I. Udruga za unapređenje kvalitete življenja LET, Zagreb [9. veljače 2015.]

Transcription

1 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 1 IZVJEŠĆE [Ministarstva socijalne politike i mladih od 8. travnja 2014.] O PROVEDENOM SAVJETOVANJU SA ZAINTERESIRANOM JAVNOŠĆU O NACRTU PRIJEDLOGA OBITELJSKOG ZAKONA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA [Napomene u uglatim zagradama dopisao Petar Marija Radelj 12. travnja 2014.] Na internetskom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga obiteljskog zakona, s konačnim prijedlogom zakona (dalje: Nacrt Zakona), koje je trajalo u vremenu od 4. veljače do 12. ožujka godine, predstavnici zainteresirane javnosti, dostavili su sveukupno 22 očitovanja u propisanom roku te su bili suglasni da se ispunjeni obrazac s nazivom/imenom sudionika objavi na internetskoj stranici Ministarstva. Jedno očitovanje nije uvaženo jer nije dostavljeno na propisanom Obrascu. Ministarstvo socijalne politike i mladih se očitovalo u ovom Izvješću i na 6 obrazaca vezanih uz Nacrt prijedloga Iskaza Zakona (Iskaz) 1 jer su se primjedbe odnosile na konkretne članke Nacrta Zakona, od kojih dva sudionika nisu bila suglasna s objavom osobnih podatka i obrasca očitovanja. I. Udruga za unapređenje kvalitete življenja LET, Zagreb [9. veljače 2015.] Načelne primjedbe na predloženi nacrt Podržavamo donošenje Obiteljskog zakona jer smatramo da uvodi cijeli niz novih mehanizama poput Centra za posebno skrbništvo, mehanizam izjave volje, napuštanje ideje o potpunom lišavanju poslovne sposobnosti kao što i uvodi djelomičnu, samostalnu i zajedničku roditeljsku skrb. Navedeni zakon također predviđa izvanparnične postupke tijekom brakorazvoda i dogovora o roditeljskoj skrbi oko djece što bi trebalo ubrzati postupke i smanjiti troškove. Napominjemo da je bitno pratiti provedbu navedenog zakona u praksi kroz organiziranje savjetovanja, javnog objavljivanja statističkih pokazatelja o brzini rješavanja predmeta te izdati knjigu o tumačenju samog zakona. [Ministarstvo se nije očitovalo o ovim načelnim primjedbama.] Primjedbe na pojedine članke nacrta zakona, drugog propisa ili dijelove akta Članak 32. Člankom 32. Obiteljskog zakona propisano je da bračni drug ne smije za trajanja braka otuđiti ili opteretiti obiteljsku kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu i obiteljski dom u kojem stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, niti može otkazati ugovor o najmu stana u kojem bračni drugovi stanuju zajedno s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, bez pisane suglasnosti drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Iz citirane odredbe nije jasno djeluje li ovo ograničenje samo između bračnih drugova ili i prema trećim osobama. Također, iz ovako formulirane odredbe proizlazi da jedan bračni drug ne može čak niti sa svojim suvlasničkim udjelom samostalno raspolagati bez suglasnosti drugog bračnog druga! Dakle, ovo ograničenje se odnosi za cijelo vrijeme trajanja braka, a ne 1 Iskaz ova oznaka se odnosi na primjedbe koje su zaprimljene na Obrascu sudjelovanja u savjetovanju o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona, a odnosile su se ne konkretne članke Nacrta Zakona. 1

2 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 2 samo za vrijeme trajanja sudskog postupka oko podjele imovine i, po našem razumijevanju, ograničenje se odnosi na cjelokupnu imovinu, što znači da bračni drug ne može opteretiti ili otuđiti čak niti suvlasnički dio koji glasi na njega bez suglasnosti drugog bračnog druga. Sasvim sigurno riječ je o velikom propustu o čemu se u javnosti ništa ne govori. No, do kojih problema može doći. U slučaju da stan ili kuća glase samo na jednog bračnog druga, taj bračni ne može samostalno odlučiti o prodaji imovine. U praksi se može desiti da jedan bračni drug proda stan ili kuću jer isti glase samo na njegovo ime te se takva kupoprodaja može poništiti i kupac onda ostane i bez novaca i bez te nekretnine. Dakle, država je prebacila rizik na kupca koji mora angažirati privatnog detektiva koji ce istražiti da li je prodavač stekao tu imovinu za vrijeme trajanja braka! Iva Jovović [-1.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Pravo stanovanja u obiteljskom domu može se odrediti samo za stan ili kuću koji je bračna stečevina i nema učinka na treće osobe. II. Centar za socijalnu skrb Vukovar [10. veljače 2015.] Primjedbe na pojedine članke nacrta zakona, drugog propisa ili dijelove akta - Čl sadrži neustavnu odredbu po kojoj se od stručnih radnika centra ne traži pristanak za to da budu imenovani skrbnicima, imenovane se time dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na sve ostale građane, jer se od svih ostalih traži pristanak, bez kojega ih se ne može imenovati skrbnicima [-2.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koja sukladno zakonu obavlja poslove obiteljskopravne zaštite. Obavljanje poslova skrbnika spada u opis poslova stručnog radnika centra za socijalnu skrb. - Čl Zbog čega umjesto tč. 5 i tč. 6. jednostavno ne stoji ono što je stajalo u starom Obiteljskom zakonu, i u drugim slučajevima kad je to potrebno radi zaštite prava i interesa osobe. [-3.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Zakonsko uređenje skrbništva u skladu je s međunarodnim dokumentima koji određuju zaštitu osoba s invaliditetom. - Čl st. 7. poseban skrbnik iz Centra za posebno skrbništvo je imenovan rješenjem Centra za socijalnu skrb, centar će ga razriješiti dužnosti ako istu ne obavlja pravilno, centar će donijeti i rješenje o prestanku posebnog skrbništva, no, kako će to Centar za socijalnu skrb uopće učiniti ako taj poseban skrbnik ne podnosi izvješće centru, nego svojem ravnatelju? Osim, što se izvješće podnosi ravnatelju Centra za posebno skrbništvo, izvješće je potrebno dostaviti i centru za socijalnu skrb [1.] PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Odredba Nacrta Zakona je preformulirana. - Vezano uz postupanje Centra za posebno skrbništvo, potrebno je propisati obvezu suradnje imenovanih sa centrima za socijalnu skrb (da se više ne događaju situacije, da 2

3 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 3 oni ne postupaju po rješenjima centra, izjavljuju žalbe na ista, tvrde da su posebni skrbnici samo u postupcima lišenja poslovne sposobnosti, ako su ovlasti posebnih skrbnika proširene ne žele ih obavljati, jer po njihovom mišljenju to nije njihov posao, i sl.) - Sukladno čl st. 6. skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb može sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju štićenika. Gdje je tu interes štićenika, da se sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da njegova imovina odmah pređe u vlasništvo davatelja uzdržavanja. U praksi je bilo problema i doživotnim uzdržavanjem, a ako se počne odobravati i dosmrtno uzdržavanje problema će biti još više (sudskih postupaka, povrata iznosa uzdržavanja, troškova ) Vedrana Franjić [-4.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Zaštita štićenika osigurana je odredbama članka 243. stavka 1. i članka 276. Nacrta Zakona. III. Hrvatska liječnička komora [16. veljače 2015.] Primjedbe na pojedine članke nacrta zakona, drugog propisa ili dijelove akta Čl Preispitivanje zdravlja štićenika Uvažavajući potrebu zaštite osobnih interesa štićenika kao i skraćenje razdoblja u kojem je potrebno pribaviti liječničko mišljenje smatramo da bi u konkretnom slučaju učinkovitije bilo propisati obvezu skrbnika da izravno od odgovarajućeg bolničkog liječnika specijalista pribavi mišljenje o stanju zdravlja štićenika. U samom postupku lišenja poslovne sposobnosti sud ne pribavlja mišljenje obiteljskog liječnika već stručno mišljenje doktora medicine vještaka odgovarajuće struke o zdravstvenom stanju osobe za koju je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti i o utjecaju toga stanja na njezine sposobnosti zaštite svojega pojedinog prava ili skupine prava, ili na ugrožavanje prava i interesa drugih osoba. Na isti način trebalo bi i u slučaju redovitog godišnjeg pribavljanja mišljenja o zdravstvenom stanju štićenika s obzirom na razlog lišenja poslovne sposobnosti obvezati skrbnika da izravno od odgovarajućeg liječnika specijalista pribavi mjerodavno mišljenje. Kako ocjena o osnovanosti razloga za lišenjem poslovne sposobnosti kao i stanju zdravlja štićenika s obzirom na razlog lišenja ne pripada u domenu rada obiteljskog liječnika ne vidimo razloga da se istima stavlja u nadležnost isključivo pribavljanje i prepisivanje mišljenja bolničkog liječnika specijalista i ovjeravanje medicinske dokumentacije, čime se postupak nepotrebno dodatno formalizira i odugovlači. Predlažemo da se nadležnost za izdavanje liječničkog mišljenja o stanju zdravlja štićenika s obzirom na razlog lišenja poslovne sposobnosti stavi u isključivu nadležnost odgovarajućeg liječnika specijalista, zaposlenog u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi, koji bi mišljenje izdavao na izravno traženje skrbnika. Također, predlažemo da sadržaj obrasca mišljenja o stanju zdravlja štićenika s obzirom na razlog lišenja poslovne sposobnosti propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore ili suglasnost ministra nadležnog za zdravlje kako bi se otklonile nedostatci postojećeg obrasca (Pravilnikom o sadržaju obrasca mišljenja obiteljskog doktora medicine osobe lišene poslovne sposobnosti o stanju zdravlja štićenika s obzirom na razlog lišenja poslovne sposobnosti, Narodne novine br. 106/14) i omogućilo sudjelovanje nadležne komore ili resornog ministarstva u postupku donošenja istog. 3

4 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 4 prim. Hrvoje Minigo, dr. med. predsjednik Hrvatske liječničke komore [-5.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Obiteljski liječnik brine o cjelokupnom zdravlju pacijenta i ima uvid u sve specijalističke nalaze. Načelne primjedbe na predloženi nacrt IV. Marko Bonifačić (Obrazac 1.) [10. veljače 2015.] Odrediti vještačenje kao fakultativni, a ne kao obavezni dokaz u postupcima lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti. Svi dokazi trebaju biti jednake važnosti i podložni ocjeni neovisnog suda (članak 29. Ustava i članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava). Ne treba vještačenje postavljati kao formalnu obavezu sudu i kao nekakvi ekstradokaz. Sud treba biti neovisan i u odnosu na provođenje i ocjenu vještačenja. Po članku 440. st. 1 Nacrta Obiteljskog zakona U izvanparničnom postupku mogu se radi utvrđivanja činjeničnog stanja koristiti sva za to prikladna dokazna sredstva. Presuda uglavnom modernistički orijentiranog Europskog suda za ljudska prava X i Y protiv Hrvatske (5193/09), koja se odnosi na pitanja lišenja poslovne sposobnosti i odnosa eksperta i suda, u toč. 85. ne nalaže provođenje vještačenja nego samo traži uvažavanje medicinske dokumentacije i kritički odnos suda prema istoj. Ista presuda u toč i 111. za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti traži samo uvjerljive dokaze. Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Nar.nov. 76/14) u članku 37. i 38. govori kad se može, a kad se mora odrediti vještačenje glede prisilnog smještaja. Napušten je dotadašnji model obaveznog pregleda osobe o kojoj se radi od strane vještaka. Pitanje je tko će snositi troškove vještačenja u postupku vraćanja poslovne sposobnosti i na kome je teret dokaza ako se ima u vidu da Konvencija o pravima osoba s invaliditetom više ne poznaje linearna lišenja poslovne sposobnosti nego samo punu poslovno sposobnost? Modernistički utemeljena presuda Vrhovnog suda SAD Daubert v. Merrell Dow Pharmaceuticals 509 U.S. 579 (1993) utvrđuje nove kriterije za ekspertize, spominje pseudoznanost ali i suce kao amatere znanstvenike (Rehnquist), te se poziva na Karl Popperove modernističke kritičko-racionalističke kriterije znanstvenosti statusa teorije. Oponent Karla Poppera je postmoderni američki filozof Paul Feyerabend, (u svojim ranijim djelima Protiv metode i Science in a Free Society nastupao je kao epistemiološki anarhist). Feyerabend traži oblike spoznaje i izvan znanosti osobito u religiji, mitovima, alternativnoj medicini, magiji, pa čak i brbljanju luđaka ( anything goes ). Kritizira šovinizam znanosti, traži odvajanje države od znanosti. Poziva se na sofista Protagoru, čovjek je mjera svih stvari, koji kao demokratski mislilac ohrabruje ljude da sami odlučuju o važnim pitanjima, a ne da se oslanjanju na udaljene (platonovske) eksperte. Kako navodi Zoran Kurelić u knjizi Liberalizam sa skeptičnim licem to ne znači da eksperti društvu nisu potrebni, već da ih treba nadzirati i ne dopustiti im nametanje zajednici. Jack Ma, vlasnik Alibabe, je (prema Jutarnjem listu, biznis, od ) rekao: Inteligentne ljude mora voditi budala. Ako su u timu sami znanstvenici, najbolje da ih vodi seljak. Tim ljudi s različitim pogledom na stvari lakše pobjeđuje. Talijanski rani kritički psihijatar Giovanni Jervis u knjizi Kritički priručnik psihijatrije pak kaže o prividno naprednom scijentizmu psihijatrije: a to je onda povezano s potenciranom slikom moći psihijatara, psihoanalitičara, psihologa. Tim se osobama sasvim pogrešno pripisuje tehnička svemoć, gotovo svećenička uloga, aureola magične tehnokracije, što sve obeshrabruje laika da kritički razmotri njihove profesionalne stavove. 4

5 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 5 Iako u medicini ne postoji nešto kao anti-ginekologija ili kritička kirurgija u psihijatriji su dugo prisutne žestoke konkurencijske (Kuhn) paradigme antipsihijatrije (Szasz, Cooper, Laing), kritičke psihijatrije (prvo Jervis, Basaglia, a danas Moncrieff, Breggin, Whitaker, Frances, Robert Torre u Hrvatskoj) i postmoderne psihijatrije (Bracken, Lewis). Kritička i postmoderna psihijatrija imaju različit odnos prema ekspertima naspram danas vladajuće modernističke oficijelne (konvencionalne) psihijatrije. Postmoderna psihijatrija dekonstruira (Derrida) binarnu opoziciju ili duševna bolest/ili duševno zdavlje postavljajući ju kao nestigmatizirajuću i bolest/i zdravlje ili ni bolest/ni zdravlje. Umesto liječenja govori o nošenju sa, umjesto bolesti govori o različitosti. Različitost pak je jedno od obilježja ljudskosti (Konvencija o pravima osoba s invaliditetom), ali i podloga politike razlike (Iris Young) multikulturnog inkluzivnog demokratskog društva. Umjesto oslanjanja na univerzalnu općeljudsku prirodu kao jednu od velikih priča (Lyotard), postmodernost naglašava male priče različitosti, lokalnog, dijalekta, diskurse manjina, etničkih, rasnih, spolnih, LGBT, mentalno oboljelih. Ključni autor na koga se pozivaju i kritička i postmoderna psihijatrija je filozof Michel Foucault. Foucault razmatra režime istine, koji su orijentirani pozadinskim diskursima, vezanim uz moć, a u proizvodnji istine ključna je moć. U knjizi Nenornalni. Zbirka predavanja na College de France raspravio je koncept nenormalnosti u što spadaju nakaza (biološka, moralna i politička) pojedinac za popravljanje i dijete onanist, U prvim poglavljima knjige bavio se psihijatrijskim vještačenjem kao specifičnim medikojuridičkim diskursom. Tako po njemu iskaz vještaka ima status znanstvenosti, to je vrsta super-zakonitosti izvjesnih iskaza u proizvodnji sudske istine, vještačenja međutim i zasmijavaju jer funkcioniranje sudske istine izaziva ne samo problem već i smijeh, vještačenja su čak groteskna, vještačenje omogućava prelaženje sa čina na ponašanje, vještačenje daje prilog u znanju koji je ravno nuli, suština njegove uloge je da ozakoni u obliku znanstvenog znanja širenje moći kažnjavanja, pred sucima ne stoji više subjekt nego objekt: objekt jedne tehnologije i jednog znanja popravljanja readaptacije, resocijalizacije, korekcije, ironično navodi tko bi trebao sačinjavati pravu sudsku instituciju: porota vještaka. Ivana Milas u knjizi Psihijatrijska vještačenja, drugi dio: Građansko pravo navodi u svojem radu o sudskoj praksi lišenja/vraćanja poslovne sposobnosti da je sud kojeg je istraživala (OGS Zagreb) u nekim slučajevima odlučivao o vraćanju poslovne sposobnosti i bez vještačenja, na temelju dokumentacije i vlastitog uvida, ali i da suci uvijek prihvaćaju ono što im napišu vještaci. (Dodatno, mišljenja vještaka su često i pravno formulirana od riječi do riječi, a suci pak ne mijenjaju odluke dok im to ne kaže drugi vještak.) Postavlja se, u kontekstu postmodernosti, pitanje što je psihijatrijsko vještačenje u odluci neovisnog suda: citat, intertext, hypertext, remix, remake (dorada), upgrade (nadogradnja), digest (kompilacija), predložak, Verwindug/rimettersi (Heidegger/Vattimo: prevladavanje, prihvaćanje, produbljivanje, oporavak, distorzija), deskripcija, naracija, interpolacija (umetanje), jukstapozicija (nizanje), metafora, simulakrum (Baudrillard), patchwork, retuš, referencija ili jednostavno copy/paste? Tko je, u kontekstu postmoderne smrti autora (Barthes, Kristeva) u sudskoj praksi zapravo autor, a tko samo skriptor sudske psihijatrijske odluke? Ruski teoretičar postmoderne Epštejn međutim citatnost smatra jednako odlikom modernosti (enciklopedije, udžbenici, zbornici) tako i postmodernosti (mreža i dr.). Modernističku veliku priču (Lyotard) oficijelne ekspertne psihijatrije kao čeda prosvjetiteljstva (racionalni cogito ) potkopao je prvi upravo modernistički ekspert Freud sa svojim podsvjesnim koje vlada subjektom. Predmoderna Biblija pak u Evanđelju po Luki, 12, kaže 57 Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? [Ministarstvo se nije očitovalo o ovim načelnim primjedbama.] 5

6 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 6 Primjedbe na pojedine članke nacrta zakona, drugog propisa ili dijelove akta U odredbama članaka 234. st. 3 i 499. st. 1 Nacrta Obiteljskog zakona umjesto izraza će ( prije donošenja rješenja će pribaviti stručno mišljenje vještaka odgovarajuće grane medicine ; po nalogu suda osobno i neposredno će pregledati vještak, koji će o rezultatima...dati pisani nalaz i mišljenje ) treba staviti izraz može. [-6.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Nužno je provesti vještačenje jer se u postupku lišenja poslovne sposobnosti utvrđuje postojanje poslovne sposobnosti, odnosno u kojim stvarima i radnjama osoba nije u stanju zastupati svoja prava i interese. Načelne primjedbe na predloženi nacrt V. Marko Bonifačić (Obrazac 2.) [14. veljače 2015.] Pitanje tko će snositi troškove postupka, osobito troškove vještačenja, u postupku vraćanja poslovne sposobnosti koji je određen u svrhu zakonskog revidiranja dosadašnjeg statusa osoba lišenih poslovne sposobnosti, a kad takav postupak pokrene osoba lišena poslovne sposobnosti, u vremenu od srpnja do srpnja 2020., po članku 558. Nacrta Obiteljskog zakona. Kao prvo, odredba članka 558. Nacrta Zakona je nedovoljno jasna, nedostaje barem jedan zarez u tekstu. Kao drugo, i važnije od prvog: Iako bi se iz formulacije članka 557. st. 1 i 2 Nacrta Zakona moglo čitati da postupak vraćanja/zakonske revizije statusa osoba lišenih poslovne sposobnosti može pokrenuti jedino centar za socijalnu skrb, iz članka 558. Nacrta Zakona jasno proizlazi da isti mogu pokrenuti i osobe lišene poslovne sposobnosti. Analogno tome treba zaključiti da isti postupak vraćanja/revizije mogu pokrenuti sve osobe iz članka 496. st. 2 Nacrta Zakona (i centar i skrbnik, bračni drug, neki srodnici, dakle svi koji su ovlašteni predlagatelji redovnog postupka vraćanja poslovne sposobnosti). Ali svi ovlašteni predlagatelji postupka vraćanja/revidiranja poslovne sposobnosti nisu jednako tretirani glede troškova postupka. Prvenstveno, trebalo bi i u slučaju kad postupak vraćanja/revidiranja poslovne sposobnosti pokrene osoba lišena poslovne sposobnosti, primijeniti odredbu članka 557. st. 3 Nacrta Zakona, koja regulira da troškove postupka vraćanja/revidiranja snosi državni proračun, a ne kako je to određeno člankom 558. Nacrta Zakona da u tom slučaju troškove snosi osoba lišena poslovne sposobnosti, koja je pokrenula postupak. Supsidijarno je pitanje zašto se barem ne primjenjuje opća odredba Nacrta Zakona o troškovima postupka iz članka 366. st. 1 (slobodno ih određuje sud )? Ovakva odredba članka 558. Nacrta Zakona je diskriminatorna prema osobama lišenim poslovne sposobnosti. Nema opravdanja da se različito i nepovoljnije tretiraju samo osobe lišene poslovne sposobnosti kao ovlašteni predlagatelji postupka vraćanja/revidiranja. Rečena odredba članka 558. Nacrta Zakona je suprotna članku 14. Ustava i članku 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (zabrana diskriminacije). Zašto osoba lišena poslovne sposobnosti mora plaćati za svoju slobodu, ako druge osobe, kad o njoj odlučuju, to ne moraju? [Ministarstvo se nije očitovalo o ovim načelnim primjedbama.] 6

7 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 7 Primjedbe na pojedine članke nacrta zakona, drugog propisa ili dijelove akta Treba izostaviti članak 558. Nacrta Obiteljskog zakona. [-7.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Zakonom je određeno da će se za sve osobe koje su lišene poslovne sposobnosti po službenoj dužnosti centri za socijalnu skrb pokrenuti postupak preispitivanja lišenja poslovne sposobnosti. U postupku u kojem se odlučuje o poslovnoj sposobnosti nužno je provođenje vještačenja. Troškovi preispitivanja poslovne sposobnosti teretit će sredstva državnog proračuna i provodit će se prema rokovima koje će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisati naputkom. Ukoliko osoba lišena poslovne sposobnosti želi određenih rokova predložiti postupak preispitivanja poslovne sposobnosti, kao predlagatelj sama plaća troškove kako je propisano Zakonom o parničnom postupku. VI. Tomislav Obrovac [5. veljače 2015.] Načelne primjedbe na predloženi nacrt Nacrt zakon u kompletu je neprovediv, načelan, kompliciran, hladan, neusklađen sa vremenom i stanjem u Hrvatskoj. [Ministarstvo se nije očitovalo o ovim načelnim primjedbama.] Primjedbe na pojedine članke nacrta zakona, drugog propisa ili dijelove akta Obiteljsko-pravne mjere su prekomplicirane, neprovedive, pune birokratiziranja, a najviše zbog svega toga se stručne osobe bave izvještavanjem, a ne pomoći korisniku za kojega više niti nemaju vremena. Centar za posebno skrbništvo je institucija bez ikakove potrebe. Posebno skrbništvo se trebalo urediti na način da se iz zakona izbaci neposredno skrbništvo koje se radi površno, bez dovoljno interesa i vremena. Skrbništva trebaju biti obavezna, a ne da socijalni radnici po centrima moraju biti, a najbliža rodbina ne mora. Centar za posebno skrbništvo jednostavno nema dovoljno kapaciteta da zaštiti djecu i osobe lišene poslovne sposobnosti zbog premalog broja stručnih radnika, a previše predmeta u kojima su uključena djeca i druge zaštićene osobe. Centri odnosno stručni radnici, prema mome mišljenu i višegodišnjem iskustvu, predano i stručno zastupaju u sudskim postupcima. Problem dugotrajnog postupanja u statusnim predmetima nije problem obiteljskog zakona nego problem najviše Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je generator dugotrajnosti i bešćutnosti spram stanaka. Svaki puta kad sam sudjelovao na predmetnom sudu čudio sam se zakazivanjima slijedećih ročišta za šest, devet, mjeseci. Za šest, devet... mjeseci život djeteta ili njihovih roditelja se drastično mijenja. Obvezno savjetovanje sam prošao po suspendiranom zakonu i moje mišljenje da je taj postupak apsolutno kontra djeteta. Dijete niti se vidi, niti itko pita za njega, stručni radnici nemaju ovlasti zadirati u dublje obiteljske odnose ako nemaju valjani razlog, a roditelji pred centrom i pogotovo sudom uljepšavaju istinu, glume, prave se, jednom riječju lažu. U stotinama predmeta u kojima sam sudjelovao većina stranaka lažu, dolaze s lijepim riječima i pričom i kada se razgovor obavi s djetetom ili djecom priče su dijametralno suprotne. Dijete je jedino relevantno oko utvrđivanja prave istine o obiteljskim odnosima, a ovim nacrtom dijete se apsolutno gubi iz fokusa, dijete je nebitno jer ako roditelji sastave plan o roditeljskoj skrbi koji ima sve bitno po njemu za dijete nitko ni ne pita, a kamoli da neposredno utvrdi njegovo mišljenje. [-8.] NE PRIHVAĆA SE 7

8 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 8 Obrazloženje: U slučaju kada roditelji postignu sporazum o ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi po prestanku zajedničkog života roditelja, nepotrebno je uključivanje djeteta u postupak i time njegovog dodatnog traumatiziranja. U postupku za potvrđivanje sporazuma, ukoliko sud procijeni da sporazum nije u interesu djeteta, zatražit će mišljenje centra za socijalnu skrb. VII. Petar Marija Radelj (Obrazac 1.) [6. veljače 2015.] Načelne primjedbe na predloženi nacrt Očitovanje u prvu javnu raspravu o Nacrtu Obiteljskoga zakona Sažetak. Neozbiljno je i neprihvatljivo otvarati javnu raspravu: 1. o nacrtu zakona na 15 dana, kad Zakon o pravu na pristup informacijama kao pravilo predviđa 30 dana, a Ministarstvo socijalne politike već je upozoreno da u 69 % slučajeva nezakonito skraćuje vrijeme savjetovanja; [-9.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Ministarstvo socijalne politike i mladih je raspravu o Nacrtu prijedloga Obiteljskog zakona produžilo do 12. ožujka godine. Člankom 79. stavkom 2. Zakona o sustavu državne uprave propisano je: Ministri, predstojnici državnih ureda, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija, mogu odlučiti da se nacrti propisa koje pripremaju, a za koje je javnost osobito zainteresirana, objave putem sredstava javnog priopćavanja, kao i da se pozovu svi zainteresirani da na nacrt propisa iznesu svoje primjedbe. Ministarstvo socijalne politike i mladih je sukladno namjeri da se što više sudionika, odnosno stručne i zainteresirane javnosti uključi sa svojim sugestijama u izradu Obiteljskog zakona omogućilo istima putem javnog savjetovanja otvorenog do 12. ožujka da sugestijama na konkretne odredbe Zakona pridonesu izradi istog. 2. o nacrtu s konačnim prijedlogom Zakona jer se time u lice izruguje cjelokupnoj javnosti i unaprijed obezvrjeđuje sav trud stručne i zainteresirane javnosti da se bilo što popravi; [-10.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Neovisno o samom nazivu dokumenta Ministarstvo socijalne politike i mladih je sukladno namjeri da se što više sudionika, odnosno stručne i zainteresirane javnosti uključi sa svojim sugestijama u izradu Obiteljskog zakona omogućilo istima putem javnog savjetovanja sudjelovanje u radu na predmetnom dokumentu što je potpuno sukladno međunarodnim dokumentima koji potiču donošenje propisa u demokratskim procedurama u koje je uključen što veći broj sudionika i zainteresirane javnosti. 3. o nacrtu zakona koji nije uvršten u godišnji Plan savjetovanja Ministarstva o nacrtima svih propisa; otvaranjem javne rasprave o Nacrtu novoga obiteljskoga zakona, o čemu godišnjim planom nije predviđeno savjetovanje, onemogućava se transparentnost i javnost rada Ministarstva, suzbija elektronička demokracija i prezire glas javnosti, krše se postulati otvorenosti, demokracije i odgovornoga obnašanja vlasti; [-11.] NE PRIHVAĆA SE 8

9 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 9 Obrazloženje: Napominjemo da je provođenje predmetnog savjetovanja bilo predviđeno Planom savjetovanja koji je objavljen na web stranici Ministarstvo socijalne politike i mladih na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Sukladno odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata Ministarstvo socijalne politike i mladih je dana 16. veljače godine donijelo Plan savjetovanja, koji je objavljen na stranicama Ministarstva 2. ožujka godine. Predmetnim Planom savjetovanja zamijenjen je Plan savjetovanja Ministarstva socijalne politike i mladih o nacrtima zakona i drugih propisa za godinu, od 15. siječnja godine. 4. o nacrtu zakona čiji se autori/sastavljači taje od javnosti iako javnost ima pravo znati tko je sastavljao akt koji se daje na javnu raspravu i koliko to stoji porezne obveznike; [-12.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni dokument sastavljen od strane Ministarstva socijalne politike i mladih, kao stručnog nositelja izrade propisa te pri tome nije donesena odluka o formiranju radne skupine, niti je radna skupina neformalno osnovana. 5. koja nije dopuštena jer joj je trebala prethoditi javna rasprava o Prijedlogu iskaza, kako zbog ustaljenosti takvoga postupanja s Obiteljskim zakonom (uzor je postavljen održavanjem javne rasprave o Iskazu o procjeni učinaka Obiteljskoga zakonu od 8. svibnja do 8. lipnja 2013.), tako i zbog ishoda prethodne procjene od 4. veljače u kojoj je potvrdno odgovoreno na pitanja broj 9, 11, 12 i 13. pa je sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa potrebno sastaviti Prijedlog iskaza o procjeni učinaka propisa i o provesti 30-dnevno savjetovanje o tezama. Izradi nacrta propisa može se pristupiti tek nakon objave rezultata te javne rasprave, dobivanja suglasnosti Ureda za zakonodavstvo i pozitivnih mišljenja drugih resora vezano za utvrđenu procjenu socijalnih, gospodarskih, ekoloških i fiskalnih učinaka. Zaprepašten sam količinom kršenja procedure i drskošću da se pravnom poretku pošto-poto ponovno nameće u biti isti zakonski projekt koji je naišao na opće zgražanje pravničke struke, sudačke i odvjetničke profesije i suspenziju Ustavnoga suda; koji je preglomazan, nerazumljiv i neartikuliran te koji ne može biti alat za premošćivanje egzistencijalnih situacija hrvatskih građana, njihovih obitelji, brakova i djece. [-13.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Ministarstvo socijalne politike i mladih u cijelosti poštuje proceduru procjene učinaka propisa te je u tom smislu provelo Savjetovanje o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, a koje savjetovanje je bilo otvoreno od 10. veljače do 12. ožujka U predmetnom savjetovanju zainteresirana javnost imala je priliku očitovati se o Nacrtu prijedloga Iskaza i pripadajućim tezama. Ministarstvo socijalne politike i mladih će ponavljamo, i nadalje potpuno poštivati proceduru procjene učinaka propisa te će pribaviti očitovanja nadležnih tijela na Prijedlog Iskaza i nakon toga pristupiti izradi propisa. Ministarstvo socijalne politike i mladih će pri izradi propisa uzeti u obzir i primjedbe koje su pristigle u javnom savjetovanju koje je za vrijeme savjetovanja o prijedlogu Iskaza provedeno sa zainteresiranom javnošću u odnosu na Nacrt Zakona. Predmetno savjetovanje provedeno je potpuno sukladno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama, objavljeno je da se predmetno savjetovanje provodi radi uključivanja što većeg broja sudionika u javnu raspravu o samom Nacrtu Zakonu, te će nakon završetka rasprave sukladno navedenom članku biti objavljeni podaci o tome koje su primjedbe, prijedlozi i sugestije uzete u obzir odnosno prihvaćene, a koje nisu. 9

10 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 10 Nakon izrade Nacrta propisa Ministarstvo socijalne politike i mladih će sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa i Zakonu o pravu na pristup informacijama provesti Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Obiteljskog zakona. Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra da je na ovaj način omogućilo širem krugu građana da daju konkretne prijedloge na sam tekst Nacrt Zakona te da je na taj način dalo dodatnu vrijednost i samoj raspravi prijedlogu Iskaza. Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra da niti jedan propis ne ograničava stručnog nositelja bilo kojeg propisa da kada to smatra potrebnim otvori mogućnost javnosti da dostavi svoje konkretne prijedloge i primjedbe na bilo koji propis koji je u nadležnosti ministarstva. Svako drugačije tumačenje predstavljalo bi ograničenje građana u sudjelovanju u donošenju propisa, a što nije namjera Ministarstvo socijalne politike i mladih. 1. Ministarstvo socijalne politike i mladih otvorilo je 4. veljače javnu raspravu o Nacrtu prijedloga Obiteljskog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona. Ministarstvo je predvidjelo da javna rasprava traje samo 15 dana, do 19. veljače [-14.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Trajanje predmetne rasprave u međuvremenu je produženo do 12. ožujka godine. I. Prekratka javna rasprava 2. Povjerenica za informiranje već je izrijekom upozorila Ministarstvo socijalne politike i mladih, kao i druga ministarstva: 1, 2, 3, 4, 5 i 6 da je javna rasprava kraća od 30 dana protivna zakonskoj odredbi i svrsi savjetovanja. Kratkoća trajanja ove javne rasprave nije ničim obrazložena i protuzakonita je. Održavanje tako kratke javne rasprave suprotno je zahtjevu prikladnoga vremenskoga okvira. On, naime, prema članku 11. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13) kao pravilo traži da savjetovanje traje 30, a ne 15 dana. A u Izvješću Ustavnoga suda U-X- 5730/2013 od 26. studenoga (NN 144/13) stoji: Ustavni sud ističe da je kratkoća rokova javne rasprave pitanje koje je usko povezano s karakterom demokratske države utemeljene na vladavini prava. Riječ je o vremenskom okviru za javnu raspravu kao bitnom preduvjetu demokratske procedure. Transparentnost, otvorenost i uključivanje, prikladan vremenski okvir i uvjeti koji omogućuju pluralizam stajališta i valjanu raspravu o prijepornim pitanjima ključni su zahtjevi demokratskoga procesa. Široka i sadržajna rasprava koja uključuje različite političke snage, nevladine organizacije i udruženja građana, akademsku zajednicu i medije jest važan preduvjet za prihvaćanje održivoga teksta, prihvatljivoga cijelom društvu i usklađenoga s demokratskim standardima. Previše rigidna vremenska ograničenja moraju se izbjegavati. U svjetlu tih pravnih standarda, Ustavni sud podsjeća na svoje ustaljeno stajalište da je»donošenje propisa prema predviđenim pravilima i/ili demokratskim proceduralnim standardima temeljni zahtjev koji proizlazi iz vladavine prava u demokratskom društvu«. Postupak u kojem se taj zahtjev ne poštuje nesuglasan je s člankom 1. Ustava, to jest s demokratskim uređenjem Republike Hrvatske, i s člankom 3. Ustava, to jest s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske (odluka broj U-II- 1304/2013 od 16. srpnja 2013., NN 99/13). U odluci broj U-II-1118/2013 i dr. od 22. svibnja (NN 63/13) Ustavni sud ponovio je i ovo načelno pravno stajalište:»8.... esencijalna načela na kojima se temelji demokratsko društvo u smislu članaka 1. i 3. Ustava načela pluralizma, tolerancije i slobodoumlja 10

11 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 11 imaju i svoj proceduralni aspekt. Drugim riječima, demokratičnost procedure u okviru koje se odvija društveni dijalog o pitanjima od općeg interesa jest ono što sam akt, kao ishod te procedure, može odrediti kao ustavnopravno prihvatljiv ili neprihvatljiv.«u istoj je odluci Ustavni sud implicitno utvrdio da je demokratski pluralistički pristup pretpostavka procesa pravnog oblikovanja normi, a da se pod javnom raspravom razumije ona koja se vodi»unutar demokratski organizirane institucionalne procedure«. [-15.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Trajanje predmetne rasprave u međuvremenu je produženo do 12. ožujka godine. II. Grubo kršenje pravila postupka 3. Donošenje novoga obiteljskoga zakona nije najavljeno u Godišnjem planu normativnih aktivnosti za koji je Vlada RH donijela 17. prosinca Ministarstvo socijalne politike 4. veljače nije predočilo razloge, osim kaprica protiv Ustavnoga suda RH, da se ide u donošenje novoga obiteljskoga zakona. Vlada će, ako prihvati taj prijedlog, postati pijun osobne osvete jedne povrijeđene taštine. To je protivno načelu da se zakoni donose radi zajedničkoga dobra. Svrha je pridržavanja Plana normativne aktivnosti da se smanji ad hoc (samo za tu priliku, prigodničarska, hokus-pokus, čiribu-čiriba) zakonodavna djelatnost kao vrlo štetna i nepredvidljiva na cijeli pravni poredak i sve podložnike zakona. [-16.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: U trenutku donošenja Godišnjeg plana normativnih aktivnosti Vlade RH nije postojala intencija donošenja predmetnog propisa pa on nije ni uvršten u Plan. 4. Donošenje novoga obiteljskoga zakona nije najavljeno u Planu savjetovanja Ministarstva socijalne politike i mladih o nacrtima zakona za godinu koje je sastavljeno 22. siječnja i objavljeno 23. siječnja (Povodom donošenja toga i takvoga akta očekuje se reakcija Povjerenice za informiranje: Može li Ministarstvo socijalne politike i mladih donijeti potpun i točan Plan savjetovanja?) Otvaranjem javne rasprave o Nacrtu novoga obiteljskoga zakona, o čemu godišnjim planom nije predviđeno savjetovanje, onemogućava se transparentnost i javnost rada Ministarstva, suzbija elektronička demokracija i prezire glas javnosti, krše se postulati otvorenosti, demokracije i odgovornoga obnašanja vlasti. [-17.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Napominjemo da je provođenje predmetnog savjetovanja bilo predviđeno Planom savjetovanja koji je objavljen na web stranici Ministarstva socijalne politike i mladih na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Sukladno odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata Ministarstvo socijalne politike i mladih je dana 16. veljače godine donijelo Plan savjetovanja, koji je objavljen na stranicama Ministarstva 2. ožujka godine. Predmetnim Planom savjetovanja zamijenjen je Plan savjetovanja Ministarstva socijalne politike i mladih o nacrtima zakona i drugim propisima za godinu, od 15. siječnja godine. 5. Povjerenica za informiranje već je upozoravala ministarstva da u godišnji plan normativnih aktivnosti i plan savjetovanja o nacrtima propisa moraju staviti sve propise koje izrađuju te ih je pozivala da objavljuju sastave radnih skupina (dopis klasa /14-01/126, ur. broj

12 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str / , od ). Ministarstvo socijalne politike ponovno se oglušilo o oba legitimna očekivanja. [-18.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Napominjemo da je provođenje predmetnog savjetovanja bilo predviđeno Planom savjetovanja koji je objavljen na web stranici MSPM na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Sukladno odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata MSPM je dana 16. veljače godine donijelo Plan savjetovanja, koji je objavljen na stranicama Ministarstva 2. ožujka godine. Predmetnim Planom savjetovanja zamijenjen je Plan savjetovanja Ministarstva socijalne politike i mladih o nacrtima zakona i drugim propisima za godinu, od 15. siječnja godine. 6. Između 23. siječnja (kad je Ministarstvo socijalne politike donijelo Godišnji plan savjetovanja) i 4. veljače (kad je otvorilo nenajavljenu javnu raspravu) nije se dogodilo ništa novo jer je Rješenje Ustavnoga suda broj U-I-3101/2014, koje se ovim pothvatom Ministarstva želi izigrati, doneseno 12. siječnja i objavljeno u NN 5/15 od 16. siječnja te, sukladno članku 53. (u pročišćenom tekstu članku 55.) stavku 2. Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu RH, proizvodi pravne učinke od dana objave u Narodnim novinama, dakle od 16. I Stoga ne postoje pravno prihvatljivi razlozi da se o Nacrtu novoga obiteljskoga zakona uopće otvara javna rasprava. [-19.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Napominjemo da je provođenje predmetnog savjetovanja bilo predviđeno Planom savjetovanja koji je objavljen na web stranici Ministarstva socijalne politike i mladih na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Sukladno odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata MSPM je dana 16. veljače godine donijelo Plan savjetovanja, koji je objavljen na stranicama Ministarstva 2. ožujka godine. Predmetnim Planom savjetovanja zamijenjen je Plan savjetovanja Ministarstva socijalne politike i mladih o nacrtima zakona i drugim propisima za godinu, od 15. siječnja godine. III. Javna rasprava o nacrtu nije dopuštena prije javne rasprave o tezama 7. Javna rasprava o Nacrtu novoga obiteljskoga zakona postupnički nije moguća jer je, sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa (NN 90/11), javnoj raspravi o nacrtu zakona trebala prethoditi javna rasprava o tezama, tj. o Prijedlogu iskaza. Ministarstvo socijalne politike je, kao radni materijal u javnu raspravu priložilo popunjen obrazac iz Priloga 1 Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa (NN 66/12) (akt MSPM-a, klasa /15-02/1, ur. broj /6-15-2, od 4. veljače 2015.). U tom je obrascu Ministarstvo socijalne politike potvrdno odgovorilo na pitanja broj 6, 9, 11, 12 i 13. Obrazac iz Priloga 1. služi nositelju izrade propisa da utvrdi je li potrebno provoditi javnu raspravu u dvije faze: o tezama i o samom nacrtu propisa, sve prema Zakonu o procjeni učinaka propisa, ili je dovoljna samo javna rasprava o nacrtu propisa, sukladno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama. Onoga časa kad su najmanje dva odgovora na pitanja u obrascu iz priloga 1. bila potvrdna, nositelj izrade propisa bio je dužan sastaviti Iskaz, što nije učinio, i o njem provesti javnu raspravu. Člankom 16. stavkom 3. Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa (NN 66/12), naime, propisano je: O Nacrtu iskaza stručni nositelj provodi propisani postupak savjetovanja s javnošću i zainteresiranom javnošću u trajanju od 30 dana, a po ocijenjenoj potrebi stručnog nositelja, 12

13 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 13 ovisno o složenosti materije, i duže. Savjetovanje obvezno uključuje jedno ili više javnih izlaganja materije koja je predmet savjetovanja. Dakle, na javnu je raspravu trebalo staviti popunjen obrazac iz Priloga 3. Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa, tj. Iskaz o procjeni učinaka propisa. Ta isprava nije ponuđena u javnu raspravu i valjana javna rasprava nije moguća. Stoga je postojeća javna rasprava nelegitimna i nelegalna. [-20.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Postojeća javna rasprava potpuno je legitimna i zakonita. Člankom 79. stavkom 2. Zakona o sustavu državne uprave propisano je: Ministri, predstojnici državnih ureda, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija, mogu odlučiti da se nacrti propisa koje pripremaju, a za koje je javnost osobito zainteresirana, objave putem sredstava javnog priopćavanja, kao i da se pozovu svi zainteresirani da na nacrt propisa iznesu svoje primjedbe. Ministarstvo socijalne politike i mladih je sukladno namjeri da se što više sudionika, odnosno stručne i zainteresirane javnosti uključi sa svojim sugestijama u izradu Nacrtu Zakona omogućilo istima putem javnog savjetovanja otvorenom do 12. ožujka godine, da sugestijama na konkretne odredbe Nacrta Zakona pridonesu izradi istog. Ministarstvo socijalne politike i mladih je tu informaciju jasno objavilo i na svojoj web stranici te je informacija o tome jasno naglašena i na Javnom izlaganju koje je održano 25. veljače godine. Ministarstvo socijalne politike i mladih u cijelosti poštuje proceduru procjene učinaka propisa te je u tom smislu provelo Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, a koje savjetovanje je bilo otvoreno od 10. veljače do 12. ožujka godine. U predmetnom savjetovanju zainteresirana javnost imala je priliku očitovati se o Nacrtu prijedloga Iskaza i pripadajućim tezama. Ministarstvo socijalne politike i mladih će ponavljamo, i nadalje potpuno poštivati proceduru procjene učinaka propisa te će pribaviti očitovanja nadležnih tijela na Prijedlog Iskaza i nakon toga pristupiti izradi propisa. Ministarstvo socijalne politike i mladih će pri izradi propisa uzeti u obzir i primjedbe koje su pristigle u javnom savjetovanju koje je za vrijeme savjetovanja o prijedlogu Iskaza provedeno sa zainteresiranom javnošću u odnosu na Nacrta Zakona. Predmetno savjetovanje provedeno je potpuno sukladno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama, objavljeno je da se predmetno savjetovanje provodi radi uključivanja što većeg broja sudionika u javnu raspravu o samom zakonu, te će nakon završetka rasprave sukladno navedenom članku biti objavljeni podaci o tome koje su primjedbe, prijedlozi i sugestije uzete u obzir odnosno prihvaćene, a koje nisu. Nakon izrade Nacrta propisa Ministarstvo socijalne politike i mladih će sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa i Zakonu o pravu na pristup informacijama provesti Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Obiteljskog zakona. Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra da je na ovaj način omogućilo širem krugu građana da daju konkretne prijedloge na sam tekst zakona te da je na taj način dalo dodatnu vrijednost i samoj raspravi o prijedlogu Iskaza. Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra da niti jedan propis ne ograničava stručnog nositelja bilo kojeg propisa da kada to smatra potrebnim otvori mogućnost javnosti da dostavi svoje konkretne prijedloge i primjedbe na bilo koji propis koji je u nadležnosti ministarstva. Svako drugačije tumačenje predstavljalo bi ograničenje građana u sudjelovanju u donošenju propisa, a što nije namjera Ministarstva socijalne politike i mladih. 13

14 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str Ministarstvo socijalne politike dobro zna da je prije javne rasprave o Nacrtu novoga obiteljskoga zakona trebalo održati javnu raspravu o tezama, jer je samo tako bilo predložilo Vladi u Plan normativnih aktivnosti za i samo provelo održavanjem javne rasprave o Iskazu o procjeni učinaka Obiteljskoga zakonu od 8. svibnja do 8. lipnja 2013., dakle 31 dan trajanja savjetovanja. Ministarstvu je trebalo više od mjesec dana da sastavi Izvješće o tom savjetovanju te ga je objavilo 16. srpnja Nakon toga je Ministarstvo socijalne politike izradilo nacrt Obiteljskoga zakona i stavilo ga na javnu raspravu od 8. kolovoza do 20. rujna Tada je postavljen standard da javna rasprava o obiteljskom zakonu traje mjesec i pol dana i sve kraće od toga, zbog važnosti, slojevitosti i široke primjene toga zakona, jest neprihvatljivo. Obiteljsko zakonodavstvo je prevažno, tiče se prevelikoga broja ljudi, da bi se moglo mijenjati sezonski, kao olinjala dlaka. Ministarstvu je trebalo više od dva mjeseca da sastavi Izvješće o toj javnoj raspravi te ju je objavilo 25. studenoga Stoga je zdravoj pameti strana zamisao, koju je Ministarstvo socijalne politike objavilo 4. II da javna rasprava o Nacrtu novoga obiteljskoga zakona umjesto u dva navrata, ukupno dva i pol mjeseca, traje samo pola mjeseca, dapače da se zakon donese u Saboru do kraja prvoga tromjesečja, tj. tijekom ožujka [-21.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Jednako kao i za prethodnu primjedbu. 9. Svrha sastavljanja teza i njihov sadržaj najbolje su objašnjeni u zborniku O izradi pravnih propisa, koji je objavio Zavod za javnu upravu u Beogradu godine kao materijale sa seminara o osnovnim problemima sistema i metoda izrade propisa, a koji je priredio Sekretarijat tadašnjega Saveznoga izvršnog vijeća za zakonodavstvo i organizaciju od 11. do 22. svibnja Iako je od tada prošlo čak 56 godina, osim pojma socijalizam i samoupravljanje, svi su drugi izrazi u tom tekstu aktualni i danas. Na str dr. Leon Geršković ( ) iscrpno izlaže o utvrđivanju problematike, izradi teza, izradi prednacrta i utvrđivanju propisa od strane političkih tijela. Pravna služba Ministarstva socijalne politike ili od javnosti skriveno Povjerenstvo za izradu nacrta novoga obiteljskoga zakona ništa od toga nisu konzultirali ni shvatili, pa misli hrvatskoga pravnika i revolucionara o izradi teza valja ponoviti: Kod nas se vrlo nerado izrađuju teze, jer se smatra da izrada teza odugovlači posao. Tako misle nepravnici, naročito oni odmah neposredno pišu propis. Međutim, takav sustav ima niz nedostataka. U prvom redu izrada teza treba poslužiti tomu da se politički akceptira određeni propis, Inače dolazi do dvostrukoga posla: izradi se jedan propis, on ne bude prihvaćen, pa se mora ponovno raditi. To je prvi nedostatak. Zato vrlo često Sekretarijat za zakonodavstvo piše pojedinim upravnim organima da je primio njihov nacrt propisa, ali da smatra da bi bilo potrebno prethodno izraditi teze i da te teze budu prihvaćene, naročito kad se radi o odnosima koji su novi. Onda nam često bude odgovoreno: neka taj nacrt propisa budu teze. Međutim, između teze i nacrta propisa postoji bitna razlika. Teze trebaju obuhvatiti cjelokupno društveno stanje, bez obzira tko će i kako urediti odnose. Izrađene teze moraju do kraju sagledati cjelokupnu materiju, cjelokupno područje i dati postavke kako te odnose treba riješiti od središnje vlasti do mjesnoga odbora. Dakle, mora se dati cjelokupno stanje. Što će od toga ući u zakon, to je drugo pitanje. Prema tomu, teze trebaju razraditi cjelokupan odnos, pružiti osnovne postavke, imati izvod činjeničnoga stanja, predvidjeti određenu osnovu rješavanja. Teze trebaju biti daleko opširnije nego sam zakon. Teze u isto vrijeme trebaju služiti tomu da se utvrde i sagledaju cjelokupno činjenično i društveno stanje, politički problemi, stručni problemi, i da se predvidi metoda uređenja problema. To sve u propisu ne dolazi do izražaja 14

15 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 15 i zato se često postavlja pitanje koje ne bi bilo postavljeno da su prethodno bile izrađene teze. Teze su potrebne i za političke forume, jer se iz pravnih formulacija ne može vidjeti kakvi su sve odnosi. A oni koji trebaju odlučivati u političkom forumu ne mogu znati sve odnose. Zato su teze nužni element u izradi svakoga važnijega pravnoga akta. Oni koji nisu pravnici iz pravnih formulacija mogu samo nazrijeti te odnose. Vrlo često se daje propis kao osnova za diskusiju, postavljaju se pitanja koja se ne bi postavila da su svemu tomu prethodile teze. Ako je u pitanju kakav važan zakon, teze su neophodne. Dakle, resorna stručna tijela trebaju postaviti teze i razraditi ih, a onda dolazi rasprava o tezama koja je izvanredno važna stvar. Ta rasprava treba dovesti do suglasnosti s drugim resorima i političkim tijelima. Teze trebaju pisati i stručnjaci i pravnici. Pri tom stručnjaci trebaju biti jasni. Često dobivamo nacrte zakona iz kojih uopće ne vidimo što se hoće. I to zato što nisu prethodno izrađene teze. Kad bi stručnjaci prethodno izradili teze, pravnici bi bez teškoća napisali propis. A što se događa? Stručnjaci nisu dovoljno razradili teze, a pravnik je mislio da ih je razumio. Međutim, pravnik ima sasvim druge pojmove i on u propisu napiše onako kako je mislio. A kad dođe stručnjak, on kaže da nije tako mislio i da je pravnik to iskrivio. Obojica su znači, polazili od pogrješnih pretpostavki. O tezama, dakle, treba razvijati raspravu. Teze moraju biti tako kompletne u svim odnosima i stručnim postavkama da onaj koji na osnovi teza treba izraditi propis, može to učiniti i bez stručnjaka. U toj mjeri one moraju biti sa stručne strane jasno i nedvosmisleno postavljene. Znači, osnovna rasprava o propisu vodi se na osnovi teza kad je riječ o tom što i kako treba urediti. (O izradi pravnih propisa, Beograd, 1959., str ) [-22.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Jednako kao i za prethodnu primjedbu. 10. Ministarstvo socijalne politike je kao dio isprava za javnu raspravu objavilo i tzv. Teze za Obiteljski zakon. No, to uopće nisu teze u smislu navedene pravne literature ni Zakona o procjeni učinaka propisa. [-23.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Jednako kao i za prethodnu primjedbu. IV. Znaju li što su pravna pravila i što umijeće o sastavljanju propisa? 11. U zadnjem ulomku Teza i obrazloženju članka 562. Nacrta konačnoga prijedloga obiteljskoga zakona Ministarstvo socijalne politike pokazuje bitno nerazumijevanje osnova nomotehnike i primjene pravnih pravila. Pri određivanju primjene Obiteljskoga zakona iz do okončanja ocjene ustavnosti Obiteljskoga zakona iz 2014., Ustavni se sud vodio načelima svrhovitosti, razmjernosti i legitimnih očekivanja stranaka, kao i činjenicom da je taj zakon bio u uhodanoj primjeni zadnjih 11 godina, da za njega postoji izgrađena sudska praksa i široka upućenost djelatnika sustava, stručne i zainteresirane javnosti. Alternativa nalaganju primjene pravnih pravila Obiteljskoga zakona iz bila je automatska primjena članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja godine (NN 73/91). Drugim riječima, da se Ustavni sud suzdržao od određivanja primjene Obiteljskoga zakona iz 2003., obustavom primjene Obiteljskoga zakona iz 2014., predmet njegova uređenja postao bi neuređen propisima Republike Hrvatske koji su u primjeni, što znači da bi po samom pravu mjerodavno pravo u području uređenja obiteljskoga zakona bila pravna pravila iz Općega građanskoga zakonika iz 1811., s promjenama kakve su bile na snazi na dan 6. travnja

16 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 16 Određujući primjenu pravnih pravila Obiteljskoga zakona iz 2003., Ustavni sud nije nametnuo nikakav novi propis nego najbezbolnije premostio prijelazno razdoblje do okončanja ustavnosudskoga postupka, osigurao jednakost pred zakonom i obaviještenost, da svi adresati imaju pravodobnu, potpunu, točnu obavijest o mjerodavnom, dostupnom i ustaljenom pravu. Pravni učinci ukidanja Obiteljskoga zakona iz nastupili su stupanjem na snagu Obiteljskoga zakona iz i oni se ne mogu unatražno mijenjati. [-24.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni komentar ne odnosi se na sadržaj Nacrta Zakona U obrazloženju članka 562. Nacrta konačnoga prijedloga obiteljskoga zakona Ministarstvo socijalne politike zamjera Ustavnom sudu što svojim Rješenjem od 12. siječnja nije ukinuo odredbu o prestanku vrijeđenja Obiteljskoga zakona iz 2003., iako je riječ o odumrloj (opsoletnoj) odredbi koja je prestala vrijediti nakon što je u vremenu proizvela pravni učinak. [-25.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni komentar Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra netočnim Također, u obrazloženju članka 562. Nacrta konačnoga prijedloga obiteljskoga zakona Ministarstvo socijalne politike zamjera Ustavnom sudu što svojim Rješenjem od 12. I nije poništio Obiteljski zakon iz u cjelini ni njegovu odredbu kojom je Obiteljski zakon iz stavljen izvan snage, iako Ustavni sud prema članku 126. Ustava i prema članku 53. (55.) stavku 1. Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu nema ovlast poništavati nego samo ukidati zakone. (Razlika je što ukidanje djeluje od časa donošenja takve odluke, a poništavanje djeluje unatražno, od časa donošenja isprave, kao da ona pravno nikad nije ni bila donesena.) Već ta razina nepoznavanja ustavnopravnoga poretka koji svojim uradcima žele kontaminirati diskvalificira ministricu Milanku Opačić, prof. Branku Rešetar iz Osijeka i dječju pravobraniteljicu Ivanu Milas Klarić, da hrvatskoj javnosti nameću svoja rješenja iz obiteljskoga prava, koja je Ustavni sud već utvrdio sumnjivima i obustavio primjenu. [-26.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni navodi su potpuno netočni. Člankom 55. Ustavnog zakona o ustavnom sudu propisano je sljedeće: Članak 55. (1) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom. (2) Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. (3) Ustavni sud može poništiti propis, odnosno pojedine njegove odredbe, uzimajući u obzir sve okolnosti od važnosti za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, te imajući u vidu osobito težinu povrede Ustava ili zakona i interes pravne sigurnosti: - ako se njime vrijeđaju ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, - ako se njime pojedinci, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji ili nepovoljniji položaj. 16

17 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str U obrazloženju članka 562. Nacrta konačnoga prijedloga obiteljskoga zakona Ministarstvo socijalne politike pogrješno shvaća i širi neistinitu tvrdnju da je Rješenjem Ustavnoga suda od 12. I faktično nastala situacija u kojoj su oba obiteljska zakona (iz i 2014.) na neki način u primjeni. Obiteljski zakon iz formalno je na snazi, ali je pokrenut postupak njegove ustavnosti te je njegova primjena u cijelosti obustavljena. On je u cijelosti suspendiran i ni na koji način nije u primjeni. Riječ je o zakonu koji je tako zbunjeno i zbunjujuće napisan, uz niz ponavljanja i nejasnih upućivanja, da Ustavni sud nije moglo suspendirati samo osporene odredbe, nego je morao obustaviti primjenu cijeloga zakona. Obiteljski zakon iz prestao je biti na snazi voljom vladajuće većine 1. rujna i on od tada više nije na snazi. Rješenjem Ustavnoga suda od 12. I određeno je da se njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila. Ismijavati tu pravnu situaciju, kao što Ministarstvo čini, isto je kao i nijekati rimska pravna pravila koja izražavaju samu bit europske pravne tradicije i kulture. [-27.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni komentar Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra netočnim Ni Ustavni sud ni zakonodavac nisu ponovno ovlašteni stavljati izvan snage zakon koji je već stavljen izvan snage jer je to pravno nemoguće. Stoga je prijedlog članka 562. Nacrta konačnoga prijedloga obiteljskoga zakona, kojim se ponovno ukida Obiteljski zakon iz apsurdan. U Dalmaciji se to zove: mlaćenje krepanoga tovara. Na engleskom se jeziku to kaže: šibanje lipsala konja, flogging a dead horse, ili premlaćivanje crknuta psa, beating a dead dog. Sve su to izrazi za zakašnjeli ili jalovi zahtjev, traženje o kojem je već riješeno ili raspravu koja je okončana te je svaki pokušaj da se nastavi, uzaludan, čisto gubljenje vremena, budući da je ishod već odlučen. Stara je riječ bila: Bije sedlo, tko ne može konja. [-28.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni komentar Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra netočnim. 13. Sve kad bi hrvatska Vlada i Hrvatski sabor pristali biti lutci u ovoj predstavi Ministarstva socijalne politike, posljedice ishitrenoga donošenja novoga obiteljskoga zakona, prije konačne odluke Ustavnoga suda, bile bi teške i nesagledive. Pokrećući ocjenu ustavnosti Obiteljskoga zakona iz 2014., Ustavni je sud imao u vidu praktičnu činjenicu da bi obustava primjene samo osporenih odredaba izazvala veliku pravnu nesigurnost zato što bi u praksi to značilo potrebu izrade pročišćenoga teksta (uz izostavljanje obustavljenih odredaba). Drugim riječima, nastupilo bi stanje koje zahtijeva dodatnu edukaciju i prilagodbu cijeloga sustava sadržajno novomu propisniku. Naime, nakon Obiteljskoga zakona iz i Obiteljskoga zakona iz 2014., zbog količine zahvata sadržajno bi u primjeni bio neobustavljeni dio Obiteljskoga zakona iz 2014., koji bi se mogao nazvati Obiteljski zakon iz 2015., a njegova bi najlošija strana bila primjena pravnih pravila iz Općega građanskoga zakonika na sve situacije koje bi bile zahvaćene obustavom primjene. Ministarstvo socijalne politike, naravno, ne propušta upasti u svaku grješku koju je Ustavni sud izbjegao pa sada hrvatskoj javnosti nudi upravo to: tobože novi Obiteljski zakon iz 2015., s nizom rješenja kojima se prejudicira odluku Ustavnoga suda u ocjeni ustavnosti Obiteljskoga zakona iz No, i na njega se mora primijeniti zaključak prof. dr. Dijane Jakovac Lozić, predstojnice obiteljskoga prava u Splitu, da novi Obiteljski zakon vrvi previdima i manjkavostima 17

18 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 18 nastalim zakonodavčevom zaigranošću i osjećajem dojmljive sigurnosti i samodopadnosti (točka 70. Rješenja Ustavnoga suda od 12. siječnja 2015.). [-29.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Radi se o komentaru bez prijedloga. V. Onemogućavanje pravorijeka Ustavnoga suda? 14. Ustavni je sud u točki Rješenja od 12. I transparentno najavio: Ustavni sud uvažio je vrijeme koje će mu biti potrebno za pažljivo i sustavno ispitivanje svakog pojedinačnog prigovora i svih prigovora predlagatelja zajedno. Pri tome je uzeo u obzir i činjenicu da će u ovom ustavnosudskom postupku biti dužan ispitati i relevantnu praksu ESLJP-a, ali i relevantnu praksu ustavnih sudova drugih država Europske unije. Donošenjem novoga obiteljskoga zakona Ministarstvo socijalne politike želi da Ustavni sud meritorno ne dovrši postupak ocjene ustavnosti Obiteljskoga zakona iz nego da ga obustavi zbog prestanka njegova vrijeđanja. [-30.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Navod je potpuno netočan. Sukladno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, članak 56.: (1) Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba, iako su oni prestali važiti, ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije proteklo više od godinu dana. (2) Kad u postupku ocjene utvrdi neustavnost, odnosno nezakonitost akta iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će donijeti odluku o utvrđenju neustavnosti zakona ili neustavnosti i nezakonitosti drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 58. i 59. ovoga Ustavnog zakona. 15. Očito nastojanje Ministarstva socijalne politike i autorica Obiteljskoga zakona i da se pošto-poto omete i meritorno ne dovrši postupak ocjene ustavnosti Obiteljskoga zakona iz 2014., potvrđuje da je bila prijevarna izjava Branke Rešetar, voditeljice izradbe Obiteljskoga zakona iz 2014., od 25. kolovoza 2014.: Za kraj želim izraziti osobno zadovoljstvo što će gotovo pedeset odredaba Obiteljskog zakona biti predmetom ocjene ustavnosti. Vjerujem da je kvalitetu pojedinih pobijanih odredaba moguće ocijeniti već na normativnoj razini (navedeno u točki 19. Rješenja Ustavnoga suda od 12. siječnja 2015.). Da to doista misli, ne bi sad mutila vodu nego bi pustila Ustavni sud da na miru dovrši svoj posao. [-31.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Navod je potpuno netočan. Obrazloženje je jednako kao za prethodni navod. 16. Ministarstvo socijalne politike zapravo se izruguje s cijelom ustavnosudskom vlašću napominjući da su pojedine odredbe Obiteljskog zakona 2014 pojedinim adresatima zakona u nekim dijelovima eventualno nedovoljno jasne te u tom smislu postoji prostor da se manjim jezičnim i izričajnim doradama u predmetnom tekstu zakona otklone dvojbe i nejasnoće koje su se pojavile u njegovu tumačenju (Teze, str. 9; Nacrt, str. 14). Čini se da Ministarstvo socijalne politike smatra maloumnima sve osobe, 18 fizičkih i dvije pravne, koje su osporile Obiteljski zakon iz 2014., sve profesore katedri obiteljskoga prava u Rijeci, Splitu i Zagrebu, koji su se složile s tezama osporavatelja, kao i sve savjetnike i sudce Ustavnoga suda koji su 18

19 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 19 zaključili da je pravna sigurnost toliko ugrožena da je potrebno suspendirati Obiteljski zakon iz u cijelosti. [-32.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni komentar Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra netočnim. 17. Svojim rješenjem od 12. siječnja Ustavni sud nije prouzročio nikakav kaos nego naprotiv osigurao redovito i usklađeno djelovanje sudova, jedinstvenu primjenu ustaljenoga propisa i stabilnost postupanja u obiteljskim stvarima. Svi znamo da je postupanje centara za socijalnu skrb i sudova u obiteljskim stvarima u pravilu manjkavo, neažurno i nezainteresirano, ali ni jedan zakon ne može vratiti entuzijazam nego izlazak iz depresije, bolji uvjeti rada i motivacija ljudi. Zakon ni za što od toga nije kriv, osim što je novi Obiteljski zakon iz nepotrebno komplicirao život. [-33.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni komentar Ministarstvo socijalne politike i mladih smatra netočnim. Stajalište Ministarstva socijalne politike i mladih vezano na ovu temu jasno je vidljivo iz Nacrta prijedloga Iskaza. 18. Ustavni je sud svojim Rješenjem pokušao nadomjestiti goleme nedostatke uočene u radu Ministarstva i Hrvatskoga sabora. Naime, u toj je međuodluci dopustio svim zainteresiranim stranama da raspravljaju, argumentirano, o svim spornim točkama. Metodologija koju je Ustavni sud primijenio prilog je ponovnom otvaranju dijaloga u hrvatskom društvu. Sudionici rasprave su: predlagatelji ocjene ustavnosti, Ministarstvo socijalne politike i mladih koje je bilo nositelj izrade spornoga zakona, profesorica iz Osijeka koja je vodila pisanje zakona, pravobraniteljica za djecu koja joj je u tom pomagala i tri neovisna visoko stručna tijela: profesori katedri obiteljskoga prava u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Ustavni se sud u tom Rješenju ograničio na opće iznimno loše učinke zakona te je po prvi put u hrvatskoj povijesti u cijelosti suspendirao cijeli jedan zakon. To već samo za sebe govori o ozbiljnosti očitih posljedica koje uključuju povrjede ljudskih prava, pravila postupka i načela ustavnosti te vrjednote vladavine prava i zaštite obitelji koju hrvatski ustavnopravni poredak jamči, ali bahati pojedinci na polugama moći niječu. [-34.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Radi se o komentaru i iznošenju osobnih stavova. VI. Nečitanje profesora Hlaču 19. Pravna akrobatika u koju se Ministarstvo socijalne politike upušta potvrđuje da će ocjenu prof. dr. Nenada Hlače koju je Ustavni sud već smatrao potrebnim navesti, trebati navoditi u više ustavnosudskih odluka: U osnovi prigovora istovjetan je problem ponajprije političke (ne)kulture i vrlo niske razine pravne svijesti napose glede odgovornosti zakonodavca za pravne posljedice i primjenu novog zakona. Obiteljski zakon trebao je biti na znanstvenim osnovama utemeljeno djelo stručno sposobnoga reprezentativnoga tijela, a Sabor je trebao dati legitimitet čitavom projektu. Zbog važnosti obitelji i kompleksnosti obiteljskih odnosa donošenje i stupanje na snagu Obiteljskoga zakona trebao je biti čin preklapajućega konsenzusa struke, znanosti, izvršne i zakonodavne vlasti. 19

20 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 20 U postupku donošenja Obiteljskoga zakona iz u potpunosti je zanemareno jedno od temeljnih načela pravnoga sustava, a to je načelo ekonomičnosti. Napose je to načelo bitno u kriznim vremenima kad državi nedostaju materijalna sredstva za učinkovitu pripremu i reorganizaciju sudskog i upravnog sustava koji bi trebao primjenjivati novi zakon. Pravni sustav ima specifične mehanizme funkcionalnosti koji se višeslojno ogledaju tek kroz dugoročnu i dosljednu primjenu zakona. Tek je sudska praksa koja se polako stvara i godinama brusi pokazatelj uspješnosti nekog zakonskog projekta. Odvjetništvo je taj bitan mehanizam unutar pravnog sustava koji najbolje osjeća i na neki način nadgleda primjenu zakonskih rješenja. Svaka promjena zakona mora polaziti od razumne procjene razmjernosti i tek dugoročno očekivanih pozitivnih promjena. Stanje u kojem se pravni sustav RH zatekao stupanjem na snagu Obiteljskoga zakona iz upravo je eklatantan primjer pravne anarhije, neracionalnog postupanja što ne doprinosi pravnoj sigurnosti i izvjesnosti kao osnovama vladavine prava, nego opasno generira pravnu nesigurnost i neizvjesnost. Svaka promjena tako kompleksnog i sveobuhvatnog zakona koji se doslovno dotiče sudbine svakog građanina RH u kriznim gospodarskim vremenima opravdano postavlja pitanje cijene koštanja ljudskih prava, jer je učinkovita i dosljedna primjena zakona kojima se promiču i ostvaruju ljudska prava čista ekonomska kategorija o čemu se u RH nedovoljno razmišlja. Zakonopisac nije ni imao dovoljno vremena i hrabrosti provjeriti primjenjivost i učinkovitost novih rješenja mentalnim vježbama rješavanja zamišljenih hipotetskih slučaja i usporedbom dobivenih rješenja s onima koje postojeći istoimeni Obiteljski zakon proizvodi danas u praksi upravnih i sudskih tijela. Na nekoliko hipotetskih primjera u svezi s majčinstvom i očinstvom pokušalo se u nastavku dokazati na nedomišljenost rješenja iz Obiteljskoga zakona iz i opravdanost prigovora predlagatelja za ukidanjem odredbi, a posljedično i čitavog zakonskog projekta. U podlozi donošenja Obiteljskog zakona ogleda se niska razina političke kulture kojoj je strana ideja o diobi vlasti, a potpuno nejasna ideja o vladavini prava. Budući da Ustav RH jamči nepovredivost prava i sloboda, Ustavnom sudu su na raspolaganju goleme ovlasti koje je u ovom slučaju nužno potrebno iskoristiti. Tako važan i delikatan zakon poput Obiteljskoga zakona mora uvijek biti čvrsto usidren sustavom vrijednosti koji se njime štite. Ma koliko to bio bolan i težak proces nemoguće ga je izbjeći. Objektivan multidisciplinaran pristup obitelji trasirat će vrijednosni sustav koji zakonodavac želi dugoročno ostvariti polazeći između ostaloga i od demografskih, ekonomskih, socioloških trendova koji su u izvjesnoj mjeri predvidljivi. U nas kao da se zaboravlja da se uvođenjem nekoga novoga, obiteljskopravnog odnosa, kao primjerice izvanbračne zajednice sa sličnim, a opet različitim pretpostavkama za priznavanje učinaka u pojedinim granama prava stvara pravna nesigurnost. Problem je što izvanbračne zajednice, kao i zajednice osoba istog spola povijesno postoje, i postojat će i uz nove zakonske tekstove, kao slobodne zajednice osoba koje ne žele podilaženje pod pravni okvir. Jedina učinkovita zaštita temeljnih civilizacijskih vrijednosti je kazneni progon poligamije, incesta ili pedofilije. (točka 20. Rješenja od 12. I ). Sustav normi obiteljskoga prava mora se temeljiti na konsenzusu glede koncepcije zaštite nacionalnoga suvereniteta i identiteta. Države su glede normiranja obiteljskih odnosa suverene i potpuno autonomne tako da je nepotrebno pozivanje zakonodavca na načela neke Komisije za europsko obiteljsko pravo. Gotovo je nevjerojatno da je u tekst uvodnih odredbi Obiteljskoga zakona iz ušlo tek nekoliko nesuvislo izabranih Direktiva Europske unije, kad je poznato da bi navođenje važnih međunarodnih ugovora kojima je RH pristupnica i koji obvezuju zakonodavca da ih se navodi u zakonu, zauzelo minimalno jednu stranicu teksta zakona otisnutog u fontu Narodnih novina (točka 30. Rješenja od 12. I ). 20

21 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 21 Pravno-politički ciljevi zakonodavca nisu razumno izbalansirani i [ ] prije su dokaz ideoloških vrludanja nego primjer razumne i odgovorne zakonodavne politike. (točka 547. Rješenja od 12. I ). [-35.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Predmetni navodi o neuključivanju javnosti i niskoj razini političke kulture su potpuno netočni. Člankom 79. stavkom 2. Zakona o sustavu državne uprave propisano je: Ministri, predstojnici državnih ureda, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija, mogu odlučiti da se nacrti propisa koje pripremaju, a za koje je javnost osobito zainteresirana, objave putem sredstava javnog priopćavanja, kao i da se pozovu svi zainteresirani da na nacrt propisa iznesu svoje primjedbe. Ministarstvo socijalne politike i mladih je sukladno namjeri da se što više sudionika, odnosno stručne i zainteresirane javnosti uključi sa svojim sugestijama u izradu Nacrta Zakona omogućilo istima putem javnog savjetovanja otvorenom do 12. ožujka godine da sugestijama na konkretne odredbe Nacrta Zakona pridonesu izradi istog. VII. Razotkriveno plagiranje 20. Rješenje Ustavnoga suda U-I-3101/2014 pokazalo je jedinstvenost državne politike koju i kakvu provode Ministarstvo socijalne politike, pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić i pročelnica Katedre obiteljskoga prava u Osijeku Branka Rešetar. Riječ je o bezočnom plagiranju nedostojnom akademskih građana i sveučilišnih nastavnika. Pokušavajući prikriti dio njihove sramote Ustavni je sud više puta u Rješenju upotrijebio izričaje: U očitovanju pravobraniteljice [ ] navedeno je istovjetno kao i u očitovanju Ministarstva na iste prijedloge. i: Pravni fakultet u Osijeku u mišljenju [ ] navodi istovjetno kao i u očitovanju Ministarstva navedenim pod točkom [x]. ovog rješenja. Istodobno je na više desetaka mjesta Ustavni sud naveo mišljenja Ministarstva, pravobraniteljice za djecu i osječke profesorice iz kojih je očito da rabe doslovce iste rečenice i ulomke, pa čak i da prepisuju pravopisne pogrješke. [-36.] NE PRIHVAĆA SE. Obrazloženje: Primjedba je potpuno nejasna i ne odnosi se na Nacrt Zakona koji je predmet rasprave. 21. Iz sljedeće je tablica vidljivo kako je u 38 slučajeva znanstveno-istraživačka radnica, profesorica obiteljskoga prava iz Osijeka plagirala Ministarstvo te kako je u 21 slučaju tobože neovisna pravobraniteljica za djecu i docentica plagirala Ministarstvo. U 13 pak slučajeva umjesto samostalnih i neovisnih shvaćanja dolazi trostruka prepisivačina; sva tri izvora obrane Obiteljskoga zakona iz pišu doslovce isto! Plagijatori tako potvrđuju da nemaju vlastito mišljenje nego da preuzimaju tuđe; ne postupaju kao samostalni mislitelji nego očituju papagajsko ponavljanje uz nenavođenje izvora. Što ih onda preporučuje da budu predlagatelji i branitelji novoga Obiteljskoga zakona iz 2015.? Međusobno prepisivanje pravnih shvaćanja u točkama Rješenja od 12. siječnja Ministarstvo socijalne politike i mladih Istovjetno očitovanje pravobraniteljice za djecu i Istovjetno mišljenje Pravnoga fakulteta u Osijeku 21

22 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str i i i i i i i i U Zagrebu 6. veljače Petar Marija Radelj [-37.] NE PRIHVAĆA SE Obrazloženje: Primjedba se ne odnosi se na Nacrt Zakona koji je predmet rasprave. 22

23 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 23 VIII. Petar Marija Radelj (Obrazac 2. Iskaz vidjeti obrazloženje u fusnoti 1) [19. veljače 2015.] Očitovanje u drugu javnu raspravu o Nacrtu Zakona i u prvo savjetovanje o tezama / iskazu procjene učinaka propisa za Obiteljski zakon Sažetak I. Javna rasprava o Nacrtu obiteljskoga zakona nije moguća dok se ne utvrdi Iskaz procjene učinaka toga propisa. II. Savjetovanje o tezama i Prijedlogu iskaza nije moguće dok se ono niječe, onemogućuje, obezvrjeđuje i prejudicira raspravom o nacrtu konačnoga prijedloga zakona. III. Savjetovanje o tezama / Prijedlogu iskaza ni javna rasprava o Nacrtu obiteljskoga zakona nisu uvrštene u Plan savjetovanja MSPM-a. IV. Sastav savjeta, radne skupine ili stručnoga povjerenstva koje je sastavilo akte dane u savjetovanje i javnu raspravu i dalje je, protivno zakonu, nepoznat javnosti. V. Sve to ukazuje na ozbiljne nedostatke demokratičnosti, transparentnosti i javnosti rada u MSPM-u. VI. Predlažem da se javna rasprava o Nacrtu obiteljskoga zakona obustavi (opozove), a savjetovanje o tezama (Prijedlogu iskaza procjene učinaka propisa) produlji ili ponovno otvori na novih 30 dana kako bi se moglo krenuti iz početka. VII. Predlažem da se objavi kad će i gdje biti izlaganje materije koja je predmet savjetovanja. VIII. Predlažem da se objavi odluka o osnivanju savjeta, radne skupine ili stručnoga povjerenstva radi izrade novoga obiteljskoga zakona. IX. Predlažem da se održavanje svakoga savjetovanja i javne rasprave unaprijed najavi u Planu savjetovanja MSPM-a. [Ministarstvo se nije očitovalo o ovim načelnim primjedbama i prijedlozima.] Prilažem detaljno obrazloženje gornjih tvrdnji i prijedloga. Povodom druge javne rasprave o Nacrtu Obiteljskoga zakona Ministarstvo socijalne politike i mladih otvorilo je 10. veljače u Savjetovanje o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga obiteljskoga zakona i javnu raspravu o Nacrtu prijedloga obiteljskoga zakona s konačnim prijedlogom zakona. U naslovu objave, na prvom je mjestu istaknuta javna rasprava o Nacrtu obiteljskoga zakona, a na drugom je mjestu savjetovanje o procjeni učinaka propisa, iako ono po naravi stvari prethodi pisanju zakonskoga teksta. 23

24 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 24 Obavijest od 10. veljače o otvaranju javnih rasprava vezanih uz planirani obiteljski zakon. I. Ponovno bitne povrjede postupka 2. Dakle, otvorene su dvije javne rasprave o obiteljskom zakonu koje traju istodobno: prethodna, o Tezama (procjeni učinaka budućega zakona) i završna, o samom Nacrtu obiteljskoga zakona. Takva paralelnost ni pravno ni stvarno nije moguća ni dopustiva u hrvatskom ustavnopravnom poretku. Naprotiv, ona je protuzakonita i protivna zdravoj pameti i javnom moralu. Njome su prekršena osnovna pravila javne rasprave: pomno utvrditi cilj savjetovanja kao i raspored aktivnosti (točka 8.2. Smjernica za primjenu Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona iz 2010.) Prva je od tih dviju rasprava besmislena ako se njezin ishod unaprijed prejudicira već dovršenim nacrtom novoga zakona. Time javno savjetovanje o procjeni učinaka propisa i o tezama za budući zakon gubi svrhu. Smisao javnoga savjetovanja jest razmotriti što stručna i zainteresirana javnost drži o samim tezama te, ovisno o argumentima i mišljenju koje će prevladavati, donijeti odluku hoće li, tko i kad, s kojim sve smjernicama, pristupiti izradi zakonskoga nacrta. Ovako se unaprijed ignoriraju ocjena stanja, pravna shvaćanja i razlozi koje bi mogla imati druga ministarstva, Vladini uredi, stručna i zainteresirana javnost. Održavanje prethodne rasprave, javne rasprave o tezama ili internetskoga savjetovanja o nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa (tri izraza za istu stvar), nije moguće dok se ne opozove istodobna javna rasprava o njezinu sljedniku, već napisanomu nacrtu zakona. Točka 6.4. Smjernica za primjenu Kodeksa podsjeća: Savjetovanje bi trebalo biti otvoren i smislen proces želi li postići određenu razinu vjerodostojnosti. Istodobno održavanje dviju javnih rasprava koje bi trebale slijediti jedna nakon druge, nije otvoren proces, nije smislen postupak i nema vjerodostojnost Druga od tih dviju rasprava nije dopuštena ni moguća dok nije provedena prva rasprava. Savjetovanje o Nacrtu prijedloga iskaza od 10. veljače (klasa /15-02/1, ur. broj / ) otvoreno je stoga što je u Prethodnoj procjeni od 4. veljače Ministarstvo utvrdilo: (6.) da izrađene teze zahtijevaju izmjenu vrjedećega zakonodavstva; (9.) da će navedeno normativno rješenje imati važan učinak na socijalno osjetljive skupine, socijalni status građana, uzdržavanih osoba, djecu tijekom i nakon rastave braka, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i na posvojenu djecu; (11.) da izrađene teze zahtijevaju reviziju 24

25 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 25 postojećih rješenja i provedbu upravnih i sudbenih postupaka; (12.) da će za postizanje cilja biti nužan povezan rad centara za socijalnu skrb i sudova i (13.) da je isti problem (nije navedeno koji točno problem) postojao te da je riješen u zakonodavstvu zemalja Europske unije i trećih zemalja (iako ta tvrdnja nije bilo čim potkrijepljena). U svakom slučaju, kad su najmanje dva odgovora u tom obrascu potvrdna, uvodna odredba Priloga 1. Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa (NN 66/12) i članak 19. Zakona o procjeni učinaka propisa (NN 90/11) propisuju da treba sastaviti prijedlog iskaza o procjeni učinaka propisa i provesti tridesetodnevno savjetovanje o tezama. Članak 19. stavak 4. toga Zakona dodatno određuje: Nakon provedenoga savjetovanja, stručni nositelj izrade propisa je putem svoga Koordinatora dužan razmotriti sve primjedbe, prijedloge i mišljenja javnosti i zainteresirane javnosti na Nacrt prijedloga iskaza te o prihvaćenim i neprihvaćenim primjedbama i prijedlozima obavijestiti javnost i zainteresiranu javnost putem svoje internetske stranice I Poslovnik Hrvatskoga sabora (NN 81/13), koji ima pravnu snagu organskoga zakona, 2 u članku 173. stavku 4. određuje: Nakon provedene prethodne rasprave sva stajališta, mišljenja i prijedlozi dostavljaju se predlagatelju koji je obvezan pri izradi prijedloga zakona uzeti ih u obzir te posebno obrazložiti one koje nije mogao prihvatiti. Odvijanjem javne rasprave o nacrtu već konačnoga prijedloga zakona sprječava se prethodna rasprava jer nositelj izrade propisa ne će uzeti u obzir možebitna očitovanja na prethodnu raspravu pri izradi prijedloga budući da je nacrt već izradio i o njem proveo javnu raspravu prije utvrđenja učinaka provedenoga savjetovanja Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona (NN 140/09) u poglavlju IV. točki 4. određuje: Da bi bilo djelotvorno, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću pokreće se u vrijeme kada još uvijek postoji mogućnost utjecaja na nacrte zakona, propisa i drugih akata, dakle u ranoj fazi njihove izrade kada su još sve opcije za njihovu doradu i promjenu otvorene. Zbog toga se u točki 4.3. Smjernica za primjenu Kodeksa upozorava: U fazi kad je propis već konačno oblikovan, kad nema dovoljno vremena za bilo kakav oblik savjetovanja i kada je sužen prostor za bilo kakve izmjene, savjetovanje više nije moguće. Postavlja se pitanje, što je cilj savjetovanja o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za obiteljski zakon? Kako se stajališta iz toga savjetovanja mogu iskoristiti ako je nacrt propisa već napisan, dapače tobožnja će javna rasprava o njem završiti prije nego što budu poznati rezultati prethodnoga savjetovanja? 2.5. Za ovaj je slučaj ključna odredba članka 21. stavka 1. Zakona o procjeni učinaka propisa koji određuje: Nakon provedenoga savjetovanja i pribavljenoga mišljenja nadležnih tijela na Nacrt prijedloga iskaza stručni nositelj izrade propisa pristupa izradi propisa i Prijedloga iskaza. 3 Nacrt propisa počinje se pisati tek kad se rasprave sve primjedbe i prijedlozi iz prethodne rasprave. Budući da se Ministarstvo ponaša kao da ne razumije značenje riječi nakon, treba ponoviti da je to prijedlog, tj. vrsta riječ koja označuje podređenost jedne punoznačne riječi drugoj i 2 Tako je, zbog njegove naravi i potrebne većine za njegovo donošenje, utvrdio Ustavni sud: u točki 4. Odluke U-II-1744/2001 od 11. veljače (NN 21/04), točki 4. Odluke U-I-4480/2004 od 5. lipnja (NN 69/07), u točkama 3.5. i 4. Rješenja U-I-2488/2004 od 14. studenoga (NN 133/07), u točki 4. Odluke U- I-396/2008 od 29. svibnja (NN 66/12), rimskim brojem signature Odluke U-I-1925/2008 od 29. svibnja (NN 66/12) i u točki Izvješća U-X-99/2013 od 23. siječnja (NN 12/13). 3 Za one koji iz petnih žila žele nametnuti ideološki obiteljski zakon, ali na hrvatskom jeziku ne razumiju redoslijed propisanih koraka, evo iste odredbe na engleskom: After completing the consultation and obtaining the opinion from the competent authorities concerning the Draft Proposal of the Statement, the qualified authority responsible for drafting regulations shall commence with the drafting of the regulation and the Proposal of the Statement (Article 21, paragraph 1 of the Act on Regulatory Impact Assessment Official Gazette, no. 90/11). 25

26 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str. 26 time izriče međusobni odnos predmeta ili radnji koje izriču punoznačne riječi ; konkretno nakon znači neposrednu poslijevremenost, 4 ono što dolazi po svršetku čega, za kim ili čim u vremenskom smislu, poslije, iza. Sklop nakon što izriče da se radnja glavne rečenice događa poslije radnje ovisne vremenske rečenice. Zakonodavac nije zamislio ni dopustio da se ove dvije javne rasprave mogu odvijati istodobno, nego samo jedna nakon druge. U priručniku Procjena učinaka propisa - Smjernicama za državne službenike, Zagreb, lipanj 2012., na str. 28, objavljen je Shematski prikaz postupka procjene učinaka propisa. Ministarstvo socijalne politike i mladih uopće ga se ne pridržava jer je za donošenje obiteljskoga zakona preskočilo točke 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 11 i Slavko Pavešić Stjepko Težak Stjepan Babić, u: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1991., str. 724, br. 718, i str. 732, br

27 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str U točki 6.4. Smjernica za primjenu Kodeksa ističe se: Postupak savjetovanja trebao bi biti posve jasan u odnosu na aktualni stadij, odnosno prethodne korake u razvoju određene politike, način provedbe savjetovanja i, gdje god je moguće, trebao bi pojasniti što se očekuje nakon što postupak savjetovanja formalno završi Savjetovanje o tezama i o nacrtu propisa ne može biti istodobno, paralelno, nego susljedno, posljedično. Nakon okončanja prvoga savjetovanja, o tezama, treba javno objaviti njegove rezultate i očitovanja Ministarstva na prispjela očitovanja. Tako desetljećima stoji u udžbeniku nomotehnike: Predlagač zakona posebno je dužan izjasniti se o mišljenjima i prijedlozima iznesenima u javnoj raspravi koja smatra neprihvatljivim i navesti razloge zbog čega. 5 Zatim Ministarstvo treba dobiti suglasnost Ureda za zakonodavstvo i pozitivna mišljenja drugih resora o utvrđenoj procjeni socijalnih, gospodarskih, ekoloških i fiskalnih učinaka. Tek nakon toga se smije i može pristupiti izradi nacrta propisa. U priručniku za procjenu ekonomskih učinaka Poboljšavanje informiranosti hrvatske poslovne zajednice BIZimpact II, Zagreb, veljača 2014., na str. 97 objavljen je shematski prikaz: Cjelokupni zakonodavni postupak od izrade Teza o sadržaju propisa do Hrvatskoga sabora. Ministarstvo socijalne politike i mladih pri nametanju obiteljskoga zakona krši sve korake redom. 5 Ivo Borković, Postupak i tehnika izrade pravnih propisa, Zagreb, 1985., str

28 Javne rasprave o Nacrtu obiteljskoga zakona II. i 10. II. 12. III , str U očitovanju od 6. veljače ( točke 7.-9.) Povodom prve javne rasprave u istoj pravnoj stvari i u izjavi od 8. veljače (narod.hr, točka 5.) upozorio sam da javna rasprava o Nacrtu novoga obiteljskoga zakona nije dopuštena, nije legalna ni legitimna jer joj je trebalo prethoditi savjetovanje o tezama za taj zakon Petoga veljače pozvao sam Vladin Ured za zakonodavstvo, a 6. veljače i Povjerenicu za informiranje, da upozore drugu potpredsjednicu Vlade Milanku Opačić i njezino Ministarstvo na neprihvatljivost takvoga postupanja. Ministarstvo se oglušilo o zakon i upozorenja tijela državne vlasti mjerodavna za koordinaciju procjene učinaka propisa i osiguranje prava na javnu raspravu i počinilo je niz novih napadaja: na hrvatskim Ustavom zajamčene slobode: misli, mišljenja i izražavanja (čl. 38.), na ustavno načelo vladavine prava (čl. 3.), na ustavno jamstvo pristupa informacijama (čl. 38.) i na ustavno pravo peticije (čl. 46.). 3. Objavom Ministarstva od 10. veljače prekršena je i odredba članka 19. stavka 3. Zakona o procjeni učinaka propisa (NN 90/11) koja određuje: Za vrijeme razdoblja savjetovanja, stručni nositelj izrade propisa dužan je putem svojega koordinatora, ovisno o složenosti materije koja se propisom uređuje, provesti jedno ili više javnih izlaganja materije koja je predmet savjetovanja. Članak 7. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13) određuje: Informacije koje tijela javne vlasti objavljuju odnosno daju moraju biti pravodobne, potpune i točne. Neobjavom da će se, kad i gdje održati javna izlaganja materije koja je predmet savjetovanja, Ministarstvo je pokazalo da ne namjerava javnosti predstaviti svoj zakonski projekt. Ako se pak naknadno predomisli i odluči pokoriti zakonskoj obvezi, ostaje činjenica da je uskratilo ključne podatke koje je trebalo unaprijed objaviti i time prekršilo članak 7. i članak 17. stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. 4. Osim što je otvorilo dvije istodobne javne rasprave posvećene novomu obiteljskomu zakonu, Ministarstvo socijale nije opozvalo, obustavilo, ukinulo ili stavilo izvan snage odluku o provedbi prve javne rasprave o nacrtu obiteljskoga zakona iz koja je otvorena 4. veljače i koja traje do 19. veljače 2015., niti je priopćilo što se s njom događa nakon što je otvorilo drugu javnu raspravu o istoj zakonskoj osnovi?! 28