C. S. Lewis LAV, VJE TICA I ORMAR

Size: px

Start display at page:

Download "C. S. Lewis LAV, VJE TICA I ORMAR"

Reynold Lawrence
6 years ago
Views:

1 C. S. Lewis LAV, VJE TICA I ORMAR

2 Copyright Ÿ hrvatskoga izdanja, 2002, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska Sva prava pridræana Za nakladnika Ana MaletiÊ Biblioteka KRIJESNICA Urednica Anita Peti-StantiÊ Naslov izvornika C. S. Lewis The Lion, the Witch and the Wardrobe Copyright Ÿ CS Lewis Pte Ltd 1950 Illustrations copyright Ÿ Harper Collins Publishers Ltd 1950 Narnia and The Chronicles of Narnia are trademarks of CS Lewis Pte Ltd Objavljuje Golden marketing s licencom CS Lewis Company Ltd.

3 C. S. Lewis LAV, VJE TICA I ORMAR Ilustrirala Pauline Baynes Prevela Sanja LovrenËiÊ

5 Za Lucy Barfield DRAGA MOJA LUCY, ovu sam priëu napisao za tebe, no kad sam poëinjao, nisam bio svjestan da djevojëice rastu bræe nego knjige. Posljedica toga je da si veê prestara za bajke, a kad knjiga bude otisnuta i uvezana, bit Êeπ joπ starija. No jednoga Êeπ dana biti dovoljno stara da opet poëneπ Ëitati bajke. Onda moæeπ uzeti ovu knjigu s neke visoke police, opraπiti je i reêi mi πto misliπ o njoj. Ja Êu vjerojatno biti suviπe gluh da bih te Ëuo i suviπe star da bih razumio ijednu rijeë koju budeπ rekla, no bit Êu joπ uvijek tvoj odani kum C. S. LEWIS

7 Prvo poglavlje LUCY ZAVIRUJE U ORMAR Bilo jednom Ëetvero djece, a zvali su se Peter, Susan, Edmund i Lucy. Ovo je priëa o neëemu πto im se dogodilo kad su ih, za vrijeme rata, zbog zraënih napada, poslali iz Londona. Poslani su u kuêu jednoga starog profesora koji je æivio u srcu Engleske, deset milja od najbliæe æeljezniëke postaje i dvije milje od najbliæega poπtanskog ureda. Nije bio oæenjen, a æivio je u vrlo velikoj kuêi, s domaêicom gospoappleom Macready i tri sluπkinje. (Njihova su imena bila Ivy, Margaret i Betty, no one se baπ i ne pojavljuju u priëi.) Sâm profesor bio je vrlo star Ëovjek Ëupave bijele kose koja mu je rasla ne samo po glavi, nego i po veêem dijelu lica. Djeci se gotovo odmah svidio premda im je prve veëeri, kad je iziπao na kuêna vrata da bi ih doëekao, izgledao toliko Ëudno da se Lucy (koja je bila najmlaapplea) malo prestraπila, a Edmunda (koji je bio malo stariji) spopao je smijeh pa se morao pretvarati da briπe nos ne bi li to sakrio. Prve veëeri, Ëim su profesoru rekli laku noê i popeli se na gornji kat, djeëaci su uπli u spavaonicu u kojoj su bile djevojëice da bi svi zajedno pretresli svoj novi poloæaj. Imali smo sreêe i tu nema pogreπke, rekao je Peter. Ovdje Êe nam biti savrπeno. Taj stari momak dopustit Êe nam da radimo πto god nam se svidi. Mislim da je on drag starac, rekla je Susan. Oh, prestani! rekao je Edmund, koji je bio umoran a pretvarao se da nije umoran, πto ga je pak uvijek Ëinilo zlovoljnim. Prestani govoriti na taj naëin. 7

8 Koji naëin? rekla je Susan. Uostalom, tebi bi ionako bilo vrijeme da budeπ u krevetu. Pokuπavaπ govoriti kao mama, rekao je Edmund. I tko si ti da mi govoriπ kad moram biti u krevetu? Idi sama u krevet. Ne bi li bilo bolje da svi odemo u krevet? rekla je Lucy. Sigurno Êe biti guæve ako nas Ëuju da priëamo. Ne, neêe, rekao je Peter. Kaæem vam da je ovo takva kuêa u kojoj nitko neêe paziti πto mi radimo. Uostalom, neêe nas ni Ëuti. Put odavde do one blagovaonice dolje oduzet Êe nam desetak minuta πetnje, a stubiπtâ i hodnikâ izmeappleu ima koliko god æeliπ. Kakva je to buka? reëe odjednom Lucy. KuÊa je bila mnogo veêa od ijedne u kojoj je dotad bila, a pomisao na sve one duge hodnike i nizove vrata πto vode u prazne sobe poëela je u njoj izazivati laganu jezu. To je samo ptica, ludo, rekao je Edmund. To je sova, rekao je Peter. Ovo je sjajno mjesto za ptice. Ja sad idem spavati. Predlaæem da sutra krenemo u istraæivanje. Na mjestu poput ovoga moæe se naêi sve i svaπta. Jeste li vidjeli one planine dok smo se vozili? I πumu? Moglo bi biti orlova. Moglo bi biti jelena. A sigurno ima jastrebova. Jazavaca! rekla je Lucy. Lisica! rekao je Edmund. ZeËeva! rekla je Susan. jeza osjeêaj neugode i straha od kojeg se jeæi koæa 8

9 No kad je svanulo sljedeêe jutro, padala je jednoliëna kiπa, toliko gusta da onaj tko bi pogledao kroz prozor nije mogao vidjeti ni planine, ni πumu, pa Ëak ni potok u vrtu. Naravno da mora padati kiπa! rekao je Edmund. Upravo su bili doruëkovali s profesorom i nalazili su se na katu u sobi koju je dao urediti za njih dugaëkoj niskoj prostoriji s dva prozora koja su gledala na jednu stranu i dva koja su gledala na drugu. Ma, daj, prestani gunappleati, Ed! rekla je Susan. Kladim se da Êe se raπëistiti za sat ili dva. A u meappleuvremenu ovdje nam uopêe nije loπe. Imamo radio i mnogo knjiga. To nije za mene, rekao je Peter. Ja idem istraæivati kuêu. Svi su se pridruæili Peteru i tako su poëele pustolovine. Bila je to ona vrsta kuêe u kojoj vam se Ëini da je nikada ne moæete pregledati cijelu i koja je puna neoëekivanih mjesta. Prvih nekoliko vrata πto su ih otvorili vodilo je samo u spavaêe sobe za goste, kao πto su svi i oëekivali; no ubrzo su dospjeli u vrlo dugaëku sobu punu slika, a u njoj su naπli i stari oklop; nakon toga su pronaπli sobu koja je sva bila obloæena zelenom tkaninom, a u jednom njezinu kutu stajala je harfa; zatim tri stube dolje, pet stuba gore, pa kroz malu gornju dvoranu, sve do vrata koja vode na balkon, a onda kroz cijeli niz soba koje su se otvarale jedna u drugu i bile pune knjiga veêinom vrlo starih, meappleu kojima su neke bile veêe od Biblije u crkvi. A ubrzo nakon toga zavirili su u sobu koja bi bila sasvim prazna da se u harfa æiëani glazbeni instrument kojem su æice nategnute na okomito postavljenom okviru 9

njoj nije nalazio velik ormar jedan od onih ormara koji imaju zrcalo u vratima. U sobi inaëe nije bilo niëega, osim uvelog razliëka na prozorskoj dasci. Ovdje nema niëega!

10 njoj nije nalazio velik ormar jedan od onih ormara koji imaju zrcalo u vratima. U sobi inaëe nije bilo niëega, osim uvelog razliëka na prozorskoj dasci. Ovdje nema niëega! rekao je Peter i svi su opet pohrlili van svi osim Lucy. Ona je ostala u sobi jer je pomislila da bi vrijedilo pokuπati otvoriti vrata ormara, premda je bila gotovo sigurna da su zakljuëana. Na njezino iznenaappleenje otvorila su se sasvim lako, a iznutra su se dokotrljale dvije kuglice protiv moljaca. Zavirivπi unutra, ugledala je nekoliko kaputa, uglavnom dugaëkih krznenih. A Lucy niπta nije voljela toliko kao miris i dodir krzna. Odmah je uπla u ormar, zavukla se meappleu kapute i protrljala lice o njih, ostavivπi vrata otvorena, naravno, jer je znala da je vrlo glupo zatvoriti se u bilo koje- 10

11 mu ormaru. Ubrzo je zakoraëila dalje i otkrila da iza prvog reda kaputa visi joπ jedan red. Tu je bilo gotovo sasvim mraëno pa je dræala ruke ispruæene da ne bi licem udarila o straænju stranicu ormara. ZakoraËila je joπ jednom u dubinu, zatim uëinila joπ dva ili tri koraka, neprestano oëekujuêi da Êe vrπcima prstiju dodirnuti drvo. No nije ga dodirnula. Bit Êe da je taj ormar jednostavno uæasno velik! mislila je Lucy iduêi neprestano dalje i odgurujuêi meke nabore kaputa u stranu da bi si napravila mjesta. Onda osjeti kako joj se neπto drobi pod stopalima. Pitam se jesu li i to kuglice protiv moljaca? pomislila je, saginjuêi se da bi ih opipala rukom. No umjesto da osjeti tvrdo, glatko drvo donje stranice ormara, osjetila je neπto meko i prhko i izuzetno hladno. Ovo je vrlo Ëudno, rekla je i uëinila joπ korak ili dva. U sljedeêem je trenutku osjetila da ono o πto trlja lice i dlanove viπe nije meko krzno nego neπto tvrdo i hrapavo, pa Ëak i bockavo. Pa to je kao da hodam izmeappleu grana drveêa! uzviknula je Lucy. A onda je spazila svjetlo ispred sebe; ne na udaljenosti od nekoliko centimetara, ondje gdje je trebala biti straænja stranica ormara, nego negdje u daljini. Neπto meko i hladno je padalo po njoj. Trenutak kasnije shvatila je da stoji usred πume, da je noê, da joj je snijeg pod nogama i da pahuljice lete zrakom oko nje. Lucy se malo prestraπila, no u isti je mah osjeêala veliku znatiæelju i uzbuappleenje. Osvrnula se preko ramena i ondje, izmeappleu tamnih stabala, joπ je uvijek mogla vidjeti otvorena vrata ormara, pa Ëak i nazrijeti praznu sobu iz koje je krenula. (Ostavila je, dakako, otvorena vrata ormara, jer je 11

12 znala da je vrlo glupo zatvoriti se u ormar.)»inilo se da je ondje joπ uvijek dan. Uvijek se mogu vratiti, ako iπta poapplee po zlu, pomisli Lucy. Krenula je naprijed πkripavim koracima kroz snijeg, kroz πumu, prema onomu drugom svjetlu. Nakon desetak minuta stigla je do njega i otkrila da dopire od uliëne svjetiljke. I dok je stajala promatrajuêi, pitaju- Êi se zaπto se uliëna svjetiljka nalazi usred πume i misleêi πto Êe dalje, zaëula je kako joj se pribliæava tapkanje stopala. A ubrzo potom je vrlo neobiëan stvor iziπao iz πume i stupio u osvijetljeni krug uliëne svjetiljke. Bio je samo neπto viπi od Lucy, a iznad glave je dræao kiπobran, sav bijel od snijega. Od struka nagore bio je poput Ëovjeka, ali noge su mu imale oblik kozjih (dlaka je na njima bila sjajno crna), a umjesto stopala, imao je kozja kopita. Imao je i rep, no Lucy to isprva nije primijetila jer ga je uredno dræao pod rukom, koja je nosila kiπobran, da se ne bi vukao po snijegu. Oko vrata je nosio crveni vuneni πal, a koæa mu je takoappleer bila priliëno rumena. Imao je neobiëno, no prijazno maleno lice, s kratkom πiljastom bradicom i kovrëastom kosom, a iz kose su mu izvirivala dva ro- 12

13 ga, po jedan na svakoj strani Ëela. U jednoj je ruci, kao πto sam rekao, dræao kiπobran, a u drugoj je nosio nekoliko paketa umotanih u smeapplei papir. S tim paketima i snijegom svud uokolo Ëinilo se kao da je upravo obavio boæiênu kupnju. Bio je to Faun. A kad je primijetio Lucy, toliko se trgnuo od iznenaappleenja da je ispustio sve svoje pakete. Tako mi svih milostivih nebesa! uzviknuo je Faun. 13

14 Drugo poglavlje TO JE LUCY ONDJE NA LA Dobra veëer, rekla je Lucy. No Faun je bio toliko zaposlen skupljanjem svojih paketa da u prvi mah nije odgovorio. Kad ih je pokupio, lagano joj se naklonio. Dobra veëer, dobra veëer, rekao je Faun. Oprosti ne bih htio biti pretjerano znatiæeljan no jesam li u pravu kad mislim da si ti Evina KÊi? Moje ime je Lucy, rekla je djevojëica, koja ga nije baπ sasvim razumjela. No jesi li oprosti mi jesi li ti ono πto nazivaju djevojëicom? rekao je Faun. Naravno da sam djevojëica, rekla je Lucy. Ti si zbilja ljudsko biêe? Naravno da jesam ljudsko biêe, rekla je Lucy joπ uvijek malo zbunjena. Svakako, svakako, rekao je Faun. Kako sam samo glup! No ja nikad prije nisam vidio nijednoga Adamova Sina ni Evinu KÊer. UshiÊen sam. Ne mislim time reêi da i tu se zaustavio kao da je poëeo govoriti neπto πto nije htio, ali je na vrijeme odustao. OËaran sam, oëaran, nastavio je. Dopusti mi da se predstavim. Moje ime je Tumnus. Vrlo mi je drago πto sam vas upoznala, gospodine Tumnuse, rekla je Lucy. Adamov Sin i Evina KÊi biblijski naëin nazivanja muπkaraca i æena 14

15 A mogu li te upitati, o Lucy, Evina KÊeri, rekao je gospodin Tumnus, kako si stigla u Narniju? Narnija? to je to? rekla je Lucy. Ovo gdje se sad nalazimo, rekao je Faun. To je zemlja Narnija sve πto leæi izmeappleu uliëne svjetiljke i velikog dvorca Cair Paravela na istoënome moru. A ti, ti si doπla iz divljih πuma zapada? Ja... ja sam doπla iz ormara u praznoj sobi, rekla je Lucy. Ah! izusti gospodin Tumnus priliëno melankoliënim glasom. Da sam viπe uëio zemljopis kad sam bio mali Faun, zacijelo bih znao sve o tim Ëudnim zemljama. No sada je prekasno. Ali to uopêe nisu zemlje, rekla je Lucy gotovo smijuêi se. To je tamo iza bar mislim nisam sigurna. Tamo je ljeto. A za to vrijeme, rekao je gospodin Tumnus, u Narniji je zima, i ta zima veê jako dugo traje, a mi Êemo se oboje prehladiti ako nastavimo ovdje stajati i razgovarati na snijegu. Evina KÊeri iz daleke zemlje Praznes Obe gdje vje- Ëito sunce vlada oko sjajnoga grada Oromara, kako bi bilo da doappleeπ k meni i sa mnom popijeπ Ëaj? Mnogo vam hvala, gospodine Tumnuse, rekla je Lucy, no upravo sam se pitala ne bih li trebala krenuti natrag. Moj dom je blizu, odmah iza ugla, rekao je Faun. Zgrijat Êeπ se uz pucketavu vatru i dobiti prepeëenac, i sardine, i kolaë. melankoliëan sjetan, nujan, tuæan, potiπten 15

16 Pa, to je zbilja vrlo ljubazno od vas, odvrati Lucy. Ali neêu moêi dugo ostati. Ako me uhvatiπ ispod ruke, Evina KÊeri, rekao je gospodin Tumnus, moêi Êu dræati kiπobran iznad nas oboje. Eto tako. I sad kreêemo. I tako se Lucy naπla u πumi, hodajuêi rukom pod ruku s tim Ëudnim biêem kao da se poznaju cijeli æivot. 16

17 C. S. Lewis LAV, VJE TICA I ORMAR Nakladnik Golden marketing enoina 28, Zagreb Za nakladnika Ana MaletiÊ Izvrπni urednik Ilija RaniÊ Korektura Alka Zdjelar-PaunoviÊ Likovno rjeπenje korica Studio Golden GrafiËka obrada i prijelom Jasna Goreta Tisak i uvez GrafiËki zavod Hrvatske, Zagreb CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuëiliπna knjiænica - Zagreb UDK = LEWIS, Clive Staples Lav, Vjeπtica i ormar / C. <Clive> S. <Staples> Lewis ; ilustrirala Pauline Baynes ; prevela Sanja LovrenËiÊ. - Zagreb : Golden marketing, (Biblioteka Krijesnica) (Kronike iz Narnije ; knj. 2) Prijevod djela: The Lion, the Witch and the Wardrobe. ISBN

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan.

SIMPLE PAST TENSE (prosto prošlo vreme) Građenje prostog prošlog vremena zavisi od toga da li je glagol koji ga gradi pravilan ili nepravilan. 1) Kod pravilnih glagola, prosto prošlo vreme se gradi tako