat dugogodišnjega bavljenja kalničkim šumama i šumarstvom, a autor je u njoj na originalan način izložio mnoštvo općih (povijesnih, geografskih, geoloških, orografskih, klimatskih i dr.) i specijalnih šumarskih (florističkih, vegetacijskih, gospodarskih i dr.) značajki Kalnika. Knjiga je napisana na 192 stranice, a podijeljena je u 17 poglavlja. U uvodnome dijelu autor navodi Geografski smještaj Kalnika, Geološko-litološku građu, Reljef i hidrologiju, Klimu, Tlo, Vegetacijske značajke, Razvoj šumarstva na Kalniku, Sadašnja organiziranost šumarstva, Dosadašnja istraživanja vegetacije Kalnika, Pregled dosad opisanih biljnih zajednica Kalnika, Kulture četinjača na Kalniku te Poučna staza i zaštićeni objekti prirode na Kalniku. Specijalni i najopsežniji dijelovi su Šumska vegetacija Kalnika (bukove šume, hrastove šume, grabove šume i šume crne johe) i Najvažnije vrste drveća i grmlja u šumama Kalnika, a sve skupa potkrijepljeno je originalnim i autentičnim fotografijama. U knjizi se isto tako navode brojni citati istraživača i autora radova vezanih na istraživanje Kalnika, što predstavlja svojevrstan registar cjelokupnoga dosadašnjega istraživačkog rada ovoga područja. Knjiga Šume Kalnika, autora dr. sc. Gabrijela Horvata predstavlja najopsežnije djelo o Kalniku koje osim stručnih šumarskih značajki sadrži veliki broj općih informacija tako da ona predstavlja zanimljivo štivo i mnogim drugim grupacijama stručnjaka (geologa, pedologa, hidrologa i dr.), kao i svih ljubitelja prirode uopće. Knjiga je zamišljena kao svojevrstan vodič Kalnikom i njegovim šumama, a namijenjena je kako stručnoj javnosti tako i svim poznavateljima i ljubiteljima Kalnika i njegove neponovljive prirode. Piše: Prof. dr. sc. Jozo Franjić U gradu Ludbregu, poznatom kao i Centar svijeta (Centrum mundi) povodom proslave Dana grada i njegovoga nebeskoga zaštitnika Sv. Josipa, predstavljena je knjiga dr. sc. Gabrijela Horvata pod naslovom ŠUME KALNIKA. BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 37

40 putopis PUTEVIMA MAYA Piše Foto Goran Vincenc Tirkizno Karipsko more Yukatan, poluotok u Meksiku okružen Meksičkim zaljevom i Karipskim morem obiluje tropskim šumama na vapnenačkoj podlozi, no nema niti jednu rijeku niti bilo kakav vodotok, a nedostaju mu i brdske formacije. Samim tim je vrlo čudno da je jedna od najvećih svjetskih civilizacija baš ovdje počela svoj uspon. No Maye su vrlo snalažljiv narod koji su unatoč svemu opstali do današnjih dana te su uspjeli svoju nevjerojatnu civilizaciju prodati svijetu kao top turističku atrakciju. Čim sletite u grad Cancun, shvatite pojam masovnoga turizma. Apsolutno sve je podređeno trošenju novca, jeftinoj zabavi, jeftinim suvenirima te vrlo skupim izletima u unutrašnjost poluotoka gdje se nalazi većina Mayanskih atrakcija. Sam grad Cancun, nastao početkom 70-ih godina isključivo za potrebe turizma, obiluje brojnim hotelima, restoranima, kafićima, noćnim klubovima projektiranim kako bi se američka srednja klasa osjećala kao bogataši dok uživaju na godišnjem odmoru. Naime, 70 posto turista su Amerikanci koji dolaze u Cancun jeftinim letovima iz gotovo svih većih američkih gradova te je i turistička industrija prilagođena njima. Ništa bolja nije ni Playa de Carmen, udaljena sat vremena od Cancuna, no ovdje vabe turiste kilometarskim pješčanim plažama koje se pružaju uz tirkizno Karipsko more. Ponuda je identična, cijene su nešto niže, no nude se isti sadržaji koji su definitivno preskupi. Zbog svega toga odustali smo od klasičnih turističkih atrakcija poput Chitzen Itze, pogotovo jer smo imali na umu što nas čeka poslije, a i pritisak masovnog turizma bio je pregolem da bi trošili velike svote novca na velike gužve i dosadne vodiče. No neke stvari bilo bi šteta propustiti, pogotovo što su uz put i što ne koštaju puno. Između Playe de Carmen i Tuluma nalazi se nekoliko malih imanja na kojima se nalaze cenote, ponori ili jame ispunjene pitkom vodom koja je dala mogućnost Mayama da izgrade veliku civilizaciju na mjestu gdje nema rijeka. Podvodni špiljski kompleksi nastavljaju se duž cijelog Yukatanskog poluotoka te su međusobno povezani labirintom kanala i podvodnih hodnika koji danas predstavljaju odličnu adrenalinsku atrakciju gdje turisti dolaze roniti. Po nekim teorijama, cenote su nastale udarom meteora o obale sjevernog Yukatana, istog onog meteora koji je izazvao nestanak dinosaura nakon kojeg nastupa razdoblje sisavaca. Voda je propala kroz krško tlo te nastavila teći pod zemljom, dok je na površinu izlazila tek u obliku pukotina u tlu koje danas nazivamo cenote. Svi mayanski gradovi nastali su okolo tih pukotina, a neke su stvarno spektakularne i šteta je ne posjetiti ih. Na sat vremena od Playe nalazi se i Tulum, malo mjesto koje ima zanimljivu atrakciju, a to su mayanske ruševine na plaži. Ovo neobično malo nalazište služilo je kraljevima i kleru za relaksaciju, a prekrasna pješčana plaža među stijenama pokazuje kako je mayansko plemstvo itekako znalo uživati. Danas je kraljevska plaža zaštićena zbog lokalne vrste morskih kornjača koje liježu jaja u njenom pijesku. Tulum je zanimljiv jer za male novce možete vidjeti današnje Maye kako vrše obrede u tradicionalnim narodnim nošnjama. Zadnje mjesto koje smo posjetili u Meksiku bio je Chetumal, glavni grad pokrajine Quintana Roo i jedini Mayanski obred u Tulumu Ulaz u Cenotu Ulica na Caye Caulkeru 38 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

41 grad u ovom dijelu Meksika gdje možete osjetiti ritam života lokalnog stanovništva. Chetumal nema značajnijeg turističkog sadržaja, a posjetioci ovdje dolaze jer se nalazi na 15 kilometara od granice sa Belizeom do kojeg možete na dva načina. Prvi je cestom, što zahtijeva 4 sata vožnje do najvećeg grada Belize Cityja ili hidrogliserom preko sjevernih otoka, za što vam treba otprilike isto toliko vremena. S obzirom da nam je cilj bio Caye Caulker, otok u Karipskom moru koji je brodu usput, odlučili smo se za plovidbu. Caye Caulker je sve ono što zamišljate kada vam padne na pamet karipski raj. Pješčani sprud veličine 1,5 km sa 0,4 km, nema asfaltiranih ulica niti prometa već ljudi koriste isključivo bicikle i rabljena električna vozila za golf. Na ulicama je brašnasti bijeli pijesak tako da slobodno možete hodati bosi po otoku. Sve je puno restorana, barova i noćnih klubova te hotela svih kategorija, a na plažama od bijeloga pijeska sjenu prave kokosove palme. Jastog je glavna hrana na otoku i cijena mu rijetko prelazi 15 američkih dolara, dok su škampi i riba još jeftiniji. Sadržaji su brojni, od ronjenja sa morskim psima, morskim kravama ili ražama do kite-surfinga. Nude se i izleti na svjetski poznatu Plavu rupu, koja u biti predstavlja potopljenu cenotu duboku 124 metra, sa zanimljivim živim svijetom u njenoj okolini. Otok ima jednu zanimljivost. Naime, kada je uragan Hattie godine protutnjio karipskom obalom, ovaj otočić mu se našao na putu te je uništio gotovo sve izgrađeno ljudskom rukom. No, kada su se stanovnici iduće jutro vratili na otok, ostali su nemalo iznenađeni kada su shvatili da im je otok doslovno prepolovljen na pola! Iz svega opisanog da se naslutiti kako nas je Caye Caulker zarobio te smo ovdje proveli prekrasnih šest dana, odmarajući i puneći baterije za slijedeću etapu putovanja koja je uključivala kopneni dio Belizea te sjeverni dio Guatemale, poznat kao El Peten. Uragan Hattie Uz Caye Caulker veže se jedna zanimljivost. Naime, kada je uragan Hattie godine protutnjio karipskom obalom, ovaj otočić mu se našao na putu te je uništio gotovo sve izgrađeno ljudskom rukom. No, kada su se stanovnici iduće jutro vratili na otok, ostali su nemalo iznenađeni kada su shvatili da im je otok doslovno prepolovljen na pola! Snažni uragan je digao pijesak i spojio dvije obale dok su ostatak posla obavile morske struje. Danas je taj dio otoka atrakcija sa plažom i barom, a lokalno stanovništvo ga jednostavno zove The Split (eng. rascjep). Kilometarske plaže u Playi de Carmen Kraljevska plaža u Tulumu Karipski raj BROJ 184 l TRAVANJ HRVATSKE ŠUME 39

42 kultura Priroda NA STRANICAMA KNJIŽEVNOSTI i šuma Pripremio: Josip Vuković U šumama nalazimo ljepotu prirode i odušak duše. Bez jednog i drugog cijeli život na Zemlji bio bi drukčiji ili ga uopće ne bi bilo. U ovo tzv. tehnološko doba, sve se mijenja pa i odnos prema prirodi i samoj šumi, budući da su uvelike postali predmet izrabljivanja i priroda kao integralna cjelina i šuma kao njezina kraljica ili sastavnica toga predragocjena kraljevstva. Ovo nisu puke riječi već živodajni dojam: prijašnjim vjerovanjima u oduhovljenost prirode, na primjer u vrijeme Sv. Franje Asiškog i njegova čuvena razgovora s pticama, danas se jedni podsmjehuju, drugi dive, na način kako se divio veliki njemački pjesnik i književnik W. Goethe ili prije njega slavni Shakespeare, uključivo antičke filozofe, renesansne slikare te moderne pjesnike i književnike poput velikog njemačkog pisca Hermana Hessea. On je iskazivao upravo kao i Goethe začuđenost nad prirodom i slutnju ispunjenu osluškivanjem njezina govora. Oh, kako je navezan na Goethea divno zborio i pisao Hesse: S čuđenjem sve počinje, s čuđenjem i završava, pa ipak, to nije uzaludan put. Divimo li se nekoj mahovini, kristalu, cvijetu, zlaćanomu kukcu ili nebeskim oblacima, moru i spokojnim, divovskim uzdisajima njegovih vala, leptirovu krilu, raznoliku pismu i ukrasju njegovih crteža i beskrajnim, dražesnim, čarobno blagim prijelazima i nijansama boja svaki put okom ili drugim osjetilom doživim dijelić prirode. Kada me on privuče i očara i njegovoj se pojavi i objavi načas otvorim, u istom trenutku zaboravim čitav onaj pohlepni i zaslijepljeni svijet ljudske nužde, i umjesto da mislim ili zapovijedam, stječem ili izrabljujem, suzbijam ili organiziram, ja u tom trenutku ne činim ništa drugo, već se poput Goethea čudim, i tim se čuđenjem ne zbratimih se samo s Goetheom i svim drugim pjesnicima i mudracima, već se zbratimih sa svim onim što s divljenjem ćutim kao živ svijet: s leptirom, kukcem, oblakom, rijekom i gorom, jer sam na putu čuđenja na trenutak utekao svijetu podjela i stupio u svijet jedinstva u kojem stvar i stvor jedno drugom govore: TO SI TI! U duhu čuđenja nad prirodom tvore svoje pjesme prirodoljubivi suvremeni hrvatski književnici poput Vlade Vlaisavljevića. Kao dječak pastir zavolio je šume i krajolike prirodnih ljepota utkavši ih poglavito u svoja djela: Kruha i srca, San i java, Ranjeni galeb, Balada o Tounjčici, Pjesme i pjesničke proze. Žalio je da nije odabrao zvanje šumara, već bilježnika da bi život završio boemski kao pjesnik. Uzvišeno, ali i tragično, od posljedica alkoholizma. Umjesto honorara za svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Kruha i srca, dobio je nalivpero. Njime je zacijelo (na)pisao: POD MRAZOM Najtajanstvenija glazba je šumorenje šume u daljini. Slušam je noću, kad mi je biće raspelo na križanju zamračenih cesta. Tko to progovara kroz šumorenje šume? Nježno kao dašak novorođenčeta. Bolno kao pisak ranjenih srna. Duboko kao šutnja susreta između života i smrti. Šumoreća šumo! Ti si nada, koja vječno izdiše. MOLITVA ŠUMI... Lepršaju zastave svemirskih brodova što isploviše iz tame beskraja! U takvim noćima ona otvara prozore širom. Blagosliva rođenja tajnama očinjeg vida. Daruje smiješak za boje ružinih pupoljaka. A kad zora pokrije zdenac mjeseca i sve se umije izvorom novih voda, onda spušta ruke u orošena njedra daljine. Što traži, znala je jedino ptica, smrznuta u snijegu planina. UMIRANJE ŠUME Dugo je, dugo šuma umirala. Svaki sam dan bio pokraj nje. Jutros je rano šuma izdahnula: Crnu sam odjeću obuko zbog nje. Kraj odra joj nije bilo nikoga. Ko ni kraj odrasla siromaha. S mrakom je došla koraka tihoga, srna plaha. U pogledu je sliku anđela donijela. Posutu zvjezdanim sjajem - Zašumio vjetar ko glas opijela. S mrtvom se šumom ko s majkom rastajem. DRAGA TIŠINA Topli pogledi šuma i mahovina ko ljubičaste zvijezde u meni sjaje. Slatki korijen, dijete dubina. Mirise zemljinog htijenja daje. Kako je čudan rastanak s danom na pustoj livadi pod laticom samoće. Krvava se sjena njiše granom. I tužan je mravinjak zbog skore sljepoće. Draga tišino pupoljče bola, plava te rijeka kraj vrbika voli. Noć kad grije ruke u njedrima dola, a jedna se skitnja pred vratima moli. RANO PROLJEĆE Vrhunac gore još se bijeli ko prostrt stol za Posljednu večeru. Iz doline pastir kroz dan cijeli motri barke na nebeskom jezeru. U suton mu ruka miluje granu. Ptice prhnu zrakom. Svirala počne pjesmu znanu. Konji jurnu mrakom. Selom se razbježe svijetla. Kasni koraci žure mlinu. Izašli mjesec srebrnog pijetla pušta na gorsku čistinu. Sva u strepnji zemlja diše, negdje sretna majka sluša: kako joj dijete mlijeko siše, mirisno kao trave duša. Pjesnik Vlado Vlaisavljević doživio je ljepotu šume u poznavanju, ali i čuđenju nad njezinom poetskom snagom. Njegovo je nalivpero lirsko, jer mu je i pjesnička duša takva. On suosjeća s umirućom šumom koja je izložena devastaciji ne ulazeći u uzrok i ekološke posljedice te pojave kao primjerice lukrativnim iskorištavanjem tropskih šuma i prašuma. No on tamo ne odlazi već ljubi prirodu i cijeni slojevitu funkciju naših šuma i krajolika, pjesnički pa i sociološki; njegov je stih: Slušati dragu priču duša kroz miris cvijeća i šapat šuma, zaboraviti grad gdje se sluša ruganje zvijezdama srca i uma. 40 HRVATSKE ŠUME BROJ 184 l TRAVANJ 2012.

43 dječji kutak POZDRAVLJAM Priredila: Ljilja Ivković TE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOM Dječji vrtić»sesvete«djeca mješovite odgojne skupine Odgojiteljice : Marijana Hasnek, Sonja Beštak i Višnja Bertović Kroflin PJESMA O HRASTU Došlo nam je proljeće, ispod hrasta vidi cvijeće! Iz zemlje vire bijele visibabe,rozi šafrani, a crni kos veselo fućka na grani. Druga ptičica si brzo gnijezdo sprema, ona nosi suhe, tanke grančice dok kiše nema. Grane od hrasta lišća nemaju još, ali starog lišća na zemlji ima za puni koš. Vjeverica ja na zemlji našla stari žir, dođe miš i misli:»zašto ovo nije sir?«pjesma O HRASTU Jedna vjeverica mala ostala je sama. U duplji doma svoga ponestala joj hrana. Pa sad skakuće s grane na granu i traži sebi finu hranu. Odjednom, čudan zvuk! Naišao je šumski vuk. Vuk je nastavio svojim putem dalje, a vjeverica je čula glasno roktanje, rok, rok, rok tok, tok, tok! Divlje svinje okupljanje imaju i slasnim žirevima se igraju. Vjeverici se posrećilo jer se društvo razišlo pa je skupila hrane za svoje»crne«dane. HVALA ti hrastu, što hraniš šumski rod tvoji žirevi ukusan su nam plod. Dječji vrtić»ivana brlić Mažuranić«Podružnica»Seka i braco«, starija skupina Odgojiteljice: Sanja Lukić i Marina Matković HRAST Hrast raste u šumi Hrast u šumi živi Ljudi ga posijeku, Od hrasta ostane panj. U šumi. NAJVEĆE DRVO Div je hrast. Najveće drvo u šumi. Hrastova šuma šuma divova. Najljepša slavonska šuma. Hrast najveće drvo. HRAST Hrast je postao od žira, Proljeće nam to otkriva. Sa grane je pao žir Nije ništa bio kriv. Vjetar ga skinuo sa grane, Kotrljao na sve srtrane. Pala je kiša i smočila ga kao miša. Žir se u zemlju sakrio Da bi veliko drvo napravio. Zimu je cijelu kao medo spavao U proljeće se probudio, provirio Sunce ga je grijalo, kiša zalila Pa je postao veliko drvo. Stihovi su nastali u igrama zamišljanja, rime i scen- skim improvizacijama, kao izričaj grupe.

44 Oprezno s vatrom!