ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj Smajo DIZDAR protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 8. i 9. marta godine, sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA, član Gđa Hatidža HADŽIOSMANOVIĆ, član Gosp. Jovo ROSIĆ, član Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru i januaru godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članom VIII(2)(d) Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz godine, kao i pravilom 21. stav 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:

2 I. UVOD 1. Podnosilac prijave, zastupan po sinu, Emiru Dizdaru, podnio je prijavu 24. januara godine. 2. Podnosilac prijave se žali na postupak oduzimanja zemljišta iz posjeda, kao neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta. Smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu, a u vezi sa diskriminacijom po osnovu nacionalnog porijekla. 3. Podnosilac prijave je tražio od Doma da naredi tuženoj strani da, kao privremenu mjeru, zabrani Općini Tomislavgrad da vrši gradnju na predmetnoj parceli. Predsjednica Vijeća I Doma je 26. jula godine odlučila da izda naredbu za traženu privremenu mjeru, koja je još uvijek na snazi. 4. Predmet prvenstveno pokreće pitanja prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). II. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 5. Prijava je podnesena 24. januara, a registrovana 26. januara godine. 6. Podnosilac prijave je 30. juna godine dostavio Domu nove informacije o daljim događanjima u vezi sa prijavom, trežeći od Doma izdavanje privremene mjere, kojom će se Općini Tomislavgrad zabraniti gradnja na predmetnom zemljištu. 7. Dom je 26. jula godine izdao naredbu za privremenu mjeru kojom je tuženoj strani naloženo da se suzdrži od izvođenja svih građevinskih radova na k.č. br. 1828, upisano u p.l. br K.O. Tomislavgrad i da ne dozvoli nikakvu gradnju nijednoj instituciji ili licu, državnom ili privatnom. Naređeno je da će privremena mjera ostati na snazi dok Dom ne donese konačnu odluku u predmetu, osim ako je prije toga ne povuče. 8. Zastupnik tužene strane, Federacije Bosne i Hercegovine, je 25. avgusta godine dostavio Domu pismena zapažanja o prihvatljivosti prijave. Tužena strana je 27. jula i 28. marta godine dostavila posebna pismena zapažanja u vezi naredbe za privremenu mjeru. 9. Dom je 13. septembra 2000, 1. avgusta i 3. aprila godine pismena zapažanja tužene strane proslijedio podnosiocu prijave na pismena zapažanja. 10. Podnosilac prijave je 9. maja godine dostavio svoja pismena zapažanja u odgovoru. 11. Komisija je 31. avgusta godine tražila od podnosioca prijave da dostavi dodatne informacije u predmetu. Naročito, podnosilac prijave je pozvan da dostavi dodatne informacije i dokaze koji se odnose na navodnu diskriminaciju. 12. Komisija je 13. oktobra godine pozvala tuženu stranu da dostavi pismena zapažanja o meritumu prijave prema članu 6. Evropske konvencije i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a u vezi sa članom II(2)(b) Sporazuma o ljudskim pravima. 13. Podnosilac prijave je dostavio Komisiji dodatne informacije 21. oktobra, 2, 6. i 22. decembra godine i 2. februara godine. 14. Tužena strana je 2. novembra godine dostavila pismena zapažanja o meritumu prijave, a 28. januara godine dodatne informacije. 2

3 III. ČINJENICE U PREDMETU 15. Podnosilac prijave je državljanin Bosne i Hercegovine, po nacionalnosti Bošnjak. Podnosilac prijave je prije početka oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini imao prebivalište u općini Tomislavgrad, Federacija Bosne i Hercegovine, sa većinskim hrvatskim stanovništvom. U toku oružanih sukoba on je svoju porodičnu kuću u Tomislavgradu zamijenio za kuću u Bugojnu, Federacija Bosne i Hercegovine, gradu sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Krajem 1980-tih godina podnosilac prijave je u Tomislavgradu stekao privremeno pravo korištenja na neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu, označenom kao k.č. broj 1828, upisano u p.l. broj 1270 K.O. Tomislavgrad, društveno vlasništvo, na kome je bez građevinske dozvole započeo izgradnju stambenog objekta. Izgrađeni su temelji i zidovi, bez krovne konstrukcije, međutim, podnosilac prijave nikada nije dobio građevinsku dozvolu. 16. Općinsko vijeće Tomislavgrad je donijelo rješenje broj: /42/97, od 5. septembra godine kojim se preuzima iz posjeda neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište od nosioca privremenog prava korištenja i dodjeljuje se Općini Tomislavgrad u svrhu izgradnje sportskog kompleksa sa sportskom dvoranom i ostalim sportskim sadržajima, i to: dio parcele označene kao k.č. broj 1828, livada II klase, upisana u p.l. broj 1270 u KO Tomislavgrad, posjednik podnosilac prijave sa dijelom 1/1. Tačkom tri dispozitiva je određeno da ranijim korisnicima preuzetog zemljišta pripada pravo na naknadu za preuzeto zemljište koju plaća Općina, a koja će se odrediti u posebnom postupku. U pouci o pravnom lijeku, navodi se da protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od primitka rješenja. 17. Podnosilac prijave je tužbom pred Općinskim sudu u Tomislavgradu pokrenuo upravni spor protiv Općinskog vijeća Tomislavgrad, radi poništenja rješenja od 5. septembra godine. 18. Općinski sud u Tomislavgradu je 15. oktobra godine donio rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. U tački dva dispozitiva se navodi da će se spis dostaviti Kantonalnom sudu u Livnu, kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovom predmetu. 19. Kantonalni sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je u upravnom sporu donio presudu, broj: U-8/99, od 11. jula godine, kojom se odbija tužba podnosioca prijave. U obrazloženju presude se navodi da se iz zapisnika o raspravi u upravnom postupku pred Općinskim vijećem može zaključiti da se podnosilac prijave nije protivio predloženom preuzimanju predmetnog zemljišta, s tim da je tražio da mu se u zamjenu za njegovo zemljište dodijeli zemljište istog kvaliteta i površine, te da mu se za objekat isplati odgovarajuća naknada. Kantonalni sud ističe da žalbeni navodi istaknuti u tužbi, a koji se odnose isključivo na visinu određene naknade, nemaju uticaja na zakonitost osporenog rješenja, s obzirom da se visina naknade utvrđuje u posebnom postupku. Kantonalni sud je zaključio da je rješenje od 5. septembra godine doneseno u zakonito sprovedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava. 20. Podnosilac prijave je 26. jula godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio žalbu protiv presude Kantonalnog suda od 11. jula godine. 21. Vrhovni sud je donio presudu, broj: Už-231/00, od 15. decembra godine, kojom se žalba podnosioca prijave odbija kao neosnovana. Vrhovni sud u obrazloženju svoje presude navodi da se u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje se nalazi u okviru kompleksa zemljišta s namjenom obrazovanja i sporta, te da je kao takvo pogodno za izgradnju Sportskog kompleksa. Vrhovni sud ističe da je Općina, kao nosilac prava raspolaganja i upravljanja na takvom zemljištu, u smislu odredbe člana 6. Zakona o građevinskom zemljištu, imala pravni osnov u članu 17. istog Zakona da preuzme sporno zemljište iz posjeda podnosioca prijave. Posebno se ističe da je podnosilac prijave saslušan u toku postupka preuzimanja u skladu sa odredbom člana 25. stava 3, te da se nije protivio tom preuzimanju. Vrhovni sud zaključuje da 3

4 će se pitanje naknade za preuzeto zemljište riješiti u posebnom postupku, nakon što rješenje o preuzimanju zemljišta postane pravosnažno. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 22. Zakon o građevinskom zemljištu ( Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, br. 34/86, 1/90 i 29/90), koji je preuzet kao zakon Republike Bosne i Hercegovine ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, br. 3/93 i 13/94), u relevantnom dijelu glasi: Član 4. Član 5. Član 6. Član 17. Član 20. Član 22. Na gradskom građevinskom zemljištu ne može postojati pravo svojine. Građevinsko zemljište se ne može otuđiti iz društvene svojine, ali se na njemu mogu steći prava određena zakonom. Opština upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem na način i pod uslovima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona. Skupština opštine može neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište dodjeljivati fizičkim i pravnim licima na korišćenje radi izgradnje trajnih građevina (u daljem tekstu: pravo korišćenja zemljišta radi građenja) ili u zakup radi izgradnje privremenih građevina. [...] Radi dodjele zemljišta na korišćenje za svrhe iz prethodnih stavova i uređenja zemljišta za građenje ukoliko je uređenje zemljišta predviđeno programom uređenja gradskog zemljišta opština preuzima neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište iz posjeda ranijih vlasnika, odnosno, društvenih pravnih lica. Neizgrađenim gradskim građevinski zemljištem smatra se pored zemljišta na kome nije izgrađena građevina i zemljište na kome je izgrađena privremena građevina, pomoćna odnosno sporedna građevina [...] Oblik i površina parcele gradskog građevinskog zemljišta može se mijenjati samo u postupku preuzimanja i dodjele zemljišta, na osnovu regulacionog plana ili plana parcelacije. Raniji vlasnik, odnosno nosilac privremenog prava korišćenja zemljišta, ima pravo da koristi sve do preuzimanja iz njegovog posjeda neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište na način kojim se ne otežava privođenje zemljišta trajnoj namjeni. 4

5 Član 24. Član 25. Član 44. Nosilac privremenog prava korišćenja zemljišta može uz odobrenje nadležnog opštinskog organa uprave da na tom zemljištu podigne privremenu građevinu za svoje potrebe. Nosilac privremenog prava korišćenja zemljišta može i drugome ustupiti na privremeno korišćenje neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište, ali samo za poljoprivrednu obradu. Raniji vlasnik može privremeno pravo korišćenja zemljišta prenijeti samo na bračnog druga, potomke, usvojenike i njihove potomke, roditelje i usvojitelje. Bračni drug, potomci, usvojenici i njihovi potomci, roditelji i usvojitelji mogu prenositi privremeno pravo korišćenja zemljišta pravnim poslom samo na svoje potomke, usvojenike i bračnog druga. Privremeno pravo korišćenja zemljišta nasljeđuju zakonski nasljednici ranijeg vlasnika, kao i zakonski nasljednici lica na koja je raniji vlasnik prenio to pravo pravnim poslom. Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i na ranije vlasnike zemljišta koje je postalo društvena svojina po ranijim propisima, kao i na lica iz člana 21. stav 4 ovog zakona. Skupština opštine donosi rješenje o preuzimanju iz posjeda neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta radi privođenja trajnoj namjeni, odnosno radi uređenja za građenje. Rješenje iz prethodnog stava može se donijeti i kada skupština opštine utvrdi da postoji društveni interes za izgradnju privremene građevine u društvenoj svojini. U postupku preuzimanja zemljišta saslušaće se raniji vlasnik, odnosno nosilac privremenog prava korišćenja zemljišta. Protiv rješenja o preuzimanju zemljišta ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu. Raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta odnosno njegov pravni sljednik stiče pravo na naknadu po pravosnažnosti rješenja o preuzimanju, odnosno nakon davanja izjave o predaji zemljišta opštini. Naknadu za preuzeto zemljište plaća opština na čijem se području nalazi zemljište. Naknada se određuje i isplaćuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji Prečišćeni tekst ( Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, br. 12/87 i 38/89). 5

6 23. Zakon o eksproprijaciji ( Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, br. 12/87 i 38/89; Službeni list Rebublike Bosne i Hercegovine, broj 15/94). Član 56. Član 75. [...] Za preuzeto građevinsko zemljište ranijem vlasniku se može, uz njegov pristanak, odrediti naknada davanjem u zamjenu drugog odgovarajućeg zemljišta na kojem može postojati pravo svojine. Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni opštinski organ uprave dužan je da bez odlaganja zakaže i održi usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost. [...] Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu o nepokretnostima u društvenoj svojini 24. Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegoviine (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) je 26. maja godine donio Odluku kojom je oduzeta nadležnost lokalnim organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj da raspolažu imovinom u društvenoj svojini u slučajevima kada je zemljište korišteno 6. aprila godine u stambene, vjerske, kulturne ili lične poljoprivredne ili poslovne svrhe. Ova odluka stupila je na snagu odmah i ostala je na snazi do 31. decembra godine. Visoki predstavnik je 31. decembra godine produžio važenje odluke od 26. maja godine do 30. juna godine. Odluka od 26. maja godine, u relevantnim dijelovima, glasi kako slijedi: Bez obzira na odredbe zakona, državna imovina (uključujući raniju imovinu u društvenom vlasništvu) ne može biti predmet raspolaganja (dodjelom, prenosom, prodajom, davanjem na korištenje ili zakup) od strane organa vlasti entiteta ili Bosne i Hercegovine, ukoliko je na dan 6. aprila godine bila korištena u kulturne ili vjerske svrhe, ili ako je bila korištena od strane fizičkih lica u svrhu stanovanja, poslovnih aktivnosti, poljoprivrede i šumarstva. Svaka odluka na koju se odnosi prethodni stav, izdata od strane organa entiteta nakon 6. aprila godine, koja onemogućava ostvarivanje prava izbjeglica i raseljenih osoba je ništavna, izuzev u slučaju kada je treća strana poduzela izvođenje zakonitih građevinskih radova. 25. Visoki predstavnik je 27. aprila godine donio Odluku u vezi dodjele državne imovine ( Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 13/00; Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 17/00; Službeni glasnik Republike Srpske, broj 12/00). Odlukom od 27. aprila godine je povučena i zamijenjena Odluka Visokog predstavnika od 26. maja godine i Odluka od 31. decembra godine, kojom je prethodno zamijenjena Odluka od 26. maja godine. Ova odluka je stupila na snagu odmah i ostala je na snazi do 31. decembra godine. Visoki predstavnik je 20. decembra godine produžio važenje ove odluke od 27. aprila godine do 30. marta godine ( Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 34/00; Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 56/00; Službeni glasnik Republike Srpske, broj 44/00). Visoki predstavnik je 30. marta godine produžio važenje ove Odluke od 27. aprila godine do 31. jula godine ( Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 11/01; Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 15/01; Službeni glasnik Republike Srpske, broj 17/01). Odluka od 27. aprila godine, u relevantnom dijelu, glasi: 6

7 Bez obzira na odredbe bilo kojeg zakona, organi ni jednog entiteta u Bosni i Hercegovini ne mogu raspolagati, dodjeljivati, vršiti prenos, prodavati niti davati na korištenje ili pod zakup imovinu u državnom vlasništvu, uključujući raniju imovinu u društvenom vlasništvu, izuzev stanova u društvenom vlasništvu. Svaka odluka na koju se odnosi prethodni stav, izdata od strane organa entiteta nakon 6. aprila godine, koja onemogućava ostvarivanje prava izbjeglica i raseljenih osoba je ništavna, izuzev u slučaju kada je treća strana poduzela izvođenje zakonitih građevinskih radova. Svaka odluka, sporazum ili radnja koja je u suprotnosti sa ovom odlukom je ništavna. Ukoliko nadležni organi Entiteta ili Bosne i Hercegovine jasno obrazlože da predloženi prijenos imovine u državnom vlasništvu ne sadrži nikakve diskriminatorske radnje i da je u najboljem interesu javnosti, Ured Visokog predstavnika može u pisanoj formi odobriti izuzeće od ove odluke. Teret dokazivanja da predloženi prijenos imovine u državnom vlasništvu ne sadrži nikakve diskriminatorske radnje i da je u najboljem interesu javnosti jeste na nadležnom organu koji traži izuzeće od ove odluke u pisanoj formi. 26. Visoki predstavnik je 31. jula godine donio još jednu odluku kojom je važenje Odluke od 27. aprila godine dodatno produženo do 31. marta godine ( Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 24/02; Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 43/02; Službeni glasnik Republike Srpske, broj 49/02). U Odluci od 31. jula godine je dodan sljedeći stav: Osim toga, usvajanjem usaglašenih zakona kojima se uređuje promet i raspolaganje imovinom u državnom vlasništvu, uključujući i raniju imovinu u društvenom vlasništvu, što je moguće prije, a najkasnije do 31. marta godine, organi vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta dužni su preuzeti punu odgovornost da osiguraju da se dodjela imovine u državnom vlasništvu, uključujući i raniju imovinu u društvenom vlasništvu, vrši na način koji nije diskriminatorski i koji je u interesu građana Bosne i Hercegovine. 27. Visoki predstavnik je 31. marta godine donio odluku kojom se produžava zabrana od 31. jula godine o dodjeli zemljišta u društvenoj svojini u Bosni i Hercegovini do 15. maja godine ( Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 13/03 i Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 23/03). V. PODNESCI STRANA A. Tužena strana 28. U svojim pismenim zapažanjima od 25. avgusta godine, koja su se odnosila prvenstveno na prihvatljivost prijave, tužena strana smatra da je prijava u cijelosti neprihvatljiva. Naime, tužena strana je istakla da je podnosilac prijave propustio da pred Kantonalnim sudom u Livnu podnese tužbu protiv rješenja od 5. septembra godine. Tužena strana je predložila da se prijava proglasi neprihvatljivom zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova u smislu člana VIII(2)(a) Sporazuma. 29. U vezi sa izdatom privremenom mjerom, tužena strana je dostavila Komisiji dva dopisa. U dopisu od 27. jula godine, tužena strana, pozivajući se na pismeni podnesak koji je načelnik Općine Tomislavgrad uputio zastupniku tužene strane, je navela "da na predmetnom zemljištu nije ništa izgrađeno i isto je u istom stanju kako je bilo prije donošenja rješenja Općina Tomislavgrad nije nikada ulazila u posjed predmetnog zemljišta, niti izvodila bilo kakve građevinske radove, te da Općina Tomislavgrad trenutno nema namjeru ništa graditi na predmetnom zemljištu. U dopisu od 7

8 28. marta godine, tužena strana je navela "da na predmetnom zemljištu nije ništa izgrađeno i da Općina Tomislavgrad nema namjeru na istom zemljištu graditi sportsku dvoranu sa pratećim sadržajem. S tim u vezi, tužena strana je istakla da izdata privremena mjera više ne postiže svrhu zbog koje je taj institut uspostavljen, te traži od Doma da povuče svoju naredbu za privremenu mjeru. 30. U pismenim zapažanjima o meritumu prijave od 2. novembra godine, u činjeničnom dijelu tužena strana dostavlja informacije da je Sportski kompleks sa dvoranom i ostalim sportskim sadržajima izgrađen na drugom zemljištu, tako da na predmetnom zemljištu ništa nije izgrađeno. U prilogu svojih pismenih zapažanja tužena strana dostavlja fotografije dijela predmetnog zemljišta. 31. U dijelu o meritumu, u odnosu na navodne povrede člana 6. Evropske konvencije, tužena Strana ističe da u konkretnom predmetu ne postoje indicije koje bi ukazale da je ijedan postupak vođen na nepravičan način ili u nerazumnom roku. 32. U odnosu na navodne povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju tužena strana navodi da iz činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom slučaju proizlazi da je rješenje od 5. septembra godine doneseno na osnovu regulacionog plana i uz aktivno učešće i saglasnost podnosioca prijave. Također, ističe da je izdata naredba za privremenu mjeru ispoštovana, tako da je Sportski kompleks izgrađan na drugom mjestu u Tomislavgradu. Prema tome, tužena strana smatra da niti jednim aktom nije ni pokušala da se uplete u pravo podnosioca prijave na imovinu. 33. U odnosu na žalbene navode podnosioca prijave o diskriminaciji, tužena strana ističe da su isti neosnovani i neargumentovani. B. Podnosilac prijave 34. Podnosilac prijave se žali da su postupanjem nadležnih vlasti u Općini Tomislavgrad povrijeđena njegova imovinska prava. 35. U svojim pismenim zapažanjima u odgovoru podnosilac prijave navodi da su netačni navodi tužene strane da Općina Tomislavgrad nije poduzimala nikakve radove na predmetnoj parceli. On se žali da je, bez obzira na izdatu privremenu mjeru, Općina i dalje nastavila da vrši radove na predmetnoj parceli. Navodi da je 200 m 2 zemljišta uništeno iskopavanjem septičkih jama i šahtova, tako da ju je nemoguće dovesti u prvobitno stanje. Stoga, on traži da mu se dodijeli drugo odgovarajuće zemljište ili da mu se isplati kompenzacija u tržišnoj vrijednosti zamljišta. 36. Podnosilac prijave se žali da je postupanjem nadležnih organa u Općini Tomislavgrad diskriminisan po osnovu svog nacionalnog porijekla, te ističe da je u Općini Tomislavgrad preuzimano isključivo zemljište bošnjačkog stanovništva. Žali se da od godine nije uspio dobiti građevinsku dozvolu za svoj objekat djelomično izgrađen na predmetnoj parceli, a da je na istom području odnedavno izgrađeno uz građevinsku dozvolu oko 500 privatnih kuća. Također, smatra da je njegova nacionalna pripadnost razlog zbog kojeg su na predmetnom zemljištu izgrađeni šahtovi i septičke jame 37. Podnosilac prijave naročito smatra da je odlukom Visokog predstavnika od 27. aprila godine (vidi tačku 26. gore) ex lege poništeno rješenje Općinskog vijeća od 5. septembra1997. godine. On smatra da su sve kasnije radnje i odluke domaćih sudova u suprotnosti sa odlukom Visokog predstavnika. 8

9 VI. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 38. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. decembra godine, Komisija je, u skladu sa članom 3. Sporazuma iz godine, sada nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati u obzir kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) i (3) Sporazuma. Komisija, također, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 39. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet međunarodne istrage ili rješenja. Komisija će, također, odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe. U skladu sa članom VIII(3) Sporazuma [Komisija] u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi Sud, nije više opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. a) Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova 40. Prema članu VIII(2)(a) Sporazuma, Komisija mora dalje razmotriti postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li su podnosioci prijave dokazali da su ih iscrpili. Tužena strana je obavezna da uz tvrdnju o neiscrpljivanju dokaže da je postojao pravni lijek dostupan podnosiocu prijave, osim prijave zasnovane na Sporazumu, te da dokaže da je taj pravni lijek bio djelotvoran. 41. U pismenim zapažanjima od 25. avgusta godine koja su se odnosila na prihvatljivost prijave, tužena strana je navela da podnosilac prijave nije tužbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor protiv rješenja od 5. septembra godine. Tužena strana je istakla da se radi o djelotvornom pravnom lijeku čije je korištenje uvjet za razmatranje prijave pred Domom u smislu člana VIII(2)(b) Sporazuma. 42. Komisija zapaža da je podnosilac prijave pokrenuo upravni spor protiv rješenja od 5. septembra godine, te da je podnosilac prijave iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove. Konačna presuda u ovom predmetu je presuda Vrhovnog suda, protiv koje nema daljnjih pravnih lijekova. Komisija zaključuje da je zadovoljen zahtjev prihvatljivosti u smislu člana VIII(2)(a) Sporazuma. b) U odnosu na navodnu diskriminaciju 43. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, [Komisija] će odlučiti koje prijave će prihvatiti Pri tome će [Komisija] uzeti u obzir sljedeće kriterije: (c) [Komisija] će takođe odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno očito neutemeljena, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe. 44. Komisija podsjeća da za utvrđivanje postojanja diskriminacije činjenice konkretnog predmeta moraju pokazivati da je prema podnosiocu prijave postupano drugačije po zabranjenom osnovu. Radi toga, vjerodostojni dokazi moraju biti prezentirani u svakom slučaju navodne diskriminacije (vidi Odluku o prihvatljivosti Doma za ljudska prava, CH/98/1192, E.B. protiv Republike Srpske, od 7. novembra godine, tač , Odluke Juli-Decembar 2003). 9

10 Podnosilac prijave se žali da je u Općini Tomislavgrad, s većinskim hrvatskim stanovništvom, diskriminisan po osnovu svoje nacionalne pripadnosti, te da mu je predmetno zemljište oduzeto po tom osnovu. Zbog činjenice da Komisija nije mogla prima facie odbaciti navode podnosioca prijave o diskriminaciji, podnosilac prijave je bio izričito pozvan da podnese dodatne informacije i dokaze kako bi potkrijepio svoje navode o diskriminaciji. Međutim, podnosilac prijave nije dostavio nikakve nove informacije, niti dokaze, niti se Komisiji čini, na osnovu stanja spisa, očiglednim da je prema podnosiocu prijave postupano drugačije nego prema drugim licima u sličnoj situaciji. Slijedi da je prijava u ovom dijelu neutemeljena i očigledno neosnovana u smislu člana VIII(2)(c) Sporazuma. A.1. Zaključak u pogledu prihvatljivosti 45. Komisija zaključuje da je prijava prihvatljiva u dijelu u kome se odnosi na žalbene navode podnosioca prijave o kršenju njegovih prava na imovinu prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Komisija proglašava ostatak prijave neprihvatljivim. B. Meritum 46. Prema članu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrđene činjenice otkrivaju da je tužena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao što je već naglašeno, prema članu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadležnošću najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 47. Komisija zaključuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu navodnih povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. B.1. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 48. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizičko i pravno lice ima pravo uživati u svojoj imovini. Niko ne može biti lišen imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ne utiču ni na koji način na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi se obezbijedila napalata poreza ili drugih dadžbina i kazni. 49. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom stavu, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom, sprovođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 3/99, od 17. marta godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 21/00). 50. Svako miješanje u pravo prema drugom ili trećem pravilu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa. Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati 10

11 razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosilac prava se ne smije podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njega se ne smije tražiti da snosi prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja. 51. Uzimajući u obzir gornju tačku ove Odluke, slijedi da Komisija mora odgovoriti na tri pitanja. Prvo, da li se pravo na korištenje predmetne nekretnine može smatrati "imovinom" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo, ako se smatra imovinom, da li se zakonskom regulativom miješa u to pravo tako da uključuje zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Treće, ako je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uključen, da li je miješanje opravdano prema tom članu? B.1.a. Postojanje imovine 52. Evropski sud za ljudska prava je naveo u više navrata da koncept imovine u članu 1 Protokola broj 1 ima autonomno značenje, koje nesumnjivo nije ograničeno na vlasništvo nad fizičkim stvarima određena druga prava i interesi koji čine imovinu svakako se mogu smatrati imovinskim pravima, tj. imovinom u smislu ove odredbe (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Iatridis protiv Grčke, od 25. marta godine, Izvještaji o presudama i odlukama II, strana 96, tačka 54). 53. Podnosilac prijave nije vlasnik predmetnog zemljišta. Izvadak iz posjedovnog lista katastarske općine Tomislavgrad, broj 1270, potvrđuje da je podnosilac prijave posjednik parcele označene k.č. broj 1828, sa dijelom 1/1, u društvenoj svojini. Prema čl. 17. i 22. Zakona o građevinskom zemljištu, nosilac privremenog prava korištenja ima pravo da ga koristi radi izgradnje trajnih građevina do datuma kada nadležni organ donese rješenje o preuzimanju zemljišta u posjed općine ili nekog drugog lica, u svrhu izgradnje. 54. Komisija zapaža da karakter privremenog prava korištenja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta do njegovog preuzimanja, kako je određeno u domaćem zakonu, ukazuje da je to vrijedno, prenosivo imovinsko pravo. Komisija, zbog toga, smatra da je privremeno pravo korištenja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta izvršno pravo sa ekonomskom vrijednošću koje predstavlja imovinu u smislu člana 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. B.1.b. Da li se radi o miješanju tužene strane na pravo na imovinu? 55. Presudom Vrhovnog suda, broj: Už-231/00 od 15. decembra godine, kao odlukom na konačni pravni lijek u ovom predmetu, odlučeno je da se preuzme dodijeljeno zemljište podnosioca prijave iz posjeda, jer se u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu, koje se nalazi u okviru kompleksa zemljišta s namjenom obrazovanja i sporta, te da je kao takvo pogodno za izgradnju Sportskog kompleksa. 56. Komisija zaključuje da se tužena strana miješala u pravo na imovinu podnosioca prijave. Ovo miješanje se može definisati kao lišenje imovinskog prava u smislu člana 1. stava 1, prve rečenice Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. B.1.c. Princip zakonitosti 57. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu sa principom pravne države, što znači da sloboda odlučivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograničena, tj. zakon mora obezbijediti građanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sunday Times protiv Velike Britanije, od 26. aprila godine, Serija A, broj 30, stav 49; vidi, također, presudu Evropskog suda za ljudska prava, Malone, od 2. avgusta godine, Serija A, broj 82, st. 67. i 68). 11

12 58. Komisija zapaža da je rješenjem Općinskog vijeća Tomislavgrad, od 5. septembra godine, predmetno zemljište izuzeto iz posjeda podnosioca prijave, kao nosioca privremenog prava korištenja, na osnovu Zakona o građevinskom zemljištu. Komisija, prije svega, zaključuje da Zakon o građevinskom zemljištu ispunjava standarde transparentnosti u smislu Evropske konvencije, jer je objavljen u Službenom listu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a preuzet kao zakon Republike Bosne i Hercegovine ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, br. 3/93 i 13/94), tj. dostupan je, i određuje, između ostalog, pitanje dodjele i lišenja prava korištenja građevinskog zemljišta. Nadalje, osnovane odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, na koju su se pozvali nadležni organi, su čl. 6, 17. i 25. toga Zakona. Ove odredbe propisuju da "Opština upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem na način i pod uslovima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona. Opština može, " [r]adi dodjele zemljišta na korišćenje [...] i uređenja zemljišta za građenje ukoliko je uređenje zemljišta predviđeno programom uređenja gradskog zemljišta preuzeti neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište iz posjeda ranijih vlasnika, odnosno, društvenih pravnih lica, povodom čega donosi rješenje. U postupku preuzimanja zemljišta saslušaće se raniji vlasnik, odnosno nosilac privremenog prava korišćenja zemljišta. Iako član 17. ne spominje explizite nosioce prava korištenja zemljišta, što izaziva određenu dozu pravne nesigurnost, član 25. stav 3. navodi da će se nosilac privremenog prava korišćenja zemljišta saslušati u "postupku preuzimanja zemljišta, [...]. Sistematskim tumačenjem ovih odredbi je jasno da opština ima pravo da liši lice prava na korištenje neizgrađenog zemljišta. Naravno, da bi se član 17, tj. 25. mogao primijeniti potrebno je privođenje određenog zemljišta "trajnoj namjeri, što se može protumačiti kao realizacija određenog javnog interesa opštine, koji bi u vaganju proporcionalnosti preovladao nad interesom pojedinca da uživa svoje pravo korištenja. 59. Iz svega navedenog, Komisija zaključuje da Zakon zadovoljava kriterije vladavine prava, kao princip inherentan članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 60. Relevantne zakonske odredbe predviđaju, principijelno, da opština realizuje svoje interese, koji su jači od interesa pojedinaca na određenim nekretninama. Međutim, princip zakonitosti nalaže ne samo da odluka nadležnog organa bude zasnovana na zakonu, koji zadovoljava kriterije vladavine prava, već da se zakonske odredbe pravilno primijene u svakom konkretnom slučaju. Drugim riječima, miješanje u pravo na imovinu, u smislu njegovog lišenja, nije opravdano ako je zasnovano na nezakonitoj sudskoj odluci (vidi mutatis mutandis, odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 24/00, od 31. avgusta godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 1/02). 61. Komisija primjećuje da je "trajna namjera predmetnog zemljišta bila izgradnja sportskih sadržaja. U postupku preuzimanja predmetnog zemljišta, Općinsko vijeće Tomislavgrad je rješenjem, od 5. septembra godine, utvrdilo, a nadležni sudovi potvrdili u upravnom sporu, da je izgradnja sportskog kompleksa na predmetnom zemljištu od naročitog javnog interesa. Pri tome se naročito uzelo u obzir da je zemljište neizgrađeno, da se prema Urbanističkom planu grada nalazi u okviru kompleksa zemljišta za namjenu obrazovanja i sporta, da na njemu postoji izgrađena komunalna infrastruktura, da su izuzetno velike potrebe grada za sportskim sadržajima koji bi imali izuzetan poticaj u odgoju omladine, te izuzetan zanačaj za rekreaciju za sve generacije. Ni podnosilac prijave nije osporio postojanje javnog interesa. Komisija ponavlja da pri određivanju stvarnih potreba i načina ostvarenja istih, nadležne vlasti uživaju veliku diskrecionu moć. Kontrola ove moći se svodi u konkretnim slučajevima na kontrolu zloupotrebe iste, tj. arbitrarnosti. Naime, Evropski sud za ljudska prava je ustanovio da domaće vlasti uživaju široko polje procjene prilikom donošenja odluka koje su vezane za lišavanje imovinskih prava pojedinaca zbog neposrednog poznavanja društva i njegovih potreba. Odluka da se oduzme imovina često uključuje razmatranje političkih, ekonomskih i socijalnih pitanja o kojima će se mišljenja u okviru demokratskog društva bitno razlikovati. Stoga će se presuda domaćih vlasti poštivati, osim ako je očigledno bez opravdanog osnova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, James i drugi, od 21. februara godine, Serija A, broj 98, stav 46). 12

13 62. U vezi s javnim interesom, Komisija zaključuje da nema sumnje da se radi o snažnom javnom interesu. Ovaj javni interes je postojao, godine, kada je Općinsko vijeće Tomislavgrad donijelo rješenje, broj: /42/97, od 5. septembra godine, kojim se preuzima iz posjeda neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište od nosioca privremenog prava korištenja i dodjeljuje se Općini Tomislavgrad u svrhu izgradnje sportskog kompleksa sa sportskom dvoranom i ostalim sportskim sadržajima. Međutim, tužena strana je u dva dopisa navela da Općina Tomislavgrad ne namjerava da koristi oduzeta zemljišta. Naime, u dopisu od 27. jula godine, tužena strana, pozivajući se na pismeni podnesak koji je načelnik Općine Tomislavgrad uputio zastupniku tužene strane, je navela "da na predmetnom zemljištu nije ništa izgrađeno i isto je u istom stanju kako je bilo prije donošenja rješenja općina Tomislavgrad nije nikada ulazila u posjed predmetnog zemljišta, niti izvodila bilo kakve građevinske radove, te da općina Tomislavgrad trenutno nema namjeru ništa graditi na predmetnom zemljištu. U dopisu od 28. marta godine, tužena strana je navela "da na predmetnom zemljištu nije ništa izgrađeno i da općina Tomislavgrad nema namjeru na istom zemljištu graditi sportsku dvoranu sa pratećim sadržajem. 63. Komisija zaključuje da je miješanje u pravo na imovinu, u smislu njegovog lišenja, u početku bilo opravdano, ali je u toku postupaka pred nadležnim organima, svrha lišenja imovine izgradnja sportskog centra otpala. Ova činjenica se morala uzeti u obzir prilikom rješavanja predmetnog slučaja, najkasnije u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, odlučivanje u ovom predmetu nije pratilo razvoj činjeničnog stanja. Time je odluka, koja je bila zakonita, postala nezakonita, jer je primjena prava postala arbitrarna, tj. proizvoljna. Član 25. stav 3. Zakona o građevinskom zemljištu nije mogao biti primijenjen, jer je "trajna namjera korištenja nekretnina otpala, a iz prethodnog stava je vidljivo da te namjere nema ni za buduće vrijeme. B.1.d. Zaključak s obzirom na član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 64. Na temelju navedenog, Komisija zaključuje da pravosnažna presuda Vrhovnog suda, broj: Už-231/00, od 15. decembra godine, kojom je potvrđena zakonitost rješenja upravnog organa o preuzimanju predmetnog zemljišta iz posjeda podnosioca prijave, nije zadovoljila princip zakonitosti u smislu članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Drugim riječima, Vrhovni sud je arbitrarno potvrdio primjenu relevantne odredbe, ne uzevši u obzir promijenjeno činjenično stanje. 65. S obzirom na ovakav zaključak, Komisija ne vidi potrebu da ulazi u razmatranje pitanja primjene relevantnih odredbi odluka Visokog predstavnika na konkretan slučaj. B.2. Zaključak o meritumu 66. Komisija zaključuje da je postupanjem nadležnih organa tužene strane došlo do povrede prava podnosioca prijave prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VII. PRAVNI LIJEKOVI 67. Prema članu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 58. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije, Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila, uključujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane, te novčanu naknadu. 68. S obzirom da je tužena strana povrijedila pravo na imovinu podnosioca prijave u smislu da mu je protivzakonito oduzela pravo korištenja dodijeljenog zemljišta, Komisija smatra shodnim da se ukine rješenje Općinskog vijeća Tomislavgrad, broj: /42/97, od 5. septembra godine kojim se preuzima iz posjeda neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište od nosioca privremenog prava korištenja i dodjeljuje se Općini Tomislavgrad, te da se podnosiocu prijave vrati ovo zemljište, čime bi mu se ispravila nepravda nanesena na ovaj način. 13

14 VIII. ZAKLJUČAK 69. Iz ovih razloga, Komisija odlučuje, 1. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da prijavu proglasi prihvatljivom u dijelu koji se odnosi na navodne povrede prava podnosioca prijave na imovinu prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju; 2. jednoglasno, da odbije ostatak prijave kao neprihvatljiv; 3. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da je došlo do povrede prava podnosioca prijave na imovinu prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, čime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila član I Sporazuma; 4. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši povrat prava podnosioca prijave na korištenje predmetnog zemljišta, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke, uz prethodno dobijenu saglasnost od podnosioca prijave; 5. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji, u roku od mjesec dana od proteka roka iz zaključka broj 4. ove Odluke, dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima; i 6. jednoglasno, da povuče naredbu za privremenu mjeru. (potpisao) Nedim Ademović Arhivar Komisije (potpisao) Miodrag Pajić Predsjednik Komisije 14