PASMINA - TEMELJ PROIZVODNOSTI, OTPORNOSTI NA BOLESTI I ZAŠTITE IZVORNOSTI PROIZVODA

Transcription

1 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i R.s>zau (]?spu6uci J{rr;atsR.s>i" PASMINA - TEMELJ PROIZVODNOSTI, OTPORNOSTI NA BOLESTI I ZAŠTITE IZVORNOSTI PROIZVODA Prof. dr. sc. Boro Mioc Prof. dr. sc. Vesna Pavic Zvonimir Prpic, dipl. ing. Ivan Vnucec, dipl. ing. Uvod U svijetu se uzgaja velik broj razlicitih tipova i pasmina ovaca i koza koje se medusobno razlikuju po vanjštini, proizvodnim odlikama (meso, mlijeko, vuna, vlakno... ), ponašanju, zahtjevima i hranidbenim potrebama, te prilagodljivosti i otpornosti. Tijekom povijesti, uslijed djelovanja vanjskih cimbenika i covjeka, mijenjala se ne samo vanjština navedenih vrsta i pasmina, nego i njihove fiziološke i proizvodne odlike. U povijesnom razvitku tipova i pasmina ovaca i koza, u pocetnom razdoblju, primaran je bio utjecaj okoliša, dok je utjecaj covjeka bio neznatan. Tako su prve (stare) pasmine bile skromnih proizvodnih odlika i davale su covjeku malo mesa, mlijeka, vune i kože za vlastite potrebe. Promjenama životnih uvjeta i sustavnim djelovanjem covjeka, nastale su pasmine potpuno razlicite od svojih predaka. Tako je tijelo vecine pasmina ovaca obraslo je vunom, a koza dlakom iz razloga što je to covjek želio i forsirao te je obraslost vunom opca odlika vecine suvremenih pasmina ovaca. Razvitkom industrije i intenzifikacijom poljoprivredne proizvodnje uzgajivaci pocinju voditi racuna o zahtjevima i potrebama tržišta. Uzgojni cilj u ovcarstvu i kozarstvu postaje proizvod koji je na tržištu najtraženiji. Na taj nacin broj kombiniranih pasmina ovaca biva sve manji, a broj «usko specijaliziranih» genotipova postaje sve veci.. Prema Ogrizeku (1946) pasmine su skupine životinja iste vrste koje se zbog zajednickog podrijetla i prilagodavanja jednolicnim životnim prilikama medusobno podudaraju u karakteristicnim i bitnim pasminskim obilježjima i osobinama morfološke i fiziološke naravi, koje se nasljeduju. Uz pojam pasmine vezano je postojanje karakteristicnih osobina i prilagodavanje na uvjete okoliša. Pripadnici pasmine nisu jednaki u nasljednim osnovama, tj. medu njima postoji varijabilnost u genetskom smislu. Svaka pasmina ima svoju povijest nastanka, pocetak, razvitak i kraj. Neke postoje stoljecima i stotinama 36 '~eama izrož6a firr;atslijfi ovcjifi i R.s>zjifisireva"

2 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i R,sJzau <J\ pu6ficij{rvatsr,sjj" godina, a neke su tek nastale ili u procesu formiranja. U svakoj pasmml (populaciji) izražena je velika varijabilnost izmedu pojedinih jedinki, što omogucava selekcijski rad i stvaranje životinja poželjnog tipa. U današnjoj znanosti aktualno je nekoliko klasifikacija pasmina ovaca i koza. Više je kriterija po kojima se mogu raditi razlicita pasminska grupiranja. Nerijetko se mogu susresti klasifikacije napravljene prema odredenoj geografskoj pripadnosti, pa tako npr. postoje africke, azijske, europske pasmine ovaca, zatim pasmine koza istocne i južne Afrike, kao i pasmine pojedinih država (australske, novozelandske, britanske, francuske, talijanske, hrvatske, itd.). Medutim, navedena raspodjela ne smatra se najboljom jer se iste pasmine uzgajaju u razlicitim zemljama pa se opisi ponavljaju. Tako se npr. safolk ovca i sanska koza uzgaja na gotovo svim kontinentima (Europi, Aziji, Africi, Sjevernoj Americi i Oceaniji). Istoimene pasmine ovaca i koza koje se uzgajaju u razlicitim zemljama mogu biti vrlo slicne, ali razlike izmedu njih mogu biti manje nego izmedu pasmina razlicitih naziva. Stoga se znatno boljim smatra grupiranje pasmina po njihovom osnovnom proizvodu, odnosno uzgojno-proizvodnom cilju (meso, mlijeko, vuna/vlakno). Medutim, niti ova klasifikacija nije najbolja jer se nerijetko proizvodni cilj ne poklapa s genetskim i eksterijernim odlikama same pasmine. Tako su u proizvodnji kozjeg mesa najzastupljenije patuljaste pasmine koza koje se svojim genetskim potencijalom za navedenu proizvodnju, vanjštinom, konformacijom trupa, prinosom i kakvocom mesa nikako ne mogu svrstati u tipicne mesne pasmine koza. Mnoge pasmine su urodene, formirane stoljecima na odredenom podrucju bez znatnijeg djelovanja covjeka. Na taj nacin prilagodile su se na odredene klimatske i hranidbene uvjete te postale otporne na bolesti. U posljednja dva stoljeca dogodile su se velike promjene zahtjeva i potreba tržišta te su brojne pasmine selekcionirane ili odvožene u druga podrucja gdje su korištene za oplemenjivanje lokalnih pasmina. Razlozi stvaranja novih pasmina, u cilju kombiniranja poželjnih osobina postojecih pasmina, identicni su biološkogospodarskim potrebama ocuvanja postojecih genetskih varijacija. Genetski resursi i njihova važnost Genetsko bogatstvo ogleda se u postojanju veceg broja pasmina i populacija form,iranih i prilagodenih na odredena podrucja i podneblja tijekom minulih "Seama iz(ož6a Iirvats~1i ovcjili i R,sJzjilisireva" 37

3 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i R.pza u 'Rgpu6l1ci J{rvatsR.p}" stoljeca. Pretpostavlja se da su ovce pripitomljene oko godina prije Krista (Ryder, 1984). Prema Boyazoglu i sur. (2005) prve pripitomljene koze potjecu oko godina prije Krista s podrucja Ganj Darech-a (današnji Iran). Važnost konzervacije genetskih resursa, odnosno zaštite ugroženih pasmina ovaca i koza, ogleda se u cinjenici da pasmine, kao i brojne lokalne populacije, predstavljaju glavni izvor biološke raznolikosti unutar vrste. Cinjenica jest da se životinjski resursi diljem svijeta smanjuju, cemu je svakako pogodovao u stocarstvu izražen trend "monokulture" (malog broja gospodarsko aktivnih pasmina). Prema najnovijim podacima u svijetu se danas uzgaja pasmina ovaca i 570 pasmina koza (Galal, 2005). Procjenjuje se da dosad u svijetu izumrlo oko 12% pasmina ovaca te oko 3% pasmina koza (dio njih je potpuno nestao, a dio pretopljen u druge pasmine), dok je u barem 113 pasmina ovaca broj životinja prenizak za ocuvanje pasmine. Stupanj ugroženosti neke pasmine ovisi o nekoliko cimbenika pa su stoga razvijeni kriteriji kako bi se kategorizirale pojedine pasmine prema stupnju ugroženosti (tablica 1). Tablica Koze 1. Velicina Udio populaciji 14, ,5 7, O4 33 0,8 66 0,6 3,4 0,4 1,2 7,2 milijun Pasmina pasmina Udio u populacije pasmina Broj (%) grla (%) i brojnost pasmina0,8 1,2 ovaca i koza u svijetu (Galal, 2005) Afrika Velicina Dubrovacka ruda (slika 1) je naša najugroženija pasmina ovaca te se ubraja u skupinu svjetski ugroženih pasmina. Iako se ukupan broj grla (285) u posljednjih nekoliko godina povecava (HSC, 2006) opstanak dubrovacke ovce u cistoj krvi je upitan. Brojno stanje populacije izvornih istarskih ovaca 38 "Seama iz(ož6a IirvatsRjIi ovcjili i R.pzjili sireva"

4 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i k.gza u ~pu6[ici J{rvatsk.gj" (2.270 grla) bitno je povecano pa ta naša izvorna pasmina više nije u skupini ugroženih pasmina ovaca (slika 2). Slika 1. Dubrovacka ruda - naša najugroženija pasmina ovaca U razvijenim, kao i u zemljama u razvoju postoji stalan problem nestanka pojedinih pasmina ovaca i koza. Medutim, razlozi osiromašenja pasminske raznolikosti nisu svugdje identicni (Barker, 1994). U zemljama Europske Unije ovcarska i kozarska proizvodnja je pod izravnim utjecajem tržišta, koje cesto rezultira zamjenom jedne pasmine drugom, kao i oplemenjivanja izvornih lokalnih pasmina s visoko selekcioniranim pasminama. Tako se pasminama manje prilagodenim zahtjevima tržišta postupno smanjuje brojnost, postaju ranjivije te eventualno mogu izumrijeti. Naime, tržište poljoprivrednih proizvoda je vodeno samo trenutnim i kratkorocnim interesima, dok su buduca ekonomska kretanja uglavnom nepouzdana (Baker, 1994). Trenutno ugrožene pasmine i tipovi mogli bi imati vecu vrijednost u daljnjoj buducnosti pa se u razvijenim zemljama nastoji zaustaviti trend njihovog izumiranja. Naime, mnogi zasad nepredvidljivi cimbenici mogli bi u buducnosti promijeniti sadašnje zahtjeve tržišta za ovcjim i kozjim proizvodima, kao i buduce sustave proizvodnje mesa, mlijeka, vune, vlakna, itd. "Sedma izcož6a firvatsk.jfi ovcjifi i k.gzjifi sireva" 39

5 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i/(gza u ~pu6f1ci J{rvats/(gj" Slika 2. Istarska ovca Programi genetskog poboljšanja u ovcarstvu i kozarstvu temelje se na postojecoj genetskoj varijabilnosti (izmedu i unutar populacija). Paradoksalna je cinjenica da se nekontroliranom primjenom suvremenih metoda genetskog poboljšanja životinja (npr. zamjena pasmina, križanje i selekcija unutar pasmine) osiromašuje genetska raznolikost i potkopava osnova buduceg selekcijskog napretka. Naime, buduci da su ovce, a osobito koze vecinom u svijetu držane u relativno nekontroliranim, ekstenzivnim uvjetima (za razliku od svinja i peradi), one su jako ovisne o genetskoj varijabilnosti kako bi se prilagodile promjenjivim klimatskim prilikama, oskudnim hranidbenim resursima, te prijetecim bolestima. Stanje u zemljama u razvoju je cesto drugacije, odnosno mnoge pasmine, osobito manje lokalne i izvorne pasmine nisu dovoljno definirane (vanjština, proizvodne odlike, i dr.) opisane i standardizirane. Slicna situacija sve donedavna bila je i u našem ovcarstvu i kozarstvu gdje neke od naših izvornih pasmina nisu bile definirane i opisane (krcka ovca, rapska ovca, dalmatinska pramenka, hrvatska šarena koza), a samim tim niti smatrane izvornim populacijama. Postoji više zemljopisno odvojenih populacija, koje dijele mnoga zajednicka svojstva, ali se i prilicno razlikuju. 40 'Sedma izrož6a firvatsk.jfi ovcjifi i /(gzjifi sireva"

6 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i!i..9za u CR.gpu6l1ci J{rr;ats!i..9j" lako se u Europi uzgaja 18% od ukupnog svjetskog broja ovaca te svega 4% od ukupnog broja koza, Europa ima najveci udio u genetskim resursima tih vrsta. Naime, 48% pasmina ovaca te 33% pasmina koza od ukupnog broja pasmina u svijetu uzgaja se u Europi (Galal, 2005). Jedan od razloga takvog stanja jest i u cinjenici da se u Europi najranije razvila svijest strucne i šire javnosti o potrebi ocuvanja autohtonih pasmina domacih životinja kao jedinstvenog kulturnog naslijeda. U skladu s time poduzimaju se odredene mjere inventarizacije postojeceg pasminskog sastava, standardizacije i zaštite izvornih pasmina. S obzirom na index bioraznolikosti (broj pasmina/milijun grla) izmedu životinjskih vrsta, na globalnoj razini ovce imaju najveci prosjecni indeks bioraznolikosti (1,2) dok koze imaju prosjecni index bioraznolikosti 0,8 (Galal, 2005). Pasmina kao osnovica rentabilne ovcarske i kozarske proizvodnje Na podrucju Mediterana uzgaja se velik broj razlicitih lokalnih pasmina, ili populacija ovaca i koza osebujne vanjštine i bitno razlicitih proizvodnih odlika, zbog razlicitih klimatskih uvjeta i nacina uzgoja. Rijec je uglavnom o autohton im pasminama dobro prilagodenim okolišu i ucinkovitim iskorištavanju oskudne vegetacije mediteranskih pašnjaka, unatoc svojim uglavnom skromnim proizvodnim mogucnostima. Ova proizvodna svojstva su najcešce kombinirana (mlijeko/meso, meso/mlijeko/vuna ili kostrijet), buduci da su više selekcionirane na sposobnost hodanja i otpornost tijekom sušnih razdoblja, nego na mlijecnost i brzinu rasta. Ovcje i kozje meso i mlijeko vec su duže vremena sastavni dio ljudske prehrane širom svijeta, a posljedicno tome razvili su se proizvodni sustavi temeljeni na sposobnosti ovaca, a osobito koza da proizvode visokohranj ive proizvode iz grube voluminozne krme loše kvalitete (Ryder, 1983). Tijekom povijesti, otkrivane su i iskorištavane genetske razlike te je na taj nacin nastala stvarna unutar- i medupasminska genetska varijabilnost medu populacijama ovaca koza u svijetu. Sve veci gospodarski naglasak proizvodnje ovcjeg i kozjeg mlijeka i mesa namecu važnost genotipa (pasmine) kao proizvodne osnove u zadanom okruženju. Promjenjivi tržni odnosi namecu potrebu povecanja proizvodnih kapaciteta te proizvodnje po proizvodnoj jedinici. Važan nacin ostvarivanja "Sedma iz[ož6a firr;atsli.jfi ovcjifi i!i..9zjifi sireva" 41

7 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i kgza u 1<!pu6{iciHrvatskgj" ucinkovitije proizvodnje svakako jest sustavno ulaganje u genetsku osnovu i njeno osmišljeno (održivo) korištenje. U pravilnom odabiru primjerene proizvodne genetske osnove (pasmine) jest jasno definiranje proizvodnog cilja te željene intenzivnosti ovcarske ili kozarske proizvodnje. Proizvodni cilj može biti usmjeren iskljucivo na proizvodnju mlijeka ili mesa (ili vune); no može se uvažavati oba (ili tri) proizvodna cilja uz eventualno naglašavanje jednog proizvodnog usmjerenja (meso, mlijeko, ili vuna) što je najviše zastupljeno u našoj domacoj ovcarskoj i kozarskoj proizvodnji. Intenzitet i planirana tehnologija proizvodnje takoder znacajno odreduju prikladnost odredenih pasmina za planiranu proizvodnju. Teško je precizno procijeniti što ce se u buducnosti dogadati s ovcarskom i kozarskom proizvodnjom, ali za pretpostaviti je da ce nagli porast broja stanovnika u svijetu (procjena je da ce godine na Zemlji biti više od 12 milijardi ljudi) povecati konkurenciju u hrani izmedu covjeka i životinje. Oranice ce se sve više koristiti za proizvodnju hrane za ljude, a viškova žitarica za hranidbu stoke bit ce sve manje. Navedeni problem u izravnoj je svezi s uzgojem monogastricnih životinja (svinje, perad) ciji obroci sadrže znacajne udjele žitarica. Prednost preživaca upravo je u cinjenici da su u mogucnosti konzumirati i iskoristiti razlicita voluminozna, jeftina krmiva, i pretvoriti ih u vrijedne i kvalitetne živežne proizvode (meso, mlijeko, vunu, krzno). Ovce, isto kao i koze, cine prirodne obnovljive resurse, vrlo raznolikog genetskog potencijala, rasprostranjenosti, uloge i proizvodnosti. Osobine koje doprinose prihodu i trošku u ovcarskoj i kozarskoj proizvodnji mogu se prikladno svrstati u pet skupina: 1. reproduktivne osobine, 2. osobine rasta i trupa, 3. osobine vune/krzna 4. osobine bolesti i otpornosti i 5. osobine konzumacije i konverzije hrane. Unutar svake od navedenih skupina postoji odreden broj osobina izražene genetske varijabilnosti kojima se selekcijom može upravljati i postici željeni genetski napredak. Morfološke odlike koje spadaju u skupinu kvalitativnih nasljednih osobina, su: boja kože, dlake i vune, tjelesni okvir, tip runa, rogovi (postojanost, oblik i velicina), oblik i dužina repa, oblik i velicina uške itd. Sve one su vrlo važne, po njima se jedna pasmina razlikuje od druge, i ponekad su bile kljucne u samom nazivu pasmine (npr. merino, dorzet horn, crnoglava i sl). Rezultat genetskog napretka, odnosno selekcijskog progresa, uvjetovan je stupnjem nasljednosti h2 (heritabilitetom), brojem osobina na koje se istovremeno vrši selekcija, korelacijom izmedu pojedinih osobina, kao i primijenjenom metodom 42 "Sedma iz{ož6a fzrvatsfijji ovcjifz ikgzjifz sireva"

8 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i I?,gzau ~pu6fici J{rvatsl?,gJ" selekcije. S proizvodnog (ekonomskog) gledišta važnije je nasljedivanje kvantitativnih osobina, poput: plodnosti, prirasta, završne tjelesne mase, kakvoce i sastava trupa, udjela mišica u trupu, proizvodnje i kemijskog sastava mlijeka, prinosa i kvalitete vune, i dr. Izražajnost kvantitativnih osobina vrlo je varijabilna jer je pod velikim i stalnim djelovanjem vanjskih cimbenika, ponajviše hranidbe. Kvalitativne osobine su uocljive i dostupne, za razliku od kvantitativnih koje zahtijevaju odredena pracenja korištenjem matematickostatistickih metoda. Stoga je u provedbi selekcije od izuzetne važnosti poznavanje koeficijenata nasljednosti (h2). Vecina osobina u ovaca i koza je srednje do nisko heritabilitetna, što usporava selekcijski napredak, dok je heritabilitet reprodukcijskih osobina vrlo nizak (Matika i sur., 2003). Stupanj nasljednosti za iste osobine nije identican izmedu razlicitih pasmina, primjerice koza (tablica 3). Tablica 3. Heritabiliteti odredenih osobina li razlicitih pasmina koza Osobina Heritabilitet Velicina legla 0,09 0,15 0,25 Rast jaradi do 7. mjeseca 0,21 0,49 Rast jaradi do odbica 0,77 0,33 Proizvodnja mlijeka li laktaciji 0,17 0,51 0,55 Pasmina Crna bengalska Beetal Baladi Kašmirska Alpina Alpina Angora Sanska Don Norveška bijela Proizvodnja ovcjeg i kozjeg mlijeka i mesa organizirana je kroz razlicite sustave, od ekstenzivnog do intenzivnog uzgoja i realizira se na vrlo raznolikom genetskom potencijalu (Boyazoglu i Flamant, 1990). Proizvodnja mlijeka varira izmedu pasmina, s tim da vecina pasmina ovaca i koza može proizvesti više mlijeka od kolicine koju pos iše njihova mladuncad u dojnom razdoblju. Vecina tipicnih mesnih pasmina ovaca proizvodi L mlijeka. U tu skupinu se po mlijecnosti svrstava vecina naših (osobito otockih) pasmina ovaca (krcka, rapska, creska, dubrovacka), te cigaja i licka pramenka, dok je mlijecnost istarske ovce znatno veca, te za prosjecnog trajanja laktacije od 202 dana ovce proizvedu preko 200 L mlijeka. Što se tice izvornih hrvatskih pasmina koza, uz hrvatsku šarenu kozu, na priobalnom jadranskom podrucju "Setima izwž6a lirvatsk.jli ovcjili i I?,gzjilisireva" 43

9 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i ~za u <Rspu6ficiJ{rvats~j" uzgaja se i hrvatska bijela koza koja se pretežno drži u manjim stadima (5-10 grla) s ciljem zadovoljenja potreba domacinstva za mlijekom. Uzgoj te pasmine zakonom nije bio zabranjen, ali je ona nesustavnom selekcijom i razlicitim križanjima dosta ugrožena. Smatra se da je njezin proizvodni kapacitet za proizvodnju mlijeka bitno veci ( L mlijeka u laktaciji) i da se selekcijom na mlijecnost te povecanjem kolicine, sastava i kakvoce obroka mogu dobiti mnogo bolji proizvodni rezultati. Dakle, mlijecne osobine razlicitih pasmina ovaca i koza vrlo su varijabilne, kako u kolicini proizvedenoga mlijeka tako i u njegovom kemijskom sastavu (tablica 4), što upucuje na mogucnost znacajnog genetskog napretka u slijedecih nekoliko desetljeca. Tablica 4. Proizvodnja i kemijski sastav mlijeka nekih pasmina ovaca i koza Pasmina Ovce Mlijeko (kg) Mast (%) Bjelancevine (%) Istarska 204 6,99 5,96 Paška 143 7,73 6,19 Creska 68 8,39 5,89 Bracka 121 7,00 6,01 Travnicka 112 7,71 5,92 Istocnofrizijska Koze 290 5,87 5,09 Francuska alpina 573 3,59 3,01 Sanska 773 3,29 2,95 Srnasta 480 3,52 3,15 Negativne korelacije izmedu kolicine mlijeka i sadržaja masti i bjelancevina ukazuju na potrebu pronalaženja kompromisa pri selekciji ovaca na kolicinu mlijeka. Tako mlijeko odredenih visokomlijecnih pasmina ovaca selekcioniranih na visoku proizvodnju mlijeka (istocnofrizijska, sarda, cios, avasi, i dr.) sadrži znatno manje suhe tvari, masti i bjelancevina negoli mlijeko naših izvornih pasmina ovaca (creska ovca npr.). Meduodnosi (korelacije) izmedu pojedinih osobina pod znacajnim su utjecajem pasmine (tablica 5) o cemu treba voditi racuna prilikom provodenja selekcije. Ako je globalni cilj istovremeno povecanje mlijecnosti i pojedinih sastojaka mlijeka uz navedeno trebaju biti ukljuceni i sadržaji mlijecne masti i bjelancevina (Barillet, 1997). 44 ':Seama izrož6a lirvatskfli ovcjili i ~zjili sireva"

10 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca ik,s1zau!rgpu6fici J{roatsk,s1i" Tablica 5. Korelacije izmedu pojedinih osobina u nekih pasmina koza Osobina Pasmina Mlijecnost - tjelesna masa Donska Njemacka srnasta Alpina i sanska Korelacija 0,39 0,13 0,23 Mlijecnost - % masti Mlijecnost - mast, kg Mlijecnost - % bjelancevina Mlijecnost - miris mlijeka Alpina i sanska Sanska Sanska Alpina Norveška Cehoslovacka bijela -0,13-0,16 0,80-0,30 0,19 0,21 U suvremenoj intenzivnoj proizvodnji mlijeka mastitis je jedan od glavnih uzrocnika izlucivanja mlijecnih ovaca i koza. Ekonomske posljedice mastitisa (klinickog ili subklinickog) ukljucuju smanjenje proizvodnje mlijeka, otežan u preradu u sir i manji prinos sira, veci broj izlucenih grla, te vece troškove rada i lijecenja. Poznato je da su visokomlijecne pasmine ovaca i koza osjetljivije na pojavu upale vimena, od primjerice, naših autohtonih pasmina skromnije mlijecnosti. Osim toga, i unutar pasminskom selekcijom može se znacajno utjecati na ucestalost pojave mastitisa. Barillet i sur. (2001) su istraživanjima dviju razlicitih linija lacaune pasmine ovaca selekcioniranih za mlijecnost utvrdili da nije bilo znacajne razlike u riziku izlucenja zbog klinickog ili kronicnog mastitisa (ucestalost pojave 5,3%), dok je opasnost od subklinickog mastitisa (procijenjena preko broja somatskih stanica uz ucestalost od 18,5%, bila oko dva puta veca u linije ovaca vece mlijecnosti. Održiva ovcarska i kozarska proizvodnja u Hrvatskoj nije moguca bez korištenja genetski uvjetovane sposobnosti prilagodbe naših autohtonih pasmina ovaca i koza na oskudne i promjenjive okolišne uvjete, kao i bez ukljucivanja osobina otpornosti i prilagodbe u uzgojne ciljeve uvoznih, produktivnijih pasmina. Kada se razmišlja o nacinu na koji treba unaprijediti postojecu ovcarsku i kozarsku proizvodnju cesto se namece pitanje izmjene i prilagodbe pasminske strukture cime bi se mogla znacajno podici ucinkovitost proizvodnje. Medutim, pritom se ne razmišlja mnogo o prilagodbi okruženja i tehnologija proizvodnje produktivnijim pasminama, kao i o njihovoj, relativno skromnoj mogucnosti prilagodbe na lokalne okolišne uvjete uzgoja, kako bi njihov genetski potencijal došao do izražaja. Naime, visoka proizvodnja ';SelImaizrož6a firoats/i.jfi ovcjifi i k,s1zjifisireva" 45

11 'Osmo savjeto'ljanje uzgajivala O'IJaca ir,gza u!j?fpu6{ici J{rvatsR,gj" pretpostavlja vece hranidbene potrebe za proizvodnju i manju dostatnost hranj iva za imunološki (obrambeni) sustav jedinke. Produktivnije pasmine zahtijevaju vecu njegu i odgovarajuce uvjete držanja. Silanikove (2000) navodi ucinkovitije iskorištavanje visoko vlaknastih krmiva u crne beduinske koze nego u sanskih koza zbog vece mikrobne gustoce u buragu. Takoder, autohtona istocnoafricka koza je bolje adaptirana na lokalne klimatske prilike nego sanska koza (veca otpornost na gastrointestinalne nematode, manja smrtnost jaradi, bolje reproduktivne odlike). Genetski napredak u ovcarskoj i kozarskoj proizvodnji moguce je ostvariti primjenom unutar-pasminske selekcije (uzgojem u cistoj krvi), zatim križanjem te stvaranjem novih pasmina (tzv. sinteticke pasmine). Prilikom izbora metode genetskog poboljšanja neke pasmine/populacije potrebno je razmotriti slijedece: a) Koliki je stupanj nasljednosti (heritabiliteta) osobina zanimljivih za lokalnu (autohtonu) pasminu? b) Imaju li križanci znacajno vecu proizvodnju nego cistokrvne autohtone jedinke, i ako imaju, koja je uvozna pasmina najbolja za križanje? c) Je li nastali heterozis (hibridni vigor) lako održati? U slucaju visokog stupnja nasljednosti za interesantna svojstva u lokalne pasmine, preporucuje se uzgoj u cistoj krvi kako bi se te osobine genetski ustalile. U oskudnim i škrtim okolišnim uvjetima, uzgoj izvornih pasmina u cistoj krvi je odgovarajuca strategija kad se management uzgoja i proizvodnje može popraviti (poboljšana hranidba, kvalitetniji uvjeti smještaja životinja, pracenje reprodukcije stada, primjena strojne mužnje, i sl), a križanke (dobivene križanjem lokalnih s uvezen im produktivnijim pasminama) ne pokazuju znacajno bolje proizvodne performanse od cistokrvnih lokalnih pasmina u navedenim lokalnim okolišnim uvjetima. Navedeno predstavlja prvi korak u genetskoj izgradnji neke pasmine. Kada su proizvodne odlike Fl generacije križanaca u specificnim lokalnim uvjetima znacajno bolje od cistokrvnih pasmina primjenjuju se medupasminska križanja. Križanje se najcešce provodi u cilju pretapanja nisko proizvodnih lokalnih pasmina kada primjena uzgojnog plana i programa unutar neke populacije (pasmine) postane suviše složen postupak da bi se proveo u stvarnosti. Križanjem dolazi do združivanja razlicitih genetskih osnovica roditelja. Dobiveno potomstvo je heterozigotno što omogucuje pojavu 46 ':sedma izcož6a firvatsf(jfi O'IJCJlfii R,gzjifz sireva"

12 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i R,gza u!r.spu6fici J{rvatsR,gj" heterozisa, odnosno hibridnog vigora. U uvjetima kada je nastali heterozis lako održiv u novonastaloj populaciji pristupa se proizvodnji potomstva (uporabno križanje) prvenstveno namijenjenog proizvodnji mesa (tov janjadi/jaradi). Na taj nacin mogu se provoditi križanja naših izvornih pasmina ovaca i koza s ovnovima i jarcevima mesnih pasmina (suffolk, teksei, merinolandšaf, burska koza itd.). Autohtone pasmine koriste se zbog izraženog instinkta života u stadu, velike otpornosti, izdržljivosti i prilagodljivosti, te manjih hranidbenih potreba. Medutim, trupovi cistokrvne janjadi i jaradi, osobito udio mišica u trupu lokalnih pasmine je lošiji što za potrošaca može biti negativno. Stoga se provode križanje s mesnim pasminama da se dobiju životinje vece tjelesne mase, veceg trupa, bržeg prirasta i bolje kakvoce mesa. Jancic (1969) navodi da je križanjem licke pramenke s merino de l'est ovnovima dobivena Fl janjad koja je u 4-mjesecnom tovu imala cak 45% veci prirast nego janjad pramenke. Alternativa proizvodnji merkantiinog F1 potomstva (tovna janjad i jarad) jest križanje pasmina u cilju formiranja nove, proizvodno ucinkovitije pasmine. Na taj nacin brojne izvorne pasmine ovaca i koza koji su bile pred izumiranjem su "pretopljene" u drugu pasminu, osobito kada zbog male velicine populacije više nije bilo moguce provoditi uzgojni program unutar neke lokalne izvorne pasmine (opasnost od pojave inbreedinga). Na taj nacin nastala je vecina suvremenih pasmina ovaca: u Francuskoj il dl frans (dišlej x merino), u Novom Zelandu koriedal (linkoln ili lejster x merino), u SAD kolumbia (linkoln x rambuje) i targi (1/4 linkoln x % rambuje). U prošlom stoljecu su tako nastale cak 443 sintetske pasmine ovaca i oko 80 pasmina koza. U ovcarstvu se kombinacijska križanja primjenjuju u cilju formiranja novih, proizvodno ucinkovitijih pasmina, te je vecina suvremenih pasmina nastala tom metodom križanja. U stvari, suština te metode je parenje ovaca slabo produktivne pasmine s plemenitim, visoko proizvodnim ovnovima u cilju poboljšanja proizvodnih osobina. Ovakvo križanje provodi se kroz 5-6 generacija tako da se dobije veci broj križanaca razlicitih kombinacija gena. Najkvalitetnija muška i ženska grla medusobno se pare i ustaljuje se željeni tip, odnosno nova pasmina ovaca. Opci cilj uvijek treba biti formiranje životinje vecih proizvodnih mogucnosti uz najmanje moguce troškove proizvodnje. Selekcija na visoku mlijecnost u izravnojje svezi s iskoristivosti krmiva. U selekciji malih preživaca na mlijecnost još nije do kraja razjašnjeno koji je cimbenik najpouzdaniji za postizanje zacrtanog cilja, jer kriteriji mogu biti: kolicina proizvedenoga mlijeka, kolicina ':5edma iz(ož6a firvatskjfi ovcjifi i R,gzjifi sireva" 47

13 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i!i,pza u 'Rgpu6tici J{roats!i,pj" mlijecne masti, kolicina bjelancevina, ili kolicina proizvedenog sira. Dosada se malo pozornosti posvecivalo funkcionainim osobinama, kao što je npr. zdravlje i morfologija vimena, koje su u izravnoj vezi s pravilnom i ucinkovitom strojnom mužnjom te higijenskom kakvocom sirovog mlijeka. Reprodukcijske osobine, svakako, spadaju medu najvažnije osobine koje imaju izravan utjecaj na ekonomicnost svake ovcarske i kozarske proizvodnje, osobito one u kojoj je osnovni cilj uzgoja proizvodnja mesa. U usporedbi s divljim ovcama, koji se tjeraju, pripuštaju i janje jednom godišnje dajuci jedno janje, odlika nekih suvremenih pasmina je izraženost pojave estrusa tijekom cijele godine koja rezultira kontinuiranom mogucnošcu pripusta i janjenja, odnosno jarenja. U leglima najplodnijih pasmina ovaca veliki je udio dvojaka, zatim trojaka, nerijetko i cetvorki. Covjek je generacijama, uz poboljšanje uvjeta okoliša, prvenstveno hranidbe, nastojao stvoriti životinju kojom ce biti zadovoljene potrebe uzgajivaca i potrošaca. Tako je danas, suvremena svjetska proizvodnja ovcjeg mesa izgubila predznak sezonalnosti te se mlada janjetina na tržištu može naci kontinuirano tijekom cijele godine. Pubertet i dob šilježica i jarica pri prvom pripustu, pojava estrusa, broj godišnjih estrusa, broj ovuliranih jajnih stanica, stupanj koncepcije, velicina legla i razmak izmedu partusa pod izravnim su djelovanjem genotipa, ali i u velikoj mjeri ovisni o covjeku, odnosno tehnologiji uzgoja i cjelokupnom menadžmentu. Schoeman (2000) istice znacajan utjecaj pasmine na plodnost ovaca, velicinu legla, porodnu masu, smrtnost i prirast janjadi. U tablici 6 prikazane su reprodukcijske odlike nekih pasmina ovaca u svijetu. Tablica 6. Reprodukcijske odlike nekih pasmina ovaca Dob postizanja Broj ovuliranih Pasmina spolne zrelosti, mj. jajnih stanica % koncepcije Velicina legla Finska ovca 2,8-4,5 2,5-4,9 2,5-3,2 2,9-3,2 2, ,7-3,3 90 1,8-3, ,8-2,2 1,3-1,7 1, ,7-2, ,4-2,2 Izraženost majcinskih odlika i prihvacanje mladuncad i nakon partusa od osobite je važnosti za ucinkovitost ovcarske proizvodnje, koja se prvenstveno 48 'Sedma iz(ož6a fzroatsk.jfz ovcjifz i!i,pzjifzsireva"

14 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca ir,sjzau 'R!pu6Eci J{rvatsR,sJ/ ogleda kroz manju postnatalnu smrtnost janjadi, kao i olakšanu organizaciju tehnološkog procesa. Navedeno je osobito važno u pašnom sustavu držanja u kojemu ovce i koze tijekom cijele godine borave na pašnjaku, gdje se janje (jare), te nakon partusa ostaju zajedno s dobivenim potomstvom. Ovakav sustav držanja ovaca zastupljen je na nekim našim otocima (Cres, Krk). Majcinsko ponašanje ovaca je odlika o kojoj najviše ovisi uspješnost uzgoja janjadi te je kao takvo neizostavno u usporedbama brojnih pasmina kao cimbenik koji doprinosi varijabilnosti u preživljavanju janjadi. Dokazano je da se ovce razlicitih pasmina uzgajane u razlicitim okolišnim uvjetima medusobno razlikuju u prihvacanju i odgoju janjadi nakon janjenja. Smatra se da je ta osobina majcinstva u ovaca, koja se prvenstveno ocituje prihvatom ili ne prihvatom potomstva, ponovljiva (0,1-0,15) i nasljedna (0,10) u merino, ali i u ostalih pasmina te razlicitih križanaca (Fogarty i sur., 1984; Piper i sur., 1982). Selekcija na sposobnost odgoja mladuncadi u merino ovaca dovela je do povecanja stope preživljavanja (Atkins, 1980). U plodnijih pasmina nerijedak je problem da ovca prihvati i prepoznaje samo jedno janje, a drugo(u) ne prihvaca, nedozvoljavajuci mu pristup, odguravajuci ga i tukuci glavom i nogom. Dakle, smatra se da je ta osobina nasljedna i pod utjecajem genotipa. Whateley i sur. (1974) isticu da je, u jednakim uvjetima držanja, majcinski instinkt najslabije izražen ucistokrvnih rom ni i merino ovaca, a najjace u križanki romni x border leister. Tjelesna masa i prirast janjadi i jaradi važni su pokazatelji ucinkovitosti genotipa, jedinke, ali i samog uzgajivaca u proizvodnji mesa. Temeljna odrednica suvremene proizvodnje ovcjeg i kozjeg mesa je simultano nakupljanje (povecanje) nemasnog tkiva i smanjenje udjela loja u cilju povecanja ucinkovitosti te dobivanja proizvoda po zahtjevima potrošaca. Dokazano je da su porodna masa, prosjecni dnevni prirast (tablica 7), vrijeme postizanja klaonicke mase i klaonicka masa najviše pod utjecajem genotipa. ':5eama iz{ož6a firvats/ijfi ovcjifi ir,sjzjifisireva" 49

15 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i k,pza u ~pu6eici J{rvatsk,pj" Tablica 7. Prosjecni dnevni prirasti nekih pasmina janjadi Pasmina Aragonesa Awassi Bergschaf Cambridge Columbia Dorper Finska ovca Oxford Down Rambouillet Shropshire Suffolk Prirast, Pasmina - temelj otpornosti na bolesti Ovce i koze uzgajane širom svijeta svakodnevno su suocene s mogucom pojavom bolesti. S obzirom na to da su tipicne pašne ili pašno-brsne životinje, te da najveci dio svoga životnog vijeka provedu na otvorenom jako su izložene razlicitim nepogodama: vanjskim parazitima, zvijerima (medvjed, vuk, cagalj, podivljali psi), zmijama, grabežljivcima (orao, soko!), razlicitim udarcima i ozljedama i dr. U razlicitim okolišnim uvjetima neke bolesti su postale više, a neke manje važne ovisno o klimatskim i gospodarskim prilikama te sposobnosti ljudi da izbjegnu, kontroliraju i riješe nastale probleme. Naime, danas skoro da i ne postoje sustavi ovcarske i kozarske proizvodnje u kojima su gubici zbog bolesti nevažni. U svakoj proizvodnji relativna važnost neke bolesti ovisi o njenom utjecaju na dobrobit i proizvodnju životinja. U slucajevima gdje uobicajene mjere kontrole, poput vakcinacije i lijecenja, nisu bile uspješne, održive ili isplative, u prvi plan rješavanja takvih problema dolazi genetski pristup (Raadsma i sur., 1997). Naime, u svijetu postoje brojne pasmine (genotipavi) koje su, jednostavno receno, kroz dugu povijest razvoja i opstanka stekle otpornost na pojavu razlicitih bolesti. Isto tako razlicite pasmine ovaca i koza (osobito selekcionirane, visoko proizvodne) su prijemljivije i manje rezistentne na pojavu odredenih bolesti. Pasmine koje su izvorno nastale te se uzgajaju u suhim, aridnim podrucjima (npr. Afrika, Bliski istok, neki mediteranski krajevi) su atp arne i prilagodene nedostatku vode i oborina, manjku hrane i visokim temperaturama. Medutim, te pasmine slabo podnose vlagu, kako onu u zraku tako i na tlu. Pasmine nastale u gorska-planinskim prostorima su dobro prilagodene vjetru, hladnoci i visokoj vlazi, a samim time otporne i na 50 ':Seama iz(ož6a hrvatslijh ovcjih i k,pzjih sireva"

16 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i k,s1zau 1?,spu6ficiJ{rvatsk,s1j" djelovanje razlicitih uzrocnika bolesti koji su prisutni u takvim okolišnim prilikama. "Nizinske pasmine" lošije podnose hladnocu, vjetar, snijeg od navedenih "gorsko-planinskih" pasmina. Medutim, izmedu pojedinih jedinki unutar pasmine (populacije) postoje razlike ne samo u proizvodnim odlikama, vec i u rezistentnosti na pojavu bolesti. Tako na primjer, fatalna bolest preživaca scrapie (skrepij) koja pripada skupini prenosivih spongiformnih encefalopatija (eng. TSE, Transmisible Spongiform Encephalopathy) se u ovaca pojavljuje uglavnom u dobi od 2 do 5 godina, više mjeseci ili godina nakon što je životinja zaražena. Znanstvena istraživanja su pokazala da u ovaca i koza postoje varijacije (polimorfizmi) u genu bjelancevine priona koje odreduju da li ce odredena životinja (jedinka) biti podložna ili otporna prema skrejpiju. Ti polimorfizmi se odreduju testiranjem DNA izolirane iz krvi ili tkiva ovaca, odnosno koza. Taj test naziva se "PrP genotipizacija", a rezultat testa "PrP genotip". Polimorfizmi u genu priona daju 15 mogucih genotipova, kao što je prikazano u tablici 8. Tablica 8. Polimorfizmi u genu priona i prijedlozi djelovanja PrPgenotip Znacenje genotipa i prijedlozi djelovanja ARRlARR Ovce koje su genetski najotpornije na skrejpi ARRlAHG Ovce koje su genetski otporne na skrejpi, ali koje zahtijevaju daljnju ARRlARH selekciju u uzgoju ARRlARQ ARQ/ARH ARQ/AHQ Ovce koje su slabo otporne na skrejpi, mogle bi se koristiti za uzgoj AHQ/AHQ ARH/ARH samo kroz odredeno vrijeme (3 godine) AHQ/ARH ARR!VRQ Ovce koje genetski nisu otporne na skrejpi, mogle bi se koristiti za ARQ/ARQ uzgoj samo u iznimnim slucajevima AHQNRQ ARHNRQ Ovce koje su genetski vrlo podložne skrejpi i u daljnjem uzgoju se ne ARQNRQ bi smjele koristiti VRQNRQ (prvo slovo se uvijek odnosi na kodon 136, drugo na kodon 154, a trece na kodon 171 gena priona; A=alanin; H=histidin, Q=glutamin, R=arginin i V=valin). Cilj selektivnog uzgoja temeljem genotipizacije jest povecati stada (populacije) ovaca s genotipom ARR!ARR, a smanjiti ili u potpunosti iskljuciti životinje s genotipovima koji odreduju genetsku podredenost prema skrejpiju. Do sada u nas, osobito na našim izvornim pasminama ovaca nisu provedene nikakve analize PrP genotipova i ukoliko se ne provedu, Hrvatskoj prijeti realna "Sedma izfož6a lirvats/ijli ovcjili i k,s1zjilisireva" 51

17 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i!i,sjzau!r pu6fici J{rvats!i,sJl opasnost da se zabrane ne samo trgovine životinjama, nego i promet i izvoz ovcjeg mesa kad postane punopravnom clanicom EU. Mali preživaci uzgajani u pašnim proizvodnim sustavima su ekstremno osjetljivi na pojavu razlicitih nematodnih endoparazita. U današnje vrijeme postoji relativno malo saznanja o principu obrambenog odgovora organizma životinje domacina na pojavu parazita što ogranicava znanost u poboljšanju "samozaštite organizma". Medutim, odgovor preživaca na infekciju razlicitih nematoda, osobito onih gastrointestinalnog podrijetla uvelike ovisi o genetskoj varijabilnosti, ne samo izmedu pasmina vec i izmedu jedinki unutar odredene populacije (pasmine). Navedeno je povezano sa utvrdenim pasminskim razlikama u nazocnosti i brojnosti limfocita (Sykes i sur., 1992). Sama otpornost ovaca i koza na bolesti ne bi smjela biti jedini cilj nekog uzgojnog programa, bilo da se radi o selekciji unutar pasmine ili zamjeni s prilagodenijim pasminama. U ciljeve treba ukljuciti otpornost na bolesti zajedno s ostalim važnim proizvodnim osobinama, te ih treba izraziti u proizvodnim jedinicama ili ekonomskoj vrijednosti proizvodnje. Stoga, uz genetsku, povezanost otpornosti životinje na neku bolest u cilj uzgojnog programa treba ukljuciti i ostale proizvodne odlike, poput prirasta tjelesne mase, nastriga runa, proizvodnja i kemijski sastav mlijeka, kvalitete runa, kao i otpornost na druge bolesti. Pasmina - temelj zaštite izvornosti ovcjih i kozjih proizvoda Tijekom povijesti brojne lokalne i autohtone pasmine ovaca i koza cesto su bez genetskog i gospodarskog vrednovanja istiskivane gospodarski atraktivnijim i genetski superiornijim pasminama. To je jedan od glavnih razloga naglog nestanka mnogih lokalnih pasmina, populacija i subpopulacija genetski prilagoden ih na lokalne ekološke uvjete. Nestankom pasmina nepobitno se smanjuje i biološka raznolikost unutar vrste, što je nenadoknadiva šteta, buduci da je varijabilnost preduvjet opstanka i selekcijskog napretka (Caput i sur., 2004). Ocuvanje autohtonih pasmina nije važno samo iz bioloških i genetskih razloga, nego i zbog razvoja i ocuvanja tradicionalnih proizvoda ovcjeg i kozjeg podrijetla za ciju se proizvodnju uglavnom koriste izvorne pasmine, kao i tradicionalnih tehnologija koje su izravno povezane s izvornošcu pasmine i podrucja. Hrvatska, zbog svog zemljopisnog položaja te prirodnih i bioloških 52 ':Sedma izfož6a IirvatslUli ovcjili i!i,sjzjilisireva"

18 "Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i fwza u ~pu6fici J(rvatsfwj" specificnosti ima odlicne uvjete za razvoj proizvodnje i ocuvanje tradicionalnih proizvoda. U razvijenim zemljama svijeta, u posljednjih nekoliko godina javlja se sve veci interes potrošaca za proizvodima dobivenim od izvornih pasmina na tradicionalan nacin i primjenom "starih" tehnologija proizvodnje. U skladu s takvim trendom brojne zemlje nastoje zaštiti proizvodnju svojih autohtonih proizvoda oznakama kvalitete: izvornosti i zemljopisnog podrijetla. Na taj nacin želi se stimulirati ekstenzivni tip poljoprivredne proizvodnje koja uz zaštitu okoliša pridonosi biološkoj raznolikosti te poticanju lokalnog stanovništva na proizvodnju visokokvalitetnih tradicionalnih proizvoda (Samaržija i Antunac, 2002) korištenjem autohtonih genetskih resursa, dobro prilagodenih na lokalne uvjete uzgoja. Poticanjem takve tradicionalne proizvodnje stvaraju se dobri preduvjeti gospodarskog vrednovanja autohtonih pasmina ovaca i koza, što je najbolji nacin zaštite i ocuvanja naših brojnih izvornih pasmina ovaca i koza. Naime, u Popisu izvornih i zašticenih pasmina i soj eva domacih životinja (NN., 64/2006) u Republici Hrvatskoj uzgaja se devet izvornih pasmina ovaca te dvije pasmine koza. Naše izvorne i zašticene pasmine ovaca su: cigaja, creska ovca, dalmatinska pramenka, dubrovacka ruda, istarska ovca, krcka ovca, licka pramenka, paška ovca i rapska ovca, dok su izvorne i zašticene pasmine koza hrvatska šarena koza i hrvatska bijela koza. Prvi korak u zaštiti proizvoda animainog podrijetla predstavlja standardizacija same pasmine, odnosno definiranje njezine vanjštine, proizvodnih odlika kao i tehnologije uzgoja i korištenja. Proizvodi zašticeni oznakom izvornosti u sebi objedinjuju zemljopisnu dimenziju proizvoda i pasminsku pripadnost životinje. Naime, na specificnost nekog autohtonog proizvoda, primjerice sira ponajviše utjece pasmina, zatim klima, zemljopisni položaj, tlo, voda, botanicki sastav prirodnih livada i pašnjaka te tradicionalne navike i obicaji lokalnog stanovništva (Lukac, 1989.). Naši autohtoni ovcji i kozji proizvodi (janjetina, ovcetina, kaštradina, sir, skuta, i dr.) su vrlo interesantni u pogledu okusa, mirisa, arome i sadržaja masti, kao i specificnog sastava masti, proteina, masnih kiselina, te aminokiselina. Njihova kakvoca je rezultat, izmedu ostalog, tradicijske specificnosti tehnologije uzgoja i proizvodnje, što je osobitost mediteranskih zemalja. Naime, na podrucju Sredozemlja dominiraju ekstenzivni pašni sustavi uzgoja, specificne metode klanja i obrade trupova (slika 3), kao i same pripreme jela i ponude potr9šacu (ražanj, peka, nema rasjecanja i konvekcije) te tehnologije proizvodnje i zrenja "Seama izwž6a Iirvatsf&1i ovcjili i fwzjili sireva" 53

19 'Osmo saryetovanje uzga;ivaca ovaca i/(gza u ~pu6{ici J{roats/(gj" sireva (slika 4), ali i specificne gastronomske navike potrošaca (Boyazoglu Morand-Fehr,2001). Slika 4. Autohtoni krcki sir tijekom zrenja Slika 3. Trupovi creske janjadi Uzgoj malih preživaca predstavlja najvažniji oblik iskorištavanja krških ruralnih podrucja i proizvodnje tradicionalnih, autohtonih proizvoda u nas, kao i u ostalim mediteranskim zemljama. Naime, gotovo sve koze i oko 60% ovaca na Mediteranu se djelomicno ili potpuno muze, dok se gotovo 95% proizvedenog ovcjeg i kozjeg mlijeka (Boyazoglu i Morand-Fehr, 2001) preraduje u razlicite autohtone mlijecne proizvode (prvenstveno sir) koji imaju oznaku zašticene izvornosti (npr. Roquefort, Pecorino romano, Fiore sardo, Manchego, Serra da Estrela, Feta, Paški sir, i dr.). Dakle, temeljem navedenog, potrebno je u kontrolu proizvodnosti ukljuciti što veci broj pasmina i grla pojedinih izvornih pasmina ovaca i koza. Na taj nacin se s jedne strane osiguravaju temeljitija saznanja o proizvodnim mogucnostima hrvatskih pasmina ovaca, a s druge strane kontrolira ocuvanje navedenih pasmina od utjecaja drugih genotipova (pasmina) odnosno njihovo ocuvanje u cistoj krvi. Pritom se, osim kontrole mlijecnosti, provodi kontrola reproduktivnih osobina u svim stadima s uzgojno valjanim ovcama i kozama 54 ':5eama izrož6a firoatskjfi ovcjifi i /(gzjifi sireva"

20 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i!i,gza u 'R pu6fici J{rvats!i,gj" kao i provedba performance testa odabrane muške janjadi i jaradi u field uvjetima. Literatura 1. Atkins, K. D. (1980): Selection for skin folds and fertility. Proceedings of the Australian Society of Animal Production 13, Barillet, F. (1997): Genetics of Milk Production, Chap 20. In: The Genetics of Sheep (Ur. Piper, 1., Ruvinski, A.) CAB International, pp Barillet, F., Marie, c., Jacquin, M., Lagriffoul, G., Astruc, J. M. (2001): The French Lacaune dairy breed: use in France and in abroad in the last 40 years. Livestock Production Science 71 (1), Barker, J.S.F. (1994): Animal breeding and conservation genetics. U: Loeschke, V., Tomiuk, J., Jain, S.K. (ur.) Conservation genetics. Birkhauser Verlag, Basle, Swizerland, pp Boyazoglu, J. G., Flamant, J. C. (1990): Mediterranean systems of animal production. In: Thee World of Pastoralism (eds. Galaty, J. G., Johnson, D. L.), pp Boyazoglu, J., Morand-Fehr, P. (2001): Mediterranean dairy sheep and goat products and their quality. A critical review. Small ruminant research 4, Boyazoglu, J., Hatziminaoglou, 1., Morand-Fehr, P. (2005): The role of the goat in society: Past, present and percpectives for the future. Small Ruminant Research 60, Caput, P., Ivankovic, A., Konjacic, M. (2004): Genome typing of autochthonous breeds of domestic animals in Croatia. Stocarstvo 58 (4), Fogarty, N. M., Dickerson, G. E., Young, L. D. (1984): Lamb production and its components in pure breeds and composite lines. II. Breed effects and heterosis. J. Anima!. Sci. 58, 2, Galal, S. (2005): Biodiversity in goats. Small Ruminant Research 60, HSC (2006): Izvješce za godinu. Ovcarstvo i kozarstvo. Zagreb. ':Secfmaizrož6a lirvatskjli ovcjili i!i,gzjilisireva" 55

21 'Osmo savjetovanje uzgajivaca ovaca i~za u <1? pu6licij{rvats~j" 12. Jancic, S. (1969): Ovcarstvo, interna skripta. Poljoprivredni fakultet Sveucilišta u Zagrebu. 13. Lukac, J. (1989.): Tounjski sir - prilog poznavanju autohtonih mlijecnih proizvoda Hrvatske. Doktorska disertacija. Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveucilišta u Zagrebu. 14. Matika, O., van Wyk, J. 8., Erasmus, G. J., Baker, R. L. (2003): Genetic parameter estimates in Sabi sheep. Livestock Production Science 79, Narodne novine (2006): Popis izvornih i zašticenih pasmina domacih životinja u Republici Hrvatskoj. 64/2006, Zagreb. 16. Ogrizek, A (1946): Stocarstvo - opci dio. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb. 17. Piper, L. R., Bindon, B. M. (1982): Genetic segregation for fecundity in Booroola Merino sheep. In: Proceedings of the First World Congress of Sheep and Beef Cattle Breeding, Palmerston North, New Zealand, Vol. 1. pp Ponzoni, R.W. (1997): Genetic Resources and Conncervation. U: L. Piper i ARuvinsky (ur.) The Genatics of Sheep. CAB International, London, UK, Raadsma, H.W., Gray, G.O., Woolaston, R.R. (1997): Genetics of Oisease Resistance and Vaccine Response. U: L. Piper i ARuvinsky (ur.) The Genatics of Sheep. CAB International, Wallingford, UK, Ryder, M.L. (1983): Sheep and Man. Ouckworth, London. 21. Ryder, M.L. (1984): Sheep. U: I.L. Mason (ur.) Evolution of Oomesticated Animals. Longma, New York, USA, pp Sahlu, T., Goetsch, AL. (2005): A foresight on goat research. Small Ruminant Research 60, Samaržija, O., Antunac, N. (2002): Oznake kvalitete: izvornost (PDO), zemljopisno podrijetlo (PGI) i garantirano tradicijski specijalitet (TSG) u socijalnoj i gospodarstvenoj zaštiti tradicionalne proizvodnje sira. Mljekarstvo 52 (4), Scherf, B.D. (ur.) (1995): World Watch List for Oomestic Animal Diversity, 2. izdanje, FAO, Rome, pp ''Sedma iz(ož6a firvatsrjfi ovcjifi i ~zjifi sireva"

22 'Osmo savjet01janje uzgajivaca O1Jacai kpza u 1?gpu6{ici J{roatskpj" 25. Schoeman, S. J. (2000): A comparative assessment of Dorper sheep in different production environments and systems. Small Ruminant Research 36, Silanikove, N. (2000): The physiological basis of adaptation in goats to harsh environments. Small Ruminant Research 35, Sykes, AR, McFarlane, RG., Familton, AS. (1992): Parasites, Immunity and Anthelmintic Resistance. U: AW. Speedy (ur.) Progress in Sheep and Goat Research. CAB International, Wallingford, UK, Whateley, J., Kilgour, R and Dalton, D.C. (1974): Behaviour of hill country sheep breeds during farming routines. Proceedings of the New Zealand Society of Animal Production 34, Adresa autora: Prof. dr. sc. Boro Mioc Prof. dr. sc. Vesna Pavic Zvonimir Prpic, dipl. ing. Ivan Vnucec, dipl. ing. Zavod za specijalno stocarstvo Agronomski fakultet Sveucilišta u Zagrebu Svetošimunska c Zagreb bmioc@agr.hr "Seama iz{ož6a fzroats/ijfz O1Jcjifzi kpzjifz sireva" 57