Miljenko Hajdarović Sociološki aspekti cyber društva FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU. Miljenko HAJDAROVIĆ SOCIOLOŠKI ASPEKTI

Transcription

1 FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU Miljenko HAJDAROVIĆ SOCIOLOŠKI ASPEKTI CYBER DRUŠTVA (diplomski rad) mentor: dr. Ognjen ČALDAROVIĆ Zagreb, svibanj

2 CD-ROM 2

3 KAZALO Kazalo...3 Uvod...4 Razvoj pojma cyber...5 Razvoj interneta...6 Sadašnjost cyber društva...10 Percepcija cyber društva...13 Mrežna revolucija...14 Elementi cyber društva...15 Pitanje cenzure...17 Hakerska subkultura...18 Gamerska subkultura...19 Cyber seks...20 Cyberfeminizam...21 Novi društveni poredak?...21 Hrvatski cyberspace...23 Crkva u Hrvatskoj i internet...24 (Zlo)upotreba interneta...28 Budućnost cyber-društva...32 Kraj interneta?...32 Zaključak...34 Mali kiber pojmovnik...36 Literatura...38 Bibliografija...38 Filmovi...40 Web izvori...40 Bilješke

4 1 UVOD Internet je zanimljiv fenomen i ljudi mu pristupaju na različite načine. Za neke je to mjesto puno informacija, novosti i znanja, za druge mjesto čiste zabave i raznonode, za neke mjesto poslovanja i zarađivanja, dok je za neke internet mjesto za nedobronamjerno ili čak zlo ponašanje. Sa stajališta društva internet sve više postaje gotovo sastavni dio svakodnevnice, bilo da se njime koristimo u slobodno ili radno vrijeme. Svaki novi izum ili pojavu stanovito vrijeme obavija određena magija, neko strahopoštovanje kojim pristupamo tom novitetu. Takva je bila i pojava interneta. Javio se zanos, uzbuđenje, a samim time internet se počeo širiti. Utopistička razmišljanja o tome kako će se svijet ujediniti posredstvom mrežne komunikacije povećavala su nakladu novinama i časopisima. No ubrzo je došlo do demistifikacije. U drugoj polovici devedesetih godina došlo je do propasti tzv. dotcom kompanija, novog vida gospodarskog čuda, koje se rodilo uz internet. Uz to porastao je i broj onih koji su se na sve načine trudili ugroziti lažnu ljudsku sigurnost u tehniku. Brojni virusi i hackerski upadi pokazali su novi trend širenja nesigurnosti. Raširene su rasprave o zloporabama interneta, kao npr. pornografija, pedofilija, razni kultovi i sekte, širenje neprihvatljivih ideologija (fašizam, antisemitizam) i sl. Prisutnost pojma cyber u širem društvu primjećuje se tek komercijalizacijom interneta sredinom 1990-ih. Do tada su pojmovi poput cyber, 4 cyborg i druge inačice bili prisutni samo u znanstvenim i književnim krugovima, posebice u književnom žanru cyberpunk, kojeg je započeo Wiliam Gibson sredinom 1980-ih. Zbog tog vremenski relativno kratkog razdoblja većina radova vezanih uz temu postojanja i funkcioniranja cyber društva kreće u ekstremnim smjerovima od potpune utopije suživota ljudi, robota i kiborga do vizija totalnog uništenja naše planete. Nažalost, mnogi se autori prihvaćaju pisanja o cyber društvu bez da iscrpnije ispitaju već postojeću materiju i način na koji internet i slična tehnologija funkcioniraju. Osim stanovite tiskane literature za ovaj je rad o sociološkim aspektima cyber društva bilo potrebno proučiti i veću količinu filmova te članaka u tiskanim i elektroničkim medijima, kako bih dobio što bolji uvid u to kako današnje društvo percipira cyber prostor i njegovu budućnost. Kroz rad ću pokušati prikazati neke najvažnije aspekte društva koji su se pojavili pod utjecajem novih tehnologija.

5 2 RAZVOJ POJMA CYBER Pojam cyber korišten je po prvi put godine kada ga je francuski fizičar André-Marie Ampere ( ) istaknuo kao oznaku cybernétique, koja je označavala znanosti o vladanju u njegovom sistemu ljudskog znanja. Sam pojam cyber ima dva korijena u grčkom jeziku: u riječi kubernetes koja znači upravitelj te u riječi kubernan koja 5 znači upravljati. Moderno korištenje pojma kibernetika počelo je u vrijeme Drugog svjetskog rata. Sam pojam kibernetika (cybernetics) skovao je Norbert Wiener u istraživanju teleologičkih mehanizama, a popularizirao ga je u knjizi Cybernetics, or control and communication in the animal and machine objavljenoj godine. Istraživanje teleologičkih mehanizama (strojeva s povratnom spregom) krenulo je već nakon izuma Wattovog parnog stroja u 18. stoljeću, kada je parni stroj opremljen regulatorom godine James Clerk Maxwell objavio je članak o regulatorima godine rumunjski znanstvenik Stefan Odobleja u svojoj je knjizi Psychologie consonantiste opisao mnoge kibernetičke principe. Tijekom 1940-ih objavljeno je nekoliko članaka o kibernetici, sve dok je Wiener konačno nije popularizirao. Drugi smjer iz kojeg se razvio pojam cyber je književnost. Riječ cyberpunk prvi se put pojavila u kratkoj priči Cyberpunk autora Brucea Bethkea, a objavljena je 4. studenog godine 1 u magazinu Amazing koji objavljuje znanstvenofantastične priče. Radnja priče vrti se oko skupine tinejdžera hackera. Prema riječima samog autora njegova je namjera bila čisto marketinška. Želio je u naslovu jednosložnu riječ koja će biti lako pamtljiva 2. Tako je u naslovu spojio kibernetiku kao komunikacijsku znanost

6 i punk kao anarhistički pokret mladih, koji je bio dominantan 1970-ih. No, prave zasluge za nastanak cyberpunk književnog žanra ima William Gibson, koji je tijekom 1980-ih napisao nekoliko djela čiju je radnju smjestio u cyberspace 3. Za cyberspace Gibson je rekao da je to dogovorna halucinacija koju svakoga dana doživljavaju milijuni zakonitih operatora svih nacija tj. grafička prezentacija podataka izvučenih iz skladišta svakog kompjutera integriranog u ljudski sistem. 4 Cyberpunk je podžanr znanstvene fantastike u kojem se miješa globalizirano tehnološko društvo i tehno buntovništvo. 5 Razvoj interneta Za razvoj koncepcije interneta zaslužno je troje ljudi i jedna konferencija. Vannevar Bush jedan je od osnivača ARPAneta. Već je u srpnju objavio članak As we may think u kojem govori o korištenju informatičke tehnologije kojom će se stvoriti memex - uređaj na kojem će pojedinac moći pohranjivati svoje knjige, bilješke i komunikacije. Bit će to komad namještaja kojem će se s udaljenosti moći pristupati brzo i fleksibilno. Matematičar Norbert Wiener (na slici 6 ) zaslužan je za pokretanje istraživačkog polja kibernetike. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao raketni znanstvenik i bavio se istraživanjem povratne sprege (reakcije) kod raketa, tj. kod leta rakete proučavao je kako elektronika odgovara na njen položaj i smjer leta. Ustanovio je da je povratna sprega ključni mehanizam svih živih bića od najjednostavnijih biljaka do najkompleksnijih životinja, a omogućuje reakciju na promjenu u okolišu. Razvio je princip kibernetike kombinacijom čovjeka i elektronike, kojeg je objavio u knjizi Cybernetics, or control and communication in the animal and machine godine na Dartmouth Collegeu u Vermontu održana je konferencija o umjetnoj inteligenciji (Dartmouth Artificial Intelligence conference). Konferencija je okupila veliki broj znanstvenika u raspravi o novoj tematici umjetnoj inteligenciji. Utvrđeno je da se snaga računala udvostručuje svakih osamnaest mjeseci i da kreće prema tome da strojevi mogu postati inteligentni poput ljudi, samo je pitanje kada i na koji način će se to desiti. Početkom 1960-ih Marshall McLuhan iznio je koncept globalnog sela povezanog elektroničkim živčanim sustavom. Prvi je u svojim radovima ukazao na koncept globalnog sela uviđajući kako se svijet sve više elektronički povezuje pa događaj na jednom mjestu može u realnom vremenu imati utjecaj na neko udaljeno mjesto, 6

7 baš kao što se može dešavati u nekom malom naselju. Prve korake interneta kakvog danas imamo pred nama možemo naći u okrilju vojne industrije. Tijekom Hladnog rata i blokovske politike svaka je strana nastojala što više pojačati svoje naoružanje, razviti što je moguće veći ubojiti arsenal. Iako je to nespojivo s uvriježenom zdravom pameću, nastojao se očuvati mir konstantnim naoružavanjem i prijetnjama prvim udarom ili odgovorom na prvi udar. Usporedo s tim, doduše u manjoj mjeri, razvijali su se i planovi za društvo koje bi moralo sačuvati osnovne funkcije proizvodnje i preživljavanja i nakon nuklearne kataklizme. U vojnom je interesu SAD-a bilo stvoriti decentraliziranu mrežu koju se ne bi moglo uništiti brzim udarima. Razvoj interaktivne računalne mreže dobio je konkretne okvire posljednjih 50 godina. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata zahuktala je utrka za osvajanjem svemira, a SSSR je već u listopadu uspio lansirati prvi Zemljin umjetni satelit. Kugla promjera pola metra je 1400 puta obletjela Zemlju, a njezin su signal mogli čuti i radio amateri. Radio stanice diljem svijeta prenosile su pulsirajući signal, a vojne snage već su kovale planove o ekspanziji u svemir. Samo mjesec dana kasnije Sovjeti su lansirali i prvu letjelicu sa živom posadom, doduše psom, ali to je bio znak da i u svemiru mogu djelovati živa bića. A vojnu nadmoć treba stvariti na Zemlji, na moru, u zraku ili svemiru. Američkoj vojci bilo je razumljivo da nadmoćnim resursima postepeno mogu steći tehnološku nadmoć i prevladati sovjetsku prijetnju. Prvi satelit, Sputnik I, potaknuo je tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera da započne razvoj agencije ARPA, kako bi ponovno stekli tehnološku premoć u utrci u naoružanju. U cilju zaštite SADa od svemirskog nuklearnog napada krenulo se ka razvoju komunikacijske mreže koja bi povezala cijeli SAD. Američko Ministarstvo obrane godine osnovalo je Agenciju za napredne istraživačke projekte (DARPA Defence Advanced Research Project Agency), sa ciljem stjecanja tehnološke vojne nadmoći nad Sovjetskim Savezom. ARPAnet je nastao kao projekt jednog manjeg odjela ARPA-e. Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO Information Processing Techniques Office) poticao je istraživanje na području interaktivnog računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka preusmjeravanje paketa koju je za Pentagon razvila privatna korporacija. Korporacija Rand razvila je tehnologiju koja bi omogućila decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla preživjeti nuklearni napad. U daljnjem tijeku Hladnog rata i natjecanja u naoružanju i tehnološkom razvoju, Sovjeti su napravili još jedan veliki korak. Sovjetski je major Jurij Gagarin 12. travnja ušao u povijest kao prvi čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su isti podvig uspjeli ostvariti deset mjeseci kasnije svijet se skoro našao u vrućem ratu. Naime, kad su se sovjetske rakete smjestile na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a, odigrala se tzv. kubanska kriza. Prva čvorišta buduće mega-mreže 7

8 spojena su godine na četiri američka sveučilišta. ARPAnet je konačno zaživio u listopadu godine (na slici broj 4 je razvojni tim iz godine 7 ). Prvu komunikaciju ostvarili su Leonard Kleinrock s research center sa University of California u Los Angelesu te Douglas Engelbart s center sa Stanford Research Instituta godinu možemo uzeti kao početak pravog razvoja interneta. Glavni je zadatak istraživačima bio razvoj slanja paketa podataka preko mreže 8. U sljedeće dvije godine umreženo je ukupno petnaest čvorišta, uglavnom sveučilišnih istraživačkih centara poslan je i prvi . Prva demonstracija ARPAneta ostvarena je na međunarodnoj konferenciji u Washingtonu. Uslijedilo je spajanje manjih mreža u veće. Od godine u komunikaciji se koriste i mailing liste računalni znanstvenici Robert Kahn i Vint Cerf napisali su članak u kojem su iznijeli osnove buduće mreže interneta. Sljedećih deset godina istraživači su se trudili oko razvoja ovakovog protokola koji će spajati različita računala s različitim operacijskim sustavima godine pokrenuti su MUDovi. Multi-User Dungeons (MUDs) su jedno od jedinstvenijih i zabavnijih izuma na internetu. Svaki MUD je virtualni svemir kojeg vrti program na serveru. Čitav svemir ili svijet piše se u tekstualnom obliku od strane korisnika i/ili posredstvom automatiziranih likova. Preteća su razih budućih mrežnih igara godine zaživio je Usenet. Usenet je kratica od user s network i češće se koristi naziv newsgroups. Sastoji se od tisuća virtualnih korisničkih oglasnih ploča s raznim temama dostupnima u cijelome svijetu. Svatko tko ima pristup internetu može objaviti svoju obavijest, čitati poruke i odgovarati na svaku poruku. Usenet je posebno korisno mjesto za traženje odgovora na neko pitanje, jer većinu tih rasprava čine upravo pitanja i odgovori. Prvi mrežni protokol koji je koristio ARPAnet bio je Network Control Program. Od do godine britanski, norveški i američki istraživački timovi koristili su ARPAnet za razvoj novog mrežnog protokola godine zamijenio ga je TCP/IP protokol kojeg su razvili Bob Kahn, Vinton Cerf i drugi. Internet je dobio ime po internet Protocol (internet protokol) standardnom komunikacijskom protokolu koji danas koriste sva umrežena računala. Taj je protokol u prvim koracima zaživio u većini računala ARPAneta 1. siječnja godine i taj se datum može smatrati pravim početkom interneta još jedan napredak u međuljudskoj komunikaciji. Internet Relay Chat (IRC) omogućava ljudima diljem svijeta komunikaciju u virtualnim sobama u realnom vremenu godine program ARPAnet je umirovljen i prenesen na NSFnet (National Science Foundation Network). NSFnet je uskoro spojen sa CSnet (Computer Science Network), koji je spajao sveučilišta diljem Sjeverne Amerike, a zatim je spojen i sa EUnetom (European Network), koji je spajao većinu europskih istraživačkih centara godinu uzimamo kao godinu kad je nastao Web ili globalna Mreža. Do kraja godine umreženo je preko centara u preko 35 država. 8

9 Slika 5. Mapa širenja ARPAneta - prosinac godine 9 Slika 6. Mapa širenja ARPAneta - srpanj godine 9

10 3 SADAŠNJOST Miljenko Hajdarović Sociološki aspekti cyber društva CYBER DRUŠTVA Osnovna postavka na kojoj se temelji cyber društvo je SLOBODNA RAZMJENA INFORMACIJA. Informacija je od vremena najranijih društvenih organizacija i poredaka postala sredstvo koje omogućuje moć i/ili vlast. U pokušaju prikazivanja današnjeg društva vrlo ćemo lako uočiti velike podjele i razlike. Izašli smo iz dvadestog stoljeća koje je bilo doba propadanja starih režima poput kraljevina, uzdizanja pa padanja novih ideologija poput komunizma, slome imperijalizma te konačne prevlasti kapitalizma. Termin kapitalizam pobuđuje pretežno negativne konotacije zato jer podrazumijeva jasnu diferencijaciju društva na vlasnike (tj. kapitaliste) i radnike. Za takav poredak možemo konstatirati da je u biti direktan nastavak feudalizma, samo što su feudalcima i kmetovima podijeljena druga imena. Na svih šest naseljenih kontinenata nalazimo potpuno drukčije prirodne i društvene uvjete. Treba istaknuti prirodne uvjete koji su većim dijelom uvjetovali razvoj svjetskog stanovništva. Umjerena klima s dovoljno hrane doprinijela je razvoju Starog svijeta, dok su manji narodi, koji su nakon razvajanja Pangee ostali raštrkani po raznim kontinentima, uglavnom stagnirali u ekstremnijim klimatskim uvjetima. Stanovnici Starog svijeta s vremenom su stekli dovoljno znanja i tehničkih izuma koji su im omogućili osvajanje Novog svijeta i 10 kolonizaciju. Kolonizatori su pretežno samo iskorištvali resurse područja u koje su došli i još više pojačavali utjecaj Staroga svijeta. Razvoj društva je dobrim dijelom uvjetovan inovacijama i izumima. Kad govorimo o inovacijama i izumima, izuzetno je bitan pojam informacija. Neki izum obično nastane u glavi jednog pojedinca, izumitelja ili eventualno grupe ljudi. Razvitak društva zahvaljujemo upravo pojedincima koji su imali dovoljno mašte da konstruiraju nešto novo. Da bi taj izum postao upotrebljiv za šire društvo, potrebno je proširiti novost o tome da postoji nešto novo tj. proširiti informaciju o tome. Upravo je informacija temeljan pojam i za moderno društvo. Rat informacijama je termin koji se naročito može vezati uz dvadeseto stoljeće. Veliki je utjecaj na ishode svjetskih ratova imala upravo propaganda, a poslovne informacije ne zaostaju u tome. Cijeli Hladni rat bio je rat informacijama. Krajem 20. stoljeća, u vremenu sveopće informatizacije (naravno, samo u tehnološki razvijenim zemljama), informacija je od ključne važnosti. Može dijeliti malog albanskog poduzetnika od preživljavanja do bogatstva. Krajem Hladnog rata veliki je broj tajnih agenta morao naći novo zaposlenje. Dio je njih završio u raznim vojno-policijskim organizacijama, a dio u industrijskoj špijunaži. Danas pojam hakera sve više postaje sredstvo zastrašivanja informatički nepismenih,

11 dok su prije samo petnaestak ili dvadeset godina hakeri bili samo znalci informatičke tehnologije. Početno pitanje vezano uz cyber društvo je kada datirati početak. Neki od autora koji se bave tim pitanjem početke cyber društva smještaju u vrijeme razvoja tiskarskog stroja. Johann Gutenberg je godine usavršio tiskarski stroj s pomičnim slovima. To je u prvi mah omogućilo još veći utjecaj crkve, pošto su prva izdanja u najvećoj mjeri bili crkveni spisi. Biblija koju su do tada redovnici u samostanu mukotrpno, svojim rukama godinama prepisivali i uljepšavali, počela se praktički serijski proizvoditi. Izdanja lijepe književnosti tek su u malom obujmu i vrlo postepeno počela dobijati na nakladi i učestalosti tiskanja. Širenje informacija je olakšano. No, treba uzeti u obzir da su te nove informacije mogle doći u ruke vrlo malog kruga ljudi. Velikaši su bili ti koji su financirali i kupovali proizvode tiskarskog stroja. Ako bi knjiga i došla u ruke seljaka/kmeta, vjerojatno mu ne bi puno značila jer je bila prepuna nekih čudnih znakova. Mogla je eventualno poslužiti za potpalu ognjišta ili za neke druge kućanske rabote. Pitanje zašto tako? vrlo je lako objasniti jer je i obrazovanje u čitanju i pisanju opet bila privilegija bogatih. Odmah možemo napomenuti da je informacija privilegija bogatih od samih početaka ljudskog društva do danas. Posjedovanje informacije značilo je moć, a u samim mitskim počecima čovjek koji je posjedovao, tj. znao bolje informacije, imao je legitimitet od samog Boga. To je zatvoreni krug. Čovjek koji ima rijetku informaciju može je prodati i vrlo dobro unovčiti. Zarađeno bogatstvo opet će poslužiti toj istoj osobi da se sama pozabavi novim istraživanjem ili da unajmi druge da nešto istraže za nju. Ponovno otkriće opet započinje novi krug. Izvan toga su male mogućnosti napretka. No, možemo biti stretni što mala mogućnost podrazumijeva da se i takav scenarij može desiti. Kada govorimo o cyber društvu, govorimo o funkcioniranju društva u uvjetima moderne tehnologije, prije svega računalne tehnologije. No, pritom se ne smije isključiti i mobilna komunikacija, telefonska komunikacija i audio-vizualna komunikacija. Sve to ulazi u sferu tzv. cyber društva, čija se radnja odvija u stvarnom vremenu, ali u nevidljivom, virtualnom prostoru. Veliku korist od razvoja računala i kiber društva imaju i mogu imati osobe oštećenog sluha ili vida. Na primjer, ljudi s oštećenjima vida mogu imati pristup uslugama i proizvodima koji nude alternative tekstualnim zaslonima ili video-zaslonima, kao što su sustavi za sintezu govora ili brajev redak. Ljudi s oštećenjima sluha mogu imati pristup alternativnim rješenjima za medije zasnovane na zvuku, kao što je pisani ili znakovni jezik. Hrvatski savez slijepih uz pomoć razih donatora već godinama provodi digitalizaciju knjižne građe, u što se uključuju i fakulteti na kojima ima najviše osoba s takvim vrstama tjelesnih oštećenja. Još jedna dimenzija kiber društva su i kiborzi, roboti i androidi. Pri spomenu tog pojma pomisli se odmah na cyberpunk romane ili na neke prepoznatljiva filmska ostvarenja. Poznati su likovi poput Robocopa policajca kiborga, Date androida iz popularnih Zvjezdanih staza ili Terminatora robota koji je proslavio sadašnjeg guvernera savezne američke države Kalifornije Austrijanca Arnolda Schwarzenegerra. U svim znanstveno-fantastičnim djelima stojevi žele postati što je više moguće sličniji ljudima ili ljudi raznim strojnim dodacima žele postati nadljudi. Već dvadesetak godina puno polemika 11

12 izaziva dvojoba je li Deckard iz Blade Runnera android ili čovjek (gore na slici 10. su glavni protagonisti Blade runnera neposredno prije gašenja androida Roya 12 ). Filmovi i književna djela uvelike uvjetuju način na koji ljudi percipiraju kiborge, a da pritom ne razmisle koliko je umjetno već dio našeg života. Spomenimo samo proteze za invalide, pacemakere, umjetne pužnice i druge medicinske dodatke koji ljudima olakšavaju ili čak omogućuju život. Najnovija je vijest tehnologije da se usavršava tehnologija koja će dijelu slijepih osoba vratiti vid kombinacijom malih kamera i čipova povezanih s ljudskim živcima. Dakle, ljudi već jesu djelomično kibozi. Miljenko Hajdarović Sociološki aspekti cyber društva Slika 7. Robocop 10 Slika 8. 7 of Slika 9. Data 12

13 4 PERCEPCIJA CYBER DRUŠTVA Slika 11. Putokaz internet 15 Korisnik može internet doživljavati kao novo mjesto za izlazak. U stvari, internet može i svaki put biti novo mjesto izlaska. Dostupne su usenet grupe, forumi, chatovi (sobe za razgovor), e- mail komunikacija i milijuni različitih web stranica. Uz pomoć interneta i najveći usamljenik se može osjećati kao dio velikog svemira i pronaći svoje mjesto u društvu. Spajanjem pojedinca na svjetsku mrežu idealno možemo primijeniti Goffmanovu teoriju dramaturgije G offmanovo shvaćanje osobe zasniva se na ideji o postojanju dramske interakcije između osobe i publike, iz čega kao proizvod nastaje osoba. Osoba je dramski učinak koji proizlazi iz scene koja se prikazuje. 16 Opaža visok stupanj sličnosti između glume u kazalištu i raznih oblika djelovanja koje svi ljudi dnevno poduzimaju. Interakcija je vrlo osjetljiva, a podržavaju je društvene izvedbe. Loša izvedba uloga opasnost je za socijalnu interakciju. U svim društvenim interakcijama postoji prednji plan (front region) i zadnji plan (back region). Akteri na pozornici i u društvenom životu slični su zbog toga što su zainteresirani za svoje uloge. U prostoru iza pozornice glumci prikrivaju svoje uloge i postaju ono što zapravo jesu. U okviru prednjeg plana razlikujemo pojmove pozornice i osobnog plana. Pozornica se odnosi na fizičku scenu koja obično mora postojati da bi akteri na njoj izvodili predstave. Osobni plan sastoji se od onih elemenata izražajne opreme koju publika identificira sa izvođačima, očekujući da će je izvođači donijeti na pozornicu. Osobni plan dijeli se na dvije kategorije na izgled i način. Izgled uključuje one elemente koji nam govore o izvođačevom društvenom statusu. Način govori publici koju vrstu uloga izvođač očekuje glumiti u nekoj situaciji. Budući da se ljudu općenito trude u svojim izvedbama na prednjem planu predstaviti idealiziranu sliku o samima

14 sebi, oni neizbježno osjećaju da moraju sakriti neke stvari u svojim izvedbama. Akteri često pokušavaju proizvesti utisak da su bliži publici nego što zapravo jesu. Goffman smatra da se publika sama može nositi s tom lažnošću, ne želeći uzdrmati idealiziranu sliku izvedbe. Izvođači koriste i tehniku mistifikacije. Proizvodeći socijalnu distancu između sebe i publike, pokušavaju u gledalištu stvoriti osjećaj poštovanja. Ova dramaturška koncepcija osobe i ponašanja društva idealno odgovara funkcioniranju interneta. Korisnik spajanjem na internet postaje akter na cyber pozornici. Uzima korisnički profil u koji može unijeti podatke prema svojim željama. Umreženi pojedinac može tako promijeniti spol, rasu, boju kose, očiju, fizionomiju, nacionalnost i još mnogo toga. Mrežna plavuša bujnih oblina može u stvarnosti biti gojazni ćelavi muškarac. Uzimanjem korisničkog profila mora se odabrati i ime. U ovom mrežnom slučaju ime mora na prvi pogled (tj. čitanje) odavati karakteristike aktera, pa će se nježna osoba možda nazvati Orhideja ili će se egocentrik nazvati Apolon. Mrežni akter traži pozornicu na kojoj se odvija predstava koja njemu odgovara. Uključivanjem u takvu predstavu mora se pridržavati pravila i normi ponašanja koja već postojeći akteri imaju ili u protivnome može očekivati isključenje. Kao što se pojedinac želi predstaviti u najboljem svjetlu u stvarnom životu, tako se i na mrežnoj pozornici nastoji prikazati što bolje. Mrežni akteri ostvaruju socijalnu distancu prema mrežnoj publici pisanjem laži ili istina o svojem životu u stvarnom svijetu. Mrežna predstava može aktera toliko zaokupiti da se i u stvarnom životu počne ponašati kao i u virtualnoj ulozi. No, život i smrt mrežnog aktera puno su jednostavniji i korisnici imaju tu neodgovornu mogućnost da izbrišu svog aktera tj. da ga mrežno usmrte. Mrežna revolucija Kakvu sliku o internetu možemo dobiti na prvi pogled u svakodnevnom životu? Prvo treba izdvojiti jedan od novijih tekstova u dnevnim novinama Jutarnji list. Polovicu naslovnice zauzima naslov Na internetu popis 800 homoseksualaca, a na trećoj stranici o tome se piše preko cijele stranice. Slučaj komentiraju predsjednik Udruge za promicanje prava homoseksualaca, ministrica pravosuđa, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora i glavni državni odvjetnik. Svatko iz svoje perspektive osuđuje događaj, a samo se jedan od njih osvrnuo na nemogućnost cenzure internet sadržaja. 17 Mediji su se već naveliko raspisali o zavjeri protiv homoseksualaca i pokušaju diskreditiranja njihovih ličnosti, da bi se samo nekoliko dana kasnije autor popisa sam prijavio policiji sa izjavom da je to njegov osobni popis i da mu je nekako ukraden. Spomenemo li još naslove poput Izvrijeđali profesore na internetu i slične, dobijamo mali zaključak internet = skandal. Osvrnemo li se na lokalni tjednik sa zamjetno manjom nakladom, susrećemo naslove: Student optužen za piratstvo, Tko su najveći proizvođači spama, Osvanule nove rupe u Windowsima i Crvi, spam, napredak tehnologije..., a to su naslovi iz samo jednog broja novina. U članku Crvi, spam, napredak tehnologije... autor pokušava dati pregled najvažnijih informatičkih događaja u godini. Uz nabrajanje raznih događaja dovoljno je citirati završetak članka: To su neke od značajki godine na isteku, uz još jednom podvučeno: spam, virusi, hakeri... opasnosti su na koje je ona posebice ukazala. Mali zaključak internet = opasnost i kriminal. Komercijalizacija svjetske računalne mreže započela je devedesetih godina 20. stoljeća. Aplikacije za pregled podataka dostupnih na mreži počele su se razvijati već godine kada je Doug Engelbart projektirao prototip za kreiranje hipertekstualnih veza i e- mail. Za njihovo korištenje konstruirao je računalni miš (mouse). Konstrukciju tekstualnih preglednika započeo je godine Tim Berners-Lee. Tijekom 14

15 osamdesetih godina Tim Berners-Lee razvijao je preglednik koji je nazvao WorldWideWeb. Prvi naširoko korišteni mrežni preglednik bio je NCSA Mosaic (na slici dolje 18). Istraživački tim Mosaica razvio je i prvi komercijalni mrežni preglednik nazvan Netscape Navigator, kasnije preimenovan u Communicator, a zatim ponovo u Netscape. Netscape preglednik bio je najrašireniji sve do Microsoft Internet Explorera koji je preuzeo vodstvo tijekom godine i još je danas vodeća aplikacija za pregledavanje mrežnih sadržaja usprkos brojnim sigurnosnim propustima koje ima i koji se svakodnevno otkrivaju. Svoju popularnost duguje tvrtki Microsoft u sklopu koje je proizveden, a koja ga je širila uz prodaju operacijskog sustava Windows. Zbog tog uključivanja Internet Explorera tvrtka Microsoft je niz godina vodila sudski spor pod optužbom nelegalnog distribuiranja. Istraživači su nastavili rad na otvorenom kodu Netscapea i tijekom razvijen je preglednik Mozilla, koji je izuzetno popularan na računalima koja nemaju Windows operacijski sustav. Krajem godine objavljena je unaprijeđena verzija Mozille nazvana FireFox, koja je postala izuzetno popularna zbog stabilnosti i sigurnosti. Od godine do danas broj korisnika računala konstantno raste, u prosjeku za 80% godišnje. Usporedbe radi, broj telefonskih priključaka raste u prosjeku 5-10% godišnje. Elementi cyber društva Koja se sve pitanja mogu postaviti vezana uz funkcioniranje cyber društva ili virtualne stvarnosti? Je li virtualno društvo samo lijepa simulacija stvarnog društva? Virtualno može biti samo dodatak ili eventualno nadomjestak stvarnog. Sudjelovanje u virtualnoj stvarnosti podrazumijeva da osoba trenutačno proizvede novo Ja, da sudjeluje u komunikaciji i da se istodobno otuđuje. Virtualno novo Ja, nick (nadimak), profil ili avatar omogućuje ispoljavanje željenih osobina ličnosti. Virtualno Ja ima mogućnost i daje slobodu da se osoba iznova definira. Takva se osoba uključuje u društvo, koje je opet definirao njegov tvorac, i tamo se prilagođuje novim uvjetima prema radnjama korisnika i drugih sudionika u istom virtualnom okolišu. Lažni identiteti koji nastaju kreiranjem brojnih adresa i korisničkih profila mogu služiti zaštiti osobe korisnika, ali često i za zloupotrebu. Lažnim se predstavljanjem kao i u stvarnom životu može nanijeti šteta dignitetu osobe, pa čak i materijalna šteta. Problem sigurnosti podataka postaje sve veći kako raste broj korištenja kreditnih kartica u online plaćanju roba i usluga. Krajem 1980-ih i početkom ih pala je velika većina totalitarističkih i komunističkih režima. Pokreti za ujedninjenje Europe, Afrike i drugih dijelova svijeta sve su više jačali i samim time i proces globalizacije. Internet je izvanredno sredstvo globalizacije. Ni 15

16 jedan prijašnji medij ili komunikacijska tehnika nisu toliko smanjili udaljenosti među ljudima koliko današnja moderna tehnika. Upotrebom interneta dolazi do kompresije vremena i prostora korisnik iz neke zagrebačke ulice može u nekoliko sekundi započeti video-konferenciju putem interneta s nekim u šumama Amazone. Tako fizička i vremenska udaljenost više ne predstavljaju zapreku. Uz pomoć brzih računala poslovi i komunikacija su se također ubrzali, pa je za pretpostaviti da se više vremena može iskoristiti za slobodne aktivnosti. Skraćivanjem vremena potrebnog za obavljanje nekog posla ostaje slobodno vrijeme koje se može iskoristiti na različite načine. Internet nudi mnoge sadržaje koji mogu toliko zaokupiti korisnika da se može pojaviti ovisnost. Već su godine formulirani izrazi Intenet Addiction Disorder (IAD) i Patologycal Internet Usage (PIU). Istraživanja provedena na Zapadu govore da je ovisnik o internetu osoba koja tjedno provede više od 36 sati online. Ako rastavimo dan od 24 sata na 8 sati spavanja i odmora, ostaje nam još 16 sati. Od toga oduzmemo 8 sati koliko se provede na poslu ili u školi. Od preostalih 8 sati za vrijeme kojih trebamo obaviti osnovne fiziološke potrebe, putovati na radno mjesto, za definiciju ovisnika morali bi provesti barem nešto više od 5 sati online. Ovisnost o internetu definirana je kao klinički poremećaj sa snažnim negativnim posljedicama na socijalno, radno, obiteljsko, financijsko i ekonomsko funkcioniranje osobe. Istraživanje o ovisnosti o internetu u Hrvatskoj provedeno je od ožujka do srpnja godine. 19 Prema rezultatima tog istraživanja najčešći razlozi pristupanju internetu su radoznalost, zabava, želja za upoznavanjem drugih te dosada. Rijetko je to razlog za traženje partnera ili je to zbog premalo prijatelja uživo. Upitnik je priređen u elektronskom obliku na hrvatskom jeziku, a ispitivanje je provedeno anonimno uz mogućnost da ispitanici upišu svoje ime ili adresu. Sudjelovalo je 205 osoba u dobi od 13 do 60 godina, od njih 48% žena i 52% muškaraca. Čak 49% ispitanika je staro između 20 i 30 godina, dok je 26% ispitanika imalo između 15 i 20 godina što pokazuje da je većina korisnika mlađe životne dobi. Od svih ispitanika za njih 31% utvrđeno je da su ovisni o internetu. Trenutačna dostupnost informacijama na internetu u svega nekoliko klikova ima dobre i loše strane. Dobra je strana ta što se puno lakše i brže mogu dobiti informacije poput stanja na cestama, auto-karte, vremenske prognoze i druge informacije korisne u svakodnevnom životu. No, nedostatak interneta je taj što svatko može biti autor informacija. Takvi objavljeni sadržaji nisu provjereni i nemaju nikakvu potvrdu da su istiniti. Svaka se novost može iskriviti, povijest se može napisati prema željama autora web stranice. Lažne informacije mogu dovesti do velikih problema. Tu čak možemo govoriti i o omalovažavanju znanja i truda. Piscu knjige možda su bile potrebne godine da bi prikupio podatke o nečemu. Zatim mu je još trebala sva sila volje da tu knjigu objavi. Neki ambiciozni webmaster tu istu knjigu može skenirati i objaviti je online u svega nekoliko sati. Tu se dotičemo i autorskih prava. Velika se hajka dizala prije nekoliko godina oko Napstera (logo na slici 20). Napster je bio aplikacija pomoću koje su korisnici interneta mogli razmjenjivati glazbene datoteke. Nažalost, izvođaču te glazbe ta se razmjena nikako nije mogla naplatiti i autor Napstera je tužen 16

17 zbog povrede autorskih prava. No, nije problem samo u glazbi. Autori aplikacija za računala, operacijskih sustava, filmaši i mnogi drugi susreću se sa istim problemom svaki se sadržaj može razmjenjivati internetom. Gospodarski gubici radi toga su golemi. Gubitak privatnosti još je jedan od aspekata korištenja interneta. Većina web stranica na kojima se koriste korisnička imena i lozinke koristi datoteke zvane kolačići (cookies) za pohranu podataka koje korisnik ostavi. Te se datoteke pohranjuju na korisnikovu računalu i sljedeći put kada posjeti istu stranicu korisnik često ni ne mora ponovno upisivati svoje korisničke podatke. Na taj se način može uznemiravati privatnost pojedinca, budući da mnogi forumi i druge web stranice imaju popis korisnika koji su trenutno online na toj stranici. Drugi nas na taj način mogu vidjeti, pa čak i pogledati naš profil u kojem u većini slučajeva ili stoji naša adresa ili kontakt obrazac putem kojeg nam se može poslati poruka. Mi ni ne znamo da nas drugi vide. Programi za instant poruke to rade još suptilnije. Na njima si korisnik može označiti svoje prijatelje i čim se netko od njih spoji na internet, mi dobijamo poruku da je on online. Pitanje cenzure Često se postavlja pitanje Tko upravlja internetom?. Ne postoji neka centralna kontrola ili administracija interneta. Tu se otvara pitanje cenzure tj. slabljenje kontrole sadržaja na internetu. Već početkom komercijalizacije istaknuto je da internet postaje mjesto za ekstremističke i ine negativne stavove. Zbog organizacijske strukture koja nema centar ili tehnologije koja nema središnji sustav internet je nemoguće kontrolirati. Postoji više organizacija koje zajedno rade na razvoju, istraživanju i upravljanju internetom. Neke od najznačajnih organizacija su: 1. Internet Society - (ISOC) Internet Društvo je osnovano godine i danas funkcionira kao krovna internet organizacija. To je nevladina organizacija u koju je uključeno stotinjak organizacija diljem svijeta i nekoliko tisuća članova. 21 Osnovna je misija informiranje o internetu. Organizacija je zbog toga godine nagrađena dodjelom upravljanja.org domenama. Održava godišnju konferenciju International Networking (INET) i regulira aktivnosti lokalnih podružnica. Brine se i za slobodnu upotrebu termina internet. 2. Internet Architecture Board - Organizacija IAB je evoluirala iz organizacije Internet Configuration Control Board (ICCB), originalno osnovane godine od strane voditelja ARPAneta Vintona Cerfa. Osnovni su joj zadaci: nadzor nad standardima arhitekture, protokola i procedura; nadzor nad IETF-om i IANA-om. Sastavljena je od 13 članova, od kojih se 12 bira iz IETF-a (odobravaju ih u ISOC-u), a jedan je voditelj IANA. 3. Internet Engineering Task Force IETF forimirana je od strane administratora IAB-a, a osnovni joj je zadatak poboljšanje internet protokola i standarda. 4. Internet Research Task Force IRTF je zadužena za istraživanja budućnosti i razvoja interneta. 5. Internet Corporation for Assigned Names & Numbers ICANN upravlja raspodjelom imena domena i IP brojeva. Tu je funkciju preuzela od državne National Science Foundation. 6. Internet Assigned Numbers Authority IANA ima funkciju 17

18 centra za koordinaciju, razmještaj i registraciju organizacija za internet adrese, imena domena i parametara protokola. Od najranijih dana razvoja interneta smještena je na University of Southern California s Information Sciences Institute. 7. Network Solutions prvi je javni registrar imena domena i još uvijek je centralna baza podataka za registraciju domena. Od do godine vodili su jedinu tvrtku za registraciju domena InterNIC. 8. Accredited Registrars akreditirani registrari omogućuju registraciju imena domena. Prema gore navednoj strukturi vidljivo je da je u biti nemoguće provoditi neku efektivnu cenzuru ili zaštitu sadržaja koji se pojavljuju online. Za ponašanje na internetu donesen je i online bonton poznatiji kao Netiquette ili Internet Etiquette. 22 Tijekom dugogodišnje prakse u online komunikaciji donesene su smjernice koje bi morale olakšati komunikaciju na internet servisima. Sažeto su razvrstane u nekoliko skupina: osnove, slanje, odgovaranje i povjerljivost. Pridržavanje smjernica uveliko bi smanjilo nepotreban i veliki broj mailova koji stižu u poštanski sandučić, kao i izbjegavanje da se korisni na temelju nepridržavanja standarda protumači kao beskoristan i tako se automatski izbriše. Internet omogućava slobodu govora. Sve što netko želi objaviti dostupno je svima koji su umreženi. Uprkos pokušajima zabrane ili ukidanjem pristupa informacijama imamo mnogo primjera kada je internet ostao zadnja opcija za širenje informacija (npr godine događanja na trgu Tiananmen, godine državni udar u Rusiji, iračka invazija Kuwaita, beogradski radio B-92 nastavio je emitiranje internetom nakon diktatorske zabrane radio emitiranja itd.). Od godine neke su države započele sustavno ograničavati korištenje interneta. Najrigoroznija je Kina u kojoj se korisnici interneta moraju registrirati kod policije. Saudijska Arabija ograničava pristup internetu samo na bolnice i univerzitete. U Singapuru sve političke i vjerske internet stranice moraju biti registrirane kod vlade. Novozelandski sudovi su donijeli zaključak da se računalni diskovi mogu smatrati publikacijama koje se mogu cenzurirati. Hakerska subkultura Kod definiranja hakerske subkulture prvo treba postaviti neku povijesnu podjelu odnosno razlikovanje triju generacija hakera. Prvobitni hakeri koji su se javili već u 1960-im godinama bili su vrhunski elektroničari koji su mogli skoro svaki problem riješiti brzo, učinkovito te često na nekoncencionalan i inovativan način. Druga je generacija ona generacija hakera koji su postali pravi razbojnici sa osnovnom namjerom upadanja u tuđa računala i kreiranje virusa. Precizniji naziv za ovu generaciju je crackers. Neki od najpoznatijih crackera su John Draper 24, Mark Abene 25, Kevin Mitnick 26 23, Kevin Poulsen 27 i Vladimir Levin

19 Najnovija se generacija hakera bavi distribucijom slobodnog softvera odnosno razbijanjem zaštite poznatih softerskih proizvoda radi besplatne distribucije. Začetnik ovog pokreta je Richard Stallman. Stallman je započeo razvoj besplatnog operacijskog sustava pod nazivom GNU. 29 Prema GNU Općoj Javnoj Licenci (GPL) danas se razvija sustav pod imenom Linux, premda to nisu istovjetni sustavi osnovao je Free Software Foundation (Fundaciju za slobodni softver). Osnovna ideja FSF-a je da se za svaki program ili igru objavi i izvorni kod (source code) kako bi se dalje mogao razvijati po potrebama pojedinaca ili organizacija. Ta ideja je nadalje potakla razvoj shareware i open source software pokreta. Ideja o slobodi informacija je zajednička i projektima poput TheFreeSite.com ( thefreesite.com), koji nude besplatne proizvode i softver, te Project Gutenberg ( koji nudi besplatne kopije knjiga. Zašto bi se moglo govoriti o hakerskoj subkulturi? Vjerojatno ne po nekom zajedničkom stilu odijevanja koji je više-manje standardan za sve ljubitelje računala (premda dominiraju predmeti koji su pozitivno nastrojeni prema korištenju otvorenog koda ili antikorporacijskih oznaka). Zajednička su im mjesta okupljanja. U online svijetu to su IRC ili chat sobe, forumi i slične stranice. Razvijen i poseban način govora tj. pisanja, tzv. hackerski sleng, sastavljen je od kombinacije slova, brojki i znakova s naglaskom na zamjeni slova brojkama i znakovima (npr. 3ll1t3 elite, h4ck3rz hackers i sl.). Gamerska subkultura Gameri su korisnici računala koji većinu svojeg vremena troše na igranje računalnih igara ili na podešavanje vlastitog računala da bi odavalo što bolje performanse za igranje. Bitan je element da gameri ne igraju samostalno (protiv umjetne računalne inteligencije) već u mrežama (internet i LAN) protiv drugih živih igrača. Specifično za gamersku kulturu je postojanje klanova. Klan je skupina istomišljenika koji se bore (ili natječu) pod zajedničkim imenom, oznakama ili zastavama. Čak su i igre već tako podešene da postoje razine igranja namijenjene isključivo mrežnom igranju u grupama. No, ta virtualna podjela je zadržala neka ograničenja slična podjelama u stvarnome svijetu, pa su tako klanovi izrazito nacionalno ili lokalno podijeljeni. U gamersku subkulturu se može uključiti i specifičan oblik igranja. RPG via je igra glumljenja uloga preko a. U takvim igrama igrači se okupe oko jedne zajedničke ideje (često na literalnim ili filmski predlošcima), definiraju cilj ili misiju i međusobnom komunikacijom grade radnju. Interesantan su primjer recimo poklonici znanstveno-fantastične serije Star Trek, koji su taj RPG via žanr igranja razvili u najsitnije detalje i detaljno preslikali ideje začetnika Star Treka Genea Rodenberryja. Tako se pojedinac uključuje u igru odabirom virtualnog identiteta gdje se bira rasa (interplanetarna), spol i tjelesni detalji. Taj profil (odnosno identitet) stalno prati pojdinca tijekom igranja. Nitko ne sprečava pojedinca da istodobno preuzme nekoliko identiteta, tj. uloga u igri. Osim online druženja preko igara i tamo dostupnih oblika razgovora chatom ili upotrebom opreme za zvučne 19

20 razgovore, gameri često organiziraju i turnire tj. druženja na kojima se organiziraju natjecanja u nekim igrama. Cyber seks Cyber seks se sastoji od senzoričkih podražaja. Ulazne i izlazne informacije su vizualne, zvučne i taktilne, a ovise o sučelju između računala i čovjeka. Stenslie Stahl je u prvoj verziji njegovog Cyber S/M odijela koristio sustav koji je sadržavao umjetnu vaginu (u ženskoj varijanti vibrator), grijače za noge, trbuh se stimulirao elektro-šokovima, bradavice stezaljkama, a preko tijela se kretao veliki vibrator. Jednostavnije varijante cyber seksa podrazumijevaju samozadovoljavanje sa ili bez seksualnih pomagala, uz konzumaciju dostupnih online sadržaja poput porno galerija ili chat soba. Manje interaktivni način je vruće dopisivanje om. Cyber seks možemo promatrati u nekoliko vrsta. Možemo govoriti o seksualnoj interakciji čovjekračunalo u kojoj nema druge žive osobe već se akter zadovoljava uz pomoć audio-vizualnih sadržaja koje mu računalo servira. Druga vrsta cyber seksa je model čovjekračunalo-čovjek u kojem dvoje (ili više) ljudi seksualno komunicira preko računala. Ono što je važno istaknuti je to da je kod obje vrste bitan faktor ljudska imaginacija i ako bi cyber seks pokušali definirati kao zamišljeno vođenje ljubavi posredstvom elektroničkih uređaja, onda u cyber seks možemo uvrstiti i telefonski seks, erotski televizijski ili radijski program, pa čak i telegraf. Postavljaju se pitanja Zašto cyber seks?. Kao prvo, cyber seks je nešto novo, nepoznato pa čak i nenormalno (u smislu uobičajene seksualne prakse). Važniji je faktor anonimnost. Pojedinac se može predstavljati i otkrivati sebe drugima na način na koji nikad ne bi imao hrabrosti da to učini i u stvarnosti. Netko svoje seksualne fantazije ne može ostvariti u stvarnosti, bilo da su toliko nastrane, bilo da je pojedinac možda fizički spriječen da to učini u stvarnom životu (npr. zatvorenici, vojnici, mornari, astronauti). Cyber seks može nekima biti jedino rješenje jer zbog tjelesnih nedostataka, invaliditeta ili čak zaraznih bolesti od kojih boluju, jedino na taj način mogu ostvariti svoje seksualne potrebe. Naravno, tu dolaze u pitanje i razne nastranosti ili čak seksualne prakse kažnjive na svaki način. Introvertirane osobe mogu upražnjavati cyber seks bez straha od odbijanja ili ismijavanja. Svakako je sigurno da je upražnjavanje cyber seksa samo nadomjestak za stvarni seks. U potrazi za stvarnim seksualnim iskustvom ljudi se samozadovoljavaju, a cyber seks je samo jedna nova i dodatna opcija u tome nizu. Nove tehnološke mogućnosti stimulacije orgazma dakako pojačavaju privlačnost cyber seksa, ali cyber seks i dalje ostaje 20

21 samo slaba simulacija jer je nemoguće simulirati nepredvidljivost tuđih reakcija, dodira, uzdaha ili pokreta. Opasnosti koje se konzumiranjem cyber seksa mogu javiti su mogućnost da pojedinac otkrije da voli nešto za što nije mislio da mu se sviđa. Ozbiljniji bi problem mogao biti deformacija međuljudskih odnosa jer pojedinac cyber seksom dobiva upravo onakve povratne reakcije kakve želi, a i cyber partneri su idealizirane slike, što u stvarnom životu često nije slučaj ni kod reakcija niti karakteristika partnera. Pozitivni aspekt cyber seksa može biti jačanje komunikacijskih vještina i kreativnosti, jer pojedinac svaku svoju želju mora pretočiti u standardizirani oblik kako bi se omogućila komunikacija s računalom ili partnerom u cyber seksu. Činjenica da u seksu važniju ulogu od tijela ima mašta potvrđuje se i kod cyber seksa. Cyberfeminizam Pregledom pretplatnika nekoliko popularnih računalnih časopisa potvrđuje se da su žene uvelike odsutne iz aktivnosti vezanih uz kompjutere. Žene čine tek oko 20% čitateljstva PC Worlda, 15% pretplatnika na Wired, 15-18% pretplatnika na Well, 10% pretplatnika na CompuServe, 15% na AOL i 30% na Prodigy. Bit feminističke teorije je da je ona i kritička i aktivistička zato što se sa ženske pozicije trudi stvoriti bolji svijet za žene, a time prema njihovom mišljenju i za cijelo društvo. No, feministička teorija nije samo sociološka već i interdisciplinarna, budući da obuhvaća i antropologiju, biologiju, ekonomiju, povijest, pravo i mnoge druge. Pisanje u feminističkoj tradiciji ima dugu povijest sve do godine, ali se feminizam nije razvijao kao kontinuirani pokret. Nakon 1960-ih sve se više govori o sociologiji roda, gdje je sociologija roda proučavanje socijalno oblikovanih ženskih i muških uloga. Sociologija roda uzima rod kao jednu od mnogobrojnih varijabli socijalnih odnosa i struktura. Internet i kiber prostor mjesta su u kojima feministički ili rodni pokret nanovo može ojačati. Teoretičari feminizma pokušavaju pitanje odnosa roda i spola protegnuti i kroz kiber prostor, kao mjesto u kojem je spol pitanje odabira. Svaki sudionik interaktivne komunikacije putem interneta bira način na koji će se predstaviti drugima, uključujući i spol. Postoji puno primjera u kojima žene online glume muškarce jer im je tako lakše izreći svoje mišljenje o nečemu, a i drugi sudionici se prema njima odnose tolerantnije. Mogućnost mijenjanja identiteta i uloga koje uz to dolaze pomaže međusobnom razumijevanju problema i situacija u kojima se pojedinac može naći ukoliko se predstavlja kao osoba drugog spola. Puno se takvih primjera može pročitati u zbirci radova Cyberfeminizam. Kod kreiranja virtualnog identiteta pojavio se i treći spol - neuter ili nedefinirani koji pojedincu nudi mogućnost da se prezentira spolno i rodno neutralno. Novi društveni poredak? Da li će se tijekom razvoja cyber društva razviti i novi društveni poredak? Na ovo pitanje pokušavaju odgovoriti mnogi autori. Dvojica hrvatskih autora u svojoj knjizi Kiberkomunizam predviđaju sljedeće: Nastupajuće Novo doba bit će svijet kiborga i robota, superinteligentnih ljudskih bića i strojeva., a poredak koji će tim društvom upravljati će biti kiberkomunizam. Kiberkomunizam se razvija uvođenjem i širenjem slobodnog kompjutorskog operacijskog sustava, otvorenog koda i besplatnog softvera, pakete uredskog poslovanja, bežičnog komuniciranja i obrazovanja po izboru i bez naknade. Dalje ističu ovo: Tako počinje povijesni proces koji vodi ljudski rod u otvoreno, slobodno, besplatno i svima dostupno globalno zajedništvo. U kibekomunističkom društvu suverenitet država prešao bi na individue i njihova udruženja i zajednice. Autori knjige Netokracija tvrde kako 21

22 je u današnje vrijeme promijenjen način za podizanje društvenog statusa. Dok se nekad to radilo rodom, obrazovanjem ili stjecanjem bogatstva, danas najbolji društveni status imaju oni koji skupe najviše ekstremnih iskustava. Pri tome se misli na to tko je proputovao više svijeta, isprobao što više raznih legalnih i ilegalnih stvari ili čak bolje rečeno tko je osjetio što veće emocionalno uzbuđenje pri tome. Takvo je razmišljanje na tragu egzistencijalističkih sociologa koji svoje proučavanje temelje na proučavanju aktera, njihovih misli, osjećaja i akcija. Miljenko Hajdarović Sociološki aspekti cyber društva 22

23 5 HRVATSKI Miljenko Hajdarović Sociološki aspekti cyber društva CYBERSPACE Hrvatska akademska i istraživačka mreža ili CARNet (Croatian Academic and Research Network) nastala je godine kao projekt Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (logotip Carneta na slici). Godine Vlada Republike Hrvatske Uredbom osniva ustanovu CARNet. CARNetove aktivnosti prvenstveno su okrenute akademskoj i istraživačkoj zajednici, sa ciljem stvaranja, uvođenja i uporabe novih tehnologija godine Hrvatska je dobila svoju.hr vršnu domenu kojom se označavaju internet stranice hrvatskog područja, a vršnom domenom upravlja CARNet. CARNet godine uspostavlja središnji WWW poslužitelj (bazu hiperveza na hrvatske stranice) i održava prve tečajevi o internetu za korisnike. Danas CARNet pruža ISP usluge znanstvenim i obrazovnim ustanovama te njihovim korisnicima, brine se za vršnu.hr domenu i provodi mnoge projekte za unapređenje sadržaja i usluga u hrvatskom internetskom prostoru. Prvi hrvatski komercijalni ponuđač internet usluga HiNet (u okviru Hrvatskih pošta i telekomunikacija) započeo je s radom godine, a tijekom godina promijenila se vlasnička struktura i ime 23 do sadašnjeg T-com-a. Od listopada godine Deutsche Telekom AG postaje većinskim vlasnikom HTa, s udjelom u vlasničkoj strukturi 51%, dok je vlasnik preostalog dijela Vlada Republike Hrvatske. Zbog takve monopolističke vlasničke strukture razvoj komercijalne uporabe interneta u Hrvatskoj uvelike zaostaje za europskim prosjekom. T-HT je u svojem izvještaju o poslovanju iznio podatke da je godinu završio sa porastom od 15% u broju korisnika mobillne telefonije (1,53 milijuna) i porastom od 22% korisnika interneta (585,8 tisuća). Dokidanjem monopola i stvaranjem manjih privatnih ISP-a poput Iskona, Globalneta i VIPneta cijena korištenja usluga se smanjila, ali veliki nedostatak je taj što više od 95% korisnika interneta u Hrvatskoj koristi sporu vezu za preuzimanje internet sadržaja. Povećanje broja korisnika ADSL-a (širokopojasnog pristupa internetu - broadband) ide sporim tempom i dio je hrvatske nacionalne strategije informatizacije. Prema tom planu želja je da do godine broj DSL korisnika bude oko (ili oko 10% od sadašnjih skoro milijun korisnika interneta). U zadnjih šest mjeseci cijene se stalno smanjuju, dok se broj korisnika sporo povećava. Krajem ožujka objavljeno je da ima oko korisnika koji su smješteni u 70 najvećih gradova Hrvatske. Širenje DSL usluge u ruralne krajeve još nije ostvareno i to je jedan

24 od razloga sporog rasta. U gradovima je prisutna i kabelska veza na internet koja se ostvaruje preko televizijsko kabelskih distribucijskih sistema i nudi brzine slične DSL-u. Hrvati su u velikoj mjeri još uvijek tradicionalisti i konzervativci. Novotarije, osim onih pomodnih, ne probijaju se često. Ruralna sredina ima minimalnih veza s korištenjem interneta, što je vidljivo i prema gore iznesenim podacima. Naše se društvo nije promijenilo iako imamo i državnu politiku i plan informatizacije. Dobar su primjer male zajednice poput ruralnih općina koje su izradile web stranice s mogućnošću javnih rasprava o bitnim pitanjima za lokalnu sredinu. U većini slučajeva bezuspješno. Takvim se stvarima bave samo mladi i to većinom školskog uzrasta. Fenomen opće proširenosti interneta stalno je prisutan u medijima, ali nažalost odnosi se na negativne strane interneta. Tiražni hrvatski tjednik Nacional u jednom svom travanjskom izdanju na naslovnici donosi natpis Istraživanje pokazalo da u Hrvatskoj na djecu preko interneta vreba više pedofila nego u SAD-u. U istraživanju koje je provela neprofitna organizacija Hrabri telefon (za pomoć zlostavljanoj djeci) glavna su pitanja bila u koje se svrhe koristi internet i kakva su dječja iskustva s internetom. U istraživanju je prema pisanju tjednika obuhvaćeno ukupno učenika osnovnih i srednjih škola (od četvrtog do osmog razreda osnovne te prvi i drugi razred srednje škole). Hrabar je zaključak autora članka da je istraživanje pokazalo da je 27 posto školske djece u Hrvatskoj bilo izloženo porukama seksualnog sadržaja. Čak 10 posto više nego djeca u SADu. Na nereprezentativnom uzorku iz urbane sredine donesen je zaključak za cijelu Hrvatsku. Do cjelokupnog izvještaja o istraživanju nije moguće doći, ali su u tjedniku vidljivi još neki interesantni podaci poput da 90% djece iz uzorka koristi kompjuter, a od njih 83% ga koristi za igranje i 66% za surfanje. Interesantan je podatak o 56% djece koja koriste chat za zabavu i upoznavanje novih prijatelja. Razumljiv je cilj djece koja se koriste računalom, ali bi pritom puno više pažnje trebalo posvetiti njihovoj zaštiti od nepodobnih sadržaja. U razvijenijim zeljama postoje organizacije koje se bave edukacijom roditelja i pronalaženjem nepodobnih sadržaja, a postoje i posebne aplikacije koje djeci ograničavaju korištenje interneta. S pedagoške strane internet također ima svoje pluseve i minuse. Poželjno je da učenici više samostalno rade i internet im omogućava pronalaženje korisnih sadržaja za nastavu. No, međutim sadržaji koji su na internetu u najvećoj mjeri nisu prošli nikakvu kontrolu istinitosti i na taj se način djeca mogu poučiti krivim istinama. Uz to, na internetu su vrlo prisutni i sadržaji poput lektire, seminara, pa čak i maturalnih radnji, koji se ne koriste samo u informativne svrhe već kao plagijati i na taj se način obrazovanje srozava. Nažalost, još je jedna negativnost interneta i njegov loš utjecaj na pismenost korisnika. Internet je medij u kojem je većina sadržaja napisana, a ti pisani materijali često nisu lektorirani i puni su nepravilnosti. Crkva u Hrvatskoj i internet Uz Poljsku i Irsku, Hrvatska je često proglašavana najkatoličkijom zemljom Europe zbog vrlo velikog utjecaja Katoličke crkve na javno mišljenje. Nakon dugih desetljeća vlasti komunističkog režima, koji je potiskivao pa i čak zabranjivao svojim članovima sudjelovanje u bilo kojim vjerskim aktivnostima, Hrvati su početkom devedesetih godina pohrlili u okrilje Crkve. Za taj nagli skok u broju vjernika možemo naći nekoliko povoda. Prvi među njima i definitivno najsigurniji povod je stvarna povezanost hrvatskog naroda uz katoličku vjeru. Kroz najraniju povijest Hrvata na ovim prostorima možemo pratiti utjecaj katoličke crkve. Stoljećima tijekom turske 24

25 najezde prema srcu Europe Hrvatska je smatrana predziđem kršćanstva. Narod je cijeli svoj život uredio prema godišnjim dobima i uz to vezanim poljoprivrednim radovima, te uz velike crkvene blagdane. U duhu vjere ljudi su primali sakramente, išli i rasli uz crkvu, ženili se i udavali, te na kraju i umirali. Najveći moralni utjecaj dugo je vremena imao svećenik. Svećenici su kroz duže vrijeme bili i jedini izvor obrazovanja, budući da se učiteljska profesija u Hrvatskoj razvila relativno kasno, tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Nakon Drugog svjetskog rata i prvih poratnih izbora na vlasti su očvrsnuli komunisti, koji su vođeni idealiziranim sovjetskim uzorima ubrzo počeli potiskivati i marginalizirati vjeru. Biti vjernik je tijekom godina postajala sve više javna tajna budući da član Komunističke partije Jugoslavije nije mogao biti vjernik, a opet je bilo uvriježeno pravilo da uspješan čovjek može biti samo komunist. Slomom socijalističkih poredaka u Europi, a zatim i proglašenjem neovisnosti Hrvatske, nova je politička elita prigrlila Crkvu koja je zauzvrat morala osigurati moralnu legitimaciju nove vlasti. Sljedeći razlog kojeg moramo navesti je Domovinski rat u razdoblju od do godine. Pravo se zajedništvo ljudi može vidjeti tek u kritičnim situacijama, a ovaj je ratni konflikt to i pokazao. Vrlo se brzo isprofiliralo tko sa kime ratuje, pa su tako ratovali katolici Hrvati protiv pravoslavnih Srba. Znači, definitivno smo imali etničkovjerski sukob. O moralnosti rata niti jedna strana nije dvojila. Hrvati brane svoj dom i vjeru, a Srbi samo žele svoju otadžbinu. Nažalost, srpski napadi na vjerske objekte samo su povećavali taj jaz. Političari su jasno pokazali što znači biti pravi Hrvat pravi je Hrvat katolik i pravi vjernik koji u Crkvi stoji u prvom redu i moli Boga za pomoć nažalost pravi razlozi su u većini slučajeva bili samo politička promidžba i skupljanje bodova za sljedeće izbore. Sasvim je jasna bila i potreba ljudi okruženih ratom da vjeruju u dobro i spas koji Bog nudi. Vjerujem da se svima u pamćenje urezala slika vojnika u maskirnoj uniformi s krunicom oko vrata. Plastične krunice, koje svijetle u mraku, bile su sastavni dio prvih pošiljki humanitarne pomoći koja je stigla u Hrvatsku. S tog je stajališta jasno i stalno zajedničko pojavljivanje tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i kardinala Kuharića. Po završetku rata i povratkom prognanih i izbjeglica, relativnom stabilizacijom države, utjecaj Crkve, začudo, nije opao. U našoj je javnosti još uvijek prisutno traženje legitimacije od strane crkve. Tijekom prvih deset godina hrvatske samostalnosti i vlasti Hrvatske demokratske zajednice, mogli smo svjedočiti izuzetnoj suradnji vlasti i Crkve, koja je imala priliku i mogućnost komentiranja svih bitnijih odluka Hrvatskog sabora ili Vlade. Nakon siječanjskih izbora godine, kada je na vlast došla oporbena koalicija šestorke, vidljivo je zahlađenje odnosa sa Crkvom. Denacionalizacijom imovine Crkva je stekla značajna sredstva, od nekretnina do učešća u raznim fondovima. Svaki element društva koji vjernicima skreće pozornost, poput nekih vrsta glazbe, filmova ili interneta, ne može naići na odobravanje crkve. Hrvatska je službena crkva u velikoj mjeri konzervativna i nije blagonaklona prema novitetima te bismo stoga mogli reći da internetizacija Hrvatske doprinosi sekularizaciji hrvatskog društva. Službeni stavovi Svete Stolice, koje je formulirao nedavno preminuli papa Ivan Pavao II., bili su za oprezno korištenje novih tehnologija u nadi da se vjera može širiti i služiti medijima i računalima. Katolička crkva također ulazi u 21. stoljeće i da bi opstala mora prigrliti nove tehnologije, ali to čini vrlo polagano i skeptično. Papa Ivan Pavao II. u svojem je apostolskom pismu Brzi razvitak o sredstvima društvenoga komuniciranja, medije i novinare upozorio na opasnosti od manipulacija koje sredstva informiranja mogu činiti. 25

26 Papa piše da je društveno komuniciranje dobra stvar za cijelu zajednicu i da stalno treba usavršavati mjere koje jamče pluralizam. O pitanju korištenja interneta papa je poručio da ga i Crkva može i treba koristiti bez straha. Pozvao je prije svega vjernike da se ne plaše novih tehnologija koje nam je Bog stavio na raspolaganje za otkrivanje, upotrebu i omogućavanja upoznavanja istine. Slični stavovi stoje i u dokumentu Crkva i internet, kojeg je Papinsko vijeća za medije izdalo u veljači godine. Za istaknuti je internet koji pridonosi revolucionarnim promjenama u trgovini, obrazovanju, politici, novinarstvu, odnosima među narodima i među kulturama. Te promjene ne zadiru samo u oblik na koji osobe međusobno komuniciraju, već i u način na koji tumače vlastiti život. Već iz ovih istaknutih dijelova vidljivo je da je katolička crkva prepoznala snažni utjecaj interneta i modernih komunikacija u širenju evangelizacije u vremenima sve veće nereligioznosti. Po smrti pape Ivana Pavla II. puno je puta isticano da se vješto služio medijima i internetom i za očekivati je da se takav trend nastavi i u budućnosti. Vatikan osim televizijskog i radijskog program ima i opsežne web stranice na kojima se mogu pronaći svi multimedijski sadržaji, enciklike, odluke, biografije i, naravno, Sveto pismo. I u Hrvatskoj smo svjedoci da čak i manje župe imaju svoje web stranice na kojima objavljuju svoje aktivnosti. Stavove slične katoličkoj crkvi ima i pravoslavna crkva. U jednom intervjuu jeromonah Petar (sekretar Nastavnog Komiteta Ruske Pravoslavne Crkve) ističe sljedeću misao: Sam po sebi, Internet kao i vecina drugih tehnoloskih dostignuca je moralno neutralan - zbog toga sto ga neko koristi u korisne ili stetne svrhe, ne treba imati prema njemu negativan stav. Nadalje kaže: Sablazan i stetnost Interneta nije vise opasna od televizije ili stampe. I reklama u metrou moze da sablazni, stvar je u samom čoveku. Slika 21. Papa Ivan Pavao II. zalagao se za korištenje suvremenih medija 26

27 Slika 19. Pristup internetu od kuće najviše je zastupljen u naseljima do stanovnika (između 91 i 94%), više je prisutan kod muškaraca (90%), u dobnoj skupini od 35 do 44 godine starosti (92%), kod onih s mjesečnim osobnim prihodima od do kuna. Pristup na poslu je iznad prosjeka zastupljen prvenstveno u Zagrebu s okolicom (42%), kod osoba s najvišom naobrazbom (53%) i osoba starih između 35 i 44 godine (45%). Slika 20. Najčešća svrha korištenja Interneta. 27

28 6 (ZLO)UPOTREBA Miljenko Hajdarović Sociološki aspekti cyber društva INTERNETA Posljednju četvrtinu godine Hrvatsku je preplavio novi val oduševljenja za televizijom i internetom. U Hrvata je započelo emitiranje globalno napopularnije reality TV emisije Big Brother. Hrvatska je tu čast dobila kao 26 zemlja na svijetu. Globalno Big Brother bilježi strahoviti uspjeh i svugdje izbija na vodeću poziciju gledanosti među televizijskim emisijama. Čak je gledaniji i od međunarodnih nogometnih utakmica ili utakmica Lige prvaka, a tu se radi o emisiji koja traje otprilike sat vremena dnevno. Sličnu popularnost bilježe i prateće web stranice, što je i za očekivati jer one nude 24/7 uslugu. Naime, dok se na televiziji može pratiti samo izbor dnevnih događaja, na internet 28 stranicama Big Brothera svaki ponosni vlasnik računala sa kolikotoliko stabilnom vezom na internet (brzina i nije presudna) može ući u Big Brother kuću svih 24 sata dnevno i svih 7 dana u tjednu. Za nekoliko trenutaka i klikova mišem ulazimo u čarobni voajerski svijet reality televizije. Prema podacima RTL telelevizije Big Brother je u prosincu pratilo oko milijun gledatelja svake večeri osim petkom kada je broj gledatelja rastao i do 1,4 milijuna. Petkom je naime, išla emisija u kojoj su se zbrajali tjedni glasovi gledatelja o tome tko će ostati, a tko ispasti iz emisije. Fenomen u tome je mogućnost da svaki, običan gledatelj ima mogućnost odlučivati o nečijoj sudbini. Veliki boom krajem 1980-ih donio je uređaj za reprodukciju video zapisa. Uskoro nakon toga, a uvjetovano time, započelo je širenje VHS kamera. Video rekorder i kamera omogućili su pojedincima ono što su do tada mogli vidjeti ili činiti samo u kino dvoranama ili na televiziji. Svatko je s vremenom mogao nabaviti potrebne elektroničke uređaje i raditi vlastite video uratke. Početkom 1990-ih svijetom i Europom počeo se širiti amaterski video seksualnih sadržaja. Ono što je tu interesantno je upravo taj amaterizam koji bi ujedno mogao označavati i autentičnost. Ono što bi bilo snimljeno amaterski moglo je

29 značiti i svakodnevno, a ne samo nešto u domeni scenarista, redatelja i plaćenih glumaca. Razvojem digitalnih foto i video kamera, širenjem interneta i računalnih web kamera, amaterski i profesionalni seksualni sadržaji započeli su prodor u domove. U Hrvatskoj smo sredinom godine bili svjedocima velike navale na video kasete i računalne kompakt diskove kada je internet portal objavio vijest da je ukraden video uradak eksplicitnog sadržaja popularne pjevačice Severine Vučković. Fascinantno je koliko je tih 11 minuta kućno snimljenog materijala uzburkalo cijelo hrvatsko društvo. Tjedan-dva ta je tema bila najintezivnije okretana u svim hrvatskim medijima i društvima. Svoje ocjene tog slučaja iznosili su svi, od običnih ljudi s ulice pa sve do crkvenih dužnosnika, političara i znanstvenika. Video materijal započeo se distribuirati prvenstveno internetom i vjerojatno je pozitivno djelovao i na informiranost ljudi o tome što je to internet, kao i na kasniji porast prodaje računala i broj minuta provedenih online. Mogli smo svjedočiti i o tome koliko se malo zna o internetu. Dokazano je da se općenito ne zna da je internet decentralizirana mreža koja nema šefa koji bi jednostavno prekinuo prekidač i zaustavio dotok nepristojnih materijala. To je doduše bio amaterski uradak, ali su akteri bili već otprije poznati i medijski eksponirani. Nije začuđujući interes za dotičnu snimku. No, interesantnija je navala na internet početkom godine kada se u kratko vrijeme pojavilo nekoliko potpuno amaterskih snimaka od aktera koji su do tada bili potpuno nepoznati javnosti. Tu dolazi do izražaja vrijednost amaterskih snimaka koje više podrazumijevaju autentični stvarni život. Novi su akteri bili studenti iz jednog zagrebačkog studentskog doma, djevojka iz Pule i srednjoškolke iz srpskog Zemuna. Interesantno je demonstracija seksualnosti koja u ovim slučajevima dolazi od žena, koje se dokazuju kao seksualno aktivne, kao vršioci radnje i kao one koje imaju kontolu nad muškim partnerima. Možda je tu na djelu onaj nedefinirani i novi cyberfeminizam. Manje benigni sadržaji, koji su isto tako u domeni voajerske kulture današnjice, pojava je i pravi procvat reality televizije. Na mnogo satelitskih kanala može se tokom cijelog dana pratiti kako policija proganja prestupnike, kako vatrogasci gase požar, kako forenzičari istražuju mjesto zločina ili kako medicinske ekipe saniraju i najteže ozljede. Postavljanjem potpuno bezopasnog upita na Google ili nekim drugim poznatim tražilicama za pretraživanje internetskog sadržaja sa neseksualnim pojmovima izlistavaju se pornografski sadržaji (posebice kod slika). To je česta pojava kada se pornografski materijali imenuju poput predmeta iz svakodnevne upotrebe ili po pojmovima koji se često koriste, a sve sa ciljem dovođenja što većeg broja posjeta njihovim stranicama. Veći broj posjeta omogućava i veći potencijalnu zaradu na prodaji sadržaja ili marketinškog prostora. Na internetu se može naći i pedofilija zamotana u legalne okvire. Primjer je recimo stranica na kojoj se poziva roditelje ( Roditelji, napravite od svoje djece supermodele i zaradite novac! ) da zarade laki novac na vlastitoj djeci, koja naravno moraju biti lijepe djevojčice ili dječaci. Radi se o razvijenoj internetskoj industriji temeljenoj na tome da je, uz dozvolu i prisustvo roditelja, posve legalno fotografirati djecu u odjeći i raznim pozama. No, moralno gledajući nije legalno gledati fotografija maloljetnika koji su oskudno ili izazovno odjeveni, našminkani ili postavljeni u izazovne poze. Pravno gledajući, roditelji su dali dozvolu, nema golotinje, a i na samim web stranicama je istaknuto da nemaju veze sa seks stranicama ili stranicama na bilo koji način povezanim sa seksom. Internet je prepoznat kao jedno od zadnjih utočišta tzv. brze zarade. Najčešći su to sponzorirani sadržaji koji nude potencijalnu zaradu za webmastere (i druge) koji ih objavljuju uz često vrlo 29

30 upitan ili nikakav sadržaj za posjetitelja koji klikne na njihove linkove. Većina je takvih programa obilježena kao nekakav partnerski odnos objavljivača sadržaja i neke tvrtke proizvođača sadržaja koja izdvaja dio novca od svoje zarade. Poznate su piramide, lanci sreće, programi za zaradu surfanjem i programi za klikanje. Svi se oni temelje na principu da korisnik klikne na link ne bi li dobio neki, često mizeran postotak koji zarade tvrtke koje se bave takvim reklamiranjem. Često se obećava da će se taj postotak znatno povisiti ako član takve mreže podigne svoj status kupnjom zlatnog članstva. Iako postoje i ozbiljne tvrtke koje se time bave, na takav je način, nažalost, prevareno mnogo korisnika. Još su jedan problem interneta i daileri. Takvi programi su nametnici na korisničkom računalu i stvaraju dodatne novčane probleme zvanjem satelitskih telefonskih brojeva ili nekih egzotičnih zemalja. Cijena takvih poziva kreće se i po 250 kuna po satu. O veličini problem dailera svjedoči i podatak da je hrvatski T-Com u sklopu računa za telefonske usluge svojim korisnicima dostavio i kraći tekst o tome što su daileri i kako ih prepoznati te spriječiti zlouporabu. U jesen godine Hrvatskom se proširio još jedan internetski skandal kada su se novine raspisale o internetskom dnevniku koji je pisao zaposlenik diplomatskog predstavništva Hrvatske u Washingtonu. Djelatnik se skrivao iz profila Vibbi i na blogu (internetskom dnevniku) je pisao o svojim viđenjima diplomatskog nerada, onaniranju uz porno internet stranice i drugim, diplomatima neprigodnim aktivnostima. Nakon objave postojanja takvog dnevnika u dnevnom tisku, svi su tekstovi maknuti s interneta. Iz svega do sada navedenog vidljivo je da dojam neupućenog korisnika ili čovjeka koji se internetom nije služio ne može biti pozitivan. Prijevare, skandali i pornografija prečesto su korišteni uz termin internet, pa se pozitivne strane zaboravljaju. U naprednijim društvima mnogo se sredstava troši na produkciju korisnih mrežnih sadržaja i na internet 30

31 poslovanje. U Hrvatskoj postoje takvi planovi, ali se provode sporo i uz nedovoljno obrazovanje. U školama se informatička nastava još uvijek vodi uz starije programske pakete i nije usmjerena na praktično. Miljenko Hajdarović Sociološki aspekti cyber društva 31

32 7 BUDUĆNOST CYBER DRUŠTVA Opće je poznata nezahvalnost teme kao što je predviđanje budućnosti. Kod takvih predviđanja svaki autor riskira svoj dobar glas i upravo se zato mnogi i ustručavaju od takvih pretpostavki. Tijekom devedesetih i početkom novog stoljeća tek je zaživjela komerijalizacija interneta i njegovo širenje u većinu kućanstava. U tijeku je poboljšavanje brzine pristupa informacijama i pad cijena informatičke tehnologije, što omogućava još veće širenje Mreže. U domenu internetskih tehnologija sve više ulazi i telefonija te multimedijski sadržaji poput glazbe i filmova, dok edukativni sadržaji još uvelike kaskaju i zaostaju zbog nedostatka sredstava. Jasno je da ono što nosi profit ima i prednost. Možemo se nadati da ćemo u budućnosti knjige i drugu literaturu moći čitati s vlastitog računala. Gledano globalno, čovječanstvo ima puno više problema koji se moraju riješiti odmah, a tek nakon toga može doći do umrežene utopije. Kraj interneta? Slika 24. Rezultat najraširenijeg virusa u godini bilo je gašenje sistema Može li se dogoditi kraj interneta? Vjerojatno nitko ne može sa sigurnošću tvrditi njegov kraj, ali sudeći prema već postojećim mišljenjima to je moguće zamisliti. Sa sigurnošću možemo reći da korisnici interneta imaju sve veće probleme s njegovim korištenjem. Nažalost, gotovo je nemoguće ili barem nepreporučljivo služiti se internetom, a da na računalu nemate instaliran barem neki antivirusni program. Vrlo je vjerojatno da puno korisnika uz neki antivirusni alat ima na svojim računalima instalirane još i dodatne programe za zaštitu, poput vatrozida (firewall), antidailer i anti-spyware programa. To ima nekoliko implikacija na korisnika. Prva su dodatni troškovi jer svaki od tih alata stoji određenu sumu novaca. Postoje, doduše, i besplatne verzije takvih programa, ali su one ograničene u svojoj učinkovitosti i vjerojatno ne nude mogućnost stalnog osvježavanja lokalne baze podataka o 32