NAJBOLJA MEĐUNARODNA PRAKSA IZDAVANJA DOZVOLA U PROJEKTIMA ENERGETSKE INFRASTRUKTURE

Transcription

1 NAJBOLJA MEĐUNARODNA PRAKSA IZDAVANJA DOZVOLA U PROJEKTIMA ENERGETSKE INFRASTRUKTURE Mart, godine. Stajališta iznesena u ovom izvještaju ne odražavaju nužno stajališta Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država. 1

2 SADRŽAJ I. UVOD... 4 II. KONVENCIONALNA ENERGETSKA INFRASTRUKTURA.. 4 A. Studija EU o izdavanju dozvola, Devet ključnih izazova u postupku izdavanja dozvola Preporuke B. Projekti od zajedničkog interesa i projekti od interesa za Energetsku zajednicu C. Hrvatska transpozicija Uredbe br. 347/ Zakonodavstvo Priručnik za postupanje u postupcima odobravanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa (PCI) III. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE A. Uvod B. Obnovljivi izvori općenito u Evropskoj uniji C. Biogoriva - Poređenje postupka izdavanja dozvola za bioenergetska postrojenja u Evropskoj uniji Postupak izdavanja dozvola Usporedba stvarnih slučajeva vezanih za postrojenja na biomasu Zaključci i preporuke D. Energija vjetra u Evropskoj uniji Administrativne prepreke Prepreke u ostvarivanju pristupa mreži E. Male hidroelektrane u Evropskoj uniji - Austrija Glavne dozvole i saglasnosti Procedura

3 3. Finansijska podrška Zastupnik zaštite okoliša u Austriji F. Obnovljivi izvori u Njemačkoj Pravni okvir Postupak izdavanja dozvola za proizvodnju Energija vjetra u Njemačkoj Solarna energija u domaćinstvima G. Turska i savezna država Ohajo, Sjedinjene Američke Države IV. ZAKLJUČAK I PREPORUKE BIBLIOGRAFIJA PRAVNE REFERENCE DODATAK Dodatak 1. Hrvatski priručnik za postupanje u postupcima odobravanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa (PCI): Opis dijagrama toka odobravanja dozvola Dodatak 2. Obnovljivi izvori energije u Turskoj Pravni okvir Postupak izdavanja dozvola za proizvodnju Certifikat za obnovljive izvore energije Dodatak 3. Savezna država Ohajo, Sjedinjene Američke Države Elektroenergetski odbor države Ohajo Postupak izdavanja dozvola

4 I. UVOD Zemlja u razvoju koja želi privući ulaganja u svoj energetski sektor mora osigurati pravno i administrativno okruženje koje pogoduje potencijalnim investitorima. Da bi se to postiglo, postupci odobravanja moraju biti pojednostavljeni i transparentni. Evropska unija je u posljednjih nekoliko godina utrla put za ono što se može smatrati okruženjem koje pogoduje investitorima i definirala korake koje je potrebno poduzeti kako bi se postupci odobravanja revidirali na način da privuku ulaganja. Ovaj izvještaj slijedi korake koje je Evropska unija poduzela u reformi svojih postupaka izdavanja odobrenja za proizvodnju, prenos i distribuciju. Prvo je proučena primjenjiva literatura, konkretno studije koje ja naručila EU u cilju utvrđivanja prepreka koje stoje na putu ulaganjima. Isto tako, kroz nove direktive i uredbe koje je donijela EU u cilju pojednostavljenja postupka odobravanja u državama članicama i njihovog transparentnijeg predstavljanja, sagledani su odgovori politika na preporuke date u tim studijama kao i pravac reforme EU. Podrobnije su analizirane prakse izdavanja odobrenja u Njemačkoj, kao primjeru dobre prakse u Evropi, uz napomenu da Njemačka ima federalno uređenje. (U Dodatku su predstavljeni zapaženi režimi odobravanja u Turskoj i Saveznoj Državi Ohajo u SAD-u). Namjera ovog materijala je da pomogne u stvaranju okvira unutar kojeg će se razmotriti definiranje koherentne politike koja će pokretati i podržavati neophodne izmjene zakona i propisa. Ovaj proces zahtijeva predanost, organizaciju i sredstva kako bi se došlo do cilja - stvaranja okruženja pogodnog za ulaganje u energetski sektor. U ovom materijalu su također date preporuke ne samo u smislu koraka koje treba poduzeti na temelju iskustva EU do danas, već i u pogledu karakteristika koje bi sistem izdavanja dozvola trebao imati, kada se postupak jednom okonča. Zemlje koje razmatraju ulazak u ovaj proces može ohrabriti činjenica da su sve države članice EU, kao i druge zemlje s razvijenim režimom odobravanja u energetskom sektoru, prošle kroz neophodni postupak revizije svojih politika, zakona i propisa kako bi napravile pomak od postojećeg stanja ka aktivnom privlačenju ulaganja. II. KONVENCIONALNA ENERGETSKA INFRASTRUKTURA A. Studija EU o izdavanju dozvola, U godini, Evropska unija (EU) objavila je natječaj za provođenje studije koja bi dala konkretne i operativne preporuke za djelovanje EU u smislu pojednostavljivanja i ubrzavanja postupka izdavanja 4

5 dozvola za infrastrukturne projekte u oblasti električne energije i gasa. Konsultantska kuća Roland Berger osvojila je natječaj godine za provođenje opsežnog istraživanja o procedurama za izdavanje dozvola za energetske infrastrukturne projekte u EU, koje se sastojalo od evaluacije i definiranja pravnih preporuka u završnom izvještaju (u daljnjem tekstu Berger studija). 1 Završni izvještaj je veoma detaljan i daje širok pregled za 13 država članica: Austriju, Dansku, Francusku, Njemačku, Mađarsku, Irsku, Italiju, Nizozemsku, Poljsku, Sloveniju, Španiju, Švedsku i Ujedinjeno Kraljevstvo. 2 Iako se Berger studija primarno fokusirala na proces izdavanja dozvola za prenosne objekte, osnovni procesi i koraci za izdavanje dozvola za prenosne i proizvodne objekte su isti. Dakle, premda USAIDov projekat Investiranje u sektor energije primarno analizira proizvodne objekte (uključujući prenos proizvodnje iz obnovljivih izvora koja je također predmet rada projekta), rezultati Berger studije su značajni jer (i) daju ukupni konceptualni okvir za postupak izdavanja dozvola, zajedno sa odgovarajućim rječnikom, i (ii) daju dobar pregled ukupnog evropskog okruženja kada je riječ o postupcima izdavanja dozvola za energetsku infrastrukturu. U suštini, osnovni okvir za izdavanje odobrenja za energetsku infrastrukturu općenito znači razvoj projekta od njegove identifikacije pa sve do početka gradnje. Okvir odobravanja se sastoji od četiri ključne procedure: definiranje projekata od javnog interesa, prostorno planiranje, postupak izdavanja dozvola i obezbjeđivanje zemljišta ili prava na korištenje zemljišta. Ovaj rad prvenstveno razmatra postupak izdavanja dozvola, kao dio postupka odobravanja. Ukratko, u postupku izdavanja dozvola za izgradnju i upotrebu energetske infrastrukture (i) razmatraju se tehničke karakteristike projekta, sigurnost, uticaj na okoliš i društvo, na osnovu detaljnih dokumenata koje investitor priloži uz prijavu, (ii) ispituju se i razmatraju komentari zainteresiranih strana (relevantnih tijela, nevladinih organizacija, interesnih skupina, populacije na koju projekat direktno utiče i opće javnosti); i (iii) nadležno tijelo odlučuje hoće li izdati dozvolu, odnosno dozvole. 3 1 Roland Berger Strategy Consultants, Postupci odobravanja dozvola za projekte energetske infrastrukture u EU: evaluacija i pravne preporuke, Tender br. ENER/B1/ , Konačni izvještaj. Direkcija Evropske komisije za energiju, Berlin/Brisel, 31. juli, 2 Metodologija korištena u ovom istraživanju obuhvaćala je 20 intervjua s pravnim stručnjacima, 19 intervjua s nositeljima projekta (investitorima), 2 intervjua s nadležnim tijelima za izdavanje dozvola, te ocjenu 13 odgovora na upitnike koje je Evropska komisija dostavila operatorima prenosnog sistema u Evropi. Nadalje, istraživanje se fokusiralo na nacionalne procedure izdavanja dozvola zbog različitih postupaka na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. 3 Berger, op. cit., str

6 U svakoj zemlji, zakonodavac propisuje opći zakonski okvir za postupak izdavanja dozvola, koji se sastoji od jedne ili niza procesa. Ako postoji više od jednog procesa, svaki rezultira različitom dozvolom. Ovisno o konceptu dozvole, ovi procesi se mogu provoditi paralelno (istovremeno) ili jedan nakon drugog (u slijedu). Nadalje, nakon što su zemlje članice Evropske unije uložile zajednički napor ka pojednostavljenju svojih postupaka izdavanja dozvola i stimulisanju investicija, sada postoje brojni primjeri one-stop-shop-ova ili integriranih postupaka izdavanja dozvola, gdje su brojni procesi ovog postupka objedinjeni. Kao što je opisano u Berger studiji, svaki proces unutar ukupne procedure ishođenja dozvola, općenito se sastoji od šest koraka: Preliminarna analiza ( scoping ). Ovaj pojam podrazumijeva jasno određivanje sadržaja zahtjeva za dozvolu. Ovim korakom se također definira koji osnovni podaci moraju biti dostavljeni i koja istraživanja se moraju provesti. Priprema dokumenata koji se prilažu uz zahtjev. Investitor priprema zahtjev na osnovu uvjeta definiranih u preliminarnoj analizi. Provjera kompletnosti zahtjeva. Javne konsultacije. Zainteresiranim stranama se mora omogućiti pristup dokumentaciji kako bi mogli ostvariti detaljnije informacije o projektu i njegovom mogućem uticaju. Potom imaju priliku da dostave svoje komentare i u tom smislu se može organizirati javna rasprava. Rezultat ovog koraka je da nadležno tijelo prikupi sve komentare od zainteresiranih strana, koji se uzimaju u obzir kod odlučivanja o zahtjevu. Odlučivanje. Izdaje se dozvola kojom se investitoru dozvoljava da provede projekt, koji neće biti u suprotnosti sa ključnim interesima zainteresovanih strana ili postojećim zakonodavstvom. Žalba i pravni spor Devet ključnih izazova u postupku izdavanja dozvola Berger studija prati devet ključnih izazova u postupku izdavanja dozvola, uz napomenu da su, općenito, protivljenje javnosti i složene procedure izdavanja dozvola najvažniji uzroci odugovlačenja, barem iz perspektive investitora. 5 a. Broj procesa i koraka. 4 Ibid., str Ibid., str

7 Što je manje procesa i procesnih koraka u jednom postupku, to je manji rizik od (a) dupliranja posla (što znači da iste dokumente provjerava i ocjenjuje dva ili više organa); i (ii) nedosljednost između odluka. Nadalje, što je proces jednostavniji to će nadležna tijela i investitori trebati uložiti manje vremena u koordiniranje različitih procesa. Jedan od načina koji se često koristi da bi se smanjio broj procesa u postupku je da se oni objedine u jedan (To ne znači da će se pitanja koja se isputuju u postupku izdavanja dozvola, kao što su okolišna i socio-ekonomska pitanja eliminirati ili reducirati). Centraliziranje procedura smanjuje složenost postupka, kako za investitore tako i da nadležna tijela. Nadležna tijela moći će poboljšati svoju učinkovitost zahvaljujući ekonomičnosti, a specijalizirana tehnička pomoć će se moći učinkovitije iskoristiti. U vrijeme provođenja istraživanja (2010. i godine), prosječni broj neophodnih procesa je bio tri ili više. Italija - jedan proces Mađarska - do sedam procesa, od čega su nadležna tijela za pet od sedam procesa na više od jedne razine. 6 Međutim, treba naglasiti da je studija također pokazala da ne postoji direktna veza između malog broja procesa i skraćivanja trajanja ukupnog postupka izdavanja dozvola: Engleska i Vels - 2 procesa, 4-12 mjeseci Nizozemska - 1 proces, 9-12 mjeseci, ali do 4 godine pripreme Austrija - 3 procesa, 18 mjeseci do 3 godine Švedska - 2 procesa, 4-5 godina do 10 godina 7 b. Paralelni procesi ili procesi u nizu. Jedan procesni korak koji zahtijeva rezultat nekog drugog koraka kao ulaznog podatka znači da se te dva procesa ne mogu odvijati paralelno, čime se proces usložnjava i zahtijeva više vremena. Studija naglašava važnost valjanog rasporeda koraka unutar procesa: Mađarska - nekoliko paralelnih procesa, 3 3 ½ godine Poljska 3 od 4 procesa su u nizu, 4 godine. 8 6 Ibid., str Ibid., str Ibid., str

8 c. Operativna odgovornost za procese i procesne korake: Koliko institucija ima nadležnost za izdavanje dozvola i odobrenja. Među državama članicama obuhvaćenim istraživanjem, odgovornost za postupak izdavanja dozvola i korake u tom postupku "nije jasna niti transparentna". 9 Broj tijela uključenih u postupak izdavanja dozvola utječe na njegovu složenost i trajanje: što je postupak jednostavniji i transparentniji, to je manje tijela potrebno uključiti u postupak, a samim tim će postupak biti kraći i učinkovitiji. Dok u Engleskoj i Velsu, Nizozemskoj i Italiji postoji samo jedno tijelo koje ima opću odgovornost za postupak izdavanja dozvola, Poljska ima više od deset tijela koja su odgovorna za različite procese unutar jednog postupka, pri čemu nema ni jednu instituciju koja ima opću odgovornost za provedbu postupka ili procesa u cjelini, odnosno za kontrolu kvalitete konačnog rezultata. Mađarska i Slovenija imaju 4-5 nadležnih tijela; dok Francuska, Njemačka Danska i Švedska imaju dva do tri nadležna tijela. Iako se navodi kako Španija ima jedno tijelo odgovorno za postupak izdavanja dozvola, u praksi, Opća uprava za energetsku politiku i rudarstvo odgovorna je za postupak izdavanja administrativnih dozvola, dok su regionalne vlasti odgovorne za postupke izdavanje građevinskih i upotrebnih dozvola. Podjela rada između ovih tijela nije jasna. Ovakva situacija dovodi do nedosljednih tumačenja relevantnih zakona i propisa. 10 Odgovornost za postupak izdavanja dozvola mora biti jasno određena, tako da svaki procesni korak unutar postupka bude jasan i transparentan. U federalnom uređenju, nadležnost za ovaj postupak treba dodijeliti najvišoj mogućoj razini. Međutim, u svakom okruženju gdje postoji nedostatak transparentnosti u procesima, investitor će biti taj koji mora razjašnjavati sve nejasnoće i osigurati dosljednost i komunikaciju između uključenih tijela, što dodatno usložnjava i produžava trajanje postupka izdavanja dozvola. Sasvim je jasno da okruženje u kojem investitor snosi troškove i ima odgovornost za koordinaciju procesa različitih tijela nije naročito privlačno okruženje za investitore. d. Uključivanje i informiranje zainteresiranih strana. 9 Ibid., str Ibid., str

9 Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš (EIA), koja reguliše procjenu utjecaja na okoliš u onim projektima koji imaju značajan utjecaj na okoliš (EIA Direktiva) 11 nalaže uključivanje sudionika koji će, zbog svojih odgovornosti vezanih za okoliš ili lokalnih i regionalnih nadležnosti, vjerovatno biti zainteresirani za projekt. Također, kako bi se osiguralo učinkovito učešće zainteresirane javnosti, javnost mora biti obaviještena na odgovarajući način u ranoj fazi donošenja odluka o okolišu. 12 Iako je istraživanje pokazalo da investitori imaju tendenciju da umanjuju značaj ranog informiranja zainteresiranih strana i razgovora sa NVO i općom javnosti, zanemarivanje ove aktivnosti investitorima može prouzrokovati poteškoće u kasnijim fazama. Premda države članice koje su sudjelovale u studiji nisu imale zajedničku polaznu osnovu kada je riječ o vremenu otpočinjanja javnih konsultacija, zaključak studije je bio da Iako različite grupe sudionika mogu biti uključene u postupak zasebno, bitno je osigurati da se svi relevantni sudionici konsultiraju već u ranoj fazi postupka. To se naročito odnosi na one zainteresirane strane koje će postati sumnjičave ako se ne informiraju u ranoj fazi, a koje imaju načina da u nekoj kasnijoj fazi postupka blokiraju projekat. 13 Njemačka sudionici se informiraju putem kratkog obavještenja objavljenog u novinama, koji većina ljudi uopće ne opazi. Nizozemska investitori poduzimaju više od minimalnih zakonskih uvjeta i vode dijalog sa zainteresiranim sudionicima u ranoj fazi, nudeći konkretne informacije prilagođene ciljnoj grupi o projektu i njegovom mogućem utjecaju. 14 e. Dokumenti koji se prilažu uz zahtjev. Dokumenti koji se dostavljaju uz zahtjev važni su za postupak izdavanja dozvole, jer se koriste tokom javnih konsultacija i pružaju osnovu za izdavanje dozvole. EIA Direktiva zahtijeva netehnički sažetak informacija iz projektne prijave koji će biti razumljiv laicima (nešto što bi investitori trebali priložiti uz sve prijave, jer je u postupak izdavanja dozvola uključen i značajan broj osoba koji nisu stručnjaci u projektnoj oblasti). Investitori u gotovo svim zemljama obuhvaćenim istraživanjem smatraju da zahtjevi u pogledu konsultacija o okolišu i prikupljanja potrebne dokumentacije predstavljaju ključni izazov u postupku izdavanja dozvola. Približno 80% 11 Direktiva 2011/92/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 13. decembra godine o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, izmijenjena Direktivom 2014/52/EU od 16. aprila godine, 12 Ibid., član Berger, op. cit., str Ibid., str

10 dokumentacije koja se dostavlja uz zahtjev čine dokumenti o zaštiti okoliša i analize, za čiju pripremu obično treba dvije ili više godina. 15 Švedska Prijave za veliku energetsku infrastrukturu u pravilu imaju između 300 1,000 stranica. Ti dokumenti nisu složeni jer su namijenjeni osobama koje nisu stručnjaci u datoj oblasti. Ipak, glavni razlog za odlaganje ili neuspjeh predloženih projekata je upravo protivljenje javnosti. Njemačka Prijave u Njemačkoj imaju između 3,000 8,000 stranica, koje se fokusiraju na tehničke dodatke, a ne na materijal prilagođen licima koja nisu stručnjaci u oblasti kojom se projekat bavi. Međutim, to rezultira zaprimanjem velikog broja komentara u fazi javnih konsultacija, koji se uglavnom odnose na zahtjeve za pojašnjavanjem određenih tehničkih pojedinosti. U Njemačkoj dokumenti koji se prilažu uz zahtjev, čini se, rezultiraju većim brojem pitanja nego odgovora, vjerovatno zbog njihove složenosti i obimnosti. 16 Jedan od najvažnijih dokumenata koji se koriste u postupku izdavanja dozvola je dokument u kome je urađena preliminarna analiza, u kojoj se navodi šta je potrebno dostaviti u zahtjevu i priložiti uz isti. Preliminarna analiza je u Njemačkoj obavezna i uključuje sve zainteresirane strane, što u konačnici rezultira jasno definiranim sadržajem dokumenta koji se prilažu uz zahtjev za dozvolu. Nadležni organi rijetko zahtijevaju dodatne dokumente. U Švedskoj i Italiji preliminarna analiza nije obavezna, ali se često provodi. 17 f. Resursi. Nedostatak resursa, kako tehničkih (tehničkih, okolišnih i pravnih) tako i onih za vođenje procesa (iskustvo s procesom izdavanja dozvola, rada sa zainteresiranim sudionicima i u komunikaciji) u odgovornim tijelima uzrokuje kašnjenja u procesu izdavanja dozvola. Njemačka često nedostaju potrebna sredstva, budući da su državna tijela odgovorna za tehnička pitanja. Nadalje, ne postoji postupak za preraspodjelu resursa između nadležnih vlasti u slučaju velikih projekata. Austrija kada vlasti imaju problema sa resursima, mogu se obratiti nezavisnim vanjskim ekspertima za pomoć kod procjene dokumenta priloženih uz zahtjev. Troškove ovih dodatnih resursa snosi investitor. Iako ovakav pristup pomaže u situacijama nedostataka 15 Ibid., str Ibid., str Ibid. 10

11 resursa, još uvijek su prisutne poteškoće zbog nepostojanja ekspertize među donositeljima odluka u nadležnim tijelima. Italija Ministarstvo za okoliš ima podršku Tehničke komisije za procjenu utjecaja na okoliš i stratešku procjenu okoliša, koju čine preko 50 nezavisnih stručnjaka koji nisu državni službenici, a što Ministarstvu olakšava pristup relevantnoj ekspertizi. 18 g. Trajanje. Trajanje postupaka izdavanja dozvola je najvažniji aspekt istraživanja, jer dužina procesa usporava mnoga infrastrukturna ulaganja, uzrokujući dodatne troškove investitorima u pogledu finansijskih aranžmana i neiskorištavanja resursa ili opreme. U vrijeme provođenja studije trajanje postupaka izdavanja dozvola je variralo od zemlje do zemlje, a prosječno trajanje postupka je bilo, u prosjeku, četiri godine. Bez obzira na zakonski propisano vrijeme trajanja, potrebno je dodatno još barem dvije ili više godina zbog trajanja pripremnog perioda. Oko 70% ukupnog postupka u državama članicama ima zakonski definirano trajanje. Iako je jasno da nepostojanje propisanog roka može rezultirati dugim postupcima, ni postojanje zakonski propisanoga roka, međutim, nije garancija za kratak postupak. 19 Autori Studije su logički zaključili da je postojanje mehanizma izvršenja propisanih rokova ključno. Međutim, ustanovili su da se rokovi, čak i kada su pravno obavezujući, u praksi ne poštuju. 20 Mađarska nadležne vlasti su dužne refundirati troškove ako prekorače dozvoljeno trajanje. Međutim, budući da ne postoji nezavisno tijelo koje prati poštivanje rokova od strane nadležnih organa, podnositelji zahtjeva se moraju žaliti ako je došlo do prekoračenja trajanja postupka. Naravno, podnositelji zahtjeva izbjegavaju da se žale jer bi to moglo ugroziti pozitivan ishod postupka izdavanja dozvola. Austrija premda podnositelji zahtjeva mogu tražiti da se njihov predmet uputi višoj instanci ako tijelo nadležno za izdavanje dozvola odugovlači postupak, to ne samo da ne ubrzava postupak nego ga još dodatno usporava, jer viša instance nema ni osoblje ni ekspertizu za obradu zahtjeva za izdavanje dozvola. Švedska nema pravno obavezujućeg maksimalnog trajanja postupka. Prosječno trajanje je oko 3 i pol godine, ali u slučajevima politički osjetljivih projekata, postupak može trajati i do 10 godina Ibid., str Ibid., str Ibid., str Berger, op. cit., str

12 h. Troškovi. Tokom postupka izdavanja dozvola i nadležna tijela i investitor imaju troškove. Iz ugla nadležnih tijela, glavne troškove iziskuje osoblje, naročito u fazi javnih konsultacija jer su u toj fazi potrebni i osoblje koje ima iskustvo s procedurama i tehnički eksperti. Potrebno je pozvati odgovarajuće strane da uzmu učešće u postupku, dostaviti dokumente priložene uz zahtjev, te prikupiti, klasificirati i analizirati komentare radi njihove daljnje upotrebe u budućim koracima postupka. U fazi izdavanja dozvole, osoblje mora biti u stanju napisati tehnički i pravno valjanu dozvolu. Na strani investitora, troškovi nastaju uslijed kašnjenja, zbog kazni koje mora platiti građevinskim firmama i zbog neiskorištene opreme i nerealiziranih novčanih tokova. Studija je pokazala da su, u pravilu, troškovi nastali zbog ove vrste zastoja bili mnogo veći od troškova koje bi investitor imao da je samostalno proveo cijeli postupak. Investitor također ima najveće troškove na stavci osoblja, koje angažira kao konsultante za pisanje dokumenata koji se prilažu uz zahtjev i odgovaraju na pitanja tokom procesa javnih konsultacija. Investitoru su potrebni stručnjaci iz oblasti okoliša, te tehnički i pravni stručnjaci. Osim toga, potrebni su mu i stručnjaci za komunikaciju, da informiraju i komuniciraju sa zainteresiranim stranama. 22 i. Odgovornost za cjelokupni postupak. Obično je jedno nadležno tijelo odgovorno ili koordinira sudjelovanje drugih nadležnih tijela u postupku izdavanja dozvola, kako bi se osiguralo da se postupak završi u propisanim rokovima, a da rezultati budu odgovarajuće kvalitete. To je od presudne važnosti, jer kada je više tijela uključeno u postupak izdavanja dozvole ili neke njegove korake, vjerovatno će doći do gubljenja fokusa, što će rezultirati ponavljanjem teških proceduralnih koraka, a sudionici se neće moći dogovoriti o tome šta treba učiniti. One-stop-shop tijela (Engleska i Vels, Nizozemska) izuzetno su dobra u poštivanju rokova jer su u njihov sistem ugrađene sve nadležnosti koje su potrebne za postupak. U drugim zemljama, gdje je postupak izdavanja dozvola više razvodnjen, teret koordinacije među različitim tijelima pada isključivo na investitora. To je naročito važno u zemljama sa federalnim uređenjem, gdje su u postupak izdavanja dozvola uključene različite razine vlasti. Kada je riječ o postupku izdavanja dozvola, vrijedi razmotriti koncept one-stop-shop-a, gdje je jedno tijelo na nacionalnoj razini odgovorno za upravljanje postupkom izdavanja dozvola za energetske infrastrukturne projekte. Za razliku od zemalja sa centraliziranim uređenjem, u zemljama s federalnim uređenjem, gdje su nadležnosti podijeljene između nacionalnih vlasti i manjih lokalnih samouprava, potpuna uspostava one-stop-shop-a na nacionalnoj razini koji bi bio nadležan za odobravanje prioritetnih energetskih projekata možda neće biti moguća. Ipak, moguće je razmotriti 22 Ibid., str

13 uspostavu koordinacionog one-stop-shop-a. 23 Za primjere vlasti koje su formirale jedno nacionalno nadležno tijelo koje je odgovorno za olakšavanje i koordinaciju postupka izdavanja dozvola u ovoj publikaciji, pogledajte hrvatsku transponziciju Uredbe br. 347/2013 i primjer Države Ohajo, u nastavku teksta. 2. Preporuke Studija je u preporučila 18 mjera i ocijenila njihov utjecaj na postupak izdavanja dozvola i poteškoće u provedbi. 24 Važne preporučene mjere obuhvaćaju i definiranje projekta od javnog interesa; obaveznu preliminarnu analizu; kreiranje poticaja za investitore u svrhu promoviranja proaktivnog dijaloga sa zainteresiranim stranama; i izradu komunikacijske strategije. Mjere s najvećim utjecajem na skraćenje trajanja su: zakonski definirano trajanje postupka; one-stop shop; poboljšanje pristupa nadležnih tijela relevantnim stručnjacima; i integracija prostornog planiranja u postupak izdavanja dozvola. Berger studija (i druge studije koje se spominju u ovoj publikaciji) uglavnom se bavila trajanjem postupka izdavanja dozvola, koje je prepreka razvoju energetske infrastrukture i potrebom definiranja konačnih rokova za djelovanje uprave. Međutim, postoji i druga strana precizno određenih rokova za donošenje odluka agencija i mogućnosti podnositelja zahtjeva da izjave prigovor i da se žale na propust agencije da donese odluku. Iako se čini da su zakonski propisani rokovi korisni za skraćenje trajanja postupka, razumljivo je da pokretanje pravnog postupka protiv agencije koja nije donijela odluku u predviđenom vremenu možda i nije najpovoljniji način djelovanja investitora, naročito ako će investitor nastaviti raditi ka ostvarivanju pozitivnog ishoda svog zahtjeva. Zapravo, pokretanje upravnog postupka ili pravnih radnji protiv sporosti agencije može nepotrebno produžiti trajanje postupka izdavanja dozvola! Ibid., str Ibid., str Druge mjere koje će utjecati na postupak odobravanja dozvola, ali u manjoj mjeri od onih koje su pobrojane u gornjem tekstu, navedene su referentnoj tabeli. 25 Hutt i Armstrong, Razvoj energetske infrastrukture: Hoće li novac poreznih obveznika stimulirati reformu okoliša? The Federation Lawyer, juni 2009, str , 9b8ee4f05856_pdfupload.pdf. 13

14 B. Projekti od zajedničkog interesa i projekti od interesa za Energetsku zajednicu Neke od istih mjera koje su preporučene Berger studijom uključene su i u EU Uredbu o transevropskoj energetskoj infrastrukturi iz (Uredba) 26, koja je značajna u kontekstu ovog rada zbog propisanih postupaka izdavanja dozvola koji su pojednostavljeni i koji rezultiraju transparentnim postupkom izdavanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa. Ministarsko vijeće Energetske zajednice je 3. oktobra godine svojom odlukom inkorporiralo i prilagodilo Uredbu EU, kako bi se realizirali projekti od zajedničkog interesa (PCI) i projekti od interesa za Energetsku zajednicu (PECI). 27 Odredbe Uredbe EU i Odluke Energetske zajednice su vrlo poučne za strane potpisnice Ugovora o Energetskoj zajednici jer ukazuju na put ka razvoju okruženja za ulaganje u energetsku infrastrukturu koje je privlačno investitorima i u kome je postupak izdavanja dozvola stavljen u koherentan okvir, koji će biti lakši za upravljanje, ne samo nadležnim tijelima već i investitorima. Član 7. Uredbe definira prioritetni status PCI projekata u postupku planiranja i izdavanja dozvola na nacionalnoj razini. Stavljanjem projekata na listu PCI projekata Evropske unije utvrđuje se njihova neophodnost iz perspektive energetske politike i to znači da promotori projekta i sva nadležna tijela moraju osigurati da se takvim projektima omogući najbrži pravno mogući postupak izdavanja dozvola. EK je 16. augusta godine izdala pravno neobavezujuću smjernicu za pojednostavljenje procedura procjene utjecaja na okoliš. 28 Premda se ova smjernica i njezini dodaci odnose na procjenu utjecaja na okoliš, njezina koherentnost ukazuje na cjelovit pristup odobravanju dozvola kojim se postupak izdavanja dozvola racionalizira. Odlukom Ministarskog vijeća Energetske zajednice produžen je vremenski rok za različite radnje koje je potrebno poduzeti ka Sekretarijatu Energetske zajednice: (i) identifikacija zakonodavnih i drugih mjera koje su potrebne za pojednostavljenje procedura u vezi sa procjenom utjecaja na okoliš i osiguravanje njihove dosljedne primjene; (ii) poduzimanje tih utvrđenih 26 Uredba (EU) br. 347/2013 o smjernicama za transevropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju van snage Odluke br. 1364/2006/EC i izmjeni uredbi (EC) br. 713/2009, (EC) br. 714/2009 i (EC) br. 715/2009, 27 Uredba (EU) br. 347/2013 Evropskog parlamenta i Vijeća od 17. aprila o smjernicama za transevropsku energetsku infrastrukturu, inkorporirana i prilagođena Odlukom Ministarskog vijeća 2015/09/MC-EnC od 16. oktobra o provedbi Uredbe (EU br. 347/2013 Evropskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za transevropsku energetsku infrastrukturu), 28 Evropska komisija, Pojednostavljenje postupka procjene utjecaja na okoliš za energetske infrastrukturne projekte od zajedničkog interesa (PCI), , 14

15 zakonskih mjera u periodu od četiri godine od dana donošenja Uredbe; i (iii) poduzimanje utvrđenih nezakonodavnih mjera u periodu od pet godina od dana primjene Uredbe 29 Član 8. Uredbe definira opću strukturu postupka izdavanja dozvola tako što propisuje određivanje jednog nacionalnog nadležnog tijela koje je odgovorno za olakšavanje i koordinaciju postupka izdavanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa. Sveobuhvatna odluka mora se donijeti u skladu sa sljedećim uvjetima: Integrirana šema: sveobuhvatnu (konačnu) odluku donosi nadležno tijelo i ona predstavlja jedinu pravno obavezujuću odluku koja proizlazi iz zakonskog postupka izdavanja dozvola, a druga tijela mogu dati svoje mišljenje u postupku, koje nadležno tijelo uzima u obzir. Koordinirana šema: sveobuhvatna konačna odluka obuhvaća više pojedinačnih pravno obavezujućih odluka koje je donijelo nekoliko dotičnih tijela, a koje usklađuje nadležno tijelo. Nadležno tijelo može osnovati radnu grupu u kojoj su zastupljena sva dotična tijela s ciljem sastavljanja rasporeda izdavanja dozvola te praćenja i koordiniranje njegove provedbe. Navedene su i okolnosti u kojima nadležno tijelo može donijeti pojedinačnu odluku u ime drugog dotičnog nacionalnog tijela. 30 Zajednička šema: sveobuhvatnu (konačnu) odluku koordinira nadležno tijelo. Nadležno tijelo utvrđuje i prati da dotična tijela poštuju rokove. U svojoj Smjernici Evropska komisija je naglasila preporuku da nadležno tijelo ima snažne koordinacione ovlasti i istakla da je Uredba općenito otišla "vrlo daleko u tom smislu", jer je i u slučaju zajedničke šeme nadležnom tijelu dala ovlasti utvrđivanja i praćenja poštivanja rokova. 31 Odlukom Ministarskog vijeća Energetske zajednice o provedbi Uredbe određen je datum, 30. juni godine, kao krajnji datum do kojeg mora biti određeno jedno nacionalno nadležno tijelo. Nadalje, navedeno je 29 Odluka Ministarskog vijeća 2015/09/MC-EnC od 16. oktobra o provedbi Uredbe (EU) br 347/2013 Evropskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za transevropsku energetsku infrastrukturu "Nadležno tijelo može donijeti pojedinačnu odluku u ime drugog dotičnog nacionalnog tijela ako odluka tog tijela nije donesena unutar roka i ako kašnjenje ne može biti adekvatno opravdano; ili ako je predviđeno nacionalnim pravom, i u mjeri u kojoj je to u skladu s pravom Unije, nadležno tijelo može smatrati da je drugo dotično nacionalno tijelo odobrilo ili odbacilo projekat ako odluka tog tijela nije donesena unutar roka. Ako je to predviđeno nacionalnim pravom, nadležno tijelo može zanemariti pojedinačnu odluku drugog dotičnog nacionalnog tijela ako smatra da ta odluka nije dovoljno potkrijepljena s obzirom na osnovne dokaze koje je podnijelo dotično nacionalno tijelo; pri tom nadležno tijelo osigurava poštivanje relevantnih zahtjeva na temelju međunarodnog prava i prava Unije i valjano opravdava svoju odluku." Uredba (EU) br. 347/2013, član 8.3(b). 31 Evropska komisija, Pojednostavljenje postupka procjene utjecaja na okoliš za energetske infrastrukturne projekte od zajedničkog interesa (PCI), op. cit., str

16 da, ukoliko se strana potpisnica Ugovora opredijeli za zajedničku šemu, o razlozima svog izbora mora obavijestiti Sekretarijat Energetske zajednice. Član 9. tiče se transparentnosti i sudjelovanja javnosti, a prije svega zahtijeva od država članica ili nadležnih tijela da objave priručnik za postupanje u postupku izdavanja dozvola koje se odnose na projekte od zajedničkog interesa, a potom navodi odredbe za sudjelovanje javnosti. 32 Definirane su zainteresirane strane u projektu od zajedničkog interesa i propisana je obaveza njihovog informiranja i konsultiranja u ranoj fazi postupka odobravanja dozvola (momenta do kojeg investitor još uvijek može odgovoriti na potencijalne probleme na koje ukaže javnost). Uredba također propisuje organizaciju javnih konsultacija za projekte od zajedničkog interesa, na način da se izbjegnu dupliranje i neugodnosti: javne konsultacije za sve projekte od zajedničkog interesa moraju biti grupirane zajedno i jedna tema relevantna za određenu fazu postupka mora se riješiti u okviru jedne javne rasprave. Član 9. također zahtijeva da se komentari i primjedbe uvažavaju u postupku samo u razdoblju od početka javnih konsultacija do isteka roka koji odredi nadležno tijelo. Promotor projekta je dužan, unutar razdoblja od tri mjeseca od početka postupka izdavanja dozvola, izraditi i dostaviti nadležnom tijelu plan sudjelovanja javnosti, a nadležno tijelo može tražiti modifikacije ili odobriti taj plan. I na kraju, prije podnošenja konačnog i potpunog zahtjeva za prijavu nadležnom tijelu promotor projekta ili nadležno tijelo provode najmanje jedne javne konsultacije. Član 10. Uredbe odnosi se na trajanje i ukupnu strukturu postupka za izdavanje dozvola za projekte od javnog interesa. Postupak je podijeljen u dvije faze: period prije podnošenja zahtjeva, koji pokriva razdoblje između početka postupka izdavanja dozvola i podnošenja zahtjeva, te zakonski postupak za odobravanje dozvole, koji pokriva razdoblje od prihvaćanja podnesenog zahtjeva za prijavu od strane nadležnog tijela do odluke o zahtjevu za dozvolu. Za postupak prije podnošenja zahtjeva predložen je okvirni rok od dvije godine, dok zakonski postupak izdavanja dozvole ne smije biti duži od jedne godine i šest mjeseci. Ukupno trajanje oba postupaka ne smije biti duže od tri godine i šest mjeseci. 33 Energetska zajednica je prilagodila član 11. Uredbe, koji se tiče analize troškova i koristi energetskoga sistema, pozivajući se na metodologije koje je objavila Evropska mreža operatora prenosnih sistema, a koje se primjenjuju na projekte električne energije, kao što je definirano u Prilogu 1 (1). 32 U Odluci Ministarskog vijeća, član 9.1 propisuje: ugovorna strana ili nadležno tijelo će, u saradnji s drugim dotičnim tijelima pripremiti i učiniti dostupnim javni priručnik za postupanje u postupku odobravanja dozvola za PCI do 31. decembra godine. Iako ovaj priručnik nije pravno obavezujući, u njemu se može referirati na ili se mogu citirati pravne odredbe, a mora obuhvaćati načela sudjelovanja javnosti koja su navedena u Prilogu V.3. Odluke. 33 U Odluci Ministarskog vijeća, član 10.4 (b), odredba o prekograničnim projektima prilagođena je Energetskoj zajednici tako što se za projekte koji prelaze granicu između jedne ili više ugovornih strana i jedne ili više država članica, nadležne vlasti u svim tim zemljama potiču da izrade zajednički plan kojim će nastojati uskladiti svoje vremenske rasporede. 16

17 Kao što se može vidjeti, mnoga pitanja na koja ukazuje Berger studija obrađena su Uredbom: racionalniji postupak procjene utjecaja na okoliš; jedno nacionalno nadležno tijelo koje koordinira i nadzire postupak izdavanja dozvola za PCI/PECI projekte; utvrđivanje jasne operativne odgovornosti za procese i procesne korake unutar integrirane, koordinirane ili zajedničke šeme; transparentan priručnik o postupku izdavanja dozvola; visok stepen uključenosti zainteresiranih strana i pojednostavljen postupak javnih konsultacija; i trajanje postupka izdavanja dozvola ne smije biti duže od 3 godine i šest mjeseci. C. Hrvatska transpozicija Uredbe br. 347/ Zakonodavstvo Hrvatska, najnovija članica Evropske unije od 1. jula godine, vrlo brzo je krenula sa procesom provedbe Uredbe EU br. 347/2013, donošenjem Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, 30. oktobra godine. 34 Zakon obuhvaća kriterije i postupak prijave strateških projekata. Za potrebe ovog rada posebno je značajan član 10. Zakona koji propisuje formiranje Operativne grupe za pripremu i provedbu strateških projekata na nacionalnoj razini. Voditelj Operativne grupe bira se iz redova predstavnika državne agencije nadležne za investicije ili predstavnika središnjih tijela državne uprave. Voditelj predlaže imenovanja Ministarstvu privrede, državnim, regionalnim i lokalnim odjelima i drugim tijelima koja imaju djelomičnu ili potpunu nadležnost za pripremu i provođenje projekata, a ministar Ministarstva privrede traži imenovanje članova Operativne grupe. 35 Članovi Operativne grupe nastavljaju izvještavati svoje nadređene u tijelima iz kojih dolaze - tijela državne, regionalne i lokalne vlasti. 36 Koncept Operativne grupe je posebno dobar jer se sastav njezinih članova za određeni projekat može prilagoditi, ovisno o lokaciji projekta. Operativna grupa zadužena je za utvrđivanje svih potrebnih propisanih postupaka i podataka o svim nadležnim tijelima koja će sudjelovati u pripremi i provedbi određenog strateškog projekta. Ono što je naročito važno, zadužena je za koordinaciju i dinamiku neophodnih upravnih postupaka i postupaka izdavanja dozvola. Među specifičnim zadaćama Operativne grupe je izrada sveobuhvatnog pregleda 34 Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, Na engleskom jeziku, F%20.pdf. Napomena, hrvatska verzija Zakona je prečišćeni tekst, koji sadrži osnovni tekst (133/13) i izmjene i dopune (152/14), dok verzija na engleskom jeziku sadrži samo osnovni tekst Zakona (133/13). 35 Ibid., član 10, stavovi (3), (5) i (6). 36 Ibid., član 10, stavovi (7) (10). 17

18 upravnih i drugih postupaka potrebnih za provedbu projekta i liste akata nužnih za njegovu provedbu (preliminarna analiza). Nadalje, Grupa usklađuje i koordinira međuresorne aktivnosti na pripremi i izradi akata za provedbu projekta i rokova za njihovo izvršenje. Prikupljene informacije dostavljaju se investitoru na znanje radi njegovog daljeg postupanja. 37 Iako Zakon ne navodi izričito koja od tri šeme za sveobuhvatno odlučivanje iz Uredbe 347 je usvojena (integrirana, koordinirana ili zajednička), čini se da je Hrvatska usvojila koordiniranu šemu, prema kojoj nadležno tijelo (Operativna grupa) koordinira postupak izdavanja konačnih dozvola, ali istovremeno utvrđuje i prati poštivanje rokova. 2. Priručnik za postupanje u postupcima odobravanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa (PCI) Hrvatska je izdala Priručnik za postupanje u postupcima odobravanja dozvola za PCI projekte u septembru godine (Priručnik za postupanje). 38 Priručnik za postupanje u prvom dijelu navodi listu od 19 nacionalnih zakona na kojima se temelje odluke i mišljenja o projektima od zajedničkog interesa u Hrvatskoj. Navedena su, također, nadležna tijela za izdavanje dozvola, među kojima je osam ministarstava, Državna geodetska uprava i Državni ured za upravljanje državnom imovinom, koji koordinira šest organizacija/agencija za ukupno 16 državnih tijela koja mogu biti uključena u postupak odobravanja dozvola za PCI projekte. Ova lista nadležnih tijela za izdavanje dozvola je značajna jer ona definira funkcije svakog pojedinačnog tijela, na primjer, ministarstvo nadležno za energetske projekte je Ministarstvo gospodarstva, a ministarstvo nadležno za izdavanje lokacijske, građevinske i upotrebne dozvole je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Najveći dio Priručnika za postupanje čini dijagram toka od 24 koraka, koji prati korake u postupku izdavanja dozvola za PCI projekte, od izrade idejnog projekta do trajne upotrebe. Uvodni tekst dijagrama pojašnjava da se postupak izdavanja dozvola sastoji od dvije procedure - postupka predprijave (razdoblje do podnošenja dokumenata za prijavu) i zakonske procedure izdavanja dozvola (razdoblje od podnošenja prijave do donošenja sveobuhvatne odluke). Okvirno trajanje postupka predprijave je dvije godine, dok zakonska procedura može trajati do godinu dana i šest mjeseci (u skladu sa odredbama Uredbe EU). Uloge tijela nadležnog za PCI projekte (pretpostavljeno Ministarstvo gospodarstva) i investitora jasno su definirane: nadležno tijelo radi u tijesnoj saradnji s promotorima 37 Ibid., član 10., stavovi (1) i (2) Priručnik za postupanje u postupcima odobravanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa (PZI), rujan godine, Hrvatsko Ministarstvo gospodarstva, septembar 2014, 18

19 projekta na izradi detaljnog plana za postupak izdavanja dozvola, dok je investitor odgovoran za dokumente za prijavu, o kojima je dužan tražiti mišljenje nadležnog tijela tokom postupka predprijave. Dijagram toka obuhvaća sve procese i ukazuje ko je odgovorna strana u postupku, a uključuje i konkretno vrijeme trajanja svakog pojedinačnog procesa. Svaki proces je predstavljen u zasebnom prozoru, koji detaljnije objašnjava procesne korake. Zemljama koje još uvijek nisu otpočele proces pojednostavljenja postupka izdavanja dozvola i povećanja transparentnosti, hrvatski proces može dati određene smjernice. Iz tog razloga, dijagram je detaljnije pojašnjen u Dodatku 1. Prethodni hrvatski postupak izdavanja dozvola je bio netransparentan, težak i dugotrajan. Primjerice, za ulaganje u proizvodne objekte iz obnovljivih izvora energije trebalo je pribaviti preko 62 različite dozvole. 39 Hrvatski Zakon o strateškim investicijskim projektima i priručnik koji je izdan nakon toga unijeli su značajna poboljšanja: pojednostavljen je postupak izdavanja dozvola za strateške projekte, a procedure su pojašnjene i učinjene transparentnim. Također, struktura i djelovanje Operativne grupe za koordinaciju potrebnih dozvola može poslužiti kao model, čak i zemljama sa federalnim uređenjem. U ovoj oblasti, Hrvatska je pokazala put za izlazak iz netransparentnog i teškog postupka izdavanja dozvola i stvaranje postupka koji ima veći izgled da privuče investitore. III. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE A. Uvod Investitori često očekuju da će lakše dobiti dozvole za projekte proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, jer politike i zakoni podstiču obnovljive izvore energije i njihove prateće strukture. Nažalost, osim ako nisu izuzeti od obaveze pribavljanja dozvole, i na proizvodnju energije iz obnovljivih izvora primjenjuju se isti zakoni i administrativni/pravni rokovi za izdavanje dozvola koji i konvencionalnim proizvođačima otežavaju postupak izdavanja dozvola. Čak i u slučaju izdavanja dozvola na jednom mjestu (one stop shop), u postupak je uključeno više nadležnih organa. Poznato je da obično jedna agencija nema ovlasti nad drugom, ali ono što je investitorima i drugima manje poznato je da agencije također imaju različite "regulatorne kulture". Agencije često zapošljavaju različite vrste ljudi, koji različito poimaju ulogu upravnog nadzora i koji mogu imati različite vrste odnosa sa svojim nadređenima. Agencije su poznate po lošoj komunikaciji sa drugim agencijama i po tome što ne koordiniraju svoje zahtjeve sa predlagačima projekata. Time 39 Croatia s Renewables in Brief: Big Potential and Financing Conundrums, 22. novembar 22, 2013., 19

20 se investitor stavlja u poziciju centralne tačke za koordinaciju projekta i ima zadaću da "sve strane drži fokusiranim na širu sliku o važnosti obnovljivih izvora energije" i da vodi računa da postupak odobravanja ide pravim tokom. S obzirom da su obnovljivi izvori energije u nekim zemljama relativno nova tema, još je važnije da agencije koordiniraju postupak za izgradnju konvencionalnih postrojenja. Zakoni za zaštitu okoliša usmjeravaju donositelje odluka na utjecaje na okoliš koje projekt ima na određenoj lokaciji, jednako i za slučajeve proizvodnje iz konvencionalnih i obnovljivih izvora. Dakle, protivnici mogu pokušati blokirati projekat koristeći istu taktiku koju koriste za konvencionalne projekte, bez obzira na sve prednosti projekata proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. I na koncu, pribavljanje dozvola za projekte proizvodnje energije iz obnovljivih izvora može potrajati i duže jer su utjecaji konvencionalnih projekata dobro poznati (i mnogo je ranijih projektnih dokumenata koji mogu poslužiti kao urneci), što nije slučaj sa projektima proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Nadalje, postoji samo nekoliko dokumenata za obnovljive izvore koje osoblje agencija može koristiti kao obrasce: što je tehnologija novija i što je neizvjesnija priroda njenog utjecaja, to će projekat biti veći izazov za tijela nadležna za izdavanje dozvola. 40 B. Obnovljivi izvori općenito u Evropskoj uniji Okvir energetskih politika zemalja Evropske unije čini harmonizirani skup prava Evropske unije i direktiva koji je kroz proces transponiranja spušten u politike i pravne dokumente država članica EU. Kada politika EU dođe do razine države članice, ona mora odlučiti kako će tu politiku transponirati u svoju vlastitu politiku i zakonski okvir. Ako je država u procesu sticanja statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, onda taj proces podrazumijeva usklađivanje nacionalnih politika sa onima EU, a potom i osiguravanje da je ta politika kaskadno spuštena u praksu ispitivanjem svih zakona i propisa na svim razinama vlasti i njihovim usklađivanjem s pravilima i praksom Evropske unije. Da bi se to postiglo, država mora provesti detaljnu analizu i utvrditi kakva je trenutna pravna i regulatorna struktura, a potom utvrditi nedosljednosti u pravnom i regulatornom sistemu na svim razinama i odlučiti kako riješiti nedostatke i preklapanja u zakonodavstvu i propisima na način da cijela zemlja ide ka reformama na koordiniran i koherentan način. Sve zemlje EU prošle su kroz mnogo ponavljanja tokom reforme energetskoga sektora. Postoji samo jedan način da se takva reforma ostvari u bilo kojoj oblasti: stvoriti političku volju za reforme, definirati 40 Mcaliley, Neal, Okolišne dozvole na federalnom nivou za projekte proizvodnje energije iz obnovljivih izvora: Pouke za Zelenu ekonomiju iz konvencionalnih industrija, 20

21 politiku, uskladiti postojeće i nove zakone i propise sa politikom i izdvojiti potrebna sredstva za taj posao. Dobar primjer tog političkog postupka desio se nedavno u samoj EU u oblasti obnovljivih izvora energije. EU je definirala ambiciozne i jasne ciljeve u pogledu obnovljivih izvora energije, te donijela politiku za njihovo ostvarivanje. Nakon toga je izradila primjenjive direktive i propise, koje su države članice transponirale, agresivno usmjeravajući svoje energetske sektore ka ostvarenju tih ciljeva. Evropska unija je svoje ciljeve u segmentu obnovljivih izvora energije počela kvantificirati na Evropskoj konferenciji za obnovljive izvore energije u Berlinu godine. Tamo je EU predstavila svoj ambiciozan cilj da do godine 20% svojih ukupnih potreba za energijom zadovolji energijom iz obnovljivih izvora. U godini, u bruto krajnjoj potrošnji energije, obnovljivi izvori su učestvovali sa oko 8% od ukupnog udjela EU energije. 41 Već godine, Direktivom o promociji korištenja energije iz obnovljivih izvora (Direktiva o obnovljivim izvorima) 42 postavljeni su obavezujući ciljevi za sve zemlje članice EU kako bi se omogućilo da EU dostigne svoj cilj od 20% udjela iz obnovljivih izvora do godine, s posebnim udjelom od 10% obnovljivih izvora energije u sektoru transporta. Do godine, EU je ostvarila udio od 15% energije iz obnovljivih izvora u bruto krajnjoj potrošnji energije. 43 Gledajući iz drugog ugla, bruto proizvodnja električne energije u EU porasla je za 177% između i godine; a u godini električna energija dobivena iz obnovljivih izvora činila je 26% ukupne bruto proizvedene električne energije. 44 Poduzeti koraci koji su omogućili da EU u samo devet godina poveća procenat krajnje potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora sa 8% na 15% vrlo su poučni za one zemlje koje žele povećati ulaganja u energetski sektor. Veoma važan korak poduzet je u pogledu postupka izdavanja dozvola: u članu 13. stav 1. Direktive o obnovljivim izvorima energije, od država članica se traži da pojednostave administrativne postupke za izdavanje odobrenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, osiguravajući: 41 Eurostat, Energija iz obnovljivih izvora, mart godine, 42 Direktiva 2009/28/EZ o poticanju upotrebe energije iz obnovljivih izvora te o izmjenama i dopunama i budućem ukidanju direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ, 43 Eurostat, op. cit. 44 Ibid. 21

22 a) da su odgovarajuće odgovornosti nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela uprave za postupke odobravanja dozvola, uključujući i prostorno planiranje jasno koordinirane i definirane, s transparentnim vremenskim rasporedima; b) dostupnosti sveobuhvatnih informacija o obradi zahtjeva za izdavanje dozvole za postrojenja koja koriste obnovljive izvore; c) da su administrativni postupci pojednostavljeni i ubrzani; d) da su pravila kojima se uređuje odobravanje dozvola objektivna, transparentna, srazmjerna i da ne diskriminiraju podnositelje zahtjeva; e) da su plaćene administrativne naknade transparentne i vezane za konkretne troškove; i f) da su uspostavljene pojednostavljene i manje opterećavajuće procedure odobravanja dozvola za manje projekte i za decentralizirane uređaje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Još jedno kritično područje obrađeno u Direktivi o obnovljivim izvorima energije, konkretno u članu 16, je pristup mrežama i njihovo djelovanje, a u kontekstu daljnjeg razvoja u oblasti proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Od država članica se zahtijeva da: osiguravaju da operatori sistema jamče prenos i distribuciju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije; osiguraju prvenstvo pristup ili zajamčeni pristup mrežnom sistemu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije; osiguraju da operatori prenosnog sistema pri odašiljanju električne energije iz postrojenja za proizvodnju energije, daju prednost pogonima koji proizvode energiju iz obnovljivih izvora i poduzmu odgovarajuće mjere povezane s mrežom i tržištem kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjilo ograničavanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije; 45 od operatora sistema zahtijevaju da uspostave i objave standardna pravila koja se odnose na preuzimanje i podjelu troškova tehničke prilagodbe, koje su potrebne kako bi se uključilo nove proizvođače koji dovode električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije u povezanu mrežu; 46 kad je to potrebno, od operatora sistema zahtijevaju da u cijelosti ili djelomično snose troškove [opisane gore]; 47 svakom novom proizvođaču energije iz obnovljivih izvora koji se želi priključiti mreži obezbijede tražene cjelovite i potrebne informacije, između ostalog i procjenu troškova 45 Direktiva o obnovljivim izvorima energije, član 16. stavovi 2(a), (b) i (c). 46 Ibid., član Ibid., član

23 priključenja na mrežu, rok za obradu zahtjeva za priključenje na mrežu i rok za priključenje na mrežu; 48 osiguraju da mrežne tarife za prenos i distribuciju nisu diskriminirajuće, u odnosu na električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, poput električne energije iz obnovljivih izvora energije proizvedene u rubnim područjima, npr. na otocima i slabo naseljenim područjima. 49 EIA Direktiva je prvi put objavljena godine, a sastojala se od iste osnovne strukture kao i njezino šesto izdanje iz godine. 50 EIA je obavezna za projekte koji imaju "značajne utjecaje na okoliš", kako je navedeno u Prilogu. Druga kategorija projekata navedenih u Prilogu II zahtijeva od država članica da koriste svoje diskrecijsko pravo odlučivanja o potrebi provođenja EIA kroz "proces prethodne provjere ( screening )", kojim se utvrđuje učinak projekta na okoliš na temelju određenih pragova/kriterija ili ispitivanjem svakog pojedinačnog slučaja. Državna tijela moraju uzeti u obzir kriterije utvrđene u Prilogu III. Trenutno, Prilog I sadrži projekte za sektor električne energije, termoelektrane od 300 MW ili više i nadzemne dalekovode od 220 kv ili više dužine od preko 15 km; a Prilog II obuhvata industrijska postrojenja za proizvodnju električne energije, vodene pare i tople vode i prenos istih, hidroelektrane i vjetroelektrane. Radnim dokumentom Komisije iz godine predložena je nova izmjena EIA Direktive nakon što je utvrđeno da je, u to vrijeme, EIA Direktiva nejednako primjenjivana u različitim državama članicama EU. 51 Zabrinutosti iskazane u radnom dokumentu odnosile su se na nedostatan proces prethodne provjere, zbog čega su države članice imale pretjerano široku diskreciju u odlučivanju, ali i na činjenicu da se od država članica nije zahtijevalo da opravdaju svoje odluke o potrebi provođenja procjene uticaja na okoliš u konkretnom slučaju. Primjera radi, utvrđeno je da su u nekim zemljama projekti sa minornim utjecajem na okoliš morali provesti procjenu uticaja na okoliš (čime je investitorima nametnut "nepotreban administrativni teret") 52, dok su u nekim drugim zemljama, projekti sa značajnim utjecajem na okoliš bili oslobođeni obaveze procjene uticaja na okoliš. Nadalje, investitori nisu bili obavezni (i) procijeniti alternative, a (ii) nadležna tijela nisu bila obavezna izdati mišljenje o opsegu i razini detalja o okolišnim informacijama koje dostavljaju investitori u okviru procjene uticaja na okoliš ("prethodna analiza"). Nadalje, uočeno je da se prosječno trajanje izrade EIA procjene kretalo u rasponu od 5 do 27 mjeseci. Ovi izuzetno različiti vremenski okviri dovodili su do neizvjesnosti i kašnjenja. 48 Ibid., član 16.5(a)-(c). 49 Ibid., član Direktiva 2014/52/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 16. aprila o izmjenama i dopunama Direktive 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš. 51 Radni dokument osoblja Komisije, izvršni sažetak o procjeni utjecaja, popraćen prijedlogom nove Direktive Evropskog parlamenta i Vijeća, 26. oktobar 2012., 52 Ibid.,p. 23

24 Radni dokument preporučuje "poboljšanje koherentnosti politike i sinergiju sa drugim aktima EU/međunarodnim pravom te pojednostavljenje procedura", kao i izmjene i dopune kojim bi se pojednostavio postupak procjene utjecaja na okoliš i definirali konkretni rokovi za različite faze postupka. 53 U izmijenjenoj Direktivi, tamo gdje nadležna tijela imaju slobodu odlučivanja o provođenju procjene (od slučaja do slučaja ili na osnovu kriterija) sada moraju uzeti u obzir kriterije iz Priloga III kao osnovu za donošenje odluke o tome je li potrebno provesti procjenu uticaja na okoliš ili ne za projekte iz Priloga II. Nadalje, izmijenjena EIA Direktiva definira rok za nadležna tijela u okviru kojeg moraju donijeti svoju odluku - 90 dana od dana dostavljene EIA procjene od strane investitora. Prema potrebi, nadležno tijelo može produžiti taj rok, uz dostavljanje obrazloženja u pisanoj formi. Sadašnja EIA Direktiva je jasna i daje realne smjernice investitorima i nadležnim državnim tijelima, osiguravajući da investitori znaju šta se od njih traži u postupku kroz provođenje preliminarne analize ( scoping ), dok se organi uprave bolje nadziru u vršenju procesa ocjene potrebe provođenja uticaja na okoliš, čime se osigurava da se obaveza provođenja EIA nameće samo onim projektima za koje je vjerovatno da će imati značajan utjecaj na okoliš. Svaka zemlja koja želi kreirati okruženje privlačno ulagačima treba zakonom propisati granice (kriterije) za obavezno provođenje EIA kako bi se otklonile sve nesigurnosti (i pokušaji nepotrebnog nametanja obaveze) o tome treba li provesti EIA ili ne. C. Biogoriva - Poređenje postupka izdavanja dozvola za bioenergetska postrojenja u Evropskoj uniji Još jedan dokument čiju izradu je finansirala EU je uporedna studija o postupku izdavanja dozvola za bioenergetska postrojenja, koju su proveli ECOFYS i Golder Associates u januaru godine. 54 Cilj ove studije bio je prikupiti detaljne kvantitativne informacije. Uporedna studija je podrazumijevala ispitivanje ukupno 130 stvarnih predmeta (zahtjeva za izdavanje dozvole), naročito sa aspekta vremena potrebnog za realizaciju i troškova. Vrste bioelektrana obuhvaćenih ovom studijom bile su elektrane koje koriste biogoriva, biogas, sagorijevanje, zajedničko sagorijevanje i kotlove, uključujući i sve vrste sirovina i otpada. 53 Ibid., str ECORYS and Golder Associates, Benchmark of Bioenergy Permitting Procedures in the European Union, Januar godine, DG TREN D S , 24

25 1. Postupak izdavanja dozvola Uporedna studija je prvo posmatrala osnovni postupak izdavanja dozvola, primjećujući da je on suštinski isti za svaki evropski region i sve tehnologije biomase. 55 Ovo zapažanje korespondira sa zaključkom iz ove studije koji navodi da su postupci izdavanja dozvola u biti isti za sve vrste energetske infrastrukture. Općenito gledano, osnovni postupak izdavanja dozvola za bioenergetske projekte čine: a. Konsultacije. Postupak počinje nezvaničnim konsultacijama sa nadležnim tijelima za izdavanje dozvola. b. Prostorno planiranje. Pitanje je uklapa li se predloženo postrojenje na biomasu u postojeći plan korištenja zemljišta, a ako ne, onda investitor podnosi zahtjev za promjenu namjene zemljišta. c. Prethodna analiza ( scoping ). Ova analiza određuje cjelokupni postupak izdavanja dozvola za projekat i navodi, između ostalog, sve neophodne dozvole, nadležna tijela, potrebnu tehničku dokumentaciju, različite korake i rokove. U UK, ova specifikacija obuhvaća i saglasnost za korištenje zemljišta i građevinsku dozvolu, dakle, ako postoje zakonske žalbe onda se one obično izjavljuju kao odgovor na ovu dozvolu. d. Okolišna dozvola. Veličina postrojenja obično određuje koje tijelo izdaje dozvolu i da li je dozvola uopće potrebna. Trajanje postupka ishođenja okolišne dozvole ovisi o nizu pitanja, od kojih su neka konkretno vezana za biomasu: (1) Okolišna dozvola može zahtijevati (i) procjenu utjecaja na okoliš, ovisno propisanim kriterijima, i (ii) postupak integriranog sprečavanja i kontrole zagađenja (IPPC) za izdavanje integrirane okolišne dozvole. (2) Birokratija. Nadležni organi mogu tražiti dodatne podatke i mogu produžiti trajanje postupka za isto vrijeme koje je podnositelju zahtjeva potrebno da odgovori na zahtjeve, te u slučaju izjavljivanja žalbe. Općenito, nema specificiranih ograničenja kada je riječ o zahtjevima za dodatnim informacijama. U studiji se navodi da su brojni zahtjevi za dodatnim informacijama povezani sa nedovoljnim znanjem kako na strani nadležnih vlasti tako i na strani podnositelja zahtjeva, iako su takvi primjeri uglavnom uočeni u zemljama istočne Evrope i tamo gdje su projekti bili u nadležnosti lokalnih općinskih tijela u ruralnim područjima. 56 (3) Neadekvatni zakoni. Uporednom studijom je utvrđeno da je neodgovarajuće zakonodavstvo glavna prepreka u postupcima za izdavanje dozvola za postrojenja na biomasu, u smislu da može dovesti do zastoja, u kom slučaju će nadležna tijela proslijediti predmet višim 55 Ibid., str Ibid., str

26 razinama uprave ili će odbiti zahtjev. Također, može doći do proceduralnih grešaka, što rezultira opozivom dozvole u kasnijem žalbenom postupku. Nadalje, neki aspekti u važećem zakonu nedostaju, dvosmisleni su ili pak kontradiktorni sa nacionalnim i/ili evropskim zakonima. 57 (4) Otpor javnosti. Obnovljivi projekti, posebno projekti vjetroelektrana i postrojenja na biomasu, suočavaju se sa snažnim otporom zbog zagađivanja (prvenstveno azotnih oksida i sitnih čestica), uznemiravajućih mirisa, buke, kretanja transportnih vozila, vibracija i vizualnih aspekata. (5) Proceduralne greške. Ove greške su najteže ako se relevantni zakon primjenjuje na pogrešan način ili ako neovlaštene osobe izdaju formalne dokumente. e. Građevinska dozvola, daje pravo na gradnju objekta. f. Upotrebna, daje pravo na upotrebu postrojenja. g. Dozvola za proizvodnju, koja omogućava licenciranje proizvodnje električne energije od strane regulatora. h. Pristup mreži. 2. Usporedba stvarnih slučajeva vezanih za postrojenja na biomasu Ovom studijom su analizirani postupci izdavanja dozvola za postrojenja na biomasu u 17 zemlja EU. 58 Metodologija je zasnovana na tri najvažnija kriterija postupka izdavanja dozvola - trajanje, troškovi i ishod. Osnovni indikatori su pokazali da je stvarno trajanje postupka izdavanja dozvola za postrojenja na biomasu (vrijeme između podnošenja zahtjeva za prvu dozvolu i izdavanja konačne dozvole) bilo u prosjeku dvije godine, odnosno do tri godine za velika postrojenja na biomasu. Kada se postupku dodaju 57 Ibid., str Konkretna pitanja uzrokovana neadekvatnim zakonima koji uređuju zahtjeve za izdavanje dozvola za postrojenja na biomasu su odstupanja ili nedosljednosti u prenošenju evropskih direktiva, posebno IPPC-a i najbolje dostupne tehnologije (BAT) u nacionalno zakonodavstvo; Klasifikacija sirovina između biomase i otpada; Klasifikacija kategorija za inovativne tehnologije; Tehničke upute za BAT; Standardi zaštite okoliša za male elektrane. Zbog prethodno spomenutih problema, nadležnost se može dodijeliti pogrešnim tijelima, što dovodi do stvaranja proceduralnih grešaka; a postojeći projekti mogu prekoračiti propisane razine emisija za, primjera radi, buku i sitne čestice, ne ostavljajući nimalo prostora za nove prijedloge. 58 Ibid., Prilog 4, str Države su Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Irska, Italija, Holandija, Poljska, Portugal, Španija, Švedska i Velika Britanija. 26

27 procjena utjecaja na okoliš i žalbe, vrijeme trajanja se može produžiti i na gotovo pet godina. 59 Kod zahtjeva vezanih za biogorivo se čeka najduže, dok je vrijeme čekanja dozvola za kotlove među najkraćim; ovisno o tehnologiji i području, trajanje postupka je između 2 i 60 mjeseci. 60 Elementi koji stvaraju najveći rizik za odlaganja su postupak prostornog planiranja, EIA, integrirana okolišna dozvola, pristup mreži i žalbe, ako ih ima. Studijom je utvrđeno da stopa neuspjelih zahtjeva za izdavanje dozvole prelazi 30%, pri čemu su pogoni na anaerobnu razgradnju i sagorijevanje biomase najviše pogođeni neizdavanjem dozvola. 61 U oko 33% svih slučajeva, uložene su žalbe ili prigovor na dozvole za bioenergetska postrojenja; čak i nakon izdavanja konačne dozvole, žalbe su uložene na oko 13% dozvola. Kategorije tehnologija koje nailaze na najjači otpor javnosti su zajedničko sagorijevanje, sagorijevanje, biogas i biogoriva, upravo tim redoslijedom. Razlozi za uložene žalbe su očekivane emisije (najčešće buka, mirisi, NOx, i sitne čestice). 62 Stvarni broj dozvola potrebnih za jedan projekat postrojenja na biomasu varira od 1-2 za Njemačku, Italiju i Maltu; 2-3 za Austriju, Belgiju, Holandiju, Švedsku i Veliku Britaniju; 3-4 za Dansku i Finsku; 4-5 za Irsku i Grčku; 5-7 za Češku Republiku, Grčku, Poljsku, Portugal, Slovačku i Španiju; i >7 za Bugarsku i Rumuniju. 63 Zaključak u tom smislu je bio, međutim, da broj potrebnih dozvola nije u korelaciji s trajanjem postupka izdavanja dozvola. 64 Kada je riječ o otporu javnosti, uporedna studija je otkrila da su žalbe ili prigovori podneseni na oko jednu trećinu izdatih dozvola za postrojenja na biomasu. U 13% tih slučajeva, žalbe su izjavljene višim sudovima. U većini slučajeva u kojima je izjavljena žalba, apelanti su lokalni stanovnici (56%), zatim nevladine organizacije (40%), a zatim druge zainteresirane strane. Najčešći osnov za žalbu su emisije, zatim saobraćaj, korištenje zemljišta i održivost. Žalbe zainteresiranih strana se razlikuju po područjima: u Jugoistočnoj Evropi, formalna opozicija praktično ne postoji, dok u Centralnoj Evropi i skandinavskim zemljama, nivo opozicije odgovara srednjoj vrijednosti (30% za žalbe i 15% za žalbe višem sudu). 65 Neobično je to da je uporednom studijom neočekivano utvrđeno da što se veći napori ulažu u komunikaciju, ishod biva gori. Ovakav rezultat se objašnjava time (i) da se komunikacijom podiže 59 Ibid., str Ibid., str Neuspjehom se smatra kada postupak traje duže od vremena utvrđenog referentnom studijom, odnosno kada troškovi premašuju reper, kada je zahtjev za dozvolu odbijen, kada Vrhovni sud ukine izdatu dozvolu, kada su uvjeti za ishođenje konačne dozvole neizvodljivi za podnosioca zahtjeva. Ibid., str Ibid., str Ibid., slika 9. str Ibid. 65 Ibid., str

28 svijest zainteresiranih strana, čime se povećavaju šanse za žalbe ( ne diraj lava dok spava ), ili (ii) da kada podnositelji zahtjeva očekuju problem u postupku izdavanja dozvola, onda ulažu veće napore u komunikaciju. 66 Uzevši u obzir čak i ovakav kvantitativni rezultat, preporuka je da se provede informativna kampanja usmjerena na lokalne stanovnike i nevladine organizacije u ranim fazama postupka izdavanja dozvole. U slučaju složenijih projekata, predlaže se uključivanje profesionalnih konsultanata (tehnički i pregovarački stručnjaci), sa zaključkom da investitori trebaju uključiti zajednicu i uzeti u obzir njihove brige u mjeri u kojoj je to ekonomski opravdano Zaključci i preporuke Kad je riječ o preporukama za zakonodavne radnje u EU i na nacionalnim razinama, u skladu sa ostalim studijama proučavanim u ovom pregledu najboljih međunarodnih praksi u postupcima izdavanja dozvola, preporučuje se uspostavljanje one stop shop-a, čije dobre primjere možemo vidjeti u Njemačkoj i Italiji. S druge strane, naročito za zemlje istočne Evrope (Bugarska, Mađarska, Rumunija) i južne Evrope (Grčka, Portugal i Španija), preporučuje se smanjenje broja potrebnih dozvola, nadležnih tijela i relevantnih zakonskih akata. Što se tiče pojednostavljenja praksi izdavanja dozvola, uporedna studija predlaže da se građevinska dozvola, vodna dozvola i dozvola za upotrebu inkorporiraju u postupak odobravanja okolišne dozvole. Nadalje, predloženo je da se definiraju odgovarajući rokovi, kojih se nadležna tijela moraju pridržavati. Nadležna tijela trebaju poduzeti mjere kao što su npr. obuke i davanje informacija svim zainteresiranim stranama, djelotvorna komunikacija sa zainteresiranim stranama u ranoj fazi postupka, donošenje nedvosmislenih zakona i reduciranje proceduralnih grešaka kako bi smanjile broj žalbi. Međutim, u slučaju izjavljivanja žalbe, potrebno je definirati rok do kojeg organi na višoj instanci moraju odgovoriti na žalbu. Sljedeća logična preporuka je da se dokazane tehnologije i/ili male elektrane izuzmu iz postupka izdavanja dozvola kroz jasno definiranje osnovnih zahtjeva u pogledu njihovih performansi. Na koncu, predlaže se da Evropska komisija predloži standardizovane propise, smjernice i zahtjeve u pogledu ekoloških aspekata postrojenja, kao i dokumente kojima proizvođači to mogu dokazati. Broj preporuka namijenjenih nadležnim vlastima je manji, ali su one izuzetno važne: naime, identificirati lokacije pogodne za postrojenja na biomasu i napraviti popis primjenjivih nacionalnih zakonodavnih akata i, po mogućnosti, smanjiti njihov broj. Što se tiče posljednjeg, posebno se predlaže revidiranje lokalne politike planiranja kako bi se njome obuhvatila i biomasa, uspostavljanje jedne 66 Ibid., str Ibid., str. 83. Postoji nekoliko primjera u ovom dokumentu, gdje su nalazi o učinkovitosti javnog istupa negativni, što je u suprotnosti sa politikom transparentnosti, koja je ukorijenjena u Evropskoj uniji i općenito u većini razvijenih zemalja. U svakom slučaju u ovim studijama, bez obzira na nalaze, preporučuju se snažni napori za istupanje prema javnosti. 28

29 referentne tačke za sve dozvole i ukidanje suvišnih dozvola (ili njihovo konsolidiranje s drugim dozvolama). Investitori se potiču da izrade pregled svih dozvola, potrebnih koraka i nadležnih tijela, te da u ranoj fazi planiranja utvrde najbolje raspoložive tehnologije. (Ovo je preporuka da investitor poduzme radnje koje su sada uređene novom, obaveznom procedurom prethodne analize scopinga ). Predlažu se rane konsultacije sa nadležnim tijelima za izdavanje dozvola, u ranoj fazi projekta, kako bi se prevazišle predrasude, a investitorima se preporučuje da na tim sastancima odmah razmotre pitanja emisija prašine, NOx, mirisa, prometa i buke. Konačno, preporučuje se provođenje javne informativne kampanje i uvažavanje nivoa iskustva nadležnih organa. Premda se ECOFYS-ova uporedna studija konkretno bavi postrojenjima na biomasu, osnovni koraci u postupku izdavanja dozvola su isti i za drugu energetsku infrastrukturu: ono što postrojenja na biomasu stavlja u posebnu kategoriju su tehnički detalji i održivost goriva iz biomase. Kvantitativna uporedba postupaka koja je urađena u ovoj studiji zapravo je potvrdila nalaze i preporuke ostalih konsultanata za pojednostavljenje postupka izdavanja dozvola u cilju uklanjanja barijera za investiranje u obnovljive izvore energije i tradicionalnu energetsku infrastrukturu. D. Energija vjetra u Evropskoj uniji Kao što je ranije spomenuto, Direktiva o obnovljivim izvorima energije iz godine (Direktiva o OIE) postavila je ciljeve za obnovljivu energiju koji se moraju ispuniti do godine (20% povećanja energije iz obnovljivih izvora; 20% povećanje energetske efikasnosti; i 20% smanjenja stakleničkih gasova). U godini, sama enegija vjetra u Evropi dostigla je 129 GW, zadovoljivši 8% ukupne potražnje Evrope za energijom. Zajednički istraživački centar Evropske komisije utvrdio je da će porast energije vjetra doprinijeti sa najmanje 12% ciljanom povećanju proizvodnje od 20% iz obnovljivih izvora iz godine. Zajednički istraživački centar je 23. jula godine također objavio da je globalni kapacitet vjetra u dvije decenije porastao sa 3 GW na 370 GW. Konačno, EU je vodeća u svijetu kad je riječ o kumulativnom kapacitetu: šest zemalja (Danska, Portugal, Irska, Španija, Rumunija i Njemačka) proizvede između 10 i 40% svoje električne energije iz energije vjetra. 68 Nakon donošenja Direktive o OIE godine, u julu godine WindBarriers projekat objavio je izvještaj o administrativnim preprekama i barijerama u pristupu mreži za vjetroelektrane. WindBarriers projekat je finansiran iz programa Evropske komisije pod nazivom Program inteligentne energije u 68 Zajednički istraživački centar Evropske komisije, Energija vjetra osigurava 8% električne energije u Evropi, 23. juli godine, 29

30 Evropi; cilj ovog projekta je da prikupi podatke i sveobuhvatne informacije o preprekama administrativne prirode i onima u ostvarivanju pristupa mreži koje ometaju razvoj vjetroelektrana u Evropi. 69 U predgovoru izvještaja, šef Jedinice za obnovljivu energiju pri Evropskoj komisiji navodi da izvještaj projekta WindBarriers analizira administrativne i mrežne procese za vjetroelektrane, koristeći objektivne pokazatelje kako bi ustanovio gdje su uska grla u razvoju vjetroelektrana. 70 Projekat je predvidio da će države članice EU i Evropska komisija koristiti podatke koje je projekat prikupio kako bi nadzirali provedbu člana 13. (Administrativne procedure, uredbe i zakoni) i člana 16. (Pristup mrežama i njihovo djelovanje) Direktive o OIE iz godine. 71 Cilj izvještaja projekta WindBarriers je bio da razvije i primijeni kvantitativnu metodologiju za sastavljanje podataka o preprekama za razvoj vjetroelektrana i njihovom priključenju na mrežu. Konzorcij koji vodi projekat odlučio je da će prikupiti informacije iz velikih i malih projekata u godini iz 27 zemalja EU (u to vrijeme). Projekat je analizirao preko 200 projekata vjetroelektrana, kako na kopnu tako i na moru. Korišteni indikatori su bili sljedeći: 72 - Ukupno vrijeme za realizaciju - Broj tijela koje investitor mora direktno kontaktirati Broj tijela koje investitor ne mora direktno kontaktirati - Administrativno vrijeme za realizaciju - Stavovi nadležnih tijela - Transparentnost upravnih procedura - Broj uključenih operatora prenosnih sistema (OPS) - Broj uključenih operatora distribucijskih sistema (ODS) - Broj drugih strana koje su uključene u ostvarivanje priključka na mrežu - Vrijeme potrebno za priključivanje na mrežu - Troškovi priključenja na mrežu, i - Transparentnost postupka priključivanja na mrežu. 69 Evropsko udruženje za energiju vjetra, WindBarriers: Administrativne prepreke i prepreke za pristup mreži za vjetroelektrane, Juli godine, Vidi također, 70 Ibid., str Vidi, Odjeljak II.B., supra. 72 Evropsko udruženje za energiju vjetra, op. cit., str

31 1. Administrativne prepreke Rezultati podataka prikupljenih po indikatorima daju generičku sliku prepreka u procesu izdavanja dozvola i priključivanja na mrežu u EU. Postupak izdavanja dozvola općenito je opisan kao pribavljanje građevinske dozvole, premda su spominjani i postupci izrade procjene utjecaja na okoliš i utjecaji relevantnih akata o planiranju. Nakon pribavljanja građevinske dozvole i izgradnje vjetroelektrane, ishodi se dozvola za pristup mreži i ostvaruje stvarni fizički pristup mreži. Izvještaj projekta WindBarriers navodi da administrativne prepreke visokog rizika obuhvaćaju (i) nepostojanje informacija o potrebnoj dokumentaciji za ishođenje dozvola; (ii) nesigurnost u propisima vezanim za vjetroelektrane i proizvodnu električne energije, (iii) prekomjerna ograničenja po pitanju nivoa buke i udaljenosti vjetrenjača od kuća, (iv) i nedostatak podrške od lokalnih vlasti i susjednih zajednica. 73 a. Vrijeme potrebno za realizaciju. Ukupno vrijeme potrebno za realizaciju definirano je kao ukupno vrijeme za pribavljanje građevinske dozvole i dozvola za priključenje na mrežu. Projekat je utvrdio da je prosječno vrijeme potrebno za realizaciju u EU 54.8 mjeseci za projekte na kopnu, odnosno 32 mjeseca za projekte na moru. Samo Mađarska, Portugal i Španija imaju duže vrijeme za realizaciju od prosječnog vremena u EU. Projekat je preporučio da vrijeme potrebno za realizaciju bude 24 mjeseca. Ukazano je da bi se ovo vrijeme moglo skratiti kroz poboljšanje postupka izrade EIA. U tom smislu, projekat je predložio da se zahtjevi iz EIA pojasne i da se fiksiraju konkretni rokovi, definira koliko procjena je potrebno izraditi, ovisno o veličini vjetro-parka i njegove lokacije, te da se smanji broj nepotrebnih dokumenata. 74 Prosječno vrijeme za administrativne procedure u EU je 42 mjeseca za projekte na kopnu, odnosno 18 mjeseci za projekte na moru. Raspon ukupnog administrativnog vremena za realizaciju varirao je od 2 do 154 mjeseca. Zaključeno je da je administrativno vrijeme realizacije treba smanjiti na 20 mjeseci, kako bi se postiglo da ukupno vrijeme za realizaciju bude 24 mjeseca. 75 Osim toga, projekat preporučuje da se prostorno planiranje na kopnu i na moru provodi tako da se odrede najprikladnija područja za razvoj vjetroelektrana, uz pojednostavljenje administrativnih postupaka u tim područjima. Potrebno je pojasniti administrativne zahtjeve u pogledu postupka, kao i rokove i 73 Ibid., str Ibid., str. 25. Direktiva o OIE je objavljena 13. decembra godine, otprilike godinu i pol nakon objavljivanja Izvještaja projekta WindBarriers. 75 Ibid., str

32 sadržaj EIA. Potrebno je odrediti rokove za administrativne procedure, a potom, ako nadležna tijela ne ispoštuju te rokove, omogućiti da projekat automatski pređe u narednu fazu. b. Broj nadležnih tijela. Za projekte na kopnu, investitor u prosjeku mora direktno kontaktirati devet tijela, a potom indirektno još devet tijela, dok za projekte na moru direktno mora kontaktirati sedam, a indirektno 16 nadležnih tijela. Ovaj raspon uveliko varira od zemlje do zemlje, počevši od manje od 10 u najefikasnijim zemljama kao što su Danska, Nizozemska i Španija, do preko 30 direktnih i indirektnih kontakata u zemljama kao što su Austrija, Mađarska, Finska, Francuska i Grčka. 76 Projekat WindBarriers preporučuje da sve države članice razviju pristup one stop shop-a, a da nadležna tijela investitorima dostave jasne informacije o administrativnim procedurama i procedurama odlučivanja. c. Administrativni troškovi. Administrativni troškovi u EU u prosjeku iznose 2,9% ukupnih troškova za projekte na kopnu, odnosno 14% troškova za projekte na moru, gdje je visok postotak posljednjih povezan sa visokim troškovima provođenja EIA studija. Kada je riječ o projektima na kopnu, u 10 zemalja su troškovi ispod 2%. Projekat je preporučio da administrativni troškovi ne bi trebali biti veći od 1.5% ukupnih troškova. d. Susretljivost nadležnih tijela. U cjelini, izvještaj projekta WindBarriers je utvrdio da je percepcija nadležnih tijela o proizvodnji električne energije iz vjetra pozitivna. Na skali od 1 do 5, gdje 1 označava negativnu percepciju, a 5 veliku podršku, prosječna ocjena percepcije za EU je bila 3.4 za projekte na kopnu i 3.3 za projekte na moru. Međutim, u 12 zemalja EU rezultati su bili ispod prosjeka (uključujući i Francusku, Finsku, Grčku, Nizozemsku i Bugarsku), gdje je na petostepenoj skali rezultat bio manji od 3, dok je u četiri zemlje (Danskoj, Irskoj, Švedskoj i Portugalu) rezultat bio preko 3.7. Ukazujući da i same vlasti nekada predstavljaju barijeru, izvještaj navodi da su u nekim zemljama propisi pretjerano strogi; primjera radi, neke zemlje zahtijevaju da se takvi projekti moraju smjestiti na značajnoj udaljenosti od naseljenog mjesta, iako nema dokaza da kraće udaljenosti predstavljaju problem u drugim zemljama. 77 Preporučena je prosječna ocjena 4 od 5, a nadležne vlasti su pozvane da dostave dodatne informacije o ciljevima definiranim u svojim nacionalnim planovima kao i 76 Ibid., str Ibid., str

33 transparentne i nepristrasne informacije o tehnologijama vjetroelektrana i dostignućima na tom polju. e. Transparentnost administrativnih procedura. WindBarriers je ustanovio da je transparentnost administrativnih procedura u EU u prosjeku visoka, s ocjenom 3.21 za projekte na kopnu i 3.36 za projekte na moru, gdje 1 označava netransparentnost, a 5 maksimalnu transparentnost. Iako šest zemalja ima ocjene iznad 3.5 (Portugal, Švedska, Estonija, Belgija, Austrija i Irska), postoji pet zemalja koje su ocijenjene znatno ispod prosjeka (Danska, Litvanija, Nizozemska, Grčka i Bugarska). Ističe se da Danska, Francuska, Grčka, Italija, Nizozemska i Španija imaju malo ili uopće nemaju rokova za administrativne postupke, a čak i kada rokovi postoje, rijetko se ispoštuju. Danska je istaknuta kao poseban slučaj, u kojem se navodi da upravo nepostojanje rokova može objasniti činjenicu da ima najduže vrijeme potrebno za realizaciju od svih projekata razmatranih u studiji mjeseca. Izvještaj navodi da su glavne posljedice netransparentnog odlučivanja i prekršenih rokova veoma dugo vrijeme realizacije, neizvjesnost u pogledu informacija o tome kada će ishod biti poznat i samim tih nesigurnost u pogledu krajnjeg ishoda zahtjeva, nesigurnost u pogledu zahtjeva i sadržaja EIA, tehničkih zahtjeva, nesiguran i/ili nestabilan zakonodavni okvir, te odbijanje projekta zbog neobjašnjenih političkih razloga. 78 Preporuka izvještaja je da bi transparentnost u cijeloj Evropi trebala doći na nivo ocjene 4 na petostepenoj skali. Date su iste preporuke kao i za kategoriju administrativnog vremena za realizaciju i lokalne vlasti i investitori moraju biti upoznati sa primjenjivim pravilima i propisima, a potrebno je definirati rokove čije bi kršenje značilo automatski prelazak projekta u narednu fazu. 79 f. Zaključci u vezi s administrativnim preprekama. Barijere koje najčešće uzrokuju poteškoće investitorima su obim i prihvatanje EIA, te usklađenost sa postupcima prostornog planiranja. Podaci ukazuju da 40% projekata kasni s realizacijom zbog tužbi, 30% zbog nedostatka podrške NVO za zaštitu okoliša i njihovih pitanja i preostalih 30% zbog nesusretljivosti nadležnih vlasti Ibid. 79 To je suprotno od francuskog pravila prešutnog odbijanja gdje izostanak radnji nadležnih tijela u periodu od 5 mjeseci znači prešutno odbijanje. ECORYS, op. cit.,supra, Sec. C.1.a. 80 Ibid., str

34 Međutim, problemi koji uzrokuju totalni zastoj projekta su okolišni uvjeti, nedovoljan kapacitet mreže i politički razlozi, po navedenom redoslijedu. 81 Projekti mogu biti zaustavljeni u različitim fazama: u EU, oko pola projekata je stavljeno na čekanje u fazi planiranja ili ranoj fazi razvoja, uglavnom zbog zahtjeva za izradom EIA i negativnih političkih stavova. Istraživanje projekta WindBarriers je utvrdilo da se druga polovina projekata zaustavlja u fazama projektne zrelosti ili fazama izgradnje, što može biti izuzetno skupo, naročito ako su turbine već poručene ili su troškovi ugradnje već plaćeni. 82 Zanimljivo je to što je istraživanje pokazalo da je 80% opće javnosti vrlo dosljedno naklono vjetroelektranama Prepreke u ostvarivanju pristupa mreži Analizom projekta WindBarriers usporedio je barijere u ostvarivanju pristupa mreži koje su utvrđene studijom, sa zahtjevima o pristupu mreži za projekte OIE konkretno pobrojanim u Direktivi o OIE. 84 Ukratko, Direktiva o obnovljivim izvorima zahtijeva da se razviju sistemi prenosa i distribucije koji će prednost dati, odnosno zajamčiti pristup obnovljivim izvorima energije, zajedno sa prioritetom kod isporuke energije iz obnovljivih izvora. Da bi se ti ciljevi ostvarili, Direktiva zahtijeva da se definiraju i objave pravila za priključenje i troškovi; da se definira kako će se ti troškovi dijeliti između nositelja projekta i OPS/ODS-a (ako je zakonom države članice tako propisano, od OPS/ODS-a se može zahtijevati da u potpunosti snose ove troškove); da na određenom mjestu svim proizvođačima učine dostupnom informaciju o procijenjenim troškovima, rokovima za odobrenja i planirane rokove za priključenje; i da formiraju tarife OPS/ODS-a koje neće diskriminirati obnovljive izvore energije. Priključak na mrežu je jedna od najvažnijih stvari za investitore u vjetroelektrane, a posebno lokacija vjetroelektrane u blizini zajedničke priključne točke koja ima dovoljno kapaciteta da apsorbira proizvodnju vjetroelektrane. Kada se podnese zahtjev ODS-u za pristup mreži, ako ODS nema dovoljno kapaciteta, zahtjev se prosljeđuje OPS-u, što je radnja koja ima financijske i operativne posljedice za podnositelja zahtjeva. Nemogućnost podnositelja zahtjeva da sazna uvjete i troškove priključenja na mrežu bila je oblast u kojoj je projekat WindBarriers ustanovio prepreke: opće nepostojanje informacija o tome kako se troškovi priključenja na mrežu dijele i koji je dostupni kapacitet mreže na svakoj 81 Drugi razlozi za zaustavljanje projekata su bili prostorno planiranje, otpor javnosti/tužbe, negativne političke promjene, nesiguran/nestabilan okvir, previsoki troškovi priključenja, neutvrđena trasa za vodove, preopterećenost neaktivnim projektima i visoki troškovi za druga pitanja. Slika 3.2.8, Ibid., str Ibid. 83 Energija vjetra, činjenice, Poglavlje 6, Društvena prihvaćenost energije vjetra i vjetroelektrana, (2009). 84 Direktiva o OIE, op. cit., str

35 zajedničkoj priključnoj tački. Nepostojanje glavnog plana za proširenje mreže je također prepreka pristupa mreži. 85 Nakon što je investitor podnese zahtjev za izdavanje dozvole za priključenje na mrežu ODS-u/OPS-u, potrebno je odrediti mjesto priključka, a podnositelju zahtjeva dostaviti listu tehničkih zahtjeva za konačni projekt. Nekoliko je područja u kojima dolazi do zastoja: primjera radi, ako nema dovoljno kapaciteta, nemoguće je ostvariti priključenje na željenom mjestu na mreži. Kada je tehnički projekat finaliziran, operator sistema ponovo ocjenjuje projekt; na osnovu čega se pregovara o faktičkom pristupu mreži. U ovoj fazi može doći do kašnjenja zbog završne ocjene projekta, pregovora o ugovoru o pristupu mreži i uvjetima ugovora vezanim za troškove pristupa, balansiranja i transporta. Na koncu, investitor mora provesti žice kako bi električnu energiju sa vjetroelektrane doveo do priključne tačke, što je zasebni, paralelni projekt, koji također podrazumijeva prolazak kroz postupke izdavanja dozvola za korištenje zemljišta i provođenje EIA studija. Ovaj paralelni postupak ishođenja dozvola može podrazumijevati prolazak preko brojnih ruralnih područja, zbog čega će morati proći kroz paralelni proces ostvarivanja lokalne podrške za projekt. 86 a. Vrijeme potrebno za realizaciju. Prosječno vrijeme za realizaciju priključka na mrežu je 25.8 mjeseci za projekte na kopnu i 14 mjeseci za projekte na moru. Vrijeme realizacije za priključenje na mrežu za projekte na kopnu značajno je manje od prosječnog administrativnog vremena realizacije koje iznosi 42 mjeseca. Projekat WindBarriers je preporučio da vrijeme priključka na mrežu u EU bude ispod šest mjeseci. 87 b. Broj operatora sistema i drugih uključenih strana. Prosječan broj OPS uključenih u razvoj vjetroelektrana je 0.85 na kopnu i 0.92 na moru, što ukazuje da je veliki udio vjetroelektrana povezan na prenosnu mrežu koja je u vlasništvu jednog, jasno identificiranog operatora. Što se tiče drugih uključenih strana kao što su vlasnici zemljišta i drugi tehnički istraživači, prosjek u EU je 24 za vjetroelektrane na kopnu i 4.4 za one na moru. c. Troškovi priključenja na mrežu. U prosjeku, troškovi priključenja na mrežu u EU iznose 5.13% troškova projekata na kopnu, odnosno 5.43% troškova projekata na moru, naspram administrativnih troškova koji iznose 2.9%, 85 WindBarriers, op. cit., str Ibid. 87 Ibid., str

36 odnosno 14% troškova. WindBarriers projekat je preporučio da se u cijeloj Evropi ti troškovi smanje na ispod 2.5% ukupnih troškova. Zanimljivo je da, ovisno o distribucijskoj kompaniji, mogu postojati značajne razlike u podjeli troškova za priključenje na mrežu. U Belgiji, na primjer, troškovi variraju od 90,000 po kilometru, do 800,000 po kilometru. 88 d. Transparentnost odlučivanja i rokovi. Na razini EU, transparentnost postupka priključenja na mrežu je u prosjeku dosta visoka, sa 3.14 za kopno i 3.86 za more, na skali gdje 1 označava netransparentno, a 5 maksimalno transparentno. WindBarriers nizak stepen transparentnosti pripisuje nepostojanju jasnih rokova i/ili nepoštivanju rokova. Prema projektu, preporučena ocjena za transparentnost postupka priključenja na mrežu na petostepenoj skali je Općenito, WindBarriers izvještaj o administrativnim preprekama i barijerama u ostvarivanja pristupa mreži za vjetroelektrane je vrlo poučan. S obzirom na obim barijera koje izvještaj prati - za svih 27 zemalja u EU korisni kvantitativni podaci daju jasnu sliku o stanju energije vjetra u EU i glavnim preprekama. Iako su postupci vezani za procjenu utjecaja na okoliš i prostorno planiranje često isticani kao postupci koji imaju najduže trajanje realizacije i kao glavne barijere, treba napomenuti da se u tim konkretnim fazama postupka izdavanja dozvola uglavnom vode javne konsultacije, pa zbog toga ovi postupci traju duže. E. Male hidroelektrane u Evropskoj uniji - Austrija Priručnik je izrađen u okviru SMART projekta 90, a sastojao se od sažetka i kritičkog osvrta na zakon i administrativne postupke koji se odnose na izgradnju malih hidroelektrana. Očekivane koristi za zemlje učesnice su poboljšano upravljanje vodnim resursima, potreba za proizvodnjom iz malih hidroelektrana i poboljšanje kapaciteta javnih organa odgovornih za izdavanje dozvola. Očekivalo se da će ovo doprinijeti intenzivnom širenju malih hidroelektrana (MHE). 88 Ibid., str Ibid., str SMART Strategije za promoviranje malih hidroelektrana za proizvodnju električne energije u Evropi, Male hidroelektrane u Evropi: Priručnik o obaveznim administrativnim procedurama, juli godine, AgMQFggxMAA&url=http%3A%2F%2Fwww.provincia.cremona.it%2Fambiente%2Fall%2FSMART_HANDBOOK_draf tontheweb-v2.pdf&usg=afqjcneehpomv4axa4yyzlooaxh1-p-qwq&sig2=dajbv7lheyb4wqywz43rla&cad=rja. 36

37 EU je ugovorila brojne studije o OIE u toku pripreme ili odmah nakon objavljivanja Direktive o OIE godine, a SMART projekat je jedna od njih. 91 Cilj priručnika je da sruši prepreke širem razvoju malih hidroelektrana u Evropi, kao što su nepostojanje analitičkih alata za procjenu potencijala malih hidroelektrana, složenost pravnih/administrativnih postupaka za provedbu malih hidro-projekata i privlačenje investitora da ulažu u male hidroelektrane. U okviru ove studije ispitani su pravni i administrativni okviri pet zemalja: Italije, Hrvatske, Grčke, Norveške i Austrije. U ovome radu Austrijska struktura će poslužiti kao primjer koji ilustrira razvoj tijela za izdavanje odobrenja za male hidro-projekte u EU. Zaključno sa godinom, Austrija je imala preko 2400 malih hidroelektrana instalirane snage od oko 950 MW, koje su mrežu snabdijevale s blizu 4,000 GWh. Ove hidroelektrane su vlasništvu preko 1,300 različitih vlasnika. One pokrivaju oko 8% potražnje Austrije za električnom energijom, što znači da se oko 50% austrijskih domaćinstava može snabdijevati električnom energijom iz ovih elektrana. Kroz djelovanje ovih malih hidroelektrana godišnje se spriječi emisija oko 3.8 MM t CO2 koje bi generirala postrojenja koja koriste fosilne izvore energije. 92 Austrija ima federalno uređenje, zbog čega ima različite pravne postupke: postoji devet država i 95 saveznih okruga i u svakom od njih se primjenjuju različite procedure za izdavanje dozvola za male hidroelektrane. Studija daje primjer neusklađenih pravnih procedura, gdje u Gornjoj Austriji postoji sveobuhvatna službena smjernica za revitalizaciju malih HE i koordinirana savjetodavna služba koja blisko sarađuje s javnim tijelima i privatnim konsultantima, dok u Donjoj Austriji takav integrirani sistem ne postoji. Priručnik sugerira da bi bilo konstruktivno kada bi cijeli sistem bio bolje koordiniran. 93 Općenito, površinske vode u Evropi su javno dobro. Međutim, u Austriji pravna i fizička lica mogu imati vlasnička prava na površinskim vodama. Privatna površinska voda pripada vlasniku zemlje koja je okružuje. Postoje, međutim, ograničenja u pogledu korištenja vode od strane tih privatnih lica. Iako vlasnik zemlje ne mora tražiti saglasnost za korištenje te vode u vlastite svrhe, za korištenje te vode u svrhe koje izlaze iz opsega vlastitih potreba potrebno je pribaviti službenu dozvolu. Austrijski zakon o vodama primjenjuje se i na izgradnju hidroelektrana, a propisuje da kad god javna voda utiče u privatnu vodu, ona automatski postaje javna voda. Tijelo nadležno za priobalna prava ima isključive administrativne ovlasti nad svim vidovima korištenja vode i hidrauličke gradnje. Ovo tijelo je ovlašteno 91 Svaka od zemlja navedenih u ovom odjeljku mogla je revidirati svoje postupke odobravanja dozvola za male hidroelektrane od godine (posebno Hrvatska, koja je postala nova članica EU godine). Međutim, austrijska struktura je u ovom radu istaknuta kao primjer jer je uglavnom stabilna. 92 Priručnik, op. cit., str Ibid., str

38 za ubiranje naknada za korištenje voda. Pet austrijskih država ima zajednički informacijski sistem za vodne resurse, koji omogućava slobodan pristup podacima o vodi. 1. Glavne dozvole i saglasnosti Glavne dozvole koje austrijska struktura za gradnju malih hidroelektrana zahtijeva su: a. Vodna dozvola. Nadležno tijelo je mjesna uprava za postrojenja do 500 kw i guverner za postrojenja preko 500 kw; b. Okolišna dozvola. Nadležno tijelo je mjesna uprava za zaštitu i očuvanje prirode; i c. Građevinska dozvola. Nadležno tijelo je gradonačelnik i/ili magistrat, u nekim općinama, ali postupak koordinira tijelo na razini saveznog okruga. Prethodno spomenute tri dozvole se ishode istovremeno u jednom postupku, osim ako okolnosti to ne dozvoljavaju. d. Energetska dozvola. Obavezna u slučajevima gradnje, značajnih modifikacija i rada proizvodnih postrojenja instalirane vršne snage od 30 kw ili više. Nadležno tijelo je savezna vlada (Odjel za industriju). 2. Procedura Postupak za dobivanje četiri navedene dozvole, statusa kvalificiranog postrojenja za proizvodnju iz OIE i priključka na mrežu, u suštini je isti kao i u drugim zemljama, međutim, provodi se na način svojstven Austriji, što ilustruju sljedeći koraci: a. Faza predprijave. Cijeli postupak izdavanja dozvola odvija se na državnoj razini. Iako postupak predprijave nije zakonska obaveza, investitorima se preporučuje da pokrenu ovaj postupak podnošenjem kratkog opisa projekta kao izjave o utjecaju projekta na okoliš, kako bi od nadležnog tijela i drugih specijaliziranih agencija i zainteresiranih strana, koje je nadležno tijelo pozvalo na konsultacije, dobili povratne informacije. U ovom koraku se razjašnjava je li potrebno izraditi procjenu utjecaja na okoliš. b. Procjena utjecaja na okoliš. Procjene utjecaja na okoliš za male hidroelektrane u Austriji u nadležnosti su državnih tijela, koja imaju stručnu pomoć eksperata iz savezne uprave. EIA je obavezna za hidroelektrane sa 38

39 maksimalnim kapacitetom od 15 MW (dakle, nije obaveza za male hidroelektrane u Austriji), kao i za lanac malih hidroelektrana maksimalnog kapaciteta od 2 MW (lanac čine dvije ili više elektrana sa slobodnim protokom od najmanje 2 kilometra). Kao dio inicijalnog zahtjeva za dozvolu potrebno je dostaviti izjavu o utjecaju na okoliš, koja mora biti dostupna javnosti u trajanju od šest mjeseci, u uredu lokalne općine i tijela nadležnog za formuliranje izjava o EIA. Izjava sadrži opis projekta, opis alternativnih opcija (ako ih je podnositelj zahtjeva razmatra) i obrazloženje izbora, opis okruženja na koje će projekat imati utjecaj (njegovo trenutno stanje), opis utjecaja projekta na okoliš (prognoza), opis mjera koje će se poduzeti u cilju izbjegavanja ili smanjenja utjecaja, sažetak koji je razumljiv osobama koje nisu stručnjaci i, opcionalno, sažetak problema u sastavljanju dokumenata. 94 Nadležni organi izrađuju svoja mišljenja zajedno sa zvaničnim zastupnikom za zaštitu okoliša, općinskim uredom i nadležnim nacionalnim ministarstvom (ministarstva poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodoprivrede). Ako je uključeno više od 100 ljudi (tzv. velike procedure ), donijet će se odluka o potrebi uključivanja javnosti. Bez obzira kakva odluka bila u ovoj fazi, u svakom EIA postupku postoji obaveza konsultiranja javnosti kroz javne rasprave. Nadležno tijelo je dužno svoju odluku učiniti dostupnom javnosti u trajanju od osam sedmica. Rok za donošenje odluke je devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva. 95 c. Vodna dozvola. Opći parametri ne definiraju sadržaj zahtjeva za izdavanje vodne dozvole, već ga prilagođavaju ovlašteni stručnjaci u postupku. Potrebni projektni dokumenti obično podrazumijevaju planove, opise i stručne analize koje se odnose, primjera radi, na oblasti kao što su postavljanje brana i odvodnih kanala i zaštita vodene ekologije (ribe i druge vodeni organizmi). d. Građevinska dozvola. U ovom postupku se ispituje ispunjenost različitih uvjeta, između ostalog i mjere koje je potrebno poduzeti kako bi se opasnosti ili uznemiravanja izbjegli ili zadržali na prihvatljivom nivou. Pored toga, propisane su razine emisija kao i datumi do kojih se te razine moraju postići. e. Priključak na mrežu. 94 Ibid., str Ibid., str

40 Ako hidroelektrana ima maksimalni kapacitet preko 20 kw, potrebno je podnijeti zahtjev za klasificiranje postrojenja kao postrojenja za proizvodnju zelene električne energije kako bi se ostvarile feed in tarife od Centra za zelenu energiju [engl. Green Electricity Settlement Center]. 3. Finansijska podrška Nacionalna i državna finansijska podrška za male hidroelektrane u Austriji dostupna je u nekoliko oblika. Investicijski poticaji za postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije osmišljeni su tako da do 30% malih elektrana može dobiti podršku posebne banke nacionalne Vlade Austrije - Kommunalkredit Austria. 96 Osim toga, za male hidroelektrane do 10 MW dostupne su otkupne premije (feed in tarife), uz obavezu garantovanog otkupa. I feed in tarife i ugovori o obaveznom otkupu imaju propisane uvjete. Na koncu, neke austrijske države su razvile i konsultantske subvencije za male hidroelektrane. Primjera radi, u Donjoj Austriji, vlasnici malih hidroelektrana mogu koristiti subvencionirano konsultiranje, kroz koje mogu dobiti informacije o poboljšanjima koja bi se mogla napraviti na postojećim postrojenjima i procjenu vrijednosti lokacije (do maksimalne vrijednosti od 1,000 ukupno). Ovaj konsalting ne podrazumijeva detaljno planiranje. Ako se predlaže revitalizacija male hidroelektrane, moguće je ubrzati postupak pribavljanja dozvola i dobiti subvenciju Savezne vlade Donje Austrije za revitalizaciju, u iznosu od 25%. 97 U poglavlju o strategijama Austrije za poboljšanje postojećih propisa o izdavanju dozvola za male hidroelektrane, SMART projekat je potvrdio da postojanje različitih propisa u devet država zapravo nije uzrokovalo mnogo problema. Ali bez obzira na tu činjenicu, preporučuje se međuregionalna unifikacija propisa. Preporučeno je da federalni zakon o gradnji bude referentna tačka za druge države u smislu izmjene njihovih zakona o gradnji kako bi se eliminirale razlike. Drugi prijedlog je da se uspostavi stalna koordinacija i razmjena usklađenih procedura za donošenje upravnih odluka kako bi se potaklo donošenje ujednačenih odluka u sličnim projektnim okolnostima. 98 Da bi se olakšalo ocjenjivanje i rangiranje malih hidroelektrana po prioritetima, projekat je preporučio razvijanje metoda i alata za potvrđivanje pozitivnih učinaka OIE kao zamjene za fosilna goriva. Na kraju, projekat je naglasio korisnost priručnika o dobrim praksama za planiranje, gradnju i provedbu, kako za nove investitore tako i za iskusne operatere koji pokušavaju revitalizirati hidroelektrane. 96 Ibid., str i Ibid., str Ibid., str

41 4. Zastupnik zaštite okoliša u Austriji Austrija je razvila zanimljivu i učinkovitu poziciju u svakoj državi kako bi osigurala da su širi interesi zajednice zastupljeni u EIA postupcima u kojima njihovo direktno sudjelovanje ograničeno Zastupnik zaštite okoliša. Redovni EIA postupci su rezervirani za kategoriju I projekata koji uključuju, između ostalog, postrojenja za zbrinjavanje otpada, velike energetske projekte, postrojenja za obradu radioaktivnog otpada i određene infrastrukturne projekte. U ovom postupku nadležno tijelo dostavlja EIA studiju "zastupniku zaštite okoliša", lokalnoj zajednici u kojoj se projekat nalazi i saveznom ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo, okoliš i vodoprivredu. Austrijski zakon dopušta sljedećim osobama, koje inače ne bi bile stranke u redovnom upravnom postupku, da budu stranke i da izjave žalbu u postupcima vezanim za postupke EIA kategorije I: Lokalna zajednica u kojoj se nalazi postrojenje; susjedne lokalne zajednice, ako mogu biti pogođene značajnim negativnim utjecajima projekta na okoliš; Zastupnik zaštite okoliša; i Građanske grupe od najmanje 200 osoba, koje nastupaju kolektivno. Iskustvo je pokazalo da javnost u Austriji često nije valjano obaviještena o javnim raspravama i da sva obavještenja o tim raspravama ostaju nezapažena. Posljedica toga je kasno mobiliziranje pogođenih osoba i NVO, koje mogu biti najveća prepreka na putu izdavanja dozvola. Koncept zastupnika zaštite okoliša je zakonsko rješenje tog problema, koje je rezultiralo time da sada svaka država ima svog zastupnika zaštite okoliša. On ima zadatak da djeluje kao službeni predstavnik ekoloških interesa jedne države, čime se omogućava indirektno sudjelovanje javnosti i nevladinih organizacija. Zadatak zastupnika zaštite okoliša je da građanima pruži pouzdane informacije; da zastupa interese zaštite okoliša u upravnim postupcima; da daje komentare na nacrte propisa koji se tiču okoliša; i da sudjeluje u postupcima medijacije o spornim pitanjima vezanim za okoliš. U nekim državama (npr. Gornja Austrija), zastupnik zaštite okoliša može podnijeti žalbu nadležnom sudu protiv upravnih odluka: a tokom upravnog postupka, sud može ukinuti relevantnu odluku i spriječiti izvršenje osporavane odluke Dietrich, Otto i Reiterer, Markus A., Pristup pravdi u pitanjima okoliša u EU, Kluwer Law International, 2002, Nizozemska, str , urce=bl&ots=iozqq25rlf&sig=kvy51eedqtmbzpdqfkeidqhensg&hl=bs&sa=x&ei=ephvvdbxemjiywp2mih4bg&ved =0CC0Q6AEwAw#v=onepage&q=Umweltanwalt%20%20Environmental&f=false. 41

42 F. Obnovljivi izvori u Njemačkoj Nuklearna katastrofa Fukušima u Japanu iz godine imala je dalekosežan uticaj na Njemačku. Kao rezultat toga, Njemačka je trajno ugasila 17 svojih reaktora nakon katastrofe i obećala da će do kraja godine ugasiti i preostala nuklearna postrojenja. Iako Ujedinjene nacije ukazuju da se Njemačka obavezala da će smanjiti svoje stakleničke gasove za 80-85% ispod nivoa emisija iz godine tako što će se u potpunosti prebaciti na sistem električne energije iz obnovljivih izvora, 100 došlo je do povratka elektrana na ugalj kojima se nastojao nadoknaditi gubitak nuklearne energije. U godini u pogon je stavljena prva elektrana na ugalj u zadnjih osam godina, a u naredne dvije godine se planira otvaranje dodatnih deset postrojenja na tvrdi ugalj. 101 Zapravo, došlo je do prelaska na lignit. RWE objašnjava da je lignit jedino gorivo koje se može natjecati na tržištu, s obzirom na prednosti koje se daju obnovljivim izvorima prema tržišnim pravilima države. 102 U godini, u ukupnom portfoliju proizvodnje u zemlji, fosilna goriva su učestvovala sa 53%, nuklearna energija sa 17% i obnovljivi izvori energije sa 30% (i to u godini u kojoj je nepovoljna hidrologija smanjila udio proizvodnje iz hidroelektrana). 103 Njemačka ima federalno uređenje, sa 16 država koje zadržavaju dio suvereniteta i svoje nacionalne vlade. Budući da zemlje s federalnim uređenjem imaju najizazovnije okvire u kojima treba urediti postupke izdavanja dozvola, njemačka struktura postupka izdavanja dozvola je korisna kao primjer jer uživa međunarodnu reputaciju zbog svoje učinkovitosti i transparentnosti. 1. Pravni okvir Nacionalni energetski regulator je Njemačka mrežna agencija za električnu energiju, gas, telekomunikacije, pošte i željeznice (BNetzA). To je zasebno savezno tijelo pri Saveznom ministarstvu privrede i energije. U godini ovo tijelo je upošljavalo 2,324 uposlenika i imalo budžet od miliona EUR (sa oko 24 miliona EUR za reguliranje energetskog sektora). Regulator je godine dodatno radio na ubrzanom širenju prenosne mreže. 104 Kad je riječ o projektima od zajedničkog interesa, BNetzA je određena da bude one stop shop za postupke izdavanja dozvola za PCI Bastasch, Michael, Njemačka otvara prvu elektranu na ugalj u posljednjih 8 godina, Andresen, Tino, Ugalj se vraća u njemački komunalni sektor, kao nadomjestak za gubitak nuklearne energije, 15. aprila godine, Sektor električne energije u Njemačkoj, str Ibid., str

43 Glavna zadaća BnetzA-e je da osigura nediskriminatorni pristup mreži, vrši kontrolu tarifa za pristup mreži koje naplaćuju operateri mreže, te da štiti tržište od antikonkurentnih praksi operatera mreže i nadzire provedbu regulatornog režima. Uglavnom, BNetezA kreira uvjete za fer i učinkovito tržišno natjecanje na ulaznom i silaznom tržištu opskrbe. Dok BNetezA regulira njemačke operatore prenosnog sistema, državna regulatorna tijela imaju zadatak da reguliraju kompanije za snabdijevanje energijom s manje od kupaca priključenih na njihove distribucijske mreže i čija se mreža ne proteže izvan državnih granica. 106 U godini, Njemačka je izmijenila Zakon o OIE iz godine 107, koji je prioritet u pogledu pristupa mreži davao obnovljivim izvorima energije i osiguravao feed in tarife. Najvažniji utjecaj novih izmjena je da su za nove proizvođače iz obnovljivih izvora energije s preko 100 kw, feed in tarife zamijenjene tržišnim politikama. Umjesto automatskog dodjeljivanja feed in tarife, Zakon o OIE zahtijeva da većina proizvođača sama obavezno proda proizvedenu energiju. (Postojeće elektrane su izuzete od ove odredbe jer se radi o malim postrojenjima ispod 100 kw). Ako ovi proizvođači prodaju svoju električnu energiju direktno, zakon im omogućava tržišne premije za pospješivanje tržišnog rizika. Premija se izračunava kao razlika između prosječne mjesečne veleprodajne cijene na berzi energije i zakonom utvrđene naknade za električnu energiju iz različitih obnovljivih izvora. U godini, cijene za obnovljivu energiju će se formirati kroz konkurentski natječaj. Oni investitori koji ponude najnižu cijenu za svoja postrojenja na obnovljive izvore energije dobit će finansijsku podršku. Do godine, nije bilo nikakvih ograničenja za postrojenja koja koriste obnovljive tehnologije. Međutim, kada se godine desio procvat solarnih panela sa 7.5 GW nove instalirane snage, uvedena je promjenjiva gornja granica, što je značilo da će, ovisno o broju prethodno izgrađenih objekata, novi objekti postepeno imati manju feed in tarifu kako bi se ostalo u okvirima planiranih ograničenja za solarnu energiju. U novoizmijenjenom Zakonu o OIE, definirani su godišnji ciljevi za dodavanje energije vjetra, sunca i biogasa u ukupni portfolio energije. Uvedeni su koridori rasta tamo gdje feed in tarife zavise o novoinstaliranoj snazi Propisi o električnoj energiji u Njemačkoj: Pregled, Praktično pravo, a Thomson Reuters Legal Solution, Zakon o razvoju energije iz obnovljivih izvora, godine, neslužbeni prevod, S4QFggtMAI&url=http%3A%2F%2Fwww.bmwi.de%2FEnglish%2FRedaktion%2FPdf%2Frenewable-energy-sources- act-eeg- 2014%2Cproperty%3Dpdf%2Cbereich%3Dbmwi2012%2Csprache%3Den%2Crwb%3Dtrue.pdf&usg=AFQjCNGEIizuXBrE-aISC1k_gWfpmXxVQ&sig2=Vn9JNdI51-ffwoPpyX641A&bvm=bv ,d.bGs&cad=rja 108 Uspoređivanje starog i novog: Izmjene u njemačkom Zakonu o obnovljivim izvorima energije, 43

44 2. Postupak izdavanja dozvola za proizvodnju Njemački postupak izdavanja dozvola je veoma cijenjen na međunarodnom nivou zbog svoje efikasnosti i transparentnosti. Važno je istaći da je ova mjera transparentnosti postignuta uprkos federalnom uređenju zemlje, gdje 16 država i dalje uživa dio suvereniteta i ima svoje nacionalne vlade. 109 Postupak odobravanja izgradnje elektrana podrazumijevaju tri glavna postupka: Dozvola prema Saveznom zakonu o kontroli emisija 110, ako je potrebna, uključujući procjenu utjecaja na okoliš prema Federalnom zakonu o procjeni utjecaja na okoliš. 111 Ako je ova dozvola potrebna, postupak izdavanja dozvola je integriran sa postupkom za druge dozvole. Građevinska dozvola prema Federalnom zakonu o gradnji, te građevinski akti saveznih država. Vodne dozvole koje su regulirane Federalnim zakonom o vodama, te vodni akti saveznih država. 112 Prema nalazima Berger studije, definiranje preliminarne analize ( scoping ) je obavezan korak u njemačkom postupku izdavanja dozvola, što znači da je prvi korak bilo kojeg postupka utvrđivanje liste dokumenata koje je potrebno priložiti uz zahtjev i koraka u postupku izdavanja dozvole. Preliminarna analiza ima smisla u svakom kontekstu, jer svim zainteresiranim stranama i nadležnim tijelima daje jasnu sliku o procedurama koje će uslijediti, nadležnim tijelima i dokumentima koje treba dostaviti u svakoj proceduri i procesu, te vremenski okvir. Zahvaljujući obaveznoj preliminarnoj analizi vrlo rijetko se dešava da nadležna tijela traže dodatnu dokumentaciju, čime se štede vrijeme i napori svih sudionika. 113 Još jedan faktor koji je rezultirao kraćim trajanjem postupka izdavanja dozvola u Njemačkoj je upotreba koncepta obavezne odluke. To znači da nadležna tijela uprave imaju mala ili uopšte nemaju diskreciona prava u pogledu izdavanja dozvola: ako zahtjev ispunjava sve zakonom propisane uvjete, nadležno tijelo je obavezno izdati dozvolu. 114 Općenito gledano, može se reći da njemački postupak izdavanja dozvola čine dva glavna procesa: prostorno planiranje i odobravanje plana, a oba se odvijaju na nivou federalnih jedinica. Postupak prostornog planiranja tiče se lokacije projekta i da li je ona konzistentna sa već izrađenim prostornim Federalni zakon o procjeni utjecaja na okoliš, Praktično pravo, a Thomson Reuters Legal Solution, Reguliranje električne energije u Njemačkoj: Pregled, Ibid. 114 Ibid., str

45 planovima za područje u kojem se predlaže realizacija projekta; dok odobravanje plana rezultira izdavanjem građevinske dozvole i upotrebne dozvole. Njemački sistem regionalnog prostornog i energetskog planiranja je veoma jak i dobro razvijen. U njemu su dobro ugrađeni regionalno planiranje, zaštita klime i energetske politike. Strateška koordinacija između tijela zaduženih za regionalno planiranje i općina prepoznata je kao najbolja praksa. 115 Značajna stvar je da se glavni postupci u Njemačkoj vode paralelno, što znači da se koordinacija i prenos znanja između stručnjaka iz različitih organa vlasti odvijaju bez teškoća i zahtijevaju relativno malo vremena. Također nema potrebe za koordiniranjem rokova između ovih postupaka budući da se odvijaju paralelno. 116 Jedno područje na koje je ukazala Berger studija je neumjeren obim prijavne dokumentacije u Njemačkoj 3,000-8,000 stranica prijave sa fokusom na detaljne tehničke priloge, umjesto materijala koji je namijenjen ne-ekspertima. Posljedica toga su opsežni komentari tokom javnih konsultacija, prvenstveno usmjereni na razjašnjavanje tehničkih stvari zbog složenosti i obima prijave. To je različito u odnosu na Dansku gdje, primjera radi, prijava ima stranica. U Danskoj je cilj informirati zainteresirane strane, uključujući i one koji nisu eksperti u datoj oblasti. 117 Što se tiče izdavanja okolišne dozvole, ključno proceduralno pitanje je da li je za postrojenje potrebno raditi procjenu utjecaja na okoliš. Ovo pitanje je riješeno Federalnim zakonom o procjeni utjecaja na okoliš. Postoji lista projekata za koje se mora raditi EIA, uključujući i velike elektrane 118. U Njemačkoj (ali i u drugim zemljama koje imaju pojednostavljen proces izdavanja dozvola) kriteriji za izradu EIA propisani su zakonima, što znači da obaveza izrade EIA nije objektivni uvjet niti diskreciona odluka nadležnih vlasti. Iako u Njemačkoj ne postoji preciziran zahtjev kada treba početi raditi EIA, potrebno je uvijek utvrditi nadležne organe. Ne postoji jedan glavni regulator okoliša. Nadležna tijela države pri ministarstvima okoliša na nivou svakog okruga ili kantona provode svakodnevne operativne aktivnosti vezane za okoliš. Budući da je njihova nadležnost definirana geografski, prvi korak u utvrđivanju ko su ključni organi je ostvarivanje kontakta i konsultacija sa lokalnom općinom. U slučajevima kada je uključeno više organa saveznih država, među njima se mora odabrati tijelo koje će imati vodeću ulogu. To vodeće državno tijelo, međutim, nema ovlasti za donošenje odluka. Umjesto toga, njegova odgovornost je da koordinira rad tijela iz različitih saveznih država LEAP studija slučaja, Povezivanje prostornog planiranja i energetskog planiranja u provedbi akcionih planova za održivu energiju (SEAPs), str. 10, Berger, op. cit., str Ibid., str Federalni zakon o procjeni utjecaja na okoliš, Prilog Praktično pravo, a Thomson Reuters Legal Solution, Zakon o okolišu i praksa u Njemačkoj: Pregled, 45

46 Kao što je gore spomenuto, sve okolišne dozvole su integrirane sa većinom drugih potrebnih dozvola za izgradnju i upotrebu industrijskog objekta, kao što su građevinske dozvole, dozvole za zaštitu prirode, zaštitu na radu i zdravstvene dozvole. Aktivnosti koje se moraju odobriti zasebno su one koje se temelje na zakonima za zaštitu voda i regulatornim odlukama o određenim procesima odobravanja planova. Zahtjevi za te dozvole se dostavljaju nadležnom tijelu na državnoj razini, koja se razlikuju od države do države i ovise o vrsti postrojenja za koje se traži dozvola. Iako svaka država ima svoje zakone koji reguliraju njihovu upravu, u pravilu, za izdavanje dozvola su zadužena tijela srednjeg nivoa uprave. 120 Različiti procesi koji su implementirani u Njemačkoj sa ciljem pojednostavljivanja obavezna preliminarna analiza ( scoping ), sistem obavezne odluke i integrirani režim izdavanja dozvola učinili su Njemačku najuspješnijom zemljom u pogledu trajanja postupka odobravanja, s obzirom da je za ovaj postupak potrebno manje od 40% ukupnog vremena potrebnog za izgradnju projekta (26-52 sedmica). U većini drugih država članica, trajanje postupka za izdavanje dozvola je veće od 60% ukupnog potrebnog vremena za izgradnju projekta, a ponekad se kreće između 70 i 90%. 121 Mjere koje je poduzela Njemačka u cilju promoviranja razvoja proizvodnih postrojenja na OIE polučile su odlične rezultate. Bez obzira na njezino federalno uređenje, Njemačka je pažljivo organizirala svoj postupak izdavanja dozvola kao vrlo transparentan i pojednostavljen, Integrirani okolišni postupak izvrstan je korak ka pojednostavljenju jer objedinjuje mnogo procedura odobravanja u jednom koraku. Iako se ne radi o formalnoj strukturi one-stop-shop-a, ovaj postupak izdavanja dozvola je dobar primjer kako različiti nivoi vlasti nacionalni, državni, regionalni i općinski rade zajedno na kreiranju okruženja pogodnog za investitore, transparentnosti i efikasnosti. 3. Energija vjetra u Njemačkoj Njemačka je godine bila treće najveće tržište za energiju vjetra sa 39,165 MW, poslije Kine (114,763 MW) i Sjedinjenih Država (6,587 MW). Njemačko tržište se razvijalo u tri faze, prva je počela godine, uvođenjem tarife za obnovljivu energiju kako bi se stimulirala tržišna potražnja. Distribucijske kompanije su poticane da kupuju električnu energiju iz obnovljivih izvora po cijeni koja je bila jednaka izbjegnutim troškovima. Međutim, s obzirom da je iznos izbjegnutih troškova bio nizak, bila je niska i cijena; te ovakvo nastojanje nije imalo primjetnog učinka. Do nesreće u nuklearnom postrojenju u Černobilu godine, ponudom u Njemačkoj su dominirala velika komunalna 120 Zakon o okolišu i praksa u Njemačkoj: Pregled, op. cit. 121 Ecorys, Procjena nefinansijskih barijera na putu razvoja postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije u zemljama članicama EU AEON, DG TREN No. TREN/D1/ , konačni izvještaj, str. 23, 46

47 preduzeća koja su prodavala električnu energiju iz nuklearnih elektrana i elektrana na ugalj. Černobil je ostavio veliki utjecaj na javnost, a time i na energetsku politiku. U drugoj fazi razvoja tržišta u Njemačkoj, došlo je do stvaranja tržišta i feed-in tarifa u periodu od do godine, što je rezultiralo brzim probojem energije vjetra na tržište. U trećoj i posljednjoj fazi tržišta (2000. do godine), došlo je do revizije Zakona o obnovljivoj energiji (EEG), što uključuje i neke specifične odredbe u cilju poticanja korištenja energije vjetra. Primjera radi, osiguran je bonus za energetsku obnovu; kao rezultat toga, energetska obnova ima mogućnost udvostručavanja kapaciteta vjetra koji puše s mora prema kopnu. Druga odredba koja se odnosi na vjetar koji puše s kopna prema moru utvrdila je sprinter premiju, koja se dodaje inicijalnoj feed in tarifi. 122 Primarni zakoni kojima se reguliše postupak izdavanja dozvola za vjetroelektrane u Njemačkoj su: Njemački zakon o obnovljivim izvorima energije; Zakon o regionalnom planiranju; Savezni zakon o gradnji, koji sadrži odredbe o planiranju i gradnji na lokalnom nivou; Savezni zakon o kontroli zagađenja, za vjetroturbine visine preko 50 metara; Savezni zakon o očuvanju prirode, koji sadrži odredbe o planiranju uređenja okoliša, proglašavanju parkova prirode i zaštiti ugroženih vrsta i staništa; i Njemački zakon o procjeni utjecaja na okoliš, koji sadrži pravila za izradu procjena utjecaja na okoliš za planove i projekte. Opsežne aktivnosti u oblasti prostornog planiranja koje se odnose na vjetar omogućile su efikasnije izdavanje dozvola za vjetroelektrane. Zakonom se nalaže organima za regionalno planiranje da odrede adekvatna ili prioritetna područja za vjetroelektrane, na osnovu specifičnih kriterija za lokaciju. Iako postoje lokalna vijeća koja određuju posebne zone gradnje za vjetroturbine, njihovi planovi moraju biti usklađeni sa regionalnim planovima. U proceduri planiranja postoje dvije vrste konsultacija koje uključuju organe vlasti, zainteresirane strane i širu javnost: prve konsultacije odnose se na preliminarni plan i obim okolišnih procedura, a druge na nacrt plana. Ne postoji utvrđeni rok za završetak ovog procesa on može trajati nekoliko mjeseci ili nekoliko godina. Za projekte vjetrofarmi u Njemačkoj, za vjetroturbine visine preko 50 metara traži se dozvola. Tim procesom se osigurava da instalacija neće štetno djelovati na okoliš. Postupak izdavanja dozvole uključuje sve druge relevantne procjene projekta. Organ nadležan za izdavanje dozvole mora donijeti odluku u roku od sedam mjeseci po podnošenju zahtjeva, ili u roku od tri mjeseca ako se radi o pojednostavljenom postupku. Za projekte koji uključuju 20 ili više vjetroturbina, puni postupak se 122 IRENA-SWEC: 30 godina politika za energiju vjetra, Njemačka, 2013, str , 47

48 provodi uz javne konsultacije i procjenu utjecaja na okoliš. Ako se radi o tri do 19 turbina, puni postupak je neophodan samo u slučaju kada se u kratkoj procjeni zaključi da bi moglo doći do značajnog utjecaja na okoliš; ako ne, pojednostavljeni postupak se nastavlja bez javnih konsultacija ili procjene utjecaja na okoliš. Ako su u pitanju samo jedna ili dvije turbine, provodi se samo pojednostavljeni postupak. 123 Zanimljivo je da su fizička lica i zadruge kroz historiju posjedovali vjetroturbine, a farmeri su pomagali u finansiranju tih projekata tako što su davali svoje zemljište kao kolateral za kredite koji su uzimani za njihovo provođenje. Pored toga, radna mjesta u sektoru vjetra prvenstveno su se otvorila u malim i srednjim preduzećima, koja se uglavnom nalaze u ruralnim područjima. Učešće manjih investitora doprinijelo je osiguravanju šire javne podrške za projekte energije vjetra i značajno doprinijelo smanjenju problema sa NIMBY efektom koji su se pojavljivali u većim projektima. 4. Solarna energija u domaćinstvima Njemačka je godine bila prva u svijetu po količini proizvedene solarne energije u domaćinstvima, sa 35.5 GW, Kina je bila na drugom mjestu sa 18.3 GW, a Italija na trećem sa 17.6 GW. Sjedinjene Države su bile na petom mjestu sa 12 GW. 124 Na jednom američkom blogu koji je objavljen 8. augusta godine, postavljeno je pitanje zbog čega je Njemačka zasjenila SAD u oblasti solarne energije, te je odgovoreno da je pojednostavljen postupak izdavanja dozvola za proizvodnju solarne energije u domaćinstvima u Njemačkoj doveo do šireg usvajanja ovog sistema u domaćinstvima. Njemačka je u stvari ukinula dozvole za standardne solarne panele u domaćinstvima, zbog čega je pojedinac mogao imati sistem postavljen na krovu za samo nekoliko dana, a najduže za jednu sedmicu nakon kupovine. To je sasvim suprotno od situacije američkih domaćinstava koja koriste solarnu energiju, a koja plaćaju stotine do hiljade dolara za naknade, prolaze višestruke kontrole i sedmicama čekaju da bi instalirali standardni solarni fotonaponski sistem na svojim domovima. Ukupan njemački sistem izdavanja dozvola (licenciranja) je izvanredan zbog svoje jasnoće i jednostavnosti, usprkos svojoj saveznoj strukturi, sa nacionalnim, regionalnim i državnim nivoom vlade, koji su svi uključeni u izdavanje dozvola za energetsku infrastrukturu. Jasno je da je Njemačka odlučila osigurati da njen postupak izdavanja dozvola za proizvodnju obnovljive energije bude efikasan i racionaliziran u najvećoj mogućoj mjeri i da istovremeno svi procesi izdavanja dozvola budu 123 Energija vjetra u projektu BSR2, Planiranje i postupak odobravanja dozvola za vjetrofarme u regiji Južnog Baltika - Vodič za potencijalne investitore, 20. decembar godine, str. 3-4, direktno preuzimanje na linku: HQQFgghMAA&url=http%3A%2F%2Fwww.windenergy-in-thebsr.net%2Fdownload%2F10%2FComp3_Wind%2520project%2520planning%2520procedures%2520in%2520the%2 520SB%2520regions.pdf&usg=AFQjCNGCg6x1ZMLprgelSwJsQK5LQCgD6A&sig2=-C1gAONj5XXRlv2tV_xklg&cad=rja 124 Deset vodećih zemlja po upotrebi solarne energije, 48

49 transparentni. Jasno je da su različiti nivoi vlade sarađivali kako bi ostvarili (i održavali) ove ciljeve. Krajnji rezultat je brzi rast ulaganja u obnovljive izvore energije, a ništa od toga se ne bi desilo da država nije uvela dosljedne i pojednostavljene procese za odobravanje energetskih infrastrukturnih objekata. G. Turska i savezna država Ohajo, Sjedinjene Američke Države I Turska i država Ohio u Sjedinjenim Državama imaju visoko cijenjene režime izdavanja dozvola za energetsku infrastrukturu. Sekretarijat Energetske zajednice je nedavno objavio svoj prvi izvještaj o usklađenosti Turske sa pravnom stečevinom EU u oblasti energije, u kojem je istakao da je Turska, koja u Energetskoj zajednici ima status posmatrača, pionir liberalizacije i referentna tačka za države ugovornice Energetske zajednice. 125 U ovom izvještaju Sekretarijata se navodi da bi Turska, u poređenju sa drugim državama članicama u pogledu usklađenosti sa pravnom stečevinom, bila visoko pozicionirana na rang listi, naročito u sektoru električne energije. 126 Kao takva, Turska predstavlja uzor za regiju Energetske zajednice, čak i u pogledu praksi izdavanja dozvola za obnovljive izvore. Više podataka o režimu izdavanja dozvola u Turskoj sadržano je u Odjeljku 2 Dodatka. Režim izdavanja dozvola u državi Ohajo pozdravljen je u Sjedinjenim Državama kao izvanredan primjer efikasnog i racionaliziranog postupka. Primjera radi, one-stop-shop, odnosno Odbor za utvrđivanje javnih lokacija države Ohajo (OPSB) čine članovi koji su rukovodioci državnih ministarstava ili agencija. Više podataka o režimu za izdavanje dozvola u Ohaju možete naći u Dodatku, Odjeljak 3. IV. Zaključak i preporuke Svaka država u regiji koja želi privući ulaganja u energetski sektor treba osigurati okruženje i okvir odobravanja koji pogoduju investitorima, što općenito podrazumijeva pojednostavljen i transparentan postupak odobravanja. Srećom, postoje izvanredni i pažljivo osmišljeni urneci koji su dizajnirani u okviru politike EU. 125 Sekretarijat Energetske zajednice, Upravljanje energijom u Turskoj; Izvještaj o usklađenosti sa pravnom stečevinom Energetske zajednice, 1. oktobar godine, Ibid., str

50 Da bi napravila prvi korak u reformi postupka za odobravanje proizvodnje električne energije, vlada (ili vlade, u slučaju država sa federalnim uređenjem) prvo moraju stvoriti političku volju i strukturu za saradnju, kako bi izradile i usvojile potrebne politike. Iako se ova politika odnosi na ulaganja i razvoj na visokom nivou, ona bi se trebala baviti i procedurama izdavanja dozvola za energetske projekte, umjesto da samo predstavlja listu idealnih i poželjnih vrsta ulaganja u proizvodnju. Ovaj isti proces uvođenja pojednostavljenog i transparentnog postupka izdavanja odobrenja slijedile su sve države članice EU i druge države koje su imale uspjeha u privlačenju ulaganja u energetski sektor. U svim slučajevima, ova nastojanja su podrazumijevala opredijeljenost za raspodjelu resursa i podršku pokretanju i ulaganju zajedničkog napora na izradi neophodne politike, zakona i propisa. Postupci izdavanja dozvola su, u osnovi, svuda isti, jer je cilj svakog takvog postupka da se adekvatno razmotre predloženi projekti, kako bi se osiguralo da oni budu od koristi stanovnicima regije u kojoj se predlaže njihovo provođenje, kao i čitavoj državi, uz minimalan negativan utjecaj na vode, ekologiju i životnu sredinu u predloženom području, te da budu tehnički izvodljivi. Da bi se postigla dosljednost, pravni okvir mora biti jasan i bez kontradiktornosti na istom ili na više nivoa, kako bi osoblje vlade koje radi na odobravanju projekata jasno razumjelo zadatke i kriterije odlučivanja, i kako bi dosljedno primjenjivalo zakone, propise i smjernice. Za to su neophodni stalni napori na ostvarivanju komunikacije i koordinacije. Svi uključeni uposlenici vlade trebaju biti svjesni općeg opredjeljenja države da privlači (a ne za odvraća) investicije u državi, te proći dovoljan broj edukacija i obuka da bi mogli pomoći i ohrabrivati investitore prilikom podnošenja zahtjeva za odobravanje. Zakoni i podzakonski akti slijede politiku, kako bi država imala koherentan i koordiniran pravni okvir za pružanje podrške i provedbu politike. Nije dovoljno da se unaprijeđen postupak izdavanja dozvola uključi u neku politiku, ili da se samo transponira u zakonodavstvo; proceduralna politika se mora transponirati i u propise o radu svih nadležnih organa. Da bi izradile ove zakone i podzakonske akte, vlade moraju procijeniti čitav važeći i primjenjivi pravni okvir, kako bi ga uobličile u jedan koherentan i pojednostavljen paket. Na visokom nivou, proces stvaranja povoljnog okruženja za ulagače podrazumijeva: detaljno utvrđivanje zakonodavnog okvira za ulaganja na svim razinama vlasti; detaljno utvrđivanje postupka za izdavanja dozvola za ulaganja na svim razinama vlasti; utvrđivanje nedostataka i preklapanja u pogledu usklađenosti sa politikom i drugim unutrašnjim zakonima i podzakonskim aktima; i izmjene i dopune, po potrebi, kako bi politika, zakoni i podzakonski akti o odobravanju projekata proizvodnje električne energije činili jednu koherentnu cjelinu i zajednički vodili ka željenom rezultatu povoljnom okruženju za ulagače. 50

51 Kako bi se izvršila potrebna analiza zakonodavstva, preporučuje se da centralizirana radna grupa, sastavljena od predstavnika svih uključenih organa sa svih razina, formira jednu grupu na najvišem mogućem nivou, koja bi koordinirala aktivnosti analize i revidiranja, a ministarstvo nadležno za energiju bi koordiniralo rad te radne grupe. Za potrebe analize, mogu se formirati i pod-grupe za savezne razine vlasti; međutim, cilj bi trebao biti da postupak izdavanja dozvola u cjelini bude što dosljedniji. Transparentnost se može postići objavljivanjem jasnih i jednostavnih priručnika za ulaganja, do kojih potencijalni ulagači lako mogu doći. Režim za izdavanje dozvola koji je propisan zakonima i implementiran u podzakonskim aktima minimalno treba obuhvaćati sljedeće: 1. Imenovanje jednog koordinacijskog organa i tijela sačinjenog od svih relevantnih organa nadležnih za izdavanje dozvola. Koncept "one stop shop" je vrlo popularan, međutim, za države sa federalnim uređenjem, one stop shop tijela općenito nisu praktična. Ipak, može se formirati jedno tijelo za obavljanje nekih koordinacijskih funkcija po principu one stop shopa, ali bi ono uključivalo predstavnike različitih razina koji su dio režima za izdavanje dozvola. Kao što je istaknuto, bez jedinstvenog tijela koje bi bilo odgovorno za postupak odobravanja, najvjerovatnije će dolaziti do ponavljanja različitih koraka u postupku, jer različite strane koje u njemu učestvuju rade u zasebnim silosima, skoro bez ikakve uzajamne komunikacije i dupliraju zahtjeve koji se moraju ispuniti u zahtjevima za odobrenjem. Ovaj korak je naročito važan u sistemima saveznih vlada, gdje je vjerovatno da će više razina biti uključeno u izdavanje dozvola za energetske projekte. Ovakvo koordinacijsko tijelo može biti prva instanca kojoj se investitori trebaju obratiti, zaduženo za postupak obavezne preliminarne analize, te za praćenje napretka u postupku odobravanja, sve do konačnog izdavanja dozvole. Optimalno, predstavnici svih nadležnih organa bili bi članovi koordinacijskog tijela. Potrebno je odrediti prirodu odluke o izdavanju dozvole da li se radi o jednoj odluci ili spoju više odluka, te ko je odgovoran za njeno koordiniranje i sastavljanje. Također, potrebno je odrediti koje intervencije bi bile opravdane u slučaju da jedno od tijela koje učestvuje u postupku izdavanja dozvole ne završi svoj obavezni dio posla u utvrđenom ili razumnom roku. 2. Obavezna preliminarna analiza ( scoping ). Obavezna preliminarna analiza općenito predstavlja prvi korak u procesu odobravanja, koji uključuje konsultacije između investitora i svih nadležnih organa uključenih u proces izdavanja dozvola za predloženi projekt, zastupanih u koordinirajućem tijelu. Ova grupa postiže konsenzus oko toga koje dozvole i od kojih organa su neophodne, koju dokumentaciju investitor projekta treba priložiti, te njen sadržaj, kao i rokove za sve aktivnosti. Ovaj korak dovodi do daleko uređenijeg i bolje koordiniranog postupka za izdavanje dozvola, a nadležna tijela 51

52 izuzetno rijetko traže dodatne dokumente, pored onoga što je već zatraženo u specifikaciji utvrđenoj obaveznom preliminarnom analizom. 3. Prostorno planiranje. Prostorno planiranje se odnosi na metode i pristupe koje primjenjuju javni i privatni sektor, kako bi uticali na raspored ljudi i aktivnosti u prostoru, u različitim razmjerima. Donedavno u nekim državama nije ni postojalo prostorno planiranje, a obnovljivi izvori energije su se donekle ignorirali u prostornim planovima, što je i dalje slučaj. To dovodi do nesigurnosti i prikrivenog rizika da investitor neće moći pronaći lokaciju. U državama koje primjenjuju najbolje prakse, kao što je Njemačka, prostorno planiranje je obavezno za obnovljive izvore energije (naročito vjetar). Većina prostornog planiranja vrši se na nižim razinama od nacionalne tj. na regionalnom, državnom/entitetskom i općinskom nivou. Bez obzira na prirodu utvrđene opće šeme prostornog planiranja, važno je da ona bude dosljedna i usklađena u svim područjima i na svim relevantnim razinama. U nekim zemljama, kao što je UK, prostorne (lokacijske) dozvole su integrirane u postupke za zaštitu okoliša, dok u drugim državama postoje zasebni postupci. Bez obzira na prirodu postupka, lokacijske dozvole moraju biti postavljene na samom početku postupka; mjesto građenja treba biti zagarantovano prije ulaganja ozbiljnih i dugotrajnih napora na ishođenju dozvole za projekt. 4. Integrirani postupak izdavanja dozvola. Općenito, pojednostavljenje procesa odobravanja uključuje smanjenje/eliminiranje vjerovatnoće da će više agencija na istom ili različitim nivoima zasebno razmatrati ista pitanja, kriterije i materijale. Mnoge države su prevazišle ovu prepreku kombiniranjem više zasebnih i nezavisnih procedura u jedan jedinstveni postupak ili u nekoliko racionaliziranih postupaka i koraka. Za to postoje brojni primjeri u ovom dokumentu, a u studijama navedenim u referencama može se pronaći i više primjera. Direktivom o industrijskim emisijama iz godine 127 propisan je integriran pristup pitanju emisija, kako bi se destimuliralo prebacivanje onečišćenja iz jednog okoliša u drugi, kao rezultat različitih pristupa odvojenim kontrolama emisija u zrak, vodu ili tlo. U članu 5. Direktive izričito se zahtijeva potpuna koordinacija tamo gdje je uključeno više nadležnih tijela ili više subjekata, ili se izdaje više dozvola. U godini, integriran postupak izdavanja dozvola je bio obavezan za projekte od zajedničkog interesa (koji je kasnije usvojila Energetska zajednica), u svrhe unapređenja efikasnosti 127 Direktiva 2010/75/EU Evropskog parlamenta i Vijeća od 24. novembra o industrijskim emisijama (Integrirana prevencija i kontrola onečišćenja), 52

53 izdavanja dozvola. Njemačka je prvo integrirala čitav postupak izdavanja okolišnih dozvola, a sada je tu dodala i sve dozvole koje su potrebne za izgradnju postrojenja za proizvodnju, izuzev vodnih dozvola i prostornog planiranja. Druge države uključuju vodne dozvole i prostorno planiranje u taj integrirani postupak. Snažno se preporučuje usvajanje integriranog pristupa, jer on dovodi do bolje organizacije i koherentnosti režima za izdavanje dozvola. Integrirani postupak izdavanja dozvola ne znači da će se dozvole eliminirati iz postupka ili da će neki organi izgubiti svoju funkciju u tom postupku; to je proces kojim se intenzivno jača transparentnost režima za izdavanje dozvola stranim ulagačima, eliminira se dupliranje posla i štedi vrijeme, te se povećavaju mogućnosti za rast u sektoru električne energije, koji na racionaliziran način nadziru stručnjaci koji osiguravaju koristi za građane i okoliš, kao i njihovu zaštitu. 5. Sudjelovanje javnosti i zaštitnik životne sredine. Postupak izdavanja okolišnih dozvola treba obavezno podrazumijevati konsultacije i učešće javnosti u ranoj fazi postupka. Također se preporučuje uvođenje pozicije kao što je "zastupnik zaštite okoliša" u Austriji, kako bi se osiguralo da građani i životna sredina budu dobro zastupljeni, bez obzira na broj građana i nevladinih organizacija (NVO) koji učestvuju u konsultacijama u ranoj fazi postupka. 6. Trajanje. Opisani koraci pojednostavljenja postupka neminovno će skratiti trajanje postupaka za izdavanje dozvola. Imenovanje jednog koordinacijskog tijela i formiranje tijela sa predstavnicima svih uključenih organa od projekta do projekta, obavezno utvrđivanje obima aktivnosti i integrirani postupci izdavanja dozvola zajedno će skratiti postupke za izdavanje dozvola. Osim toga, stalno učešće koordinacijskog tijela riješit će problem projekata koji leže na policama nadležnih tijela ili kasne zato što ona ne znaju šta da urade s njima. Kada su nadležna tijela neiskusna, ili su iskusna ali je tehnologija projekta za njih nova, investitori im trebaju dostaviti dovoljno informacija o specifičnostima vrste projekta za koji traže dozvolu, ili o specifičnim okolnostima na traženoj lokaciji. Postupak treba omogućiti nadležnim tijelima da zatraže takvu tehničku pomoć od investitora ili im omogućiti da pribave i plate neophodnu tehničku pomoć neovisnog stručnjaka. Ovakva mogućnost je daleko bolja nego prepuštanje organu da se pokuša sam educirati tražeći beskrajnu količinu informacija, što rezultira beskrajnim odlaganjima. 7. Priručnici. Izrada smjernica i priručnika za postupanje jedan je od najvažnijih koraka koji se može napraviti kako bi se povećala transparentnost i stvorilo povoljno okruženje za ulagače. Hrvatski Priručnik za PCI predstavlja dobar primjer: jasan je i temeljit, počinje sa informacijom o tome gdje zatražiti informacije o procesu ulaganja, te o postupku pred 53

54 različitim organima vlasti, zakonima, dokumentima koji su potrebni za podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole i različitim postupcima izdavanja dozvola. Kada su postupci države za izdavanje dozvola nejasni, eksponencijalno raste rizik za razvojne projekte. Priručnicima za različite vrste projekata koji se odnose na električnu energiju smanjuje se rizik, što djeluje kao prijateljski poziv na ulaganje. EU ima pozitivno iskustvo sa privlačenjem ulaganja u energetske sektore država članica, pa postoji obilje dokaza o vjerodostojnosti (i mudrosti) implementacije preporuka iz ovog odjeljka. Rezultati su evidentni, te stoga vrijedi uložiti neophodni nivo napora, vremena i resursa. 54

55 BIBLIOGRAFIJA Andresen, Tino, Coal Returns to German Utilities, Replacing Lost Nuclear, 15. april 2014, Bastasch, Michael, Germany opens first coal-fired power plant in eight years, Cakmak Avukatlik Burosu, The New Electricity Market Licensing Regulation in Turkey, 6. novembar 2013, str. 2, Comparing old and new: Changes to Germany s Renewable Energy Act, Clean Energy Wire, Croatia s Renewables in Brief: Big Potential and Financing Connundrums, 22. novembar 2013, Dietrich, Otto and Reiterer, Markus A., Access to Justice in Environmental Matters in the EU, Kluwer Law International, 2002, The Netherlands, str , ++Environmental&source=bl&ots=IOzqq25Rlf&sig=KvY51eEdQtmbzPdqfKeIDQHensg&hl=b s&sa=x&ei=ephvvdbxemjiywp2mih4bg&ved=0cc0q6aewaw#v=onepage&q=umweltan walt%20%20environmental&f=false. ECORYS, Assessment of Non-Cost Barriers to Renewable Energy Growth in EU Member States AEON, DG TREN No. TREN/D1/ , Final Report, 10 maj 2010, In Consortium with eclareon, EREC and Golder Associates, ECORYS and Golder Associates, Benchmark of Bioenergy Permitting Procedures in the European Union, januar 2009, DG TREN D S , 55

56 Electricity Sector in Germany, Electricity Regulation in Germany: Overview, Practical Law, a Thomson Reuters Legal Solution, Energy Community Secretariat, Energy Governance in Turkey; Report on Compliance with the Energy Community Acquis, 1. oktobar 2015, Ergun, Cagdas Evrim and Gokmen, Nigar, Cakmak Avukatlik Burosu, Electricity regulation in Turkey: overview, Practical Law Multi-Jurisdictional Guide 2013, Energy and Natural Resources, European Commission Joint Research Centre, Wind energy provides 8% of Europe s electricity, 23. juli 2015, European Wind Energy Association, WindBarriers: Administrative and Grid Access Barriers to Wind Power, Juli 2010, Također, Eurostat, Energy from renewable sources, Mart 2015, Gedik & Eraksoy, Renewables Energy: A Quick Guide to Turkish Regulatory Framework, decembar 2013, str. 4, Hutt and Armstrong, Development of Energy Infrastructure: Will Taxpayers Money Stimulate Environmental Reform? The Federation Lawyer, Juni 2009, str , 9b8ee4f05856_pdfupload.pdf. 56

57 IRENA-SWEC: 30 Years of Policies for Wind Energy, Germany, 2013, str , 81 Kolmek, Fatih, Group Head, EMRA, Facilitating Investments in the Turkish Power Market, Presentation to the Energy Summit, Neum, Bosnia and Herzegovina, 15 april LEAP Case Studies Paper, Linking Spatial Planning and Energy Planning in the Delivery of Sustainable Energy Action Plans (SEAPs), str. 10, Mcaliley, Neal, Federal Environmental Permitting of Renewable Energy Projects: Lessons for the Green Economy from Conventional Industries, Practical Law, a Thomson Reuters Legal Solution, Electricity Regulation in Germany: Overview, Roland Berger Strategy Consultants, Permitting procedures for energy infrastructure projects in the EU: evaluation and legal recommendations, Tender No. ENER/B1/ , Final Report, European Commission Directorate-General for Energy, Berlin/Brussels, 31. juli 2011, SMART Strategies to Promote Small Scale Hydro Electricity Production in Europe, Small Hydro Power Plants in Europe: Handbook on Administrative Procedures Requested, juli, 2009, 8PHKAhUG2RoKHeQsAgMQFggxMAA&url=http%3A%2F%2Fwww.provincia.cremona.it%2 Fambiente%2Fall%2FSMART_HANDBOOK_draftontheweb- v2.pdf&usg=afqjcneehpomv4axa4yyzlooaxh1-p- QWQ&sig2=dAJbv7LheYb4WqyWZ43RLA&cad=rja. Turkish Ministry of Energy and the European Bank for Reconstruction and Development (EBRD), National Renewable Energy Plan, oktobar 2012, 57

58 Wind Energy the Facts, Chapter 6, Social Acceptance of Wind Energy and Wind Farms, (2009), Windenergy in the BSR2 Project, Planning and Licensing Procedures for Wind Farms in the South Baltic Region A Guide for Potential Investors, 20. decembar 2011, str. 3-4, direktni link: LjLAhUH2SwKHdIFCHQQFgghMAA&url=http%3A%2F%2Fwww.windenergy-in-thebsr.net%2Fdownload%2F10%2FComp3_Wind%2520project%2520planning%2520procedures% 2520in%2520the%2520SB%2520regions.pdf&usg=AFQjCNGCg6x1ZMLprgelSwJsQK5LQCg D6A&sig2=-C1gAONj5XXRlv2tV_xklg&cad=rja 58

59 PRAVNE REFERENCE Act on the Development of Renewable Energy Sources, 2014, Unofficial Translation, 8bjLAhXFD3IKHbKuDS4QFggtMAI&url=http%3A%2F%2Fwww.bmwi.de%2FEnglish%2FR edaktion%2fpdf%2frenewable-energy-sources-act-eeg- 2014%2Cproperty%3Dpdf%2Cbereich%3Dbmwi2012%2Csprache%3Den%2Crwb%3Dtrue.pdf &usg=afqjcngeii-zuxbre-aisc1k_gwfpmxxvq&sig2=vn9jndi51- ffwoppyx641a&bvm=bv ,d.bgs&cad=rja Act on Strategic Investment Projects of the Republic of Croatia, In English, MENT%20P_ROJECTS_OF%20.pdf. Directive 2009/28/EC on the Promotion of the Use of Energy from Renewable Sources and Amending and Subsequently Repealing Directives 2001/77/EC and 2003/30/EC, Directive 2011/92/EU of the European Parliament and of the Council of 13 December 2011 on the Assessment of the Effects of Certain Public and Private Projects on the Environment, amended by Directive 2014/52/EU of April 16, 2014, EMRA Decision No , November 2013, regarding the list of documents and information required for pre-license and license application. European Commission, Streamlining Environmental Assessment Procedures for Energy Infrastructure Projects of Common Interest (PCIs), , Manual of Procedures for Permit Granting Process for Projects of Common Interests (PCIs) [Prirucnik za postupanje u postupcima odobravanja dozvola za projekte od zajednickog interesa (PZI), rujan 2014], Croatian Ministry of Economy, September 2014, 59

60 Ohio Power Siting Board, str Siting New Energy Infrastructure in Ohio, A Guidance Document, February 2005, Ohio Revised Code, Chapter 4906, amended Substitute House Bill 694, November 15, Regulation (EU) No. 347/2013 on Guidelines for Trans-European Energy Infrastructure and Repealing Decision No. 1364/2006/EC and Amending Regulations (EC) No. 713/2009, (EC) No. 714/2009 and (EC) No. 715/2009, Turkish Electricity Market Law, No. 6446, 30 March 2013; Electricity Market License Regulation, issued by the Energy Market Regulatory Authority (EMRA), 2 November 2013, Turkish Renewable Energy Law, Turkish Official Gazette, No , May 18, 2005, amended by Law No. 6094, Official Gazette No , January 8, 2011, _7jLAhWpa3IKHeDYCYkQFggaMAA&url=http%3A%2F%2Fwww.emra.org.tr%2Fdocument s%2felectricity%2flegislation%2flawutilizationofrenewableenergysources.doc&usg=afqj CNHffd5ewUc_dtdShP95AV45OOA54A&sig2=u17LPMLojSjQW357vyJXYw&bvm=bv ,d.bGg&cad=rja. 60

61 DODATAK Dodatak 1. Hrvatski priručnik za postupanje u postupcima odobravanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa (PCI): Opis dijagrama toka odobravanja dozvola Postupak predprijave sastoji se od sedam procedura, sa dodatnih 17 procedura koje se odnose na pravni postupak odobravanja dozvola (napomena: Dodatak 1. koristi terminologiju iz Hrvatskog priručnika): a. Postupak predprijave (1) Izrada idejnog projekta. Zainteresirana osoba može zatražiti obavijest od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja koje posebne uvjete je potrebno ispuniti. (2) Usklađivanje projekta s prostornim planom Ovaj postupak zahtijeva pribavljanje izjave projektanta da je idejni projekat izrađen u skladu s prostornim planom, te potvrdu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja o usklađenosti. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odgovorno je za okolišni proces sadržan u koracima (3)- (5) i (7). Investitor je odgovoran za korak (6), koji podrazumijeva izradu studije utjecaja na okoliš. (3) Procjena ekološkog utjecaja. Ovaj korak procesa obuhvaća sljedeće: Prethodna ocjena prihvatljivosti ekološkog utjecaja predloženog projekta. Javni uvid u dokumentaciju omogućen je putem internet-stranice Ministarstva zaštite okoliša i prirode u trajanju od 30 dana, a nadležno upravno tijelo mora provesti javnu raspravu u trajanju od 30 dana. 128 Izdaje se rješenje o prethodnoj procjeni utjecaja na okoliš, koje sadrži informacije o projektu i obrazloženje negativnog zaključka zbog njegovih značajnih negativnih utjecaja na ekološku mrežu ili obrazloženje za nastavak postupka glavne procjene. Glavna procjena prihvatljivosti projekta u smislu njegovog ekološkog utjecaja. Odluka o glavnoj procjeni prihvatljivosti projekta za ekološku mrežu mora sadržavati podatke o projektu, mjere ublažavanja i nadzora, te režim izvještavanja. 128 Poglavlje 5 Priručnika govori o učešću javnosti. U mjeri u kojoj je to moguće i radi lakšeg razumijevanja, u ovom tekstu javno učešće je isprepleteno sa postupcima. 61

62 U Priručniku se napominje da u rijetkim slučajevima nositelj projekta može podnijeti zahtjev za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i odobrenje projekta uz kompenzacijske uvjete, koji ne mogu biti plaćanje novčanog iznosa. O tom se zahtjevu vodi javna rasprava. Ako su kompenzacijski uvjeti provodivi, Vlada Republike Hrvatske o tome donosi odluku. (4) Ocjena o potrebi provođenja procjene utjecaja na okoliš (EIA) Odluka o potrebi za provođenjem EIA se donosi u roku od 60 dana, a može sadržavati mjere ublažavanja i program praćenja stanja okoliša. Postoje četiri moguća ishoda procjene: nema utjecaja na okoliš i ekološku mrežu, nema utjecaja na okoliš, ali ima utjecaja na ekološku mrežu, ima značajan utjecaj na okoliš, ali nema utjecaja na ekološku mrežu i ima značajan utjecaj na okoliš i ekološku mrežu. (5) Definiranje sadržaja EIA (nije obavezno ali je korisno) Javnost ima pristup spisu na internet-stranici Ministarstva u trajanju od 30 dana. Potom se izdaje mišljenje koje sadrži prijedlog sadržaja studije na osnovu komentara zaprimljenih od nadležnih tijela i javnosti. Ovaj korak traje 90 dana. (6) Promotor projekta provodi studiju utjecaja na okoliš dužina ovog koraka ovisi o složenosti izrade procjene utjecaja na okoliš prema zaprimljenim komentarima iz koraka 5. (7) Procjena utjecaja na okoliš dokumenti potrebni za ovaj postupak su studija utjecaja na okoliš; potvrda o usklađenosti s prostornim planom; rješenje o potrebi procjene utjecaja na okoliš; detaljniji opisi nekih aktivnosti koje mogu imati utjecaj na vodu u skladu s Okvirnom direktivom EU o vodama (integrirani pristup); i prekogranični utjecaji, ako ih ima, uz dodatne konsultacije s državama na koje projekat može imati utjecaj (ESPOO konvencija). Javnost mora biti informirana na isti način kao i u koraku 5. O procjeni utjecaja na okoliš se provodi javna rasprava u trajanju od 30 dana, uz obaveznu objavu oglasa najkasnije 8 dana prije početka rasprave. Jedinice lokalne (područne) regionalne samouprave organiziraju prostor za javnu raspravu, vode zapisnik, objedinjuju primjedbe te dostavljaju Ministarstvu zapisnik o provedenoj javnoj raspravi s primjedbama. Ovaj korak traje 120 dana, uz mogućnost produženja na još 60 dana. Rješenjem se utvrđuje prihvatljivost projekta u pogledu njegovog utjecaja na okoliš. 62

63 b. Zakonska procedura odobravanje dozvola (8) Nositelj projekta izrađuje geodetski projekt. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja uključeno je u korake (9)-(12), (16)-(17) i (20)- (22). (9) Utvrđivanje posebnih uvjeta Posebni uvjeti određeni posebnim propisima (primjer su vodopravni uvjeti i posebni uvjeti za zaštitu kulturnog nasljeđa) pribavljaju se prije izdavanja lokacijske dozvole. (10) Lokacijska dozvola Lokacijske dozvole su potrebne za (i) eksploatacijska polja, rudarske objekte i podzemno skladištenje prirodnog gasa, (ii) nove vojne objekte; (iii) projekte koji se ne smatraju građenjem; (iv) etapno i/ili fazno građenje građevine; i (v) građenje na zemljištu ili građevini koje zahtijeva eksproprijaciju zbog neriješenih imovinskopravnih pitanja. Poziv javnosti da ostvari uvid u spis i dostavi komentare u vezi s zahtjevom za izdavanje lokacijske dozvole mora se postaviti na internet-stranicu Ministarstva najkasnije 10 dana prije omogućavanja pristupa spisu. Lokacijska dozvola se izdaje nakon što se zaprimi zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, uz koji se dostavlja većina dokumenata koja je pribavljena u prethodnim koracima izdavanja dozvole. (11) Dozvola za promjenu namjene i upotrebu građevine U postupku za promjenu namjene postojeće građevine, uz zahtjev se moraju dostaviti, ako je primjenjivo, saglasnost za promjenu namjene koje izdaje nadležno tijelo, ako je građevina sastavni dio kulturnog nasljeđa, i pozitivno rješenje o prihvatljivosti projekta za ekološku mrežu. (12) Rješenje o utvrđivanju građevinske čestice Ovo rješenje je potrebno za utvrđivanje građevinske čestice ili promjenu oblika i veličine postojeće građevinske čestice. (13) Parcelacija građevinskog zemljišta koju vrši Područni ured za katastar ova radnja se provodi u skladu sa lokacijskom dozvolom i rješenjem iz koraka 12. (14) Promotor projekta izrađuje glavni projekt. Promotor projekta može tražiti od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja da ga obavijesti od kojih javnopravnih tijela je potrebno pribaviti posebne uvjete u skladu s kojima mora biti izrađen glavni projekt. Ministarstvo je dužno odgovoriti na upit u toku od 8 dana. (15) Potvrda glavnog projekta koju izdaju sva javnopravna tijela iz koraka 4, pod sljedećim uvjetima: (i) ako je glavni projekat usklađen s lokacijskom dozvolom i svim posebnim 63

64 uvjetima [izdaje se potvrda], (ii) ako glavni projekat nije izrađen u skladu s posebnim uvjetima [daje se rok od 15 dana za usklađivanje], ili (iii) ako projekat nije usklađen ni nakon 15 dana [zahtjev se odbija]. (16) Dokaz pravnog interesa Investitor mora dokazati da zahvat predstavlja strateški projekat Vlade Hrvatske ili, ako je potrebna eksproprijacija, mora se pozvati na odredbu posebnog zakona kojom je utvrđen interes Vlade za građenje građevine. Za nekretnine koje se ne mogu izvlastiti, investitor mora dokazati javni interes u projektu. (17) Građevinska dozvola Ova faza postupka obuhvaća period za dostavljanje komentara, kao i rok za objavljivanje javnog poziva za uvid u spis. Rok za dostavljanje pismenih izjašnjenja ne može biti duži od osam dana od dana kada se stranka odazvala pozivu za uvid u spis. Uz zahtjev se moraju dostaviti lokacijske dozvole, mišljenja i izjave o postupcima do tog momenta kao što su, između ostalog, lokacijska dozvola, ako je izdata (korak 10); glavni projekat (koraci 14-15); ocjena projekta, ako je propisano. [Napomena: građevinska dozvola postaje ništavna ako se sa građenjem ne počne u roku od tri godine od datuma izdavanja dozvole]. (18) Potrebno je platiti komunalne naknade i doprinose prema Zakonu o komunalnim uslugama, kao i vodni doprinos prema Zakonu o finansiranju vodoprivrede. (19) Prijava početka građenja i iskolčenje Promotor projekta je dužan dostaviti izvještaj Ministarstvu graditeljstva i svim nadležnim tijelima koja su izdala dokumente za pribavljanje posebne dozvole. (20) Pokusni rad Ako je glavnim projektom predviđen pokusni rad, Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja se moraju dostaviti plan i program pokusnog rada, plan ispitivanja uvjeta za priključenje na energetsku infrastrukturu, parametre koji se ispituju u pokusnom radu i predviđeni završetak pokusnog rada. (21) Okolišna dozvola (objedinjeni uvjeti) Dozvola se izdaje u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za okolišnu dozvolu, uz koji se prilaže rješenje o procjeni utjecaja na okoliš i odgovarajuće tehničko-tehnološko rješenje. (22) Upotrebna dozvola Zahtjev za upotrebnu dozvolu se dostavlja Ministarstvu za graditeljstva i prostornog uređenja. Uz zahtjev se dostavljaju, između ostalog, fotokopija građevinske dozvole, podaci o sudionicima u gradnji, pisana izjava izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja gradnje i izjava ovlaštenog inženjera geodezija da je građevina izgrađena u skladu s geodetskim projektom. 64

65 (23) Upis građevine u katastar i zemljišne knjige. Ministarstvo dostavlja upotrebnu dozvolu, geodetski elaborat i izjavu inženjera geodezije u katastarski ured radi upisa građevine u katastar, a katastarski ured dokumente dostavlja nadležnom sudu radi upisa u zemljišnu knjigu. (24) Trajni pogon. 65

66 Dodatak 2. Obnovljivi izvori energije u Turskoj Sekretarijat Energetske zajednice je nedavno objavio svoj prvi izvještaj o usklađenosti Turske sa pravnom stečevinom EU u oblasti energije, u kojem je istakao da je Turska, koja u Energetskoj zajednici ima status posmatrača, pionir liberalizacije i referentna tačka za države ugovornice Energetske zajednice. 129 U ovom izvještaju Sekretarijata se navodi da bi Turska, u poređenju sa drugim državama članicama u pogledu usklađenosti sa pravnom stečevinom, bila visoko pozicionirana na rang listi, naročito u sektoru električne energije. 130 Kao takva, Turska predstavlja uzor za regiju Energetske zajednice, čak i pogledu praksi izdavanja dozvola za obnovljive izvore. Tokom posljednje decenije, potražnja Turske za električnom energijom i prirodnim gasom značajno je porasla i u tom pogledu nalazi se odmah iza Kine. Oko 26% ukupne potražnje za energijom Turska zadovoljava iz domaćih izvora, dok ostatak nabavlja kroz uvoz. Fosilna goriva čine oko 73% svih izvora koji se koriste za proizvodnju električne energije. 131 Zbog toga, Turska energetsku sigurnost nastoji postići, između ostalog, kroz povećanje udjela obnovljivih izvora i uvođenje nuklearne energije u svoj portfolio. 132 Budući da električna energija, prirodni gas i nafta zahtijevaju velika ulaganja, Turska je nastojala razviti pogodno okruženje za investitore, s konkretnim ciljem da do godine 30% svoje potražnje za električnom energijom zadovolji iz obnovljivih izvora energije. 133 Na kraju godine, obnovljivi izvori energije su učestvovali sa oko 10% u ukupnoj primarnoj opskrbi energijom Sekretarijat Energetske zajednice, Upravljanje energijom u Turskoj; Izvještaj o usklađenosti za pravnom stečevinom Energetske zajednice, 1. oktobar godine, Ibid., str Ergun, Cagdas Evrim and Gokmen, Nigar, Cakmak Avukatlik Burosu, Propisi o električnoj energiji u Turskoj: pregled, Praktični vodič kroz zakone o višestrukoj nadležnosti 2013, Energija i prirodni resursi, Nuklearna elektrana Sinop je planirano nuklearno postrojenje u Sinopu na sjeveru Turske. To će biti druga po veličini nuklearna elektrana odmah nakon predviđene Akkuyu nuklearne elektrane. BOT projekat (BOT- gradnja, rad i prenos) je potpisan sa Japanom godine. Razvoj ovog projekta je u toku. Nuklearna elektrana Akkuyu se temelji na BOO (gradnja, vlasništvo, rad) sporazumu potpisanom s Rusijom. Izgradnja prve jedinice će početi godine. 133 Tursko ministarstvo energetike i Evropska banka za obnovu i ravoj (EBRD), Nacionalni plan za obnovljive izvore energije, oktobar 2012, Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora u Turskoj je snažno podržana kroz državne subvencije, povlastice kod pribavljanja dozvola, porezne povlastice i omogućavanje i olakšavanje procedura za iznalaženje zemljišta u cilju povećanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora; Novi 'Akcioni plan Turske predviđa 61 GW energije iz obnovljivih izvora do godine". Sekretarijat Energetske zajednice, op. cit., str Sekretarijat Energetske zajednice, op. cit., str

67 Turska je godine također donijela novi Zakon o tržištu električne energije, a Regulatorno tijelo za energetska tržišta (EMRA) donijelo je novi provedbeni propis uz taj zakon. Zakon i propis sada uređuju kako strukturu tržišta tako i postupak izdavanja dozvola za proizvodnju električne energije i neke poticaje za obnovljive izvore energije. 135 Ova dva zakona, u kombinaciji sa Zakonom o obnovljivoj energiji, propisuju strukturu podrške za obnovljive izvore energije. 136 Zakon o obnovljivim izvorima energije osigurava sljedeće poticaje: Zajamčeni otkup u prvih deset godina rada. Minimalna zajamčena cijena, koja je godine iznosila: - Hidroelektrane: US$ 0.073/kWh - Vjetroelektrane: US$ 0.073/kWh - Geotermalne elektrane: US$ 0.105/kWh - Solarne elektrane PV: US$ 0.133/kWh - Solarne kogeneracije: US$ Biomasa (uključujući i gas iz deponija): US$ 0.133/kWh 137 Prioritet za priključenje na mrežu. Kod priključenja na mrežu, operator prenosnog sistema i distributeri prioritet moraju dati proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Poticaj za domaće komponente, kojim se omogućavaju veće cijene za projekte koji u svojim postrojenjima koriste najmanje 55% mehaničke i/ili elektro-mehaničke opreme koja je proizvedena na domaćem tržištu, a koja su u rad puštena prije 31. decembra godine. Ove cijene se dodaju najmanjoj zajamčenoj cijeni za pet godina od početka puštanja postrojenja u rad. Poticaji kroz otkup zemljišta. Ako je zemlja u vlasništvu, pod kontrolom ili na raspolaganju trezoru ili državi, takva zemlja će se dati u zakup ili će se osigurati pravo služnosti za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Razvojni planovi, koji mogu imati negativan utjecaj na upotrebu i efikasnost područja koja predstavljaju resurs obnovljive energije, ne mogu se više raditi na javnom zemljištu. 138 Nositelji dozvola za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora svakog oktobra moraju odlučiti i obavijestiti EMRA hoće li 135 Turski Zakon o tržištu električne energije, br. 6446, 30. mart godine; Propis o izdavanju dozvola za tržište električne energije, koji je donijelo regulatorno tijelo za tržišta energije (EMRA), 2. novembar godine, Zakon o obnovljivoj energiji, Službeni glasnik Turske, br , 18. maj godine, izmijenjen Zakonom br. 6094, Službeni glasnik br , 8. januara godine. 137 Gedik & Eraksoy, Obnovljivi izvori energije: Kratki vodič kroz regulatorni okvir Turske, decembar godine, str. 4, Ergun, Cagdas Evrim, op. cit. 67

68 svoju električnu energiju prodati tržištu ili će iskoristiti feed in tarifu. Tokom godine, nositelji dozvola ne mogu mijenjati svoj izbor. Ukupni iznosi namijenjeni feed in tarifama za proizvođače se akumuliraju u zajednički fond, odakle se potom raspodjeljuju svim dobavljačima srazmjerno veličini portfolija potrošnje. Proizvođači energije iz obnovljivih izvora feed in tarife uživaju deset godina. 139 Kao što je ranije istaknuto, Turska je svojom energetskom strategijom zacrtala da će do godine njezin udio obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji energije iznositi najmanje 30%. 140 U strategiji se navodi da će hidro-potencijal tehnološki i ekonomski biti potpuno iscrpljen na oko 140 TWh; energija vjetra će dostići 20,000 MW; geotermalne elektrane od 600 MW će otpočeti sa radom; te da će se poduzeti koraci u cilju promoviranja solarne energije. Rezultati zadatih ciljeva i različitih inicijativa su bili odlični. U septembru godine, kapacitet energije vjera je premašio 1,930 MW, u odnosu na godinu, kada je bio gotovo na nuli, a ukupnoj instaliranoj snazi Turske dodat je i kapacitet obnovljivih izvora od 2,140 MW. 141 Do kraja godine, ukupna instalirana snaga proizvodnje hidroelektrana iznosila je 23.6 GW i ukupno 521 elektrana je bila u pogonu, dok je 318 hidroelektrana bilo u fazi izgradnje, što predstavlja dodatni kapacitet od 9.4 GW. Također, s krajem godine u pogonu je bilo 90 vjetroelektrana ukupne instalirane snage od 3,630 MW. Pored toga, postoje još 183 dodatne licencirane vjetroelektrane koje su u fazi izgradnje ili obnove, što je 6,013.8 MW. Prema navodima operatera prenosnog sistema TEIAS, godine se prihvata još jedan krug zahtjeva za prethodne dozvole, u kapacitetu od 3,000 MW. Do kraja postupka izdavanja dozvola, zbir svih kapaciteta licenciranih obnovljivih izvora će dostići 30% potencijala, čime će se ispuniti cilj zacrtan energetskom strategijom Turske u oktobru godine Pravni okvir EMRA je revidirala proces izdavanja dozvola na osnovu iskustva, naročito za obnovljive izvore. Tursku su godine doslovno preplavili zahtjevi za razvoj postrojenja koja koriste vjetar, što je bio veliki izazov zbog ograničenih kapaciteta i nepostojanja pravne i regulatorne osnove za projekte koji se preklapaju ili su u presjeku jedan sa drugim. (projekti koji se preklapaju ili su u presjeku se dešavaju kada investitori predlažu istu lokaciju i priključnu snagu za više od jednog postrojenja). Premda su u početku izdavane dozvole za vjetroelektrane ukupne snage preko 139 Sekretarijat Energetske zajednice, op. cit., str Vidi fusnotu 51, ranije u tekstu. 141 Ergun, Cagdas Evrim, op. cit., str Sekretarijat Energetske zajednice, op. cit., str

69 3 GW, zbog velikog interesovanja i ograničene priključne snage, programi za vjetroelektrane su zatvoreni. Nakon toga, zahtjevi su prihvaćani još samo jedan dan 1. novembra godine. Tog dana je došlo do poplave zahtjeva: podneseni zahtjevi iznosili su preko 70 GW, dok je ukupna instalirana snaga vjetra u to vrijeme bila svega 41 GW. Nakon ovog iskustva, donesene su izmjene i dopune Zakona o obnovljivim izvorima energije i pripadajućih podzakonskih akata, koje su zahtijevale da (i) Generalna direkcija za obnovljivu energiju (YEGM) izvrši procjenu tehničkog utjecaja projekata vezanih za energiju vjetra i solarnu energiju i da (ii) operater prenosnog sistema licitira snagu tamo gdje je prisutno više zahtjeva za projekte koji se preklapaju ili su u presjeku. 143 Kapacitet mreže za energiju vjetra je utvrđen i dozvoljava približno 8.5 GW nove snage, a projekti se moraju modificirati kako bi osigurali najbliže mjesto priključka i dostupnu snagu. Zahtjevi za dozvole se trenutno mogu podnijeti za sve obnovljive izvore osim za energiju vjetara i solarnu energiju. Propisom o nelicenciranoj proizvodnji električne energije, koji je donesen u oktobru godine povećan je prag snage za proizvodnju električne energije bez dozvole na 1MW, a koji se može dodatno povećati do 5MW odlukom Vijeća ministara za proizvodna postrojenja koja koriste obnovljive izvore. Pored toga, proizvodna postrojenja koja proizvedenu energiju koriste u svojim vlastitim pogonima ne podliježu ograničenjima u pogledu instalirane snage. Postupak za rad bez dozvole daleko je manje složen jer se zahtjev podnosi samo odgovarajućoj kompaniji za distribuciju ili nositelju dozvole za distribuciju organiziranim industrijskim zonama. Svi poticaji za podršku postrojenjima koja koriste obnovljive izvore, uključujući i feed in tarifu, primjenjuju se i na ova postrojenja koja djeluju bez dozvole. 144 Premda obnovljivi izvori imaju prioritet kada je riječ o priključivanju na mrežu, zbog gore opisanih tehničkih ograničenja, kapaciteti vjetroelektrana i solarnih elektrana fiksirani su na regionalnoj osnovi. Saglasnost za priključenje se traži od operatora prenosnog sistema i/ili lokalnih distribucijskih kompanija. Opći izazov tehničke neisplativosti predloženih projekata obnovljivih izvora, riješen je tako što nadležna državna tijela, kao što je YEGM za energiju vjetra i solarnu energiju, zahtijevaju da se za takve projekte izradi tehnička procjena (uključujući i studiju isplativosti), kako je već ranije istaknuto. Predloženi hidro-projekti zahtijevaju tehničku procjenu od strane Generalne direkcije za državne hidrauličke radove (DSI); u slučaju da ima više zahtjeva koji se odnose na isti izvor vode za hidroprojekte, Generalna direkcija za državne hidrauličke radove (DSI) licitira korisnička prava. EMRA je zadužena za zakonske procedure o pravima korištenja, zbog čega je određivanje lokacije postrojenja fleksibilno. U vezi sa učešćem javnosti, kada je dokumentacija za prijavu spremna, EMRA objavljuje zahtjev i stavlja ga na svoju internet-stranicu, pozivajući sve zainteresirane strane da dostave svoje 143 Kolmek, Fatih, Group Head, EMRA, Olakšavanje ulaganja u tursko tržište električne energije, Prezentacija na energetskom samitu, Neum, Bosna i Hercegovina, 15. april godine. 144 Ibid., str

70 pravne prigovore. Za projekte koji podliježu procjeni utjecaja na okoliš (koja je obavezna za hidro i geotermalne elektrane snage preko 25 MW, vjetroelektrane sa 20 i više turbina i solarne elektrane koje se prostiru na 20 ili više hektara), javnost može učestvovati u postupku koji vodi Ministarstvo zaštite okoliša i urbanizacije Postupak izdavanja dozvola za proizvodnju U Turskoj se postupak izdavanja dozvola za proizvodnju sastoji iz četiri faze: zahtjev za izdavanje prethodne dozvole, tehnička procjena projekta, izdavanje prethodne dozvole i izdavanje konačne dozvole. a. Zahtjev za prethodnu dozvolu. Postupak izdavanja prethodne dozvole uveden je novim zakonom. 146 Obrazac za prethodnu dozvolu dat je u prilogu novog propisa o izdavanju dozvola koji je donijela EMRA, a odlukom EMRA-e definirani su i prilozi koji se moraju dostaviti uz obrazac za prethodnu dozvolu. 147 Prema turskom Zakonu o trgovini podnositelji zahtjeva za dozvolu za proizvodnju moraju biti dionička društva ili društva ograničene odgovornosti. Podnositelj zahtjeva mora ispunjavati utvrđene finansijske kriterije, kao što su bankovna garancija prema kapacitetu predloženog postrojenja, minimalni osnivački kapital i dionički kapital koji mora biti za 5% veći od planiranog iznosa ulaganja. Zakon o tržištu električne energije zahtijeva da društva svojim statutima moraju uvesti ograničenje na prenos dionica već u periodu trajanja prethodne dozvole, iako je predviđen izuzetak od tog ograničenja kada je riječ o indirektnom prenosu dionica stranih dioničara u proizvodnim društvima. 148 Ako postoji više zahtjeva za istu lokaciju i/ili mjesto priključka, koji premašuju ukupnu raspoloživu snagu, onda OPS organizira javne natječaje koji se temelje na naknadama po MW. 149 Na koncu, uz zahtjev za prethodnu dozvolu za obnovljive izvore potrebno je dostaviti mjerenja za vjetroelektrane/solarne elektrane za najmanje jednu od posljednje tri godine, dokument koji dokazuje dodjelu zemljišta za geotermalne elektrane i ugovor o korištenju vode ili dokument koji potvrđuje pravo izvršenja takvog ugovora za hidroelektrane. b. Tehnička procjena projekta. 145 Gedik & Eraksoy, op. cit., str Vidi fusnotu 91, ranije u tekstu. 147 Odluka EMRA-e br , o listi dokumenata i informacijama koje je potrebno dostaviti uz zahtjev za prethodnu dozvolu i konačnu dozvolu, novembar godine. 148 Cakmak Avukatlik Burosu, Novi propisi o odobravanju dozvola na tržištu električne energije u Turskoj, 6. novembar godine, str. 2, Sekretarijat Energetske zajednice, op cit., str. 13; Kolmek, op. cit. 70

71 Nakon što EMRA prihvati kompletirani zahtjev, ODS i/ili OPS utvrđuju, a EMRA odobrava uvjete za priključenje na mrežu. Tehničku procjenu za vjetroelektrane i solarne elektrane obavlja Direkcija za obnovljivu energiju, koja potom upućuje projekte obnovljivih izvora OPS-u ili ODS-u, koji vrše procjenu za priključivanje na mrežu. Ako postoji više zahtjeva za istu lokaciju i/ili mjesto priključka, koji premašuju ukupnu raspoloživu snagu, onda će OPS organizirati javne natječaje koji se temelje na naknadama po MW. c. Izdavanje prethodne dozvole. Nakon što dobije tehničke procjene i pozitivno mišljenje OPS-a o priključivanju na mrežu, EMRA podnositelju zahtjeva izdaje prethodnu dozvolu. Iako se prethodne dozvole za proizvodnju električne energije općenito izdaju na maksimalno 24 mjeseca, one se mogu produžiti na 36 mjeseci, ovisno o resursima i instaliranoj snazi. Za vrijeme trajanja prethodne dozvole, potrebno je prikupiti ili kompletirati sve sljedeće dozvole i administrativne procedure: prava korištenja zemljišta; - urbanistička saglasnost; - odobrenje idejnog rješenja; - zahtjev za ugovor o priključenju na sistem i ugovor o korištenju sistema sa OPS-om i ODS-om; - mišljenja načelnika štaba Oružanih snaga Turske koja se odnose na zabranjene vojne i sigurnosne zone; - dozvola za tehničku interakciju za vjetroelektrane, za koje se zahtjev mora dostaviti nadležnim organima u roku od 180 dana od dobivanja prethodne dozvole; - odluka o procjeni utjecaja na okoliš (EIA). Zahtjevi se moraju dostaviti nadležnim organima u roku od 90 dana od dobivanja prethodne dozvole. Procjene utjecaja na okoliš su obavezne za hidroelektrane i geotermalne elektrane kapaciteta preko 25 MW, kao i za vjetroelektrane sa 20 ili više turbina, te solarne elektrane koje se prostiru na 20 ili više hektara, 151 i 150 Gedik & Eraksoy, op. cit., str Ibid., str

72 - Građevinska dozvola, ugovor o autorskim pravima za vjetroelektrane/solarne elektrane, ako je potrebno, ugovor koji je zaključen nakon javnog natječaja, saglasnost za projekat i građevinska dozvola. d. Izdavanje konačne dozvole. Kada se obave sve prethodno pobrojane radnje i ispune svi uvjeti predviđeni u fazi prethodne dozvole, podnositelj zahtjeva mora podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za proizvodnju, a uz zahtjev mora dostaviti dokaze da je ispunio sve prethodno nabrojane uvjete: - dodatnu bankovnu garanciju; - plan završetka gradnje; - dokaz o uplati naknade za dozvolu; - statut u kojem je jasno navedeno ograničenje u pogledu prenosa dionica; i - dokaz o povećanju minimalnog dioničkog kapitala podnositelja zahtjeva. 3. Certifikat za obnovljive izvore energije Konačno, da bi mogao iskoristiti povlastice koje se nude postrojenjima za proizvodnju električne energije koja koriste obnovljive izvore, podnositelj zahtjeva mora imati certifikat o obnovljivom izvoru energije, koji izdaje EMRA. Nakon što utvrdi da su sve dozvole i procedure iz postupka prethodne dozvole ispoštovane, EMRA je dužna izdati dozvolu za proizvodnju električne energije u roku od 45 dana. Energetska reforma u Turskoj, koja se usmjerila na privlačenje investicija u proizvodnju, izuzetna je po tome što je u nešto manje od decenije postavila ciljne vrijednosti proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, kreirala privlačne programe podrške i poticaja za obnovljive izvore, revidirala svoj pravni okvir za restruktuiranje tržišta i pojednostavila strukturu postupka izdavanja dozvola. Reakcije investitora na ove radnje su bile uveliko pozitivne. Za zemlje koje žele ohrabriti ulaganja u proizvodnju Turska je odličan primjer kako se to djelotvorno može postići. 72

73 Dodatak 3. Savezna država Ohajo, Sjedinjene Američke Države 1. Elektroenergetski odbor države Ohajo Godine zakonodavac Savezne države Ohajo formirao je Elektroenergetski odbor Države Ohajo (OPSB, eng. Ohio Public Siting Board ) kao zasebno tijelo pri Javno-komunalnoj komisiji Države Ohajo. 152 OPSB je odgovoran za razmatranje i odobravanje planova za izgradnju velikih novih proizvodnih postrojenja i pratećih objekata: proizvodna postrojenja od 50 MW ili više, električni dalekovodi i sa njima povezani objekti koji su dimenzionirani na kapacitet veći ili jednak 125 kv, i gasovodi za prirodni gas i povezana postrojenja za transport prirodnog gasa u cijevima dužim od 500 stopa i prečnika većeg od 9 inča, pod pritiskom većim od 125 funti po kvadratnom inču. Pored toga, OPSB je nadležan za ekonomski značajne vjetroelektrane koje su dizajnirane za, ili u stanju proizvoditi, agregatnu snagu od pet ili više MW, ali manju od 50 MW. Odbor ima 11 članova, od kojih je sedam s pravom glasa, a četvero bez prava glasa. Članovi s pravom glasa su: - predsjednik Javno-komunalne komisije Države Ohajo, koji je ujedno predsjedavajući OPSB-a, - direktor Agencije za zaštitu okoliša Države Ohajo, - direktor Ministarstva za poljoprivredu Države Ohajo, - direktor Agencije za razvojne usluge Države Ohajo, - direktor Ministarstva zdravlja, - direktor Ministarstva za prirodne resurse Države Ohajo i - predstavnik javnosti, inženjer, kojeg imenuje guverner sa liste nominiranih kandidata koju je dostavilo Vijeće potrošača Države Ohajo. Četiri zakonodavna predstavnika koji nemaju pravo glasa su dva senatora iz Senata Države Ohajo i dva predstavnika iz Zastupničkog doma. Važno je naglasiti da direktori svih državnih tijela koja izdaju odobrenja za energetske objekte, kao i predstavnici zakonodavne vlasti čine OPSB Države Ohajo. Pored jednostavnijeg postupka izdavanja dozvola, upravo to je faktor koji OPBS čini modelom one stop shopa. Uloga OPSB-a je da osigura da svaki objekt koji posjeduje potvrdu (dozvolu) bude od koristi građanima Ohaja, da promovira privredne interese države i štiti okoliš države i upotrebu njezinog zemljišta. Ovaj centralizirani proces svih usluga na jednom mjestu izrazito je djelotvoran jer su sva državna tijela koja odobravaju zahtjeve za dozvole smještena u OPBS-u. Ključ djelotvornosti OPBS-a je u tome što Odbor ima isključivu nadležnost, premda se potiče učešće javnosti i lokalne samouprave. Nadalje, ovaj proces 152 Revidirani Zakon Države Ohajo, poglavlje 4906, izmijenjen i dopunjen zakonom br. 694, 15. novembar godine. Javna komunalna komisija Države Ohajo (PUCO) je energetski regulator Države Ohajo. 73

74 osigurava regulatornu sigurnost jer se radi o procesu koji je vrlo dobro poznat u državi. Vrijeme trajanja procesa je vrlo kratko 6 do 12 mjeseci za zahtjeve za koje je propisan zakonski rok obrade; međutim, na raspolaganju su i ekspeditivnije opcije. 153 Osoblje Odbora je osposobljeno za razmatranje velikih komunalno-infrastrukturnih projekata, zahvaljujući veoma širokom rasponu različitih profila. 154 Ovu strukturu i proces su preuzele i mnoge druge savezne države SAD-a. 153 Ubrzani postupak je moguć u dva slučaja: (i) Kada postrojenje koristi otpadnu toplotu ili prirodni gas i kada djeluje u granicama postojećeg proizvodnog postrojenja ili industrije, pisma obavještenja se izdaju automatski u roku od 90 dana, osim ako nisu suspendovana. Podnositelj zahtjeva može tražiti da se to vrijeme skrati na 28 dana. Podnositelj zahtjeva mora objaviti obavijest o podnesenom zahtjevu u lokalnim novinama u roku od 7 dana od dana podnošenja. Podnositelj zahtjeva također mora obavijestiti lokalne vlasti unutar projektnog područja i dostaviti im primjerak zahtjeva, a jedan primjerak zahtjeva također mora dostaviti lokalnoj biblioteci. Zahtjevi za intervenciju i formalne komentare se mogu dostaviti u roku od 10 dana od dana objave obavijesti u lokalnim novinama. OPBS prihvata i sve neformalne komentare u pisanoj formi u bilo koje vrijeme. OPSB razmatra zahtjev, uzimajući u obzir zaprimljene komentare od drugih zainteresiranih država i federalnih agencija. Rasprave nisu neophodne, ali se mogu održati prema procjeni OPBS-a. Izvještaj osoblja u kojem su predočeni nalazi i preporuke dostupan je 7 dana prije datuma automatskog odobravanja. Izvještaj osoblja je sastavni dio dokaznog materijala, ali OPBS nije obavezan postupati po preporukama osoblja. (ii) Obavijest o gradnji za vrlo kratki dalekovod ili cjevovod, gdje se automatsko odobrenje daje u roku od 42 dana, a podnositelj zahtjeva može tražiti da se to vrijeme skrati na 21 dan, osim ako nije suspendovan. Podnositelj zahtjeva, mora o tome obavijestiti lokalnu upravu u projektnom području i mora im dostaviti primjerak zahtjeva. Rasprave obično nisu potrebne, ali OPBS prihvaća pisane komentare dostavljene u bilo kojem trenutku. Izvještaj osoblja u kojem su predočeni nalazi i preporuke dostupan je 7 dana prije datuma automatskog odobravanja. Izvještaj osoblja je sastavni dio dokaznog materijala, ali OPBS nije obavezan postupati po preporukama osoblja Od oktobra godine, u OPBS-u su zastupljeni sljedeći profili: mašinski inženjeri, inženjeri elektrotehnike, osoblje s kvalifikacijama iz oblasti okoliša, magistri ekonomije okoliša, obrazovanja, ekonomije, sociologije, geologije, doktori nauka industrijskog i sistemskog inženjeringa, hemijskog inženjeringa, hemije, prirodnih resursa, poslovne administracije i marketinga, elektro-inženjerskih tehnologija, međunarodnog poslovanja, fizike, upravljanja, gradskog i regionalnog planiranja, biologije okoliša, doktori pravnih nauka, geografskih informacijskih sistema (GIS), historije, naftnog inženjerstva, finansija i botanike. 74

75 U nastavku je dijagram koji prikazuje različite procese u postupku izdavanja dozvola za proizvodnju električne energije u Državi Ohajo