Templarski castrum u [ibeniku

Transcription

1 Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Danko Zeli} Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Templarski castrum u [ibeniku Izvorni znanstveni rad Original scientific paper predan Sa etak Na temelju analize povijesnih izvora i urbanisti~kih pokazatelja u tekstu se iznosi teza da je postanak bloka Sv. Spasa u [ibeniku vezan uz dolazak i nazo~nost templarskih vitezova, tj. da se upravo na tom mjestu u drugoj ~etvrtini XIII. stolje}a nalazio utvr eni sklop templara koji se spominje u papinskom pismu iz godine. Uvod [ibenik je jedini grad ju ne Hrvatske u kojem su templari gradnjom svoje utvrde ostavili znatnijeg traga ne samo u vremenu, nego i u prostoru. 1 Vijesti u izvorima koje na to nedvojbeno ukazuju nisu se, me utim, u povijesnoj literaturi jednozna~no tuma~ile. U novijim sinteznim radovima o ba{tini vite{kih redova u Hrvatskoj nazo~nost templara u [ibeniku naj~e{}e se stoga tek usputno konstatira. 2 Premda je o njihovom sjedi{tu u [ibeniku bilo govora i u recentnoj povijesnoumjetni~koj literaturi, 3 zbog svoje va nosti za stariju povijest urbanisti~ke cjeline [ibenika taj problem zaslu- uje da ga se ponovno razmotri. Ranije iznijeta stajali{ta o svrsi i mjestu boravka templara u [ibeniku mogu}e je, naime, ispraviti, odnosno nadopuniti pomnijom ra{~lambom postoje}ih podataka u izvorima u svjetlu spoznaja o prostornom ustrojstvu [ibenika u prvoj polovici XIII. stolje}a. Ne ulaze}i potanje u cijeli niz pitanja koja se postavljaju u izu~avanju tog odsje~ka povijesti grada, ovom prigodom namjeravamo se zadr ati samo na problemu templarske utvrde u [ibeniku. Isprava iz godine Gotovo sve {to je o nazo~nosti templara u [ibeniku znano temelji se na podacima u ispravi iz vremena u kojem najvjerojatnije pripadnika tog vite{kog reda u [ibeniku vi{e nije bilo. Posrijedi je pismo pape Aleksandra IV. datirano u 1255., prvu godinu njegova pontifikata (v. Prilog). 4 Potaknut albom predstavnika reda u svezi s u ivanjem njihovih prava i posjeda u [ibeniku, papa se obratio zadarskom nadbiskupu, opatu Sv. Kr{evana i ninskom arhiprezbiteru. U uvodnom dijelu teksta rezimiraju se podaci koje je Svetoj Stolici podastrla o{te}ena strana. Ustvrdiv{i da je kralj Andrija [II.] svojedobno magistro et fratribus militie Templi dao quodam castrum situm supra mare quod Sibenich vulgariter dicitur u zamjenu, tj. pro alio castro eorum quod Clis vulgariter apellatur te da je tu zamjenu (permutatio et cessio) potvrdio i kralj Bela [IV.], papa nala e najvi{im crkvenim odli~nicima Zadra i Nina da ispitaju pod kojim su se okolnostima [iben- ~ani pobunili, tj. uskratili pokornost vitezovima, zauzeli njihovu utvrdu (castrum) i dr e}i ju zauzetom poru{ili njezine munitionibus et fortilitiis, povjeravaju}i im naposljetku skrb da se stvari vrate u prija{nji red. Premda je, dakle, iz teksta sasvim jasno da su templari doista bili u [ibeniku, u starijoj i novijoj historiografiji ta ~injenica nije jednoglasno prihva}ena. Gotovo svi autori koji su doticali to pitanje poku{avali su, dakako, postoje}e vijesti interpretirati polaze}i od vlastitih spoznaja o prilikama u Dalmaciji, odnosno gradu [ibeniku u prvoj polovici XIII. stolje}a. Pojedini su, stoga, odbacivali svaku mogu}nost da su templari bili u [ibeniku, 5 a neki su, prihva}aju}i doslovce navode u ispravi iz 1255., dijelom ili u cijelosti neto~no tuma~ili njezin sadr aj. 6 Pristupaju}i analizi podataka u papinskom pismu, na samom po~etku neizostavno valja upozoriti na prostorno-vremensku distancu koja je od [ibenika, odnosno evociranih doga- aja dijelila njegova pisca. Upravo ta okolnost po na{em je sudu odlu~uju}e pridonijela da zbivanja o kojima je rije~ budu prikazana u»stegnutoj«perspektivi. [to je castrum papinske isprave? U ispravi iz godine [ibenik se naziva castrum. Posrijedi je, dakako, generi~ko ime, u ovom slu~aju naprosto atri- 33

2 D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) [ibenik, zra~na snimka dijela povijesne jezgre, u sredini blok Sv. Spasa izvorno templarski castrum (foto: Dr avna geodetska uprava RH) [ibenik, aerial view of the part of medieval town with the block of the Holy Saviour, originally the seat of Templar Knights (photo: Dr avna geodetska uprava RH) but naselja koje nije biskupsko sjedi{te. Dio tog naselja bila je i utvrda ka{tel Sv. Mihovila (na polo aju dana{nje tvr ave Sv. Ane) koja se izri~ajima onovremenog latiniteta nije mogla imenovati nikako druk~ije nego tako er castrum. Pojam castrum kao oznaku pravnog statusa naselja treba dakle razlikovati od oznake za ka{tel, tj. utvrdu u u em smislu. Na temelju vjerodostojnih povijesnih vrela izvjesno je da po~etkom XIII. stolje}a zidinama nije bio ogra en samo {ibenski ka{tel (castrum Sancti Michaelis), nego i prostor u njegovu podno ju (izvorno suburbium). 7 Sklop zidova kojima je okru en suburbij (jedan od njih bilje i se potkraj XIII. stolje}a kao murus communitatis Scibenici 8 ) bio je funkcionalno povezan s fortifikacijskim sustavom Ka{tela, tvore}i neku vrstu njegova predzi a. Taj obrambeni sklop ne smije se, dakako, poistovje}ivati s cjelinom naselja koje se jama~no u tom vremenu prostiralo na daleko ve}oj povr{ini. 9 Dio naselja izvan obuhvata spomenutih fortifikacija integriran je u jedinstvenu prostornoadministrativnu cjelinu srednjovjekovnoga grada (civitas Sibenici) tek gradnjom novog pojasa komunalnih bedema, potkraj XIII. ili po~etkom XIV. stolje}a. Na pitanje kojim je naslovljen ovaj odlomak {to je castrum papinske isprave? ne mo e se, dakle, odgovoriti jednozna~no. Ta rije~ rabi se i kao oznaka za cjelinu naselja, ali i za utvrdu u kojoj su u [ibeniku stanovali templari. S obzirom na izri~aj o zamjeni (templarima je [ibenik dan umjesto Klisa) koja se, valja naglasiti, ne bilje i nigdje osim u pismu iz godine, 10 svi autori koji su o tom pisali zaklju~ili su da je do dolaska templara do{lo nakon odlaska gradskog kneza, tj. da su oni u [ibeniku preuzeli ovlasti koje je dotad imao knez Domald. 11 U svjetlu takva gledanja logi~no se nametnula teza da se vitezovi po svom dolasku nisu mogli smjestiti nigdje drugdje nego u ka{tel Sv. Mihovila. 12 Za temu ovog priloga va no je, me utim, primijetiti da u tom stadiju razvitka {ibenskog naselja ne treba isklju~iti mogu}- nost da je na njegovu prostoru, uz castrum u u em smislu (ka{tel Sv. Mihovila), moglo biti jo{ utvr enih objekata. Analogni primjeri iz tog vremena doista su brojni, navedimo samo tzv. kulu kralja Bodina, podignutu na prostoru koji }e se tek gradnjom novih gradskih zidina potkraj XIII. stolje}a na}i unutar seksterija Sv. Nikole (Prijeko) u Dubrovniku. 13 Uloga templara u [ibeniku S obzirom na iznijete primjedbe, valja se zapitati {to su to templari u stvari od kralja dobili, ili jo{ bolje {to su uop}e u [ibeniku mogli dobiti? Vijesti o tome u papinskom su pismu prili~no neodre ene. [iben~ani su templarima bili du ni pru ati uobi~ajene slu be (debita servitia), a spominju se op}enitim izrazom i ina njihova prava (aliis iuribus). Poku- {avaju}i otkriti {to je zapravo moglo biti posrijedi, valja podsjetiti na Senj, uz [ibenik jedini od gradova na hrvatskoj obali ~ija je sudbina stanovito vrijeme bila vezana uz templare. Analiza senjskih isprava u godinama njihova boravka ( ) ne ostavlja mjesta dvojbama: templarima je ondje bilo dano pravo ubiranja trgova~kih pristojbi koje su pripadale kralju, 14 ~ime dakako nisu bila naru{ena prava koje je imala senjska communitas. 34

3 Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Polo aj bloka Sv. Spasa unutar povijesne jezgre [ibenika Position of the block of Holy Saviour within the area of the medieval town of [ibenik Takav je slu~aj po na{em sudu bio i u [ibeniku. Da templarska»vlast«ondje nije bila apsolutna svakako najbolje svjedo~i ~injenica da se godine kao knez [ibenika bilje i Grgur Bribirski godine u [ibeniku ponovno boravi Domald, 16 a knez [ibenika je Budislav Bribirski. 17 To dakako ne zna~i da su templari u me uvremenu napustili [ibenik, ve} naprosto da njihova nazo~nost ondje nije bila nespojiva s boravkom gradskog kneza. Kad je posrijedi koegzistencija vi{e razli~itih pravnih subjekata na {irem prostoru srednjovjekovnog naselja (dakako na odre enom stupnju razvoja njegova prostorno-administrativnog ustrojstva) koji nisu nu no morali biti u odnosu subordinacije, primjer [ibenika nije usamljen. Svojevrsnu analogiju prona}i }emo u zbivanjima sredinom XIII. stolje}a u Omi{u, gradu koji uz [ibenik ve u znakovite, rekli bismo strukturalne sli~nosti. Iz povlastice koju je omi{kim knezovima godine dao Bela IV. jasno je da kralj, potvr uju}i im prava i posjede, za sebe zadr ava gradski ka{tel. 18 Dakako da su se takva izvana nametnuta rje{enja mogla odr ati samo onoliko koliko je potrajao trenutni splet politi~kostrategijskih okolnosti. Jo{ je Ivan Lucius-Lu~i} ustvrdio da su [iben~ani, ishodiv{i godine povlasticu od kralja Andrije II., sru{ili ka{tel che ad uso di Croatia havevano li loro Conti per propria habitatione, 19 misle}i dakako na ka{tel Sv. Mihovila, kao i da zbog toga templari nisu uspjeli u}i u posjed [ibenika. 20 Da je doista tako, izme u ru{enja Ka{tela i albe templara papi bilo bi proteklo preko trideset godina, {to se ~ini gotovo nevjerojatnim. 21 Bez obzira na Lu~i}ev izri~it zaklju~ak da templara u [ibeniku nikad nije ni bilo, gotovo svi koji su zastupali suprotno stajali{te preuzeli su (dakako, pod utjecajem njegova autoriteta) tvrdnju o ru{enju Ka{tela (Sv. Mihovila) vezuju}i, me utim, taj ~in uz otpor [iben~ana templarima. 22 U ispravi iz godine, me utim, nema nikakva govora o ru{enju Ka{tela. Premda se, dodu{e, rije~ castrum u istoj re~enici javlja u dva zna~enja (tj. kao oznaka naselja i oznaka utvrde), ondje se prili~no jasno tvrdi: Populus tamen et habitatores ipsius castri (...) castrum ipsum temere occupantes et occupatum tenentes munitionibus et fortilitiis ipsius destructis (...), tj. puk i stanovnici [[ibenika] su castrum [templara] zauzeli i dr e}i ga zauzetim poru{ili njegove obrambene ure aje. Taj navod pokazuje da ni u kojem slu~aju ne mo e biti rije~i o ka{telu Sv. Mihovila (jer bi se takvim destrukcijama oslabila obrambena mo} cijelog naselja), nego o nekom drugom utvr enom zdanju. S druge strane, ~ini se prili~no malo vjerojatnim da bi ka{tel Sv. Mihovila, da je uistinu o njemu bila rije~, [iben~ani mogli efikasno dr ati nakon ru{enja njegovih munitionibus et fortilitiis. [iben~ani zauzimaju castrum Gdje je templarski castrum papinske isprave? Prema lokalnoj predaji zabilje enoj po~etkom XX. stolje}a templarima je u [ibeniku pripadala kula u sklopu stambene ku}e Tamba~a, nad Velikom cisternom, u neposrednoj blizini Katedrale. 23 To je vjerovanje, kako se ~ini, vezano uz 35

4 D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) obi~aj ljubljenja kri a na pilonu pod ju nim dijelom kule. 24 V. Miagostovich zapisao je da je to neko} bila colonna d asilo, inviolabile all istessa giustizia se un inseguito fosse giunto a toccarla. 25 Premda najvjerojatnije u povezivanju tog obi- ~aja s templarima treba vidjeti ishod domi{ljanja lokalnih erudita, predaja o uto~i{}u svjedo~i kako se u kolektivnom pam- }enju sa~uvala uspomena na vrijeme u kojem prostor naselja jo{ nije bio podvrgnut jedinstvenoj jurisdikciji. Da su templari u [ibeniku boravili kod crkve Sv. Spasa, prvi je u novijoj povijesnoj literaturi, u svom slabo poznatom tekstu o templarima i hospitalcima u Dalmaciji, zaklju~io jo{ sredinom XIX. stolje}a Giuseppe Ferarri-Cupilli. 26 Kao poznavatelju (a kasnije i prire iva~u tiskanog izdanja) baroknog traktata Istoria di reliquia di San Simeone venerata in Zara, napisanog godine 1686., 27 tom zadarskom povjesni- ~aru nije promakao fragment teksta u kojem se spominju templari u [ibeniku. Autor rasprave o mo}ima Sv. [ime Lorenzo Fondra ustvrdio je, naime, da su pripadnici tog reda u [ibeniku posjedovali crkvu Sv. Spasa, potkrijepiv{i to ne samo pozivanjem na podatke u ispravama (jama~no na{oj ispravi iz 1255.), nego i tvrdnjom o znakovima reda koji su se u njegovu vremenu mogli vidjeti na zidovima crkve. Fondra (ro eni [iben~anin) je, {tovi{e, mo da i iz osobnog iskustva, zabilje io jo{ jedan podatak: prigodom radova na pro{irenju apside Sv. Spasa godine otkrivena je grobnica u kojoj je u odje}i sa znakovima reda bio sahranjen templarski vitez. 28 Dakako, poslije tih argumenata nije bilo lako objasniti kako to da su templari protivno Lu~i}evu zaklju~ku koji je u literaturi ostao neupitan ipak bili u [ibeniku. Kompromisno rje{enje izna{ao je Petar Kaer. U svojim»povjestnim crtama o [ibeniku«domislio se da su se templari poslije ru{enja Ka{tela (u kojem su se bili prvotno smjestili) morali zadovoljiti nagodbom sa [iben~anima da borave na novopodignutom prebivali{tu izvan gradskih zidina, podrazumijevaju}i, dakako, da je to bilo uz crkvu Sv. Spasa, 29 {to je, s obzirom na iznijete argumente, samo djelomi~no to~no. Na to da je postanak cijelog arhitektonskog sklopa {to ga nazivamo blok Sv. Spasa doista mogu}e vezati uz dolazak, odnosno ulogu templara u [ibeniku, upu}uje nekoliko skupina pokazatelja. To su poglavito arhitektonska obilje ja i smje{taj bloka u prostoru grada, tj. odnos prema glavnim komunikacijama, potom uloga sklopa u oblikovanju urbanisti~ke strukture dijela {ibenske povijesne jezgre zvanog Gorica, a naposljetku i stanoviti kontinuitet namjene tijekom srednjovjekovnog razdoblja. Blok Sv. Spasa Arhitektonska obilje ja U urbanisti~kom tkivu srednjovjekovnog [ibenika blok samostana Sv. Spasa izdvaja se ponajprije svojom veli~inom i pravilno{}u tlocrta, pribli no kvadratnog oblika, s duljinama stranica izme u 30 i 35 m. Posrijedi je povr{inom najve}i blok na Gorici. Za razliku od drugih ve}ih»pravilnih«blokova u tom dijelu grada, u kojima se kao standardan element prostorne organizacije javljaju slijepi prilazi, u bloku Sv. Spasa to nije slu~aj. Izvorna zatvorenost njegova perimetra danas Sjeveroisto~no pro~elje bloka Sv. Spasa u [ibeniku (foto: K. Tadi}) Northeastern front of the block of Holy Saviour in [ibenik (photo: K. Tadi}) je najbolje ~itljiva na sjeveroisto~nom pro~elju (ul. Put starog kazali{ta); ondje je u duljini cijelog bloka sa~uvan kontinuirani potez srednjovjekovnog zida. 30 Visina tog zida rastvorenog tek jednim srednjovjekovnim otvorom, portalom smje{tenim posred zone prizemlja odgovara prosje~noj visini pojedina~nih objekata u bloku; ku}e su uglavnom dvokatnice, ponegdje s 3. katom nadogra enim u XIX. ili XX. stolje}u. Povr{ina i proporcije, oblik tlocrta i arhitektonska zatvorenost kompozicije bloka Sv. Spasa pokazuju stanovite sli~nosti s utvrdnim zdanjima u drugim dijelovima Hrvatske, redovito u izvangradskim prostorima, ~iji se postanak tako er vezuje uz nazo~nost pripadnika templarske redodr ave u XIII. stolje}u. 31 Smje{taj u prostoru i odnos prema glavnim komunikacijama U povijesnoj jezgri [ibenika, poglavito u onom njezinu dijelu koji sve do kraja XIII. odnosno po~etka XIV. stolje}a nije bio obuhva}en zidinama, na prvi je pogled o~ita va nost 36

5 Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Blok Sv. Spasa u odnosu na urbanisti~ku strukturu i komunikacije na Gorici Block of the Holy Saviour in relation to the urban structure and communications scheme of Gorica, a part of medieval town of [ibenik dviju komunikacija prvotno cesta, a kasnije glavnih ulica srednjovjekovnoga grada (stratae magnae Civitatis Sibenici). 32 Zajedni~ko im je ishodi{te plato uz jugoisto~no pro~elje srednjovjekovnoga grada (dana{nja Poljana). Gornja ulica (danas Zagreba~ka, odn. Ulica K. Sto{i}a) vodila je prema ka{telu Sv. Mihovila, odnosno njegovu suburbiju, a donja (Ulica Kralja Petra Kre{imira IV.) prema srednjovjekovnoj luci [ibenika (pod crkvom Sv. Jakova). Prometnica, odnosno ulica prema ka{telu Sv. Mihovila nedvojbeno je jedan od direktivnih pravaca u nastajanju grada. O tome svjedo~e i crkvena zdanja podignuta uz njezinu gornju (sjeveroisto~nu) stranu Sv. Spas i Sv. Trojstvo (Ivan Krstitelj). Vrijeme pojave tih titulara u prostoru, tj. gradnje najstarijih crkvenih zdanja na mjestima Sv. Spasa i Sv. Trojstva nije mogu}e to~nije odrediti. ^ini se da je crkva Sv. Kr{evana (odn. Antuna Opata) smje{tena po istom obrascu kao i prethodno spomenute dvije, u ovom slu~aju pred samim ulazom u utvr eni suburbij koju je jedinu u cijeloj skupini mogu}e pouzdanije datirati (izgra ena je prije godine 33 ) zapravo postankom najmla a. Za temu ovog priloga nadasve je, me utim, bitno primijetiti da se blok samostana Sv. Spasa nalazi uz najva niju to~ku opisanog prometnog sustava, tj. uz trg na kojem se razdvajaju pravci dviju glavnih ulica. Taj trg, koji }e se poslije gradnje komunalnih bedema na}i unutar grada, u neposrednoj blizini Velikih (kopnenih) vrata, u {ibenskim se predajama iz XIX. i po~etka XX. stolje}a naziva Rialto. 34 Najstarija sa~uvana potvrda tog toponima potje~e iz sredine XV. stolje}a kada se ime trga bilje i kao Rivoalto merchatorum, 35 {to nedvosmisleno ukazuje na njegovu va nost u funkcioniranju sustava trgovine u gradu, ali i s obzirom na ~injenicu da je upravo tuda morala pro}i sva trgova~ka roba, kako na pravcu prema ka{telu Sv. Mihovila, tako i prema luci 36 osna uje ranije iznijetu pretpostavku o karakteru nazo~nosti templara u [ibeniku. Urbanisti~ko oblikovanje Gorice Urbanisti~ko ustrojstvo Gorice, posebice njezina jugoisto~nog dijela, razlikuje se od svih ostalih dijelova srednjovjekovnoga grada ve} ranije u literaturi prepoznatom pravilno{}u uli~ne mre e i strukture gra evinskih ~estica. 37 Glavne komunikacije vode okomito od Zagreba~ke ulice prema sjevernom potezu bedema, a sve lomove njihovih pravaca (redovito pod pravim kutom) mogu}e je protuma~iti pozicijama starijih crkvenih zdanja s pripadnim sadr ajima (blok Sv. Spasa, Sv. Trojstvo, Sv. Duh sa sklopom bratov{tine), odnosno trgovima. Budu}i da u izvorima o tome ne nalazimo izravnih pokazatelja, te{ko je odgovoriti na pitanje u kojem je vremenu na Gorici uspostavljena»pravilna«urbanisti~ka shema i je li doista posrijedi planirani urbanisti~ki zahvat. Urbanisti~ka struktura na Gorici poprima stabilan oblik izgradnjom objekata u trajnom materijalu najkasnije u drugoj polovici XV. stolje}a. 38 Usporedimo li, naime, odredbe Gradskog statuta izglasane nakon velikih po ara [ibenika u go- 37

6 D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) dinama i s podacima zabilje enima kod kroni- ~ara, 39 neprijeporno je da je Gorica dio grada koji je najvi{e stradavao u po arima. 40 Kao svojevrstan prostorni modul u uspostavi postoje}e mre e komunikacija na Gorici ako ne omogu}enoj, onda zacijelo olak{anoj nestajanjem starijeg tkiva u po arima poslu io je upravo blok Sv. Spasa. Kontinuitet namjene Templarski sklop uz crkvu Sv. Spasa nedvojbeno je izgubio obilje ja utvrde ve} ru{enjem obrambenih ure aja (munitionibus et fortilitiis), o ~emu govori isprava iz godine. Izgonom templara, a pogotovo gradnjom komunalnih bedema (potkraj XIII. ili po~etkom XIV. stolje}a), njegova strategijska va nost unutar naselja postaje potpuno sporedna. Budu}i da je izvorno ustrojen kao boravi{te zajednice podvrgnute Pravilu, arhitektonska zatvorenost i kompaktnost sklopa pogodovale su zadr avanju sadr aja srodnih njegovoj izvornoj namjeni. Sklop je, mo da ve} u XIII. stolje}u, dan na upotrebu {ibenskom bratstvu bi~evalaca (flagelanata). 41 Oporukom iz godine ban Pavao II. Bribirski ostavlja stanovitu sumu novaca ecclesie sancti Salvatoris de Scibenico, ubi sunt fratres frustatores. 42 Flagelante su u drugoj polovici XIV. stolje}a zamijenile samostanska zajednica, koja se u izvorima spominje od osamdesetih godina, kanonski je potvr ena Usprkos smje{taju na iznimno frekventnom mjestu u gradu, pri odluci da se upravo ondje ustanovi enski samostan nedvojbeno su najva niju ulogu odigrala izvorna arhitektonska obilje ja postoje}eg sklopa izoliranost i zatvorenost koja su tako ponovno prona{la svoju svrhu. Unutar bloka nalazio se i Veliki hospital Sv. Spasa 44 o kojem se, za razliku od manjeg i poznatijeg obli njeg hospitala Sv. Marije, ne zna gotovo ni{ta. O hospitalu su najvjerojatnije skrbile redovnice, a mogu}e je da za- ~etke te ustanove treba vezati uz djelatnost bratstva flagelanata. 45 Benediktinke su se u samostanu uz crkvu Sv. Spasa zadr ale sve do godine. Desetlje}e kasnije, u vremenu francuske uprave, crkva je s manjim dijelom starijeg samostanskog sklopa predana pravoslavnoj zajednici. U XIX. stolje}u po- ~inje i intenzivno razdoblje razgradnje, odnosno preoblikovanja bloka, kako kad je rije~ o unutarnjoj prostornoj organizaciji cjeline, tako i o adaptacijama, tj. pregradnjama i nadogradnjama pojedinih objekata. Od crkve Sv. Spasa popravljane sredinom XVII. stolje}a, o kojoj je pisao Lorenzo Fondra, nema vidljivih ostataka. Dana{nja gra evina bez sumnje najkvalitetnije djelo osebujnog {ibenskog baroka nastala je nakon po ara u kojem je godine stradalo starije zdanje. 46 Zaklju~ci Do{av{i pod jo{ nedovoljno razja{njenim okolnostima dvadesetih godina XIII. stolje}a u [ibenik, templarska se zajednica nije kako se to naj~e{}e pisalo smjestila u ka{telu Sv. Mihovila, nego uz crkvu Sv. Spasa. Pretpostavku da templarskim vitezovima u [ibeniku nije dana apsolutna vlast, nego pravo pobiranja kraljevskih prihoda u~vr{}uje osim vijesti u literarnoj predaji i analogija upravo polo aj bloka Sv. Spasa: u blizini sjeci{ta dvaju komunikacijski i trgova~ki najva nijih prometnih pravaca todobnog naselja. Na mjestu dana{njeg bloka Sv. Spasa templari su podigli prostran gra evinski sklop ~etverokutnog (pribli no kvadratnog) tlocrta, uz ka{tel Sv. Mihovila tada jama~no najve}u gra evinu unutar naselja. Budu}i da je gra en na prostoru koji nije bio obuhva}en zidinama, templarski je sklop najvjerojatnije ve} izvorno bio zami{ljen kao utvrda. O tome svjedo- ~i naziv castrum kako se templarsko boravi{te naziva u papinskom pismu iz godine neprijeporno u svezi s fortifikacijskim, tj. obrambenim ure ajima samog zdanja. Valja naglasiti da su protivno mi{ljenju koje se ustalilo u dijelu povijesne literature tijekom sukoba [iben~ana s templarima, o kojem doznajemo iz papinskog pisma, poru{eni samo ti dijelovi, a ne ~itav gra evinski sklop. S obzirom na smje{taj, karakter i funkcije templarskog sjedi{ta unutar naselja, polo aj vitezova u [ibeniku bio je dugoro~no neodr iv. Tijekom vremena u kojem, uzgred budi re~eno, bilje imo nepobitne pokazatelje rasta samosvijesti gradske zajednice na svim poljima nazo~nost templara nedvojbeno se pretvorila u teret i [iben~ani oko godine, zauzev{i oru jem njihov sklop, po svoj prilici zauvijek istiskuju ne eljene susjede. Crkvu Sv. Spasa, a najvjerojatnije i cijeli sklop preuzima, mo da ve} u XIII. stolje}u, lokalna bratov{tina flagelanata, a u drugoj polovici XIV. stolje}a ondje je ustanovljen istoimeni enski samostan. 38

7 Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Prilog: Pismo pape Aleksandra IV. iz godine Alexander episcopus, servus servorum Dei. Venerabili fratri archiepiscopo et dilectis filiis, abbati Sancti Grisogoni Iadre, et archidiacono Nonensi, salutem et apostolicam benedictionem. Dilecti filii, magister et fratres militie templi Hungarie et Sclavonie, sua nobis conqestione monstrarunt, quod licet clare memorie Andreas, rex Hungarie, quodam castrum situm supra mare, quod Sibenich vulgariter dicitur, ad eundem regem pertinens, cum ipsis pro alio castro eorum, quod Clis vulgariter apellatur, permutans, ipsum eis, cum suis pertinentiis, ex abundanti nihilominus perpetuo concessisset; et postmodum carissimus in Christo filius noster Bella, rex Hungarie illustris, filius ipsius Andree, permutationem et cessionem huiusmodi ratam habens, eas, prout spectabat ad eum, duxerit confirmandas. Populus tamen et homines habitatores eiusdem castri contra dictos magistrum et fratres, spiritu rebellionis assumpto, castrum ipsum temere occupantes et occupatum tenentes, munitionibus et fortilitiis ipsius destructis, nolunt, prout tenentur, eisdem magistro et fratribus super his intendere, aut eis debita exibere servitia et de aliis suis iuribus respondere, in ipsorum magistri et fratrum preiudicium et gravamen. Quocirca discretioni vestre per apostolica scripta mandamus, quatenus, inquisita super his de plano et sine iudicii strepitu veritate, si rem inveneritis ita esse, populum et homines supradictos, quod eisdem magistro et fratribus, dicto castro eis prius libere resituto, debita servitia exibeant et super aliis suis iuribus intendant et respondeant, ut tenentur, necnon de damnis et iniuriis sibi super hoc illatis ab eis debitam satisfactionem impendant, monitione premissa, per censuram ecclesiasticam, appelatione remota, ratione previa, cogatis, non obstante si aliquibus a Sede Apostolica sit indultum; igitur, per litteras Sedis eiusdem excommunicari aut interdici nequeant vel suspendi, vel constitutione de duabus dictis edita in concilio generali, dummodo ultra tertiam vel quartam aliquis extra suam diocesim, aucthoritate presentium, ad iudicium non trahatur. Testes autem, qui fuerint nominati, si se gratia, odio vel amore pertraxerint, per censuram eandem, appelatione cessante, cogatis, veritatis testimonium perhibere; quod, si non omnes, hiis exequendis potueritis interesse; tu, frater archiepiscope, cum eorum altero nihilominus exequaris. Datum Anagnie, quinta mensis Iulii, pontificatus vero anno primo. ([ibenski diplomatarij. Zbornik {ibenskih isprava [Diplomatarium Sibenicense], edd. J. Barbari} J. Kolanovi}, [ibenik 1986., br. 1, str. 1 2) 39

8 D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) Bilje{ke 1 Ovaj je ~lanak pro{iren i nadopunjen tekst prvog dijela izlaganja pod naslovom Ustanove crkvenih redova u oblikovanju prostora srednjovjekovnog [ibenika, odr anog na II. danima Cvita Fiskovi}a, u rujnu u Orebi}ima. 2 L. Dobroni}, Posjedi i sjedi{ta Templara, Ivanovaca i Sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, knj. 406, Zagreb 1984., str. 92, 95; L. Dobroni}, Vite{ki redovi. Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 1984., str. Tomi~i}, Im jahrhundertealten Grenzgebiet zwischen dem Westen und dem Osten Europas Festungen der Ritterorden im mittelalterlichen Kroatien, Hortus Artium Medievalium 4 (1998.), str B. Tadi} J. Markovi} K. Horvat-Levaj, Analiza sjeveroisto~nog dijela povijesne jezgre [ibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11 (1987.), str [ibenski diplomatarij. Zbornik {ibenskih isprava, edd. J. Barbari} J. Kolanovi}, [ibenik 1986., br. 1, str. 1 2; v. i Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, ed. T. Smi~iklas (CD), sv. IV, str I. Lucius-Lu~i}, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traù di Giovanni Lucio, In Venetia 1674., str. 31; I. Kukuljevi} Sakcinski, Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj, Rad JAZU 81, Zagreb 1886., str. 22, 26; V. Klai}, Bribirski knezovi od plemena [ubi} do god. 1347, Zagreb 1897., str. 10; N. Klai}, Trogir u srednjem vijeku, Trogir 1985., str P. Kaer, Povjestne crte grada [ibenika, sv. II., [ibenik 1913., str ; S. Grubi{i}, [ibenik kroz stolje}a, [ibenik, 1974., str. 18; F. Dujmovi}, Postanak i razvoj [ibenika od do godine, [ibenik spomen zbornik o 900. obljetnici, [ibenik 1976., str CD, II, str. 357 (1200. godine); CD, VII, str. 282 (1297. godine). 8 CD, VII, n. mj. 9 Arheolo{ki nalazi pokazuju da je ukopavanje na groblju uz crkvu Sv. Kuzme i Damjana (danas Gospe van Grada), koja je, usprkos ~injenici da }e se na}i izvan perimetra gradskih bedema gra enih krajem XIII. ili po~etkom XIV. stolje}a, neprijeporno jedna od ishodi{nih to~aka u procesu formiranja grada, zapo~elo najkasnije u XII. stolje}u usp. Z. Gunja~a, O kontinuitetu naseljavanja na podru~ju [ibenika i naju e okolice, [ibenik spomen zbornik o 900. obljetnici, [ibenik 1976., str. 32, Pi{u}i o tome kako je Domald zavladao Klisom, suvremenik tih zbivanja, splitski arhi akon Toma, ne spominje nikakvu zamjenu, v. Thomas archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Ra~ki, MSHSM 26, Zagreb 1894., str Usp. F. Dujmovi}, n. mj.; S. Grubi{i}, n. mj. Ne{to druk~ije i po na{em sudu razlo nije gledanje na zamjenu koja se spominje u papinskom pismu, iznio je D. [vob, Komes Domald, Nau~na misao 3 4 (1955.), str S. Grubi{i}, [ibenik (n. dj.), str. 18; F. Dujmovi}, Postanak i razvoj (n. dj.), str. 87; J. ]uzela, Srednjovjekovna fortifikacijska arhitektura grada [ibenika <magistarski rad>, Zadar 1995., str Usp. M. Prelog, Dubrova~ki statut i izgradnja grada , Peristil 14 15/ (1972.), str. 83, bilj. 6; V. Foreti}, Povijest Dubrovnika do 1808., sv. I., Zagreb 1980., str. 28. Utvrda ozna~ena legendom Rocca del Re Bodino prikazana je i na veduti Dubrovnika Prospetto della Città di Ragusa nel Secolo XII. nastaloj u XVII. ili XVIII. stolje}u (Dr avni arhiv u Dubrovniku, arhiv obitelji Bassegli- Gozze) objavljenoj kod J. Lu~i}, Povijest Dubrovnika od VII. stolje- }a do 1208., Zagreb Usp. N. Klai}, Dru{tvena struktura kvarnerske op}ine u razvijenom srednjem vijeku, Kr~ki zbornik 2 (1971), str ; L. Margeti}, Senjski statut iz 1388, Senjski zbornik 12 (1987.), str CD, III, str CD, IV, str CD, IV, str CD, V, str I. Lucius-Lu~i}, Memorie istoriche (n. dj.), str N. dj., str Te{ko je, k tome, povjerovati da bi u tom slu~aju, kako se navodi u papinskom pismu, prava templara u [ibeniku potvrdio i Bela IV. 22 I. Kukuljevi} Sakcinski, n. dj., str. 26; P. Kaer, n. dj., str. 68; S. Grubi{i}, n. dj., str. 18; F. Dujmovi}, n. dj., str. 87; J. ]uzela, n. dj. 23 V. Miagostovich, La Città di Sebenico. Guida storico-artistica, Atti e memorie della Società Dalmata di storia patria VI (1969.), str. 37. (~lanak je objavljen pedesetak godina poslije autorove smrti); K. Sto- {i}, Povijest [ibenika (rukopis muzeju), s. t. Gradski bedemi i kule. 24 Do uspostave postoje}e sheme komunikacija na tom mjestu, tj. rastvaranja zida kule dvostrukim otvorom (ispod kule vode dvije ulice: Ulica Jurja Dalmatinca i ulica prema dominikanskom samostanu) do{lo je najvjerojatnije polovicom XV. stolje}a, nakon gradnje Velike cisterne; postoje}i monumentalni pilon koji dijeli dva lu~no zavr{ena otvora pripada XVI. stolje}u. 25 N. dj., str. 36; v. i K. Sto{i}, n. dj., s. t. Zgrade i pala~e: Pala~a Pellegrini. 26 ^lanak I templari e gli ospitalieri in Dalmazia. Frammenti storici objavljen je u listu La voce dalmatica, (Zadar), br /1860., a potom i postumno u knjizi Giuseppe Ferrari-Cupilli, Scritti storici e letterari, Zara (Woditzka), 1889., str Istoria della insigne reliquia di San Simeone profeta che si venera in Zara scritta da Lorenzo Fondra nel secolo XVII ed ora per la prima volta pubblicata con annotazioni ed aggiunte, ed. G. Ferrari-Cupilli, Zara (Battara) Istoria della insigne reliquia (n. dj.), str

9 Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku 29 P. Kaer, n. mj. To rje{enje preuzeli su S. Grubi{i}, n. mj., F. Dujmovi}, n. dj., str. 87; B. Tadi} J. Markovi} K. Horvat-Levaj, n. mj. 30 V. B. Tadi} J. Markovi} K. Horvat-Levaj, n. dj., fotografija na str Usp. L. Dobroni}, Posjedi i sjedi{ta (n. dj.), str. 101 (Bela), str. 107 (Hresno), a donekle u osnovnoj dispoziciji, premda u ve}em mjerilu, i (potpuno neistra en) vranski sklop, n. dj., str Posrijedi je zasad, s obzirom na stanje istra enosti, manji broj utvrda, poglavito one ~iji oblik nije bio uvjetovan reljefnim obilje jima mjesta na kojima su nastale. 32 Usp. reformaciju gradskog statuta br. 262 iz godine (Volumen Statutorum, Legum et Reformationum Civitatis Sibenici Cum Tabula Rubricarum, Venetiis, Apud Nicolaum Moretum, 1608.; pretisak: [ibenik 1982., f. 160), v. i D. Zeli}, Gradski statut kao izvor za povijest urbanog razvoja [ibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 19 (1995.) sl. na str Crkva Sv. Kr{evana spominje se u ispravi iz godine, usp. CD, II, str Usp. npr. F. A. Galvani, Il re d armi di Sebenico I II, Venezia 1884., passim ili tekst V. Miagostovich, La Città di Sebenico. Guida storico-artistica (n. dj.), str Ispravu iz godine u Divni}evu zborniku, u kojoj stoji actum Sibenici in Rivoalto merchatorum spominje U. Inchiostri, Codici inediti di storia sebenicese, Archivio storico per la Dalmazia V/29 (1928.), str Kula kralja Bodina u Dubrovniku, spominjana u ovom tekstu kao analogni primjer zasebne utvrde nadomak utvr enoga grada, tako er se nalazila na to~ki uz koju je vodila glavna komunikacija iz grada prema zale u, tj. uz most preko mo~varnog zemlji{ta kojim se od tvr ave na mjestu dana{njeg Kne evog dvora stizalo na Prijeko. 37 B. Tadi} J. Markovi} K. Horvat-Levaj, n. dj., str godine (Volumen statutorum, n. dj., R/283, f. 169) odre eno je, me u inim, da se osnuje povjerenstvo od pet plemi}a koje }e uz pristanak kneza mo}i odre ivati smjerove ulica u gradu [ibeniku i dati ih po potrebi i pro{iriti. 39 Volumen statutorum (n. dj.) R/168 iz 1408., f. 134'; R/283 iz 1459., f ; F. [i{i}, Ljetopis Pavla Pavlovi}a patricija zadarskoga, Vjesnik Zemaljskog arhiva VI (1904.), str. 42; F. Gundrum, Latinski rukopis sve}enika Dalmatinca iz petnaestog stolje}a, Vjesnik Hrvatskog arheolo{kog dru{tva n.s. VI (1902.), str Glavni razlozi tome bili su brojnost drvenih ku}a i razni neprikladni sadr aji. Svojim sadr ajima i prosje~nom kvalitetom izgradnje Gorica, naime, jo{ sredinom XV. stolje}a pokazuje obilje ja tipi~nog burgusa proizvodno-servisne zone naselja. U citiranoj reformaciji Statuta iz godine izri~ito se spominju fabrice fabrorum (kova~nice). 41 D. Zavorovi}, Prima parte del Trattato sopra le cose di Sebenico di Domenico Zavoreo, (ex Galvani-Gogala), prijepis F. Dujmovi}a u Arhivu HAZU, str. 50; A. G. Fosco, Monasteri di monache nella città di Sebenico, Folium dioecesanum X (1891.), str. 9 i [. Ljubi}, Listine o odno{ajih izme u ju noga slavenstva i Mleta~ke republike, knj. II (MSHSM 2), str. 419; V. Klai}, Bribirski knezovi (n. dj.), str Z. Herkov, Spisi {ibenskog notara Slavogosta, Starine JAZU 44 (1952.), str. 203, br. 93, str. 262; A. G. Fosco, Monasteri di Monache (n. dj.) 76; K. Sto{i}, Benediktinke u [ibeniku, Croatia sacra IV (1934.), str Ospital grande di San Salvatore tako je njegovo ime, zabilje eno u oporuci plemi}a Tome Toma{evi}a godine donio V. Miagostovich, I nobili e il clero di Sebenico nel per la fabbrica della cattedrale. Documenti editi e annotati da V. M, Sebenico, 1910., str O milosrdnim djelima i hospitalima koje su flagelantske dru be ustanovile u talijanskim gradovima v. Enciclopedia Cattolica, vol. V, s.v. Flagellanti, coll K. Sto{i}, n. dj., str

10 D. Zeli}: Templarski castrum u [ibeniku Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (33 42) Summary Danko Zeli} The Castrum of Templar Knights in [ibenik The circumstances of the advent of Templar knights to [ibenik in the third decade of the 13 th century still remain unclear. The only historical source proving their presence in the town is the papal letter from 1255 from which one understands that Templars were driven out from [ibenik by force, i. e. that the people of the town seized their seat (referred to as the castrum) and destroyed its munitionibus and fortilitiis. Although the historians usually supposed that Templar knights in [ibenik were invested with absolute power, the author stresses the fact that their presence did not imply the withdrawal of the feudal lords who had ruled the place previously and are also being mentioned in the documents of the fourth and the fifth decade. By that time [ibenik was medieval town in the making, not an administrative nor spatial whole. On the contrary to earlier opinions, it could be established with certainty that after their arrival the knights did not move into the old residence of feudal lords the castle of St. Michael above the town. On the basis of the evidence supplied by the 17 th century historian Lorenzo Fondra it is however sure that the church of the Holy Saviour in [ibenik was once in their possession. The church is situated at the corner of a large rectangular insula near the crossing of the two liveliest and economically most important streets of the medieval settlement. The eminent position of the block within the communications scheme on the one hand and the evidence of Senj (along with [ibenik the only Dalmatian town in which Templars played an important role) have brought to the conclusion that the knights in [ibenik also acted as the collectors of the royal trade taxes. Along with the neighbouring quarters the block of the Holy Saviour became the part of the town only by the end of the 13 th century when the new city walls were built. Therefore, after the analysis of its architectural traits and its importance for the urban development of the surrounding town-area, the author draws the conclusion that the block of the church of the Holy Saviour in [ibenik was originally a castrum of Templar knights, i. e. the building to which pope Alexander referred to in his letter of Being built out of the city walls it is very probable that it was conceived as a fortified structure. After the expulsion of the Templar knights it was given to a local fraternity of flagellates and in the second part of the 14 th century the female religious community was established there. It is precisely the similarity of the purpose the seat of a community subjected to the Order that had contributed the most to the preservation of its original traits, i. e. its compact and closed architectural character. With the growing wish for political independence of the town (which eventually led to the introduction of the communal system) the presence of the Templars in [ibenik became more and more unacceptable for its inhabitants. Finally, before the year of 1255 the people of [ibenik took control over the Templars seat and expelled them from the town. Despite their protestations, the Templar knights never managed to come back and establish their previous positions. 42