SAŽETAK..1 ABSTRACT UVOD 2 2. CILJ ISTRAŽIVANJA PREGLED LITERATURE Plodnost svinja 5

Transcription

1 SADRŽAJ SAŽETAK..1 ABSTRACT UVOD 2 2. CILJ ISTRAŽIVANJA PREGLED LITERATURE Plodnost svinja Veličina legla Najvažniji utjecaji na veličinu legla Utjecaj rednog broja prasenja na veličinu legla Danski landras MATERIJAL I METODE Tehnološki postupci u reprocentru Pripustilište Čekalište Prasilište Podaci Statistička obrada REZULTATI I RASPRAVA ZAKLJUČCI POPIS LITERATURE 24

2 SAŽETAK Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi veličinu legla u krmača pasmine danski landras tijekom prva dva prasenja na farmi Sizim d.o.o. u Koprivničko-križevačkoj županiji. Analizirana su sljedeća svojstva: broj ukupno oprasene prasadi, broj živooprasene prasadi, broj mrtvooprasene prasadi te broj odbite prasadi. Obrađeno je ukupno 140 zapisa veličine legla, od čega 68 iz prvog prasenja, a 72 iz drugog prasenja. Dobiveni rezultati za broj ukupnooprasene i broj živooprasene prasadi su znatno iznad prosjeka rezultata za ostale majčinske pasmine koje koristimo u Hrvatskoj, i to u prosjeku za 1 do 2 prasadi. Istraživanjem je utvrđeno da nema statistički značajne razlike (P>0.05) u analiziranim svojstvima između prvog i drugog legla. Izostanak povećanja veličine legla u drugom prasenju je vrlo interesantna pojava koju nismo dosada sretali u analizi plodnosti na velikim farmama. Mogući razlozi smanjenju veličine legla u drugom prasenju su naknadni stres koji je posljedica promjene okoline zbog uvoza nazimica, odnosno stres kao posljedica vrlo velikog legla u prvopraskinja. ABSTRACT The aim of this study was to determine litter size in Danish Landrace sows during the first two farrowing at large scale farm Sizim Ltd. located in the Koprivnica-Krizevci county. Following traits were included in the analysis: total number of piglets born, number of piglets born alive, number of stillborn piglets, and the number of weaned piglets. Totally 140 litter size records were analysed, 68 of them in the first litter, and 72 in the second litter. The results obtained for the number of total number of piglets born and number of piglets born alive were significantly above average results for the other maternal breeds used in Croatia, in average of 1-2 piglets. The study found no statistically significant differences (P> 0.05) in the analyzed traits between the first and the second litters. The absence of an increase in litter size at farrowing two was very interesting phenomenon that we have not so far encountered in the analysis of fertility traits on large scale farms. As possible reasons for decrease of litter size in the second parity could be a subsequent stress that is a consequence of changes in the environment, or stress as a result of a very large litter in the primiparous sows. 1

3 1. UVOD Svinjogojska proizvodnja je zastupljena u gotovo svim dijelovima naše zemlje i predstavlja jednu od najznačajnijih grana stočarske proizvodnje. Od svih farmskih životinja svinja je vrsta koja je godinama bila pod najvećim utjecajem suvremenog intenzivnog iskorištavanja. U Republici Hrvatskoj svinje se još uvijek najčešće drže na tradicionalan način, pri čemu je veliki broj životinja smješten u neodgovarajućim objektima u kojima nije moguće organizirati učinkovitu proizvodnju. Promjene u svinjogojskoj proizvodnji do kojih dolazi uspostavom novih proizvodnih sustava te uvođenje mjera poticanja specijalizacije u svinjogojstvu nameću se, ne samo zbog povoljnijeg položaja ove važne poljoprivredne grane, već i zbog zadovoljavanja uvjeta koji vrijede u zemljama razvijenog stočarstva, posebice onih u Europskoj Uniji. Svinjogojska proizvodnja posljednjih godina sudjeluje sa 12 do 14 % u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, pri čemu se udio svinjogojske proizvodnje u ukupnoj vrijednosti stočarske proizvodnje kreće između 33 i 35 % (DZSH, 2004). Značaj svinjogojstva se ogleda prije svega u proizvodnji velikih količina mesa i mesnih prerađevina, zbog čega je veličina legla jedan od najvažnijih pokazatelja ukupne učinkovitosti svinjogojske proizvodnje. Veći broj živooprasene prasadi u leglu preduvjet je za postizanje velikog broja proizvedenih tovljenika po krmači godišnje. Veličina legla je jedan od najvažnijih čimbenika plodnosti i uvrštena je među prve uzgojne i proizvodne ciljeve u uzgojno-selekcijskim i proizvodnim programima u svinjogojstvu. Veličina legla u svinja može se opisati kao kompleksno svojstvo koje se ovisno o cilju istraživanja definira na različite načine. U prenatalnom stadiju ponajviše ovisi o broju ovuliranih jajašaca, sposobnosti preživljavanja embrija i kapacitetu maternice, dok se postnatalno najčešće prikazuje kao broj ukupno oprasene prasadi, broj živooprasene prasadi, broj mrtvooprasene prasadi te broj odbite prasadi. Broj živooprasene prasadi po leglu i krmači godišnje stalni su predmet istraživanja znanstvenika, iako je poznato da se selekcijom u kratkom vremenu ne može ostvariti značajniji genetski napredak, prvenstveno zbog niske nasljednosti. Veličina legla je pod utjecajem brojnih genetskih i okolišnih utjecaja, kao i interakcije između ovih utjecaja. Prosječni broj živorođene prasadi u leglu krmača različit je za pojedine pasmine svinja, također i unutar pasmine, ako su uvjeti proizvodnje različiti. Primitivne pasmine krmača imaju manje leglo nego plemenite pasmine. Unutar plemenitih pasmina mesnate pasmine imaju manje leglo nego pasmine s nižom mesnatosti. U plemenitih pasmina 2

4 veći je broj ovuliranih jaja nego u primitivnih pasmina što rezultira i većom plodnošću. Redoslijed prasenja, odnosno dob pri prasenju utječe na broj prasadi u leglu. Broj živooprasene prasadi u leglu raste u pravilu do petog legla, a zatim pada. Najvažniji razlog smanjivanja veličine legla sa dobi krmača jest veća embrionalna smrtnost i slabija nidacija plodova. Prvopraskinje imaju manje leglo u odnosu na višepraskinje što se može objasniti manjim brojem ovuliranih jajašca u nazimica. U posljednje se vrijeme mnogi uzgajatelji radi povećanja proizvodnih rezultata odlučuju na uvoz genetskog materijala iz inozemstva. Uvozom čistih pasmina svinja ponekad se zaboravlja da za osiguranje budućeg genetskog napretka za ekonomski važna svojstva treba nastaviti sa selekcijom. Nadalje, često se javlja problem da svinje u slabijim proizvodnim uvjetima pokazuju i nešto slabije rezultate u odnosu na one koji su zabilježeni u matičnim zemljama. 3

5 2. CILJ ISTRAŽIVANJA Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi veličinu legla u krmača pasmine danski landras tijekom prva dva prasenja na farmi Sizim d.o.o. u Koprivničko-križevačkoj županiji. Od svojstava plodnosti analizirat će se broj ukupno oprasene prasadi, broj živooprasene prasadi, broj mrtvooprasene prasadi te broj odbite prasadi. 4

6 3. PREGLED LITERATURE 3.1. Plodnost svinja Pod plodnošću svinja podrazumijevamo svojstvo da se plode, da budu oplođene ili da oplođuju te da nose i rađaju mladunčad odnosno imaju potomstvo (Rako i sur, 1996). Selekcijom na povećanje plodnosti u svinja nastoji se povećati broj ovuliranih jajnih stanica, povećati veličinu legla, smanjiti gubitke u prenatalnom i postnatalnom razdoblju, skratiti vrijeme do ovulacije i oplodnje, te dobiti dugovječne životinje (Uremović i Uremović, 1997). Današnje pasmine svinja su tijekom evolucije, a zatim procesa domestikacije i selekcije transformirane iz divljih monoestričnih u domaće poliestrične životinje koje se mogu oplođivati tijekom cijele godine (Uremović i Uremović, 1997). Sa spolnom zrelošću spolni organi, jajnici i maternica počinju normalno funkcionirati, a spolno zrele ženke mogu ostati gravidne (Rupić, 2005). Nazimice ulaze u spolnu zrelost (pubertet) u dobi od 7 (5 do 8) mjeseci, ovisno o genetskim (pasmina, tjelesna masa) i okolišnim čimbenicima (hranidba, način držanja, prisutnost nerasta), odnosno kada postignu tjelesnu masu od 80 do 120 kg (Uremović i Uremović, 1997; Rupić, 2005; Dobranić i Samardžija, 2008). Tijekom spolne zrelosti dolazi do pojačanog rasta spolnih organa koji se povećavaju u veličini i težini. Spolni (estralni) ciklus je vremensko razdoblje od početka jednog do početka drugog estrusa (tjeranja, gonjenja). Krmače i nazimice su tipične poliestrične i multiparne životinje, tj. imaju kontinuiranu izmjenu faza spolnog ciklusa koje prekidaju samo gravidnost, laktacija te eventualno pojava teških patoloških stanja. Dakle, spolni ciklus krmača i nazimica se tijekom godine ponavlja u prosječnim razmacima od 21 dana u rasponu od 18 do 24 dana (Dobranić i Samardžija, 2008). Isti autori navode da estrus kod krmača traje 36 do 96 sati, ponekad i do 120 sati (uglavnom kod primitivnih pasmina), a u prosjeku traje 53 sata. Kraće traje u nazimica nego u krmača, a prvi estrus u pubertetu kraći je od narednih estrusa. U estrusu dolazi do povećanja razine estrogenih hormona što utječe na pucanje Graafovih folikula (ovulacije), a broj ovuliranih jajnih stanica najniži je u prvom pubertetnom estrusu, da bi se u sljedećim estrusima povećavao. Rasplođivanje svinja moguće je jedino tijekom tjeranja ili estrusa. Tada ženka pokazuje želju za parenjem što je vidljivo iz niza vanjskih znakova i promjena u ponašanju. 5

7 Ukoliko u tom razdoblju dođe do uspješnog parenja i oplodnje nastupa gravidnost (Dobranić i Samardžija, 2008). Gravidnost je razdoblje između oplodnje jajne stanice i poroda, odnosno prasenja kod svinja. Dobranić i Samardžija (2008) navode da je trajanje gravidnosti biološki promjenjivo te genetski nasljedno. Isti autori navode da prosječno trajanje gravidnosti u krmača i nazimica iznosi tri mjeseca, tri tjedna i tri dana (114, odnosno od 112 do 115 dana), no postoje i određena odstupanja od navedenog pa gravidnost krmača i nazimica u normalnim uvjetima može trajati od 110 pa čak do 120 dana Veličina legla Plodnost i sposobnost redovite reprodukcije su značajna svojstva u svinjogojskoj proizvodnji. Kosovac i sur. (2005) navode da se plodnost krmača ponajprije ogleda u broju oprasene, a posebno o broju odbite prasadi. Broj mrtvooprasene prasadi ne bi trebao prelaziti 5 % od ukupnog broja oprasene prasadi. Također isti autori navode da genotip i dob krmača značajno utječu na veličinu legla kod svinja. Veličina legla predstavlja konačan rezultat kojem doprinose sva reproduktivna svojstava (Rotschild i Bidanel, 1998). Također, veličina legla je jedan od najvažnijih pokazatelja plodnosti te je kao takva uvrštena u većinu selekcijskih programa u svinjogojstvu (Rydhmer, 2000). Veličina legla predstavlja kompleksno svojstvo koje se ovisno o cilju istraživanja može definirati na različite načine. U prenatalnom stadiju veličina legla ovisi najviše o broju ovuliranih jajašaca, sposobnosti preživljavanja embrija te o kapacitetu maternice, dok se postnatalno veličina legla najčešće prikazuje kao broj ukupno oprasene prasadi, broj živooprasene prasadi, broj mrtvooprasene prasadi te broj odbite prasadi (Clark i Leman, 1986). Selekcijom se može povećati broj ovuliranih jajašaca, ali se to povećanje znatno manje reflektira u povećanju legla. Slab genetski napredak u direktnoj selekciji na veličinu legla proizlazi iz niske nasljednosti ovog svojstva, pri čemu heritabilitet za veličinu legla iznosi prosječno 0,1 (Uremović i Uremović, 1997). Veličina legla, kao i neka druga reproduktivna svojstva, mogu se povećati križanjem pasmina i linija u kojima dolazi do manifestacije heterozis učinka. Heterozis je najveći kod svojstava s niskim heritabilitetom, kao što je primjer s veličinom legla u svinja, gdje je udio neaditivnih genskih efekata od 5 do 25 %, ovisno o genetskim razlikama između pasmina korištenih u križanjima (Gordon, 1997). Koristeći križanke (F1) za reprodukciju, maternalni heterozis je za veličinu legla kod prasenja veći za 6

8 prasadi u odnosu na čiste pasmine. U cilju povećanja veličine legla, obavljena su brojna istraživanja utjecaja kineskih plodnih pasmina na povećanje legla plemenitih pasmina svinja. Tako razlike u plodnosti kineskih i europskih pasmina svinja primarno proizlaze iz razlika u broju ovuliranih jajnih stanica, a potom iz heterozisa u broju prasadi. Osim toga, selekcijom na povećanje duljine trupa obavlja se indirektno i selekcija na produljenje materničnih rogova, što omogućava implantaciju i preživljavanje većeg broja embrija i fetusa, kao i povećanje broja sisa. Opće poznato je da su pasmine sa 12 do 14 pravilno raspoređenih sisa u pravilu plodnije (veliki jorkšir i švedski landras) od pasmina sa manjim brojem sisa (pietren, belgijski landras). Također, navodi se da se selekcijom protiv stresne osjetljivosti smanjuju uginuća, kako u prenatalnom, tako i u postnatalnom razdoblju i na taj način se povećava broj potomaka (Uremović i Uremović, 1997). Zanimljivo je da se direktnom selekcijom na ranu dozrelost u čistim pasminama svinja uspjelo kroz nekoliko generacija skratiti razdoblje od rođenja do koncepcije za petnaestak dana što također utječe na plodnost svinja Najvažniji utjecaji na veličinu legla u svinja Čimbenici koji utječu na veličinu legla podijeljeni su u dvije glavne skupine. Prva skupina uključuje utjecaje rednog broja prasenja, dobi kod prvog pripusta, broja osjemenjivanja, sezone pripusta, duljine prethodne laktacije, razdoblje od odbića do koncepcije te genotipa plotkinje. Druga skupina utjecaja uključuje postupanje sa životinjama, hranidbu i bolesti, te ostale okolišne čimbenike (Clark i Leman, 1986). Određivanje optimalnog vremena pripusta u krmača nije jednostavno. Ovisno je o pravovremenom uočavanju estrusa, o početku i trajanju ovulacije te sposobnosti jajašaca i spermija za oplodnju (Nissen i sur., 1996). Isti autori navode da je optimalno vrijeme pripusta s obzirom na veličinu legla za prvopraskinje unutar 12 sati prije ovulacije, a za ostale krmače unutar 24 sata pred ovulaciju. Ovulacija započinje između 20 i 60 sati nakon početka estrusa, pri čemu krmače koje kasnije ulaze u estrus imaju znatno kraći interval od početka estrusa do ovulacije (Kemp i Soede, 1996). Ipak, prema navodima Dobranić i Samardžija (2008) u krmača i nazimica do ovulacije dolazi u zadnjoj trećini estrusa, u prosjeku 40 sati nakon početka estrusa koji traje 53 sata. Ukoliko estrus traje duže od 50-tak sati ovulacija se javlja nakon što je prošlo 75 % vremena estrusa. Broj jajnih stanica raste do četvrtog, eventualno petog prasenja, a poslije postupno opada. Važno je spomenuti da čak 40 % ovuliranih jajnih 7

9 stanica propada prije oplodnje. Isto tako je i vrijeme preživljavanja jajnih stanica ograničeno do osam sati, za razliku od spermija koji mogu preživjeti znatno duže i biti sposobni za oplodnju i do 40 sati. Rupić (2005) pak navodi da se ovulacija javlja između 16 i 48 sati od početka bucanja, a traje oko 6 sati. Kako se oplodnja zbiva u ampuli jajovoda, najveći je postotak uspješne oplodnje ukoliko spermiji budu u jajovodu prije same ovulacije te dočekaju jajnu stanicu sposobnu za oplodnju neposredno nakon ovulacije. Da se to postigne, krmače treba osjemeniti na dan kad su uočeni vanjski znakovi estrusa (pasivni refleks stajanja) i ponoviti osjemenjivanje još jednom 18 do 24 sata kasnije (Cergolj i Samardžija, 2006). Također, isti autori navode da određivanje optimalnog vremena za umjetno osjemenjivanje ne utječe pozitivno samo na postotak koncepcije ili suprasnosti, nego i na broj prasadi u leglu. Odgađanjem prve oplodnje za 1-2 estrusna ciklusa nakon pojave prvog estrusa povećava se veličina legla u nazimica za oko 0.5 prasadi, zbog povećanog broja ovuliranih jajašaca u kasnijim estrusima (Uremović i Uremović, 1997). Dvokratno osjemenjivanje pridonosi također boljoj oplodnji prvenstveno zbog sigurnosti da se oplode i one plotkinje u kojih estrus nije pravovremeno otkriven. Manja legla na farmi ne moraju biti samo posljedica slabije plodnosti, nego i nepravovremenog osjemenjivanja (Luković i sur., 2004). Duljina prethodne laktacije također utječe na veličinu sljedećeg legla (Clark i Leman, 1986). U državama članicama Europske Unije od 1. siječnja godine, donesena je smjernica o najkraćoj duljini laktacije kod krmača (EC No 316/36, 2001). Laktacija ne bi smjela biti kraća od 28 dana, osim u slučajevima kada je ugroženo zdravlje krmača ili prasadi. Kosovac i sur. (2005) navode da se skraćivanjem laktacije sigurno utječe na smanjenje broja odbite prasadi, ali se ujedno skraćuje i duljina reprodukcijskog ciklusa, čime se povećava broj legala po krmači godišnje. Produljivanjem laktacije sa 24 na 28 dana, veličina legla se povećava (Čop i sur., 2004) od 0.33 do 0.48 živooprasene prasadi u sljedećim leglima. Kod nižeg rednog broja prasenja i trajanja prethodne laktacije od 28 dana u usporedbi s trajanjem laktacije od 24 dana, leglo je veće u prosjeku za 0.07 prasadi s time da se razdoblje od odbića do koncepcije smanji za 0.32 dana (Vincek, 2005). Dob kod prvog pripusta također ima veliki utjecaj na veličinu legla. Clark i sur. (1988) u svojem istraživanju prikazuju da se veličina legla poveća za i prasadi po danu (P<0.05) ako nazimice koncipiraju u dobi između180 i 245 dana starosti. Također navode da koncipiranje nazimica u dobi iznad 245-tog dana ne utječe znatno na veličinu legla. Međutim, nazimice koje koncipiraju u dobi ispod 220 dana imaju značajno kraći interval od odbića do koncepcije kao i kraći interval od prasenja do koncepcije. Tantasuparuk i sur. (2005) su u 8

10 svojem istraživanju proučavali moguću povezanost između postotka ovulacije i veličine legla u nazimica pasmina landras i veliki jorkšir. Nazimice landrasa su kod prvog osjemenjivanja bile u dobi od 244 dana, a nazimice velikog jorkšira u dobi 249 dana (P<0.05). Kod nazimica pasmine veliki jorkšir su ustanovili veći postotak ovuliranih jajašaca u odnosu na nazimice landrasa (15.3 nasuprot 13.8, P<0.001). Međutim, nije bilo značajne razlike u ukupnom broju oprasene prasadi u leglu kod navedenih pasmina, nego je zabilježen značajno veći prenatalni gubitak od ovulacije do prasenja u krmača jorkšir pasmine u odnosu na krmače pasmine landras. Genotip krmače utječe na veličinu legla jer su gotovo sve tjelesne funkcije pod genetskom kontrolom. Uremović i sur. (2008) su u svojem istraživanju pokazali da su križanke F1 generacije u veličini legla superiornije od čistih pasmina. Koristeći križanke F1 generacije za reprodukciju, materalni heterozis je za veličinu legla kod prasenja za prasadi veći u odnosu na čiste pasmine (Rothschild i Bidanel, 1998). Škorput i sur. (2009) su utvrdili da krmače pasmine pietren u odnosu na ostale čiste pasmine oprase značajno manji broj prasadi u leglu. Autori nisu utvrdili razlike u veličini legla između krmača križanki, dok su značajne razlike utvrđene između krmača čistih pasmina i križanki Utjecaj rednog broja prasenja na veličinu legla Čop i sur. (2003) proučavajući plodnost svinja na obiteljskim gospodarstvima u Sloveniji, došli su do zaključka da veličina legla raste do četvrtog prasenja, a nakon petog počinje opadati. Za postizanje zadovoljavajuće veličine legla na farmama od velike važnosti je i dobna struktura plotkinja (Senčić i sur., 1996; Tummaruk, 2000; Čop i sur., 2003; Kosovac i sur., 2005; Vincek, 2005). Urankar i sur. (2004) su plotkinje podijelili u tri skupine: prvopraskinje, drugopraskinje i krmače od trećeg prasenja nadalje. Autori navode da se sa dobi nazimica kod prvog prasenja veličina legla povećava do određene granice (do dobi od 400 dana), a kasnije počne padati. Kod drugopraskinja veličina legla raste do 570 dana, a u daljnjim leglima raste do dobi od 900 dana. Prema navodima Vinceka i sur. (2005) broj živorođene prasadi u leglu raste do petog prasenja, a nakon toga pada kod svih genotipova zajedno. Isto tako navode da prvo prasenje ima tendenciju rasta sve do starosti od oko 390 dana, a nakon toga broj prasadi u leglu opada povećanjem starosti kod prvopraskinja. 9

11 Poljak i sur. (2004) u svojem istraživanju također navode da prosječan broj živooprasene prasadi u leglu raste do dobi prvopraskinja od 450 dana, dok je ispod 320 dana starosti prvopraskinja prosječni broj živooprasene prasadi u leglu manji od osam, dok je pak u dobi od 400 do 450 dana starosti prvopraskinja povećanje prosječnog broja prasadi u leglu znatno manji (0.03 prasadi na 10 dana) i u to vrijeme dostižu vrh. Također, govoreći o povezanosti dobi kod prvog prasenja i veličine legla navode da je kod prvopraskinja prosječno starih dana, bilo 0.61 mrtvooprasene prasadi u leglu. Isto tako su utvrdili da je povezanost dobi kod prvog prasenja i broja mrtvooprasene prasadi vrlo slaba (koeficijent korelacije 0.05). Vincek (2005) zaključuje u svom istraživanju da veličina legla kod pasmine veliki jorkšir raste do trećeg legla, dok ostali genotipovi imaju tendenciju rasta do petog prasenja. Krmače pasmine švedski landras i križanke F1 generacije nastale sparivanjem krmača švedskog landrasa i nerasta velikog jorkšira i nakon trećeg prasenja zadržavaju visoku razinu proizvodnje živooprasene prasadi. Prasenje prvopraskinja starijih od 370 dana starosti nije opravdano jer se ne može očekivati značajnije povećanje legla. Tummaruk i sur. (2000) su utvrdili signifikantan utjecaj (P<0.05) između rednog broja prasenja i načina osjemenjivanja na ukupni broj oprasene i broj živooprasene prasadi. Autori navode da se leglo povećava sa svakim sljedećim graviditetom i doseže vrhunac između četvrtog i šestog legla. Promjene u ovulacijskom razdoblju i kapacitet uterusa s povećanjem rednog broja prasenja i dobi krmače prema mišljenju autora doprinose utjecaju na veličinu legla, dok Soede i sur. (2000) navode da na veličinu legla neznatno utječe interval između osjemenjivanja i ovulacije. Uremović i Uremović (1997) navode da postotak mrtvorođene prasadi iznosi u prosjeku između 4 i 6 % te da je veći u prvopraskinja i starijih krmača s brojnijim leglom. Normalnim se smatra 0.4 do 0.6 mrtvorođene prasadi po leglu. Prvopraskinje imaju manju zdjelicu od starijih krmača te veće plodove zbog manjeg legla, pa dolazi do zastoja u porodu i rađanja mrtve prasadi. Kod takvih problema prasad se može spasiti brzom intervencijom tj. carskim rezom. Od ukupnog broja mrtvorođene prasadi na ugibanje za vrijeme prasenja otpada 75 %, a prije prasenja 25 %. Razlog tako velike smrtnosti je anoksija (nedostatak O 2 ) zbog prekida ili upletanja pupčane vrpce u tijeku poroda, što se javlja u 90 % mrtvooprasene prasadi. Prosječni interval između rađanja žive i mrtve prasadi je 50 minuta, a više se mrtve prasadi rađa nakon sedmog praseta (oko 70 % od ukupno rođene prasadi). Krmače koje su 10

12 prekomjerno hranjene za vrijeme graviditeta imaju isto tako teškoće u prasenju i rađaju veći broj mrtvooprasene prasadi (Uremović i Uemović, 1997) Danski landras Pasmina svinja danski landras je nastala u drugoj polovici 19. stoljeća križanjem danskih svinja s velikom bijelom svinjom. Taj se križanac tijekom godina ispitivanja i uzgoja poboljšavao pod strogom kontrolom države. Do Drugog svjetskog rata Danci su zabranili izvoz živih svinja, do kada su najbolji primjerci već bili izvezeni u Švedsku i okolne države. Najbolje rezultate progenih testova sa danskim svinjama postigli su Englezi i Irci. Prve jedinke danskog landrasa u Englesku su uvezene godine. Daljnji uvoz registriranih rasplodnih grla i njihove kontrole preuzela je Danska nacionalna uzgajivačka udruga svinja godine (Taylor i sur., 2005). Zahvaljujući organiziranom selekcijskom radu u svinjogojstvu, čemu su pridonijeli uzgojni centri (1895.) i testne stanice (1907.), stvorena je jedna od najboljih bijelih pasmina svinja u svijetu, koja se odlikuje kombiniranim proizvodnim sposobnostima (Uremović i Uremović, 1997). Danci su se koncentrirali na proizvodnju svinja koja odgovara kvaliteti slanine postignute u Velikoj Britaniji ( wilshire tip slanine ). Landras je također pasmina koju se može prilagoditi intenzivnom sustavu proizvodnje (Taylor i sur., 2005). Svinje danskog landrasa se odlikuju laganom, srednje dugom i širokom glavom, s gotovo ravnom nosnom linijom i položenim ušima. Imaju relativno dugačke uši, sa snažnim i dugim srednjim dijelom uha, te dobro razvijene prednje i stražnje dijelove ekstremiteta. Vrat je srednje dug i dobro povezan s trupom. Odlikuje se velikom duljinom tupa, koja se širi od glave prema repu. Leđna je linija ravna i srednje široka. Plećke su slabije razvijenije, a butovi bogato obloženi mišićima. Butovi se spuštaju nisko na skočne zglobove. Zbog lagane glave i slabije razvijenog vrata, danski landras je cijenjen u tovu za bacon. Danski landras je pasmina nepigmentirane kože i dlake te manje tjelesne mase (Uremović i Uremović, 1997). Taylor i sur. (2005) navode da je veliki nedostatak izvornog danskog landrasa slabost i raširenost nogu te živčani poremećaji kao što je sindrom stresa kod svinja (PSS porcine stress syndrome). Danski landras se odlikuje dobrom plodnošću (10 živooprasene prasadi po leglu), brzim rastom i dobrim iskorištavanjem hrane. Prasad je kod prasenja teška 1.2 kg, a kod odbića s 30 dana starosti između 7 i 7.5 kg. U Hrvatskoj su od do godine nerastići u testu od 30 do 100 kg imali prosječni prirast 890 grama, konverziju hrane 2.28 kg i 11

13 prosječnu debljinu leđne slanine 12.4 mm. Ženske životinje u zreloj dobi imaju 180 do 200 kg, a muške kg. U proizvodnim uvjetima nazimice su sposobne za reprodukciju s navršenih 7 mjeseci. Tovljenici završavaju tov sa 100 kg tjelesne mase u dobi od 190 do 200 dana. Mesnatost ove pasmine vrlo je visoka. U godini postotak mesa ove pasmine u Danskoj iznosio je 58 %. Pasmina je prije uzgajana i na nekim našim farmama te je služila dijelom i za oplemenjivanje domaćih pasmina, no poslije ju je istisnuo veliki jorkšir (Uremović i Uremović, 1997). 12

14 4. MATERIJAL I METODE 4.1. Tehnološki postupci u reprocentru Farma Sizim d.o.o. proizvodi kvalitetne, visoko mesnate tovljenike i kvalitetna rasplodna grla namijenjena za remont stada na farmi. Nazimice danskog landrasa uvezene su iz Danske od uzgojne kompanije DanBred, a u uzgojnom programu koristi se kao majčinska linija za proizvodnju hibridnih nazimica. Plodnost i majčinske osobine krmača ove pasmine su izuzetne. Uvezene nazimice osjemenjivane su nerastima danskog landrasa i danskog jokšira te terminalno pietrenom i durokom. Najveća pažnja na farmi poklanja se poštivanju svih zahtijeva grla pojedinih kategorija i faza proizvodnje u pogledu raspoloživih površina, mogućnosti nesmetanog kretanja, dostupnosti hane i vode te kontroliranih klimatskih uvjeta Pripustilište Pripustilište je proizvodni objekt u kojem borave nazimice i krmače nakon odbića u trajanju do 5 tjedana odnosno od otkrivanja estrusa, osjemenjivanja pa do utvrđivanja suprasnosti. Objekt je podijeljen poprečnim centralnim hodnikom širine dva metra u dvije cjeline koji se sastoje od 12 skupnih boksova u kojim su smještene krmače po grupama od 15 do 20 životinja. Životinje se drže na djelomično rešetkastom podu. U pripustilištu se iniciraju krmače ili nazimice na tjeranje, kako bi se što prije omogućila oplodnja. Pojava pasivnog refleksa stajanja koja se javlja u drugoj fazi estrusa tj. u fazi požude otkriva se pomoću nerasta probača, ili primjenom pritiska jedne ruke na leđa krmače i potezanjem koljenog nabora drugom rukom, odnosno snažnim pritiskom objema rukama na leđa plotkinje. Krmače imaju izravni kontakt (mirisni i vizualni) s nerastom probačem u trajanju od dva dana, a nakon toga nerast se odvaja u posebne boksove bez kontakta s krmačama. Nakon utvrđivanja estrusa provodi se dvokratno umjetno osjemenjivanje. Prvo osjemenjivanje se provodi 8 do 12 sati od početka estrusa, a drugo 12 sati od prvog osjemenjivanja. Hranidba je automatska, standardnim hranilicama iz valova. Hranjenje se vrši individualno sa suhom hranom, veličina dnevnog obroka iznosi u prosjeku 2 do 2.5 kg. 13

15 Napajanje se vrši po potrebi iz automatske pojilice koja se nalazi iznad rešetkastog dijela poda. Gnojovka se sakuplja u kanalima ispod rešetkastog poda te naizmjeničnim otvaranjem čepova na kanalu, sustavom cijevi otječe do sabirne jame odakle se pomoću pumpi odvodi u spremnik. Ventilacija pripustilišta je umjetna. Zrak ulazi putem zidnih otvora ( klapni ) u prostor proizvodnog dijela. Vertikalni aksijalni ventilatori služe za izlaz zraka čime se stvara podtlak u proizvodnom dijelu i prisilno se uvlači zrak kroz zidne klapne. Upravljanje ventilacijom, grijanjem i hlađenjem vrši se preko upravljačke jedinice. Optimalna temperatura u pripustilištu je između 16 i 20 C, a vlaga između 60 i 70 % Čekalište U čekalištu se nalaze suprasne krmače i nazimice od dana utvrđivanja suprasnosti do pet dana prije prasenja (Slika 1.). Utvrđivanje gravidnosti provodi se pomoću ultrazvučnog uređaja PregCheck pritiskom sonde premazane glicerolom na donji dio stjenke trbuha u razini druge sise odostraga. U gravidnih plotkinja javlja se svjetlosni signal kao reakcija na plodnu vodu. Krmače su razvrstane prema datumu očekivanog prasenja kao i prema tjelesnoj masi. Pod je djelomično rešetkasti, a svaka krmača ima odvojeni pristup hrani s mogućnošću uklještenja. Hranidba svinja se provodi iz valova, veličina obroka 2.5 kg koji se povećava tijekom graviditeta. Pojilice su postavljene iznad rešetkastog poda. Slika 1. Čekalište 14

16 Prasilište Prasilište je dio nastambe u kojoj se nalaze boksovi za prasenje krmača i za boravak prasadi u vrijeme laktacije. U tablici 1. navedene su opće radne karakteristike prasilišta i postupci manipuliranja s prasadi nakon prasenja. U prasilište krmače ulazi pet do sedam dana prije prasenja i ostaju do odbijanja prasadi. Dezinfekcija objekta vrši se prije ulaska krmača u prasilište s dezinfekcijskim sredstvom (Virikont), a krmače se pri ulazu u prasilište kupaju, te uklješćuju. Prasilište se sastoji od 6 odjeljenja po 48 mjesta ukupno 288 mjesta. Boksovi za prasenje krmača su klasični standardni boksovi dužine između 200 i 220 cm, a širine 160 cm, te su podijeljeni u dva dijela: u jednom je smještena krmača, a u drugom sisajuća prasad (Slika 2.). Prasad se slobodno kreće po boksu, u slobodnom dijelu boksa nalazi i gnijezdo za prasad dok je krmača ukliještena u sredini boksa. Pod je djelomično rešetkasti i sastoji se od plastičnih elemenata u kombinaciji s punim betonskim podom. U prednjem dijelu boksa nalazi se automatska hranilica i pojilica za krmaču, a hranilica i pojilica za prasad nalazi se u prostranom dijelu boksa. Slika 2. Boks za prasenje Ventilacija u prasilištu je difuzna preko ventilatora na stropu koja osigurava blagu izmjenu zraka bez propuha. Grijanje prostora se vrši preko cijevi na zidu prasilišta koje održavaju stalnu temperaturu prostora. Zrak ulazi preko zidnih klapni, a vlaženje zraka vrši se pomoću diza za orošavanje prostora. Klima-računalo precizno podešava sve parametre ventilacije i mikroklime. Gnojnica se sakuplja u kanalima ispod rešetkastog poda te 15

17 naizmjeničnim otvaranjem čepova na kanalu, sustavom cijevi otječe do sabirne jame odakle se prepumpava u spremnik. Tablica 1. Opći radni uvjeti u prasilištu Svojstvo Vrijednosti Duljina laktacije dana Prihranjivanje prasadi Od petog dana starosti Tetoviranje Do sedmog dana starosti Rezanje zubi Po prasenju Profilaktička aplikacija Fe i vitamina Od trećeg do petog dana (SIDERANEM, A+D3+E) Dijelovi gnijezda za prasad Pod, infracrvena lampa, termoizolacijska rampa Grijanje gnijezda 7 14 dana Temperatura u gnijezdu za prasad C Način podnog grijanja gnijezda Toplom vodom Jačina infracrvene lampe 500 W Temperatura prasilišta C Relativna vlaga zraka % Strujanje zraka 12m 2 /živ/h 4.2. Podaci Istraživanje je provedeno na fami Sizim d.o.o. u Koprivničkoj-križevačkoj županiji. Za ovo istraživanje prikupljeni su podaci prvog i drugog prasenja za 72 krmače danskog landrasa. Nazimice danskog landrasa su uvezene iz danske uzgojne kompanije DanBred u tjelesnoj masi od kg. Podaci su prikupljeni u razdoblju 1.siječnja 2010.do 31. prosinca 2010 godine Statistička obrada Podaci su obrađeni statističkim programskim paketom SAS (SAS 8.2, 2001) uporabom procedura PROC MEAN, PROC UNIVARIATE i PROC GLM. Rezultati su prikazani u tablicama i grafički. Razlike u svojstvima plodnosti između prvog i drugog legla testirane su t-testom te prikazane kao srednje vrijednosti dobivene metodom najmanjih kvadrata (LSMEAN). 16

18 5. REZULTATI I RASPRAVA Tablice i grafikoni prikazuju ukupan broj oprasene prasadi, ukupan broj živooprasene prasadi te ukupan broj mrtve i odbite prasadi. Usporedbom skupnih rezultata utvrđene su manje razlike u veličini legla kod prvog i drugog prasenja. Iz navedenih podataka na temelju srednjih vrijednosti možemo zaključiti da je veličina legla prikazana kao broj ukupnooprasene prasadi kod navedene pasmine u prvom leglu veća za približno 0.5 prasadi u odnosu na drugo leglo (Tablica 2.). Za svojstvo broj živooprasene prasadi razlika između prvog i drugog legla je manja (približno 0.35 prasadi), dok u broju odbite prasadi skoro da nema razlike. Tablica 2. Osnovna statistika za svojstva veličine legla danskog landrasa u prvom i drugom prasenju Redni broj prasenja Broj legala Svojstvo x SD* Najmanja vrijednost Najveća vrijednost 68 Broj ukupno oprasene prasadi Broj živooprasene prasadi Broj mrtvooprasene prasadi Broj odbite prasadi Broj ukupno oprasene prasadi Broj živooprasene prasadi *SD standardna devijacija 72 Broj mrtvooprasene prasadi Broj odbite prasadi Prema navodima Uremović i Uremović (1997) prvopraskinje imaju najmanje leglo, što se dijelom može objasniti manjim brojem ovuliranih jajašaca i još uvijek nepotpuno razvijenim kapacitetom maternice. Broj živooprasene prasadi raste do petog prasenja, a nakon toga lagano opada (Vincek, 2005), što nije slučaj u našem istraživanju jer je veličina legla u drugom prasenju uglavnom manja u odnosu na prvo prasenje. Ovaj rezultat mogao bi biti posljedica transporta uvezenih nazimica, promjene klime i smještaja. Također, Uremović i sur. (2009) u jednom istraživanju opisuju utjecaj rednog broja prasenja na veličinu legla. Prikazuju tipičnu krivulju plodnosti u krmača, te prikazuju da im je najveće leglo kod četvrtog i petog prasenja, zatim lagano opada. 17

19 Iz Grafikona 1. je vidljivo da se veličina legla kod danskog landrasa tijekom prva dva prasenja izuzetna. Više od 50 % legala imala je ukupno oprasene prasadi između 12 i 15 komada. Veličina legla je u prosjeku iznosila prasadi tijekom prva dva legla u 23 % populacije rasplodnih krmača. Prema Godišnjem izvješću Hrvatske poljoprivredne agencije (2010) možemo zaključiti da su krmače danskog landrasa imale značajno bolje proizvodne rezultate u ukupnom broju oprasene prasadi u odnosu na matične krmače švedskog i njemačkog landrasa (11.18 odnosno 10.93) U d i o o p a ž a n j a Broj ukupnooprasene prasadi Gafikon 1. Raspodjela broja ukupno oprasene prasadi Ukupan broj živooprasene prasadi u leglu kod danskog landrasa tijekom prva dva legla je iznosio prasadi kod 27 % populacije krmača. Međutim, ukupan broj živooprasene prasadi u prvom leglu je za 0.34 prasadi veći u odnosu na drugo leglo, te predstavlja značajno manje odstupanje od prosjeka u veličini legla kod istraživane pasmine svinja tijekom prva dva legla (Grafikon 2). Usporedno s rezultatima njemačkog i švedskog 18

20 landrasa ukupni broj živooprasene prasadi u prosjeku je manji za 1.18 prasadi u leglu u odnosu na dobivene rezultate za danskog landrasa (HPA, 2010.) U d i o o p a ž a n j a Broj živooprasene prasadi Grafikon 2. Raspodjela broja živooprasene prasadi Analizom podataka iz Grafikona 3. može se zaključiti da je broj mrtvooprasene prasadi tijekom prva dva legla kod danskog landrasa bio relativno nizak. Obuhvaća 37 % populacije rasplodnih krmača te iznosi 2.31 mrtvorođeno prase tijekom prva dva legla našeg istraživanja. Broj mrtvooprasene prasadi u prvom leglu je za 0.13 prasadi veći u odnosu na drugo leglo te predstavlja neznatnu razliku u ukupnom broju mrtvooprasene prasadi tijekom prva dva legla (Tablica 2.). Isto tako, vidi se da najveći broj legala ili nema mrtve prasadi, ili ima svega jedno ili dva mrtvooprasene prasadi. 19

21 25 20 U d i o o p a ž a n j a Broj mrtvooprasene prasadi Grafikon 3. Raspodjela broja mrtvooprasene prasadi Grafikon 4. nam prikazuje ukupan broj odbite prasadi tijekom prva dva legla. Obuhvaćeno je 37 % populacije krmača. Tijekom prvog i drugog legla u prosjeku je odbito praseta po leglu, a ukupan broj odbite prasadi u prvom leglu je za 0.01 prasadi veći u odnosu na drugo leglo. Najveći broj legala (20 %) imao je 12 odbite prasadi, a skoro 70 % svih analiziranih legala pri odbiću su imala između 10 i 13 prasadi. Ukupan broj odbite prasadi prema Godišnjem izvješću Hrvatske poljoprivredne agencije (2010) za pasminu njemački i švedski landras u prosjeku iznosi 8.12 odbite prasadi. Za razliku od našeg istraživanja gdje je ukupan broj odbite prasadi bio praseta, te je veći za 2.62 praseta po leglu u odnosu na usporedne rezultate navedenih pasmina. Navedene razlike mogu se objasniti genetskim napretkom majčinske pasmine danski landras za veličinu legla. Uspoređujući rezultate navedene u uzgojnom programu DanBred u Danskoj, postignuti su gotovo identični rezultati na istraživanoj farmi gdje je dobiveno 11.8 živorođene i 10.7 odbite prasadi. 20

22 U d i o o p a ž a n j a Broj odbite prasadi Grafikon 4. Raspodjela broja odbite prasadi U tablici 3. prikazana je usporedba analiziranih svojstava veličine legla između prvog i drugog prasenja. Za nijedno svojstvo veličine legla nije utvrđena signifikantna razlika (P>0.05) između rezultata dobivenim u prvom i drugom prasenju. Tablica 3. Usporedba svojstava plodnosti između prvog i drugog legla* Redni broj prasenja Svojstvo P - vrijednost Broj ukupno oprasene prasadi ± ± Broj živooprasene prasadi ± ± Broj mrtvooprasene prasadi 2.38 ± ± Broj odbite prasadi ± ± *Rezultati su prikazani kao srednje vrijednosti dobivene metodom najmanjih kvadrata te pripadajuće standardne greške procjene (LSMEAN ± SEE) 21

23 Dobiveni rezultati su vrlo zanimljivi jer u dosadašnjim istraživanjima uglavnom nalazimo povećanje veličine legla u drugom prasenju u odnosu na prvo. Ovi neočekivani rezultati mogli bi se djelomično objasniti činjenicom da vrlo velika prva legla znatno iscrpe prvopraskinje, koje se nakon prvog prasenja nalaze u lošoj kondiciji i to za posljedicu ima manje leglo u drugom prasenju. Nadalje, smanjenje veličine legla u drugom prasenju moglo bi biti i posljedica naknadne reakcije na stres uslijed transporta, promjene okoline nazimica koje su dovezene iz Danske. 22

24 6. ZAKLJUČCI - Plodnost danskog landrasa veća je u prosjeku za 1 do 2 praseta u leglu, u odnosu na ostale plemenite pasmine svinja koje koristimo u Hrvatskoj. - U ovom istraživanju nije utvrđena značajna razlika između prvog i drugog legla, čak je drugo leglo neznatno lošije u odnosu na prvo. - Dobiveni rezultati za veličinu legla ne prate uobičajenu krivulju plodnosti za svinje, što otvara prostor za daljnja istraživanja ove pojave. - Daljnji genetski napredak u veličini legla u ovoj pasmini ovisit će o budućem uzgojno selekcijskom radu. 23

25 7. POPIS LITERATURE CERGOLJ, M., M. SAMARDŽIJA (2006): Veterinarska andrologija, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. CLARK, L. K., A. D. LEMAN (1986): Factors that influence litter size in pigs: Part 1, Pig News and information, 7: CLARK, L. K., A. D. LEMAN., R. MORRIS (1988): Factor influencing litter size in swine: parity-one females. J. Am. Vet.Med.Assoc. 192, 2, ČOP, D., GOLUBOVIĆ, J., KOVAČ, M., I, ULE (2003): Plodnost svinj na vzrejnih središčih in vzročnih kmetijah. Spremljanje proizvodnosti prašičev, I. del. (Kovač M, Malovrh Š.), Univerza v Ljubljani, Biotehnološki fakultet, Oddelek za zootehniko, Katedra za etologijo, biometrijo in selekcijo ter prašičerejo, Domžale, 2, ČOP, D., GOLUBOVIĆ, J., KOVAČ, M. (2004): Vpliv predhodne laktacije na mere plodnosti pri prašičih. Spremljanje proizvodnosti prašičev-monografija,2.del, Domžale, DOBRANIĆ, T., M. SAMARDŽIJA (2008): Rasplođivanje svinja, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. DZSH Obrada podataka Svinjogojstvo. EC No 316/ Commission Directive 2001/93/EC of 09 November 2001 amending Directive 91/630/EEC laying down minimum standards for the protection of pigs. Official Journal of the EC L316/36, 09/11/2001 p.36. HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA (2010): Godišnje izvješće. Svinjogojstvo, GORDON, I (1997): Controlled reproduction in pigs. Oxon, CAB International, 247. KEMP, B., N. M. SOEDE (1996): Relationship of weaning-to-oestrus interval to timing of ovulation and fertilization in sow. Journal of Animal Science, 74,

26 KOSOVAC, O., M. PETROVIĆ., B. ŽIVKOVIĆ., M. FABIJAN., Č. RADOVIĆ (2005): Uticaj genotipa i prašenja po redu na variranje osobina plodnosti svinja. Biotechnology in Animal Husbandry, 21, LUKOVIĆ, Z., VINCEK. D., GORJANC. G., MALOVRH. Š., KOVAČ. M.(2004): Interval od odbića do koncepcije i veličina legla u svinja. XXXIX. znanstveni skup hrvatskih agronoma s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb. NISSEN, A. K., N. M. SOEDE., P. HYTTEL., M. SCHMIDT., L. D'HOORE (1996): The influence of time of insemination relative to time of ovulation on farrowing frequency and litter size in sows, as investigated by ultrasonography. Theriogenology, 47, POLJAK, F., D. VINCEK., G. GORJANC., I. ULE., Š. MALOVRH., M. KOVAČ., M. JANEŠ (2004): Povezanost starosti kod prvog prasenja s veličinom legla u prvopraskinja. XXXIX. Znanstveni skup hrvatskih agronoma s medunarodnim sudjelovanjem, Opatija, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb. RAKO, A., M. SVIBEN., K. MIKULEC., I. KARADJOLE., M. BAUER (1996): Veterinarski priručnik, Medicinska naklada, Zagreb. ROTSCHILD, M. J., J. P. BIDANEL (1998): Biology and genetics of reproduction. The genetic of the pig, Oxon, CAB International, RUPIĆ, V (2005): Reprodukcija domaćih životinja, Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb. RYDHMER, L (2000): Genetics of sow reproduction, including puberty, oestrus, pregnancy, farrowing and lactation, Livest. Prod. Sci., 66: 1-2. SAS Inst. Inc The SAS System for Windows, Release Cary, NC, SAS Institute. SENČIĆ, Đ., Ž. PAVIČIĆ., Ž. BUKVIĆ (1996): Intenzivno svinjogojstvo, Nova Zemlja, Osijek. SOEDE, N. M., A. K. NISSEN., B. KEMP (2000): Timing of insemination relative ovulation in pigs: effect on sex ratio of offspring. Theriogenology 53,

27 ŠKORPUT, D., KLIŠANIĆ, V., MAHNET, Ž., LUKOVIĆ, Z Veličina legla u svinja na obiteljskim gospodarstvima u Hrvatskoj od do Proceedings 44th Croatian and 4th International Symposium on Agriculture / Marić, Sonja ; Lončarić, Zdenko (ur.). Osijek : Poljoprivredni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, TAYLOR, G., G. ROESE., S. HERMESCH (2005): Breeds of pigs-landrace. Primefact 63, 1-3. TANTASUPARUK, W., M. TECHAKUMPHU., S. DORNIN (2005): Relationship between ovulation rate and litter size in purebred Landrace and Yorkshire gilts. Theriogenology 63, TUMMARUK, P., N. LUNDEHEIM., S. EINARSSON., A. M. DALIN (2000): Reproductive Perfoprmance of Puerbred Swedish Landrace and Swedish Yorkshire Sow: I. Seasonal Variation and Parity Influence, Acta Agric. Scand., Sect. A, Animal Sci. 50, URANKAR, J., Š. MALOVRH., G. GORJANC., I. ULE., M. KOVAČ (2004): Razvoj sistematskega dela model za velikost gnezda pri prašičih. Spremljanje proizvodnosti prašičev, II. del. (Kovač M, Malovrh Š.), Univerza v Ljubljani, Biotehnološki fakultet, Oddelek za zootehniko, Katedra za etologijo, biometrijo in selekcijo ter prašičerejo, Domžale, 5, UREMOVIĆ, M., Z. UREMOVIĆ (1997): Svinjogojstvo, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. UREMOVIĆ, M., Z. LUKOVIĆ., Ž. MAHNET., V. KLIŠANIĆ., D. ŠKORPUT (2008): Vlastitom selekcijom moguće je ostvariti zadovoljavajuća proizvodna svojstva svinja. Zbornik radova sa IV Savjetovanja uzgajivaća svinja u republici Hrvatskoj, UREMOVIĆ, M., Z. LUKOVIĆ., D. ŠKORPUT., Ž. MAHNET (2009): Veličina legla u svinja na velikim farmama Hrvatske. Proceedings 44th Croatian and 4th International Symposium on Agriculture, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, VINCEK, D (2005): Veličina legla majčinskih linija uzgojnog programa u svinjogojstvu. Stočarstvo 59,