KON KU RENT NOST HR VAT SKE RAD NE SNA GE

Transcription

1 KONKURENTNOST HRVATSKE RADNE SNAGE Urednici Predrag BejakoviÊ i Joseph Lowther

2 KON KU RENT NOST HR VAT SKE RAD NE SNA GE

3 KON KU RENT NOST HR VAT SKE RAD NE SNA GE Izdavač Institut za javne financije, Zagreb, Katančićeva 5 Za izdavača Katarina Ott Urednici Predrag Bejaković Joseph Lowt her Vanjska oprema knjige Zlatko Guzmić Priprema i tisak Gipa d.o.o., Zagreb, Magazinska 11 Naklada 500 primjeraka CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 331.5(497.5)(082) KONKURENTNOST hrvatske radne snage / <urednici Predrag Bejaković, Joseph Lowther>. - Zagreb : Institut za javne financije, Nasl. str. prištampanog engl. teksta: The competitiveness of Croatia s human resources. - Oba su teksta tiskana u međusobno obratnim smjerovima. ISBN I. Radna snaga -- Konkurentnost II. Tržište rada -- Hrvatska

4 KON KU RENT NOST HR VAT SKE RAD NE SNA GE Institut za javne financije Za greb, 2004.

5

6 SADR ŽAJ Predgovor... VII Autori... XI Konkurentnost radne snage u Hrvatskoj: stanje i problemi... 1 Predrag Bejaković Kva li te ta hr vat sko ga for mal nog obrazov nog su sta va Joseph Lowt her Isplati li se u Hrvatskoj ulagati u obrazovanje: povrat ulaganja u ljudski kapital kao čimbenik kon ku rent no sti ljud skih re sur sa Vedran Šošić Struk tur ni aspek ti tro škov ne kon ku rent no sti zaposlenih u prerađivačkoj industriji Hrvatske Mario Švigir Uspo red ba osnov nih ma kroe ko nom skih in di ka to ra na tržištu rada odabrane skupine zemalja Alka Obadić Po ka za te lji kon ku rent no sti hr vat ske rad ne sna ge: re zul ta ti em pi rij skog istra ži va nja Nina Pološki Vokić i Dubravka Frajlić

7 PRED GO VOR Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) u suradnji s Institutom za javne financije, provela je istraživanje o konkurentnosti hrvatske radne snage jer se vjeruje da su ljudski resursi ključna odrednica ostvarivanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, sposobnoga za sudjelovanje i natjecanje u svjetskom gospodarstvu i Europskoj uniji. Cilj je studije potaknuti raspravu o tom važnom pitanju, kao i o potrebnim mjerama, menedžmentu, osobnom obrazovanju i usavršavanju te drugim pojavama koje se u studiji istražuju. Stu di ja se sa sto ji od šest ne za vi snih ra do va ko ji su u ci je lo sti objav lje ni na web stra ni ca ma Instituta za javne financije Kra tak pre gled ra do va objav ljen je u ovoj knj izi, kao i pre gled naj važ ni jih od rednica konkurentnosti radne snage. Nalazi istraživanja pokazuju kako radna snaga u Hrvatskoj nema potrebnih vještina, znanja ni stručnosti koje bi omogućile hrvatskim poduzećima po st iza nje op će kon ku rent no sti u pro iz vod nji ro ba i pru ža nju usluga, te do pu sti li na tje ca nje na tr ži štu Eu rop ske uni je. Op će ni to, hr vat ska je radna snaga u prosjeku stara, nije fleksibilna, nedovoljno obrazovana i osposobljena, te joj nedostaje potrebno znanje stranih jezika, informatičkih i komunikacijskih vještina. Zaposleni ne posjeduju znanja i vještine potrebne suvremenome i konkurentno sposobnom gospodarstvu, a u sustavu obrazovanja još uvijek nisu provedene potrebne mjere za poboljšanje stanja. Hrvatska poduzeća nedovoljno ulažu u obrazovanje i usavršavanje svojih zaposlenika (46% hrvatskih poduzeća uopće ne ulaže u usavršavanje i osposobljavanje svojih zaposlenih). Općenito, studija pokazuje da hrvatski menedžeri ustvari zapravo nisu svjesni postojanja problema jer je među njima uvriježeno mišljenje vjerovanja kako su im zaposlenici konkurentni. Nadalje, čini se da se postojeća znanja i vještine nedovoljno iskorištavaju zbog neodgovarajuće poslovne i poduzetničke klime. U Stu di ji se za klju ču je da obrazov ni su stav ne omo gu ću je po laz ni ci ma stjecanje nekih od najvažnijih vještina i sposobnosti potrebnih za gospo- VII

8 darstvo 21. stoljeća utemeljeno na znanju, poput tehničkih i računalnih, je zič nih i ko mu ni ka cij skih vje šti na, spo sob nost uče nja, tim sko ga ra da, upravljanja samima sobom, prepoznavanja i rješavanje problema, te analitičkih vještina. Takva situacija rezultat je hrvatskoga obrazovnog sustava na svim razinama jer je u njemu težište na činjeničnom znanju i pasivnom učenju te zastupljenost nedovoljno osposobljenih nastavnika i profesora. Izrađene su nove obrazovne strategije, ali one nisu provedene. Po zi tiv no obi ljež je hr vat skih ljud skih re sur sa jest po rast nad nič nih premija za obrazovane radnike krajem 90-ih, što je investiciju u obrazovanje uči ni lo raz mjer no is pla ti vom. Me đu tim, una toč po ve ća nom po vra tu od ula ga nja u obrazo va nje i od go va ra ju ćem po rastu za ni ma nja za vi so ko obrazovanje, udio mladih koji u Hrvatskoj upisuju visoko obrazovanje još je uvijek ispod prosjeka. Usto, izuzetno visok postotak osoba koje ne završa va ju stu dij i du go pro sječ no raz dob lje stu di ra nja utje ču na rasi pa nje raspoloživih sredstava i slabu učinkovitost sustava. Politika porasta školarina što su hrvatska sveučilišta vodila u posljednje vrijeme uklapa se u tendencije koje postoje prisutne u drugim europskim zemljama, ali se zasad njihov potencijal ne iskorištava za povećanje učinkovitosti sustava jer se školarine uglavnom ne vežu za uspješnost studiranja. Hr vat ski su rad ni ci dje lo mič no ne kon ku rent ni i zbog nji ho va ukup nog troška s obzirom da je njihova produktivnost manja u odnosu na podjednaku produktivnost i manje troškove zaposlenih u drugim zemljama. Iako je to op će sta nje, u ne kim su sek to ri ma (po go to vo u oni ma s ma njim ud je lom dr žav nog vla sni štva) hr vat ski rad ni ci tro škov no kon ku rent ni svojim glavnim takmacima. Cijena radne snage nije glavna odrednica koja utječe na nedostatak konkurentnosti hrvatskih poduzeća, jer problem obuhvaća i nedovoljna ulaganja u tehnološki razvoj, neodgovarajući marketing i distribuciju proizvoda, kao i nedostatak praćenja potrebne kvalitete proizvoda i usluga. Poseban je problem hrvatskog gospodarstva zapostavljanje cjeloživotnog obrazovanja nakon ulaska na tržište rada. To je osobito vidljivo u dobi nakon 34. godine, u kojoj je udio sudionika u bilo kojoj vrsti obrazovnih programa gotovo zanemariv. Kako bi se konkurentnost radne snage u Hrvatskoj približila razini konkurentnosti u razvijenim zemljama, potrebno je djelovati na više područja. U sustavu obrazovanja trebalo bi, među ostalim, preoblikovati nastavne planove i programe te ih jače povezati s potrebama gospodarstva. Nadalje, potrebno je smanjiti broj obveznih i povećati broj izbornih predmeta, VIII

9 pomaknuti odabir i osposobljavanje za zanimanja u više razrede strukovnog obrazovanja, ublažiti osposobljavanje samo za jedno zanimanje, pobolj ša ti spo sob no sti rje ša va nja pro ble ma, raz vi ja ti tim ski rad, po ve ća ti sposobnost učenja, izgrađivati komunikacijske i tehničko-računalne vještine te smanjiti važnost suhoparnog pamćenja činjenica. Reformu nastavnog plana i programa trebali bi pratiti novi udžbenici, priručnici za nastav ni ke i na stav ni ma te ri jal, pro mje ne na stav nih me to da i no vi na či ni mjerenja obrazovnih rezultata. Visokom obrazovanju potrebne su slične promjene, a odgovornost sveučilišne administracije (uključujući proračun i troškove) trebala bi se prebaciti s fakulteta na rektorate. Školarine bi svaka ko tre ba lo po ve ća ti ka ko bi se skra ti lo pro sječ no raz dob lje stu di ra nja, a tro šak se pre ba cio s po rez nih ob vez ni ka na stu den te. Mo gu ći ne ga tivni utje caj po ve ća nja ško la ri na za vi so ko obrazo va nje tre ba lo bi ubla ži ti uvođenjem sustava studentskih kredita iz javnih fondova. Poduzeća trebaju ulagati u svoje radnike osiguravajući im obrazovanje i stručno osposobljavanje. Nužno je promijeniti svijest hrvatskih menadžera ko ji rad ni ke vi de kao tro šak, a ne kao klju čan čim be nik da bi se po duze će mo glo na tje ca ti i za do vo lji ti po tro ša če. Mno ga hr vat ska po du ze ća trebala bi preusmjeriti svoje napore s postizanja konkurentnosti snižavanjem plaća, te se usmjeriti na povećano ulaganje u suvremenu tehnologiju i obrazovanje, u poboljšanje sustava distribucije i marketinga te u povećanja kvalitete proizvoda i usluga. Hrvatski građani sami moraju preuzeti odgovornosti te radi ostvarivanja konkurentnosti obrazovanjem i usavršavanjem stalno poboljšavati svoje vještine i stručnost. Vlada, poslodavci i sindikati trebaju se izravno i bez oklijevanja uključiti u to. Dio sredstava namijenjenih mjerama aktivne politike na tržištu rada valjalo bi usmjeriti u poboljšanje znanja i vještina nezaposlenih osoba, ali i zaposlenika kojima zbog zastarijevanja znanja prijeti gubitak posla. Za izvoznu konkurentnost prerađivačke industrije ključna odrednica nisu niski troškovi (posebice ne niske plaće) nego ulaganje u tehnološki razvoj, djelotvorni sustavi distribucije, uspješne marketinške kampanje, vrhunsko oblikovanje i kvaliteta proizvoda, fleksibilna struktura upravljanja, do bro poz na va nje no vih tr ži šta i po tre ba ku pa ca, su stav pla ća ko ji motivira stvaralaštvo zaposlenih i dr. Pod jed na ko je važ no ostva ri ti re for mu jav ne upra ve, po ti ca ti na sta ja nje i razvoj neovisnih tijela i osnažiti institucije. Radi poboljšavanja učinkovito sti mje ro dav nih in sti tu ci ja, pri od re đi va nju po li ti ke nad ni ca u jav nim IX

10 službama i državnim poduzećima potrebno je bolje usklađivati nadnične premije za obrazovane radnike s prevladavajućom praksom u privatnom sektoru, te nagrađivanje i napredovanje vezati uz ostvarene učinke ra da, a ne uz go di ne pro ve de ne u služ bi. Urednici X

11 AU TO RI Predrag Bejaković, doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, radi u In sti tu tu za jav ne fi nan ci je u Za gre bu. Bio je sti pen dist Kra lje vi ne Danske u Kopenhagenu, dobitnik Fulbrightove stipendije za Sveučilište Wisconsin, Madison, SAD, te stipendist British Councila na sveučilištima u Essexu i Bathu. Surađivao u više projekata, npr. Neslužbeno gospodarstvo u RH, Razvoj porezne uprave u Hrvatskoj i Mirovinska reforma i održivi proračun Instituta za javne financije, Program politike zapošljavanja Vlade RH. Objavljuje u znanstvenim i stručnim časopisima poput Financijske teorije i prakse, Društvena istraživanja i dr. Sua u tor je vi še knji ga s područja ekonomije, javnih financija i ekonomike rada. Du brav ka Fraj lić, di plo mi ra la je na Eko nom skom fa kul te tu Sveu či li šta J. J. Strossmayera u Osijeku (1995), a magistrirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2000). U sklopu doktorskog programa boravila je na usavršavanju u Danskoj. Zaposlena je kao asistentica na Katedri za mar ke ting Eko nom sko ga fa kul te ta u Za gre bu, gd je odr ža va na sta vu kolegija Marketing i Institucijski marketing. Objavila je više znanstvenih i stručnih radova s područja marketinga i marketinga poslovnih tržišta. Surađuje s organizacijama iz prakse kao konzultantica i istraživačica. Joseph Lowther DSc, stariji je menadžer Deloitte Touche Tohmatsu grupacije tržišta u razvoju (Washington DC), a upravlja reformama trgovačkog prava i konkurentnosti na području njegove primjene. Doktorirao je pravo i magistrirao poslovnu administraciju na Whitter Collegu te diplomirao međunarodne financije na Sveučilištu Južna Kalifornija. Jedanaest je godina radio kao pravnik specijaliziran za područje trgovačkog prava. U Bugarskoj i Hrvatskoj upravljao je projektima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) koji su se bavili trgovačkim pravom, poslovnim okružjem, ekonomskim, radnim i socijalnim zakonodavstvom. Obja- XI

12 vio je znanstvene radove i članke o temi radnog zakonodavstva, konkurentnosti, alternativnog rješavanja radnih sporova i sigurnosti novčanih transakcija. Vodeći je stručnjak na području promjena politike (zakonodavstva), na kojemu surađuje s timom stručnjaka. Alka Obadić, magistrirala i doktorirala ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao asistentica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za makroekonomiju i razvoj. Sudjeluje u nastavi ko le gi ja Eko nom ska po li ti ka, Go spo dar stvo Hr vat ske i Ma kroe ko nomi ja. Bi la je ne ko li ko pu ta sti pen di sti ca austrij ske Vla de u (Ernst Mach Sc ho lar ship), in dij ske Vla de i Otvo re nog dru štva. Struč no se usavr ša vala u Beču, Eisenstadtu i Salzburgu (Austrija), Puneu (Indija), Lundu (Švedska) i Lisabonu (Portugal). Surađivala je na projektima Ministarstva znano sti i teh no lo gi je: Teo rij ski i pri mi je nje ni mo de li eko nom ske po li ti ke, Efikasnost nacionalnog gospodarskog rasta, te na projektu Svjetske banke Global Development Network South East Europe pri WIIW in sti tu tu iz Beča. Autorica je brojnih znanstvenih i stručnih radova, a područje njezina istraživačkog interesa jesu tržište rada tranzicijskih zemalja i EU-a, sektorske reforme u državama kandidatkinjama, ekonomski kriteriji za članstvo u EU-u. Ni na Po lo ški Vo kić, dok to ri ra la na Eko nom skom fa kul te tu u Za gre bu, gdje je i diplomirala te magistrirala. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu radi kao asistentica na Katedri za organizaciju i management, na kolegijima Management i Management ljudskih potencijala. Kolegij Uvod u menadžment predaje na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Kolegij Human resource management predaje na Međunarodnoj ljetnoj školi Danubia u organizaciji Ekonomskog fakulteta u Beču. Kolegij Management ljudskih potencijala na MBA u građevinarstvu predaje na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Usavršavala se u inozemstvu (Wirtschaftsuniversitat Wien, Beč, Austrija; Bled School of Management, Bled, Slo ve ni ja; King ston Bu si ness Sc hool, Lon don, Ve li ka Bri ta ni ja; ESA DE, Barcelona, Španjolska). Objavila je dvadesetak znanstvenih i stručnih radova. Vedran Šošić, diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je kao ekonomist u Sektoru za istraživanje i statistiku Hrvatske narodne XII

13 ban ke te kao vanj ski su rad nik na Ka ted ri za eko no mi ku ra da Eko nomskog fakulteta u Zagrebu. Iskustva je stjecao u Vladinu Uredu za socijalno partnerstvo (reforma propisa tržišta rada) te je sudjelovao u izradi izvještaja Human Developmenta Hr vat ska 2002, u su rad nji s Eko nom skim institutom, Zagreb i UNDP-om. Autor je brojnih knjiga i radova, a područje njegova interesa su tržište rada u tranziciji, monetarni sustav, proble mi u tran zi cij skom go spo dar stvu (do la r iza ci ja, tr go va nje za mje nom robe, dugovi itd.) i neslužbeno gospodarstvo. Ma rio Švi gir, di plo mi rao na Eko nom skom fa kul te tu u Za gre bu. Ra di kao eko nom ski sa vjet nik u Sa ve zu sa mo stal nih sin di ka ta Hr vat ske. Radio kao savjetnik i pomoćnik ministra financija na izradi analitičkih podloga za donošenje mjera ekonomske politike, s posebnim naglaskom na pro ra čun skoj po li ti ci, pro gram skom us mje re nju pro ra ču na i uvo đe nju kvantificiranih mjera praćenja kvalitete pružanja usluga koje se financira ju iz pro ra ču na. Kao član uže ga pre go va rač kog ti ma Vla de RH sa sindikatima zaposlenika državnih i javnih služba utjecao na oblikovanje dijaloga na području politike plaća u javnom sektoru. Kao ekonomski analitičar u Institut za međunarodne odnose te ekonomist u Management Systems Internationalu sudjelovao u nizu projekata s područja ekonomike rada, utjecaja direktnih stranih investicija na gospodarsko okruženje tranzi cij skih ze ma lja, fi nan ci ra nja sred njih i ma lih po du ze ća, an ti ci pi ra nja efekata ulaska Hrvatske u EU, te analize recentnih trendova sektora prerađivačke industrije. Vanjski je član Odbora za gospodarstvo Hrvatskog sabora. XIII

14 KON KU RENT NOST RAD NE SNA GE U HR VAT SKOJ: STAN JE I PRO BLE MI Predrag Bejaković Institut za javne financije, Zagreb Što je kon ku rent nost i za što je bit na? Pre ma naj ši re pri hva će noj de fi ni ci ji, kon ku rent nost je spo sob nost po stiza nja us pje ha na tr ži šti ma ko ja vo di k vi so ko pro duk tiv nom go spo darstvu i po bolj ša nom ži vot nom stan dar du cje lo kup nog sta nov ni štva. Prihvaćanje koncepta konkurentnosti ključno je pitanje daljnjeg razvoja Hrvatske jer su brojna istraživanja pokazala snažnu vezu između pokazatelja kon ku rent no sti i di na mi ke go spo dar skog rasta, a to po vrat no utje če na pri vla če nje stra nih ula ga nja, ubla ža va nje si ro ma štva i ne jed na ko sti, političku stabilnost i dr. U ostvarivanju konkurentnosti gospodarstva posebno se ističe važnost konkurentnosti radne snage 1. Najvažniji čimbenici konkurentnosti radne snage jesu obrazovna struktura, kompatibilnost (podudarnost) ponude i potražnje rada u smislu znanja, stručnosti i sposobnosti te troškovi rada. U uvodnom poglavlju dan je kratki teorijski okvir odrednica konkurentnosti radne snage, izložena su bitna obilježja stanja u Hrvatskoj te iznesena najvažnija stajališta drugih autora publikacije. 1 Ovdje mislimo na radnu snagu u širem smislu kao na ljudski resurs, odnosno na zaposlene i nezaposlene te na neaktivne osobe koje se potencijalno mogu aktivirati i zaposliti. 1

15 Teo rij ski okvir Eko nom ska teo ri ja već du go na gla ša va važ nost istra ži va nja i raz vo ja, stručnosti i znanja zaposlenih te društvenog kapitala. Ipak, njihovo je značenje različito za razvijene dijelove svijeta (tehnološke lidere) i za manje razvijene zemlje. Obrazovanija radna snaga lakše prihvaća tuđu tehnologiju te brže razvija vlastitu. Istina, više je istraživanja pokazalo da je utjecaj obrazovanja te istraživanja i razvoja na niskoj razini razvijenosti slab, te da su, na kon što se do seg ne od re đe na razi na raz vi je no sti, pro sje čan broj go di na obrazo va nja ko je ima ju za po sle ni i ula ga nja u istra ži va nja i razvoj pozitivno povezani s gospodarskim razvojem. Ujedno, čini se da bi uloga istraživanja i razvoja te obrazovanja radne snage u velikim i malim zem lja ma mo gla bi ti razli či ta. Dok u ve li kim zem lja ma ve ći rasho di za obrazo va nje te za istra ži va nje i raz voj mo gu po ve ća ti sto pu ino va ci ja, u malim zemljama oni ponajprije služe za olakšavanje transfera tehnologije iz ino zem stva. Suvremene spoznaje jasno govore da su obrazovanje te istraživanje i razvoj sve važ ni ji u sa da šnjim uvje ti ma glo bal no ga go spo dar stva i svi je ta ute me lje no ga na zna nju. Obrazo va nje, zna nje i ino va ci je pro di ru u sve djelatnosti i vezani su s gotovo svakom vrstom poslovanja i tvrtkama svih veličina. Obrazovne institucije i razina obrazovanja stanovništva ne utječu samo na stvaranje ljudskog kapitala, nego i na jačanje društveno korisnog dijela socijalnog kapitala te slabljenje njegovih disfunkcionalnih pojav nih obli ka. Obrazo va nje ne sum nji vo ima po prat ne netr ži šne učin ke (npr. lakši pristup informacijama, veću brigu o vlastitom zdravlju i aktivnije sudjelovanje u društvenom životu, čime se potiče odgovorno demokratsko ponašanje građana, izbor demokratske vlasti i ostvarivanje vladavine prava). U cjelini, više istraživanja navodi da na konkurentnost gospodarstva i porast BDP-a: pozitivno utječe povećanje udjela osoba starijih od 25 godina koje imaju srednje, više i visoko obrazovanje negativno utječe povećanje rashoda države: veći obujam neproizvodnih državnih rashoda, a time i veći porezi, nepovoljna su odrednica rasta pozitivno utječe indeks vladavine zakona (kvaliteta državne uprave, poli tič ka ko rup ci ja, vje ro jat nost da dr ža va ne će po što va ti ugo vo re, rizik državne eksproprijacije i, općenito, poštovanje vladavine zakona). 2

16 Ne treba nekritično precjenjivati vrijednost samoga formalnog obrazovanja. Većina se istraživača slaže da je ljudski kapital bitna odrednica konkurentnosti i gospodarskog razvoja (povrat od ulaganja u obrazovanje veći je od bilo kojeg drugog povrata), ali nije i jamstvo razvoja jer zemlja s najboljim ljudskim kapitalom ne mora postići i najbolje razvojne rezultate. U uvje ti ma br zo ga teh no lo škog raz vo ja i pri vre đi va nja za sno va no ga sve više na konceptualnoj, a sve manje na materijalnoj proizvodnji, školske diplome i akademske titule više ne jamče ekonomski uspjeh ni pojedincima ni društvu u cjelini. Posto je će obrazo va nje za po sle nih i cje lo kup nog sta nov ni štva, po go to vo u tran zi cij skim zem lja ma, ni je jam stvo ni kon ku rent ske spo sob no sti ni gospodarskog razvoja. Radna snaga lako može biti nedovoljno ili neodgo va ra ju će obrazo va na, od no sno (for mal no obrazo va ni) za po sle ni ne raspolažu znanjima potrebnima za uspješnu gospodarsku utakmicu. Nadalje, postojeći su sustavi s obzirom na rezultate obrazovanja skupi i neučinkoviti, ali ne postoje jednostavni modeli za njihovo poboljšanje. Samo struč no zna nje pri to me ni je do volj no: za po sle ni da nas mo ra ju bi ti sposobni stvarati, analizirati i transformirati informacije, djelotvorno komunicirati te organizirati i koordinirati poslovne aktivnosti. Traže se razvijene ko mu ni ka cij ske spo sob no sti, in for ma tič ka zna nja te spo sob nost i spremnost na daljnje učenje i usavršavanje. Možemo s priličnom sigurnošću procijeniti da su obrazovni programi u tranzicijskim zemljama srednje i istočne Europe (pogotovo oni utemeljeni na austro-njemačkome modelu) usmjereniji na memoriranje zadanoga gradiva nego na njegovo samostalno analitičko-kritičko razmatranje i zaključivanje te na inovativni pristup, što je sigurno otežavajući čimbenik u drugačijem pristupu obrazovanju i budućem radu. Danas se težište stavlja na analitičke sposobnosti mogućnosti traženja i odabiranja informaci ja, raz ja šnja va nje pro ble ma, for mu li ra nje pret po stav ki, potvr đi va nje i procjenu dokaza i nalaženje rješenja. Po sto je pri mje ri da do bro i od go va ra ju će obrazo va na rad na sna ga zbog više razloga može biti neiskorištena ili nedovoljno iskorištena, što izravno utje če na kon ku rent nost go spo dar stva. Ra zlo ga je vi še, a naj če šće se navode nezadovoljavajuća razina društvenog kapitala i nepostojanje povjerenja u društvu, što uvjetuje visoke transakcijske troškove. Nadalje, i najbolje obrazovana i vrlo stručna radna snaga neće biti dovoljno konkurentna u uvjetima nezadovoljavajuće razine inovativnosti i poduzetništva u društvu, nepostojanja vladavine prava, rasprostranjene i duboko ukorijenjene korupcije i/ili sveprisutnoga neslužbenog gospodarstva. 3

17 Također, nerazmjerno skupa radna snaga (s obzirom na ukupne plaće i doprinose) u odnosu prema ostvarenoj proizvodnosti sigurno nije konkurentna. Iako u uvjetima moderne informatičke i komunikacijske tehnologije te globalizacije, nacija ne može biti konkurentna samo zahvaljujući niskim izravnim troškovima rada, oni su bez sumnje bitni kod donošenja odluka o ulaganjima 2. Ujedno, odgovarajuće i učinkovito korištenje i uprav lja nje raspo lo ži vim rad nim re sur si ma mo že bi ti bi tan čim be nik postizanja konkurentnosti gospodarstva. Ko nač no, po st iza nje kon ku rent no sti go spo dar stva i go spo dar ski raz voj otežava rastrošna ili neučinkovita država, odnosno neprofesionalne i nestručne javne uprave. Stoga su za poboljšanje konkurentnosti radne snage i ostvarivanje gospodarskog razvoja podjednako važna izgradnja i jačanje stručnih institucija državne vlasti i nevladina sektora. U unaprjeđiva nju sta nja svih spo me nu tih ote ža va ju ćih od red ni ca važ nu po zi tiv nu ulo gu mo gu ima ti pri ti sci me đu na rod nih or ga n iza ci ja ili vanj ska sid ra, kao što su zah tje vi EU-a gle de acquisa communautairea za iz grad nju stručnih i djelotvornih državnih i javnih institucija. Ukratko, obrazovna struktura stanovništva i zaposlenih u skladu s potreba ma go spo dar stva bit na je od red ni ca kon ku rent no sti i go spo dar skog razvoja, ali postoje i mnogi drugi čimbenici koji mogu uvelike utjecati na ograničavanje konkurentnosti, poput nedovoljne razine društvenog kapitala, nepostojanja poduzetničke klime u društvu, vladavine bezakonja i neučinkovite države. Hr vat ska U relativno kratkom razdoblju bitno je poboljšana struktura radne snage prema stupnju (formalno) stečene školske spreme (naravno, ne ulazimo u pitanja stvarne kvalitete pojedinih obrazovnih programa i studija). Znatno se smanjio udio nestručnih zaposlenika te porastao udio stručnih radnika pogotovo višega i visokog obrazovanja. 2 Svjetsko je gospodarstvo većinom vrlo pokretno te je i radna snaga sve više izložena međunarodnoj gospodarskoj utakmici pa dobiva obilježja robe na tržištu. Ako ulagač ima mogućnosti ulaganja u pojedinoj zemlji, njegova će odluka uvelike ovisiti o troškovima proizvodnje. Rad je jedan od troškova proizvodnje, ali to ne znači da će zemlje s najjeftinijom radnom snagom privući najviše ulaganja jer ulagači mnogo više gledaju na poslovnu klimu, vladavinu prava i djelotvornost sudske vlasti, političku stabilnost, nepostojanje korupcije, administrativne teškoće i slično. Sve su to čimbenici koje treba razmotriti kod istraživanja konkurentnosti gospodarstva i radne snage. Iako su troškovi rada bez sumnje važni, oni se ne smiju gledati kao isključiva odrednica ili ograničavajući čimbenik u određivanju konkurentnosti. 4

18 Bez obzira na navedene formalno stečene obrazovne kvalifikacije, Hrvatska još uvijek ozbiljno zaostaje za zemljama članicama EU-a, kao i za nekim tranzicijskim zemljama srednje i istočne Europe. Postotak visokoobrazovanog stanovništva u Hrvatskoj je još uvijek niži od europskog prosjeka, a tako je i s učinkovitošću školovanja i studiranja. Obrazovanje odraslih, koje je gotovo najdinamičniji sektor cjeloživotnog učenja u svijetu, u Hrvatskoj je najzanemareniji dio obrazovnog sustava. Najveći problem osnovnoga i srednjeg obrazovanja jesu nedovoljna diferen ci ra nost i pre ki da nje obrazo va nja. Na stav ni pro gra mi vi šeg stup nja osnovne škole oblikovani su za nastavak školovanja u gimnaziji, a ne za potrebe nastavka školovanja u obrtničkim i stručnim školama (iako školovanje u gimnaziji nastavlja samo četvrtina svih osnovnoškolaca). Znatan broj mla dih u Hr vat skoj ispa da iz sred nje ga i vi so kog obrazo va nja. Prema gruboj procjeni, oko 1,5% upisanih učenika ne završi srednju školu (taj je postotak znatno niži za gimnazije, odnosno osjetno viši za trogodišnje strukovne škole). Ujedno, ne postoji sustavan rad s darovitim odno sno ta len ti ra nim uče ni ci ma, što bi se mo glo ostva ri ti i bez od va ja nja tih učenika u posebne razrede. Potrebno je sustavno provoditi evaluacije učinaka obrazovnog sustava i usporedbe Hrvatske s drugim zemljama u re gi ji, od no sno sa zem lja ma pri stup ni ca ma u EU, te po tak nu ti pla no ve za ula zak u pro gra me PI SA i IALS 3. Prosječno trajanje studija vrlo je dugo i tek svaki treći student završi studij u roku, s tim da ih velik broj prekine studiranje. Broj diplomiranih studenata u odnosu prema broju upisanih studenata prve godine (s 5-godišnjim pomakom) iznosi samo 39%, što pokazuje nisku uspješnost studiranja. Potrebno je stoga poboljšati fleksibilnost obrazovnog sustava, ostvariti sustav ko ji bi bio prohodan kako bi se izbjegle slijepe ulice i smanjilo prera no na pu šta nje ško lo va nja, po ve ća ti unu tar nju di fe ren ci ja ci ju uče ni ka, jačati neformalne načine stjecanja znanja i sposobnosti te poboljšati znanje stranih jezika. Nužno je sustavno analizirati, rasterećivati i osuvremenjivati nastavne planove i programe. Vi sok po sto tak vi so koo b razo va nih ni je izrav no i/ili ja sno po ve zan s rezul ta ti ma kon ku rent no sti. Hr vat ska ima vi še vi so koo b razo va nih oso ba u zaposlenome i ukupnom stanovništvu od Austrije i najuspješnijih tran- 3 Dva povremena OECD-ova istraživanja o procjeni učinaka obrazovanja i pismenosti stanovništva: PISA (Programme for International Student Assessment) i IALS (International Adult Literacy Survey). Pogledati: 5

19 zicijskih zemalja. Može se s priličnom sigurnošću procijeniti da su visokoobrazovani u Hrvatskoj pretežito završili fakultete i akademije koje nisu ne po sred no od re đe ne po tre ba ma su vre me no ga go spo dar stva, te da se u traženim zanimanjima često ne raspolaže potrebnim znanjima i sposobnostima. Ukratko, možemo biti prilično sigurni da je radna snaga u Hrvatskoj (vjerojatno) ipak nedovoljno kvalificirana ili možda neodgovarajuće kvalificira na za po tre be su vre me no ga tr ži šnog go spo dar stva. Na po re tre ba usmjeriti u programe obrazovanja i osposobljavanja za rad, sustavno usklađivanje obrazovanja prema potrebama tržišta rada te potaknuti cjeloživotno obrazovanje. Ulaganje u ljudski kapital sigurno je poželjno, ali ono vjerojatno neće dati rezultate u kratkom roku. Nadalje, pozornost bi trebalo usmjeriti na osobe do 25. godine života. Obrazovana radna snaga sama po sebi nije dovoljan razvojni resurs ako se ne iskoristi za stvaranje i primjenu novih tehnologija. Da bi se to moglo ostvariti, potrebna su tehnička znanja i dobre organizacijske i upravljačke sposobnosti u cijelom društvu. Podjednako je važno poboljšati institucionalno okruženje i društveni kapital. Više je istraživanja upozorilo na sla be in sti tu ci je i osjet no ni žu razi nu dru štve nog ka pi ta la u go to vo svim tranzicijskim zemljama. Pokazatelj institucionalne razvijenosti jest i razina povjerenja. Hrvatska znatno zaostaje u međusobnom povjerenju unutar cjelokupnog stanovništva. Nadalje, s obzirom na povjerenje u institucije političkog sustava zemlje 4, Hr vat ska je na razi ni pro sje ka ze malja pristupnica, ali znatno ispod prosjeka EU-a. Gotovo presudno pitanje u ponašanju i odluci o (ne)poštovanju zakona i obveza jest pitanje pravednosti i poštovanja društvenih normi, pa je povjerenje u postojeće norme važan pokazatelj društvenog povjerenja. Sukladno osobnome mišljenju, što je če šće kr še nje nor mi, ma nja je vje ro jat nost da će oso ba sa ma ima ti povjerenje u njih. Stoga je potrebno i važno dosljedno sprječavati nezakoni to po na ša nje i ko rup ci ju, a po go to vo ogra ni ča va ti pri li ke i po tre be za njihovim nastankom. Kao gotovo presudna otežavajuća odrednica cjelokupne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i radne snage često se navodi nezadovoljavajuća razi na uprav ljač ke spo sob no sti (ad mi ni stra ti ve/go ver nan ce ca pa city) u smislu dugotrajnoga i visokostandardiziranog operativnog djelovanja na svim razinama državne uprave. Vrlo se često ističe manjak stručnih ljudi 4 Riječ je o Crkvi, vojsci, odgojno-obrazovnom sustavu, tisku, sindikatu, policiji, parlamentu, javnim službama, sustavu socijalnog osiguranja te zdravstvenom i pravosudnom sustavu. 6

20 i organizacijskih sposobnosti zaposlenika u upravi. U javnoj upravi postoji dugogodišnja negativna selekcija i deprofesionalizacija zbog relativno niskih primanja i pravila senioriteta u napredovanju koje zasigurno utječu na to da upravna tijela uvelike napuštaju stručni i sposobni djelatnici koji mogu naći posao izvan uprave, a ostaju oni koji nemaju takvu mogućnost. Bitna odrednica konkurentnosti radne snage jest i (ne)postojanje poduzetničkih sposobnosti i klime. Hrvatska u tome znatno zaostaje, te je prema indeksu ukupne poduzetničke aktivnosti (Total Entrepreneurial Activity TEA) svr sta na na 32. mje sto od pro ma tra nih 37 ze ma lja (Sin ger i sur., 2003). Istraživanje je identificiralo dva osnovna motiva poduzetničkog djelovanja: spoznaja prilike koju je moguće komercijalizirati pokretanjem poduzetničkog pothvata i nužda, odnosno, nedostatak drugih alternativa. Prema obrazovanju, najveća je poduzetnička aktivnost ispitanika sa sred njom struč nom spre mom, za tim sli je de oni s fa kul te tom i vi šim obrazovanjem, a najnižu aktivnost imaju najmanje obrazovane osobe. Opće ni to, po du zet nik u Hr vat skoj tri je pu ta če šće mu ška rac ne go že na, u do bi iz me đu 25. i 34. go di ne, sa sred njom ško lom i s vi šim pri ho di ma. Značajna (iako ne i isključiva) odrednica konkurentnosti gospodarstva i rad ne sna ge na me đu na rod nom tr ži štu jest ukup na ci je na ra da. Jef ti na radna snaga važna je odrednica konkurentnosti i ulaganja u zemlje srednje i istoč ne Eu ro pe, a hr vat ski je rad raz mjer no skup. Uku pan pro sječ ni godišnji trošak rada u Hrvatskoj, preračunan prema tržišnim tečajevima, u go di ni do se gao je do la ra. To je dvo stru ko ve ći iz nos ne go u Slovačkoj, dok je razlika u odnosu prema Češkoj Republici, koja se najviše pri bli ži la Hr vat skoj, iz no si la ot pri li ke 13%. Na te me lju tih po da ta ka mo že se za klju či ti ka ko je rad u Hr vat skoj skup lji ne go u bi lo ko joj od zemalja koje bi se u prvom valu proširenja trebale priključiti EU-u, osim u Slo ve ni ji, ko ja ni je bi la uklju če na u uzo rak zbog ne do stup no sti no vi jih podataka. Prema kupovnoj moći, neto plaća u Hrvatskoj bila je za 3% niža ne go u Če škoj Re pu bli ci, ali je za to iz me đu 10% i go to vo 40% nad mašivala ostale zemlje u uzorku. Stanje je posebno zabrinjavajuće ako se uspoređuju plaće i produktivnost rada. Rutkowski (2003) navodi da su plaće u Hrvatskoj visoke u usporedbi s dru gim (po se bi ce tran zi cij skim) zem lja ma i ne od go va ra ju razli ci u produktivnosti rada. Ako se kao okvirna mjera produktivnosti rada uzme BND po stanovniku, proizlazi da su razlike u plaćama između Hrvatske i drugih tranzicijskih gospodarstava veće od razlike u produktivno- 7

21 sti. Na primjer, plaće u industrijskoj proizvodnji u Sloveniji više su za oko 60% ne go u Hr vat skoj, dok je pro duk tiv nost vi še od dva pu ta ve ća, što podrazumijeva da su, unatoč višim plaćama, jedinični troškovi rada u Slove ni ji ni ži. Jed na ko ta ko, pro duk tiv nost ra da u Ma đar skoj na slič noj je razi ni kao u Hr vat skoj, ali su ma đar ske pla će u pro sje ku tre ći nu ni že. Vi sok udio po re za i do pri no sa u tro ško vi ma ra da ne po volj no utje če na že lju po slo da va ca da za po šlja va ju no ve rad ni ke, što vje ro jat no po ja ča va poticaje za otpuštanje viška radnika, potiče zapošljavanje u neformalnom sek to ru go spo dar stva, sma nju je do ma ću (pri vat nu) šted nju i in ve sti ci je, te ti me i u du gom ro ku ne po volj no dje lu je na go spo dar ski rast i stva ranje no ve za po sle no sti, od no sno po vrat no utje če na ja ča nje kon ku rent nosti. Pohvalno je da su u posljednjih nekoliko godina ipak sustavno snižava ni do pri no si, ali isto dob no ni su sma nji va ni i jav ni rasho di ta ko da se potrebna sredstva nadoknađuju iz državnog proračuna i uvjetuju jačanje fi skal nog de fi ci ta i du ga. Hr vat ska i na da lje ima ve lik udio pro ra ču na i javnih rashoda u BDP-u, što stvara veliki fiskalni teret te sigurno smanjuje i konkurentnost radne snage. Poticanju gospodarskog razvoja i konkurentnosti mogu pomoći i pritisci izvana. Pritom je možda najvažnije ostvaruje li Hrvatska stabilan i održiv gospodarski rast. Ništa ne približava jednu zemlju EU-u više od nekoliko godina snažnoga održivog gospodarskog rasta. EU je utemeljen na interesu, a interes za neku zemlju raste ako je ona napredna i konkurentna. Hr vat ska pre ma vi še po ka za te lja ostva ru je odr ži vi go spo dar ski rast, a ima i prilično povoljne izglede za dugoročan gospodarski razvoj (5%). Niska je stopa inflacije (2-3%), usklađene su kamatne stope, stabilna je vrijed nost va lu te, sta bi l izi ran je i do bar ban kar ski su stav, te, uspr kos svim pro mje na ma, još je uvi jek do bar i po rez ni su stav, uglav nom us kla đen s EU-om. Nažalost, u priključivanju EU-u brojniji su nedostaci: nizak udio privatnog sektora (60%, a u zemljama kandidatkinjama 80%), visok prora čun ski de fi cit (Hr vat ska do 7% BDP-a u od no su pre ma kri te ri ji ma iz Maastrichta od 3% BDP-a) i visok javni dug (ali ipak niži od kriterija iz Maa strich ta od 60% BDP-a). Na da lje, oči ta su zao sta ja nja na ne kim važnim mikroekonomskim područjima, poput tržišta vrijednosnica i politike tržišnog natjecanja te je prilično velika ovisnost o državnoj pomoći. Možemo zaključiti da je razvoj ljudskog kapitala nužna, ali ne i dovoljna odrednica konkurentnosti radne snage. Ostvarivanje konkurentnosti gospo dar stva zah ti je va struč ne i spo sob ne sta nov ni ke i za po sle ni ke, ali to mora pratiti i odgovarajuća ekonomska politika prije svega razvoj snaž- 8

22 nih i samostalnih institucija, poboljšanje javne uprave, smanjivanje korupci je i ne služ be no ga go spo dar stva te po bolj ša va nje po du zet nič ke kli me. Sve to nije jednostavna zadaća koja se ostvaruje brzo, ali već i jasan smjer razvoja u kojemu građani vide poboljšanje navedenih silnica može i u razmjerno kratkom roku postići vrijedne učinke. Radi ostvarivanja konkurentnosti radne snage i gospodarstva, potrebno je ostvariti brz i stabilan rast, očuvati nisku inflaciju i vanjsku stabilnost, nastaviti fiskalno prilagođivanje, smanjivati deficit i dug, u skladu sa smanjivanjem rashoda smanjiti teret poreza i doprinosa te ograničiti subvencije i poticati domaću štednju. Podjednako je važno ostvariti reformu javne uprave, poticati nastajanje i razvoj neovisnih tijela i osnažiti institucije. Približavanje i priključenje EU-u sigurno može pomoći Hrvatskoj u povećanju konkurentnosti te ostvarivanju gospodarskoga i društvenog razvoja, ali naša su očekivanja, bez sumnje, previsoka i nerealna. Samo građani Hrvatske mogu zajednički osigurati postizanje konkurentnost i gospodarskog razvoja, uspostaviti učinkovite institucije te stvoriti društvo koje poštuje i zakone i prava pojedinaca. Ostvarivanje i poboljšanje konkurentske sposobnosti hrvatske radne snage nije kratkotrajna aktivnost koja se može brzo ostvariti pa zahtijeva samo sna gu i eks plo ziv nost po put sprin ter ske utr ke na 100 me ta ra. To je du go tra jan pro ces ko ji mno go vi še pod sje ća na tria tlon sko na tje ca nje pa zahtijeva ustrajnost, odlučnost te raznolika znanja, sposobnosti i vještine u cjelokupnom društvu. Osta li auto ri i dio ni ce u pu bli ka ci ji Gotovo i ne treba podsjećati na važnost ljudskog kapitala. Stoga su gotovo sve razvijene zemlje provele reforme za poticanje razvoja ljudskog kapitala, prije svega boljim obrazovanjem i usavršavanjem. Sve su one usmjerene na poticanje fleksibilnosti i otvorenosti prema budućnosti, na jačanje uloge znanja i povećanje inovativnosti. Na taj se način ljudski kapital potvrđuje kao temelj razumijevanja stvarnosti, uređenja međuljudskih odnosa i unaprjeđenja životnih uvjeta, zdravlja i slobode. O stanju i reformi obrazovnog sustava, te o usporedbi Hrvatske s drugim zemljama piše Joseph Lowt her. Autor ističe da je teško jednoznačno procijeniti kvalitetu hrvatskoga obrazovnog sustava jer Hrvatska nije sudjelovala u međunarodnim procjenama učinaka obrazovanja i pismenosti. Ipak, s priličnom se sigurnošću mogu navesti značajni problemi obrazovnog sustava: 9

23 neus mje re nost na raz voj ana li tič kih spo sob no sti i rje ša va nje pro ble ma, vrlo slaba povezanost obrazovanja i svijeta rada te nerazvijenost cjeloživot nog obrazo va nja. Ia ko su bi le pred lo že ne broj ne stra te gi je obrazo vanja, one nisu provedene ni ostvarene, a značajnije reforme nisu poduzete ni na ko joj razi ni. Sli je dom to ga tre ba lo bi preo bli ko va ti na stav ni plan i pro gram na svim razi na ma obrazo va nja ka ko bi se ja če po ve za le s po trebama gospodarstva. Nadalje, potrebno je smanjiti broj obveznih i povećati broj iz bor nih pred me ta, po bolj ša ti spo sob no sti rje ša va nja pro ble ma, razvijati timski rad te povećati sposobnost učenja. Vedran Šošić prihvatio se nimalo lagane zadaće i u nas gotovo posve zapostavljene teme: povrata ulaganja u ljudski kapital kao odrednice konkurentnosti Hrvatske. Šošić objašnjava značenje ulaganja u ljudski kapital, među ostalim kao način smanjivanja siromaštva, nezaposlenosti i socijalne isključenosti. U tranzicijskim zemljama uglavnom je ukinut politič ki nad zor struk tu re nad ni ca. Sli je dom to ga, po ve ćao se po vrat od obrazovanja te je počeo nalikovati onome što ga bilježe razvijena tržišna gospodarstva. Središnji dio rada govori o ulaganju u ljudski kapital i povratu od obrazovanja u Hrvatskoj. Autor upozorava na veliku kolebljivost realnih nadnica u Hrvatskoj, odnosno na njihov pad početkom 1990-ih i snažan porast sredinom i u drugoj polovici desetljeća. U nas je nadnična pre mi ja za obrazo va nje ti je kom ci je log raz dob lja tran zi ci je bi la raz mjerno sta bil na, uz tek zna čaj ni ji po rast kra jem raz dob lja. Dok je go dine stopa povrata za dodatnu godinu obrazovanja iznosila otprilike 7,6%, u godini je porasla na 10,5%, te je povrat ulaganja u obrazovanje u Hrvatskoj nešto viši od prosjeka članica EU-a i drugih zemalja središnje i istočne Europe. Šošić završava svoj prilog vrlo korisnim napomenama i preporukama. Mario Švigir razmatrao je strukturne aspekte troškovne konkurentnosti rad ne sna ge u hr vat skoj pre ra đi vač koj in du stri ji. Au tor izla že kre ta nje plaća sedam različitih sektora prerađivačke industrije tijekom petogodišnjeg razdoblja i uspoređuje ih s trendovima produktivnosti, želeći spoznati njihov utjecaj na izvoz i uvoz. U promatranom su razdoblju hrvatski izvoz obilježile vidljive strukturne promjene u kojima se jasno izdvajaju sektorski pobjednici i gubitnici. Iako su plaće sporije rasle u radno intenzivnim industrijskim sektorima, smanjio se njihov udio u ukupnom izvozu. Istodobno su sektori s iznadprosječnim porastom plaća ostvarili povećanje udjela u ukupnom izvozu Hrvatske. Švigir navodi da se iz iznesenih podataka jasno može zaključiti da presudna odrednica uspješnog 10

24 izvoza i konkurentnosti na tržištu nije razina plaća u pojedinoj gospodarskoj gra ni, ne go su to ne ki dru gi čim be ni ci po put ula ga nja u teh no lo ški razvoj, vrhunskog oblikovanja i kvalitete proizvoda, dobrog poznavanja novih tržišta, potreba kupaca i dr. Alka Obadić, koristeći se bazama podataka Međunarodne organizacije rada, u kontekstu konkurentnosti tržišta rada uspoređuje više razvijenih i tranzicijskih zemalja. Tema je sigurno bitna i vrlo aktualna. Tekst sadržava velik broj zanimljivih pokazatelja koji prilično podrobno ocrtavaju stanje. Namjera je autorice utvrditi gdje se Hrvatska nalazi u odnosu prema članicama EU-a i tranzicijskim zemljama koje su pred učlanjenjem u EU. Autorica objašnjava podatke za ukupno i ekonomski aktivno stanovništvo, zaposlene i nezaposlene osobe, stvarno odrađeni broj sati, plaće i troškove poslodavaca. Moguće približavanje i priključivanje EU-u te jače gospodarsko povezivanje sigurno mogu biti znatan poticaj Hrvatskoj da svoja dostignuća i konkurentnost radne snage uspoređuje sa skupinom visokoraz vi je nih ze ma lja čla ni ca EU-a. Pri bli ža va nje EU-u otvo rit će broj ne mogućnosti mnogim tvrtkama i osobama, ali će biti i ozbiljna prijetnja za druge te će sigurno utjecati i na stanje na domaćem tržištu rada. U daljnjem gospodarskom razvoju i potpunom ulasku u EU teškoće sa zapošljavanjem neće imati kvalitetno obrazovana radna snaga koja poznaje strane jezike i informatičku tehnologiju. Pritom je od presudnog značenja stalno usavršavanje zaposlenih, kao i osoba koje su još u sustavu obrazovanja. Na temelju rezultata empirijskog istraživanja Nina Pološki Vokić i Dubravka Frajlić istraživale su zanimljivu i važnu, u domaćoj literaturi također pri lič no za po stav lje nu te mu kon ku rent nost hr vat ske rad ne sna ge. Autorice ispituju različite pokazatelje vrijednosti ljudskog kapitala zaposlenika: demografske osobine (dobnu, spolnu i kvalifikacijsku strukturu), mobilnost, plaćenost te ulaganje u izobrazbu. Osim toga, analiziraju odgovore menedžera na pitanja o konkurentnosti njihovih zaposlenika. Gornje vrijednosti svakoga pojedinog pokazatelja služe kao benchmarks, od nosno određuju razinu pokazatelja kojima trebaju težiti sve tvrtke u Hrvatskoj. S ob zi rom na to da su po želj ne razi ne uglav nom iz nad pro sječ nih stvarnih vrijednosti, autorice zaključuju da su hrvatski zaposlenici nedovolj no kon ku rent ni. Nji ho vo je istra ži va nje po ka za lo da su po mno gim promatranim pokazateljima najkonkurentniji visokoobrazovani zaposlenici, s tim da se njihovo nepoznavanje stranih jezika ili nedovoljna informatička pismenost mogu smanjiti dodatnim ulaganjem u obrazovanje. 11

25 Gotovo je nemoguće jednoznačno odgovoriti na pitanje što zapravo određuje konkurentnost i ekonomski razvoj jer je vrlo teško ostvariti konkurentnost i razvoj, a prilično je lako otežati ih ili onemogućiti. Zemlje koje su vo di le slič nu ili jed na ku po li ti ku po sti gle su vr lo razli či te go spo darske rezultate. Nadalje, pojedine su zemlje s gotovo nepromijenjenom poli ti kom u po je di nim raz dob lji ma bi le sma tra ne uzo rom, a u idu ćim su razdobljima potpuno zakazale. Ostvariti konkurentnost ljudskih resursa i gospodarski razvoj nalik je na slaganje puzzlea: treba mnogo vremena i truda da uskladite i složite sve dijelove, a onda zračna struja naglo otvorenih vrata (ili pogrešna odluka) mogu upropastiti gotovo sav trud. Ipak je prilično jasno da se konkurentnost i gospodarski razvoj neće ostvariti u uvje ti ma teh no lo škog zao sta ja nja, nepo bolj ša va nja i na ru ša va nja znanja, stručnosti i sposobnosti cjelokupnog stanovništva te njihova povećanog neiskorištavanja, pogoršanja poduzetničke klime, smanjivanja razine povjerenja u društvu, širenja korupcije i loše javne uprave te, konačno, prevelikih i nepromišljenih javnih rashoda. LI TE RA TU RA Bar ro J. R., Determinants Of Economic Growth, A Cross-Country Empirical Study. Cam brid ge; Lon don: The MIT Press. Bassanini, A., Scarpetta, S. and Visco, I., Knowledge, Technology And Eco no mic Growth: Re cent Evi den ce From OECD Co un tries [online]. Economics Department Working Papers No Avai la ble from: [http ://data.vatt.fi/knogg/docs/visvo-tech-growth-oecdwp.pdf]. Rut kowsky, J., Analiza i prijedlozi poboljšanja tržišta rada u Hrvatskoj. Financijska teorija i praksa, 27 (4), Sachs, J., Zin nes, C. and Ei lat, Y., Bench mar king com pe ti ti ve ness in transition economie. Washington: Harvard Institute for International Development: United States Agency for International Development. Sin ger, S. [et al.], Što Hrvatsku čini nepoduzetničkom zemljom. Rezulta ti EM 2002 za Hr vat sku [online]. Zagreb: Centar za politiku razvoja malih po du ze ća. Dostupno na: [ 12

26 KVALITETA HRVATSKOGA FORMALNOG OBRAZOVNOG SUSTAVA Joseph Lowther Deloitte Touch Tohmats, Washington Važnost kvalitetnog obrazovanja Je dan od te me lja raz vo ja kon ku rent no sti ljud skih re sur sa jest kva li te ta formalnog obrazovnog sustava. U razvijenim je zemljama povezanost pove ća nog stup nja obrazo va nja i go spo dar skog rasta (Hall, 2002; OECD, 2001; Bassani i Scarpetta, 2001) velika. Dodatna godina obrazovanja stanovništva pojedine zemlje omogućuje povećanje proizvodnje po stanovni ku za 4-7% (Ba ssa ni i Scar pet ta, 2001). Za raz vi je ne zem lje, i za one u raz vo ju, u od re đi va nju eko nom skog rasta kva li te ta obrazo va nja čak je i važnija od kvantitete obrazovanja (Hanushek i Kimko, 2000). U Hrvatskoj je stoga jedno od najznačajnijih pitanja vezano uz ostvarivanje visoke kvalitete obrazovanja cjelokupnog stanovništva. Osim sa izazovima svjetske gospodarske utakmice i potrebom preoblikovanja gospodarstva, Hrvatska se suočava sa zahtjevima ispunjavanja kriterija za članstvo u EU-u. Pridruživanje EU-u postavlja Hrvatskoj daljnje zahtjeve izgradnje obrazovnog sustava koji bi omogućio visokostručnu radnu snagu koja se izravno može natjecati sa zaposlenima drugih zemalja članica EU-a. U slje de ćih ne ko li ko go di na Hr vat ska se mo ra br zo preus mje ri ti na industrije i poslove utemeljene na znanju te na gospodarski rast potaknut inovacijama. U takvim će uvjetima zaposleni trebati biti sposobni brzo mijenjati radna mjesta, izravno surađivati s korisnicima, upravljati sobom i radnom okolinom te sudjelovati u cjeloživotnom učenju. 13

27 Ka ko se mje ri kva li te ta obrazov nog su sta va? Teško je procijeniti kvalitetu hrvatskoga obrazovnog sustava jer Hrvatska nije sudjelovala u međunarodnim procjenama učinaka obrazovanja i pismenosti 1. Stoga se ne može spoznati ni usporediti znanje hrvatskih učenika i studenata sa znanjem učenika i studenata iz drugih zemalja 2. U radu pokušavamo procijeniti kvalitetu hrvatskoga obrazovnog sustava: usporedbom kvalitete hrvatskoga obrazovnog sustava s obrazovnim sustavima drugih zemalja koristeći se kvantitativnim pokazateljima; ocje nji va njem stva ra ju li se nuž ne vje šti ne za sa da šnje i bu du će po trebe gospodarstva. Kako bismo odredili pruža li hrvatski obrazovni sustav mogućnosti stjecanja znanja i vještina važnih za sadašnje potrebe gospodarstva, proveli smo ispitivanje na uzorku od 300 hrvatskih poslodavaca; usporedbom hrvatskoga obrazovnog sustava sa sustavima drugih zemalja koristeći se kvalitativnim studijama, posebice OECD-ovom publikacijom Reviews of National Policies for Education (Pregledi nacionalnih politika obrazovanja). Za do vo lja va li hr vat ski obrazov ni su stav po tre be po slo da va ca? Prilikom ispitivanja poslodavaca (dionica Frajlić i Pološki) korišteno je nekoliko različitih metoda kako bi se odredile potrebe hrvatskih poslodavaca te utvr di lo za do vo lja va ju li sa da šnji za po sle ni ci te po tre be. Vo di te lji kadrovskih službi trebali su definirati konkurentnog zaposlenika. Odgovori su naglasili potrebu za znanjem, obrazovanjem i sposobnošću te za pre da nim ra dom i preu zi ma njem od go vor no sti. Na te me lju pre do če ne liste vještina hrvatski poslodavci kao drugu skupinu traženih obilježja zaposlenih navode etičnost, odanost, sposobnost čitanja te osnovna znanja. Hrvatski poslodavci smatraju da su manje važne vještine vezane uz znanje stranih jezika, analitičke sposobnosti, informatičku pismenost i spo- 1 Neke od važnih međunarodnih procjena znanja jesu Third International Mathematics and Science Study (TIMMS) (Treća međunarodna studija matematike i znanosti), OECD-ov Program for International Student Assessment (PISA) (Program za međunarodno ispitivanje studenata) i OECD-ov International Adult Literacy Survey (IALS) (Međunarodni pregled pismenosti odraslih). 2 Mora se naglasiti da su Slovenija, Mađarska i Poljska imala slabe rezultate na PISA i IALS, kao što je to ostvarila i Njemačka, sa sustavom obrazovanja nalik na hrvatski. To bi moglo upozoriti da bi i Hrvatska vjerojatno postigla slabe rezultate na tim testovima. 14