BOLESTI KOŽE IZVORNIH PASMINA OVACA NA JADRANSKIM OTOCIMA

Transcription

1 Usmeno izlaganje BOLESTI KOŽE IZVORNIH PASMINA OVACA NA JADRANSKIM OTOCIMA Antun Kostelić 1, Albert Marinculić 2, Relja Beck 2, Tomislav Kiš 3, Petra Bagović 4 1 Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2 Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 3 Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb 4 Hrvatska poljoprivredna agencija, Zagreb Sažetak Na jadranskim otocima najveću populaciju ovaca čine izvorne pasmine: paška, creska, rapska (škraparica) i krčka. Uzgoj se temelji na ekstenzivnom načinu držanja gdje ovce tijekom godine, ovisno o stupnju vegetacije, borave na manjim ili većim površinama izložene različitim vremenskim prilikama. Pored smanjene proizvodnosti pojedine bolesti kože mogu dovesti i do uginuća jedne ili više životinja. Cilj istraživanja bio je dijagnosticirati bolesti kože u stadima izvornih pasmina ovaca na jadranskim otocima. Istraživanje je provedeno u 32 stada ovaca na Krku, Cresu, Pagu i Rabu. Pored kliničkog pregleda korištena je razudba i laboratorijske pretrage. Utvrđeno je da zdravlje kože ovaca najvećim dijelom ugrožavaju invazije vanjskim parazitima, a u značajno manjoj mjeri zarazne bolesti. Od parazitskih bolesti dijagnosticirane su šuga, paušljivost (Bovicola ovis), krpeljivost, invazija Melophagus ovinus i različiti oblici mijaza. Dok je od zaraznih bolesti dijagnosticiran zarazni ektim. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno da je invazija pojedinim vrstama parazita uvjetovana i područjem držanja odnosno vrstom vegetacije. Utvrđeno je da se invazije, kao npr. krpeljima, teško mogu spriječiti stoga je potrebna redovita kontrola stupnja invazije kako bi se pravovremeno moglo pristupiti tretiranju ovaca ili stada. Prilikom uvođenja novih životinja u stado posebnu pozornost posvetiti zdravlju kože i preventivnom tretiranju protiv šuge. Od ostalih bolesti dijagnosticirane su ozljede kože koje nastaju zbog mehaničkog djelovanja, kao i prisutnost apscesa kao posljedica ubodnih rana. Ključne riječi: ovce, bolesti kože, jadranski otoci 273

2 Uvod Uzgoj ovaca na jadranskim otocima ima višestoljetnu tradiciju. Pretpostavka je da ukupna populacija na otocima iznosi preko sto tisuća ovaca. Većinu populacije čine izvorne pasmine: krčka, creska, rapska i paška, dok su u značajno manjoj mjeri zastupljene druge pasmine. Ovce su držane tradicionalno na otvorenim površinama tijekom cijele godine izložene različitim vremenskim utjecajima. Uslijed ekstenzivnog načina držanja zdravlje ovaca ugrožava brojne vrste ektoparazita u prvom redu krpelja. Poseban problem se javlja kod pokušaja unapređenja uzgoja ovca pri kojemu uzgajivači dovode ovnove sa kopna čime se izlažu riziku uvođenja uzročnika zaraznih i parazitskih bolesti u uzgoj. Iako u Hrvatskoj danas ne postoji otkup vune i kože u kontekstu zdravlja stada ovaca bolesti kože imaju važno mjesto zbog njihovog utjecaja na prirast i mliječnost te troškova liječenja kao što je primjer kod šuge. Sargison (2008) navodi da je u Velikoj Britaniji opasnost od krpelja kao vektora zaraznih i parazitskih bolesti značajno važnija u odnosu na njihovo djelovanje na kožu ovaca. Postavljanje dijagnoze kod bolesti kože ovaca se često kod iskusnih veterinara temelji na anamnezi i kliničkim znakovima (Pugh i Baird, 2012). Materijal i metode Istraživanje je provedeno u 32 stada izvornih pasmina ovaca na Krku, Cresu, Rabu i Pagu. U istraživanju su pored anamneze i kliničkog pregleda kože korištene laboratorijske metode. Pojedine bolesti su dijagnosticirane tijekom razudbe. Rezultati i rasprava Zdravlje kože izvornih pasmina ovaca na otocima ugrožavaju najvećim dijelom invazije različitih vrsta ektoparazita, dok se u značajno manjoj mjeri javljaju druge bolesti. U svim stadima je dijagnosticirana invazija krpeljima. Ovce tijekom ljetnih mjeseci koriste hladovinu ispod grmova čime se stvaraju uvjeti za invazije. Istraživanjem je utvrđeno da krpelje najlakše lociramo na području glave i vrata. Iako ih nalazimo u različitim regijama na glavi, najčešće ih nalazimo u podčeljusnom području i uškama (Slika 1). Slika

3 Pored glave i vrata potrebno je pregledati i ostale dijelove tijela naročito ona slabo obrasla runom (vime, unutarnja strana stražnjih nogu, skrotum). Na otoku Rabu je dijagnosticirana krpeljna paraliza kod janjadi stare od dva do četiri tjedna pri čemu je došlo do uginuća 17 grla. Bolest se klinički manifestirala apatijom, dugotrajnim ležanjem, ukočenim stavom i hodom (Slika 2). Krpelji su najvećim dijelom bili smješteni na vanjskoj strani uški (Slika 2), a manji broj u drugim regijama tijela. Slika 2. Slika 3. Terapijom amitrazom spriječeno je daljnje ugibanje janjadi pri čemu su prskani samo glava i vrat. Istraživanjem je utvrđeno da veliki broj uzgajivača u suzbijanju krpelja koristi tradicionalne načine liječenja kao što je premazivanje krpelja maslinovim uljem. U slučaju ugibanja janjadi na Rabu navedena metoda se pokazala u potpunosti neučinkovita. Nagy (2004) navodi da se liječenje krpeljne paralize temelji na uklanjanju svih krpelja sa životinje pri čemu se pored mehaničkog uklanjanja mogu koristiti akaricidni preparati. Pregledom runa ovaca na Cresu utvrđena je nazočnost tzv. krpuša (Melophagus ovinus) koje pojedini uzgajivači smatraju krpeljima. Small (2005) navodi da se invaziji M. ovinus posvećuje malo pozornosti iako može mehanički prenositi virus bolesti plavog jezika. Nadalje navodi da širenju parazita, naročito u južnoj Europi, pogoduju klimatske promjene. Na Krku i Pagu je dijagnosticirana šuga pri čemu je utvrđeno da su uzročnici najčešće u uzgoje uneseni invadiranim ovnovima sa kopna. Klinički se očitovala pojavom svrbeži (Slika 4) i opadanjem runa (Slika 5). 275

4 Slika 4. Slika 5. Utvrđeno je da je šugu teško iskorijeniti obzirom da se suzbijanje ne provodi sustavno u svim stadima istovremeno što je slučaj na Pagu. Kostelić (2015) navodi da se posebna pozornost treba posvetiti novonabavljenim ovcama i ovnovima te ih dva do tri tjedna držati odvojene od stada, a prema mogućnosti i preventivno tretirati protiv šuge. Kao i kod krpeljivosti, pojedini uzgajivači problem šuge pokušavaju riješiti tradicionalnim načinom odnosno kupanjem ovaca u morskoj vodi. Kod odabira lijeka poseban problem se javlja u stadima koja su u laktaciji, a koriste se za mužnju, zbog karence koja je kod nekih preparata vrlo duga. Također je utvrđeno da je vrlo mali broj lijekova za suzbijanje šuge registriran za liječenje ovaca čije se mlijeko koristi u prehrani ljudi. Pored krpeljivosti i šuge, u značajno manjoj mjeri su dijagnosticirane invazije drugim ektoparazitima. Na Cresu je utvrđena invazija Bovicolom ovis (Slika 6) i to kod ovaca koje više godina nisu bile pod nadzorom ljudi tzv. runjače i cjeluhe. James i sur. (2002) navode da se kontrola invazije Bovicolom ovis svodi na sprječavanje unosa uzročnika u stado i pravovremeno dijagnosticiranje invazije. Na istom otoku je dijagnosticirana i invazija Melophagus ovinus tzv. krpušama. Od zaraznih bolesti kože na Pagu i Cresu je dijagnosticiran zarazni ektim. Način unosa virusa nije utvrđen. Najveći dijelom je bila zahvaćena janjad (Slika 7), a značajno manje ovce. Promjene na koži su dijagnosticirane na usnama, i drugim dijelovima tijela kao npr. papcima. Reid i Rodger (2007) navode da se bolest očituje na nogama tijekom dugih kišnih razdoblja što je bio i slučaj na Pagu. Liječenje zaraznog ektima uzgajivači provode sami aplikacijom joda na kraste. 276

5 Slika 6. Slika 7. Pored zaraznog ektima, tijekom razudbe dvije ovce sa Cresa i Raba, te patohistološkom pretragom dijagnosticirana je aktinobaciloza (Slika 8). Slika 8. Na otocima su učestale ozljede kože koje nastaju tijekom striže ovaca, zatim na donjim ekstremitetima tijekom vezanja ovaca za transport. Uzgajivači pritom koriste konopac za vezanje bala sijena koji se vrlo često urezuje duboko u kožu donjih dijelova prednjih i stražnjih nogu. U sezoni mrkanja učestale su ozljede glave kod ovnova, kod pojedinih ovnova je u nastalim ranama dijagnosticirana mijaza. Smaragda i Martin (2012) navode da se mijaza javlja na različitim dijelovima tijela, a nakon što ličinke napuste rane dolazi do sekundarne infekcije. Pojedini uzgajivači u liječenju mijaza koriste benzin što dovodi do snažne iritacije kože i opadanja runa na vratu. Kao posljedica ubodnih rana, najčešće na području glave, dolazi do tvorbe apscesa. Istraživanjem je utvrđeno da se apscesi češće javljaju kod ovaca držnih na površinama na kojima se nalazi šikara i makija. Pugh i Baird (2012) navode da je apscese nakon incizije potrebno tretirati otopinom joda, a kod većih primijeniti i drenažu. 277

6 Zaključak Na temelju ovog istraživanja možemo zaključiti da su bolesti kože izvornih pasmina ovaca najčešće posljedica invazije ektoparazitima u prvom redu krpeljima i šugarcima. Drugi ektoparaziti u značajno manjoj mjeri ugrožavaju zdravlje stada. Suzbijanje ektoparazita odnosno odabir lijeka treba temeljiti na uzgojnom cilju (meso, mlijeko) i stadiju proizvodnje zbog nedostatka lijekova za primjenu kod ovaca čije se mlijeko koristi u prehrani ljudi. Nadalje utvrđeno je da se zarazni ektim javlja u pojedinačnim stadima pri čemu je najčešće ugroženo zdravlje janjadi, a liječenje uzgajivači provode sami. U značajno manjoj mjeri se javljaju druge bolesti kože kao npr. ozljede i tvorba apscesa jer su uvjetovane načinom i područjem držanja. U kontekstu zdravlja stada, na otocima bolesti kože zauzimaju važno mjesto zbog opasnosti da zahvate cijelo stado i time smanje prirast i mliječnost ovaca, a u određenim slučajevima dovedu i do uginuća. Literatura James, P. J., J. A. Garrett, R. D. Moon (2002): Sensitivity of two-stage sampling to detect sheep biting lice (Bovicola ovis) in infested flocks. Veterinary Parasitology (103) Kostelić, A. (2015): Preventiva bolesti ovaca na kvarnerskim otocima. Hrvatska mljekarska udruga. Zagreb. Nagy, D. W. (2004): Parelaphostrongylus tenuis and other parasitic diseases of the ruminant nervous system. Vet. Clin. North Am. Food Anim. Pract. 20, 393. Pugh, D.G., Baird A.N. (2012): Sheep and goat medicine. Second edition. Elsevier Reid, H. W., S. M. Rodger (20017): Orf. Diseases of sheep. Fourth edition. Edited by I.D. Aitken Sargison, Neil (2008): Sheep flock health a planned approach. Blackwell Publishing Small, R. W. (2005): A review of Melophagus ovinus (L.), the sheep ked. Veterinary Parasitology 130:

7 Antun Kostelić, Albert Marinculić, Relja Beck, Tomislav Kiš, Petra Bagović SKIN DISEASES OF AUTOCHTHONOUS SHEEP BREEDS ON ADRIATIC ISLANDS Abstract The largest population of sheep on the Adriatic Islands consists of autochthonous breeds: the Pag sheep, Cres, Rab and Krk sheep. Breeding is based on extensive breeding where the sheep are kept in smaller or larger pens, depending on vegetation, and they are exposed to different weather conditions throughout the year. Some skin diseases can lead, not only to decrease in production, but also to death of one or more animals. The object of this study was to diagnose skin diseases in flocks of autochthonous sheep breeds on Adriatic Islands. The research was conducted in 32 flocks of sheep on the Islands of Krk, Cres, Pag and Rab. Apart from clinical examination, dissection and laboratory tests were also used. It was determined that for the most part the greatest threat to skin health were invasive external parasites, and less so contagious diseases. Of parasitic diseases mange, mites (Bovicola ovis), ticks, Melophagus ovinus invasions and different forms of myasis were diagnosed. Of contagious diseases contagious echtyma was diagnosed. Furthermore, the research has determined that specific types of parasites are conditioned by the area where the sheep are kept, or in other words by type of vegetation. It was established that some invasions, like ticks, can rarely be prevented, so regular monitoring of the degree of invasion is a must so as to timely start treatment of the sheep or flock. During introduction of new animals to the flock, special care should be given to skin health and preventive treatment for mange. Of other diseases, skin injuries inflicted by mechanical forces and abscesses as a result of stab wounds were diagnosed. Key words: sheep, skin diseases, Adriatic Islands 279