Zašto zastava plovila ne predstavlja dokaz o carinskom statusu robe Europske unije?

Transcription

1 ZAKONODAVSTVO europske unije Zašto zastava plovila ne predstavlja dokaz o carinskom statusu robe Europske unije? ZA VLASNIKE BRODOVA U SUVREMENOJ POMORSKOJ PRAKSI JEDNO JE OD KLJUČNIH PITANJA S BROJNIH, NAJČEŠĆE GOSPODARSKIH MOTRIŠTA, PITANJE ZASTAVE BRO- DA. ONA JE VANJSKI ZNAK I, U PRAVILU, SINONIM DRŽAVNE PRIPADNOSTI BRODA, KOJA POSEBICE KOD DRŽAVA SA SNAŽNOM VEZOM IZMEĐU DRŽAVE I BRODA, ZNAČI PRIMJENU JURISDIKCIJE TE DRŽAVE I NJENU KONTROLU NAD UPRAVNIM, TEHNIČKIM I SOCIJALNIM PITANJIMA VEZANIM ZA BROD I NJEGOVU POSADU. Željko Dominis * Carinska uprava Carinski ured Dubrovnik 1. Uvod S obzirom da se carinsko područje Europske unije (EU) nakon 1. srpnja proširilo carinskim područjem Republike Hrvatske (RH), za određene robe (koje su danom pristupanja zatečene u carinskim postupcima koji nisu okončani) potrebno je ustanoviti carinski status. Naime, u skladu s odredbama čl Uredbe Vijeća EEZa br. 2913/92 kojom se donosi Carinski zakonik Zajednice (CZZ) (SL L 302, 19. listopada 1992.) i sve njene izmjene i dopune i čl Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/ 93 od 2. srpnja kojom se utvrđuju odredbe za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (SL L 253, 11. listopada 1993.) Uredba za provedbu Carinskog zakonika Zajednice (UPCZZ) sa svim pripadajućim izmjenama i dopunama, sva roba u carinskom području Zajednice smatra se robom Zajednice, osim ako se ne utvrdi da nema taj status. CZZ propisuje dva moguća carinska statusa robe: roba Zajednice (engl. Community goods ili EU goods); roba koja nema status robe Zajednice (engl. non Community goods ili non EU goods). Roba Zajednice je: u cijelosti dobivena na carinskom području Zajednice, ili * Iznesena stajališta su osobna stajališta autora i ne odražavaju nužno stajališta institucije u kojoj je zaposlen. 24

2 Ž. DOMINIS: ZAŠTO ZASTAVA PLOVILA NE PREDSTAVLJA DOKAZ O CARINSKOM STATUSU ROBE EUROPSKE UNIJE? uvezena iz trećih zemalja 1 (uključujući i teritorije država članica EU-a koji nisu dio carinskog područja Zajednice 2 ), i puštena u slobodni promet, ili dobivena ili proizvedena u carinskom području Zajednice bilo iz robe prethodno uvezene i puštene u slobodni promet, ili one koja je u cijelosti dobivena na carinskom području Zajednice ili u kombinaciji s onom uvezenom i puštenom u slobodni promet. Roba dobivena od robe koja je stavljena u neki od postupaka s odgodom (npr. dobiveni proizvodi iz postupka unutarnje proizvodnje), ne smatra se robom koja ima status robe Zajednice. Roba koja nema status robe Zajednice je sva ostala (druga) roba, koja se ne može smatrati robom Zajednice. Ove su definicije identične definicijama u hrvatskom Carinskom zakonu (NN, 78/99., 94/99., 117/99., 73/00., 92/01., 47/03., 140/05., 138/06., 60/08., 45/09. i 56/10.), koji je danom pristupanja RH u EU prestao važiti. Naime, definicija roba Zajednice odgovara definiciji domaće robe, dok roba koja nema status robe Zajednice odgovara definiciji strane robe iz tog zakona, pa se uvjetno može kazati da roba sa statusom robe Zajednice ustvari postaje domaća roba i ne podliježe naplati uvozne carine. Međutim, da bi se moglo utvrditi koja roba ima status robe Zajednice i koja sukladno tome u postupku puštanja robe u slobodni promet može biti oslobođena plaćanja uvoznih carina, bez obzira na postupak koji mu prethodi, potrebno je podnijeti propisani i valjani dokaz o statusu robe. Kad je u pitanju puštanje u slobodan promet plovila (brodova, jahti i brodica), postavlja se pitanje predstavlja li zastava koju plovilo vije, odnosno upis u određeni registar (upisnik), dostatan dokaz da plovilo ako vije zastavu jedne od članica EU-a ima carinski status robe Zajednice ili, u suprotnom, nema takav carinski status ako vije zastavu jedne od trećih zemalja? Pod pojmom registracija plovila trebalo bi se (pod)razumijevati da su sva javna davanja plaćena u zemlji registracije, što znači i carine i poreza, ali u nekim slučajevima i primjenu određenih pogodnosti, odnosno oslobođenja od plaćanja i/ili carine i/ili poreza (zastava pogodnosti Flag of Convenience FOC). Dakle, postoje brojni slučajevi u kojima je određeno plovilo registrirano u jednoj od poreznih oaza 3 i plovi pod zastavom te zemlje čiji zakoni i regulative omogućavaju upis bez plaćanja poreza ili plaćanja poreza u minimalnom iznosu. 1 Imajući u vidu Fiskalni sporazum između Francuske i Kneževine Monaka od 18. svibnja i Sporazum o prijateljskim i dobrosusjedskim odnosima između Italije i Republike San Marino od 31. ožujka 1939., Monako i San Marino se ne smatraju trećim zemljama s obzirom na trošarine. 2 Teritoriji koji nisu dio carinskog područja Zajednice su: otok Helgoland, područje Büsingen, Ceuta, Melilla, Livigno, Campione d Italia i talijanski dio Luganskog jezera, te planina Atos. 3 Pod poreznom oazom smatra se područje s niskim poreznim obvezama. Nazivaju se još i poreznim utočištima ili rajevima (tax haven), a tvrtka koja je registrirana kao ekonomski subjekt u takvoj zemlji nosi naziv offshore kompanija. 25

3 Carinski vjesnik 11/13 ZAKONODAVSTVO europske unije Kako se radi o dosta složenoj i često kompliciranoj materiji, u nastavku se sustavno, uz detaljnu analizu i primjere iz carinske i sudske prakse, razmatra problematika zastave plovila u odnosu na uvjete koji se primjenjuju pri određivanju carinskog statusa takve robe, te se daje jasan i nedvosmislen odgovor na važno pitanje: Predstavlja li zastava koju plovilo vije, odnosno upis u registar plovila u drugoj državi članici EU-a i/ili vlasništvo strane osobe nad plovilom rezidenta EU-a, dostatan dokaz da plovilo ima carinski status robe Zajednice? 2. Državna pripadnost i upis brodova Državna pripadnost broda je jedno od mjerila individualizacije i identifikacije broda i podrazumijeva pravnu vezu između broda i države čiju zastavu brod ovlašteno vije, te obilježava pripadnost nekoj državi koju brod stječe na temelju materijalnih i formalnih pretpostavki. Materijalne pretpostavke za stjecanje državne pripadnosti su različite u pojedinim državama. Međutim, većina država kao osnovni materijalni uvjet postavlja da su vlasnici broda, čija je državna pripadnost u pitanju, državljani te države (države zastave). Neke države svoju državnu pripadnost dodjeljuju na osnovi prebivališta vlasnika tijekom određenog vremena na području te države, bez obzira na državljanstvo. Formalna pretpostavka za priznavanje države pripadnosti je samo upis u odgovarajući upisnik brodova, nakon čega se izdaje isprava koja služi kao dokaz državne pripadnosti. Naime, postoji skupina država koje su vrlo liberalne u priznavanju državne pripadnosti brodova, jer ne traže ispunjenje određenih materijalnih pretpostavki, nego je dostatan samo formalni upis broda. Radi se o državama s tzv. otvorenim upisnicima. Upis pomorskih objekata u odgovarajući upisnik ili očevidnik iznimno je važan za definiranje pravnog odnosa između države i njezina pravnog poretka s jedne, i dotičnog pomorskog objekta s druge strane. Upisom u odgovarajući upisnik ili očevidnik, pomorski objekti, tj. određeni krug osoba na strani pomorskog objekta (vlasnik, a u slučaju broda i brodar, odnosno kompanija), stječu niz prava, ali i obveza u odnosu na državu u čiji su upisnik/očevidnik upisani, kao i prema svim drugim pravnim subjektima (erga omnes). Ratio upisivanja pomorskih objekata u različite registre leži u činjenici da se redovito radi o pokretninama velike ili vrlo velike vrijednosti, pa je njihovim vlasnicima potrebno pružiti određenu veću zaštitu i sigurnost u poslovanju. U suvremenoj pomorskoj praksi, jedno od ključnih pitanja s brojnih, u pravilu, gospodarskih motrišta, za vlasnike brodova jest pitanje zastave broda. Zastava broda vanjski je znak i, u pravilu, sinonim državne pripadnosti broda. Državna pripadnost broda, posebice kod država sa snažnom vezom između države i broda, znači primjenu jurisdikcije te države i njenu kontrolu nad upravnim, tehničkim i socijalnim pitanjima vezanima za brod i njegovu posadu. Poznato je da je plovidba bitna 26

4 Ž. DOMINIS: ZAŠTO ZASTAVA PLOVILA NE PREDSTAVLJA DOKAZ O CARINSKOM STATUSU ROBE EUROPSKE UNIJE? odrednica broda, jer ga čini subjektom i objektom pomorskog prava, i to plovidba u funkciji korištenja broda kao prometnog sredstva na moru, najekonomičnijem prometnom putu. Plovidbom se ispunjava njegova temeljna prometna i ekonomska misija: sudjelovanja u gospodarskom povezivanju proizvodnje roba s mjestom potrošnje na različitim zemljopisnim širinama. U tom lancu, brodarski gospodarski subjekti ekonomskim korištenjem broda ostvaruju svoje prihode, odnosno profit. S obzirom na značenje državne pripadnosti kao identifikacijskog elementa broda u domaćem (tuzemnom), europskom i međunarodnom pomorskom prometu, s motrišta carinskog prava i pitanja statusa broda kao robe, državnu pripadnost broda treba promatrati kroz funkciju ekonomskog korištenja, posebice zbog univerzalnosti slobode plovidbe i značenja kojeg izbor zastave može imati u ostvarenju gospodarskih interesa brodarskih subjekata. 3. Dokazivanje carinskog statusa robe Zajednice Carinski status robe propisan je odredbama čl. 4. st. 6. CZZ-a i predstavlja određenje robe kao robe Zajednice i robe koja nema status robe Zajednice. Roba Zajednice gubi taj status kad stvarno napusti područje Zajednice, osim u slučaju kada je radi kretanja između dvije točke u EU-a preko stranog carinskog područja stavljena u postupak unutarnjeg provoza (T2) ili je tijekom kretanja prate isprave kojima se dokazuje carinski status robe Zajednice (isprave T2L). 4 U skladu sa čl. 28. i 29. Ugovora o funkcioniranju EU-a (TFEU), carinski dug ne može nastati za robu koja je pristupanjem stekla status robe Zajednice. To vrijedi za robu podrijetlom iz država članica E27 ili iz RH i za robu uvezenu iz trećih zemalja, puštenu u slobodan promet u sadašnjim državama članicama ili u RH prije pristupanja. Nadalje, ugovorima o slobodnoj trgovini i autonomnim aranžmanima predviđena je primjena preferencijalne stope carine za robu koja je stekla preferencijalno podrijetlo u određenoj zemlji ili grupi zemalja temeljem propisanih pravila stjecanja podrijetla ukoliko robu prati i pravovaljani dokaz o podrijetlu robe. U okviru carinske unije, za robu će se primijeniti preferencijalni uvoz temeljem statusa robe u slobodnom prometu, a ne temeljem statusa robe s podrijetlom. Za robu deklariranu za puštanje u slobodan promet, deklarant može carinskim tijelima podnijeti dokaz o povlaštenom podrijetlu robe, koji je istovjetan carinskom statusu robe. Ako je, primjerice, roba podrijetlom iz RH unesena u Sloveniju prije pristupanja u sklopu postupka privremenog uvoza i ako je deklarirana za puštanje u slobodan promet nakon datuma pristupanja, carina neće biti naplaćena uz prilaganje 4 Vidi Uputu Središnjeg ureda Carinske uprave br. 25/13, KLASA: /13-03/25, URBROJ: / od 17. lipnja (dostupno na 27

5 Carinski vjesnik 11/13 ZAKONODAVSTVO europske unije potvrde o prometu robe EUR 1 u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju kao dokaz o statusu robe Zajednice (dakle, ne kao dokaz o podrijetlu robe 5 ). Prema tome, ukoliko je dokaz o povlaštenom podrijetlu spomenute robe podnesen carinskom tijelu nakon pristupanja, roba je oslobođena carina i ostalih carinskih mjera kada je deklarirana za puštanje u slobodan promet unutar proširene Zajednice. Treba napomenuti da posljedica nije primjena povlaštene stope carine, već da se na temelju dokaza o statusu robe Zajednice ne primjenjuju nikakve carine. Carina neće biti naplaćena ni ako deklarant carinskim tijelima preda T2L ispravu umjesto potvrde EUR. 1. U slučaju da gospodarski subjekt ne može podnijeti formalni dokaz, roba se smatra robom koja nema status robe Zajednice i nepovlaštenom robom, tim redoslijedom, te je podložna carini i ostalim carinskim mjerama u skladu sa propisima Zajednice. Ukoliko se radi o plovilima, kada deklarant dokaže da određeno plovilo ima carinski status robe Zajednice, ono će biti oslobođeno plaćanja uvozne carine. Carinski status robe Zajednice dokazuje se podnošenjem T2L isprave (može biti izdana i naknadno, u skladu s čl. 314.c UPCZZ-a ili isprave kojom se dokazuje preferencijalno EU podrijetlo robe, a koja je izdana najkasnije 30. lipnja ili ranije. Pored dokaza o podrijetlu, izdanih prije dana ulaska RH u EU, Ugovorom o pristupanju RH EU-u propisane su prijelazne odredbe vezane uz mogućnost prihvaćanja i drugih dokaza o podrijetlu (izdanih od strane trećih zemalja prije ulaska ili naknadno izdanih), s ciljem primjene povlaštene stope carine u EU-u kad se roba pušta u slobodan promet (nakon ulaska RH u EU) Carinski status robe Zajednice nema utjecaja na obračun poreza na dodanu vrijednost U trenutku puštanja u slobodan promet, osim obračuna i naplate uvozne carine (te eventualno i trošarine), potrebno je, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13.), obračunati i porez na dodanu vrijednost (PDV). Pritom činjenica da se u određenom slučaju dokazuje carinski status robe Zajednice te time ostvaruje pravo na oslobođenje od plaćanja carine, nema utjecaja na obračun PDV-a. Njega je, u pravilu, svakako potrebno obračunati i naplatiti ukoliko se ne dokaže da je već ranije (na)plaćen u jednoj od zemalja članica EU 27 ili u RH. Naime, kako bi se izbjeglo neplaćanje PDV-a i/ili dvostruko oporezivanje PDV-om, carinski ured će temeljem isprava podnesenih uz deklaraciju za puštanje u slobodan 5 Dokaz o povlaštenom podrijetlu koji je pravilno izdan ili sastavljen prije datuma pristupanja u sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne, i RH s druge strane (SAA), prihvaća se kao dokaz o statusu (ne kao dokaz o podrijetlu) u proširenoj Zajednici nakon pristupanja, ako je roba u vrijeme pristupanja u privremenom smještaju, slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, u postupku provoza, carinskog skladištenja, unutarnje proizvodnje (sustav odgode), prerade pod carinskim nadzorom, privremenog uvoza ili vanjske proizvodnje, odnosno ako je bila deklarirana i puštena u izvoz i u kretanje unutar proširene Zajednice. 28

6 Ž. DOMINIS: ZAŠTO ZASTAVA PLOVILA NE PREDSTAVLJA DOKAZ O CARINSKOM STATUSU ROBE EUROPSKE UNIJE? promet utvrditi porezni status plovila tj. utvrditi je li PDV na predmetno plovilo već (na)plaćen u nekoj od država članica EU-a. Kako ne postoje propisane isprave kojima bi se moglo dokazati da je PDV plaćen, kao dokaz plaćenog PDV-a može se prihvatiti vjerodostojan račun iz kojega je vidljivo da je prilikom kupovine/stjecanja plovila PDV bio obračunat i naplaćen u nekoj od država članica, kao i vjerodostojna potvrda poreznog tijela zemlje članice ono potvrđuje da je na plovilo obračunat i naplaćen PDV. Nadalje, odredbama čl st. 6. i 7. Zakona o PDV-u propisano je da se, iznimno od odredbi čl. 32. st. 2., 3., i 4. predmetnog Zakona, uvoz dobara u smislu st. 3. i 4. istog čl., ne smatra oporezivim događajem ako su uvezena dobra (u smislu st. 3. toč. a) istog čl.) prijevozna sredstva nabavljena ili uvezena prije dana pristupanja RH u EU, u skladu s općim uvjetima oporezivanja koji vrijede u tuzemstvu 6 ili u nekoj od država članica EU-a ili za koja na temelju njihova izvoza nije odobreno nikakvo oslobođenje od PDV-a, niti njegov povrat. Uvjet da se uvoz smatra neoporezivim smatra se ispunjenim ako: deklarant pruži dokaze da je PDV već obračunat i naplaćen u nekoj od država članica EU; je datum prvog korištenja prijevoznog sredstva bio prije više od 8 godina prije dana pristupanja; je iznos PDV-a koji treba platiti pri uvozu manji od 160,00 kuna. 4. Zastava plovila nije dokaz o carinskom statusu robe: primjer iz carinske i sudske prakse Republike Hrvatske Primjer iz sudske prakse Upravnog suda Republike Hrvatske koji se navodi u nastavku, odnosi se na upis (stranog) broda u hrvatski upisnik, koji je vijorio hrvatsku zastavu premda nije stekao carinski status domaće robe jer prethodno nije bio proveden postupak njegova puštanja u slobodan promet uz naplatu uvoznih davanja. Zanimljivo je napomenuti da je, usprkos toj činjenici, navedeni brod osim upisa u hrvatski registar dobio i koncesiju 7 za obavljanje prijevoza putnika na jednoj od brzobrodskih linija s našim otocima i višemilijunsku državnu subvenciju za održavanje te linije. Ovaj primjer pokazuje da svi brodovi, jahte i brodice koji se sada u RH nalaze u istoj ili sličnoj situaciji kao i spomenuti brod, premda upisani u hrvatske registre i 6 U smislu čl. 3. Zakona o PDV-u tuzemstvo je područje RH. 7 Koncesija je izdana prije nego je osnovna novina uređenja materije obavljanja javnog prijevoza u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ugrađena u Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, a odnosi se na uvođenje, odnosno proširenje instituta tržišnog pristupa temeljem koncesioniranja linija, odnosno stjecanja prava obavljanja javnog prijevoza na temelju koncesije. Na taj se način omogućilo svim zainteresiranim brodarima pravnim ili fizičkim osobama da se na temelju javnog natječaja, po utvrđenim uvjetima i kriterijima, slobodno uključe u obavljanje prijevoza u putničkom obalnom pomorskom prometu u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama RH. 29

7 Carinski vjesnik 11/13 ZAKONODAVSTVO europske unije premda vijore zastavu RH, time u trenutku pristupanja RH EU-u nisu stekli i nemaju carinski i porezni status robe Zajednice Iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2237/ od 25. studenog Tužitelj je prigovarao: da je u postupku upisa putničkog broda u Hrvatski upisnik pomorskih trgovačkih brodova nadležnom tijelu, odnosno Lučkoj kapetaniji, uz prijavu za prvi upis broda dostavio sve isprave predviđene odredbom čl PZ-a, te da su na taj način ispunjeni svi zakonski uvjeti za upis broda; da je prije toga Ministarstvo nadležno za pomorstvo svojim rješenjem dopustilo upis navedenog broda u Hrvatski upisnik pomorskih trgovačkih brodova, uz uvjet da se ispune pretpostavke predviđene odredbom čl PZ-a, te da u navedenom rješenju nije bila predviđena obveza pro-vođenja bilo kakvog carinskog postupka; da je Carinska uprava pokazala interes za postupak upisa broda u Hrvatski upisnik brodova, te je iznesen stav da je prilikom upisa potrebno zatražiti i podnošenje carinske deklaracije zbog čega je zatraženo tumačenje Ministarstva nadležnog za pomorstvo; da je nadležno Ministarstvo naputkom naslovljenim na Ministarstvo financija RH, Carinsku upravu Središnji ured dalo tumačenje da, sukladno odredbama PZ-a, prilikom upisa broda u vlasništvu strane pravne osobe u Hrvatski upisnik brodova nije obvezno priložiti carinsku deklaraciju; da je nakon toga postupak upisa broda u Hrvatski upisnik brodova nastavljen u skladu s uobičajenom praksom, odnosno bez podnošenja carinske deklaracije; da niti prilikom provođenja carinskog nadzora niti prilikom upisa broda u Hrvatski upisnik pomorskih trgovačkih brodova Lučke kapetanije ni djelatnici Carinske uprave Carinarnice. ni Lučke kapetanije, nisu smatrali potrebnim zatražiti ili upozoriti vlasnika na dužnost obavljanja carinskih formalnosti, odnosno provođenja posebnog carinskog postupka; da je očito da je upis broda u cijelosti izveden na način i u skladu s ustaljenom praksom i postupkom upisa trgovačkih brodova koje slijede svi hrvatski brodari za brodove u vlasništvu stranih pravnih osoba te posebice ističe da odredbom čl PZ-a nije propisana obveza podnositelja da prilikom upisa broda u Hrvatski upisnik pomorskih trgovačkih brodova pribavi carinsku deklaraciju; da je temeljem ugovora o kupoprodaji prijašnji vlasnik spomenuti brod prodao pravnoj osobi. iz., te je nakon kupoprodaje obavljen carinski pregled i uvoz spornog broda, pa su tom prigodom plaćena sva propisana davanja te da ne postoje osnovne pretpostavke za naplatu carinskog duga iz pobijanog rješenja, budući je već obavljen carinski nadzor i plaćena propisana davanja, a zakonom je isključena mogućnost dvostruke naplate davanja propisanih pri uvozu; da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je obveza na plaćanje razlike PDV-a utvrđena na razliku vrijednosti broda, koje obrazloženje je nejasno; da je očito da je brod ocarinjen dva puta, za što nema uporište u niti jednoj zakonskoj odredbi; da rješenje ne sadrži nikakvo dodatno obrazloženje glede načina i kriterija utvrđivanja vrijednosti broda, pa je s obzirom na iznimno visoku razliku u vrijednosti između navodne vrijednosti na dan i vrijednosti iz carinske deklaracije od. očito da je navedeno utemeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te predlaže da se tužba usvoji i osporeno rješenje poništi. 30

8 Ž. DOMINIS: ZAŠTO ZASTAVA PLOVILA NE PREDSTAVLJA DOKAZ O CARINSKOM STATUSU ROBE EUROPSKE UNIJE? Tužba nije osnovana. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u okviru provjere stranih plovila, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 3. Zakona o carinskoj službi (NN br. 67/01.) upisanih u Hrvatski upisnik pomorskih trgovačkih brodova, Carinarnica utvrdila da je tužitelj sukladno zaključenom Ugovoru o poslovodstvu (odnosno najmu plovila) od s vlasnikom plovila (strana kompanija iz ) obavljao komercijalnu djelatnost prije-voza putnika u obalnom pojasu RH. Pritom (pri uplovu broda u RH dana postoji dolazeći manifest, odnosno izjava o teretu ovjerena u Carinarnici pod brojem.) je tužitelj obavio sve poslove kako bi se kao brodar za predmetni brod upisao u Hrvatski upisnik pomorskih trgovačkih brodova (odobreno rješenjem, odnosno upisnim listom Lučke kapetanije, Klasa...). Međutim, provjerom je utvrđeno da je brodom raspolagao kao da je pušten u slobodan promet, iako nisu provedene formalnosti u navedenom smislu, odnosno tužitelj nije zahtijevao stavljanje predmetnoga broda u jedan od carinskih postupaka (nije plaćena carina, niti su ispunjeni drugi uvjeti propisani za uvoz robe), pa je po službenoj dužnosti pokrenut postupak radi naplate uvozne carine (čl Carinskog zakona). Naime, pored činjenice što je brod upisan u Hrvatski upisnik pomorskih trgo-vačkih brodova, sukladno odredbama PZ-a (NN br.17/94., 74/94. i 43/96.), za koji prema od-redbama tog Zakona prema priloženim napucima Ministarstva nadležnog za pomorstvo nije obvezno priložiti carinsku deklaraciju, za predmetni carinski postupak neispu-njavanje (nezakonito postupanje sukladno carinskim propisima) nekih od uvjeta za puštanje robe u odgovarajući carinski postupak prije korištenja predmetnog broda (u carinskom statusu strane robe) predstavlja osnovu za zaključak da je nastao uvozni dug sukladno čl Carinskog zakona. Shodno tome, na carinskom području RH može se dopustiti uporaba strane robe s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od plaćanja uvozne carine u postupku privremenog uvoza u smislu odredaba na koje se poziva tuženo tijelo, odnosno sukladno Aneksu E Konvencije o privremenom uvozu (NN Međunarodni ugovori 16/98. i 8/99.) i čl i 151. Carinskog zakona (NN br. 78/99. do 47/03.). Zbog propusta navedenog, a ni radi naknadnog puštanja plovila u slobodan promet po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji broj: od., CI., odnosno carinjenjem broda sukladno okolnostima i propisima važećim na dan prihvata carinske deklaracije, nije došlo do prestanka ranije nastalog stvarnog carinskog duga (na taj način nije došlo do dvostruke naplate davanja propisanih pri uvozu). Dakle, prema zapisniku Klasa: imenovana komisija je procijenila vrijednost predmetnog motornog broda, duljine., širine s dva motora tipa, svaki snage, godine gradnje,, na dan na vrijednost od, uzimajući u obzir prosječenu stopu pada / rasta vrijednosti plovila od 2,5% godišnje, utvrđene Katalogom za plovila marine iz godine u odnosu na vrijednost plovila iz ugovora o kupoprodaji od, koji je priložen uz jedinstvenu carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodan promet. Stoga je, zbog razlike u vrijednosti predmetnog broda procijenjenog na dan nastanka duga.od i deklarirane vrijednosti po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji od, tužitelj kao carinski dužnik obvezan na plaćanje PDV-a na razliku vrijednosti broda, što iznosi kn, s obzirom da je carinska stopa za predmetni brod iz tarifnog broja Carinske tarife sl.. S obzirom na to nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja da se navedeno ne bi temeljilo na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju (razlika u vrijednosti je posljedica proteka vremena od mjeseci). Budući da iz svega iznesenog ne proizlazi da bi pobijanim rješenjem bio povrijeđen zakon na štetu tužitelja, trebalo je temeljem odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tužbu odbiti kao neosnovanu. 31

9 Carinski vjesnik 11/13 ZAKONODAVSTVO europske unije 5. Određivanje carinskog i poreznog statusa plovila: praktični primjeri 5.1. Određivanje carinskog i poreznog statusa jedrilice koja vije francusku zastavu Osoba iz Francuske (rezident EU-a) posjeduje pomorsku jedrilicu koja vije francusku zastavu jer je upisana u francuski Međunarodni upisnik brodova (FIS). Jedrilica je bila u RH stavljena u postupak privremenog uvoza prije datuma pristupanja. Plovilo je 1. srpnja još uvijek bilo u ovom carinskom postupku koje je završeno 20. listopada kada je plovilo isplovilo iz RH u Crnu Goru i istog se dana vratilo u RH. Vlasnik jedrilice osoba iz Francuske (rezident EU-a) više nema pravo na (ponovno) korištenje instituta privremenog uvoza u RH nakon pristupanja te se tom plovilu prigodom uplovljenja iz Crne Gore, na najbližem hrvatskom pomorskom graničnom prijelazu mora odrediti carinski status. Ono ne može dobiti carinski status robe Zajednice samo na temelju činjenice što je u vlasništvu rezidenta EU-a, što je upisano u francuski Međunarodni upisnik brodova i što vije francusku zastavu, osobito zbog toga što se francuski Međunarodni upisnik brodova nalazi na listi FOC zastava koju sastavlja ITF. Vlasnik plovila dužan je dokazati carinski status plovila. Francuz može predati ispravu T2L (izdanu retroaktivno u skladu s čl. 314.c (3) UPCZZ-a jer je plovilo bilo u slobodnom kretanju u EU 27 prije datuma pristupanja. Uvozne carine ne dospijevaju ako je za plovilo izdan dokaz o statusu robe Zajednice. Vezano za PDV, uvoz jedrilice u Hrvatsku će završiti bez naplate ako je plovilo bilo nabavljeno prije datuma pristupanja u skladu s francuskim zakonom o PDV-u. Naravno, osoba iz Francuske mora predati račun, tako da carinska tijela mogu provjeriti može li se primijeniti nacionalni propis prema čl. 410.(1)(c) Direktive Vijeća 2006/112/EZ-a od 28. studenog o zajedničkom sustavu PDV-a (Službeni list EU br. 347, dalje u tekstu: Direktiva o PDV-u) Određivanje carinskog i poreznog statusa jedrilice koja vije zastavu Sveti Vincent i Grenadini Osoba iz Francuske (rezident EU-a) posjeduje pomorsku jedrilicu koja plovi pod zastavom Sveti Vincent i Grenadini (St. Vincent & The Grenadines). Jedrilica je bila stavljena u postupak privremenog uvoza u RH prije datuma pristupanja. Plovilo je 1. srpnja još uvijek bilo u ovom carinskom postupku koji je završen 20. listopada 2013., kada je plovilo isplovilo iz RH u Crnu Goru i istoga se dana vratilo u RH. 8 Direktiva koja je posljednji puta izmijenjena i dopunjena Direktivom 2008/8/EZ (Službeni list Europske Zajednice 44, ). 32

10 Ž. DOMINIS: ZAŠTO ZASTAVA PLOVILA NE PREDSTAVLJA DOKAZ O CARINSKOM STATUSU ROBE EUROPSKE UNIJE? Vlasnik jedrilice nakon pristupanja više nema pravo na (ponovno) korištenje instituta privremenog uvoza u RH, bez obzira što plovilo vije zastavu treće zemlje Sveti Vincent i Grenadini i tako ispunjava samo jedan od dva propisana obvezna uvjeta. Naime, Konvencija o privremenom uvozu (NN Međunarodni ugovori 16/98. i 1/03.) u okviru Aneksa C omogućava privremeni uvoz plovila uz potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja uz uvjet da su registrirana izvan carinskog područja zemlje privremenog uvoza, te da ih rabe osobe s prebivalištem također izvan toga carinskog područja. Iz navedenih razloga se prigodom uplovljenja iz Crne Gore na najbližem hrvatskom pomorskom graničnom prijelazu tom plovilu mora odrediti carinski status. Ne može mu se odrediti carinski status samo na temelju činjenice što je upisano u upisnik treće zemlje i što vije zastavu Sveti Vincent i Grenadini, pa se zbog toga ne smatra robom koja ima status robe Zajednice. Zastava Sveti Vincent i Grenadini također se nalazi na listi ITF-a kao jedan od FOC upisnika. Vlasnik plovila osoba iz Francuske (rezident EU-a) dužan je dokazati carinski status plovila. U slučaju da preda ispravu T2L (izdanu retroaktivno u skladu s čl. 314.c (3) UPCZZ-a, jer je plovilo bilo u slobodnom kretanju u EU 27 prije datuma pristupanja), uvozne carine ne dospijevaju, jer je za plovilo izdan dokaz o statusu robe Zajednice. U slučaju da uz to preda i vjerodostojnu potvrdu poreznog tijela iz Francuske kojom ono potvrđuje da je u toj državi na predmetno plovilo obračunat i naplaćen PDV, uvoz jedrilice u RH će se završiti bez naplate, jer je plovilo bilo nabavljeno prije datuma pristupanja, u skladu s francuskim zakonom o PDV-u. Plovilo će tako steći status robe Zajednice, bez obzira što plovi pod zastavom treće zemlje. 6. Zaključak Brod i njegova zastava oduvijek su bili međusobno isprepleteni i povezani pojmovi, bilo po tradicijskom poimanju ili iz pravne perspektive. Najznačajnija pravna posljedica koja proizlazi iz zastave broda jest njegova državna pripadnost, odnosno distinkcija prema brodovima drugih zastava, tj. državnih pripadnosti. To je jedno od fundamentalnih pravila pomorstva o kojem govori i Konvencija UN-a o pravu mora iz (NN Međunarodni ugovori 9/00.), koja je temeljni međunarodni akt za bitna pitanja uređenja pomorskih odnosa između država. Članak 91., st. 1. navedene Konvencije glasi: Brodovi imaju pripadnost one države čiju su zastavu ovlašteni vijoriti. Najaktualniji problem su zastave pogodnosti ili pogodne zastave (prihvaćen je termin flags of convenience FOC zastave). Iako Konvencija UN-a o pravu mora nalaže nužnost postojanja stvarne veze između države i broda (genuine link), taj je pojam ambivalentan, pa mu se značenje ne može definirati u cijelosti. Najčešće se stvarna 33

11 Carinski vjesnik 11/13 ZAKONODAVSTVO europske unije veza poistovjećuje s državljanstvom brodovlasnika, pa bi, prema tradicionalnom konceptu i uvjerenju zastava broda, trebala predstavljati državljanstvo brodovlasnika. To zasigurno nije slučaj u modernom pomorstvu, u prvom redu zbog postojanja spomenutih FOC zastava, koje su pak odraz globaliziranog tržišta i ekonomske konkurencije. Stjecanjem FOC zastave, vlasnici brodova ustvari izbjegavaju obveze koje bi morali snositi u zemljama svoje stvarne pripadnosti. Naime, vlasnici obično svoja plovila (brodove, jahte i brodice) registriraju pod FOC zastavama jer im se na taj način nude jeftinija registracija i niži porezi, a u brojnim slučajevima poreza uopće nema. Države koje imaju FOC upisnike su u razdoblju kraćem od jednog stoljeća pod svoje FOC zastave stavile više od polovice svjetske trgovačke mornarice, što je ne samo frapantan postotak, nego i pokazatelj ekstremno globaliziranog tržišnog sektora u kojem se, kako otvoreni registri, tako i brodovlasnici i kompanije, međusobno natječu za što bolje pozicije u raspodjeli dobiti. Nakon ulaska RH u EU, potrebno je regulirati carinski status pojedinih roba, među koje spadaju i plovila. Status robe Zajednice dokazuje se s ciljem da se izbjegne mogućnost da roba na koju nisu plaćene nikakve primjenjive carine stekne neopravdanu korist zbog pristupanja 9. Pri tome, za plovilo za koje se dokaže da ima carinski status robe Zajednice, neće nastati obveza plaćanja uvoznih carina. Zbog toga je potrebno osigurati odgovarajuće isprave kojima će se dokazivati da pojedina roba ima carinski status robe Zajednice, kao npr. dokaz o podrijetlu proizvoda ili dokaz da je roba puštena u slobodan promet u EU-u prije nego što je bila stavljena u jedan od dopuštenih carinskih postupaka ili uporabe. S ciljem izbjegavanja neplaćanja PDV-a ili dvostrukog oporezivanja PDV-om, carinski ured će, temeljem isprava podnesenih uz deklaraciju za puštanje plovila u slobodan promet, utvrditi i njegov porezni status, odnosno utvrditi je li PDV na određeno plovilo već naplaćen u nekoj od država članica EU-a. S obzirom na činjenicu da se u određenim okolnostima u odgovarajuće upisnike (zatvorene i otvorene) mogu upisati plovila (brodovi, jahte i brodice) koja nemaju status robe Zajednice, zastava koju plovilo vije nije i ne (može) predstavlja(ti) dostatan dokaz da plovilo ima carinski status robe Zajednice. Međutim, potrebno je skrenuti pozornost da u carinskim propisima EU-a ne postoje posebna pravila dokazivanja carinskog statusa robe Zajednice za plovila. To znači da kad su u pitanju plovila zastava koju plovilo vije, odnosno upis u registar plovila u drugoj državi članici EU-a ili vlasništvo osobe iz EU-a (rezidenta EU-a), nisu dostatni dokazi da plovilo ima carinski status robe Zajednice (iz mišljenja 9 Vidi Informativni dokument Pristupanje Hrvatska u EU 2013 HRV, str. 4, dostupno na 34

12 Ž. DOMINIS: ZAŠTO ZASTAVA PLOVILA NE PREDSTAVLJA DOKAZ O CARINSKOM STATUSU ROBE EUROPSKE UNIJE? Središnjeg ureda Carinske uprave, KLASA: /13-02/34, URBROJ: / od 31. srpnja 2013.). U tom sklopu, prema mišljenju autora, potrebno je da nadležna carinska tijela obrate veću pozornost prigodom dokazivanja carinskog i poreznog statusa robe Zajednice za brodove i druga plovila koja su već ranije upisana u hrvatske upisnike i druge registre i vijore hrvatsku zastavu ili zastavu jedne od zemalja članica EU 27 bez prethodno provedenog postupka puštanja u slobodan promet i plaćanja propisanih uvoznih carina i PDV-a, a za koje slučajeve je već dosadašnja carinska, a u nekim slučajevima i sudska praksa pokazala da ih je na našem Jadranskom moru prilično veliki broj. Literatura Batinica, V.: Državna pripadnost broda u funkciji ekonomskog korištenja, magistarski rad Pomorski fakultet Split, 2006.; Batinica, V.: Primjena sustavnog pristupa pri izboru zastave broda, Pomorski zbornik, br. 46 (2010), str ; Bolanča, D., Barun, M.: Neke novosti na području usklađivanja hrvatskog pomorskog upravnog prava sa pravnom stečevinom Europske unije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, br. 4/2008., str ; Buljan, M., Tuđen, B.: Isprave kojima se dokazuje status robe Zajednice nakon 1. srpnja Carinski vjesnik, br. 2/2013.; Coles, R., Ready, N.: Ship Registration, Law and Practice, London, 2002.; Domijan-Arneri, I.: Globalizacija i morsko brodarstvo, Znanstveni časopis za pomorstvo Naše more, br. 53(1-2)/2006.; Dominis, Ž.: Plaćanje PDV-a na strane jahte i brodice nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, Porezni vjesnik, br. 12/2012.; Dominis, Ž.: Naplata PDV-a na domaće brodove po službenoj dužnosti, Porezni vjesnik, br. 6/2013.; Europska komisija Opća uprava za oporezivanje i carinsku uniju; Carinska politika, zakonodavstvo i tarife Carinsko zakonodavstvo: Informacijski dokument Proširenje Europske unije u godini Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, TAXUD/A2/SPE/2013/058-EN, Bruxelles, 28. ožujka 2013.; Grabovac, I., Bolanča D.: Problematika međunarodne regulative prijevoza stvari morem (Prijedlog unifikacijskog usklađenja), Poredbeno pomorsko pravo, Zagreb, br. 155, 2001.; Kološ, S.: Zastave pogodnosti i njihov utjecaj u međunarodnom pomorstvu, Pravnik, br. 44, 1 (88), 2010.; 35

13 ZAKONODAVSTVO europske unije Kostović, Z.: Postupak upisa jahti u upisnike jahti, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48 (2011), br. 4 (102); Radionov-Radenković, N., Mandžuka, S.: Autonomne podvodne ronilice: novi pojam hrvatskog pomorskog prava, PPP, god. 46 (2007), 161, str ; Tomljenović, V.: Zastave pogodnosti i njihov utjecaj u modernom pomorstvu, Zbornik radova Paneuropski pomorski simpozij, Split, 2000.; Xhelilaj, E., Krisafi, K.: Utjecaj međunarodne zajednice na pravni režim upisa broda Pomorstvo, Scientific Journal of Maritime Research, br. 27/1(2013), str Ispravak Cijenjeni čitatelji, u tekstu Privremeni uvoz plovila bez vinjete, objavljenom u broju 9. Carinskog vjesnika, na stranici 44. u posljednjem odlomku netočno je navedeno da svi državljani zemalja članica EU-a trebaju regulirati carinski status takvog plovila najkasnije do konca ožujka 2014., kada istječe prijelazno razdoblje za izvršenje te obveze. U skladu s Informativnim dokumentom EU TAXUD/A2/SPE/2013/058-E od 28. ožujka 2013., postupci privremenog uvoza koji su započeti i nisu završeni prije pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, moraju biti zaključeni u skladu s uvjetima propisanim zakonodavstvom i to najkasnije istekom odobrenog roka privremenog uvoza predmetnog plovila (odobrenog od strane carinske službe u trenutku stavljanja plovila u postupak privremenog uvoza). Prema tome, nema opće obveze završetka postupaka privremenog uvoza do konca ožujka niti prijelaznog perioda, nego se postupak mora okončati najkasnije istekom roka privremenog uvoza predmetnog plovila. Podatke o odobrenim rokovima svakog plovila stavljenog u postupak dužni su u odobrenim evidencijama voditi držatelji carinskih skladišta u koje su plovila smještena. Svima se čitateljima ispričavamo zbog ove pogreške. Uredništvo 36