ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet br. Helena i Predrag ŠUMAN protiv REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na zasjedanju u plenarnom sastavu od 6. rujna godine sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Jakob MÖLLER, Predsjednik Gosp. Miodrag PAJIĆ, Potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA Gosp. Mehmed DEKOVIĆ Gosp. Andrew GROTRIAN Gosp. J. David YEAGER, Arhivar Gđa Olga KAPIĆ, Zamjenica arhivara Gđa Meagan HRLE, Zamjenica arhivara Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: Dom) prestao postojati 31. prosinca godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Komisija) dobila mandat prema Sporazumu u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zaključen 22. i 25. rujna godine (u daljem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. prosinca godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članovima VIII(2) i XI Sporazuma, članovima 5. i 9. Sporazuma iz godine, kao i pravilima 50., 54., 56. i 57. Pravila procedure Komisije: I UVOD

2 1. Predmet se odnosi na žalbu podnositelja prijave protiv odluke kojom im je naređeno da uklone svoj privremeni objekat restoran sa parcele u državnom vlasništvu, na nemogućnost da pred domaćim organima dobiju odštetu zbog navodnog protuzakonitog uklanjanja njihovog restorana i na diskriminaciju od strane opštinskih organa vlasti. Podnositelji prijave su bračni drugovi koji su zajedno podnijeli prijavu Domu, dok se u svim postupcima pred domaćim organima kao stranka javlja gđa Helena Šuman (u ovoj odluci se izraz podnositeljica prijave odnosi samo na gđu Helenu Šuman). 2. Podnositeljica prijave, koja je mađarskog podrijetla, je od godine vlasnik restorana "Mađarica" u Hrvaćanima, opština Prnjavor, Republika Srpska. Restoran je bio privremeni objekat 1 i nalazio se na zemljištu u državnom vlasništvu, koje je podnositeljici prijave u zakup dala RO Centar osnovnih škola Prnjavor. Prema uvjetima iz urbanističke saglasnosti koju je 10. prosinca godine izdala opština Prnjavor, podnositeljica prijave je bila dužna da ukloni montažni objekat u roku od tri godine od dana izdavanja urbanističke dozvole ili ranije ako to zatraži nadležni organ. II POSTUPAK PRED DOMOM I KOMISIJOM 3. Prijava je podnesena 17. prosinca godine, a registrirana 21. prosinca godine. 4. Prijava je 24. rujna godine proslijeđena Republici Srpskoj prema članovima 6. i 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu: Konvencija), članu 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju i članu II(2)(b) Sporazuma. 5. Tužena Strana nije dostavila svoja zapažanja o prihvatljivosti i meritumu u ostavljenom roku. Dom je 7. ožujka godine primio izjašnjenje podnositeljice prijave o prihvatljivosti i meritumu. 6. Dom je 27. lipnja godine primio zapažanja Republike Srpske o prihvatljivosti i meritumu prijave. 7. Dom je 15. studenog i 11. ožujka godine primio dodatne informacije od tužene Strane. 8. Dom i Komisija su 10. listopada 2002., 3. ožujka i 21. lipnja godine primili dodatne informacije od podnositeljice prijave. 9. Komisija je 9. srpnja i 6. rujna godine raspravljala o prihvatljivosti i meritumu prijave. Posljednjeg datuma usvojena je ova odluka. III ČINJENICE A. U odnosu na upravni postupak Sekretarijat za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i građevinarstvo opštine Prnjavor (u daljem tekstu: Sekretarijat) je 24. travnja godine donio rješenje kojim se nalaže uklanjanje privremenog objekta - restorana "Mađarica" vlasništvo podnositeljice prijave u roku od 20 dana od dana primitka rješenja. U dispozitivu rješenja se takođe navodi da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. U obrazloženju je navedeno da se, u skladu sa urbanističkom saglasnošću, ukazala 1 U spisu predmeta se takođe naziva i kiosk. 2 U daljem tekstu se upravni postupak odnosi na upravni postupak i na upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske. 2

3 potreba za rušenjem privremenog objekta podnositeljice prijave obzirom da je Opština parcelu na kojoj je sagrađen privremeni objekat dodijelila na trajno korištenje R.M.-u. Podnositeljica prijave je nepoznatog datuma izjavila žalbu protiv ovog rješenja, u kojoj je istakla da njen objekat postoji još od godine, da je R.M. na istoj parceli postavio svoj privremeni objekat godine, da nisu bili upoznati sa postupkom dodjele zemljišta R.M.-u i da su podnijeli prijedlog za obnovu postupka dodjele pomenute parcele na korištenje. 11. Dana 1. srpnja godine Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalnu djelatnost i građevinarstvo Banja Luka (u daljem tekstu: Ministarstvo) je poništilo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak. U obrazloženju je navedeno da je zahtjev predlagatelja R.M. nerazumljiv i nepotpun i da pravno legitimisanim strankama nije bila pružena mogućnost da učestvuju u postupku. 12. Sekretarijat je 12. prosinca godine, u ponovljenom postupku, donio rješenje kojim se naređuje podnositeljici prijave da u roku od 15 dana od dana primitka rješenja ukloni montažni objekat uz napomenu da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Sekretarijat je utvrdio da je istekao rok na koji je izdata urbanistička saglasnost i da je podnositeljica prijave obavezna da ukloni objekat bez prava nadoknade. Takođe je utvrdio da je prema regulacionom planu predmetna parcela namijenjena za redovnu upotrebu postojećeg objekta u vlasništvu R.M. 13. Sekretarijat je 2. siječnja godine donio zaključak o izvršenju rješenja od 12. prosinca godine, kojim se naređuje podnositeljici prijave da u roku od tri dana ukloni predmetni objekat pod prijetnjom prinudnog izvršenja i određuje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. U obrazloženju je konstatovano da je rješenje postalo izvršno 31. prosinca godine, a da podnositeljica prijave nije ispunila svoju obavezu u ostavljenom roku. Podnositeljica prijave je izjavila žalbu protiv rješenja od 12. prosinca godine i zaključka o izvršenju od 2. siječnja godine. 14. Ministarstvo je 30. travnja godine poništilo rješenje od 12. prosinca godine i zaključak od 2. siječnja godine i vratilo predmet na ponovni postupak zato što podnositeljici prijave nije pravilno bila uručena odluka od 12. prosinca godine i zato što nema dokaza da je podnositeljica prijave primila poziv da učestvuje u raspravi održanoj pred Sekretarijatom. 15. Sekretarijat je 8. svibnja godine, nasuprot odluci Ministarstva od 30. travnja godine, prinudno uklonio objekat podnositeljice prijave, na način da ga je izmjestio sa parcele na kojoj se nalazio. 16. Sekretarijat je 28. siječnja godine u ponovljenom postupku ponovo donio rješenje kojim se naređuje uklanjanje privremenog objekta u roku od 15 dana od datuma primitka rješenja uz obavezu podnositeljice prijave da prostor na kome se nalazio objekat dovede u prvobitno stanje. Podnositeljica prijave je izjavila žalbu Ministarstvu protiv ovog rješenja. 17. Ministarstvo je 2. rujna godine odbilo žalbu kao neosnovanu utvrdivši da je naredba za uklanjanje privremenog objekta podnositeljice prijave bila u skladu sa zakonom. Protiv ovog rješenja podnositeljica prijave je 14. listopada godine pokrenula upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske. Ovaj postupak još nije okončan. B. U odnosu na parnični postupak 18. Podnositeljica prijave je 9. studenog godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Prnjavoru radi naknade štete zbog navodnog protuzakonitog rušenja objekta restorana Mađarica. 19. Osnovni sud u Prnjavoru je u periodu od studenog godine do svibnja godine održao osam ročišta u postupku po tužbi podnositeljice prijave, od kojih su dva ročišta odložena na 3

4 prijedlog punomoćnika podnositeljice prijave, a dva zbog nedolaska podnositeljice prijave na ročište. 20. Dana 17. siječnja godine punomoćnik podnositeljice prijave je predložio da sud odgodi ročište zakazano za 1. veljače godine, do okončanja upravnog postupka. 21. Osnovni sud u Prnjavoru je 1. veljače godine prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja upravnog postupka. U obrazloženju je navedeno da pitanje o kojem se odlučuje u upravnom postupku predstavlja predhodno pitanje u postupku radi naknade štete i da su ispunjeni zakonski uvjeti za prekid postupka. 22. Podnositeljica prijave je 21. lipnja godine izvijestila Komisiju da nije tražila nastavak postupka pred Osnovnim sudom radi naknade štete zbog toga što upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske još traje. IV RELEVANTNI ZAKONSKI OKVIR A. Zakon o prostornom uređenju 23. U vrijeme izdavanja urbanističke saglasnosti podnositeljici prijave, kao i u vrijeme pokretanja upravnog postupka radi uklanjanja privremenog objekta podnositeljice prijave bio je na snazi Zakon o prostornom uređenju (Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine br. 9/87, 23/88, 24/89, 10/90, 14/90, 15/90 i 14/91). 24. Član 129. u relevantnom dijelu propisuje: (1) Urbanistička saglasnost za privremene objekte ili za privremene namjene izdaje se samo izuzetno i sa ograničenim rokom važenja. (2) Urbanistička saglasnost iz predhodnog stava sadrži obavezu korisnika lokacije da po isteku roka objekat mora ukloniti odnosno porušiti kada to zatraži opštinski organ uprave, bez prava na naknadu. Po uklanjanju objekta prostor na kome se objekat nalazio mora se urediti prema uslovima utvrđenim u urbanističkoj saglasnosti, odnosno prema uslovima u zahtjevu o rušenju odnosno uklanjanju ako je tako bilo utvrđeno u urbanističkoj saglasnosti. 25. Dana 26. kolovoza godine u Republici Srpskoj je stupio na snagu novi Zakon o uređenju prostora (Službeni glasnik Republike Srpske - u daljem tekstu: SGRS, br. 19/96), koji je mijenjan i dopunjavan više puta (SGRS 25/96, 10/98, 53/02, 64/02 i 14/03). Ovaj zakon u relevantnom dijelu koji se odnosi na urbanističku saglasnost za privremene objekte predviđa obavezu korisnika da po isteku saglasnosti ukloni građevinu i zemljište dovede u odgovarajuće stanje. B. Zakon o opštem upravnom postupku (Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u daljem tekstu: SLSFRJ, br. 47/86) 26. Član 6. propisuje: Kad organi uprave, samupravne organizacije i zajednice rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbjede efikasno ostvarivanje prava i interesa radnih ljudi i građana, organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica. 4

5 27. Član 218., u relevantnom dijelu, propisuje: (1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgađanja (rješavanje predhodnog pitanja i dr.) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisima nije određen kraći rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva mjeseca, ako posebnim propisima nije određen kraći rok. 28. Član 231. propisuje: (1) U toku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti. Kad je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje koje je doneseno po žalbi ne dostavi stranci. (2) Izuzetno, rješenje se može izvršiti u žalbenom roku kao i pošto je žalba izjavljena ako je to zakonom predviđeno, ako je riječ o poduzimanju hitnih mjera (član 141. tačka 4.), ili ako bi usljed odgađanja izvršenja bila nanesena kojoj stranci šteta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem slučaju može se tražiti odgovarajuće obezbjeđenje od stranke u čijim se interesu provodi izvršenje i ovim obezbjeđenjem usloviti izvršenje. 29. Član 242., u relevantnom dijelu, propisuje: (1) Kad drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti sa obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke bilo sam, bilo preko prvostepenog organa ili kod zamoljenog organa. Ako drugostepeni organ nađe da se na podlozi činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drukčije nego što je rješena prvosepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar. (2) Ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe. 30. Član 247., u relevantnom dijelu, propisuje: Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. 31. Član 270., u relevantnom dijelu, propisuje: (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršno. (2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: 1) istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena; 2) dostavljanjem stranci, ako žalba nije dopuštena; 3) dostavljanjem stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje;... 5

6 32. Član 271., u relevantnom dijelu, propisuje: (1) Zaključak donesen u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršan. (2) Zaključak protiv koga se ne može izjaviti posebna žalba, kao i onaj protiv koga se može izjaviti posebna žalba koja ne odgađa izvršenje zaključka, postaje izvršan saopštavanjem odnosno dostavljanjem stranci. (3) Kad je zakonom ili samim zaključkom određeno da žalba odgađa izvršenje zaključka, postaje izvršan istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, a ako je izjavljena dostavljanjem stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija Republika Srpska je 28. veljače godine usvojila novi Zakon o opštem upravnom postupku (SGRS br. 13/02) koji je stupio na snagu 26. ožujka godine. U relevantnom dijelu odredbe ovog zakona su ostale identične kao u predhodnom zakonu. C. Zakon o parničnom postupku (SLSFRJ 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91; SGRS 17/93, 14/94 i 32/94) 34. Član 12., u relevantnom dijelu, propisuje: (1) Kada odluka suda zavisi od prethodnog rešenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije doneo odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam rešiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. 35. Član 213., u relevantnom dijelu, propisuje: (1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti: ako je odlučio da sam ne rešava o predhodnom pitanju (član 12.), 36. Član 215., u relevantnom dijelu, propisuje: (2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 213. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak. (3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida. 37. Republika Srpska je 17. srpnja godine usvojila novi Zakon o parničnom postupku (SGRS 58/03) koji je stupio na snagu 1. kolovoza godine. U relevantnom dijelu odredbe ovog zakona su ostale identične kao u predhodnom zakonu. D. Zakon o upravnim sporovima (SGRS br. 12/94) 38. Član 10., u relevantnom dijelu, propisuje: (1) Upravni akt se može pobijati: 1. što u aktu nije nikako ili nije pravilno primenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili drugi zakonito donesen propis ili opšti akt; 2. što je akt donesen od nenadležnog organa; 6

7 39. Član 32. propisuje: 3. što se u postupku koji je aktu predhodio nije postupilo po pravilima postupka, a naročito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. (1) Ako tužbu ne odbaci odmah rešenjem po članu 28. stav 2. ili po članu 29. ovog zakona, niti poništi akt po članu 30. ovog zakona, sud će po jedan prepis tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor tuženoj strani i zainteresovanim licima ako ih ima. (2) Odgovor se daje u roku koji sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Ovaj rok ne može biti kraći od 8 niti duži od 30 dana. (3) U ostavljenom roku tužena strana je dužna da pošalje sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana i posle drugog traženja ne pošalje spise predmeta, ili ako izjavi da ih ne može poslati, sud može rešiti stvar i bez spisa. 40. Član 33. propisuje: (1) O upravnim sporovima sud rešava u nejavnoj sednici. (2) Zbog složenosti sporne stvari ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može rešiti da se održi usmena rasprava. (3) Iz istih razloga i stranka može predložiti da se održi usmena rasprava. 41. Član 42. propisuje: (1) Ako je održana usmena rasprava, sud će odmah po završenoj raspravi objaviti presudu, odnosno rešenje, zajedno sa najvažnijim razlozima. (2) U složenijim slučajevima sud može odustati od usmenog objavljivanja presude, odnosno rešenja i najkasnije u roku od osam dana doneti presudu odnosno rješenje. (3) Ako po završenoj usmenoj raspravi ne može izreći presudu odnosno rešenje zbog toga što predhodno treba da utvrdi takvu činjenicu za čije raspravljanje nije potrebna nova usmena rasprava, sud će presudu odnosno rešenje doneti bez rasprave, i to najkasnije u roku od osam dana kad tu činjenicu utvrdi. V ŽALBENI NAVODI 42. Podnositeljica prijave se žali da joj je tužena Strana protuzakonito srušila restoran u Hrvaćanima i da ne može da ostvari naknadu štete zbog nerješavanja njenog predmeta na sudu i pred organima uprave. Podnositeljica prijave navodi da je takvim ponašenjem organa tužene Strane povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana 6., pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Konvencije, te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II(2)(b) Sporazuma. 43. Podnositeljica prijave traži da se utvrdi povreda njenih prava kao i novčanu kompenzaciju u visini od ,00 KM za protuzakonito uklanjanje njenog objekta i ,00 KM na ime izgubljene dobiti zbog neobavljanja djelatnosti. 7

8 VI PODNESCI STRANA A. Republika Srpska 1. Činjenice 44. U svojim zapažanjima tužena Strana nije osporila činjenično stanje kakvo je iznijela podnositeljica prijave. 2. Prihvatljivost 45. Tužena Strana smatra da je prijava preuranjena zato što je još u toku postupak pred Osnovnim sudom u Prnjavoru, koji još nije donio presudu. 46. Tužena Strana je takođe u dva navrata obavještavala Dom o stanju sudskog postupka pred Osnovnim sudom u Prnjavoru, ističući da nije došlo do nastavka prekinutog postupka jer nijedna stranka nije tražila nastavak postupka, niti je izvijestila Osnovni sud da je okončan upravni postupak. 3. Meritum 47. Tužena Strana smatra da je prijava preuranjena i da nije u skladu sa članom VIII(2)(a) Sporazuma. Tužena Strana posebno naglašava da je Osnovni sud u Prnjavoru od dana podnošenja tužbe 9. studenog godine zakazao osam ročišta za glavnu raspravu. Pri tome su dva ročišta odgođena na zahtjev punomoćnika podnositeljice prijave advokata Krstana Simića, a dva zbog izostanka podnositeljice prijave sa ročišta. Dana 1. veljače godine parnični postupak je prekinut na prijedlog punomoćnika podnositeljice prijave do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji je vođen pred Odjeljenjem za prostorno uređenje opštine Prnjavor. Tužena Strana ističe da prekinuti parnični postupak nije nastavljen jer nijedna od parničnih stranaka nije tražila nastavak postupka niti je sud dobio obavještenje da je okončan upravni postupak. B. Podnositeljica prijave 48. U svojoj prijavi i podnescima podnositeljica prijave ne spori da joj je 10. prosinca godine bila izdata urbanistička saglasnost ograničenog trajanja. Međutim ističe da je njen restoran "Mađarica" na pomenutoj parceli postojao od godine i da nikome nije smetao sve do godine, kada je R.M.-u, na trajno korištenje, dodijeljena parcela na kojoj se nalazio objekat. Podnositeljica prijave smatra da je ova dodjela bila nezakonita, jer je R.M. imao korist od toga, zato što je na istom mjestu takođe napravio ugostiteljski objekat. Podnositeljica prijave je takođe istakla da je Opština poduzela takve radnje protiv nje zbog njenog mađarskog podrijetla. 49. Podnositeljica prijave smatra da su organi tužene Strane nazakonito uklonili njen objekat iako je bio u toku postupak po žalbi. Nadalje, žalba je usvojena, rješenje na osnovu kojeg je uklonjen objekat je bilo ukinuto i tek u ponovnom postupku je doneseno rješenje kojim je naloženo uklanjanje objekta koji je već bio uklonjen (vidi tačke gore). VII MIŠLJENJE KOMISIJE 50. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu za ljudska prava u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. prosinca godine, Komisija je, u skladu sa članom 5. Sporazuma iz godine, sada nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati u obzir kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, takođe, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnositeljice prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 8

9 A. Prihvatljivost 51. Prije razmatranja merituma predmeta Komisija mora odlučiti da li da prihvati prijavu uzimajući u obzir kriterije prihvatljivosti sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, [Komisija] će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će [Komisija] uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) Postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnositelj prijave dokazao da ih je iscrpio (c) [Komisija] će takođe odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očito neutemeljena, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe. 1. Žalbeni navod podnositeljice prijave po pitanju diskriminacije (član II(2)(b) Sporazuma) 52. Podnositeljica prijave se žali da je motiv za donošenje odluke o uklanjanju njenog privremenog objekta, kao i dodjele parcele na kojoj se njen objekat nalazio R.M.-u na trajno korištenje, činjenica da je podnositeljica prijave porijeklom iz Mađarske, te da je zbog toga diskrimirana po osnovu svog podrijetla. 53. Komisija zapaža da podnositeljica prijave nije svoje navode potkrijepila bilo kakvim dokazima. 54. U ovim okolnostima, Komisija smatra da prijava ne otkriva postojanje diskriminacije podnositeljice prijave u uživanju prava i sloboda zagarantiranih Sporazumom. Iz toga proizilazi da je ovaj dio prijave očito neutemeljen u smislu člana VIII(2)(c) Sporazuma. Komisija zbog toga odlučuje da ovaj dio prijave proglasi neprihvatljivim. 2. Žalbeni navod podnositeljice prijave po pitanju povrede prava na zaštitu imovine (član 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju) 55. Podnositeljica prijave se dalje žali da je opština Prnjavor prinudnim uklanjanjem njenog montažnog objekta povrijedila njeno pravo na zaštitu imovine. Ona je pred Osnovnim sudom u Prnjavoru pokrenula postupak radi naknade štete zbog protuzakonito srušenog objekta, koji je još u toku. Komisija radi toga smatra da je žalba podnositeljice prijave po pitanju povrede prava na zaštitu imovine preuranjena jer je još u toku postupak radi naknade štete pred Osnovnim sudom u Prnjavoru. Prema tome, domaći pravni lijekovi nisu iscrpljeni kako se zahtijeva članom VIII(2)(a) Sporazuma. Komisija radi toga odlučuje da ovaj dio prijave proglasi neprihvatljivim. 3. Žalbeni navod podnositeljice prijave po pitanju dužine postupka (član 6. Konvencije) 56. Podnositeljica prijave se žali na dužinu upravnog postupka radi uklanjanja njenog privremenog objekta koji je u toku od godine. Podnositeljica prijave se takođe žali na dužinu parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Prnjavoru radi naknade štete, koji je pokrenut 9. studenog godine. Tužena Strana tvrdi da podnositeljica prijave nije iscrpila domaće pravne lijekove jer su predmetni postupci još uvijek u toku. Međutim, Komisija zapaža da je Dom dosljedno zaključivao da ga činjenica da je postupak još uvijek u toku ne sprječava da ispita žalbeni navod podnositeljice prijave u vezi sa dužinom postupka (vidi, npr., predmet br. CH/02/8770, Dobojputevi d.d., odluka o prihvatljivosti i meritumu od 5. prosinca 2003., Odluke srpanj-prosinac 2003.). Komisija zato odlučuje da proglasi prihvatljivim žalbeni navod podnositeljice prijave prema članu 6. stavu 1. Konvencije u vezi sa dužinom parničnog i upravnog postupka. 9

10 4. Zaključak o prihvatljivosti 57. Dakle, Komisija smatra da je prijava prihvatljiva u dijelu u kome se odnosi na dužinu parničnog postupka radi naknade štete koji je u toku od 9. studenog godine i upravnog postupka koji je u toku od godine. Komisija smatra da je ostatak prijave neprihvatljiv. B. Meritum 58. U skladu sa članom XI Sporazuma Komisija kao sljedeće mora odrediti da li gore utvrđene činjenice ukazuju na to da je Republika Srpska prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Prema članu I Sporazuma, Strane su obavezne osigurati svim osobama pod svojom nadležnošću najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene Konvencijom i drugim međunarodnim sporazumima navedenim u Dodatku Sporazuma. 1. Član 6. stav 1. Konvencije (dužina postupka) (a) Parnični postupak 59. Komisija je proglasila prijavu prihvatljivom prema članu 6. stavu 1. Konvencije u vezi sa dužinom parničnog postupka za naknadu štete od opštine Prnjavor. Ovaj zahtjev je u postupku pred Osnovnim sudom u Prijedoru od 9. studenog godine i do danas nije riješen. 60. Član 6. stav 1. Konvencije glasi: Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. 61. Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) objasnio je da uvjetom iz člana 6. stav 1. da predmeti budu razmotreni u razumnom roku, Konvencija naglašava značaj provođenja pravde bez odlaganja koje bi moglo ugroziti njenu djelotvornost i vjerodostojnost (Evropski sud, H. protiv Francuske, presuda od 24. listopada 1989., Serija A br. 162., tačka 58.). 62. Komisija podsjeća da je Dom, u svojoj praksi, smatrao da se sporovi koji uključuju zahtjev za naknadu štete odnose na građanska prava i obaveze. Komisija takođe zapaža da tužena Strana nije dovela u pitanje ovaj zaključak. Komisija stoga smatra da je pravo koje podnositeljica prijave potražuje pred domaćim sudom građansko pravo u smislu člana 6. stav 1. Konvencije. Iz ovih razloga Komisija zaključuje da je član 6. stav 1. Konvencije primjenjiv u ovom predmetu. 63. Da bi utvrdila valjanost žalbenog navoda u vezi sa dužinom sudskog postupka Komisija prvo mora odrediti koji period treba uzeti u obzir. U smislu člana 6. stav 1. Konvencije, Komisija smatra da period koji treba uzeti u obzir počinje sa datumom kada je podnositeljica prijave predala tužbu Osnovnom sudu u Prnjavoru, odnosno sa 9. studenim godine. Dana 1. veljače godine Osnovni sud je, na prijedlog podnositeljice prijave, prekinuo parnični postupak do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji je pokrenut godine i sada je u fazi rješavanja u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom Republike Srpske od rujna godine. Osnovni sud je ocijenio da upravni postupak predstavlja predhodno pitanje od čijeg ishoda zavisi odluka suda u parničnom postupku. Kako upravni postupak još nije pravomoćno završen to ni parnični postupak nikada nije nastavljen. Dakle, ovaj postupak je u toku skoro šest godina i nastavlja se i danas. 64. Razumnost dužine postupka se određuje u odnosu na kriterije postavljene sudskom praksom Evropskog suda, Doma i Komisije, a posebno u odnosu na složenost predmeta, postupke podnositeljice prijave i relevantnih organa i ostale okolnosti predmeta (vidi, npr., predmet br. CH/97/54, Mitrović, odluka o prihvatljivosti od 10. lipnja 1998., tačka 10., Odluke i izvještaji 1998., s pozivanjem na odgovarajuću sudsku praksu Evropskog suda). U građanskim predmetima se 10

11 takođe uzima u obzir ponašanje tuženog, te koji je interes tužitelja doveden u pitanje u toj parnici (Evropski sud za ljudska prava, Bucholz protiv Njemačke, presuda od 6. svibnja 1981., Serija A br. 42., tačka 49.). 65. Po pitanju složenosti predmeta, Komisija smatra da je postupak radi naknade štete koji je pokrenula podnositeljica prijave prilično jednostavna pravna stvar. Komisija smatra da je Osnovni sud u ovom predmetu trebao utvrditi da li je prinudno uklanjanje objekta od strane opštine Prnjavor zasnovano na zakonu i u zavisnosti od toga utvrditi visinu štete. Osnovni sud je odredio vještačenje po vještaku građevinske struke radi utvrđivanja visine štete (nije poznato da li su nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni sudu) nakon čega je postupak prekinut. U ovim okolnostima Komisija je mišljenja da sama složenost predmeta ne može opravdati trajanje postupka skoro šest godina. 66. U vezi sa postupanjem podnositeljice prijave, Komisija smatra da su postupci podnositeljice prijave kao tužiteljice u ovom parničnom postupku presudno utjecali na dužinu postupka i nerješavnje predmeta. Komisija primjećuje da je sud zakazao osam ročišta u ovom predmetu, a da su dva ročišta odložena na prijedlog punomoćnika podnositeljice prijave, a dva zbog nedolaska podnositeljice prijave na ročište, zbog čega sud u jednom dužem vremenskom periodu nije mogao ostvariti nikakav napredak u rješavanju ovog predmeta. Nadalje, Komisija zapaža da je podneskom od 17. siječnja godine punomoćnik podnositeljice prijave izvijestio sud da je još u toku upravni postupak pred Odjeljenjem za prostorno uređenje opštine Prnjavor radi uklanjanja spornog objekta i predložio da se rasprava zakazana za dan 1. veljače godine odgodi dok se upravni postupak ne završi pravomoćnim rješenjem. Upravni postupak nije dovršen do sada a podnositeljica prijave nije podnosila prijedlog za nastavak parničnog postupka. U ovakvim okolnostima Komisija smatra da je podnositeljica prijave, kao tužiteljica u postupku, pokazala nedostatak interesa za djelotvornije rješavanje njenog predmeta i nizom svojih postupaka prouzrokovala odlaganja zbog čega ovaj predmet nije riješen. 67. Po pitanju postupanja nadležnog suda, Komisija zapaža da sud nije bio u stanju da riješi predmet djelimično zbog niza izostanaka podnositeljice prijave kao tužiteljice sa ročišta a djelimično zbog prekida parničnog postupka i trajanja upravnog postupka. Komisija zapaža da u parničnom postupku, sud može, kada se pojavi predhodno pitanje, sam riješiti predhodno pitanje ili prekinuti postupak dok nadležni organ ne donese odluku. U konkretnom slučaju sud je, postupajući po prijedlogu podnositeljice prijave, ocijenio da od konačne odluke u upravnom postupku zavisi i odluka o tužbenom zahtjevu podnositeljice prijave, i postupak prekinuo do donošenja pravomoćne odluke u upravnom postupku. Komisija takođe primjećuje da je sud do prekida u ovom postupku održao pripremno ročište i tri ročišta za glavnu raspravu. Sud je poduzeo određene radnje na rješavanju predmeta, tj. zatražio je od opštine Prnjavor dostavu spisa predmeta podnositeljice prijave radi uvida i odredio vještačenje visine štete. U ovakvim okolnostima Komisija smatra da se kašnjenje u rješavanju ovog predmeta ne može pripisati nedovoljnoj aktivnosti Osnovnog suda u Prnjavoru u predmetu podnositeljice prijave. 68. U ovim okolnostima Komisija smatra da tužena Strana nije prekršila pravo podnositeljice prijave na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Konvencije. (b) Upravni postupak 69. Komisija je proglasila prijavu prihvatljivom prema članu 6. stavu 1. Konvencije u vezi sa dužinom upravnog postupka radi uklanjanja privremenog objekta podnositeljice prijave koji je u toku pred nadležnim organima tužene Strane. Ovaj postupak je pokrenut godine a prva odluka, kojom je naređeno uklanjanje privremenog objekta podnositeljice prijave, je donesena 24. travnja godine. Međutim, ovaj postupak nije okončan do danas, a tužba podnositeljice prijave protiv rješenja od 2. septembra godine je sada na rješavanju u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom Republike Srpske. i. Građanski karakter prava i obaveza 11

12 70. Predmetni postupak se odnosi na utvrđivanje obaveze podnositeljice prijave da ukloni privremeni objekat sa parcele u državnom vlasništvu, a za koji joj je bila izdata urbanistička saglasnost sa ograničenim rokom trajanja. U skladu sa praksom Evropskog suda građanski karakter prava i obaveza ne treba tumačiti strogo i isključivo prema domaćem pravu tužene Strane. Član 6. stav 1. se primjenjuje neovisno od statusa strana, prirode zakonodavstva koje reguliše spornu situaciju i karaktera organa koji je nadležan za rješavanje konkretnog predmeta; dovoljno je da je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze. (vidi Evropski sud, Tre Traktorer protiv Švedske, presuda od 7. srpnja godine, serija A. broj 159., tačka 18.; takođe Allan Jacobsson protiv Švedske, presuda od 25. listopada 1989., serija A. broj 163., tačka 72.). 71. Komisija zapaža da je ishod odluke u upravnom postupku odlučujući za odluku u parničnom postupku o pravu podnositeljice prijave na naknadu štete i takođe odlučujući za njeno pravo da nastavi svoj posao u predmetnom objektu. Naime, Osnovni sud je ocijenio da pitanje obaveze podnositeljice prijave da ukloni privremeni objekat predstavlja predhodno pitanje u postupku odlučivanja o zahtjevu za naknadu štete zbog prinudnog uklanjanja objekta od strane općinskih vlasti. Tužena Strana nije osporila građanski karakter prava i obaveza koje se utvrđuju u ovom postupku. Iz ovih razloga Komisija zaključuje da je član 6. stav 1. Konvencije primjenjiv u ovom predmetu. ii. Dužina postupka 72. Razumnost dužine upravnog postupka Komisija je razmotrila u odnosu na kriterije postavljene sudskom praksom Evropskog suda, Doma i Komisije, a posebno u odnosu na složenost predmeta, postupke podnositeljice prijave i relevantnih organa i ostale okolnosti predmeta (vidi, npr., predmet br. CH/97/54, Mitrović, odluka o prihvatljivosti od 10. lipnja 1998., tačka 10., Odluke i izvještaji 1998., s pozivanjem na odgovarajuću sudsku praksu Evropskog suda). 73. U vezi sa dužinom postupka koju treba uzeti u razmatranje, Komisija zapaža da je upravni postupak pokrenut nepoznatog datuma i da je prva odluka donesena 24. travnja godine. Ova odluka je ukinuta u drugostupanjskom postupku zbog procesnih nedostataka, da bi u ponovljenom postupku bila donesena istovjetna odluka 2. siječnja godine, kao i zaključak o njenom izvršenju. I ova odluka je ukinuta 30. travnja godine, međutim prinudno uklanjanje objekta je uslijedilo 8. svibnja godine. Nakon toga je prvostupanjski organ donio odluku u ponovljenom postupku 28. siječnja godine, dakle nakon više od tri i po godine. Drugostupanjski organ je 2. rujna godine odbio žalbu podnositeljice prijave zbog čega je podnositeljica prijave 14. listopada godine pokrenula upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske. Dakle, ovaj postupak traje od početka godine, tj. više od osam godina, a posebno je uočljiv period od 8. svibnja godine do 28. siječnja godine, tj. tri godine, osam mjeseci i dvadeset dana, koliko je organima tužene Strane bilo potrebno da donesu odluku u ponovljenom postupku. iii. Složenost predmeta 74. Po pitanju složenosti predmeta, Komisija smatra da je upravni postupak radi uklanjanja montažog objekta podnositeljice prijave prilično jednostavna pravna stvar. Komisija zapaža da je prvostupanjski organ relativno lako utvrdio činjenično stanje, koje nije ni bilo sporno. Međutim, zbog procesnih grešaka, prvostupanjska odluka kojom je naloženo uklanjanje objekta je bila dva puta ukidana i trenutno je u toku postupak sudskog preispitivanja odluke u upravnom sporu. U ovim okolnostima Komisija je mišljenja da složenost predmeta ne može opravdati trajanje postupka duže od osam godina. 12

13 iv. Postupci podnositeljice prijave 75. U vezi sa postupanjem podnositeljice prijave, Komisija ne nalazi ništa što ukazuje da je podnositeljica prijave na bilo koji način odgovorna za kašnjenje u postupku. Osim toga, ni tužena Strana nije tvrdila da je ona doprinijela kašnjenju u rješavanju ovog predmeta. v. Postupci relevantnih organa 76. Po pitanju postupanja nadležnih organa, Komisija zapaža da organi tužene Strane rješavaju ovaj relativno jednostavan predmet više od osam i po godina, tj. od prve polovine godine. Odluke prvostupanjskog organa su dva puta ukidane isključivo zbog procesnih grešaka, a od drugog ukidanja pa do ponovnog donošenja prvostupanjskog rješenja su protekle tri i po godine. Komisija ne može da nađe nikakvo opravdanje za ovakvo kašnjenje u rješavanju predmeta. Nadalje Komisija primjećuje da je opština Prnjavor izvršila prinudno uklanjanje privremenog objekta podnositeljice prijave 8. svibnja godine na osnovu rješenja od 12. prosinca i zaključka o izvršenju od 2. siječnja godine, iako su obje ove odluke ukinute od strane Ministarstva 30. travnja godine (vidi tačke 14 i 15 gore). I pored toga, ovaj upravni postupak je još u toku. Komisija smatra da se to kašnjenje može pripisati nedovoljnoj aktivnosti organa tužene Strane u predmetu podnositelja prijave. Komisija ne može da nađe druge razloge koji bi opravdali ovo kašnjenje. 2. Zaključak o meritumu 77. Uzimajući u obzir sve što je prethodno navedeno, Komisija zaključuje da se ne može smatrati da je kašnjenje u parničnom postupku nastalo zbog postupanja Osnovnog suda u Prnjavoru, za koje se tužena Strana može smatrati odgovornom. Komisija zaključuje da je dužina parničnog postupka u većem dijelu uzrokovana ponašanjem podnositeljice prijave i njenim pasivnim držanjem u ovom postupku, tj. propuštanjem ročišta, odlaganjem ročišta i, konačno, prekidanjem postupka na njen prijedlog. 78. Ispitavši način na koji je vođen upravni postupak radi uklanjanja objekta podnositeljice prijave, Komisija zaključuje da je kašnjenje u ovom postupku nastalo zbog nepostupanja organa za koje se tužena Strana smatra odgovornom. Dužina upravnog postupka je uzrokovala i kašnjenje u presuđivanju građanskopravnog zahtjeva za naknadu štete podnositeljice prijave. Komisija utvrđuje, pri ispitivanju načina na koji je vođen upravni postupak, da su organi uprave trebali mnogo brže rješavati ovaj predmet i nema očiglednih opravdanja za kašnjenje do kojeg je došlo. 79. Zbog toga Komisija zaključuje da je period u kome je postupak podnositeljice prijave u toku pred organima uprave i Vrhovnim sudom Republike Srpske nerazumno dug i da je, kao rezultat navedenog, Republika Srpska prekršila pravo podnositeljice prijave na pravično suđenje u razumnom roku, kako je to zagarantirano članom 6. stav 1. Konvencije. 3. Pravo na djelotvoran pravni lijek (član 13. Konvencije) 80. S obzirom na svoju odluku u odnosu na član 6. stav 1. da je podnositeljici prijave bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Komisija smatra da nije neophodno da ispita žalbene navode prema članu 13. Konvencije. VIII PRAVNI LIJEKOVI 81. Prema članu XI(1)(b) Sporazuma, Komisija dalje mora odlučiti o pitanju koje korake tužena Strana treba poduzeti da bi otklonila utvrđena kršenja Sporazuma. S tim u vezi, Komisija će razmotriti izdavanje naredbe da se sa kršenjima prestane i od njih odustane, o novčanoj naknadi 13

14 (uključujući materijalnu i nematerijalnu štetu), kao i o privremenim mjerama. 82. Podnositeljica prijave je tražila da se utvrdi povreda njenih prava i isplatu kompenzacije u iznosu od KM. Ovaj zahtjev se čini sličnim zahtjevu za naknadu štete koji je podnositeljica prijave postavila u parničnom postupku koji je u toku. 83. Komisija zapaža da je utvrdila povredu prava podnositeljice prijave zaštićenih članom 6. stav 1. Konvencije u odnosu na dužinu postupka. Pošto su prava podnositeljice prijave prekršena time što upravni postupak u njenom predmetu traje duže od osam godina, Komisija smatra odgovarajućim da naredi tuženoj Strani da poduzme sve neophodne mjere da odmah i bez daljeg odlaganja okonča upravni postupak koji je u toku. 84. Komisija će takođe narediti tuženoj Strani da isplati podnositeljici prijave iznos od 2.000,00 KM (konvertibilnih maraka) za nematerijalnu štetu na ime priznanja za njene patnje zbog nemogućnosti da njen predmet bude riješen u razumnom roku. Ovaj iznos će biti isplaćen u roku od dva mjeseca od datuma primitka ove odluke. 85. Komisija će, osim toga, narediti Republici Srpskoj da podnositeljici prijave isplati zateznu kamatu od 10% godišnje na prethodno navedeni iznos ili svaki njegov neisplaćeni dio od dana isteka roka utvrđenog u predhodnoj tačci pa do datuma pune isplate. 86. Komisija će takođe narediti Republici Srpskoj da nju ili njenog pravnog sljednika izvijesti u roku od tri mjeseca od primitka ove odluke o mjerama koje je poduzela da bi ispoštovala ove naredbe. IX ZAKLJUČCI 87. Iz ovih razloga Komisija odlučuje, 1. jednoglasno, da proglasi prihvatljivim dio prijave koji se odnosi na dužinu parničnog postupka koji je u toku od godine i dio prijave koji se odnosi na dužinu upravnog postupka koji je u toku od godine; 2. jednoglasno, da ostatak prijave proglasi neprihvatljivim; 3. jednoglasno, da nije došlo do kršenja prava podnositeljice prijave prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima u odnosu na dužinu parničnog postupka radi naknade štete, koji je podnositeljica prijave pokrenula pred Osnovnim sudom u Prnjavoru; 4. jednoglasno, da je došlo do kršenja prava podnositeljice prijave prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima u odnosu na dužinu upravnog postupka radi uklanjanja objekta, čime je Republika Srpska prekršila član I Sporazuma o ljudskim pravima; 5. jednoglasno, da nije neophodno da se ispitaju žalbeni navodi podnositeljice prijave prema članu 13. Konvencije; 6. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da, putem svojih organa vlasti poduzme sve neophodne mjere da odmah okonča upravni postupak; 7. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da isplati podnositeljici prijave, u roku od dva mjeseca od datuma primitka odluke, iznos od 2.000,00 KM (dvijetisuće konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu štetu; 14

15 8. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da isplati podnositeljici prijave zateznu kamatu od 10% godišnje na iznos naveden u zaključku br. 7. počev od isteka utvrđenog roka za isplatu do datuma isplate cjelokupnog iznosa podnositeljici prijave u skladu sa ovom odlukom; i 9. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da Komisiju ili njenog pravnog sljednika izvijesti u roku od tri mjeseca od primitka ove odluke o mjerama koje je poduzela da bi ispoštovala gornje naredbe. (potpisao) (potpisao) J. David YEAGER Jakob MÖLLER Arhivar Komisije Predsjednik Komisije 15