Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj Bariša GLIBO protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 7. septembra godine, sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA, član Gđa Hatidža HADŽIOSMANOVIĆ, član Gosp. Jovo ROSIĆ, član Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru i januaru godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članom VIII(2)(d) Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz godine, kao i pravilom 21. stav 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:

2 I. UVOD 1. Podnosilac prijave se žali da mu je, na osnovu nezakonitih radnji tadašnje Skupštine opštine Mostar (u daljnjem tekstu: Opština Mostar) i JP Direkcije za obnovu i izgradnju grada Mostara (u daljnjem tekstu: Direkcija za obnovu i izgradnju) oduzet stan u vlasništvu sa dijelom 1/1, a koji se nalazi u Mostaru, Federacija Bosne i Hercegovine. Smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu, kao i pravo na pravično suđenje. Podnosioca prijave zastupa Dušanka Šoljić- Ćorić, advokat iz Mostara. 2. Predmet, prije svega, postavlja pitanja u vezi sa članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Konvencija). II. ČINJENICE U PREDMETU 3. Činjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priložene dokumentacije. 4. Podnosilac prijave je etažni vlasnik nekretnine sa dijelom 1/1, a koja u naravi čini jednosoban stan površine 35 m², koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi u društvenom vlasništvu sa dijelom 1/1, izgrađenoj na k.č. broj 42/55, upisanoj u A list zk. ul. broj 4633, K.O. Mostar, a na kojoj je uknjiženo pravo raspolaganja u korist Općine Mostar. Predmetna zgrada se nalazi u ulici Adema Buće, u Mostaru, i prije izbijanja ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, u njoj se nalazio Osnovni sud. Podnosilac prijave je, prije izbijanja ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, koristio navedeni stan kao poslovni prostor za obavljanje staklorezačke djelatnosti. U istu svrhu koristio je i dio unutrašnjeg dvorišta zgrade, površine 30 m², u kome je držao potrebne strojeve. 5. Tokom ratnih sukoba, zgrada je devastirana, a samim tim i poslovni prostor podnosioca prijave. U sklopu donacija za obnovu Mostara, predviđena je rekonstrukcija zgrade suda od strane švajcarske humanitarne organizacije Schweizerisches Katastrophenhilfekorps (u daljnjem tekstu: SKH) kao investitora, a Sekretarijat za urbanizam, građenje i komunalne poslove Opštine Mostar (u daljnjem tekstu: Sekretarijat) je donio rješenje, broj /96, od 13. marta godine, kojim je odobrena rekonstrukcija ove zgrade. Prilikom pristupanja rekonstrukciji, SKH je tražila od općinskih organa da se prethodno riješe imovinsko-pravni odnosi, te da se, ukoliko na zgradi postoji pravo trećih lica, izvrši njihovo obeštećenje. Međutim, tadašnja Opština Mostar i Direkcija za obnovu i izgradnju su dopisima od 16. i 18. maja godine garantovali SKH da su imovinska pitanja riješena, da treća lica ne polažu pravo niti u jednom dijelu na zgradu, te da je ista društveno vlasništvo sa dijelom 1/1. Nakon toga, zaključen je ugovor o građevinskom nadzoru na obnovi zgrade između Višeg suda Grada Mostara, SKH, s jedne strane i Direkcije za obnovu i izgradnju, s druge strane, a kojim se Direkcija za obnovu i izgradnju obavezala da će preuzeti obavezu izvšenja navedenog posla po nalogu nalogodavaca. 6. Podnosilac prijave se, nakon saznanja o rekonstrukciji zgrade suda, 11. aprila godine obraćao Sekretarijatu, SKH, te Direkciji za obnovu i izgradnju sa zahtjevom za restituciju oduzete nekretnine. Međutim, njegovom zahtjevu nije udovoljeno, a zgrada je adaptirana za potrebe Općinskog suda u Mostaru, te je poslovni prostor podnosioca prijave je pretvoren u kotlovnicu suda. 7. Podnosilac prijave je 4. septembra godine protiv Opštine Mostar, kao prvotuženog i Direkcije za obnovu i izgradnju, kao drugotuženog, podnio tužbu Osnovnom sudu u Mostaru (daljnjem tekstu: Osnovni sud), radi isplate konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM) za oduzetu nekretninu, sa zateznom kamatom od 12. aprila godine, pa do isplate. 8. Osnovni sud je prvu raspravu u predmetu podnosioca prijave održao 11. marta godine i u perodu do 11. septembra godine održao je još 6 usmenih rasprava. Nakon formiranja Suda za središnju zonu grada Mostara, predmet je 1. oktobra godine upućen tom Sudu, kao mjesno nadležnom. Sud za središnju zonu grada Mostara je 2. februara godine, 2

3 usljed reforme pravosuđa, spojen sa još tri suda u Općinski sud Mostar, koji je nastavio voditi predmet podnosioca prijave, i koji je donio prvostepenu presudu. 9. Podnosilac prijave je na pripremnom ročištu precizirao Grad Mostar, kao prvotuženika, a na ročištu održanom 17. oktobra godine, Zavod za urbanizam Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Zavod za urbanizam), kao drugotuženika. Podnosilac prijave je na glavnoj raspravi precizirano tužbeni zahtjev, na način da je tužbeni zahtjev označen u tužbi naveo kao alternativni, a kao glavni tužbeni zahtjev označio predaju predmetnog stana u posjed. 10. Općinski sud je donio presudu, broj P-5/02-CZ, od 31. avgusta godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnosioca prijave koji glasi: nalaže se tuženicima da izvrše povrat u prvobitno stanje nekretnine tužitelja, upisane u zk.ul. broj 4633, k.č. 42/55, površine 35 m², sve u roku od 30 dana. Istom presudom usvojen je tužbeni zahtjev u odnosu na Grad Mostar, kao prvotuženika (u daljnjem tekstu: prvotuženik), a odbijen u odnosu na Zavod za urbanizam, kao drugotuženika (u daljnjem tekstu: drugotuženik) i isti glasi: dužan je prvotuženik na ime obeštećenja vlasnika za oduzetu nekretninu upisanu u zk.ul. broj 4633, k.č. 42/55 isplatiti podnosiocu prijave iznos od ,72 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 2. septembra godine [...]". Preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev tužitelja se odbija [...]. U obrazloženju presude je utvrđeno da je drugotuženi, kao pravni sljednik primaoca naloga, preuzeo obavezu za kvalitetno i stručno izvođenje građevinskih radova na zgradi suda, te je po ugovoru o građevinskom nadzoru, kao izvršilac nadzora nad izvođenjem radova, odnosno primalac naloga, preuzeo obavezu izvršenja navedenog posla po nalogu nalogodavca, te da isti u ovoj pravnoj stvari nije pasivno legitimisan, pa je iz tog razloga sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti protiv drugotuženog. Nadalje, podnosilac prijave je odbijen sa tužbenim zahtjevom za vraćanje u posjed poslovnog prostora u nedostatku pasivne legitimacije prvotuženika i drugotuženika, jer je utvrđeno da isti nisu u posjedu poslovnog prostora, već se u posjedu poslovnog prostora nalazi Općinski sud. Takođe, utvrđeno je da je podnosilac prijave vlasnik poslovnog prostora, koji je uništen tokom rata, te da je pristupljeno rekonstrukciji zgrade i privođenju namjeni iste, a da prethodno nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi, te da je prvotuženik raspolagao i dao odobrenje za adaptaciju objekta u vlasništvu podnosioca prijave, i time ga omeo u vršenju njegovih vlasničkih prava. Sud je obavezao prvotuženog da podnosiocu prijave isplati naknadu štete za oduzetu nekretninu u iznosu od ,72 KM, na osnovu procjene vještaka građevinske struke, a iz razloga što je poslovni objekat tokom ratnih dejstava uništen, te podnosiocu prijave ne pripada ratna šteta, pošto postojeći Zakon o obligacionim odnosima ne poznaje takav vid štete. Naime, vještak građevinske struke je procijenio da vrijednost adaptiranog stana podnosioca prijave iznosi ,91 KM, a da je njegova vrijednost prije rekonstrukcije bila ,72 KM. S obzirom da je SKH imao namjeru riješiti imovinske odnose na zgradi prije adaptacije, te da je izvršio obeštećenje za oduzetu nekretninu, podnosiocu prijave bi pripala naknada za devastirani objekat, to je sud navedeni iznos od ,72 KM priznao podnosiocu prijave kao naknadu štete. 11. Podnosilac prijave i prvotuženi su izjavili žalbe na presudu Općinskog suda Županijskom/Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Županijski sud). Podnosilac prijave je u svojoj žalbi, između ostalog, naveo da je Općinski sud neutemeljeno dosudio iznos koji predstavlja devastirani objekat i da prema uputi OHR/OSC, osobe koje potražuju imovinu, trebaju se staviti u poziciju ekvivalentnu onoj u kojoj bi bili da postoji mogućnost vraćanja imovine, te je predložio je da se žalba uvaži i prvostepena presuda ukine, odnosno preinači na taj način da se usvoji tužbeni zahtjev za povrat nekretnine u prvobitno stanje, ili da se usvoji tužbeni zahtjev za novčano obeštećenje u iznosu od KM, u odnosu na oba tužena. 12. Županijski sud je donio presudu, broj Gž.1295/04, od 12. maja godine, kojom je odbio žalbe podnosioca prijave i prvotuženog kao neutemeljene, i potvrdio pobijanu presudu. Županijski sud je, u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva uz pomoć veštaka građevinske struke N.K, koji je prilikom procjene imao u vidu sve elemente koji su utjecali na formiranje tržišne cijene devastiranog objekta. Prvostepeni sud nije imao razloga da ne prihvati ovakav nalaz, jer je dat stručno i objektivno, a podnosilac prijave nije pružio dokaze kojima bi se utvrdilo da je vrijednost objekta bila veća. Kako je objekat 3

4 podnosioca prijave bio devastiran u ratu, to je prvostepeni sud pravilno utvrdio vrijednost objekta u devastiranom stanju. 13. Podnosilac prijave i prvotuženi su blagovremeno izjavili reviziju na presudu Županijskog suda Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 14. Prijava je podnesena 5. jula godine. 15. Komisija je 18. marta godine proslijedila tuženoj strani prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapažanja o prihvatljivosti i meritumu prema članu 6. Evropske konvencije i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 16. Tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, je 12. aprila godine dostavila Komisiji pisana zapažanja o prihvatljivosti i meritumu prijave. 17. Zastupnik podnosioca prijave je 2. juna godine dostavila informacije o daljim događajima u vezi sa prijavom. 18. Komisija je 2. avgusta godine proslijedila zastupniku podnosioca prijave pisana zapažanja tužene strane. 19. Komisija je 22. avgusta godine dostavila tuženoj strani pismo podnosioca prijave sa dodatnom dokumentacijom, radi izjašnjenja. Tužena strana je 29. avgusta godine dostavila odgovor na dodatne informacije podnosioca prijave. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 20. Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima i Zakon o vlasničko-pravnim odnosima 21. Zakon o osnovnim svojinsko pravnim odnosima stari zakon ( Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, br. 12/87, 38/89 i 4/90 i Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, broj 6/80 (prečišćeni tekst), 36/90) usvojen je kao zakon bivše Republike Bosne i Hercegovine 11. aprila godine ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94). U Federaciji Bosne i Hercegovine, ovaj Zakon je godine zamijenjen novim Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima ( Službeni list Federacije Bosne i Hercegovine, br. 6/98 i 29/03). Zakoni propisuju uslove i prestanak zakonskih vlasničkih prava i drugih prava na pokretnim i nepokretnim stvarima. Član 3. Zakona o vlasničko pravnim odnosima predviđa: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva, samostalno i u zajednici sa drugima. Nikome se ne može oduzeti vlasništvo osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava. Član 6. Zakona o vlasničko pravnim odnosima predviđa: Pravo vlasništva se može ograničiti ili oduzeti samo u javnom interesu, sukladno s ustavom, na način i pod uvjetima određenim zakonom. Vlasnik ima pravo na punu nadoknadu za ograničeno ili oduzeto pravo vlasništva. [...] 4

5 Član 43. Zakona o vlasničko pravnim odnosima predviđa: Vlasnik može tužbom zahtjevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari. [...] Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarjeva. Član 49. Zakona o vlasničko pravnim odnosima predviđa: Ako treća osoba protivpravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik, imaju pravo tužbom zahtjevati da to uznemiravanje prestane. Kad je uznemiravanjem iz stava 1. ovog člana, prouzrokovana šteta, vlasnik i pretpostavljeni vlasnik imaju pravo zahtjevati naknadu štete o općim pravilaima o naknadi štete. [...] 22. Zakon o obligacionim odnosima ( Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, br. 29/8, 39/85, 45/89, 57/89), koji je preuzet kao zakon Republike Bosne i Hercegovine ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03), u relevantnom dijelu glasi: Član 154. Ko drugome prouzrokuje štetu, dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. [...] Član 185. Član 186. Član 189. Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kada uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete. Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kada on to zahtjeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja. Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. 5

6 Visina naknade štete odeđuje se prema cjenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. [...] Član 190. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. 23. Zakon o parničnom postupku ( Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 53/03), u relevantnom dijelu glasi: Član 10. Sud je dužan sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. V. ŽALBENI NAVODI 24. Podnosilac prijave se žali na mu je imovina oduzeta bez zakonitog osnova i bez adekvatnog obeštećenja. Nadalje, navodi povredu prava zagarantovanih članom 6. stavom 1. Evropske konvencije, kao članom 1. Protokola broj 1 iz Evropsku konvenciju. 25. U pismu od 2. juna godine, podnosilac prijave je naveo da se povreda člana 6. stava 1. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi i na presude Općinskog suda od 31. avgusta godine i Županijskog suda od 12. maja godine. Naročito ističe da dosuđeni iznos od ,72 KM, ne može biti nadoknada za oduzeto vlasništvo ni po najnepovoljnijim uslovima vraćanja, te da je ova naknada određena na nedopustivo proizvoljan način, bez uporišta u propisima, kao i da se dosuđivanjem pomenutog iznosa ne uspostavlja stanje njegove imovine prije nezakonitog lišavanja vlasništva. VI. ODGOVOR TUŽENE STRANE 26. U vezi sa činjenicama, tužena strana je navela da prijava podnosioca nije sadržala niti jednu odluku ili dokument, na koje se podnosilac prijave poziva, kao potvrdu vjerodostojnosti svojih navoda. 27. Po pitanju prihvatljivosti, tužena strana je predložila da prijava bude proglašena neprihvatljivom kao preuranjena, jer je u vrijeme dostavljanja pisanih zapažanja postupak pred Županijskim sudom po tužbi podnosioca prijave bio još u toku. 28. U pogledu merituma prijave, tužena strana navodi da je prijava u meritumu neosnovana. U odnosu na član 6. Evropske konvencije, tužena strana navodi da joj je poznato da se reforma pravosuđa, uopšteno ne prihvaća kao opravdanje za dužinu postupka, iz razloga što su države ugovornice dužne organizovati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema stalnom načelu precendenta, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka sudova, pod uslovom da preduzmu radnje da se takva situacija popravi. Nadalje, tužena strana navodi da se dužina postupka može uzeti u obzir u ocjenjivanju djelotvornosti pravnog lijeka, kada je isti izuzetno razvučen, što u predmetu podnosioca prijave nije slučaj, jer predmetni postupak pred sudom nije strukturalno 6

7 razvučen, već je isti posljedica reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Pored toga, ističe da je podnosiocu prijave pružena mogućnost da iznese i brani svoje zahtjeve pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka. Slijedom navedenog tužena strana smatra da su se stekli uslovi da Komisija prijavu proglasi neprihvatljivom u smislu člana VIII(2)(a) Sporazuma. U vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, tužena strana je navela kao neospornu činenicu da je podnosilac prijave vlasnik predmetog poslovnog prostora. Međutim, s obzirom da u trenutku dostavljanja pisanih zapažanja nije egzistirala konačna odluka, tužena strana je smatrala da član 1. Protokola broj 1 nije prekršen. VII. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 29. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. decembra godine, Komisija je, u skladu sa članom 2. Sporazuma iz septembra godine i članom 3. Sporazuma iz godine, nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, također, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 30. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet međunarodne istrage ili rješenja. Komisija će, također, odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe (c). U skladu sa članom VIII(3) Sporazuma [Komisija] u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi [Komisija], nije više opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. 31. U konkretnom slučaju, prijava pokreće pitanje odlučivanja o zahtjevu podnosioca prijave za vraćanje nekretnine u posjed ili naknade štete, u postupku u kojem nakon skoro osam godina nema konačnu odluku. Podnosilac prijave navodi povredu prava na pravično suđenje, u smislu nerazumne dužine postupka, što vodi ka povredi prava na djelotvoran pristup sudu. 32. U vezi sa iscrpljivanjem pravnih lijekova, Komisija, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana VIII(2)(a) Sporazuma to pravilo mora primjenjivati uz određeni stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, od 19. marta godine, Serija A, broj 200, stav 34). Komisija naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, od 6. decembra godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i lične prilike podnosioca prijave. 33. Osim toga, činjenica je da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo podnosiocu prijave da se žali zbog predugog trajanja postupka ili pristupa sudu (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, AP 769/04, od 30. novembra godine, tačka 31, sa uputom na daljnju praksu Evropskog suda za ljudska prava). 7

8 34. Dovodeći u vezu prethodne tačke ove Odluke, Komisija zaključuje da je prijava u ovom dijelu prihvatljiva, jer navodi o povredi prava na razumnu dužinu postupka nisu očigledno neosnovani, a podnosilac prijave nema drugi pravni lijek na raspolaganju. Prijava ispunjava i druge kriterije dopustivosti. 35. U ostalom dijelu, Komisija proglašava prijavu neprihvatljivom, jer revizioni postupak još nije okonačan. A.1. Zaključak u pogledu prihvatiljivosti 36. Komisija zaključuje da je prijava prihvatljiva dijelu u kome se odnosi na žalbene navode podnosioca prijave o kršenju njegovih prava na suđenje u razumnom roku prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Komisija proglašava ostatak prijave neprihvatljivim. B. Meritum 37. Prema članu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrđene činjenice otkrivaju da je tužena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao što je već naglašeno, prema članu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadležnošću najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 38. Komisija zaključuje da bi predmetna prijava, prije svega, trebala biti ispitana u pogledu člana 6. Evropske konvencije. B.1. Član 6. Evropske konvencije 39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 40. Podnosilac prijave se žali na pravo djelotvornog pristupa sudu, jer dužina trajanja postupka po njegovoj tužbi nije razumna i onemogućava ga da dođe do konačne odluke povodom njegovog zahtjeva. 41. Zapažajući da se predmet podnosioca prijave odnosi na pravo podnosioca prijave na imovinu, Dom zaključuje da se ovaj postupak odnosi na odlučivanje o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Prema tome, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv je na postupak u ovom predmetu. 42. Komisija zapaža da je podnosilac prijave pokrenuo sudski postupak 4. septembra godine, te da je prvostepena odluka donesena 31. avgusta godine. Ova presuda je potvrđena drugostepenom presudom Županijskog suda, protiv koje su podnosilac prijave i prvotuženi blagovremeno izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Postupak po reviziji je u toku. 43. Kod ocjenjivanja dužine postupka u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije, treba uzeti u obzir i kriterije koje je postavio Dom, naime, složenost ovog predmeta, ponašanje podnosioca prijave i relevantnih organa, kao i druge okolnosti predmeta (vidi, na primjer, predmet broj CH/97/54 Mitrović, Odluka o prihvatljivosti od 10. juna godine, tačka 10, Odluke i izvještaji 1998, sa pozivanjem na odgovarajuću praksu Evropskog suda za ljudska prava). 8

9 B.1.a. Složenost predmeta 44. Što se tiče složenosti predmeta, Komisija napominje da je osnovno pitanje u predmetu vraćanje u posjed nekretnine, tj. isplata naknade štete. Komisiji se ne čini da je izneseno pitanje toliko složene pravne prirode, čime bi se opravdala dužina postupka. Komisija osobito napominje da u postupku nije sporno pravo vlasništva podnosioca prijave na predmetnoj nekretnini, niti je potrebno provoditi opsežan dokazni postupak. Prema tome, rješenje ovog slučaja zavisi isključivo od faktičkog pitanja mogućnosti restitucije imovinskih odnosa, odnosno naknade štete podnosiocu prijave. To je stručno pitanje, ali ga je moguće brzo i tačno utvrditi. B.1.b. Ponašanje strana u postupku 45. U pogledu ponašanja podnosioca prijave i relevantnih organa, Komisija zapaža da je tužba podnesena u septembru godine, a da je prva rasprava održana 11. marta godine. U periodu do 11. septembra godine održano je sedam usmenih rasprava. 46. Naime, prvotuženi je, u odgovoru na tužbu, istakao da je ista neuredna, te je predložio njeno uređenje. Podnosilac prijave tražio je kraći rok radi uređenja tužbenog zahtjeva. Na prvoj raspravi održanoj 11. marta godine doneseno je rješenje kojim je naloženo podnosiocu prijave da u roku od deset dana pisanim podneskom obavijesti sud o prijedlogu prvotuženog za uređenje tužbe, zatim da eventualno uredi tužbu, te je određeno da će sud nakon dobijanja podneska podnosioca prijave zakazati raspravu. 47. Na drugoj raspravi, održanoj 20. maja godine, podnosilac prijave je tražio kraći rok za očitovanje na podnesak prvotuženog od 11. maja godine, te eventualno uređenje tužbe. Sud je na ovoj raspravi donio rješenje kojim se nalaže podnosiocu prijave da se, u roku od 8 dana, pismenim podneskom očituje na podnesak prvotuženog, te eventualno uredi tužbu. Takođe, podnosiocu prijave naloženo je da u istom roku dostavi sudu kopiju katastarskog plana sa starim i novim oznakama za objekat suda, odnosno nekretnine koje su predmet tužbe. 48. Na sljedećoj raspravi, održanoj 30. juna godine, sud je po prijedlogu podnosioca prijave, donio rješenje o odlaganju rasprave za 24. septembar godine, iz razloga što podnosilac prijave nije bio u mogućnosti dostaviti kopiju katastarskog plana za nekretnine koje su predmet tužbe, jer ista nije urađena u Opštinskoj geodetskoj upravi-katastru. 49. S obzirom da podnosilac prijave nije dostavio kopije katastarskog plana, niti se očitovao na podnesak prvotuženog, sud je, na raspravi održanoj 24. septembra godine, donio rješenje o odlaganju rasprave na neodređeno vrijeme, te je naložio podnosiocu prijave da postupi u skladu da procesnim rješenjem suda. Sud je, također, od Zemljišno-knjižnog ureda Osnovnog suda, službenim putem tražio da se iz zbirke isprava dostavi kopija presude, na osnovu koje je u zemljišnim knjigama izvršena uknjižba prava vlasništva podnosioca prijave na predmetnoj nekretnini. Zemljišno-knjižni odjel Osnovnog suda je tek 2. marta godine dostavio traženu dokumentaciju. 50. Na raspravi održanoj 6. februara godine, doneseno je rješenje o odgađanju rasprave zbog nedolaska punomoćnika podnosioca prijave, koja je bila spriječena da se pojavi zbog ranije preuzetih obaveza. 51. Sljedeća rasprava je održana 22. marta godine, te je na njoj doneseno rješenje kojim je naloženo drugotuženom da dostavi određenu dokumentaciju. 52. Na raspravi održanoj 11. septembra godine, doneseno je rješenje kojim je rasprava odgođena na neodređeno vrijeme, te je naloženo drugotuženom da u roku od 10 dana dostavi određeni podnesak sudu. 9

10 53. Nakon formiranja Suda za centralnu zonu grada Mostara, predmet podnosioca prijave je ustupljen tom Sudu. Međutim, od 11. septembra godine nije bilo rasprava sve do 17. oktobra godine, na kojoj je Sud donio rješenje o sprovođenju uviđaja od strane vještaka geometra. Međutim, Sud je 11. novembra godine obavijestio stranke da se zakazani uviđaj neće održati, uslijed stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku, već će se održati pripremno ročište na kojem će se izvršiti koncentracija dokaza. Sud za centralnu zonu grada Mostara je 2. februara godine, zajedno sa još tri suda, spojen u Općinski sud, koji je nastavio vođenje predmeta podnosioca prijave. Općinski sud je 27. aprila godine održao pripremno ročište, na kojem je donio rješenje o sprovođenju uviđaja na licu mjesta uz učešće vještaka geometra i vještaka građevinske struke. Uviđaj je obavljen 25. maja godine, a glavna rasprava je održana 22. juna godine, te je prvostepena presuda donesena 31. avgusta godine. 54. Podnosilac prijave i drugotuženi su blagovremeno izjavili žalbe na prvostepenu presudu Županijskom sudu, kojem je predmet dostavljen 27. decembra godine, i koji je donio drugostepenu presudu 12. maja godine. Protiv presude Županijskog suda, blagovremeno je izjavljena revizija Vrhovnom sudu. 55. Komisija, prije svega, zapaža da je prvo ročište održano tek nakon 18 mjeseci od ulaganja tužbe, što je izuzetno dug period. Od prvog ročišta, održanog 11. marta godine, do 24. septembra godine, podnosilac prijave snosi krivicu što nije uredio svoj tužbeni zahtjev i što nije dostavio potrebnu dokumentaciju. Ipak, Komisija ne može priznati rok od 5 mjeseci, za vrijeme kojeg je sudu trebalo da po službenoj dužnosti dobije potrebnu dokumentaciju od Zemljišnoknjižnog ureda Osnovnog suda (od 24. septembra godine do 2. marta godine). Nadalje, Komisija primjećuje da je sljedeća rasprava zakazana tek 6. februara godine, znači 10 mjeseci nakon što je dobivena neophodna dokumentacija. Ovo je neprihvatljiv period za Komisiju. Sljedeća rasprava je održana 22. marta godine, te je na njoj doneseno rješenje kojim je naloženo drugotuženom da dostavi određenu dokumentaciju. Komisija ne može prihvatiti da tri i pol godine nakon ulaganja tužbe i nekoliko održanih ročišta, sud traži dokumentaciju od tužene strane da bi upotpunio spis i pripremio ga za raspravljanje. Štaviše, ovaj rok je produžen na raspravi održanoj 11. septembra godine, na kojoj je odgođeno raspravljanje na neodređeno vrijeme zbog suprotne strane podnosioca prijave. Nakon toga, tj. od 11. septembra godine nije bilo rasprava sve do 17. oktobra godine, na kojoj je Sud donio rješenje o sprovođenju uviđaja od strane vještaka geometra. Znači, daljnjih 25 mjeseci, krivicom tužene strane nije bilo pozitivnih pomaka u postupku. Međutim, tek 27. aprila godine, Općinski sud je je donio rješenje o sprovođenju uviđaja na licu mjesta uz učešće vještaka geometra i vještaka građevinske struke. Nakon toga, postupak je išao bez primjedbi za Komisiju. 56. Iz analize ponašanja strana u postupku, Komisija zaključuje da je doprinos podnosioca prijave u potpunosti zanemarljiv u odnosu na tuženu stranu. Komisija napominje da je do prvog ročišta i zbog reorganizacije suda prošlo preko 43 mjeseca, gdje nikakvih pomaka u postupku nije bilo. Osim toga, period između nekih rasprava je bio i 10 mjeseci, bez ikakvog opravdanja. Osim toga, suprotna strana (prvotuženi) je snosila krivicu za duži period, tj. od 22. marta godine, a nadležni sud nije sankcionisao ovakvo ponašanje. Konačno, Komisija napominje da je prvostepena odluka u predmetu podnosioca prijave donesena sedam godina nakon podnošenja tužbe, a postupak je još u toku. B.1.c. Druge okolnosti 57. Tužena strana je istakla, kao opravdanje za dužinu postupka, reformu pravosuđa u Bosni i Hercegovini, te je navela ne može biti odgovorna za povredu člana 6. stava 1. Evropske konvencije u slučaju "privremenog zaostatka sudova". Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije pozitivno obavezuje državu da organizuje svoj pravni sistem na takav način da svim ljudima omogući ne samo pravičan postupak u vezi s njihovim građanskim pravima i obavezama nego i da jamči "razuman rok" tog postupka. Nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju imati uticaja na poštivanje individualnih prava i sloboda 10

11 predviđenih, između ostalog, Evropskom konvencijom i njenim članom 6, niti se smiju pripisati pojedincu (CH/99/1713, Vanovac protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 5. novembra godine, tačka 55). Prema tome, nije sporno da se reforma pravosuđa i sudskog sistema prihvati kao razlog za određeno odugovlačenje u postupanju u predmetu. Međutim, odgađanje postupanja u predmetu za period od više godina nema opravdanja. Naime, reforma pravosuđa mora se u potpunosti predvidjeti i osmisliti. Za cijelo to vrijeme mora postojati normalan rad na predmetima. Odgađanje postupanja u predmetima u toku reforme opravdano je dok se reforma tehnički ne izvede i okonča (prenos dokumentacije, materijalnotehničkih sredstava, itd), ali to ne može trajati predugo i na teret podnosioca prijave. 58. U ovim okolnostima, činjenica da je predmet podnosioca prijave u postupku već skoro osam godina, predstavlja povredu njegovih prava na raspravu u razumnom roku prema članu 6. stavu 1. Evropske konvencije. 59. Komisija, zbog toga, zaključuje, na osnovu dužine postupka, da je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosioca prijave na suđenje u razumnom roku prema članu 6. stavu 1. Evropske konvencije. B.2. Zaključak o meritumu 60. Komisija zaključuje da je tužena strana, zbog propusta da donese konačnu odluku u razumnom roku, povrijedila pravo podnosioca prijave zaštićeno članom 6. Evropske konvencije. VIII. PRAVNI LIJEKOVI 61. Prema članu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 58. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije, Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila, uključujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane, te novčanu naknadu. 62. Komisija je utvrdila povredu prava na djelotvoran pristup sudu podnosioca prijave. S obzirom na dosadašnju praksu, Komisija smatra pravičnim da naloži tuženoj strani, Federaciji Bosne i Hercegovine, da podnosiocu prijave isplati paušalan iznos od 1000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime nematerijalne štete u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke i da mu isplati zateznu kamatu od 10 % (deset posto) na ovaj dosuđeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate ovog naređenog iznosa. 63. Komisija, takođe, nalaže da tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, obezbijedi djelotvoran i hitan postupak radi donošenja pravosnažne odluke, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od datuma prijema ove Odluke. 64. Komisija, na kraju, napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Pravila procedure Komisije, odluke Komisije konačne su i obavezne i dužno ih je poštovati svako fizičko i pravno lice. Svi organi vlasti tuženih strana u smislu Sporazuma, dužni su, u okviru svojih nadležnosti utvrđenih ustavom i zakonom, provoditi odluke Komisije. U datim rokovima, tužena strana, koja je obavezna da izvrši odluku Komisije, dužna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije, kako je to naznačeno u odluci. U slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama, Komisija donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Komisije nije izvršena. Ovo rješenje dostavlja se nadležnom tužiocu i nadležnom agentu tužene strane. Komisija ističe da neizvršenje odluka Komisije, u skladu sa članom 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, predstavlja krivično djelo. 11

12 IX. ZAKLJUČAK 65. Iz ovih razloga, Komisija odlučuje, 1. jednoglasno, da proglasi prijavu prihvatljivom u pogledu žalbenih navoda po članu 6. stavu 1. Evropske konvencije; 2. jednoglasno, da proglasi ostatak prijave neprihvatljivim; 3. jednoglasno, da je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosioca prijave na pristup sudu, zagarantovano stavom 1. člana 6. Evropske konvencije, čime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila član I Sporazuma o ljudskim pravima; 4. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da preduzme sve potrebne radnje da osigura, što hitnije, a najkasnije za šest mjeseci od datuma prijema ove Odluke, da se predmet podnosioca prijave pravosnažno okonča pred domaćim organima; 5. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da podnosiocu prijave isplati iznos od KM (hiljadu konvertibilnih maraka), kao priznanje za štetu koju je pretrpio zbog nemogućnosti da mu se predmet riješi u razumnom roku, u roku od mjesec dana od datuma prijema ove Odluke; 6. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) godišnje plativu na gornji iznos ili bilo koji njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate; i 7. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvijesti Komisiju u roku od mjesec dana od dana isteka roka iz tač. 4. i 5. "Zaključka o koracima preduzetim u sprovođenju gore spomenutih naredbi. (potpisao) Nedim Ademović Arhivar Komisije (potpisao) Miodrag Pajić Predsjednik Komisije 12