J. Markovi}: Povijesna slika

Transcription

1 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) J. Markovi}: Povijesna slika Jagoda Markovi} Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Povijesna slika * Izvorni znanstveni rad Original scientific paper predan Sa etak O zabilje ene su mnoge stranice povijesnih zapisa koji svjedo~e o razini civilizacijskih dostignu}a na najudaljenijem otoku {ibenskog akvatorija. Pra}enje kulturno-povijesne slojevitosti u vremenima koja su prethodila suvremenoj recesiji ivota na ovoj izoliranoj ekumeni dvije su bitne odrednice civilizacijskih Pisana vrela temeljno su upori{te u interpretaciji povijesne slike otoka koji se nalazi na klju~nom plovnom putu isto~ne obale Jadrana, procesu nastanjivanja otoka, organizaciji prostora s kultiviranim krajolikom, njegovim iteljima i obi~ajima, zaboravljenoj slici u zbilji zanemarenog i napu{tenog pu~inskog otoka. O polo U oto~noj skupini od Kornata do rta Plo~e se izdvaja polo ajem najisturenijeg otoka u {ibenskom akvatoriju. 1 Prote e se u pravcu sjeverozapad jugoistok du inom od 12 km i prosje~nom {irinom od oko 2 km, da bi skupinom oto~i}a, grebena i {kolja 2 obuhvatio povr{inu od 16 km 2. Njegov zna~aj za {ibenski prostor proistje~e iz polo aja srodnog polo aju otoka Visa na srednjodalmatinskom podru~ju, odnosno Lastova u ju nom akvatoriju. Ti otoci svojim reljefnim datostima i polo ajem na istaknutim pu~inskim kotama zadobivaju va ne strate{ke funkcije u kontroli i nadzoru plovidbe Jadranom. Ve} su starovjekovni itinerarski izvori bilje ili Lastovo, Vis kao klju~ne to~ke prekomorskog trajekta izme u isto~ne i zapadne obale Jadrana. 3 Osim Lastova kao iznimno va nog navigacijskog orijentira u ju nom akvatoriju, drugi je plovni put zna~io najfrekventniju trajektnu liniju na Vis Svetac Palagru a Tremiti Monte Gargano. 4 Dok se mirnodopsko doba rimske dominacije usmjerava na regulaciju i sigurnost plovidbe, vrijeme kasne antike donosi zna~ajnije promjene u ovom dijelu Jadrana. Neizvjesnost ratnih prijetnji nalagala je napu{tanje kopnenih putova pa pomorske trase postaju klju~nim komunikacijskim poveznicama. 5 Zbog op}e sigurnosti kako na kopnu, tako i na moru grade se obrambena utvr enja na strate{ki va nim to~kama priobalja i oto~ja koje uzajamno funkcioniraju kao jedinstveni fortifikacijski sustav. 6 Pomorski pravac uz vanjski niz otoka postaje najfrekventnijim plovnim putem sa signalnim to~kama (stra e) i utvr enjima za obranu, prihvat i opskrbu posade i putnika. 7 Njihov razmje{taj i Kornata preko zadarskog oto~ja prema sjevernom Jadranu upu- }uje na va nost ovog koridora s pomno odabranim lokacijama za sigurnost plovidbe ovim akvatorijem. 8 O spomeni~koj ba{tini otoka Inicijativom arhitekta ]irila M. Ivekovi}a tridesetih godina ovoga stolje}a zapo~inju sustavnija istra ivanja spomeni~- * Kulturno-povijesna stratigrafija jadranskih otoka jedna je od brojnih tema kojima se bavio akademik Cvito Fiskovi}. Svojim istra iva~kim dostignu}ima ukazivao je na osobitosti ovog segmenta nacionalne ba{tine poti~u}i na svijest za njegovim vrednovanjem i za{titom. Upravo Fiskovi}evim zasadama valja pripisati odabir tematskih cjelina na ovogodi{njem 4. skupu Dani Cvita Fiskovi}a posve}enom Kulturnopovijesnom krajoliku otoka Lastova i jadranskih otoka. U okviru ove teme ekspliciran je sa eti prikaz kroz povijesne zapise [Orebi}i Kor~ula Lastovo, rujna 2000.]. Izra avam svoju zahvalnost kolegi dr. Danku Zeli}u na korisnim sugestijama i pomo}i pri strukturiranju ovog pro{irenog teksta. 23

2 J. Markovi}: Povijesna slika Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) Polo aj (M. A. [ibenik, 1994, str. 63) Location of the island Karta {ibenskog akvatorija (M. A. Friganovi}, [ibenik Zbornik, str. 24) Map of the sea around [ibenik kog naslje a iz kojih }e proiste}i niz napisa u relevantnoj stru~noj periodici. 9 U fokusu Ivekovi}evih interesa na{li su se ostaci obrambenog sustava poznati pod toponimima Gustjerna i Gradina, smje{teni na jugoisto~nom rubu otoka. Premda je rije~ o strmom i nepristupa~nom terenu, Ivekovi} smatra da je»u davna vremena morao biti napu- ~en, ne samo radi dobrih luka i guste {ume, ve} i radi strate{- ki va nih polo aja i lasne obrane... kako se to po brojnim ru{evinama vidjeti mo e«. 10 Pomnom analizom sa~uvanih struktura fortifikacije Ivekovi} zaklju~uje da je Gustjerna branila pristup uvalama Mala Stupica i Kabal, a etimologiju naziva lokaliteta tuma~i ostacima cisterne smje{tene unutar korpusa utvrde. Iscrpnim opisima pojedinih dijelova zdanja 11 slijede njegove temeljne postavke: da se na sjeverozapadnom i zapadnom rubu platoa nalazio kiklopski zid od neobra enih kamenih blokova, a iza njega jo{ jedan u~vr- {}en mortom iz predrimskog razdoblja, dok je kasnijim anti~kim intervencijama pripisivao tri obrambene kule, od kojih je jedna slu ila kao cisterna, a pod njom pustinja~ki stan u suhozidu za{ti}en od bure. Ivekovi} smatra da je na suprotnoj visinskoj koti jugozapadnog rta nad uvalom Vela Stupica istodobno bila sagra ena i druga utvrda (Gradina) kao pandan Gustjerni, dok je visoki zid s kruni{tem pripisivao srednjovjekovnoj intervenciji»kada su Saraceni ili kasnije Normani provaljivali u sjeverni Jadran«. 12 Na ove postavke kasnije }e se kriti~ki osvrnuti Zlatko Gunja~a, predani istra- iva~ i veliki poznavatelj urbane arheologije na ovim prostorima. 13 Gunja~a je bio mi{ljenja da su obje irjanske utvrde pripadale kasnoanti~kom razdoblju, a svoje tvrdnje potkrijepio je nizom analognih primjera s podudarnim morfolo{kim karakteristikama tipi~nim za kasnoanti~ki obrazac utvr enja s dvostrukim perimetralnim zidovima, obrambenim kulama, cisternama i drugim prate}im objektima prilago enim konfiguraciji strmog terena. 14 Recentnim istra ivanjima na lokalitetu Gradina do{lo se do novih otkri}a kojima je mogu}e nadopuniti, odnosno ispraviti ranija saznanja i spoznaje o sustavu prostorne organizacije ili revalorizacije prostora definiranog sigurnosnim uvjetima tako va nog strate{kog polo aja za {ire podru~je [ibenika i njegova akvatorija. 15 O imenu otoka Plinijevi navodi otoka Surium 16 nailaze na razli~ita tuma~enja. U svojim putopisnim izvje{}ima po Dalmaciji A. Fortis o tome ovako zaklju~uje: Plinije pod imenom Surium dok Prvi} i Zlarin s drugim otocima kojih ima vi{e od pedeset, zajedni~ki naziva Celadussae, o~ito preokrenuv{i gr~ku rije~ dyskéladoi (zlozvu~ni, bu~ni). Plinijev tekst sadr i golemu horografsku gre{ku, da bi se to popravilo, dovoljno je neznatno promijeniti interpunkciju i ~itati ovako: Nec pauciores Trucones (insulae) Liburnicae. Celadussae contra Surium. Bubus, et Capris laudata Brattia.«17 Parafraziraju}i Plinijeve postavke, Fortis zaklju~uje da je»@irje doista najudaljeniji otok koji pred sobom, u pravcu kopna, ima Kakan, Kaprije i Zmajan ~ije ime mo e zna~iti da se na njemu nekada dobivala smola. 18 Suvremena historiografija za Celadussae nalazi tuma~enje u Kornatskom oto~nom skupu, 19 odnosno podrazumijeva svo oto~je jugoisto~no od rijeke Krke, dakle od Kornata do hridi Mula kod rta Plo~e (Planka). 20 Glavnina poznatih isprava relevantnih za stariju objavljena je u svescima Diplomati~kog zbornika 21 i serijama izvora koje su prikupili i objelodanili Frano Ra~ki 22 i [ime Ljubi} 23 tijekom druge polovine 19. stolje}a. U njima 24

3 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) J. Markovi}: Povijesna slika Plovidbena karta Jadrana, Pietro Coppo, godina (M. Kozli~i}, Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana, K 34) Sailing map of the Adriatic Sea, Pietro Coppo, 1525 Plovidbena karta Jadrana, Trogirski pomorski atlas s kraja 16. stolje}a (M. Kozli~i}, Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana, K 55a) Sailing map of the Adriatic Sea, Trogir s sea atlas from the end of the 16 th century nalazimo srednjovjekovna svjedo~anstva o otoku koji se javlja kao: Insula asuriorum, Surium antico, Zuri, Juri, Curi, Giuri, Gudri i dr., od godine iz vremena hrvatske narodne dinastije 24 do godone kada se ve} bilje i hrvatskim nazivom Zirie. 25 U literaturi nalazimo niz hipoteti~nih postavki o genezi imena otoka. Ve}ina autora etimologiju imena pripisuje predslavenskom podrijetlu. 26 U toponimu (@irije ili P. Skok nalazi korijene gr~koga podrijetla, potkrijepljuju}i ih ovim tuma~enjem:»najbli e mu stoji gr~ka rije~ gyrós koja ima mnogo zna~enja, kao pridjev zaokru en, zavinut, a kao imenica zavoj, krug, jaruga; o~uvana je u romanskim jezicima kao glagol i kao imenica. Gr~ki samoglasnik ozna~en ipsilonom jednako se izgovara u starodalmatinskom Zuri kao i u rumunjskom giur. To je zna~ajka balkanskog latiniteta u kojem se gr~ka rije~ izgovara giurus.«27 Narodna predaja, me utim, nalazi podudarnosti u pu~koj mitologiji dovode}i u korelaciju ime bo ice Zarje ili Zore s imenom otoka, 28 dok drugi zagovornici pu~ke etimologije»postanje imena tuma~e prema dana{njem jezi~nom osje}anju«, 29 vezuju}i ime otoka uz fitonim nekad dominantnog vegetacijog pokrova ~esvinu, iz ~ega proistje~e izvedenica Povijesna svjedo~anstva Sa~uvane isprave bilje e podatak iz godine o darovnici hrvatskog kralja Petra Kre{imira IV, kojom otok Juris s ku}ama i posjedima prelazi u vlasni{tvo benediktinskog samostana Sv. Ivana Evan elista u Rogovu. 30 O zna~aju i razmjerima ove kraljevske zadu bine svjedo~i spomenica rogovske opatije pohranjena u zadarskom arhivu. 31 Iz samostanskih anala i memorijalnih zapisa proistje~u dragocjeni podaci o stjecanju samostanske imovine kojoj se pribraja i od najstarijih posjeda ove benediktinske matice«. 32 Ra~ki smatra nepobitnim ~injenicu da tada u posjedu hrvatskih vladara,»kako se to izri~ito u povelji navodi«, 33 kao i kasnije, kada se osnivanjem nove tkonske matice Svetih Kuzme i Damjana naslje uju sva prava i posjedi rogovske opatije. 34 Odredba kojom kralj opoziva opata Andriju i njegove redovnike (quo advocato suisque fratribus) s (rogando ab insula Zuri nuncupatur) 35 namijeniv{i mu nova zadu enja u rogovskom samostanu, tuma~ila se vjerodostojnim podatkom o postojanju benediktinskog samostana 36 Brojne hipoteze izre~ene na tu temu, me utim, nisu dovele do posve jasnog i utemeljenog 25

4 J. Markovi}: Povijesna slika Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) Gustjerna, tlocrt utvrde (]. M. libar, str. 28) Gustjerna, ground-plan of the fortification Gradina, tlocrt utvrde (Z. libar, str. 39) Gradina, ground-plan of the fortification tuma~enja. Farlatijeve tvrdnje da je benediktinski samostan bio stariji od biogradskoga 37 Ostoji} smatra podjednako neuvjerljivim kao i one Ala~evi}eve o»pustinjecima i benediktincima koji su se odr ali do godine«. 38 Ipak, nepobitna je ~injenica da je otok funkcionirao kao posjed biogradskog i tkonskog samostana sve dok kraljevskim odredbama nije dodijeljen [ibeniku. 39 Sporovi nad ovim teritorijem nastavljaju se i tijekom 14. stolje}a, kada se ponovno aktualiziraju razmirice izme u sukobljenih strana u kojima je morao arbitrirati i ugarski kralj Ljudevit. 40 Nedovoljno rasvijetljenim ~ini se i podatak kad [ibenik ponovno zadobiva pravo na svoj teritorij (1324), no prije predaje otoka Zadrani }e ga uspjeti»opusto{iti i razoriti samostan Sv. Marije«. 41 Pritu ba samostanskog opata Bogdana [iben~anina upu}ena zadarskom du du ishodila je naredbom o obustavi razaranja samostana (monasterium Sanctae Maeriae de Zuri, Sibenicensis insulae) i prekidom terora nad»opatom, njegovim redovnicima i iteljima otoka«. 42 Farlatijeve tvrdnje da je rije~ o benediktinskom samostanu na koji su [iben~ani polagali prava temeljem odredbi»pohranjenih u samostanskom arhivu na otoku«, 43 Ostoji} tuma~i krivom interpretacijom jer, kako ka je bilo pod okriljem tkonske opatije Sv. Kuzme i Damjana prije i poslije vijesti o opatu Bogdanu, a tek godine pokrenut je spor sa {ibenskom op}inom. 44 Ivekovi}eve vijesti o benediktinskom samostanu iz 11. stolje}a, ~ije je tragove ubicirao pod uzvisinom Kapi}, kao i pretpostavke da je na drugoj lokaciji (Ku- }i{ta) postojao jo{ jedan samostanski kompleks iz 12. stolje- }a, 45 Ostoji} smatra neuvjerljivima pozivaju}i se na povijesni traktat znamentog {ibenskog historika Dinka Zavorovi- }a 46 koji ve}»krajem XVI. stolje}a ne nalazi traga samostanu niti bilo kakvu tvrdnju (ni usmenu ni pismenu) o njemu«. 47 O samostanskim posjedima i iteljima otoka Proces {irenja samostanskih posjeda u {ibenskoj komuni izvori bilje e izme u 13. i sredine 14. stolje}a, 48 upravo u vrijeme kada nastaje i Gradski statut, 49 ~ijim se odredbama izjedna~avaju prava za{tite op}inskog zemlji{ta i posjeda crkvenih ustanova. su registrirane brojne parcele u posjedu {ibenskih samostana Sv. Spasa i Sv. Dominika, a tijekom 17. stolje}a Sv. Lucije i Sv. Lovre. Pravnim aktima bila su regulirana na~ela raspolaganja imovinom, 50 brige o njihovom o~uvanju, odnosno zabranama otu ivanja, te gospodarenju dobrima koja su naj~e{}e nadzirali crkveni prokuratori. 51 Na nekretnine biskupije, samostana i upnih crkava imali su neotu ivo pravo za koje nije vrijedila zastara. 52 Samostan Sv. Spasa je kanonski potvr en godine 53 kao samostan za djevojke iz plemi}kih obitelji. 54 Solane i zemlji{ta u zakupu oto~ana donosila su godi{nju rentu od 130 lira uz prinose u naturi, 55 ~ime se odr avao samostanski kompleks s dvadesetak redovnica, sve do ukidanja reda koje je uslijedilo godine odlukom francuske uprave. 56 Samostan Sv. Dominika ubirao je naturalnu rentu u vinu, ulju, itu i drugim produktima (lojanicama, pr{utima, usoljenoj ribi i dr.), o ~emu su skrbili marljivi oto~ani, a nadzirali ih prokuratori ubiru}i prihod od lira. 57 Dok su osnutku samostanskih ustanova u 14. stolje}u prethodile koncesije zemlji{ta ili objekata u vlasni{tvu gradske komune, samostani 15. stolje}a nastaju na prostorima privatnih vlasnika. Samostan Sv. Lucije, namijenjen siroma{nim djevojkama {ibenskog puka, utemeljen je (1639. godine uz stariju crkvu Sv. Lucije) sredstvima i nekretninama koje su u tu svrhu oporukom ostavili dvojica bogatih {ibenskih gra ana. 58 Posjedi i vinogradi ostaju pod patronatom samostana sve do sredine 19. stolje}a, kad se ukidaju kolonatski odnosi na otoku. Visova~kim franjevcima doseljenim u grad neposredno prije Kandijskog rata ustupljena je zgrada u vlasni{tvu Malog kaptola (pala~a Foscolo), uz koju se samostanski posjed postupno {irio, kupnjom i donacijama, na susjede zgrade i vrtove. 59 Njihovim zahtjevima za ustupanje u zamjenu za napu{tene visova~ke posjede udovoljilo se godine terminacijom generalnog providura Lodovica Foscola, ~ime su zadobivena prava na kori{tenje posjeda i raspolaganje prihodima koji }e kasnije jednim dijelom biti ulo eni u gradnju samostanske crkve Sv. Lovre u [ibeniku ( ). 60 Iako su propozicije ugovora dopu{tale gradnju franjeva~kog 26

5 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) J. Markovi}: Povijesna slika Uvala Mala Stupica (foto: Z. Kadrnka [ilhard) Mala Stupica Bay (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard) Pogled na kiklopski zid Gustjerne (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) View of the gigantic wall of Gustjerna (photograph by Z. Kadrnka- [ilhard) Pogled na Velu Stupicu (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) View of Vela Stupica (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard) Pogled na Gradinu (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) View of Gradina (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard) samostana i na otoku, ~ini se da prihodi nisu dopu{tali jo{ jednu veliku investiciju za tako brojnu redovni~ku obitelj, pa se na otok delegiraju samo dva redovnika stacionirana u Muni koja su uz sve}eni~ke du nosti ubirala i rentu. 61 Dok se teratik odnosio na otkup obradive ~estice, herbatik 62 je podrazumijevao isplatu travarine za ispa{u stoke, 63 a livel zemlji{ta s ku}om (magazinom) i oku}nicom koja je uklju~ivala i dio obale, 64 ili samu parcelu na kojoj se predvi ala izgradnja. 65 Petine su se odnosile na godi{nje prinose ukupnih koli~ina vina, ulja, ita i drugih prehrambenih artikala oporezivanih od dr ave i samostana. Tek odredbom generalnog providura (1729) bit }e oslobo eni pla}anja petine i ostalih nadarbina fiskalnoj komori, ~ime je samostanu prepu{tena supremacija nad otokom. Dok se shema parcelacije i razmjeri crkvenih posjeda tijekom stolje}a nisu bitno mijenjali, imanja u vlasni{tvu {ibenskog plemstva bivaju podlo na ~estim promjenama. U globalnoj vlasni~koj strukturi ona su uvelike nadilazila razmjere imovine ostalih dru{tvenih struktura (pu~ana, obrtnika, distriktualaca), koji su podlijegali zakonskim odredbama stjecanja i raspolaganja nekretninama uz zabranu trgovanja sa strancima. 66 Veleposjednici su, me utim, imali stanovite privilegije slobodno raspola u}i svojom imovinom, uz mogu}- nost prodaje ili ustupanja vlasni~kih prava. Privatno vlasni{- tvo prenosilo se naslje em (buona patrimonialia et maternalia) ili mirazom (kod pu~ana i distriktualca), dok se koncesijama (poglavito na otocima) nagra ivalo zaslu ne pojedince za njihovu odanost mleta~kom suverenu. 67 Za vojne zasluge u osvajanju [ibenika (1412) Radoslav [i gori} dobiva godi{nju apana u od 500 lira i pravo zakupa zemlji{ta od 250 gonjaja (uz simboli~an porez od 4 solda godi{nje), 68 a njegov sin Juraj za uspjehe u ratnim akcijama (1467) ishodit }e pravo na zakup cijelog otoka u trajanju od pet godina i godi{nju naknadu od 250 lira. 69 Godine obitelj Juri} dobiva zemlji{te pod istim uvjetima kao i [i gori}i, a stanovitom I. Linji~i}u»za vjernost i zasluge«dodjeljuju se plodne oranice na lokalitetu Kru{evica (Campo Crusanzia). 70 Vlasnici velikih posjeda ubirali su zna- 27

6 J. Markovi}: Povijesna slika Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) Gradina, ostaci utvrde (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) Gradina, remains of the fortification (photograph by Z. Kadrnka- [ilhard) Pogled na Gradinu (foto: G. Lederer, libar) View of Gradina ~ajnu rentu od imanja o kojima su skrbili oto~ani. Neki imu}- niji te aci u ivali su stanovite privilegije, pa i sami svoj dio zemlje ustupali siroma{nim sumje{tanima. U kolonat se upu{- tala i bratov{tina Vele Gospe, o ~emu svjedo~i matrikula pisana hrvatskim jezikom iz godine, 71 pa i sam upnik koji je dobio u zakup dio posjeda redovnica Sv. Spasa pod vrlo povoljnim uvjetima: petinu od vina i tre}inu od starih i mladih maslina, te prijevoz do [ibenika, {to je i{lo na teret samostana. 72 Istra iva~ {ibenske heraldi~ke ba{tine i povijesti gradskog plemstva Federigo Antonio Galvani navodi brojne plemi}ke obitelji kao posjednike nekretnina 73 Ugledna obitelj Fondra naslje em dobiva niz parcela razasutih po otoku, 74 o kojima brigu preuzima F. Pellegrini iz plemi}ke obitelji vlasnika susjednog otoka Kaprija. 75 Znamenita {ibenska grana obitelji Divni}-Miketi} Dragojevi} davala je u zakup ve}i dio svojih posjeda, da bi enidbom i mirazom ona bivala sve ve}a. 76 Vojni guverner Krsto Tavella pla}ao je u vosku teratik za maslinike 77 Nebriga nekih vlasnika za svoja imanja na udaljenom otoku i nepodmireni dugovi vodili su u neizbje ne sporove. Nasljednici Antuna Miagostovi}a generacijama su namirivali dugove svojih predaka da bi i sami potom izgubili prava na obiteljsku ba{tinu. 78 U vlasni~kim transakcijama me u te acima ne navode se, me utim, nikakva pla}anja koja su jama~no i{la na teret gospodara posjeda, pa, ukoliko ih nije podmirivao, gubio je sva prava nad tim dijelom imovine koji se potom nudio na javnim licitacijama (incanto). 79 Prostorni okvir i gospodarska podloga Dok je ve}i dio otoka bio (i ostao) nenaseljen unato~ iznimnim prirodnim datostima, u dragama Saracena i Mikavica jo{ se naziru tragovi napu{tenih i ru{evnih ku}a, te crkvice Sv. Nikole (Sv. Roka) u kojoj su liturgijski obredi bili namijenjeni ribarima, pa je u lokalnoj predaji poznatija pod titularom Sv. Nikole, kao i ona u irajskom Polju nadomak Gospe od 80 Pogled s otoka prema pu~ini (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) View of the open sea from the island (photograph by Z. Kadrnka- je svojim pu~inskim obilje jima, brojnim uvalama, sikama i {koljima oduvijek bilo iznimno zna~ajno ribolovno podru~je u ovom akvatoriju. 81 U putopisnim izvje{}ima po Dalmaciji A. Fortis ovako bilje i: Mnogo vi{e od ostataka rimskog naselja, koji se jo{ ovdje prepoznaju, oplemenjuje lov na koralje koji nikada nije zaludan u ovim vodama, koji je prije trideset godina ovom kraju donio golemo bogatstvo te dragocjene vrste, kada se iznova otkrila jedna izvanredno plodna sika. 82 I doista, po~etkom 18. stolje}a {ibenski magnat G. Galbbiani dobiva koncesiju za va enje koralja u ovom oto~ju, da bi za~ev{i suradnju s glasovitim napuljskim koraljarima ostvario zna~ajan kapital koji je potom ulagao u osvajanja novih lovi{ta i tr i{ta na Krfu. 83 U to doba i francuski putopisac Luis-François Cassas pomno bilje i (poznatog po usoljenoj ribi, izvrsnom vinu i ulju zavidne kakvo}e) koje }e potom objediniti i objelodaniti njegov sunarodnjak Joseph Lavallée. 84 Prodaja op- }inske soli u 16. stolje}u imala je glavnu ispostavu, Muna je bila ribarsko ari{te cijelog {ibenskog akvatorija, u 28

7 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) J. Markovi}: Povijesna slika Carta Pagana, oko godine (TVTO EL CONTRADO DI ZARA ET SEBENICHO, stampato in Venetia per Mateo Pagano) Carta Pagana, (TVTO EL CONTRADO DI ZARA ET SEBENICHO, stampato in Venetia per Mateo Pagano), ca Katastarski prikaz samostanskih posjeda s kraja 17. stolje}a (Arhiv samostana Sv. Lovre u [ibeniku) Land-registry s presentation of the monastic properties from the end of the 17 th century Katastarski prikaz posjeda sa crkvom Sv. Nikole u Mikavici, kraj 17. stolje}a (Arhiv samostana Sv. Lovre u [ibeniku) Land-registry s presentation of the property with the Church of St. Nicholas in Mikavica, from the end of the 17 th century 29

8 J. Markovi}: Povijesna slika Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) Pogled na irajska Polja (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) View of the Fields (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard) Pogled na irajska Polja (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) View of the Fields (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard) Pogled na Munu (foto: Z. Kadrnka-[ilhard) View of Muna (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard) Vizura otoka po~etkom 20. stolje}a View of the island at the beginning of the 20 th century njoj se sortirao, solio i uskladi{tavao ukupan ulov s ovog podru~ja pod strogom kontrolom carinskih agenata nastanjenih u luci. 85 [ibenske plemi}ke obitelji grade u Muni svoje ljetne rezidencije, a ribarski magnati sa Zlarina i Prvi}a imaju svoja povremena prebivali{ta i skladi{ta, dok nemaju prava vlasni{tva na tako presti nom dijelu otoka. 86 Literarna predaja bilje i podatak o Gospinoj crkvi koju je dao sagraditi znameniti {ibenski humanist Juraj [i gori} po~etkom 16. stolje}a neposredno uz svoj ljetnikovac smje{- ten na najljep{oj poziciji uvale. U svom povijesno-zemljopisnom traktatu u stihovima [i gori} nadahnuto pi{e:... tu je i na{ koji ~uva ostatke anti~kog grada... pru a sigurnost brodovlju u svojim za{ti}enim lukama... obiluje ribom, izvrsnim vinom i {umom divlje omorike. 87 Crkvicu Sv. Ivan Evan elista financirao je drugi predstavnik {ibenskog plemstva stacioniran u Muni, Ivan Ru~i} Petrov, a posvetio {ibenski biskup Vicenzo Arrigoni zbijeni u svojim kamenim ku}ama na obronku sjeverozapadne kose, koja se strmo spu{ta prema glavnoj luci, marljivo su obra ivali i vlastita polja na rubovima veleposjedni~kih imanja plodne doline. Izda{ni vinogradi i maslinici svojim su godi{njim prinosima namirivali potrebe itelja pa i tr i{ta u gradu. Neobra ena zemlji{ta i pa{njaci ogra eni suhozidom omogu}avali su bavljenje sto~arstvom, poglavito uzgojem ovaca i koza, te pone{to goveda. 89 Migracijski procesi prinude obilje ili su mentalitet doseljenog stanovni{tva iz zale a koji ostaju dosljedni svojim obi~ajima i navikama, usredoto~eni na zemljoradnju i sto~arstvo. Permanentne kolonatske okolnosti i pritisak gospodara izravno su utjecali na sudbinu ove populacije koja se nije uspijevala prilagoditi ivotu uz more sve do po~etka 19. stolje- }a. Tek ukinu}em podre enog statusa ostvaruju se bolji ivotni uvjeti na prostorima koje su do tada zaposjedali protagonisti vlasti. Blagostanje }e potrajati sve do novog vala migracijskih procesa po~etkom 20. stolje}a, koji }e ih raseliti po urbanim centrima diljem svijeta. Jo{ sredinom ovoga stolje}a otok je brojio stotinjak doma}instava, da bi se iz godine u godinu taj broj osipavao i danas ostao na svega 30

9 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) pedesetak itelja poodmakle dobi, kojima jo{ ljetni mjeseci ulijevaju nadu i kap utjehe u moru oto~ne tuge. 90 Ovaj sa eti prikaz o povijesnoj slici zavr{it }emo Cassasovom i Lavalléeovom porukom s po~etka 19. stolje- }a, koja nam se ~ini kudikamo primjerenijom i aktualnijom u J. Markovi}: Povijesna slika sada{njem trenutku: Uostalom...bilo bi po eljno kada bi ovaj otok privukao pozornost javnosti...treba se nadati da }e se stolje}e koje upravo zapo~injemo odlikovati razumijevanjem prema ovoj vrsti problema...i da }e ponukati vladare na potporu istra iva~a koji se time ele baviti Bilje{ke 1 Udaljen od [ibenika 11 Nm ili dvadesetak kilometara zra~ne linije; prema: M. A. Prilog poznavanju fiziogeografskih osebina,»geografski glasnik«, sv. XIV/XV, Zagreb, 1953, str Ukupno sedamnaest oto~i}a, grebena i {kolja; prema: M. A. Friganovi}, n. dj., str R. Kati~i}, Liburnski otoci kod anti~kih pisaca, Zbornik Zadarsko oto~je, Zadar, 1974, str Toponimi vezani uz Diomedov Kult (Diomedov rt rt Plo~e Planka, Diomedovo oto~je Tremiti); prema: M. Kozli~i}, Historijska geografija isto~nog Jadrana u starom vijeku, Split, 1990, str. 68, bilj U doba bizantske dominacije na Mediteranu sa sjedi{tima vlasti u Carigradu i Ravenni isto~na obala Jadrana postaje klju~nom poveznicom. Opasnost od prodora barbara nala e izmje{tanje plovnog puta od obale po vanjskom rubu jadranskog oto~ja. Usp. A. Badurina, Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih otoka,»radovi IPU«, 16/1992, str Usp: Z. Gunja~a, Kasnoanti~ka fortifikacijska arhitektura na isto~nojadranskom priobalju i otocima, Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, Zbornik radova XII. kongresa arheologa Jugoslavije [Materijali XII], Novi Sad, 1984, str A. Badurina, n. dj., str se nastavljaju Stra ica iznad Vrulje i Toreta na Kornatu, Gradina na Vrgadi, Str e na Dugom otoku, Pa{manu, Ugljanu, Viru, I u, Molatu, Istu, Iloviku, [kardi, Pagu, Rabu, Cresu, Krku i dalje prema istarskoj obali i Brijunskom oto~ju. Plovidba uz vanjski niz otoka bila je sigurnija i tijekom vremenskih nepogoda tu je bura ve} oslabljena a jugozapadni vjetrovi se ne uspijevaju razviti; prema: A. Badurina, n. dj., str. 8; usp.; A. Badurina, Bizantska utvrda na oto~i}u Palacol, Arheolo{ka istra ivanja na otocima Cresu i Lo{inju, Zagreb, 1982, str. 171; I. Petricioli, Toreta na otoku Kornatu, Adriatica Praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970, str. 718; : M. Sui}, Anti~ki grad na Jadranu, Zagreb, 1982, str ]. M. Ivekovi}, prosvjeta«ns, sv. I, Zagreb Knin, 1927, str ; Najstariji samostani na dalmatinskim otocima,»rad JAZU«, knj. 242, Zagreb, 1931, str ]. M. Ivekovi}, n. dj., str N. dj., str. 49, N. dj., str Vi{egodi{njim sustavnim istra ivanjima na ovom lokalitetu uslijedili su za{titni radovi na konzervaciji i prezentaciji popra}eni iscrpnim elaboratima koji su dijelom objavljivani u»arheolo{kom pregledu«, 26 (1985), Ljubljana, 1986, str. 185; 28 (1987), Ljubljana, 1989, str Gunja~ine postavke potvr uju se na nekoliko primjera u neposrednoj blizini; vanjskim plovnim putem prema oto~ju Kornata nailazimo na utvrdu poznatu pod toponimom Toreta, smje{tenu na sjeverozapadnoj visinskoj koti otoka Kornata; plove}i dalje s unutra{nje strane kroz Murtersko more prema Zadru nailazimo na ostatke utvrda koje su nadzirale ulaz u Pa{manski kanal i pristup Srednjem kanalu jedna dominira uzvisinom nad rtom Borovnjak na otoku Pa{manu, a druga nad isturenim sjevernim rtom otoka Vrgade, tipolo{ki i morfolo{ki posve srodna Usp: Z. Gunja~a, n. dj., str. 130; I. Petricioli, Toreta na otoku Kornatu, Adriatica Praehistorica et antiqua,»novakov zbornik«, Zagreb, 1970, str ; A. Badurina, Bizantska utvrda na oto~i}u Palacol, Arheolo{ka istra ivanja na otocima Cresu i Lo{inju, Zagreb, 1982, str. 171; M. Domjan, Crkva Sv. Andrije na Vrgadi nakon posljednjih istra ivanja i konzervatorskih radova,»starohrvatska prosvjeta«, ser. III, sv. 13, Split, 1983, str U akcijama rekognosciranja do{lo se do novih saznanja i spoznaja u prostornoj organizaciji unutar utvrde (spremi{te za hranu, odlagali{te za otpad gra evinskog materijala, stambeni prostor zapovjednika utvrde). Osobito je va`an pronalazak dvaju kerami~kih ulomaka s utisnutim pe~atom u liku sveca...»po svemu sude}i Sv. Mihovila, za{titnika bizantske vojske...{to je prvi takav nalaz na ~itavom prostoru na{e obale gdje su locirane sli~ne utvrde (Justinianov pomorski limes)«; prema: I. Gradina sustavna arheolo{ka istra ivanja,»obavijesti«, god. XXX, br. 3, Zagreb, 1999, str J. [i gori}, O smje{taju Ilirije i gradu [ibeniku [Georgius Sisgoreus Sibenicensis, De situ Illyriae et civitate Sibenici, De insulis Sibenici, XII], edd. V. Gortan, [ibenik, 1981, str. 176; A. Fortis, Put po Dalmaciji [prijevod djela Viaggio in Dalmazia dell Abate Alberto Fortis, Venezia, 1774.] Zagreb, 1984, str. 110; 17 Plin. Hist. Nat. Lib. III, cap. ult.; prema: A. Fortis, n. dj., str A. Fortis, n. dj., str R. Kati~i}, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Ro anina,»godi{- njak«, sv. 5, Sarajevo, 1970, str M. Kozli~i}, n. dj., str

10 J. Markovi}: Povijesna slika Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) 21 Diplomati~ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije [Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae], sv. I IX, ur. T. Smi~iklas i dr., Zagreb, F. Ra~ki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia (MSHSM VII), Zagreb, [. Ljubi}, Listine o odno{ajih izme u ju noga Slavenstva i mleta~ke republike I X (MSHSM 1 5, 9, 12, 17, 21, 22), Zagreb, F. Ra~ki, n. dj., str. 51, 55; Codex diplomaticus, sv. VIII, str. 450; sv. IX, str. 3, 18, 20, 221, 231, 251; sv. X, str Codex diplomaticus, sv. IX, str M. [enoa, Prilog poznavanju starih naziva na{ih otoka,»geografski glasnik«, 11 12, Zagreb, 1950, str. 79; P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Toponomasti~ka ispitivanja, Zagreb, 1950, str P. Skok, n. dj., str K. Sto{i}, Sela {ibenskog kotara [@irje I], [ibenik, 1941, str P. Skok, n. dj., str. 154, bilj Codex diplomaticus, sv. VI, str. 528, 529; Listine, sv. III, str. 423, Kartular i samostanski prijepisi isprava neiscrpna su vrela tekstovne predaje koja je potekla od latinske pismenosti u benediktinskoj opatiji Sv. Ivana Rogovskog u Biogradu, a ~uvaju se u zadarskom arhivu; [usp: V. Novak, Zadarski kartular samostana Sv. Marije, Zagreb, 1959, str. 242.]. ^etiri sveska kartulara sadr e isprave i zapise o ste~enim imovinskim pravima Rogovske opatije od njenog utemeljenja u drugoj polovici 11. stolje}a do ukinu}a krajem 14. stolje}a, dijelom objelodanjenih u Ljubi}evom Policorionu pod naslovom: Incipit libellus Policorion qui et Tipicus vocatur; est enim de diversis locis et multarum villarum territoriis orthographice compositus monasterio sci Iohannis apostoli et evangelistae; [. Ljubi}, Libellus Policorion, qui Tipicus vocatur,»starine JAZU«, sv. XXIII, Zagreb, 1890, str L. Jeli}, Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju,»vjesnik hrvatskog arheolo{kog dru{tva«, sv. 3, Zagreb, 1898/99, str F. Ra~ki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia (MSHSM VII), Zagreb, 1877, str Kada je godine po naredbi mleta~kog du da Dominika Michiela do temelja bio razoren Biograd, rogovskim benediktincima uspjelo je da od zadarskog nadbiskupa ishode (1129) pravo na kori{tenje tkonskog ka{tela s crkvom Sv. Kuzme i Damjana koja postaje njihovom novom maticom. Usp. L. Jeli}, n. dj., str F. Ra~ki, Documenta historiae, n. dj., str. 52; [. Ljubi}, Libellus Polichorion, str. 23; prema: L. Jeli}, Rogovski opati, n. dj., str ]. M. Ivekovi}, Najstariji samostani, n. dj., str. 220; K. Sto{i}, n. dj., str. 199; P. Kaer, Povjestne crte grada [ibenika i njegove okolice I, [ibenik, 1911, str., 53, D. Farlati, Illyricum sacrum IV, Venetiis, 1769, str A. Alacevich, Il forte di San Nicolò presso Sebenico, III, Sebenico, 1921; prema: I. Ostoji}, Benediktinci u Dalmaciji, sv. II, Split, 1964, str Kako to proizlazi iz povelje od 2. lipnja godine: Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traù [di Giovanni Lucio], Venezia, 1673, str. 117; Codex diplomaticus, sv. VI, str Dugoro~ni prijepori s Trogiranima i [ubi}ima u nastojanjima za osamostaljenje i ostvarivanje sloboda imali su za posljedicu ~este borbe [ibenika za vlastiti teritorij. Ovaj prostor postaje autonomnom komunom tek sklapanjem pakta s Mle~anima godine, kada se gradu de facto priznaje status komune. Kao {to je utemeljenjem biskupije godine [ibenik postao ravnopravan Trogiru, tako je potpisivanjem pakta s Mle~anima tek ostvareno pravo nad vlastitim teritorijem, a time i na sporne otoke Arta) koji }e nakon arbitra e godine pre}i u vlasni{tvo [iben~ana [Codex diplomaticus, sv. IX, str. 230, 231, ; [. Ljubi}, Listine, sv. I, str. 351]. Pitanje pripadnosti tih otoka ponovno se pokre}e za kralja Ludovika godine [Codex diplomaticus XII, 585; [ibenski diplomatarij (Diplomatarium Sibenicense). Zbornik {ibenskih isprava, edd. J. Kolanovi} i J. Barbari}, [ibenik, 1986, str. 49], zatim godine [Codex diplomaticus XVII, str. 166; Diplomatatium Sibenicense, str. 73]. 41 I. Ostoji}, n. dj., str D. Farlati, n. dj., str D. Farlati, n. dj., str Codex diplomaticus IX, str. 3 6, 18 21, , , ; usp. I. Ostoji}, n. dj., str ]. M. Ivekovi}, Najstariji samostani, n. dj., str D. Zavorovi}, [Domenico Zavoreo] Tratatto sopra le cose di Sebenico, {apirografirani prijepis rukopisa iz godine u Arhivu HAZU, str I. Ostoji}, n. dj., str Samostan Sv. Dominika svoj zemljoposjed pro{iruje i zamjenom nekretnina, pa (1450) ku}u s mlinom za ulje, ~etiri skladi{ta i jedan prazan prostor u gradu mijenja za 300 gonjaja zemlje prema: V. Miagostovich, Per una cronaca Sebenicense,»Rivista Dalmatica«N. S. II, Zadar, 1908, str Reprint [ibenskog statuta [Volumen statutorum, legum et reformationum civitatis Sibenici, Venetiis, 1608.] s prijevodom Z. Herkova objavljen je u [ibeniku godine, u izdanju Muzeja grada. Korpus povijesno-pravnih izvora sadr i {est knjiga, od kojih III. knjiga donosi odredbe o najmu, IV. propise o kupoprodaji, u V. se reguliraju prava o naslje ivanju nekretnina, dok se glavnina gra evinskog zakonodavstva nalazi u Knjizi reformacija. Usp. D. Zeli}, Gradski statut kao izvor za povijest urbanog razvoja [ibenika,»radovi Instituta za povijest umjetnosti«19, Zagreb, 1995, str

11 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) J. Markovi}: Povijesna slika 50 Samostani su davali u zakup svoj posjed uz pla}anje utvr enoga godi{njeg iznosa, ili odre enog nov~anog iznosa za najam dijela zemlji{- ta. 51 Posjedi upa i crkava u distriktu podlije u nadzoru seoskih sudaca, a brigu o pojedinim crkvama, njihovim dobrima i sve}enicima preuzimaju oni pod ~ijim patronatom se zakon provodio. 52 Contra occupantes bona ducalis dominii sive ecclesiarum; [ibenski statut, knj. III, str. 53; knj. IV, str. 40; Jedan primjerak proklamacija (proglasa gradskog kneza) s po~etka 16. stolje}a sa~uvan je u Sabirnom centru [ibenik Povijesnog arhiva Zadar (fond: Miscellanea, II, 18); usp. J. Kolanovi}, [ibenik u kasnom srednjem vijeku, Zagreb, 1995, str. 80. bilj A. G. Foosco, Monastero di San Salvatore, Folium Dioecesanum IX, [ibenik, 1891, str Prije redovnica u Sv. Spasu je bilo sjedi{te bratov{tine flagelanata koji su ondje zamijenili templare kojima se u [ibeniku gubi trag nakon polovine 13. stolje}a. 55 Vino se dopremalo u samostanski podrum u rujnu, a ulje u travnju; J. A. Soldo, Agrarni odnosi na (od XVII. do XIX. stolje}a), Zagreb, 1973, str Tada su samostanska imanja dana na kori{tenje seljacima a teratik je dr avna uprava u Zadru ispla}ivala samostanu Sv. Lovre u [ibeniku. 57 J. A. Soldo, n. dj., str [ibenski trgovci Nikola Buronja i Nikola Ru~i} oporu~no su ostavili nekoliko ku}a u gradu i posjede izvan grada, te 120 gonjaja vinograda {to je donosilo godi{nju rentu od 290 dukata; K. Sto{i}, Benediktinke u [ibeniku,»croatia sacra«iv, 7, Zagreb, 1934, str Usp. J. A. Soldo, Samostan Sv. Lovre u [ibeniku, Ka~i} 1, 1967, str. 5 94;»Varia«samostan Sv. Lovre u [ibeniku, Izdanje Historijskog arhiva u Splitu 6, 1967, str J. A. Soldo, Agrarni odnosi... n. dj., str J. A. Soldo, Samostan Sv. Lovre... n. dj., str Porez za kori{tenje zemlji{ta kao i travarina za ispa{u stoke pla}ani su simboli~nim svotama od 4 solda; usp. Z. Herkov, Gra a za financijsko-pravni rje~nik feudalne epohe Hrvatske,»Djela JAZU«, knj. 47, II, Zagreb, 1956, str Za stoku sitnog zuba (ovcu ili kozu) ispla}ivalo se 2 solda, a za goveda 10 soldi po grlu; usp. A. Soldo, Agrarni odnosi... n. dj., str Ve}ina isprava koje se ti~u primjene odredbi na otocima bilje e obalni prostor kao nu an dio oku}nice namijenjen aktivnostima vezanim uz more. U uvali Muna prikladnoj za pristajanje brodova bilo je stjeci{te ribarskih brodova. Tijekom 16. stolje}a izgra eno je niz ku}a i magazina u kojima se boravilo, trgovalo, prera ivalo i uskladi{tavalo dopremljenu robu iznimno bogatog ribljeg fonda u ovom akvatoriju. Pravnim regulativama nastojalo se kontrolirati izgradnju i napla}ivati kori{tenje javnih i privatnih prostora, te nadzirati ulov ribe u ovim vodama. 65 Najam ku}a uz more ispla}ivao se simboli~nim svotama (certa regalia); prema: F. A. Galvani, Il Re d Armi di Sebenico. Con illustrazioni storiche, voll. I II, Venezia, 1884, str Odredbom iz godine izri~ito se zabranjuje prodaja zemlje Vlasima [Diplomatarium Sibenicense, 44: 21. XII ], prema: J. Kolanovi}, n. dj., str Godine Veliko vije}e ustupa Veneciji op}inska zemlji{ta na kopnu i na otocima da bi se tim prihodima ispla}ivali gradski ~inovnici i ~asnici. Usp. F. A. Galvani, n. dj., str [. Ljubi}, Listine VIII, vol. 17, Zagreb, 1886, str F. A. Galvani, n. dj., str V. Miagostovich, n. dj., str J. A. Soldo, n. dj. str PAZd, Spisi {ibenskog notara F. Cortellinija, f. 151; prema: J. A. Soldo, n. dj., str F. A. Galvani, n. dj., str Na lokalitetima: Vu~ipolje, Obrnja, Kru{evica, Mikavica, {to je razvidno iz zemlji{nih knjiga od godine, u kojima se navode vlasnici pojedinih ~estica a ~uvaju u samostanu Sv. Lovre u [ibeniku. 75 Zemlji{ne knjige bilje e ga kao nasljednika Fondrinih imanja, o kojima ni sam nije mario pa su uglavnom ostala neobra ena, ali su uredno podmirivani dugovi samostanu sve do godine, kada ih preuzima novi vlasnik. 76 Posljednji ~lan obitelji Ivan Divni} pla}ao je zemljarinu samostanu do svoje smrti (1829), kada to nastavljaju njegovi zetovi N. Galeotovi}- Crivellari i M. Zambelli- Bona~i} sve do godine; prema: J. A. Soldo, n. dj., str J. A. Soldo, n. dj., str Neki ve}i sporovi zabilje eni u Spisima samostanskog arhiva Sv. Lovre u [ibeniku (br. 134). 79 Usp. J. A. Soldo, n. dj., str K. Sto{i}, n. dj., str Peschiera di Zuri poznata po sigurnim sidri{tima i bogatim lovi{tima plave ribe i jastoga, krajem 15. stolje}a postaje zajedni~kim ribolovi- {tem svih ribara na {ibenskom podru~ju sve do po~etka 20. stolje}a; B. Stulli, Iz pro{losti Dalmacije, Split, 1992, str

12 J. Markovi}: Povijesna slika Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23 34) 82 A. Fortis, n. dj., str Ribarstvo {ibenskog podru~ja, Prinosi prou~avanju ribarstva i ribarskog prava JAZU, knj. 6, Zagreb, 1963, str L. F. Cassas J. Lavallée, Voyage pittoresque et historique de l Istrie et Dalmatie, Paris, [Spon, Adam, Cassas i Lavallée u Hrvatskoj, priredio i preveo Lj. Krmpoti}, Hannover ^akovec, 1997, str. 217]. 85 Svake godine u studenom valjalo je prijaviti svu ribarsku imovinu i pribor (barche, tratte, reti, ponzate, fosine, parangali...) s imenima njihovih vlasnika; od ulova plave ribe (lanzarde, sgombri, suri, sardoncini...) osmina je pripadala agentu carinarnice nastanjenom u Muni; sve koli~ine ulovljene, posoljene i uskladi{tene ribe bile su tako er pod strogim nadzorom kako se ne bi iznosila izvan {ibenskog podru~ja bez odobrenja carinika; osmi dan nakon ljetnog mraka ribari su pod zakletvom morali dati izjavu o koli~ini ulovljene i posoljene ribe; prije isplovljavanja valjalo je prijaviti svaku potega~u, a pri povratku predo~iti ulov ve} sortirane ribe prema vrstama; n. dj., str., I kasnije }e u vlasni~kim transakcijama prednost imati bogate ribarske obitelji sa sausjednih otoka, dok }e sve do 19. stolje}a ostati vjerni navikama i obi~ajima svog te a~kog podrijetla. 87 J. [i gori}, O smje{taju Ilirije i gradu [ibeniku [Georgius Sisgoreus Sibenicensis, De situ Illyriae et civitates Sibenici], edd. V. Gortan, [ibenik, 1981, str K. Sto{i}, n. dj., str Iz evidencije ostvarenih prihoda od prikupljanja herbatika u samostanskim spisima proistje~e da je godine na otoku bilo oko 500 ovaca i koza, te 7 goveda, dok austrijski Operat (1849) bilje i na i Kapriju neznatan porast sto~nog fonda (640 ovaca, 320 koza i 50 magaraca) {to se tuma~ilo malim povr{inama pa{njaka na ovome oto~ju. U popisima iz godine registrirano je 1309 ovaca i Kapriju; usp. J. A. Soldo, n. dj., str O dana{njoj tu noj slici {ibenskog i zadarskog oto~ja najrje~itije svjedo~e njihovi malobrojni itelji, zatvorene {kole, zapu{tena gospodarstva, neobra ena i zarasla polja, oskudna opskrba i zdravstvena za{tita, lo{a povezanost s kopnom..., ili, sugestivnim i poticajnim rije~ima dr. Vladimira Skra~i}a, velikog poznavatelja oto~nih (ne)prilika i vrsnog istra iva~a toponomast~ke gra e na ovim prostorima: Pomanjkanje svijesti o razli~itosti ovog dijela nacionalnog teritorija, izostanak sustavne brige za otoke i oto~ane, demografska erozija, gubljenje oto~ne posebnosti pod pritiskom suvremenog na~ina ivota i medija, nala e svima politi~kim du nosnicima, znanstvenicima, stru~njacima sa svih polja djelovanja i samim oto~anima da se urno, svatko na svom stupnju odgovornosti, prihvate spa{avanja onoga {to je ostalo... Nacionalni program razvitka hrvatskih otoka, samo su kap utjehe u oto~nom moru tuge. [Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka, Split, 1996, str. 8] 91 L. F. Cassas J. Lavallée, n. dj., str Summary Jagoda Markovi} Historical image of the island The richness of culture and history on the most distant island of the sea around [ibenik has been recorded in many pages of historical documents, serving as a testimony to the civilising achievements of this isolated island. The process of settlement in the past, and its gradual dying in the present, are two key determinants for the specific civilising characteristics of this area. Its historical significance stems from the natural conditions of the micro-location, as well as from conditions similar to those showed by the island of Vis in the Central Dalmatian region, and the island of Lastovo, further south. Due to heir specific geographical features, and their location at prominent open-sea points, they gained a key strategic role in the control and supervision of the waterways on the eastern side of the Adriatic sea. Historical sources represent a key point of reference in the interpretation of the historical richness of the island with its defensive towers, its settlements, organisation of the space with the cultivated landscape, its inhabitants and customs, all of which are now forgotten in the sad image of a neglected and deserted island in the open sea. 34