FINANCIJSKE INSTITUCIJE I TRŽIŠTA PITANJA 1

Transcription

1 FINANCIJSKE INSTITUCIJE I TRŽIŠTA PITANJA 1 0

2 Bok, Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju! Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo, već samo saţeti prikazi obvezne literature koji sluţe za ponavljanje gradiva. P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama, ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima. TakoĎer, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje, pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici (skripte@referada.hr). Ţelimo ti puno sreće s učenjem!

3 IT - 1. kolokvij odgovori 1. FINANCIJSKI SUSTAV-KARAKTERISTIKE I ZADACI Sastoji se od nositelja potraţnje i ponude novčanih sredstava,financ. oblika (instrumenata) u kojima su utjelovljena pravno regulirana novč. potraţivanja raznih fin. institucija i tokova kretanja novč. sredstava koji omogudavaju trgovanje novcem, a da pritom odreďuju cijene financ. proizvodima (npr. kam. stope, očekivanja u bududnosti). Omogudava usmjeravanje novč. viškova od onih koji ih imaju tamo gdje su potrebni. Dva su glavna zadatka fin. sustava; prvi je transferirati novč. sredstva štediša (u obliku zajma) onima koji ih trebaju za investicije ili potrošnju čime se potiče napredak gospodarstva (produktivni kapital). Iz toga moţemo zaključiti da razvijeniji sustav bolje djeluje na djelotvornost gospodarstva. Drugi zadatak je usmjeriti raspoloţivi novč. kapital u profitabilne i ekonomski opravdane projekte po kriteriju profitabilnosti, likvidnosti i sigurnosti. Time se takoďer potiče razvoj gospodarstva i moţe se oblikovati njegova struktura. O upotrebi kapitala ne odlučuju poduzetnici nego financ. investitori. Funkcije: štedna f. (poticati sklonost štednji i investiranju), funk. likvidnosti (omoguditi investitorima da svoja potraţivanja lako pretvore u novac), kreditna f. (omoguditi stalnu dostupnost kredita), f.čuvanja kupovne modi, gospodarsko-političke f. (kao instrument drţ. politike), smanjivanje rizika, f. pladanja (mora omoguditi domada i meďunarodna pladanja). 2. PONUDA I POTRAŢNJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA Kudanstva su najvaţniji izvor ponude novč. sredstava. Ona svoje prihode ostvaruju od plada, kamata, dividendi, rente, transfera drţave. Nakon odbitka osobnih poreza, raspoloţiva primanja rasporeďuju se za potrošnju i osobnu štednju. Tredinu odnose poduzetnici, a ostatak drţava. NACIONALNA ŠTEDNJA: 1/2 kudanstva, 1/3 poduzetnici, ostatak drţava. U RH stanovništvo sudjeluje u ponudi s ¾ sredstava od čega je vedi dio doznačen od strane radnika migranata i iseljenika što pokazuje i nova devizna štednja koja je u iznosila $4,2 mlrd. Poduzeda (neto uzajmljivači) čine glavni dio potraţnje jer imaju vede potrebe za novč. sredstvima nego što im to omogudava štednja (amortizacija i zadrţana dobit). Sve vaţniji duţnik je i drţava putem javnog duga i drţavnih vrijednosnica i najprisutnija je u razvijenim zemljama. TakoĎer postoji i sektor inozemstvo čije se učešde u priljevu ili odljevu stranog kapitala razlikuje od zemlje do zemlje. 3. FINANCIJSKA POTRAŢIVANJA I INSTRUMENTI To su potraţivanja na nečiji novac u bududnosti i za njih vlasnici kapitala dobivaju kamatu ili dividendu. Ostvaruju se ustupanjem novč. kapitala na izravan način ili preko financ. posrednika. Imaju pisani oblik ugovora ili vrijednosnica (što je danas sve češdi slučaj). Taj fin. instrument predstavlja prijenos kupovne modi i on za investitora predstavlja fin.

4 potraţivanje, dok je to za izdatnika fin. obveza koju je on duţan podmiriti. Kupnjom fin. potraţivanja zamjenjuje se novac za manje likvidan oblik imovine kao što je vrijednosnica, ali on omogudava vedi prinos u bududnosti. U današnje vrijeme razlikujemo mnoštvo fin. instrumenata koji se razlikuju u likvidnosti, riziku, dospijedu, prinosu, poreznom tretmanu... Te razlike omogudavaju razne kombinacije koje pruţaju svakome mogudnost fin. investiranja i strukturiranje portfelja. 4. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE - PRIMARNA POTRAŢIVANJA U razvijenim sustavima obuhvada 5% do 30% ukupnog eksternog financiranja. U situaciji izravnog financiranja, novčanodeficitarne jedinice (DSU) emitiraju svoja obedanja pladanja na trţištima novca i kapitala, a suficitarne jedinice (SSU) kupuju ta potraţivanja očekujudi stanovite prinose u bududnosti. Potraţ. se plasiraju tehnikom privatnog plasmana ili javnim upisom pomodu brokera, dealera i banaka. Na taj način investitori ustupaju svoj novac izdavateljima vrijednosnica čime postaju njihovi kreditori ako se radi o zaduţnicama (debt) ili suvlasnici tvrtki ako se radi o vlasničkim vrijednosnicama (equity). Vrijednosnice se putem takvog plasiranja ne transformiraju u drugi oblik potraţivanja niti po sadrţaju niti po obliku fin. instrumenta. One uvijek predstavljaju izravnu vezu krajnjeg uzajmljivača prema krajnjem pozajmljivaču i u pravilu imaju visok stupanj utrţivosti. Ovaj način fin. nema široke razmjere radi vedeg broja ograničenja jer teško je prilagoditi potrţivanja da im u potpunosti uvjeti odgovaraju, a i širem krugu investitora je oteţan pristup izravnom trţištu jer je ono veleprodajno i nedostupan im je dovoljan broj informacija npr. o izdanjima vrijednosnica o bonitetu izdavatelja FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE) To je način prijenosa novč. sredstava od krajnjih pozajmljivača krajnjim uzajmljivačima uz posredstvo fin. posrednika ili intermedijara koji kupuje direktna potraţivanja i transformira ih u indirektna potraţivanja s drugačijim svojstvima. Proces transformacije potraţivanja naziva se FINANCIJSKO POSREDOVANJE. Kao fin. posrednici pojavljuju se banke, štedne depozitne institucije, osiguravajude kude, stambena društva, mirovinski fondovi, razne drţ. fin. institucije i dr. Indirektna potraţivanja su za fin. posrednika pasiva, a direktna potraţ. su dio njihove aktive. Fin. posrednici su sve one fin. institucije koje u svojoj aktivi imaju direktna fin. potraţivanja, a u pasivi indirektna potraţivanja kao obvezu prema štedišama ili investitorima. Oni imaju vedi kredibilitet od kredibiliteta poslovnih tvrtki. Do fin. sredstava dolaze prikupljanjem svih vrsta depozita, prodajom udjela u investicijskim fondovima, prodajom polica osiguranja, emisijom blag. zapisa, obveznica, uzimanjem kredita... Takav način prikupljanja sredstava nazivamo emisijom sekundarnih obveza. Direktna potraţivanja prema krajnjim uzajmljivačima stječu kupovinom vrijednosnica, odobravanjem kredita, itd. Prednosti indirektnog u odnosu na direktno fin. su: 1) disperzija rizika, 2) kreiranje fin. potraţivanja raznolikijih denominacija, 3) kreiranje obveza s meďusobno usklaďenim

5 dospijedima, 4) visoka likvidnost sekundarnih obveza, 5) bolja raspoloţivost informacijama tj. informacijska intermedijacija, 6) ostalo (domadi i meďunarodni platni promet, kreditna kartica, leasing, savjetovanje). 6. ISTINE O RAZVIJENIM FINANCIJSKIM SUSTAVIMA Postoji 8 istina: Dionice nisu vaţan izvor eksternog financiranja poduzeda Indirektno fin. vaţnije je od direktnog u vedini američkih poduzeda Financijski sektor je meďu najdetaljnije reguliranim sektorima ekonomije Dug poduzeda i domadinstava gotovo je uvijek kolateriziran imovinom Utrţive vrijednosnice - zaduţnice nisu primarni izvor fin. američkih poduzeda Ugovori o dugu uvijek su posebno sloţeni i na mnogo načina restriktivni za duţnika Banke su najvaţniji izvor eksternog fin. poduzeda Samo velike i poznate tvrtke imaju pristup fin. trţištu, mogu preko trţišta vrijednosnica financirati svoje aktivnosti. 7. FINANCIJSKA PIRAMIDA Njome prikazujemo strukturu nečije fin. imovine ureďenu prema kriterijima sigurnosti i profitabilnosti. Na dnu su piramide najsigurniji instrumenti koji donose manji prihod, ali su i manje rizični čime osiguravaju stabilnu osnovu piramide. Bliţe vrhu su sve rizičniji oblici imovine koji donose sve vedi mogudi prihod i u njih se ulaţu sve manji iznosi. Oblik i izgled piramide razlikuje se individualno od investitora, a neki od uzroka razlika su dob, spol, karakter, stanje na trţištu, preferencija likvidnosti, sredstva na raspolaganju... Investitori često oblikuju svoj portfolio uz pomod stručnjaka poput brokerskih kuda, posebnih bankovnih odjela i ostalih profesionalnih stručnjaka. junk bonds obične dionice preferencijalne dionice, neosigurani krediti neosigurane obveznice, neosigurani štedni ulozi kod banaka drž. zadužnice, hipotekarne i osigurane obveznice gotovina, transakcijski računi, osigurani štedni ulozi

6 8. FINANCIJSKE INSTITUCIJE - POJAM To su one institucije koje prikupljaju novč. sredstva (prmanjem depozita, uzimanjem kredita, emisijom udjela i vrijednosnica, prodajom polica osiguranja, uplatom članarina), usmjeravaju ih u fin. plasmane i obavljaju fin. usluge. Prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita, ulaganjem u realna dobra i kupnjom vrijednosnica. Dijele se na depozitne i nedep. fin. institucije. Pojam fin. institucija obuhvada fin. posrednike; poduzeda koja djeluju kao brokeri, dealeri i investicijski bankari. Najvaţnija fin. institucija je BANKA, a ostale uobičajeno nazivamo nebankovnim fin. institucijama. Da bi neka institucija bila banka mora zadovoljavati odreďene uvjete: mora primati depozite i odobravati kredite najširoj javnosti istodobno, kao svoje glavne poslove. 9. DEPOZITNOKREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FIN. INSTITUC. Depozitne fin. institucije do sredstava dolaze primanjem novč. depozita na transakcijske i štedne račune i plasiraju ih najčešde u obliku kredita. Najvedi dio pasive im predstavljaju obveze po primljenim depozitima, a aktive potraţivanja po odobrenim kreditima i zbog toga ih često nazivaju depozitnokreditni kompleks fin. institucija. Dep. fin. institucije su najvaţnije u vedini zemalja,i nalaze se pod kontrolom središnje banke koja putem njih regulira monetarne učinke i opde gospodarske ciljeve. Razlikujemo banke i depozitne štedne institucije (štedionice, štedno kreditne zadruge, stambena društva, hipotekarne štedionice...). Nedepozitne fin. institucije posluju kao i depozitne, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita. Razlikujemo ugovorne štedne institucije (osiguravajude kude, mirovinski fondovi, soc. osiguranje), tvrtke za poslovanje s vrijednosnicama (brokeri, dealeri, investicijske banke), fin. kompanije i konglomerati, investicijski fondovi, drţ. fin. institucije i ostale fin. institucije. U posljednje vrijeme trend je pada dep. institucija, posebice banaka i štedionica, a osjetljivo raste udjel mirovinskih i investicijskih fondova. Takav razvoj dogaďaja moţemo očekivati u bududnosti i u Hrvatskoj. 10. FUNKCIJE I KARAKTERISTIKE SREDIŠNJE BANKE Centralna banka najvaţnija je monetarna institucija i vrhovna novč. vlast svake drţave. Ona kontrolira novčani, kreditni i bankovni sustav, a raste joj utjecaj u području sustava svih dep. kreditnih fin. institucija. Njezina je glavna zadada kontroliranje gospodarskih kretanja monetarnom politikom i očuvanje vrijednosti nacionalnog novca. Djeluje kao neprofitna institucija, a do sredstava za pokrivanje troškova dolazi od prihoda kamata na kredite poslovnim bankama i na vrijednosnice koje drţi u aktivi, te od prihoda koje ostvari plasmanom dev. pričuva. Iako je pod drţavnim nadzorom neovisna je od aktualne administracije. Samostalnost središnje banke osigurava se kroz funkcionalnu (odabir mjera i instrumenata za postizanje ciljeva), institucionalnu (samostalno odlučivanje), osobnu (samostalnost uprave) i financijsku neovisnost. Njezine gl. funkcije su: 1) emisija novca, 2) odrţavanje likvidnosti privrede, 3) odrţavanje meďunarodne likvidnosti, 4) odrţavanje likvidnosti banaka i štednih depozitnih institucija, 5) suradnja s drugim meďunarodnim i regionalnim fin. institucijama, 6)

7 prikupljanje, analiza i objavljivanje informacija, 7) poslovi za račun drţave, 8) kontrola i nadzor razboritog poslovanja banaka (prudencijalna kontrola), 9) reguliranje količine novca u opticaju i kreditne aktivnosti banaka. Funkcije privatne banke središnje banke preuzimaju nakon velike svjetske gosp. krize ( ), jer se primjetilo da banke mogu biti vaţan uzrok poremedaja u gospodarstvu. Sred. banka ima neovisnost u voďenju novč. politike, uskraduje drţavi mogudnost da svoje potrebe financira iz prim. emisije sred. banke «ex nihilo» bez stvarnog pokrida. Djelotvornost ovisi o njenoj neovisnosti. U svijetu prevladava sustav jedne sred. banke, osim u SAD i Njemačkoj. (pr. Bank of England, Deutsche Bundesbank, Europski sustav sred. banaka, Bank of Japan,FED sustav saveznih rezervi). 11. HRVATSKA NARODNA BANKA Djeluje kao središnja banka RH. Osnovana je u prosincu Godine promijenjeno joj je ime iz Narodne banke Hrvatske u Hrvatsku narodnu banku. Zadada joj je očuvanje stabilnosti valute i opde likvidnosti u pladanjima u zemlji i prema inozemstvu, te podrţavanje ciljeva ekonomske politike zemlje. Funkcije: Izdavanje novčanica i kovanog novca UtvrĎivanje i voďenje novčane (monetarne) i devizne politike Drţanje i upravljanje meďunarodnim pričuvama RH Nadzor i kontrola banaka, izdavanje dopusnica za rad VoĎenje računa banaka i platnog prometa za banke Ustrojavanje platnog sustava Financijski poslovi za drţavu Podzakonsko reguliranje iz područja njene nadleţnosti HNB djeluje samostalno u obavljanju poslova, a odgovorna je Saboru i duţna mu je najmanje dva puta godišnje podnositi izvješde o svome radu i godišnji obračun. HNB je član MMF-a, Svjetske banke, EBRD (Europske banke za obnovu i razvoj), Banke za meďunarodna poravnanja, itd. 12. INSTRUMENTI SRED. BANKE ZA REGULIRANJE KOLIČINE NOVCA U OPTICAJU To su instrumenti monetarno-kreditne politike; kupnja i prodaja vrijednosnica na otvorenom trţištu, politika obvezne rezerve, eskontnodiskontna politika, ponekad selektivna kreditna politika ili izravno kvantitativno odreďivanje kreditne aktivnosti banaka. 13. ODRŢAVANJE LIKVIDNOSTI BANAKA KAO FUNKCIJA HNB HNB odrţava likvidnost banaka tako da propisuje: 1) način korištenja obvezne rezerve, 2) način formiranja posebne rezerve banaka za osiguranje likvidnosti za isplate štednih uloga i tekudih računa graďana, 3) minimalne opde uvjete kreditne sposobnosti banaka, 4) datume nelikvidnosti banaka, 5) visinu, uvjete i način odrţavanja minimalne likvidnosti banaka, 6) obvezne okvire ročne strukture plasmana banaka i 7) uvjete korištenja kratkoročnih kredita banaka kod HNB radi očuvanja dnevne likvidnosti. Postoji i kreditna

8 potpora likvidnosti banaka ali je ona iznimno rijetka. PredviĎeni su: 1) lombardni kredit, 2) kratkoročni kredit za likvidnost, 3) interventni kredit i 4) predsanacijski kredit. 14. ODRŢAVANJE MEĐUNARODNE LIKVIDNOSTI KAO FUNKCIJA HNB HNB utvrďuje i provodi deviznu politiku u RH i odgovorna je za odrţavanje meďunarodne likvidnosti zemlje. Ovu zadadu HNB ostavaruje: 1) donošenjem podzakonskih propisa (odluka) kojima ureďuje devizno poslovanje pravnih i fizičkih osoba, 2) kupnjom i prodajom strane valute na promptnim i deviznim trţištima, 3) ureďivanjem tečaja domade valute, 4) formiranjem i rukovoďenjem meďunarodnim pričuvama RH, 5) reguliranjem kreditnih odnosa i platnog prometa s inozemstvom i 6) nadzorom nad deviznim poslovanjem banaka. Mjere i politike kojima HNB osigurava opdu likvidnost prema inozemstvu su: a) mjere devizne politike, b) politika meďunarodnih (deviznih) pričuva i c) trgovanje na deviznom trţištu. 15. DEVIZNE REZERVE: STRUKTURA I VRSTE Namjena dev. rezervi je da osiguravaju meďunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima slobodne kupoprodaje deviza za domade osobe i nepostojanja obveznog ustupa deviza (cesija) i rentacionih kvota drţavi. Ukupne dev. rezerve dijele se na one kojima upravlja HNB i one kojima upravljaju ovlaštene banke. Čine ih: 1) potraţna salda plativa u konvertibilnoj stranoj valuti na računima HNBa kod stranih središnjih banaka, meďunarodnih fin. institucija ili kod izabranih prvoklasnih stranih banaka, 2) visokokvalitetne mjenice, potvrde o depozitu i ostale zaduţnice koje glase na kovertibilnu valutu, 3) specijalna prava vučenja HNBa kod MMFa, 4) monetarno zlato, plemenite kovine i drago kamenje koje drţi HNB, 5) efektivna strana valuta i 6) terminski, repo i opcijski ugovori u konvertibilnoj valuti sklopljeni s prvoklasnim ugovornim stranama. Do smanjenja dev. pričuva dolazi zbog: prodaje dev. poslovnim bankama i min. financija, iskupa devnih blag. zapisa i pladanja kamata i dr. obaveza MMFu, troškova SWIFTa i REUTERSa. Formiraju se: 1) otkupom deviza od poslovnih banaka na aukcijama, 2) otkupom od Min. financija (iz inozemnog zaduţivanja drţave), 3) povlačenjem tranši iz MMFa, 4) iz prihoda od kamata na depozite i na vrijednosnice, 5) prodajom efektivnih kuna stranim bankama, 6) deviznim blagajničkim zapisima HNBa i 7) obveznom pričuvom. Devizne pričuve zemlje iznosile su u $7,237 mlrd. Ranije je HNB najviše ulagao kod inobanaka, primat su preuzela ulaganja u vrijednosne papire. Ulaganja u depozite ograničena su na 200 najvedih posl. banaka s investicijskim rangom najmanje AA. Kriteriji ulaganja su sigurnost, likvidnost, rentabilnost. Kod jedne banke smije se deponirati najviše 5% rezervi s rokom do 3 mj. Po viďenju mora biti 10% pričuva. Ulaganja u kratkoročne vrijednosne papire smiju iznositi do 70% rezervi HNB, a trenutno je 17%. HNB drţi oko 1% efektive namijenjene najnuţnijim potrebama likvidnosti, a pričuve u obliku monetarnog zlata zasad ne drţi (pripast de joj $160 mil. zlatnih poluga iz SFRJ).

9 16. REGULIRANJE KREDITNIH ODNOSA S INOZEMSTVOM Odnose s inozemstvom regulira HNB. Ona utvrďuje mjere za ostvarivanje opsega i strukture zaključivanja i korištenja inozemnih kredita, te prati i kontrolira njihovo zasnivanje. Čimbenici regulacije inozemnih kreditnih odnosa su vanjska zaduţenost, ročnost potraţivanja i obveza, struktura kredita (primljenih i datih) po vrstama, iznos dev. rezervi i dr. HNB se moţe zaduţivati i u svoje ime ali samo ako je to nuţno za odrţavanje likvidnosti sa inozemstvom. HNB utječe na kreditne odnose tako što: 1) prati korištenje, otplate i raskide kreditnih ugovora, 2) propisuje obvezu obavještavanja o namjeri zaključivanja inozemnog kredita, 3) podnosi prijave o zaključnom kreditnom ugovoru i podnosi dokumentaciju i 4) utvrďuje namjenu i opseg odobravanja fin. kredita. 17. REGULIRANJE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM KAO FUNKCIJA HNB Sastoji se u tome što HNB: 1) odobrava poslovanje s devizama u zemlji, 2) propisuje obavljanje mjenjačkih poslova, 3) osigurava provoďenje platnih i fin. ugovora s inozemstvom, 4) odobrava bankama obavljanje platnog prometa i kreditnih odnosa s inozemstvom, 5) odreďuje uvjete prenošenja iz i u zemlju domade i strane valute i vrijednosnica, 6) prodaje efektivne kune inoz. bankama, 7) organizira meďunarodni platni promet i 8) odreďuje načine naplate i pladanja s inozemstvom. 18. KONTROLA I NADZOR BANAKA Kontrolna funkcija je u nadleţnosti HNB. Ona obuhvada prudencijalnu (bonitetnu) kontrolu (prikupljanje i analiza podataka prikupljenih putem kontrole u samim bankama on-site ili putem izvješda dostavljenih od strane banaka off-site te nadgledanje i poduzimanje mjera prema bankama na osnovi tih podataka), kontrolu provedbe mjera monetarne politike (pradenje kretanja sredstava na ţiro računima banaka i izdvajanja obvezne rezerve, minimalne likvidnosti banaka, korištenje kredita za likvidnost i dr.) i devizne politike, te deviznu dokumentarnu kontrolu. U nju ubrajamo i obradu zahtjeva za izdavanje suglasnosti o osnivanju banaka. HNB ima pravo na sankcije bankama i kontrolu štedionica. Sektor nadzora i kontrole HNB obraďuje zahtjeve za odobravanje osnivanja banaka i za odobrenja imenovanja članova uprave banaka i prosljeďuje ih na odlučivanje Savjetu HNB-a. 19. DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKA Banka je najvaţnija financijska posrednička institucija. Moţemo redi da banka do sredstava dolazi primanjem depozita i njihovim plasmanom najčešde u obliku kredita, a bavi se i fin. uslugama. Sredstva takoďer prikuplja voďenjem transakcijskih računa, zaduţivanjem kod drugih banaka, emisijom vlastitih zaduţnica kao što su dionice, obvaznice, blagajnički zapisi... Posluje na načelima likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti. Banka je fin. institucija koja u pasivi bilance sadrţi depozite novčane prirode i na njih plada pasivnu kamatu, a u aktivi sadrţi kredite. Razlika izmeďu akt. i pas. kamatne stope je kamatna marţa.

10 Kreditiranje i primanje depozita njena su najvaţnija karakteristika, iako uz njih banka obavlja i druge poslove fin. prirode. TakoĎer ima i vaţnu alokativnu funkciju. Banka moţe biti samo ono poduzede koje ima licencu za rad koja je propisana posebnim zakonima o bankama. U Hrvatskom zakonu o bankama banka je odreďena kao d.d. čiji je predmet poslovanja primanje novč. depozita i davanje kredita i drugih plasmana ( ). Temeljni motiv djelovanja banke je dobit. 20. KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE RAZVOJNE BANKE su banke dugoročnog kreditiranja i time potpomaţu privredni razvoj. Prikupljaju dugoročna sredstva štednje i na osnovi njih odobravaju dugoročne kredite. Ti krediti namijenjeni su poduzetnicima za kapitalnu izgradnju i investiranje. Sredstva prikupljaju oročivanjem dep., uzimanjem dugoročnih kredita, emisijom dionica, formiranjem vlastitog trajnog kapitala, emisijom obveznica na domadem i meďunarodnom trţištu, raspolaţu sredstvima razvojnih drţ. fondova, sredstvima javnog sektora itd. Razvojne banke mogu biti posebne drţavne banke, specijalizirane privatne poslovne banke, regionalne ili meďunarodne. Njihova uloga je sve vaţnija što se očituje u sve vedem značenju dugoročnih vrijednosnica i dugoročnog kreditiranja. Procedura odobravanja kredita kod razvojnih banaka puno je stroţa nego kod komercijalnih banaka. One takoďer imaju veliki monetarni (jer transferiraju novac) i makroekonomski učinak. KOMERCIJALNE BANKE su banke kratkoročnog kreditiranja proizvodnje i prometa. One prikupljaju depozite i novac umnaţaju putem kreditne aktivnosti (kratkoročni krediti za potrošačko kreditiranje, krediti za financiranje trgovine, proizvodnje, obrta). U pasivi im se nalaze sredstva na računima plačanja, krakoročni dep., zaduţnice i pozajmice. TakoĎer sudjeluju u meďunarodnom platnom prometu. Pod čvrstim su nadzorom centralne banke. 21. OKRUPNJAVANJE BANAKA Banke se udruţuju radi više razloga. To mogu biti vedi profit, bolji porezni tretman, izbjegavanje zakonskih propisa, lakše obavljanje poslova na domadoj i meďunarodnoj razini... Okrupnjivanje se pojavljuje u četiri oblika: 1.) BANKOVNI HOLDING je takav oblik u kojem banka «majka» ima u vlasništvu kontrolni paket dionica ili vedinski udio u drugoj banci «kderi», i utječe na izbor rukovodstva i politike (banke subsidijarije) iako banka kder djeluje kao posebna organizacija s nezavisnim pravnim statusom. Banke se na taj način često udruţuju i uobičajeno je da se udruţuju banke meďusobno, iako se u novije vrijeme povezuju i s drugim fin. institucijama. Do takvog oblika udruţivanja dolazi zbog gore navedenih razloga, a uz njih još i radi mogudnosti obavljanja nebankovnih fin. poslova koje inače ne smiju obavljati, bavljenja osiguranjem, potrošačkim kreditiranjem, leasingom, koncentracije kapitala, racionalnijeg poslovanja... Osnivanje holdinga je regulirano zasebno od regulacije osnivanja industrijskih holding tvrtki. Razlikujemo jednobankovni holding u kojem kojem tvrtka majka kontrolira jednu banku i višenebankovnih podruţnica, i multibankovnu holding grupu gdje jedna tvrtka kontrolira više banaka i nebankovnih institucija.

11 Prema američkom zakonu BHC kontrolira banku: 1) kontrolom najmanje 25% dionica s pravom glasa, 2) utječe na izbor vedeg dijela uprave banke, 3) utječe na upravu ili politiku banke. U SADu bankovni holdinzi nastaju zbog velikih ograničenja bankama 2/3 banaka u SADu su uključene u bankovne holdinge koji drţe preko 90% bankovnih depozita (oko 80% bankovnih holdinga u SADu su jednobankovni). 2.) BANKOVNI KONZORCIJ - banke se udruţuju na temelju ugovora radi ostvarivanja nekog velikog i važnog projekta koji same nisu u mogudnosti ostvariti ili bi to iziskivalo velike troškove i teškode te traje samo do ostvarivanja tog cilja. Konzorcijem rukovodi banka - gestor. Razlikujemo kratkoročne (npr. odobravanje kredita) i trajne (npr. uzajamno odrţavanje likvidnosti) ciljeve konzorcija. Banke ne gube svoju samostalnost, ved samo ulaţu potrebnu tehniku, kadrove i dio kapitala. Konzorcij moţe biti nacionalni ili meďunarodni. 3.) MULTINACIONALNE BANKE su tredi oblik okrupnjavanja, gdje se udruţuje kapital banaka više zemalja, što čini korak naprijed ka globalnoj integraciji. Banke putem mreţe svojih podruţnica koje se nalaze u nekoliko zemalja obavljaju fin. poslove i pritom ostvaruju dobit na temelju razlika u uvjetima na pojedinim trţištima. 4.) BANKOVNI SINDIKAT je četvrti oblik udruţivanja banaka za koji je karakteristično da grupa banaka na čelu s bankom voditeljem odobrava sindikalizirani kredit, s tim da svaka od banaka iz te grupe sudjeluje u njegovom dijelu. U taj oblik ubrajamo i grupu investicijskih banaka koje kupuju nova izdanja vrijednosnica emitenata koja su velikih vrijednosti u svrhu prodaje investitorima na primarnom fin. trţištu. PURCHASE GROUPkupovna grupa inv. banaka; SELLING GROUP-prodajna grupa inv. banaka. 22. BANKOVNI HOLDING Vidi pitanje NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Od banaka se razlikuju po tome što ne obavljaju depozitnokreditne poslove za cijelo tržište, ne obavljaju ih kao osnovnu djelatnost, obavljaju samo jedan od tih poslova ili zakonski ne zadovoljavaju uvjet da budu banke. Ukoliko nemaju licencu za rad kao banka smatraju se nebankovnim fin. institucijama, koliko god one bile slične bankama. Najvaţnije od njih su: štedne depozitne institucije, ugovorne štedne organizacije, investicijski fondovi, investicijske banke, stambena društva, fin. kompanije, brokeri i dealeri, povjerbena društva, leasing, factoring... EU ih je razgraničila na pet grupa i to su: 1) štedno kreditne institucije, 2) brokerske institucije, 3) posrednici za vrijednosnice, 4) sindikati i 5) ostali. Pod pojmom investitora razlikujemo institucionalne od individualnih, u kojima su ovi prvi u prednosti radi mogudnosti disperzije rizika i utjecaja na cijene i druge uvjete na trţištu. Najvaţniji instituc. investitori su: inv. fondovi, osiguravatelji, banke, mirovinski fondovi, zaklade i sindikalni fondovi. 24. DEPOZITNE ŠTEDNE INSTITUCIJE Razlikujemo štednju graďana (nepotrošeni dohodak) i nacionalnu štednju (skup osobne, poduzetničke i drţ. štednje). Tradicionalno se ulaţe u depozitne štedne institucije kojih

12 ima više vrsta. One sredstva mogu uzajmljivati od središnje banke, ali moraju izdvajati obveznu rezervu. Značaj štednje u obliku depozita sve više opada jer raste mogudnost ulaganja u druge fin. oblike. U RH štednja je još uvijek vrlo zastupljena, ali banke vode glavnu riječ na tom području. ŠTEDIONICE prikupljaju manje ušteďevine širokog sloja graďanstva, istovremeno im pruţajudi fin. usluge, kredit, kamate i sigurnost. U pasivi im se nalaze štedni računi, depoziti i štedni planovi različitih namjena. Aktiva im se najčešde sastoji od kredita graďanstvu (stambeni, osobni i potrošački) dok neuposlena sredstva ulaţu u razne plasmane. Štedionice su sudionici domadeg i ino fin. trţišta, vode račune malih i srednjih poduzeda. Pod čvrstim su nadzorom drţave. U EU su najjače u Njemačkoj. Iako su prve štedionice osnovane na načelu uzajamnosti (cilj je bio promoviranje štednje i meďusobna pomod siromašnijem sloju stanovništva), danas je to načelo napušteno te se pretvaraju u kapitalse institucije kojima njihovi vlasnici upravljaju ovisno o vlasničkom udjelu ( jedan dolar jedan glas ). Najvede svjetske štedionice u pravilu su one kojima je osnovna djelatnost kreditiranje stambene izgradnje. ŠTEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se na načelu uzajamnosti unutar odreďenih zajednica. U posljednje vrijeme se pretvaraju u kapitalske organizacije koje svojim članovima ispladuju dividendu. Do sredstava dolaze prikupljanjem štednih uloga, pozajmicama i emisijom vrijednosnica. U RH imaju status neprofitnih štedno-kreditnih zadruga koje odobravaju kredite članovima i nečlanovima. KREDITNE ZADRUGE neprofitne su institucije koje u pravilu imaju porezne olakšice, i u vlasništvu su članova štediša. U njih se udruţuju manje zajednice ljudi radi odobravanja kredita isključivo članovima. Na temelju udjelnih računa članovi stječu pravo upravljanja. Ne dijele dividendu. Članovi ostvaruju vedu kamatu na štednju, a manju na kredit. Višak se rasporeďuje u rezerve koje onda povedavaju neto vrijednost zadruge. Posluju po Raiffeiseovim načelima: 1) samopomod članova (uzajamnost), 2) samoodgovornost (sami članovi sporazumno odreďuju odnose u zadruzi) i 3) samoupravljanje (upravljaju članovi bez vanjskog utjecaja). To su svojevrsne blagajne uzajamne pomodi. POŠTANSKE ŠTEDIONICE graďanima plasiraju različite drţ. zaduţnice, a prednost im je u dostupnosti poštanskih šaltera, sigurnosti i čekovnom platnom prometu. Ne kreditiraju članove, ved sredstva usmjeravaju u programe komunalne infrastrukture. Danas im značaj opada, a u RH ne postoje. U vedini zemalja mogu uzajmljivati sredstva od sred. banke, te su duţni izdvajati obv. rezervu, nadziru ih isti nadzorni organi kao i banke ili posebni za njih (SAD). INSTITUCIONALNA ŠTEDNJA je samo jedan od oblika ulaganja štednje stanovništva kod banaka, štednih depozitnih institucija i pošta. U RH je vrlo razvijena štednja graďana ali ne i sustav štednih institucija. 25. STAMBENA DRUŠTVA Stambena društva imaju osobine štedno-kreditne institucije, hipotekarne banke ali i fonda zajedničkog investiranja. Do sredstava dolaze prikupljanjem kratkoročnih oblika osobne štednje (udjelni računi, štedni depoziti), posebnim planovima s por. olakšicama, vedim pozajmicama na fin. trţištu, a plasiraju ih u obliku dugoročnih stambenih kredita koji su osigurani hipotekom.

13 Osim stambenog kreditiranja bave se i poslovanjem s kreditnim karticama i putničkim čekovima te ulaţu u drţavne vrijednosnice. Nalaze se pod nadzorom drţ. koja ih i potpomaţe. Vrlo su vaţna u rješavanju stambenog pitanja niţih socijalnih slojeva, pa zato uţivaju i por. olakšice. Prvo st. društvo je osnovano u GB. RH je zakonski regulirala mogudnost njihova osnivanja s istom svrhom kao u drugim zemljama, a uţivale bi i drţ. potporu radi pomaganja u rješavanju soc. i političkog pitanja stanovanja. 26. UGOVORNE ŠTEDNE INSTITUCIJE OSIGURAVATELJNE INSTITUCIJE prodajom polica osiguranja i uplatama premija štite pojedince i poduzeda od ekonomskog, zdravstvenog ili ţivotnog gubitka. Sredstva prikupljaju dugoročnim fin. aranţmanima i plasiraju ih na fin. trţištu. Priljev novca im je predvidiv jer na temelju zaključenih ugovora mogu procijeniti prihode. Zbog toga ulaţu u dugoročne oblike aktive. Osiguravatelji ţivota ulaţu u dugoročne korp. obveznice, hipotekarne obv., dionice i slične relativno sigurne plasmane. Osiguravatelji imovine ulaţu u drţ. obveznice, korp. obveznice, dionice, drţe dep. u bankama, kreditiraju trgovinu. Razlikujemo policu ţivotnog osiguranja gdje se osiguravatelj obvezuje korisniku isplatiti odštetu u slučaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku ako doţivi dospijede; polica osiguranja imovine obvezuje osiguravatelja na isplatu odštete u slučaju oštedenja, uništenja ili otuďenja imovine; polica zdravstvenog osiguranja omoguduje nadoknadu ekonomskog gubitka zbog rizika gubitka zdravlja i pokride troškova liječenja, a upladuju ga obično tvrtke u ime svojih radnika, ali to nije pravilo. MIROVINSKE FONDOVE ubrajamo u najznačajnije institucionalne investitore. Današnji fondovi u razvijenim zemljama djeluju na načelu kapitalizacije tj. uplata članova, dok u nekim drţ. još uvijek djeluju oni što posluju na načelu generacijske solidarnosti (pri čemu se uplate zaposlenih koriste za isplate mirovina trenutnih umirovljenika). Do novč. sredstava dolaze doprinosima članova za vrijeme njihovog radnog vijeka i obvezuju im se ispladivati redovite mjesečne isplate nakon odlaska u mirovinu. Ulaţu u dugoročne instrumente trţišta kapitala (dionice i obv. poduzeda, drţ. vrijednosnice i veliki oročeni depoziti kod banaka) i tako odrţavaju likvidnost. Strukturom portfelja pojavljuju se kao vlasnici i financijeri privrede i kreditori drţave, osloboďeni su poreza. Na povedanje njihove vaţnosti utječe više razloga: poduzeda pladaju radnike i izbjegavaju ograničenja visine nadnica i istovremeno privlače obrazovani kadar nudedi radnicima vede mirovine ulaţudi u mir. fondove, radni vijek je sve kradi, a ţivotni sve dulji, pa mirovina predstavlja vaţan dio ţivota čovjeka. Fondovi mogu biti privatni, drţavni ili pod podrţavanjem drţave, ali njima upravljaju banke i druge fin. institucije kao povjerenici pa ih zbog toga ne trebamo doţivljavati kao institucije, ved kao planove (pension plans) ili modele štednje za starost. Mirovinski fondovi se ne oporezuju. 27. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO To su fin. specijalisti koji pomaţu emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji na primarnom fin. trţištu i na njemu djeluju kao najvaţniji sudionici. Karakteristične su za SAD, a u Europi te poslove obavljaju univerzalne banke (merchant bank, bank d affaire) preko svojih posebnih tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama. Investicijske banke ne djeluju kao fin. posrednici, jer ne mijenjaju prirodu potraţivanja koja se prodaju. Do

14 sredstava dolaze pozajmicama od banaka, sporazumima o reotkupu (REPO), emisijama zaduţnica i depozitima na računima komitenata. Obavljaju sve poslove na fin. trţištu (primarnom i sekundarnom). Funkcije su im: upis cijele emisije ili organiziranje kupovne grupe, prodaja vrijednosnica, pomod pri odlučivanju i kreaciji emisije, brokerskodealerski poslovi na sekundarnom trţištu i poslovi imovinsko-financijskog restruktuiranja (preuzimanja, stjecanja i spajanja poduzeda), odrţavanje emisijskog tečaja. Najveda i najvaţnija inv. banka na svijetu je Merryl Lynch. Ona je univerzalna tvrtka za poslovanje s vrijednosnicama koja ima i banku u sastavu pa se bavi i bank. poslovima. Ostale su Goldman Sachs, 1. Boston, Prudential BROKERI I DEALERI To su specijalisti za kupnju i prodaju vrijednosnica na sekundarnim fin. trţištima. Do sredstava dolaze putem bankovnih kredita i sredstava klijenata na posebnim računima koja se koriste za kupnju vrijednosnica. Sve inv. banke djeluju kao brokersko-dealerske tvrtke. Dealeri obavljaju te poslove za vlastiti račun i očekuju dobit i preuzimaju rizike promjena cijena, dok brokeri predstavljaju posrednike u tim odnosima poslujudi u ime kupca i prodavača i za te usluge napladuju proviziju i ne preuzimaju rizike. Brokeri posluju sa širom javnošdu i s dealerima, a u odreďenim situacijama posluju kao dealeri i obratno. Postoje i specijalizirani brokeri za odreďena trţišta, npr. hipotekarni brokeri. Dealeri se specijaliziraju za pojedine vrijednosnice i za njih su oni «market makers», a zarada im je razlika izmeďu zahtijevane i ponudbene cijene. Razlikujemo nekoliko vrsta brokerskih kuda. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju i kontaktiraju sa širokim krugom sudionika trţišta i bave se savjetovanjem i struktuiranjem portfelja svojih klijenata. Diskontni brokeri klijentima pruţaju uţi obujam usluga uz niţu cijenu koju ne uzimaju u obliku provizije ved je ugovaraju u obliku fiksne naknade. Ne bave se istraţivanjem trţišta i savjetovanjem. Takav tip brokerskih kuda tipičan je za američko trţište; posluju na veliko. Tim poslovima diskontne brokeraţe bave se specijalizirane diskontne brok. kude i banke. 29. FINANCIJSKE KOMPANIJE Često se nazivaju korporacijskim bankama i poduzeda preko njih osiguravaju novac za vlastite potrebe, ali za razliku od banaka ne uzimaju depozite šire javnosti. Osnivaju ih velike korporacije, banke, osiguravajude kude i dr. Banke ih osnivaju da bi ušle u nebankovne poslove koje nemaju ovlaštenja obavljati. Fin. institucije ih osnivaju da bi stanovništvu i poduzedima osigurali kratkoročne i srednjoročne kredite, a sredstva pribavljaju emisijama dugoročnih vrijednosnica i uzimanjem kredita od banaka. Korporacije osnivaju fin. kompanije da bi ušle u fin. poslove kreditiranjem kupaca i tako ih potičudi na kupovinu njihovih proizvoda, financiranjem svoje proizvodnje ili zaradom na obavljanju fin. transakcija. Fin. kompanije odvojene su od poslovanja korp. koja ih osniva ali ostvaruju njene interese. Razlikujemo potrošačke fin. kompanije koje izravno odobravaju kredite potrošačima za kupnju robe, prodajne koje kupce financiraju otkupom kreditnih ugovora od dealera, i poslovne koje financiraju posebne potrebe poduzeda. Najveda fin. kompanija je GMAC (General Motors Acceptance Corp.) i bavi se prodajom automobila, kamiona, kreditnim karticama, hipotekarnim kreditima i skoro svim fin. poslovima.

15

16 30. FONDOVI ZAJEDNIČKOG INVESTIRANJA - INVESTICIJSKI FONDOVI To su institucionalni investitori registrirani kao tvrtke koji prikupljaju novč. sredstva individualnih investitora (graďanstva) i poduzeda i ulaţu ih u dugoročne (rjeďe kratkoročne) fin. instrumente. Članovi ulaganjem stječu udjele u fondu i na osnovi njih dobivaju udjelne certifikate, ali nemaju pravo na upravljanje ved je to isključivo pravo osnivača fonda. Individualnom investitoru smanjuju mogudnost rizika, smanjuju troškove jer rade na veliko, osiguravaju likvidnost, omogudavaju por. olakšice... Za svoje usluge napladuju godišnju članarinu i pristupninu, u čemu se i očituje interes njihova poslovanja. TakoĎer je u mogudnosti depozite vezivati kod sebe i u fond ukomponirati vrijednosnice u vlastitom vlasništvu. Inv. fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup imovine kod sebe drţi skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl., a administraciju, oglašavanje, kreiranje fonda i politiku investiranja odreďuje upravljač fonda. Razlikujemo otvorene i zatvorene fondove. Skrbnik fonda (povjerbena kuda) najčešde je banka ili osiguravatelj. Vrste investicijskih fondova su: 1) unit trust otvoreni fond, 2) investment trust zatvoreni fond, 3) mutual fund (uzajamni fond) najčešde otvoreni fond, 4) zajednički fondovi novčanog trţišta (MMMF money market mutual funds) otvoreni fond i 5) REIT (real estate investment trust) zatvoreni fond. 31. OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI Investicijski fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup imovine kod sebe drţi skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl., a administraciju, oglašavanje, kreiranje fonda i politiku investiranja odreďuje upravljač fonda. Otvoreni fondovi (open end) imaju promjenjivi broj udjela koji se povedavaju ulaganjem novca u fond ili smanjuju reotkupom na zahtjev člana. Time se istovremeno povedava ili smanjuje veličina fonda ovisno o potraţnji. Emitirajudi dodatne udjele fond prikuplja sredstva kojima kupuje vrijednosnice i dodaje ih postojedem skupu. Ograničenja u broju udjela ne postoje. Kod zatvorenog fonda (closed end) broj udjela je fiksan i fond ih ne reotkupljuje ved ih se prodaje na burzi ili organizatoru fonda. Točno se odreďuju vrijednosnice i prodajni udjeli. Vrijednost udjela i investicijskog fonda kalkulira se dnevno kao neto vrijednost fonda (NAV; Net-Asset Value) koja predstavlja ukupnu vrijednost svih vrijednosnica u fondu pomnoţenih s njihovom dnevnom trţišnom cijenom i uvedana za vrijednost ostale aktive. Udjele prodaju osnivači fonda izravno ili preko mreţe fin. institucija, a za njih postoji i sekundarno trţište. Interes investitora moţe biti u kapitalnom dobitku (porast cijene udjela) i u dividendi. 32. DRŢAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Glavna zadada tih institucija je financiranje dijelova nacionalne ekonomije od posebne drţavne vaţnosti, a nisu u dovoljnoj mjeri financirane iz proračuna ili kredita (izvoz, poljoprivreda, stipendiranje studenata, stanogradnja). Nastojanje drţave je uključiti privatni kapital sa fin. trţišta putem ovih institucija da bi se ostvarili značajni javni ciljevi. Fin. institucije s potporom drţ. (GSE; Government Sponsored Enterprises) privatne su institucije koje ostvaruju javne funkcije. Osnovna im je svrha stvarati sekundarna trţišta

17 za plasmane posebne namjene. Ovlaštene su odobravati kredite krajnjem korisniku, otkupljivati odobrene kredite od banaka i štedionica i jamčiti za zaduţnice što ih izdaju same komercijalne institucije. Posluju profitabilno što drţavnom proračunu bitno pomaţe. Drţava ih potpomaţe tako što pozajmljuje fin. potpore iz proračuna, daje posebno povoljan status zaduţnica sponzoriranih institucija i pogodnosti glede propisane veličine i odnosa kapitala i plasmana... Izvozne fin. institucije su drţ. institucije koje obično obavljaju osiguranje izvoznih poslova, ali postoje i neke posebne (HERMES). Izvori sredstava su im drţ. proračun, sredstva sred. banke, drţ. fondovi, sredstva pribavljena na fin. trţištu KONKURENCIJA BANAKA I NEBANKOVNIH FIN. INSTITUCIJA U klasičnom fin. sustavu banke i depozitno kreditni kompleks su dominirali, a konkurencija se odvijala unutar grupe istovrsnih banaka ili na odreďenom dijelu trţišta. Specijalizirale su se za točno odreďene poslove. Pojava novih konkurenata (institucije osiguranja, mirovinski i inv. fondovi i dr.) na fin. trţištu i njihov sve vedi značaj u bankovnim aktivnostima dovodi do despecijalizacije banaka i njihovog preoblikovanja u fin. institucije potpune usluge. Time prestaje njihov monopol na fin. trţištu. Banke postaju univerzalne i polifunkcionalne, kao posljedica ţelje da u potpunosti zadovolje potrebe trţišta. Do smanjenja uloge banaka dovela je stroga regulacija čime su bile dovedene u nepovoljniji poloţaj od ostalih fin. institucija, što je na kraju uzrokovalo sve niţu profitabilnost i neisplativost za njihove vlasnike. Mirovinski fondovi koji posluju na principu kapitalizacije i osiguravajude institucije potiskuju banke u drugi plan, a primjetna je i konkurencija investicijskih fondova. Ti su efekti prvenstveno rezultati mekše regulacije nebankovnih konkurenata koji mogu bolje iskoristiti promjene na trţištu. Takva kretanja dovela su do kriza banaka i bank. sustava u odreďenim zemljama, meďutim, opstanak banke mogu zahvaliti osnivanjem ili preuzimanjem najuspješnijih fin. institucija i njima pripadajudih poslova. TakoĎer se proširila primjena računalne tehnologije, novih fin. tehnika, integracija banaka, poboljšanje kvalitete bilance banaka, sniţenje troškova poslovanja, osposobljavanje kadrova FINANCIJSKA TRŢIŠTA - ULOGA I FUNKCIJA Fin. trţišta opdenito predstavljaju ukupni fin. sustav, a svakodnevno taj pojam rabimo za trţišta vrijednosnica. Sastoje se od osoba, fin. instrumenata, tehnika i tokova koji u ureďenim sustavima poslovanja omogudavaju razmjenu novč. viškova i manjkova i odreďuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja. Na razvijenim trţištima susrede se mnoštvo fin. oblika, dok se u nerazvijenim sustavima susredu banke, depoziti i krediti kao dominantni oblici. Fin. trţišta dijele se na trţišta vlasničkih udjela (kapitala, equity trţišta) na kojima se trguje dionicama, i na kreditna debit trţišta na kojima se trguje zaduţnicama i kreditima. Najčešda podjela fin. trţišta je na trţište novca i kratkoročnih vrijednosnica, devizno trţište i trţište kapitala. Razvijeno fin. trţište omogudava: disperziju rizika, stalno mijenjanje oblika imovine i vrednovanje svakog sudionika trţišta, prilagoďavanje ročnosti plasmana i izvora, brisanje granica izmeďu likvidnih i nelikvidnih sredstava, dezinvestiranje... Na razvijenim fin. trţištima sve više sudjeluju poduzeda, drţava i stanovništvo, što je i primjereno demokratskim društvima.

18 35. ŠTEDIŠE, INVESTITORI, INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI INVESTITORI Razlikujemo štednju graďana i nac. štednju (skup osobne, poduzetničke i drţavne štednje). GraĎani svoju štednju koju predstavlja nepotrošeni dohodak ulaţu u banke, štedionice i ostale fin. institucije u obliku depozita; ročnih ili po viďenju. Štediše za povjerbu svog novca kod tih institucija očekuju prihod u obliku kamata. Investitori ulaţu u vrijednosnice od kojih očekuju budude prihode u obliku dividende, kamate, diskonta... Dijelimo ih na individualne, a to su pojedinci i kudanstva, i institucionalne (inv. fondovi, banke, mir. fondovi, sindikalni fondovi, zaklade, institucije za osiguranje). Institucionalni investitori u stanju su utjecati na cijene i druge uvjete na trţištu te disperzijom smanjiti rizičnost ulaganja, a kupci su najvedeg dijela vrijednosnica na trţištu. Zbog svoje veličine i fin. snage i gore navedenih razloga u prednosti su nad pojedincima, pa danas zauzimaju sve vaţniju ulogu u trgovini vrijednosnicama. 36. PRIMARNO FINANCIJSKO TRŢIŠTE Na njemu se prodaju nove emisije vrijednosnica putem kojih se prikupljaju nova novč. sredstva i time povedava kapital izdavatelja ako se radi o dionicama, a uzajmljuju dugoročna novč. sredstva ako je riječ o obveznicama. Na primarnom fin. trţištu prodaja vrijednosnica vrši se samo jedanput. Pomod pri emisiji vrijednosnica moţe se nadi kod investicijskih banaka ili poslovnih banaka preko njihovih poslovnih departmana. Pomod se očituje u analizi trţišta, prijedlogu vrste i osobine vrijednosnice koje bi trebalo emitirati, registracija emisije, raspisivanje poziva na upis, prodaja vrijednosnica, ili čak i same otkupe cijelu emisiju pa je prodaju kao veleprodavači te tako preuzimaju rizik. Pri sudjelovanju na primarnom trţištu vrlo je vaţno imati informacije o bonitetu emitenta, koji predstavlja njegovu vrijednost, kreditnu i poslovnu sposobnost i pouzdanost. Pri odreďivanju boniteta rangiraju se emitenti ocjenjujudi ih ocjenama od AAA (najmanji rizik) do C ili D (najrizičnije). Te ocjene mogu imati i brojčanu oznaku. Rizične vrijednosnice mogu donijeti vede prihode, ali to za sobom povlači i visok stupanj rizika koji se preuzima. TOMBSTONE - novinski oglas kojim inv. bankari javnosti najavljuju novu emisiju vrijednosnica pri njihovoj javnoj ponudi; to je prva informacija i uput na «prospectus» koji sadrţi detalje o emisiji i uvjetima ponude odobrene od nadleţne nac. komisije. 37. SEKUNDARNO FIN. TRŢIŠTE Naziva se i «tržište druge ruke». Na njemu se vrši stalna kupoprodaja ved emitiranih vrijednosnica koje su prethodno bile rasprodane na primarnom trţištu. Zove se i transakcijsko trţište jer na njemu originalni izdatnik vrijednosnica ne pribavlja novč. sredstva nego se mijenjaju vlasnici. Ono pruţa mogudnost investitorima da preprodajom odrţe likvidnost i oslobaďa novac za druge plasmane. Vrlo je vaţno i za opstanak primarnog trţišta, jer bez njega vrijednosnice postaju tek običan komad papira koji je neupotrebljiv do roka dospijeda. Ono je pravno i organizacijski ureďeno zbog zaštite sudionika. Transakcije na sek. trţištu se odvijaju u bankama, na burzama, na OTC trţištima i «iz ruke u ruku».

19 38. BURZA VRIJEDNOSNICA To je organizirano i centralizirano mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem članovi (brokeri i dealeri) trguju u skladu s određenim pravilima, čija je zadada osigurati trgovinu i infrastrukturu uvrštenim vrijednosnicama iako se prema posebnim pravilima moţe trgovati i sa neuvrštenima. Ona ostvaruje najvedi promet na sekundarnom trţištu. Članovi burze mogu imati jedno ili više upladenih mjesta (seat). Da bi se vrijednosnice mogle uvrstiti na burzu one moraju zadovoljiti odreďene uvjete i emitent je duţan predočiti odreďene dokaze o tome. Na burzi se trguje velikim brojem vrijednosnica, ali se zato odlikuju vrhunskom kvalitetom. Uvjeti za prodaju dionica na burzi: iznos god. dobiti, broj dioničara, broj krupnih dioničara, neto-aktiva, minimalna trţ. vrijednost. NYSE je osnovana i ona je najveda; na njoj kotira oko 3558 vrijednosnica od 2745 tvrtki. Trguje se dionicama i preferencijalnim d., izvedenicama, varantima itd. Druga burza u SAD je AMEX. 39. OTC FINANCIJSKO TRŢIŠTE Uz burze vrijednosnica predstavlja vrlo vaţan oblik sekundarnog trţišta. Ponekad se naziva i tercijarnim trţištem. Na njemu se vrši trgovina dionicama i obveznicama malih tvrtki koje najčešde nisu uvrštene na burzi. Trgovci su prvenstveno dealeri, a trguje se putem umreţenih računala. Princip rada je slijededi: na ekranima računala se kontinuirano ispisuju kupovne i ponudbene cijene na temelju kojih trgovac na zahtjev komitenta telefonski obavlja kupoprodaju, a ne dolazi do fizičkog susreta sudionika. To je, zapravo, sustav automatskih kotacija na mreţi meďusobno spojenih računala. Organiziralo ga je NASD (nac. udruţenje dilera vrijednosnica) uvodedi 71 sustav automatskih kotacija NASDAQ. Drugi primjeri OTC-a su trţište drţ. obveznica vlade SAD, devizna trţišta, a kod nas Varaţdinsko kompjuterizirano trţ. vrijednosnica. 40. NOVČANO TRŢIŠTE; SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSP. FUNKCIJE Na njemu se trguje novcem, a rok dospijeda instrumenata je do godinu dana. Funkcija mu je svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem kao transakcijskim sredstvom, da bi one odrţavale likvidnost za tekuda pladanja svojih komitenata. Dijeli se na trţ. novca i trţ. kratkoročnih vrijednosnica. Na trţ. novca trguje se likvidnim rezervama banaka dok se na trţ. kratkoročnih vrijednosnica trguje kratkoročnim duţničkim vrijednosnicama s rokom do jedne godine. Likvidne rezerve pozajmljuju banke i štedne institucije meďusobno ili kod sred. banke (ona ne mora biti nuţno sudionik ovog trţišta) na kratke rokove, a sudionici mogu biti i nebankovne institucije koje uglavnom pozajmljuju od banaka. Novč. trţištem se postiţe prilagodba likvidnosti sudionika trţišta i ukamadivanje kratkoročnih viškova novca kojim se smanjuje oportunitetni trošak drţanja novca. Ono nema formalnu institucionalnu strukturu. Nepersonalno je, veleprodajno i kompetitivno. Sastoji se od različitih specijalista i trţišta. Instrumenti novč. trţišta su blag. zapisi ministarstva financija, kratkoročne zaduţnice drţavnih agencija, središnje banke i banaka, komercijalni zapisi, sporazumi o reotkupu, utrţivi certifikati o depozitu i bankovni akcepti. Svi oni imaju minimalni rizik nepladanja i visokog su stupnja utrţivosti. Imaju kratke rokove dospijeda. Obično predstavljaju obvezu drţave, a potraţivanja centralnih banaka, poduzeda i tvrtki za trgovinu vrijednosnicama.

20 Trţište kratkoročnih vrijednosnica (money market paper) naziva se i diskontno trţište vrijednosnica s rokom dospijeda do jedne godine. 41. INSTRUMENTI NOVČANOG TRŢIŠTA Instrumenti novč. trţišta su blag. zapisi ministarstva financija, kratkoročne zaduţnice drţavnih agencija, središnje banke i banaka, komercijalni zapisi, sporazumi o reotkupu, utrţivi certifikati o depozitu i bankovni akcepti. Svi oni imaju minimalni rizik nepladanja i visokog su stupnja utrţivosti. Imaju kratke rokove dospijeda. Obično predstavljaju obvezu drţave, a potraţivanja centralnih banaka, poduzeda i tvrtki za trgovinu vrijednosnicama. 42. TRŢIŠTE KAPITALA: FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI Podrazumijeva i primarno i sek. trţište što uključuje burze i OTC trţišta. To je skup institucija, fin. instrumenata i mehanizama putem kojih se dugoročno slobodna štednja prenosi od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ih koriste za ulaganje u razvoj (oprema i fiksni fondovi). Uloţeni kapital vrada se uvedan za ustupljena tuďa sredstva. Instrumenti koji se susredu na ovom trţištu imaju rok dospijeda preko jedne godine. To su obveznice drţave, lokalnih vlasti i korporacija, te korporacijske dionice, hipotekarne obveznice i note i dugoročni bankovni krediti. Sudionici tog trţišta su poduzeda, korporacije, kudanstva, investicijske banke, brokersko-dealerske institucije, kreditne ustanove te regulatorne i nadzorne ustanove. 43. HIPOTEKARNI KREDIT To je najstariji oblik kredita. Predstavlja dugoročni kredit kojeg banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graďanima i poduzedima. Vradanje kredita osigurava se nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora, zemljišta i dr. (iznimno avioni ili brodovi) na temelju intabulacije putem koje se traţbina na duţnikovoj nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u iznosima manjim od procijenjene vrijednosti nekretnine (50-80%), ali se omogudava dizati više hipoteka na jednu nekretninu ako je pravno utvrďen redoslijed kreditora. Rok vradanja kredita je godina, iznimno 30. U svijetu je njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još uvijek nije slučaj zbog nekih pravnih nedorečenosti. 44. HIPOTEKARNO TRŢIŠTE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAŢIVANJA Hipotekarno trţišta spada pod tržište kapitala i vrlo je bitan njegov element. Na njemu se radi s hipotekarnim kreditima. Oni predstavljaju izrazito dugoročnu vrstu kredita kojeg banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graďanima i poduzedima. Vradanje se osigurava nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora, zemljišta i dr. (iznimno avioni ili brodovi) na temelju intabulacije putem koje se traţbina na duţnikovoj nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u iznosima manjim od procijenjene vrijednosti nekretnine, ali se omogudava dizati više hipoteka na jednu nekretninu ako je pravno utvrďen redosljed kreditora. U svijetu je njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još nije slučaj. Zbog visokih iznosa kredita i

21 dugih rokova dospijeda kredita koji tim osobinama imobiliziraju aktivu kreditora, njima se trguje na sekundarnom trţištu hipoteka čijem razvoju pomaţe i drţava. Na osnovi odobrenih kredita i bududih priljeva hipotekarne institucije emitiraju dugoročne obveznice i note ili udjelne certifikate koje zatim rasprodaju. Takve hipotekarne obveznice apsorbiraju sve vede iznose kapitala na trţištu; nazivaju se MBB (mortgage backed bonds), a pojavljuju se u obliku: 1) MPT (mortgage pass-through), 2) MPTB (mortgage pay-through bonds), 3) udjelni certifikati i 4) privatni certifikati, izdani na osnovi standardne hipoteke. MeĎutim kupac zaduţnice ne postaje vlasnikom hipoteke ved se kamata i glavnice ispladuju otplatama kredita. Sustav je ustrojen tako da krajnji korisnik kredita i ne zna za postupke sekuritizacije ved od odobravanja kredita posluje samo sa svojim kreditorom. U SAD više od polovice hipotekarnih kredita je sekuritirano tj. na osnovi hipoteka izdane su zaduţnice. To je rezultat drţavne potpore i nadzora i osiguranja hipotekarnih kredita, te precizna pravna regulacija zbog čega su te zaduţnice nerizične. Kupci obveznica najčešde su institucionalni investitori. 45. DEVIZNO TRŢIŠTE Na deviznom trţištu se prema utvrďenim pravilima trguje stranim valutama, tj. devizama, i to u uvjetima potpune konkurencije. Ne postoji u obliku institucije, ved je sastavljeno od svjetske mreţe sudionika povezanih suvremenim komunikacijskim sredstvima. Putem njega sudionici se opskrbljuju devizama za pladanje uvoza. Trguje se uglavnom konvertibilnim devizama. Razmjena se obavlja na specijaliziranim deviznim burzama i u sustavu meďusobno povezanih banaka (to čini 24 satno svjetsko dev. trţište). Devizni tečaj predstavlja cijenu strane valute izraţenu u domadoj valuti, a oblikuje se na temelju ponude i potraţnje za devizama. Trguje se, dakle, konvertibilnim devizama, a cijene tih deviza notiraju direktno. MeĎu najvaţnijim sudionicima dev. trţišta moţemo nabrojati brokere i dealere specijalizirane za trgovinu devizama, multinacionalne koorporacije, velike komercijalne banke, centralne banke, dok poduzeda i manje banke ne sudjeluju izravno. Brokeri obavljaju najvedi dio prometa na deviznom trţištu. Razlikujemo dvije vrste cijena; zahtijevane (offered, asked) i ponuďene, a njihovu razliku nazivamo marţom (spread). TakoĎer razlikujemo dvije vrste trţišta: spot trţište (promptno) na kojem se trguje po dnevnim cijenama i izvršenjem transakcije u roku do dva dana i terminsko trţište (forward) na kojem se transakcije vrše u rokovima preko dva dana koji se realiziraju unutar dogovorenih rokova (30, 90, 180 dana). U RH dev. trţište čine odnosi trgovine devizama meďu ovlaštenim bankama, ovlaštenim bankama i HNBom, ovlaštenim bankama i drugim osobama te Min. financija i HNBom. Devizna burza u RH još ne postoji iako je njena mogudnost zakonom predviďena. Svjetski fin. centri su najvaţnija središta trgovanja devizama (NY, London, Zurich, Frankfurt, Singapour, Tokyo). Nova dev. trţišta su povezana s pokrivanjem (covering), zaštitom (hedging) i eliminiranjem (swaping) deviznih rizika.

22 46. SUVREMENE POJAVE U FINANCIJAMA I UZROCI PROMJENA Promjene u fin. nastale su razvojem svjetske ekonomije i pojavom računalne tehnologije, a mogu se uočiti na tehnikama i tehnologijama financiranja, fin. instrumentima, pojavi novih institucija, regulaciji... Opdi uzroci promjena su: naftna kriza 70, smanjenje inflacije 80, porast vjere u snagu fin. trţišta i u vrijednosnice, rast štednje kao posljedice stabilnog razdoblja i rasta, nova fin. trţišta i instrumenti, dostupnost jeftinih računala kao posljedica razvoja tehnologije. 47. DISINTERMEDIJACIJA To je pojava selidbe novč. sredstava s indirektnog na direktno i neposredovano trţište čime se zaobilazi posrednička uloga fin. institucija, a krajnji zajmodavci posluju izravno. Novčani fondovi sele se od fin. posrednika s ograničenim kam. stopama onima koji ih nemaju. Javlja se 80 godina izazvana duţničkom krizom, a posljednjih godina slabi zbog ukidanja kamatnih ograničenja. Njeni uzroci su npr. činjenica da velike tvrtke imaju bolji bonitet od fin. posrednika, pa se potraţivanja prema njima lako prihvadaju, čime se omogudilo izravno i jeftinije zaduţivanje na fin. trţištima od bankovnih kredita. TakoĎer su je uzrokovala ograničenja kam. stopa koje dep. institucije smiju obračunavati na depozite primljene od javnosti zbog kojih deponenti sele svoja u vrijednosnice za koje ne vrijede ograničenja jer se kam. stope formiraju trţišno. U zadnje vrijeme je taj proces oslabio jer su ukinuta kam. ograničenja. U najrazvijenijim drţ % ekst. financiranja odvija se preko fin. posrednika. 48. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA Nakon 70 godina dolazi do naglog rasta meďunarodnog financiranja. Uz razvoj svjetske trgovine i tehnologije javljaju se potrebe fin. i izgradnje mehanizama meďunarodnih pladanja. Liberaliziraju se propisi i omogudava sloboda kolanja meďunarodnog novca i kapitala. Banke i multinac. kompanije šire mreţu poslovnih jedinica, a depozite i dev. rezerve rasporeďuju u više zemalja zbog rizika. Ostvaruju i visoke profite zbog jeftinijih izvora sredstava, nepodlijeganja depozita oporezivanju, manje devizne konrole i neregulacije kam. stopa. Stvaraju se i zaštitni mehanizmi od rizika likvidnosti, promjena kam. stopa i tečajnih razlika. Dionice i obveznice kotiraju na više burzi u inozemstvu, kam. i dividende se ispladuju u više valuta i u više zemalja za istu vrijednost, instrumentima drţ. duga trguje se na svim vaţnijim trţištima, a u bilancama banaka sudjeluju i strane osobe. Internacionaliziraju se nac. trţišta, a segmente svjetskog trţišta čine i eurotrţišta, dev. trţišta, trţišta drţ. duga i offshore trţišta. Offshore fin. centri su novi fin. centri na otocima Europe i ugl. sjeverne Amerike, bez ikakve fin. infrastrukture, u kojima multinac. kompanije i banke otvaraju podruţnice radi obavljanja dijela njihova fin. poslovanja i obavljanja posebnih fin. transakcija. Najčešde su to tek poštanski pretinci i nisu strogo zakonski regulirani (niski porezi, nema ograničenja kam. stopa niti obveze izdvajanja rezervi). Ponekad se taj pojam veţe uz pranje prljavog novca. U novije vrijeme pod tim terminom podrazumijevamo sve fin. centre u kojima nerezidenti ne podlijeţu domadim propisima, a mogu obavljati fin. transakcije. Danas se off. centrima smatraju i posebne zone IBF-a (international banking facilities) NY, London, Tokyo, Hong Kong, Singapour, Luxembourg.

23