Računalne mreže. Podatkovna razina. Podatkovna razina. Funkcije i usluge podatkovnog sloja. Usluge prijenosa. Formiranje okvira

Transcription

1 Podatkovna razina Računalne mreže Podatkovna razina Podatkovni sloj (razina) vrši funkcije: Osigurava dobro definirano sučelje prema mrežnom sloju Definira način na koji se bitovi sa fizičkog sloja grupiraju u okviru (eng. frames) Rješava problem pogrešaka pri prijenosu Regulira protok okvira tako da ne dođe do zagušenja (kad je primatelj okvira spor, a pošiljatelj brz) Podatkovna razina Funkcije i usluge podatkovnog sloja Funkcija podatkovnog sloja je pružanje usluga mrežnom sloju. Proces na mrežnom sloju prepušta podatke podatkovnom sloju, koji će prenijeti podatke ka odredišnom podatkovnom sloju koji će ih predati mrežnom sloju na toj strani. Najčešći tipovi usluga (servisa) koje pruža podatkovni sloj : bez spajanja i bez potvrde (eng. unacknowledged connectionless service) bez spajanja sa potvrdom (eng. acknowledged connectionless service) sa spajanjem i sa potvrdom (eng. acknowledged connection-oriented service) Usluge prijenosa Usluga bez spajanja i bez potvrde prijema Stroj koji služi kao izvor podataka šalje okvire bez da traži potvrdu o primitku. Prije komunikacije ne uspostavlja se put kojim će okviri putovati. Ovaj način je pogodan kod sustava sa malom razinom pogrešaka, kao i za sustave u realnom vremenu kada je važnije da podaci brzo stignu nego točnost podataka Usluga bez spajanja i sa potvrdom prijema Kod ove vrste usluge veza se također ne uspostavlja prije prijenosa, ali se za svaki okvir traži potvrda prijema. Ako okvir nije primljen u zadanom vremenu, šalje se ponovo. Ova usluga je korisna za nepouzdane kanale npr. bežične sustave Usluga sa spajanjem i sa potvrdom prijema Izvor i odredište uspostavljaju vezu prije samog prijenosa podataka. Svaki okvir se numerira i podatkovni sloj garantira da će svaki okvir doći na odredište, da neće biti dupliciranja i da će stići po redu. Ova tip usluge garantira najpouzdaniji prijenos. Podatkovni sloj dobiva od fizičkog ni bitova koje mora razbiti u okvire. Prvi problem koji se mora riješiti kod podatkovnog sloja je sinkronizacija tj. suprotne strane se moraju dogovoriti o detekciji početka i kraja okvira koji se prenose. Postoji više načina na koji se izvršava sinkronizacija: brojanje znakova (eng. Character count) omeđivanje početnim i završnim znakom (umetanje znaka) omeđivanje početnom i završnom "zastavicom" (umetanje bitova) Gdje je početak, a gdje kraj u beskonačnom nizu bitova?

2 Metoda brojanja znakova. koristi posebno polje u zaglavlju s podatkom o broju znakova u okviru. Na odredište se iz pročitanog zaglavlja zna koliko znakova slijedi i kad je kraj okvira. Problem: ako dođe do greške na zaglavlju prijemna strana ne može više znati kad je početak sljedećeg okvira. Zbog ovog razloga ova metoda se rijetko koristi. Omeđivanje početnim i završnim znakom. Ova metoda zaobilazi problem resinkronizacije nakon pogreške tako da svaki okvir počinje sa ASCII sekvencom DLE STX ( i završava sa sekvencom DLE ETX ( ). DLE = Data Link Escape STX = Start of Text ETX = End of Text Omeđivanje početnim i završnim znakom. Ako se izgubi sinkronizacija, odredišna strana traži DLE STX ili DLE ETX. Problem nastaje kad se u podacima jave znakovi DLE STX i DLE ETX. Rješenje ovog problema je ubacivanje znaka (eng. stuffing) tj. svaki put kad se u podacima slučajno pojavi DLE znak, podatkovni sloj ubaci prije njega još jedan DLE znak. Na prijemnoj strani se taj dodatni znak uklanja prije predaje mrežnom sloju. Omeđivanje početnim i završnim znakom. Primjer: ubacivanje znaka (eng. stuffing) (a) Čvor 1, Mrežni sloj (b) Čvor 1, Podatkovni sloj (c) Čvor2, Mrežni sloj Nedostatak ove metode je njegova znakovna orijentiranost, tj. vezanost za 8 bitovne znakove. Omeđivanje početnom i završnom zastavicom (eng. flag) je bitovno orijentirana metoda i dopušta da okviri imaju proizvoljan broj bitova, te kodiranje znakova sa proizvoljnim brojem bitova. Svaki okvir počinje sa bitovnom sekvencom koja se zove zastavica (engl. flag). Da bi se spriječilo pojavljivanje te sekvence u podacima, pošiljatelj nakon svakog niza od pet 1 ubacuje 0. Kod prijemna strana vidi pet jedinica iza kojih slijedi 0 ona je automatski izbacuje. Primjer: niz podataka prije umetanja niz podataka s umetanjem 0 Kontrola pogreški (eng. error control) Jedna od zadaća podatkovnog sloja je kontrola pogreški. Najčešće se za osiguravanje pouzdanog prijenosa koristi potvrda prijema. Protokol poziva prijemnu stranu da pošalje upravljački okvir sa pozitivnom ili negativnom potvrdom prijema poslanih okvira. U slučaju negativne potvrde okvir se mora poslati ponovo. Protokol mora riješiti i problem izgubljenog okvira ili izgubljene potvrde, jer se ne može dopustiti dugo čekanje na predajnoj strani. Taj problem se rješava upotrebom brojila, koji čeka određeni vremenski period dovoljan da okvir dođe do odredišta i da prijemna strana pošalje natrag potvrdu. 2

3 Kontrola pogreški (eng. error control) Ako vremenski period istekne (zbog izgubljenog okvira ili izgubljene potvrde), brojilo se isključi i upozorava pošiljatelja na problem. Okvir se šalje ponovo i može doći do dupliciranja okvira na prijemnoj strani. Način da se to spriječi je zadavanje rednog broja svakom okviru tako da ih prijemna strana zna razlikovati. Kontrola pogreški je važna zadaća podatkovnog sloja i postoji niz različitih sofisticiranih protokolakoji rješavaju ovaj problem. Kontrola toka (eng. flow control) Kontrola toka na podatkovnom sloju je vezana uz problem kako spriječiti pošiljatelja koji je brži da ne zatrpa podacima sporijeg primatelja. Potrebno je uvesti nekakav povratni mehanizam, kako bi se pošiljatelj obavijestio može li ga primatelj "pratiti". Većina mehanizama kontrole toka se zasniva na istom principu. Protokol ima definirana pravila o tome kad pošiljatelj smije slati okvire. Kad se uspostavi veza primatelj kaže koliko pošiljatelj smije poslati okvira, nakon što ih pošalje mora čekati prijemnu stranu za dopuštenje daljnjeg slanja okvira. Detekcija i korekcija pogreški (eng. error detection and correction) Greške na fizičkom kanalu su neizbježne (elektro-magnetske smetnje, atmosferske smetnje, starenje i nesavršenost materijala...) Tipovi pogrešaka: izolirane jednobitne pogreške (eng. single-bit errors) promjena jednog bita koja ne utječe na susjedne bitove lakše ih je naći i ispraviti može biti pogođen veći broj okvira u kojima je samo jedna greška na bitu pogreške u snopovima (eng. burst errors) niz susjednih bitova s greškom utječu na manji broj okvira teže ih je ispravljati Detekcija i korekcija pogreški (eng. error detection and correction) U računalnim mrežama postoje dva načina zaštite od pogrešaka: Korištenjem kodova za korekciju grešaka (eng. error-correction codes). U svakom bloku podataka unosi se dovoljno redudancije da bi se mogla korigirati greška na prijemnoj strani. Korištenjem kodova za detekciju grešaka (eng. error-detection codes). Kod ove metode, unosi se toliko redudancije koliko je dovoljno za detektiranje pogreške i nakon toga se traži retransmisija. Detekcija i korekcija pogreški Hammingova distanca Kad se na m bitovni podatak doda r redudantnih bitova (kontrolnih) dobije se n=m+r kodna riječ. Za svake dvije kodne riječi moguće je izračunati u koliko bitova se razlikuju. Npr: (XOR) se razlikuju u 3 bita (primijenimo operaciju isključivo ILI i zbrojimo u rezultatu broj jedinica). Broj bitova u kojima se dvije kodne riječi razlikuju zove se Hammingova distanca. Detekcija i korekcija pogreški Hammingova distanca (XOR) Ako dvije riječi imaju Hammingovu distancu d, tada je potrebno pogriješiti d bitova da bi se jedna kodna riječ pretvorila u drugu. Za m-bitovni podatak postoji 2 m mogućih kodnih riječi. Kad se doda r kontrolnih bitova dobije se n bitna riječ. Pri tome nisu sve 2 n moguće kodne riječi valjane. 2 m 2 n 3

4 Pomoću algoritama za računanje kontrolnih bitova konstruira se lista valjanih kodnih riječi i iz te liste se nađu dvije kodne riječi koje imaju minimalnu Hammingovudistancu. Tada je to Hammingova distanca cijelog kada i korekcija i detekcija pogreške se zasniva na njoj. Za detektiranje d pogreški potrebno je imati kod sa d+1 distancom, zato što je onda nemoguće da pogreška u d bitova rezultira kodnom riječi koja je valjana. Kad prijemna strana primi nevaljalu kodnu riječ traži retransmisiju. Za korekciju pogreške potrebno je imati 2d+1 distancu, što znači da su dvije valjane kodne riječi toliko daleko da čak i s d pogreški originalna kodna riječ je bliže nego druga kodna riječ. Primjer: Ako imamo kod sa samo 4 ispravne kodne riječi, npr udaljenost (distanca) mu je 5 i može ispravljati 2-bitne pogreške (2d+1). Kad bi primatelj dobio kodnu riječ , znao bi da je original Sve greške na više od 2 bita ne mogu se popraviti. Kad bi primatelj dobio kodnu riječ , a dogodila se trostruka greška na originalu , ne može korektno popraviti grešku. Kodovi za detekciju pogreške koriste se kad je isplativije ponovo poslati podatke nego ispravljati greške. Razmotrit ćemo tri mehanizma za detekciju grešaka: Paritetni bitovi (eng. parity bits) Kontrolni zbrojevi (eng. checksums) Cikličke provjere redundancije (eng. cyclic redundancychecks CRC) Svi navedeni mehanizmi mogu otkriti neke vrste grešaka, no ne daju garanciju da greške nije bilo. Dodavanje paritetnog bita kodnoj riječi. Paritetni bit odabere se tako da ukupni broj bitova u 1 bude paran (ili neparan). Npr. na kodnu riječ doda se 1 i to daje ili na kodnu riječ doda se 0 i dobije se kodna riječ Kod sa jednim paritenim bitom ima udaljenost 2, što znači da se mogu detektirati pogreške u jednom bitu (čim se jedan bit promjeni, poremeti se parnost). Primjer: Računalo B otkriva da je podatak primljen bez greške Računalo A želi poslati: 1001 Računalo A računa vrijednost paritetnog bita: 1001 = 0 Računalo A dodaje paritetni bit i šalje podatak: Računalo B prima: Računalo B računa paritet cijelog podatka: = 0 OK Primjer: Računalo B otkriva da je podatak primljen s greškom Računalo A želi poslati: 1001 Računalo A računa vrijednost paritetnog bita: 1001 = 0 Računalo A dodaje paritetni bit i šalje podatak: Računalo B prima: Računalo B računa paritet cijelog podatka: = 1 Not OK Primjer: Računalo B otkriva da je podatak primljen bez greške, ali greška ipak postoji Računalo A želi poslati: 1001 Računalo A računa vrijednost paritetnog bita: 1001 = 0 Računalo A dodaje paritetni bit i šalje podatak: Računalo B prima: Računalo B računa paritet cijelog podatka: = 0 OK??!! Kod sa jednim paritenimbitom nije otkrio grešku na dva bita. 4

5 Kontrolni zbroj Pošiljatelj radi sljedeće: Podatke podijeli na k dijelova u kojem svaki dio ima n bitova Sve dijelove zbroji Sumu komplementira i to postaje kontrolna suma Kontrolnu sumu dodaje podacima i pošalje ih Primatelj radi sljedeće: Podijeli podatke na k dijelova sa n bitova Sve dijelove zbroji Sumu komplementira Ako je rezultat 0 podaci su ispravno preneseni Primjer: Pretpostavimo da podatke veličine 16 bita šaljemo uz kontrolni zbroj od 8 bita Brojevi se zbrajaju Suma Kontrolni zbroj ; komplementiran Šalje se Pretpostavimo da je primatelj primio Kad primatelj zbroji sve tri primljene grupe,rezultat je 1, koji nakon komplementiranja daje 0.Ako rezultat nije 0 došlo je do greške Suma Komplement Podaci preneseni točno. Polinomni kôd tj. cikličke provjere redundancije, CRC (Cyclic RedundancyCheck) je najčešća korištena metoda za detekciju grešaka u modernim računalnim mrežama. Kodna riječ se predstavlja kao polinom k-1 stupnja (od x k-1 do x 0 ), gdje su koeficijenti 0 i 1. Npr. kodna riječ ima 6 bitova i predstavljena je polinomom G(x) = x 5 +x 4 +x 2 +x 0. Kod CRC kodova primatelj i pošiljatelj se moraju dogovoriti o generator polinomu G(x) (najviši i najniži bit generator polinoma mora biti 1). Okvir duljine m bita (predstavljen polinomom M(x)) mora biti veći od duljine generator polinoma G(x). Na predajnoj strani se izračuna polje za provjeru pomoću generator polinoma i doda se na kraj okvira. Tako dobiveni okvir se na prijemnoj strani dijeli sa generator polinomom i ako nema ostatka znači da je okvir točno prenesen tj. da nije došlo do greške prilikom prijenosa. XOR Primjeri generator polinoma CRC-12 =x 8 +x 2 +x 1 +1 CRC-10 =x 10 +x 9 +x 5 +x 4 +x 1 +1 CRC-12 =x 12 +x 11 +x 3 +x 2 +x 1 +1 CRC-16 =x 16 +x 15 +x 2 +1 CRC-CCITT =x 16 +x 12 +x 5 +1 CRC32 =x 32 +x 26 +x 23 +x 22 +x 16 +x 12 +x 11 +x 10 +x 8 +x 7 +x 5 +x 4 +x 2 +x+1 Ciklički kodovi detektiraju jednostruke i dvostruke greške i imaju visoki stupanj otkrivanja pogreški u nizovima (sa r kontrolnih bitova detektirati će sve greške u nizovima čija je duljina r). Ciklički kodovi su osjetljivi na greške tipa dodavanja ili oduzimanja bitova iz kodne riječi, te dodavanja niza nula. Etherneti mreže koriste CRC-32, HDLC (High Level Data Link Control) koristi CRC-CCITT. ATM mreže koriste CRC-8, CRC-10 i CRC-32. 5

6 Primjeri osnovnih protokola podatkovnog sloja Jednosmjerni protokol bez ograničenja (engl. An Unrestricted Simplex Protocol) Mrežni sloj gradi paket tako da poruci dobivenoj od prijenosnog sloja dodajemrežno zaglavlje. Paket se šalje podatkovnom sloju koji ga uključuje u okvir, dodaje zaglavljei kraj i preko fizičkog sloja šaljena odredište. Na odredištu podatkovni sloj "izvlači" paket iz okvira i predaje mrežnom sloju. Kad dođedo greškeu okviru traži se njegovo ponovno slanje Podatkovni sloj mora osigurati pouzdani prijenos (od točke do točke) uz pomoćodgovarajućih protokola Ovaj protokol omogućava slanje podataka samo u jednom smjeru (engl. simplex), od pošiljatelja ka primatelju. Mrežni slojevi obje strane su uvijek spremni, Pretpostavke: prijemna strana može obraditi sve primljene podatke beskonačnom brzinom i posjeduje beskonačni spremnik. Komunikacijski kanal je bez smetnji tj. okviri se ne gube i ne oštećuju. U realnim situacijama ovakvi uvjeti su neostvarivi. Jednosmjerni "stani i čekaj" protokol (engl. A Simplex Stop-And-Wait Protocol) U realnim uvjetima prijemna strana ne može obrađivati dolazeće podatke beskonačnom brzinom, te je potrebno spriječiti pošiljatelja da šalje podatke brže nego ih prijemna strana može obraditi. Ovaj problem može se riješiti tako da prijemna strana šalje predajnojstrani povratnu informaciju tj. okvir sa potvrdom prijema. Kad predajna strana dobije okvir sa potvrdom to je ujedno i dozvola za slanje sljedećeg okvira sa podacima. Protokoli kod kojih pošiljatelj šalje jedan okvir i zatim čeka na potvrdu nakon koje može nastaviti sa slanjem zovu se "stani i čekaj" protokoli. Iako je promet podataka jednosmjeran, okviri putuju u oba smjera tj. obosmjerno (engl. half duplex). Jednosmjerni "stani i čekaj" protokol (engl. A Simplex Stop-And-Wait Protocol) ACK- acknowledgment Problem: što ako se izgubi okvir ili ako se izgubi potvrda od prijemne strane? Jednosmjerni protokol za kanal sa smetnjama (engl. A Simplex Protocol for a Noisy Channel) Realna situacija je da u kanalima postoje smetnje pa okviri mogu stizati oštećeni ili se mogu potpuno izgubiti. Na prijemnoj strani se računa polje za provjeru (pomoću nekog od algoritama) i na taj način se utvrđuje da li je okvir oštećen. ako je okvir stigao neoštećen šalje se potvrda Ako okvir nije stigao nakon isteka predodređenog vremena, pošiljatelj šalje okvir ponovo (implementira se timer). Problem nastaje ako se izgubi okvir sa potvrdom jer tada dolazi do dupliciranja okvira. Da bi se spriječilo dupliciranje okvira u zaglavlje svakog okvira dodaje se redni broj, pa prijemna strana provjerom rednog broja može ustanoviti je li stigao novi okvir ili duplikat. Jednosmjerni protokol za kanal sa smetnjama (engl. A Simplex Protocol for a Noisy Channel) Kod ovog protokola prijenos se odvija na sljedeći način. Nakon slanja okvira predajna strana pokrene timer. Vremenski interval mora biti odabran tako da ostavi dovoljno vremena da okvir stigne do prijemne strane, da ga ona obradi, pošalje potvrdu i da potvrda stigne do predajne strane. 6

7 Jednosmjerni protokol za kanal sa smetnjama (engl. A Simplex Protocol for a Noisy Channel) Pokrenuvši timer pošiljatelj strana čeka na neki od tri moguća događaja, te ovisno o tome pokreće odgovarajuću akciju: 1. Okvir sa potvrdom je stigao neoštećen - predajna strana uzima od mrežnog sloja sljedeći paket, stavlja ga u spremnik za slanje i povećava redni broj 2. Okvir ili potvrda su oštećeni ( izgubljeni ) 3. Vrijeme je isteklo Za 2. i 3. ne mijenja se sadržaj spremnika ni redni broj. Pošiljatelj ponovno šalje okvir. Nedostatak ove metode je što pošiljatelj šalje jedan po jedan okvir i ne iskorištava kapacitet veze. Protokoli sa kliznim prozorom (engl. Sliding window protocols) U prethodnim protokolima okviri sa podacima slali su se jednosmjerno. Slanje podataka u oba smjera može se ostvariti na dva načina. Prvi način je korištenjem dva odvojena komunikacijska kanala gdje se svaki koristi za jednosmjerni promet tj. po jedan za svaki smjer. Kod svakog kanala u jednom smjeru idu podaci, a obrnuto potvrde. Ovaj način ne iskorištava dovoljno pojasnu širinu kanala. Drugi način je korištenje jednog kanala za oba smjera. Okviri sa podacima i potvrdama se u ovom slučaju miješaju, pa se po posebnom polju u zaglavlju određuje vrsta okvira. Da bi se povećala propusnost kanala potvrde se ne šalju kao poseban okvir, nego se doda podacima koji se šalju u tom smjeru (eng. piggybacking). Ovaj način prijenosa je pogodan ako paketi sa podacima u suprotnom smjeru stižu u zadovoljavajućem vremenskom intervalu za potvrdu, jer predajna strana ima ograničeno vrijeme za čekanje potvrde. Protokoli sa kliznim prozorom (engl. Sliding window protocols) Kod protokola sa kliznim prozorom svaki okvir sadrži redni broj od 0 do nekog maksimuma. Pošiljatelj održava skup rednih brojeva okvira koje može slati. Ti okviri čine prozor za slanje (engl. sending window). Primatelj održava skup okvira koje može primati i oni čine prozor za primanje (engl. receiving window). Pošiljatelj za prozor maksimalne veličine n treba n spremnika za čuvanje nepotvrđenih okvira. Kad stigne potvrda za neki okvir donji rub prozora pomiče se za jedan, a kad stigne novi paket od mrežnog sloja gornji rub okvira se pomiče za jedan. Ako veličina prozora dođe do maksimuma, podatkovni sloj pošiljatelja mora spriječiti mrežni sloj da dalje šalje pakete, dok se spremnik ne oslobodi. Protokoli sa kliznim prozorom (engl. Sliding window protocols) Primjer protokola podatkovne razine HDLC (High Level Data Link Control) HDLC (High Level Data Link Control) je ISO protokol na podatkovnom sloju, bitovno je orijentiran i koristi ubacivanje bitova. HDLC je nastao kao modifikacija IBMovog SDLC (Synchronous Data Link Control) protokola, standardiziran u ISO CCITT je usvojio i modificirao HDLC i nazvao ga LAP (Link Access Procedure) protokol koji je dio X.25 mrežnog standarda. Primjer: selektivna retransmisija Okvir 2 nije stigao na odredište Kad stigne okvir 3 podatkovni sloj primatelja uočava da nedostaje okvir 2 i šalje NAK (negativna potvrda) za okvir 2 i sprema okvir 3 i ostale okvire (ne predaje ih mrežnom sloju). Kad pošiljatelj primi NAK za okvir 2 šalje ga ponovno Tek kad stigne okvir 2, spremljeni okviri se prosljeđuju mrežnom sloju u pravilnom redosljedu Potvrđuje sve okvire zaključno s okvirom 5 Svi navedeni protokoli zasnivaju se na sličnim principima: bitovno su orijentirani i koriste ubacivanje bitova. Međusobno se razlikuju samo u detaljima. 7

8 HDLC format okvira F A C PODACI (I) FCS 1 1(2) 1(2) n okteta 2(4) 1 oktet okteta okteta okteta oktet F HDLC format okvira Kontrolno polje C definira tri tipa okvira: informacijski okvir, nadzorni okvir i neneumerirani okvir. Ima osnovnu duljinu od 8 bita. Sadrži parametre koji određuju vrstu okvira, parametre vezane za numeraciju i retransmisiju. Polje F zastavica (engl. flag) je sinkronizacijski oktet i definiran je sekvencom Zaključna grupa nije nužna, ali u tom slučaju kontrolno polje mora sadržavati informaciju o broju podataka u paketu. Ako se ova sekvenca pojavi u samim podacima iza pete 1 dodaje se 0. Adresno polje A sadrži adresu uređaja podatkovne razine. Može biti 8 bitno ili 8xn bitno. Duljina je određena pravilima upotrjebljenog protokola. Polje podatka prenosi podatke sa trećega sloja, i može varirati u dužini. FCS polje je zaštitno polje, može biti 16 ili 32 bitno: FCS [16 bits] = X 16 + X 12 + X FCS [32 bits] = X 32 + X 26 + X 23 + X 22 + X 16 + X 12 + X 11 + X 10 + X 8 + X 7 + X 5 + X 4 + X 2 + X + 1 Podatkovni sloj na Internetu Računalo se na Internet može spojiti preko lokalne mreže ili pomoću modema. Kod lokalnih mreža radi se o većem broju međusobno spojenih računala, koji se putem usmjerivača (engl. router) spojeni na Internet. Sami usmjerivačisu međusobno spojeni vezomod točke do točke. Milijuni računala spojeni su Internet pomoću modema i telefonske linije. Korisnik zove davatelja Internet usluga (engl. Internet provider), te kad uspostavi vezu privremeno postaje čvor na Internetu. Za oba slučaja potreban je protokol na podatkovnom sloju kako bi se osigurala kontrola pogreški, kreiranje okvira te ostale funkcije podatkovnogsloja. PPP (Point-to-Point Protocol) PPP je definiranu RFC 1661, te dopunjenu RFC 1662 i RFC Ovaj protokol osigurava formiranjeokvira i detekciju pogreški. PPP koristi LCP (Link Control Protocol) koji osigurava uspostavu, testiranje i prekid veze, kao i "pregovaranje" sa suprotnom stranom. Za svaki različiti mrežni sloj koristi odgovarajući NCP (Network Control Protocol). Na taj način je podržano "pregovaranje" sa mrežnim slojem nezavisno o protokolima koji se koriste. Format PPPokvira sličan je HDLC formatu okvira. 8