Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 8. februara, sa sljedećim prisutnim članovima:

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. CH/00/5733, CH/02/12976 i CH/03/14373 Muhamed DRLJEVIĆ, Bogdan RADUJKO i Bećir NOĆIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 8. februara, sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA, član Gosp. Mato TADIĆ, član Gosp. Miodrag SIMOVIĆ, član Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru i januaru godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članom VIII(2)(d) Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz godine, kao i pravilom 21. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:

2 I. UVOD 1. Predmetne prijave se odnose na zahtjeve podnosilaca da ostvare svoja potraživanja prema Federalnom ministarstvu odbrane, nastala za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, koja su utvrđena pravosnažnim i izvršnim odlukama sudova i nadležnih organa uprave. 2. Armija Republike Bosne i Hercegovine je u toku i godine izuzela i preuzela na korištenje motorno vozilo, robu i druga materijalna sredstva kojima su podnosioci prijava obavljali samostalne privredne djelatnosti. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred nadležnim upravnim i sudskim instancama, radi ostvarenja ratnih potraživanja. Nadležni sudovi i organi uprave su donijeli pravosnažne odluke kojima su utvrđena ratna potraživanja podnosilaca prijava, međutim, postupci izvršenja su obustavljeni, tako da podnosioci prijava do danas nisu na osnovu izvršnih odluka ostvarili svoje potraživanje. 3. Federacija Bosne i Hercegovine je usvojila zakone radi rješavanja vladinih obaveza po osnovu posljedica rata (ratna šteta). Zakonom o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 39/98) su privremeno obustavljena od izvršenja sva potraživanja pravnih i fizičkih osoba prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastala za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Istim Zakonom je utvrđeno da će izvršenje presuda i upravnih akata za ratna potraživanja početi istekom roka od tri godine od dana stupanja ovog Zakona na snagu. Međutim, naknadno su Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ( Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 43/01), ratna potraživanja ograničena na ona za: mobilizirana ili ustupljena materijalno-tehnička sredstva i opremu; isporuku materijala, proizvoda i roba i pružanje usluga za potrebe odbrane; ustupljena finansijska sredstva u skladu sa zakonom ili drugim propisima, te potraživanja po drugim osnovama za potrebe odbrane (član 3). Također, ovim Zakonom je predviđen otpis kamate na ova potraživanja i zagovarano je usvajanje zakona o javnom dugu. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je 8. aprila godine, usvojila Uredbu o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 17/02 i 34/02), kojom je propisan način utvrđivanja javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine, nastao za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti za potrebe odbrane, evidentiranje obaveza Federacije po tom osnovu, te postupak realizacije potraživanja pravnih i fizičkih lica, kao i druge aktivnosti koje se odnose na postupak pretvaranja navedenih potraživanja u javni dug. Kao javni dug Federacije u smislu ove Uredbe, utvrđena su i gore navedena potraživanja iz člana 3. Zakona o ratnim potraživanjima nastala u periodu od 8. aprila do 23. decembra godine. 4. Federacija Bosne i Hercegovine je 16. februara godine usvojila Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/04), kojim se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina. Članom 3. ovog Zakona je propisano da će se isti primjenjivati do donošenja zakona kojim će biti reguliran način izmirenja obveza iz izvršnih odluka, a najkasnije do 31. maja godine. 5. Na tragu novih rješenja, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je 20. novembra godine usvojio Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ( Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 66/04). Novim zakonom Federacija Bosne i Hercegovine je utvrdila da će se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga prema fizičkim i pravnim licima izvršiti na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da se unutrašnji dug, između ostalog, odnosi i na obaveze za potraživanja nastala u toku rata ili tokom neposredne ratne 2

3 opasnosti, kao materijalne i nematerijalne štete, nastale u periodu između 18. septembra i 23. decembra godine. Zakon o unutrašnjem dugu predviđa mogućnost izmirenja ratnih potraživanja putem obveznica čiju emisiju vrši vlada, a koje ne akumuliraju kamate i dospijevaju za 50 godina nakon grejs perioda od 40 godina. Nadalje, zakonom se postavlja gornja granica ukupnih obaveza od 900 miliona KM i ovlašćuje srazmjerno umanjenje u iznosu kompenzacionih isplata za svaku obavezu koja prelazi propisani iznos. 6. Predmetne prijave postavljaju pitanja u vezi sa članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. II. ČINJENICE U PREDMETU 7. Činjenice koje su dole sažete proizilaze iz obrasca prijave i priložene dokumentacije. 1. Predmet broj CH/00/5733, Muhamed DRLJEVIĆ protiv Federacije Bosne i Hercegovine 8. Općinski sud I u Sarajevu je, presudom broj P-204/95 od 22. marta godine, dosudio podnosiocu prijave naknadu materijalne štete u iznosu od KM na ime naknade za materijalnu štetu za izuzetu robu koja je podnosiocu prijave oduzeta, tokom perioda rata, sa kamatama i troškovima postupka. Pomenuta presuda je postala pravosnažna 5. juna godine. 9. Ministarastvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine je 19. juna godine izdalo potvrdu, broj /02, kojom se od strane Federalnog ministarstva odbrane - Sektora za materijalno finansijsko poslovanje, potvrđuje da potraživanja u visini od KM vrijednosti i troškovi postupka u iznosu od KM, tj.ukupno KM po pravosnažnoj presudi Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-204/95 od 22. marta godine, nisu realizovana zaključno sa datumom potvrde. Potvrda je izdata u svrhu provjere i nadovjere potraživanja javnog duga Federacije BiH, nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti za potrebe odbrane. 2. Predmet broj CH/02/12976, Bogdan RADULJKO protiv Federacije Bosne i Hercegovine 10. Općinski sud I u Sarajevu je presudom, broj P-1167/96 od 14. aprila godine, naložio Federalnom ministarstvu odbrane da podnosiocu prijave isplati iznos od ,54 KM za izuzeto motorno vozilo marke "Golf", koje je služilo za potrebe štaba Teritorijalne odbrane u toku oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, zajedno sa kamatama, te troškovima parničnog postupka u iznosu od KM. 11. Kantonalni sud u Sarajevu je, presudom broj GŽ-443/98 od 6. oktobra godine, odlučujući po žalbi Federalnog ministarstva odbrane, djelimično uvažio žalbu i dio presude koji se odnosi na isplatu kamata ukinuo i predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U ostalom dijelu presuda je postala pravomoćna. 12. Općinski sud I u Sarajevu je u ponovnom postupku, odlučujući o isplati kamata, donio presudu, broj P:111/99 od 2. decembra godine, i naložio Federalnom ministarstvu odbrane da podnosiocu prijave isplati kamate po stopi od 18% na iznos glavnog duga i na iznos troškova parničnog postupka. Presuda je postala pravomoćna 24. januara godine. 13. Podnosilac prijave navodi da je Općinski sud I u Sarajevu, 30. novembra godine, dozvolio izvršenje pravosnažnih presuda, ali do isplate nikada nije došlo. 3

4 3. Predmet broj CH/03/14373, Bećir NOĆIĆ protiv Federacije Bosne i Hercegovine 14. Prijava je podnesena 9. jula godine i registrovana je istog dana. 15. Općinski sud u Živinicama je 1. oktobra godine donio presudu, broj P-67/95, kojom je obavezao Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (Federalno ministarstvo odbrane), da podnosiocu prijave i F.N, H.G, M.S, B.M, A.A. i F.S, vrati novac koji im je nezakonito oduzet 5. augusta godine od strane pripadnika Drugog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. 16. Kantonalni sud u Tuzli je, postupajući po žalbi tuženog, Federalnog ministarstva odbrane, donio rješenje, broj Gž.224/99 od 25. oktobra godine, kojim je uvažio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. 17. Općinski sud u Živinicama je, u ponovnom postupku, 23. novembra godine donio presudu, broj P.639/99, kojom je Federalno ministarstvo odbrane obavezano da podnosiocu prijave i F.N, H.G, M.S, B.M, A.A. F.S. i Medžlisu Islamske zajednice Zvornik vrati oduzeta novčana sredstva, sa zakonskom kamatom od 23. februara godine, kao dana podnošenja tužbe do konačne isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja. 18. Postupajući po žalbi Federalnog ministarstva odbrane, Kantonalni sud u Tuzli je donio presudu, broj Gž-370/01 od 22. augusta godine, kojom je žalbu djelimično uvažio, te preinačio prvostepenu presudu u pogledu dosuđenih kamata, tako da se kamate počev od 23. februara do 31. marta godine dosuđuju po stopi koju su poslovne banke, u mjestu vjerovnika, plaćale na devizne štedne uloge, odnosno devize po viđenju, a od 1. aprila godine pa do isplate dosuđuje se zakonska zatezna kamata. 19. Presuda Općinskog suda u Živinicama, od 23. novembra godine postala je pravosnažna 22. avgusta godine. 20. Podnosilac prijave je 13. decembra godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda u Živinicama od 23. novembra godine. Općinski sud u Sarajevu je donio rješenje, broj I-12/02 od 27. februara godine, kojim je određeno predloženo izvršenje. 21. Nakon toga, rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, broj I-12/02 od 12. septembra godine, usvojen je prigovor dužnika, Federalnog ministarstva finansija, rješenje o izvršenju od 27. februara godine je stavljeno van snage i ukinute su sve provedene radnje, te je izvršni postupak u pravnoj stvari podnosioca prijave obustavljen. 22. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu, broj GŽ-1779/02 od 25. aprila godine, odbijena je žalba podnosioca prijave podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu od 12. septembra godine, te je potvrđeno prvostepeno rješenje. III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 23. S obzirom na sličnost između činjenica u predmetima i žalbenih navoda podnosilaca prijava, Komisija je odlučila da ove prijave spoji u skladu s pravilom 33. Pravila procedure Komisije istoga dana kada je usvojila ovu odluku. 24. Prijave su podnesene u periodu od 13. septembra do 9. jula godine. 25. Prijave su proslijeđene tuženoj strani u periodu od 10. decembra do 19. decembra godine. 4

5 26. Pisana zapažanja tužene strane zaprimljena su u periodu od 11. januara godine do dana zasjedanja. 27. Komisija je dopisom od 14. juna godine pozvala Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu da u postupku rješavanja pitanja ratnih potraživanja pred Komisijom učestvuje u svojstvu amicus curiae. Komisija je 27. jula godine primila mišljenje Ureda visokog predstavnika. 28. Mišljenje Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu je proslijeđeno tuženim stranama 28. i 29. jula godine. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 29. Uredba o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 19/92), u relevantnom dijelu glasi: Član 75. Ako ne postoji mogućnost da se jedinica oružanih snaga snadbije potrebnim sredstvima od preduzeća i drugih pravnih lica na način predviđen odredbama 64. do 74. ove uredbe, može se, izuzetno, snadbijevanje jedinica oružanih snaga vršiti i sredstvima građana. Pri određivanju sredstava i građana koji će davati sredstva mora se postupiti na način da se odrede oni građani za koje se utvrdi da raspolažu viškom sredstava koja prevazilaze potrebe njihovog života i života članova porodičnog domaćinstva za određeni vremenski period. [...]. Član 76. Za dopremanje i korišćenje sredstava iz člana [...] i 75. ove uredbe koja se izuzimaju za potrebe korisnika sredstava, vlasnicima sredstava pripada naknada, u skladu sa ovom uredbom. Član 77. Naknada za korišćenje sredstava iz [...].i 75. ove uredbe, koja pripadaju građanima, a izuzeta su za potrebe oružanih snaga i drugih korisnika, određuju se prema sljedećem: 1) Za građane koji datim sredstvima ostvaruju dohodak za život svoje porodice, pripada naknada u visini primanja koju bi ostvarili da su tim sredstvima vršili svoju djelatnost u vrijeme korišćenja sredstava od strane oružanih snaga i drugih korisnika sredstava u mjestu prebivališta, odnosno boravišta. [...]. Član 85. Visinu naknade [...].utvrđuje komisija od tri člana koju obrazuje opštinski sekretarijat koji je naredio izuzimanje sredstava. Naknada iz stava 1. utvrđuje se rješenjem. 5

6 30. Dana 23. maja godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, broj 11/93). U trenutku donošenja zvao se Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Uredbe sa zakonskom snagom o odbrani. Član 9. ove Uredbe glasi: [...] U ratu, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja građani su dužni svoja materijalna sredstva koja su neophodna za potrebe oružanih snaga i druge potrebe odbrane predati nadležnom organu. Materijalna sredstva izuzimaju se privremeno, u trajanju koje je neophodno za potrebe odbrane i po prestanku tih potreba vraćaju se vlasniku. Vlasniku pripada pravo na naknadu za korištenje sredstava u visini koja se utvrđuje saglasno propisom Vlade kao i naknadu štete u slučaju oštećenja, uništenja ili gubitka stvari čija se visina određuje u skladu sa opštim propisima o naknadi štete. 31. Zakon o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, objavljen 15. oktobra godine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 39/98), u relevantnom dijelu glasi: Član 1. Ovim zakonom privremeno se obustavljaju od izvršenja potraživanja pravnih i fizičkih osoba prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastalih za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Izvršenje presuda i upravnih akata za potraživanje iz stava 1. ovog člana, ukoliko se prije ne postigne poravnanje, počinje istekom roka od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Za vrijeme obustave izvršenja iz stava 2. ovog člana prestaju teći rokovi zastare prema vjerovniku. Član 2. Obustavljanje izvršenja potraživanja iz člana 1. ovog zakona odnosi se na potraživanja koja su nastala na osnovu sljedećih propisa, i to: [...]. - Uredbe o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u Oružane snage i druge potrebe odbrane ( Službeni list RBiH", broj 19/92). Član 3. Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Federacije BiH. 32. Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/01), u relevantnom dijelu glasi: 6

7 Član 1. Ovim zakonom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) uređuje se način utvrđivanja i ostvarivanja potraživanja pravnih i fizičkih lica prema Federaciji, nastalih za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Član 3. Pod potraživanjima, koja se utvrđuju i ostvaruju ovim zakonom, podrazumijevaju se potraživanja pravnih i fizičkih lica, po slijedećim osnovama: - mobilisanih ili ustupljenih materijalno-tehničkih sredstava i opreme; [...] - i drugim osnovama za potrebe odbrane. Član 4. Obaveze Federacije prema pravnim i fizičkim licima nastale za potrebe odbrane evidentirati će Federalno ministarstvo finansija [...], a na osnovu pravosnažnih sudskih presuda [...]. Član 6. Potraživanja iz člana 3. ovog zakona proglašavaju se javnim dugom Federacije i na njih se ne obračunavaju kamate za period od dana nastanka do dana realizacije. Do donošenja propisa iz člana 7. ovog zakona potraživanja iz stava 1. ovog člana neće se isplaćivati. Član 7. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na prijedlog Ministarstva finansija, propisat će način utvrđivanja i realizacije javnog duga iz člana 6. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. [...]. 33. Uredba o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 17/02, 32/02 i 34/02), u relevantnom dijelu glasi: Član 1. Ovom uredbom propisuje se način utvrđivanja javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti za potrebe odbrane, evidentiranja obaveza Federacije po tom osnovu, te postupak realizacije potraživanja pravnih i fizičkih lica kao i druge aktivnosti koje se odnose na postupak pretvaranja navedenih potraživanja u javni dug. 7

8 Član 2. Javni dug Federacije u smislu ove uredbe su potraživanja iz člana 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/01) (u daljem tekstu: Zakon) nastala u periodu od godine do godine, i to: - mobilizovana i ustupljena materijalno tehnička sredstva i oprema; [...] - drugim osnovima za potrebe odbrane. Član 3. Pravna i fizička lica koja imaju potraživanja prema Federaciji na osnovu člana 2. Zakona svoja potraživanja mogu prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljem tekstu: Komisija). Član 4. Komisiju imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, uporedo sa usvajanjem Uredbe, a najkasnije u roku od sedam dana od dana usvajanja Uredbe, a sastavljena je od predstavnika Federalnog ministarstva finansija [...], Federalnog ministarstva odbrane [...], Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova [...], Federalnog pravobranilaštva i Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine. [...] [...]. [...] Član 6. Stručne i administrativne poslove za potrebe Komisije obavljat će Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija. [...]. Član 11. Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija je dužno predložiti izvore novčanih sredstava za utvrđeni iznos javnog duga. Član 12. U slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim presudama nadležnog suda [...], a koje se odnose na javni dug iz člana 3. Zakona, sud će izvršnu odluku uputiti Komisiji na nadležnost. [...]. 8

9 34. Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/04) Član 1. Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina. Član 2. Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku, a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu: [...] - razne materijalne i nematerijalne štete; - potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti; [...]. Član 3. Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona, a najkasnije do godine. [...]. 35. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 66/04) Član 1. Ovim Zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim licima [...], odnosno način pojedinačne verifikacije utvrđenih potraživanja, kao i način njihovog izmirenja. Član 2. Ovim Zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija). [...]. Član 3. Unutrašnji dug Federacije iznosi 1.858,9 miliona KM [...], a čine ga: [...] - obaveze za potraživanja nastala u ratu ili tokom neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratna potraživanja), kao materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 900 miliona KM. 9

10 [...] Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/04), primjenjuju se odredbe ovog Zakona. Član 16. Ratna potraživanja iz člana 3. ovog Zakona su obaveze nastale u periodu od 18. septembra godine do 23. decembra godine [...]. Član 17. Obaveze za ratna potraživanja izmirivat će se izdavanjem obveznica. Kamata na ratna potraživanja otpisuje se. Član 18. Federalni ministar pravde u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijet će provedbene propise o načinu kojim će sudovi izvještavati Federalno ministarstvo pravde o ostvarenim pravima za nematerijalnu štetu. Prije izdavanja obveznica Vlada Federacije će, na prijedlog Federalnog ministarstva odbrane, Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Federalnog ministarstva finansija, Federalnog ministarstva pravde i drugih nadležnih organa, izvršiti verifikovanje svih pojedinačnih ratnih potraživanja u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Član 19. Federacija će izdati obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja u vrijednosti glavnice do 900 miliona KM. Član 20. Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 900 miliona KM, ne akumuliraju kamatu, imaju rok dospijeća koji ne prelazi 50 godina i isplaćivat će se u deset godišnjih rata počevši najkasnije devet godina prije krajnjeg datuma dospijeća. Član 21. Obveznice za izmirenje obaveza [...] ratnih potraživanja su vrijednosni papiri koje izdaje u cjelosti ili djelimično Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri BiH) u ime Federacije, ili Federacija (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri Federacije) prema posebnom propisu. Obveznice za izmirenje obaveza [...] ratnih potraživanja su vrijednosni papiri koje izdaje u cjelosti ili djelimično Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri BiH) u ime Federacije, ili Federacija (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri Federacije) prema posebnom propisu. 10

11 Obveznice izdate za izmirenje obaveza za staru deviznu štednju i ratna potraživanja su utužive i prenosive i izdaju se i vode samo u elektronskoj formi. Svi uvjeti vezani za obveznice utvrđuju se odlukom Vlade Federacije i posebnim propisom. Za predračun obaveza na osnovu stare devizne štednje i ratnih potraživanja u KM koristi se srednji zvanični kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine koji važi na dan donošenja odluke Vlade Federacije o emisiji obveznica u smislu ovog Zakona. Obveznice izdate za izmirenje obaveza iz stava 2. ovog člana predstavljaju unutrašnji dug Federacije u skladu sa posebnim propisom. Federalno ministarstvo finansija upravljat će računima sa kojih se sredstva koja su položena mogu podizati u svrhu isplate obveznice. Član 24. Federacija garantuje za obveznice izdate u skladu sa odredbama ovog Zakona za izmirenje unutrašnjeg duga. Član 26. Vlada Federacije će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti podzakonske akte za utvrđivanje prioriteta među kategorijama obaveza za izmirenje potraživanja u skladu sa stavom 2. člana 7, članom 8. i članom 11. ovog Zakona. 36. Zakon o izvršnom postupku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije preuzet kao zakon Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91 i 63/91; "Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92, 16/92 i 13/94), u relevantnom dijelu glasi: Član 2. Postupak izvršenja i postupak obezbjeđenja pokreću se na prijedlog povjerioca. [ ]. Član 3. Izvršenje i obezbjeđenje određuje i sprovodi redovni sud. Član 8. Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonom drukčije određeno. Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor (član 48). Žalba i prigovor se izjavljuju u roku od osam dana od dana dostavljanja prvostepenog rješenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba. Žalba i prigovor ne odlažu izvršenje, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. 11

12 Odluka donesena po žalbi je pravosnažna. Protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku. Član 10. U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno. Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 18. Sudska odluka ili odluka donesena u prekršajnom postupku izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno izvršenje dužnikove obaveze. [ ]. 37. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 32/03), stupio na snagu 19. jula godine. Hitnost i redoslijed postupanja Član 5. (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Pravni lijekovi [...] Član 12. (2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje. (4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena. (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. 12

13 V. ŽALBENI NAVODI 38. Podnosioci prijava navode povrede svojih prava zaštićenih članom 6. stavom 1 i članom 13. Evropske konvencije, kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Žale se da organi tužene strane nisu postupili u skladu sa pravosnažnim sudskim odlukama kojima se Ministarstvu odbrane Federacije Bosne i Hercegovine naređuje da im isplati naknadu za materijalnu štetu za izuzeto vozilo, robu i oduzeta novčana sredstava u toku rata, sa kamatama i troškovima postupka pred nadležnim organima. Podnosioci prijava traže od Komisije da naredi tuženoj strani da odmah izvrši pravosnažne sudske odluke donesene u njihovu korist. VI. PODNESCI STRANA U POSTUPKU A. Bosna i Hercegovina 39. Tužena strana Bosna i Hercegovina nije dostavila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. B. Federacija Bosna i Hercegovine 40. Po pitanju prihvatljivosti prijava, tužena strana u svojim zapažanjima navodi da Komisija nema nadležnost da ispituje provedeni sudski postupak u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, tako da ne može svojom ocjenom zamijeniti ocjenu domaćih sudova. 41. U pogledu merituma prijava, tužena strana smatra da niti u jednom segmentu nije povrijedila član 6. Evropske konvencije. U vezi sa prijavom broj CH/00/5733, tužena strana, također, navodi da nije povrijedila član 6. Evropske konvencije jer podnosilac prijave nije podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene 22. marta godine. U odnosu na navodne povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, tužena strana ističe da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine propisan poseban način izmirenja obaveza nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, tako da će podnosioci prijava biti obaviješteni o načinu, vremenu i mjestu izdavanja obveznica, radi ostvarenja svojih potraživanja u skladu sa relevantnim zakonskim propisima, u skladu sa standardima zaštite prava na imovinu prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. C. Mišljenje amicus curiae Pravnog odjela Kancelarije Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu 42. Komisija se, zbog značajnih pitanja koja se pokreću ovim prijavama, ali i drugim prijavama koje je već razmatrala u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i Federaciju Bosne i Hercegovine (vidi Odluku o prihavtljivosti i meritumu broj CH/02/12468 i CH/03/15129 od 7. septembra godine, Šemso Kadrić i dr. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu: odluka Kadrić i dr), zatražila amicus curiae mišljenje od Kancelarije Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. 43. Komisija je kao prvo značajno pitanje tražila od Kancelarije Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: OHR) da odgovori da li smatra da je isplata ratne štete isključiva odgovornost države ili samo entiteta i Brčko Distrikta ili svih zajedno, te kakve bi bile implikacije na ekonomsku stabilnost države Bosne i Hercegovine i njenih administrativnih jedinica ukoliko bi se za isplatu ratne štete predvidjela odgovornost države. 13

14 44. OHR ističe da ni država ni Brčko Distrikt trenutno ne predviđaju odgovornost za ratne štete i nijedna vlada ne daje informacije o potraživanjima ili izvršenim presudama za ratne štete. U Republici Srpskoj, Narodna skupština je usvojila Zakon o utvrđivanju prava i naknadi materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu od 20. maja do 19. juna godine (u vrijeme pisanja ovog mišljenja nije bio objavljen u Službenom glasniku), kojim se, inter alia, predviđa vansudsko poravnanje zaostalih potraživanja i produženje roka za podnošenje prijava za određena potraživanja do februara godine. Bitno je zapaziti da se, za razliku od relevantnog Zakona o potraživanjima po osnovu ratne štete Federacije, Zakon o privremenom odgađanju i Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske, primjenjuju isključivo na potraživanja prema ovom entitetu, a ne i na potraživanja prema opštinama. 45. Iako smatra da bi bilo primjereno učvrstiti odgovornost na entitetskom nivou, OHR priznaje da država još uvijek može snositi odgovornost da osigura da izmirenje potraživanja po osnovu ratne štete u svakom od entiteta bude u skladu sa ustavnim obavezama države da osigura vidove zaštite garantovane prema Evropskoj konvenciji. Naime, Bosna i Hercegovina je dužna jamčiti zaštitu ljudskih prava na cijeloj teritoriji države, dok su entiteti, kao niže administrativne jedinice u sastavu države, podređeni opštoj dužnosti države da se osigura usklađenost sa Evropskom konvencijom. Ta opšta dužnost, navodi dalje OHR, povlači za sobom i iziskuje državni sistem za koji može biti potreban okvirni zakon na državnom nivou, kojim su standardizovani materijalni i proceduralni mehanizmi zaštite u izmirivanju ratnih šteta. OHR ističe da bi se takvim okvirnim zakonom ili usklađenim entitetskim zakonom morali obraditi pitanja na koja je ukazao Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj Odluci o dopustivosti i meritumu, AP-288/03 Nevenka Lončar, Slavica Lončar i Jovica Lončar protiv Republike Srpske, od 17. decembra godine (u daljnjem tekstu: odluka Lončar i dr) i u naknadnim odlukama po ovom pitanju. U ovom kontekstu, OHR smatra da bi za Komisiju moglo biti primjereno da dâ upute o neophodnosti državnog okvirnog zakona i svakog vida usklađivanja između entitetskih zakona. 46. Međutim, OHR ističe da bez obzira na to da li su država i entiteti odgovorni solidarno ili svako za sebe, implikacije za ekonomsku stabilnost zemlje su dalekosežne. OHR se poziva na mišljenje MMF-a, na koje je već ukazao u svom amicus curiae mišljenju u Odluci o prihvatljivosti i meritumu Komisije, CH/98/375 i dr, Besarović i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 6. aprila godine (u daljnjem tekstu: odluka Besarović i dr), da se zemlje čiji javni dug prelazi iznos od 50% njihovog bruto domaćeg proizvoda (u daljnjem tekstu: BDP) suočavaju s visokom opasnošću od pojave ekonomske krize. Priznavajući takav rizik, Bosna i Hercegovina, Brčko Distrikt i entiteti su zajednički odobrili "Strateški plan za izmirenje javnih dugova" kako bi se prestrukturirale kombinovane obaveze po neto sadašnjoj vrijednosti od 10% BDP-a za godinu ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 108/03 i "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 63/03). 47. U odnosu na pitanje procjene ratne štete u Bosni i Hercegovini i dijela koji otpada na materijalnu i posebno, na nematerijalnu štetu, OHR ističe da su procjene maksimalnog iznosa mogućih obaveza za potraživanja ratne štete, podnesena sudovima i upravnim organima, 900 miliona za Federaciju i 6 milijardi za Republiku Srpsku. OHR navodi da u Federaciji Bosne i Hercegovine pregled stanja u sudovima, iako još nije sasvim okončan, ukazuje da bi potraživanja za materijalnu štetu mogla dostići 350 miliona KM, a potraživanja po osnovu nematerijalne štete 50 miliona KM, što ukazuje na potencijalno smanjenje ukupnih obaveza za 500 miliona KM. Takođe, OHR navodi da su se predsjednici svih kantonalnih sudova dogovorili da pripreme analizu na osnovu informacija raspoloživih u svojim sudovima. Međutim, OHR navodi da je u Republici Srpskoj situacija još neizvjesnija. Provobitna procjena je bila približno 6 milijardi KM za materijalne i nematerijalne štete. OHR ukazuje da je nesrazmjeran broj i obim potraživanja između entiteta očigledno neposredan rezultat različitih entitetskih propisa. 14

15 48. U odnosu na pitanje opravdanosti otpisa kamata koji je predviđen zakonima o unutrašnjem dugu u oba entiteta, OHR ističe da su potraživanja ratne štete i potraživanja po osnovu stare devizne štednje podudarna po tome što predstavljaju veliko opterećenje za državu i njene teritorijalne jedinice. Visina potencijalnog duga za potraživanja po osnovu ratne štete predstavlja sličan teret za javne finansije i stoga se javni interes u očuvanju makroekonomske stabilnosti otpisivanjem kamata na ova potraživanja na sličan način zadovoljava. OHR se u ovom dijelu poziva i na odluku Besarović i dr, te ističe da su kod obaveza za potraživanja po osnovu ratne štete, kao i kod stare devizne štednje, uključeni isti ciljevi koji su priznati kao legitimni u odluci Besarović i dr, a to su oni ciljevi "koji služe da se izvrši određena ekonomska reforma", te da bi prikladan standard kontrole trebao biti onaj koji se odnosi na kontrolu proizvoljnosti. OHR smatra pravičnim da se ustanovi da otpis kamata potpada pod nužno široko polje procjene organa vlasti koje uživaju države ugovornice pri definisanju složenih ekonomskih politika. 49. Izjašnjavajući se o opravdanosti postojećeg zakonskog modaliteta isplate "ratne štete", OHR je, između ostalog, ukazao na ukupne obaveze koje duguje Bosna i Hercegovina, kako unutrašnje tako i vanjske, u iznosu od 44 milijarde KM, ili što je približno četiri puta više od vrijednosti svih roba i usluga proizvedenih u Bosni i Hercegovini tokom godine. OHR ističe da taj dug za državu kao što je Bosna i Hercegovina, negativno utiče na njenu sposobnost da se razvija i osigura radna mjesta i javne službe za svoje građane. U slučaju kada neizmirena potraživanja prema vladi prijete da ugroze ekonomsku stabilnost i razvoj šireg poslovnog okruženja, domaći i strani investitori oklijevaju da investiraju u državu koja će možda morati da poveća poreze da bi platila dugove. OHR se poziva i na mišljenje MMF-a da će se samo održivim izmirenjem domaćih potraživanja (po osnovu stare devizne štednje, ratne štete, neisplaćenih javnih dugova, privatizacijskih vaučera i drugih potraživanja prema vladi) izbjeći prevelik pritisak na budžet. Takođe, OHR smatra da je, uz ključne elemente predloženog načina izmirenja koje je poništio Ustavni sud, odnosno Komisija, u predmetima Lončar i dr. i Besarović i dr, trošak (u smislu neto sadašnje vrijednosti) podmirenja domaćih potraživanja postao veoma nesiguran. On će najvjerovatnije uveliko preći 10% BDP-a izraženo kao neto sadašnja vrijednost i stoga zahtijeva primarni višak u iznosu daleko većem od 1% BDP-a, da bi se postigla fiskalna održivost. Pod tim uslovima, OHR ističe da će vlada trebati da realizuje mnogo intenzivniji primarni višak nego što je to predviđeno entitetskim zakonima o izmirenju unutrašnjeg duga, te da se time ograničava mogućnost države da finansira ključne javne rashode, što uključuje neophodne javne investicije i socijalne programe, što ima izrazito negativan uticaj na ekonomski razvoj (opširnije u odluci Kadrić i dr, tač ). 50. OHR, takođe, zaključuje da će, u cilju ostvarenja fiskalno održivog izmirenja duga, biti potrebno platiti povjerioce dugoročnim obveznicama što bude duži rok dospijeća, to će biti niža neto tekuća vrijednost date nominalne vrijednosti. OHR ističe da se oba entitetska budžeta već nalaze pred ozbiljnim potencijalnim deficitom, čak i da se ne razmatraju potraživanja po osnovu stare devizne štednje ili ratne štete. Stoga, OHR zaključuje da je izdavanje obveznica kojima će se izmirivati ova potraživanja u roku od nekoliko godina, neophodno za bilo kakvo rješenje. 51. Na pitanje Komisije da li zakonska rješenja nude garanciju kojom bi se godišnja inflaciona stopa za obveznice neutralizovala, OHR je odgovorio da se u ovom trenutku, pravnim propisima ne nudi takva garancija kojom bi se godišnja inflaciona stopa za obveznice neutralizovala. 52. Izjašnjavajući se o različitom tretmanu unutrašnjeg duga po osnovu devizne štednje i "ratne štete" prema zakonima o unutrašnjem dugu u oba entiteta, te članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, OHR ističe da se njihove pozicije razlikuju, između ostalog, i po prirodi ishodišnog potraživanja, ali i po različitim propisima kojima se uređuje način na koji se takva potraživanja rješavaju. Međutim, i pored različite zakonodavne osnove, posmatrano u kontekstu šireg polja procjene koje je dato državama potpisnicama u sprovođenju privrednih reformi, OHR smatra da takvo različito tretiranje, ne izlazi izvan okvira Evropske konvencije, kao i da različit odnos prema ovim kategorijama potraživanja, spada u direktnu diskrecionu nadležnost Bosne i Hercegovine. 15

16 53. Izjašnjavajući se o različitom tretmanu unutrašnjeg duga po osnovu devizne štednje i "ratne štete" prema zakonima o unutrašnjem dugu u oba entiteta, te članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, OHR ističe da se njihove pozicije razlikuju, između ostalog, i po prirodi ishodišnog potraživanja, ali i po različitim propisima kojima se uređuje način na koji se takva potraživanja rješavaju. Međutim, i pored različite zakonodavne osnove, posmatrano u kontekstu šireg polja procjene koje je dato državama potpisnicama u sprovođenju privrednih reformi, OHR smatra da takvo različito tretiranje, ne izlazi izvan okvira Evropske konvencije, kao i da različit odnos prema ovim kategorijama potraživanja, spada u direktnu diskrecionu nadležnost Bosne i Hercegovine. 54. U vezi sa obustavama isplate ratne štete koja je utvrđena pravosnažnim presudama sudova, OHR smatra da način isplate koji je utvrđen zakonima o unutrašnjem dugu u oba entiteta ne predstavlja uplitanje u pravo na pristup sudu u smislu člana 6. Evropske konvencije, ukoliko je obustava vremenski ograničena, i uz uslov da se mehanizmom za takvu obustavu osigurava da takva obustava ne bude trajna. 55. OHR apelira na Komisiju da razmotri sve ekonomske okolnosti koje se odnose na kumulativne dugove države i entiteta, te da u ovom kontekstu pruži organima vlasti dodatne smjernice u vezi sa izmjenama i dopunama zakona kako bi oni bili usklađeni sa zahtjevima Evropske konvencije. VII. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 56. Komisija podsjeća da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njima nije odlučio do 31. decembra godine, Komisija je, u skladu sa članom 2. Sporazuma iz septembra godine i članom 3. Sporazuma iz godine, nadležna da odlučuje o ovim prijavama. Pri tome, Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, također, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 57. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet međunarodne istrage ili rješenja. Komisija će, također, odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe (c). U skladu sa članom VIII(3) Sporazuma [Komisija] u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi [Komisija], više nije opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. 58. Komisija zapaža da su podnosioci prijava označili samo Federaciju Bosne i Hercegovine, kao tuženu stranu. Komisija podsjeća da se njena nadležnost, prema članu II(2) Sporazuma, proteže na navodne ili očigledne povrede ljudskih prava gdje je takvu povredu navodno ili očigledno počinila jedna ili više strana u Sporazumu. Imajući na umu kompleksnost pravnih i ustavnih aranžmana Bosne i Hercegovine, Komisija smatra da bi bilo nerazumno očekivati od podnosilaca prijava da, u svim okolnostima predmetnih slučajeva, tačno imenuju tuženu stranu. Iz ovog razloga, Dom je uvijek smatrao da nije ograničen izborom tužene strane podnosilaca prijava. Dom je, u nekoliko prilika, ispitao prijave u vezi sa tuženom stranom onako kako je to odredio sam Dom (vidi, npr, Poropat i drugi, tač, loc. cit, i odluka Kadrić drugi, tač ) 16

17 59. S obzirom na gore navedeno, Komisija će razmotriti sve tri prijave i protiv Bosne i Hercegovine i protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 60. Prije razmatranja prihvatljivosti prijava protiv obje tužene strane, Komisija će prvo, u pogledu problema neizvršenja pravosnažnih presuda, kojima je utvrđeno potraživanje po osnovu ratne štete, utvrditi prihvatljivost ovih prijava ratione temporis i ratione materiae u vezi sa obje tužene strane. Kao prethodno pitanje, potrebno je utvrditi pojam ratne štete. A.1. Pojam ratne štete 61. Prvo pitanje koje se Komisiji nameće, kao i u odluci Kadrić i dr, pitanje je značenja pojma ratna šteta, te da li ovaj pojam ima svoje granice i kako je definisan. Rješavajući predmet Kadrić i dr, Komisija je zaključila da u Bosni i Hercegovini i jurisdikcijama unutar Bosne i Hercegovine nema jedinstvene definicije ovog pojma (odluka Kadrić i dr, tač ). Prema stavu OHR-a, upućivanja na ratnu štetu odnose se na svako potraživanje ili izvršnu presudu po osnovu potraživanja za materijalnu i nematerijalnu štetu koja je nastala tokom perioda ratnog stanja u Bosni i Hercegovini ili koja je nastala kao neposredna posljedica ratnog stanja. 62. U Federaciji Bosne i Hercegovine se pojam ratna šteta implicite prvi put spominje u Zakonu o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti iz godine. Umjesto pojma ratna šteta, navedeni Zakon koristi definiciju potraživanja pravnih i fizičkih osoba prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastalih za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (član 1). U članu 2. se ova definicija konkretizuje tako da se ratna šteta odnosi na sva potraživanja koja su nastala na osnovu Zakona o obligacionim odnosima, Uredbe o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane, Zakona o načinu obezbjeđivanja deviznih sredstava za potrebe odbrane, Zakona o odbrani HR HB, Uredbe o kriterijima za raspoređivanje građana i materijalnih sredstava za potrebe HVO i druge potrebe odbrane. 63. U Zakonu o privremenom odlaganju iz godine, ratna šteta definiše se kao dio javnog duga, dok se ne može identificirati sa ostalim potraživanjima iz istog perioda, jer je Zakon za tu stavku predvidio posebnu alineju (član 2. stav 1. alineja 2). 64. Nakon toga je, članom 3. Zakona o unutrašnjem dugu iz godine, definisano da se pod unutrašnjim dugom podrazumijevaju obaveze za potraživanja nastala u ratu ili tokom ratne opasnosti kao materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu od 18. septembra godine do 23. decembra godine u iznosu od 900,0 miliona KM. 65. Analizom citiranih zakonskih propisa, dolazi se do zaključka da se pojam ratna šteta odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne štete pravnim i fizičkim licima, koja je nastala u periodu od 18. septembra godine do 23. decembra godine i koja je priznata pravosnažnim sudskim odlukama i vansudskim poravnanjima, kao i na naknadu štete koja će biti regulisana posebnim zakonom, koji još nije donesen. 66. Komisija primjećuje da se sve prijave odnose na nemogućnost izvršenja pravosnažnih sudskih odluka kojim je fizičkim licima, priznato pravo na naknadu ratne štete, budući da je zakonodavac odredio druge modalitete realizacije ovih potraživanja od onih uobičajenih u izvršnom postupku. A.2. Prihvatljivost ratione temporis za štetu do 14. decembra godine 67. Dom je u svojoj dosljednoj praksi više puta isticao da nema nadležnost ratione temporis da ispituje navodne povrede prava koje su se deslile u periodu prije 14. decembra godine, kada je Sporazum stupio na snagu (vidi, na primjer, Odluku o prihvatljivosti, CH/98/871, Mujagić protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 3. decembra godine, tačka 9). 17

18 68. Dom je, podržavajući stav Evropske komisije za ljudska prava, zauzeo stanovište da je oduzimanje imovine u principu jednokratna radnja i da ona nema nadležnost da odlučuje o zahtjevima za kompenzaciju zbog oduzimanja koja su se desila prije stupanja Evropske konvencije na snagu (vidi Odluka o prihvatljivosti i meritumu, CH/99/1972, M.T. protiv Republike Srpske, od 3. jula godine, tačka 25). Komisija i danas ima isti stav i napominje da bi bilo pravno nelogično razmatrati određeni događaj koji se odigrao prije stupanja Sporazuma na snagu, u svjetlu standarda Sporazuma (uporedi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava Luck protiv Njemačke, aplikacija broj 24928/94, od 30. novembra godine). Sporazum nema retroaktivno dejstvo. 69. Oduzimanje imovine uslijedilo je na osnovu Zakona o odbrani ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, br. 4/92 i 9/92) i Uredbe o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 19/92). Ovi akti doneseni su prije 14. decembra godine, kao opći akti Republike Bosne i Hercegovine. Iako je Republika Bosna i Hercegovina, po članu I/1 Ustava Bosne i Hercegovine, nastavila svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa službenim nazivom Bosna i Hercegovina, ona ne može biti odgovorna ratione temporis za mjere oduzimanja, jer su se one desile prije navedenog datuma. Isto važi i za Federaciju Bosne i Hercegovine. Prema tome, Komisija zaključuje da tužene strane nisu odgovorne za svako miješanje u pravo na imovinu podnosilaca prijava, bilo da se radi o kontroli ili lišavanju, ako se ono desilo prije 14. decembra godine. A.3. Prihvatljivost ratione temporis u odnosu na neizvršenje pravosnažnih presuda u vezi sa naknadom ratne štete 70. Komisija naglašava da pojam ratne štete treba shvatiti kao pravo na naknadu za izuzetu imovinu, što proizilazi iz relevantnog zakona o obligacionim odnosima. Kako je to amicus curiae pravilno ocijenio, svi zakoni o obligacionim odnosima inkorporiraju u sebi različite odredbe kojima se regulišu različiti osnovi naknade materijalne i nematerijalne ratne štete. Na relevantne odredbe o šteti Zakona o obligacionim odnosima upućuju i član 87. Uredbe o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane, kao i član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani. Isto tako, zakonodavac je donio i posebne zakone, kojima je explizite priznao naknadu, kao imovinsko pravo, za određene slučajeve ratne štete. Tako je članom 76. Uredbe o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane propisana naknada za određene slučajeve, i to za dopremanje i korišćenje sredstava [...] koja se izuzimaju za potrebe korisnika sredstava, vlasnicima sredstava pripada naknada. Prema tome, nema sumnje da je u vrijeme nastajanja prava postojala jasna pravna osnova za naknadu. Iako su u prethodnoj tački opisana prava nastala prije 14. decembra godine (dan kada je Sporazum stupio na snagu), ova prava, na osnovu člana I/1. Ustava Bosne i Hercegovine (državni kontinuitet) i člana 2. Aneksa 2 na Ustav Bosne i Hercegovine (kontinuitet pravnih propisa) su ostala na snazi i nakon 14. decembra godine. Prema tome, to su prava koja su, s jedne strane, već postojala stupanjem na snagu Sporazuma. 71. Konačno, ova prava su priznata pravosnažnim sudskim odlukama i vansudskim poravnanjima donesenim nakon stupanja Sporazuma na pravnu snagu i to prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima, a zatim su kao pravo po osnovu ratne štete, expresis verbis, ponovo priznata i naknadnim zakonima, koji se mogu tretirati kao lex specialis u odnosu na potraživanja po osnovu relevantnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima. U Federaciji Bosne i Hercegovine je prvi takav zakon, Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine usvojen godine, a konačno definisanje i priznavanje tih prava izvršeno je Zakonom o unutrašnjem dugu iz novembra godine. 18