Utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju na izvoz

Transcription

1 Sveučilište u Zadru Odjel za ekonomiju Sveučilišni diplomski studij menadžmenta Šime Goić Utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju na izvoz Diplomski rad Zadar, 2016.

2 Sveučilište u Zadru Odjel za ekonomiju Sveučilišni diplomski studij menadžmenta Utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju na izvoz Diplomski rad Student/ica: Šime Goić Mentor/ica: doc.dr.sc. Anita Peša Zadar, 2016.

3 SADRŽAJ Sažetak UVOD Problem istraživanja Ciljevi i svrha istraživanja Istraživačka pitanja Struktura rada Metodologija istraživanja POJAM I METODE MJERENJA KONKURENTNOSTI NA NACIONALNOJ RAZINI Pojam i povijesni razvoj koncepta konkurentnosti BDP kao ključni pokazatelj konkurentnosti nacionalnog gospodarstva Porterov dijamant konkurentnosti Indikatori međunarodne konkurentnosti KONKURENTNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA BDP kao pokazatelj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Indeks globalne konkurentnosti (GCI) kao mjerilo konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Indeks Svjetske banke kao mjerilo konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Ocjena konkurentnosti hrvatskog gospodarstva prema Porterovom dijamantu konkurentnosti POTICANJE KONKURENTNOSTI I IZVOZNOG POTENCIJALA HRVATSKOG GOSPODARSTVA NA RAZINI EU Aktivnosti poticanja konkurentnosti i izvoznih potencijala Republike Hrvatske sukladno Strategiji Europa Kohezijska politika EU i poticanje izvoza Značaj europskih strukturnih fondova u poticanju izvoza Značaj europskih kohezijskih fondova u poticanju izvoza IZVOZNA KRETANJA U RH PRIJE I NAKON ULASKA U EU Kvantitativni pokazatelji vrijednosti izvoza iz RH od godine Kvantitativni pokazatelji vrijednosti iz RH od godine Struktura izvoza u Republici Hrvatskoj Usporedba kvantitativnih pokazatelja o izvozu RH prije i nakon ulaska u EU... 41

4 5.5. Prikaz stope apsorpcije bespovratnih sredstava iz EU fondova u Republici Hrvatskoj i drugim članicama Europske unije RASPRAVA I PREPORUKE ZA JAČANJE IZVOZNE KONKURENTNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE ZAKLJUČAK LITERATURA POPIS TABLICA POPIS GRAFIKONA POPIS SLIKA Summary... 61

5 Izjava o akademskoj čestitosti Ja, Šime Goić, ovime izjavljujem da je moj diplomski rad pod naslovom Utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju na izvoz rezultat mojega vlastitog rada, da se temelji na mojim istraživanjima te da se oslanja na izvore i radove navedene u bilješkama i popisu literature. Ni jedan dio mojega rada nije napisan na nedopušten način, odnosno nije prepisan iz necitiranih radova i ne krši bilo čija autorska prava. Izjavljujem da ni jedan dio ovoga rada nije iskorišten u kojem drugom radu pri bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj, obrazovnoj ili inoj ustanovi. Sadržaj mojega rada u potpunosti odgovara sadržaju obranjenoga i nakon obrane uređenoga rada. Zadar, rujan.2016.

6 Sažetak Izvoz je važna komponenta u ukupnom gospodarskom rastu i realizaciji konkurentskih prednosti te se iz tog razloga u istraživanju obrađuje utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju na izvoz. Kako ulazak u Europsku uniju podrazumijeva ulazak na jedinstveno tržište zemalja članica EU, pretpostavlja se da je navedeni događaj utjecao na izvozna kretanja u RH. Međutim, primjenom F-testa nije dokazana statistički značajna veza između ulaska Republike Hrvatske u EU i vrijednosti izvoza. Istraživanjem je dokazano kako se hrvatska izvozna kretanja nisu statistički značajno povećala nakon ulaska u EU iz razloga što Hrvatska nije učinkovito iskoristila mogućnosti sufinanciranja putem bespovratnih sredstava iz fondova EU. Bespovratna sredstva usmjerena su na gospodarski oporavak i razvoj konkurentnosti te poticanje izvoza, a Hrvatska je po stopi iskorištenosti sredstava iz EU fondova na posljednjem mjestu u usporedbi s ostalim članicama EU. Preporuka je, dakle, sustavno osnaživati resursne temelje za učinkovitije iskorištavanje alociranih sredstava iz EU fondova, a to se osobito odnosi na edukaciju ljudskih resursa i učinkovitiju alokaciju financijskih sredstava potrebnih za vlastiti udio u financiranju projekata iz EU. Ključne riječi: izvoz, konkurentnost, EU, RH, EU fondovi

7 1. UVOD Europska unija je nadnacionalna institucija koja je utemeljena na četiri slobode, a to su sloboda kretanja ljudi, kapitala, robe i usluga unutar unutarnjih granica Unije. Sloboda kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala unutar granica Europske unije povećava konkurentnost među pojedinim državama članicama, ali ujedno i znatno povećava tržište na kojem europski poslovni subjekti mogu poslovati. U navedenim okolnostima, kao primarno pitanje nameće se pitanje konkurentske prednosti poslovnih subjekata u Republici Hrvatskoj Problem istraživanja Problematika uspješnosti izvoza zahtijeva prilagodbu gospodarstvenika zahtjevima Europske unije u pogledu standarda kvalitete proizvoda i usluga te odnosa cijene i kvalitete. Hrvatska svakako ima potencijalne za izvoz, i to u segmentu poljoprivrede i turizma (kroz nevidljivi izvoz), međutim nužna su značajna uloga u revitalizaciju proizvodnih djelatnosti kako bi se potencijali za izvoz u budućnosti povećali. Poduzetnicima izvoznicima se stoga predlaže okrupnjavanje u vidu klastera kako bi ojačali svoje financijske, tržišne i ljudske potencijale te pregovaračku moć na međunarodnom tržištu. Od ključnog značaja je ujedno i potpora različitih tijela javne vlasti kao što su Regionalne razvojne agencije i Ministarstvo gospodarstva. Problem koji se istražuje u radu je utjecaj ulaska Hrvatske u EU na izvoz hrvatskih gospodarstvenika Ciljevi i svrha istraživanja Ciljevi istraživanja su: - Utvrditi pozitivne implikacije ulaska Hrvatske u EU u smislu poticanja izvoza - Utvrditi negativne implikacije ulaska Hrvatske u EU u smislu poticanja izvoza 1

8 - Izvršiti horizontalnu analizu trendova u kretanju izvoza prije i nakon ulaska Hrvatske u EU - Analizirati strukturu hrvatskog robnog izvoza s obzirom na faktorski sastav - Opisati mjere poticanja izvoza od strane EU - Definirati temeljne čimbenike za unaprjeđenje konkurentnosti hrvatskih poslovnih subjekta na međunarodnom tržištu - Istražiti odnos između izvoznih kretanja i stope iskorištenosti sredstava iz EU fondova Svrha istraživanja je utvrditi kako je ulazak Hrvatske u Europsku uniju utjecao na izvozna kretanja u hrvatskom gospodarstvu i spoznati koji su krucijalni čimbenici za unaprjeđenje konkurentnosti, a time i izvoznih aktivnosti poslovnih subjekata koji posluju u Republici Hrvatskoj Istraživačka pitanja Istraživačka pitanja su: - Koje su pozitivne implikacije ulaska Republike Hrvatske u EU s aspekta izvoza? - Koje su negativne implikacije ulaska Republike Hrvatske u EU s aspekta izvoza? - Kakvo je kretanje izvoza Republike Hrvatske u razdoblju prije i nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju? - Kakva je struktura hrvatskog robnog izvoza s obzirom na faktorski sastav? - Na koji način Europska unija podupire razvoj izvoza u Republici Hrvatskoj? - Koji su temeljni čimbenici unaprjeđenja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva koji su krucijalni za povećanje izvoza RH u budućnosti? - Kakav je odnos između izvoznih kretanja i stope iskorištenosti bespovratnih sredstava iz EU fondova u Republici Hrvatskoj? 1.4. Struktura rada Rad se sastoji od pet poglavlja. U prvom poglavlju rada opisuje se pojam konkurentnosti i metode mjerenja konkurentnosti na nacionalnoj razini. Konkurentnost hrvatskog gospodarstva predmet je drugog poglavlja istraživanja. Konkurentnost na razini Republike Hrvatske ocjenjuje se primjenom BDP-a kao pokazatelja konkurentnosti, primjenom globalnog indeksa 2

9 konkurentnosti i WB indeksa Svjetske banke kao i putem Porterovog dijamanata konkurentnosti. Poticanje konkurentnosti i izvoznog potencijala na razini EU analizira se u trećem poglavlju rada. Krovni dokument iz kojeg proizlaze ciljevi konkurentnosti je Europa 2020., a mjere poticanja konkurentnosti definirane su Kohezijskom politikom koja se realizira na temelju strukturnih i investicijskih fondova EU. U četvrtom poglavlju analiziraju se izvozna kretanja u hrvatskom gospodarstvu prije i nakon ulaska u Europsku uniju te se prikazuje stupanj iskorištenosti bespovratnih sredstava iz fondova EU kao jedan od važnih čimbenika koji povećava izvoznu konkurentnost gospodarstva. Peta cjelina je rasprava o postavljenim istraživačkim pitanjima u radu Metodologija istraživanja Kako bi se postigli zadani ciljevi istraživanja, korišteni su sekundarni podaci. Sekundarni podaci prikupljeni su na temelju dostupne i relevantne, terecentne, znanstvene i stručne knjižne građe, znanstvenih i stručnih članaka u časopisima i online bazama podataka (scholar, SSRN, EBSCO, Researchgate) te na temelju relevantnih internetskih stranica DZS, HGK i dr. Kao metode analize podataka korištene su metode deskriptivne statistike, prvenstveno distribucije frekvencije i metoda inferencijalne statistike F-test. Od znanstveno-istraživačkih metoda u radu korištene su metoda analize, sinteze, indukcije i dedukcije, deskripcije i komparacije. Analizom se predmet istraživanja raščlanjuje na jednostavnije misaone cjeline. Metoda analize, deskripcije i komparacije se koriste kako bi se prikazao teorijski i spoznajni okvir istraživanja. Pritom se autor referira na relevantne izvore istraživanja, na osnovu kojih generira ili izvodi vlastite zaključke metodom indukcije, dedukcije i sinteze. Komparacija ili usporedba se koristila pri analizi kvantitativnih podataka o hrvatskom izvozu prije i nakon ulaska u EU. Indukcija se koristila kako bi se na temelju dva ili više pojedinačnih sudova donio opći sud pri analizi kvantitativnih podataka o hrvatskom izvozu, dok se dedukcija koristila kako bi se iz općih sudova i tvrdnji izveli pojedinačni (specifični) zaključci o izvozu Republike Hrvatske prije i nakon ulaska u Europsku uniju. U ovom dijelu rada, osobitu ulogu imala je primjena metode kauzalne indukcije, odnosno utvrđivanja uzročno-posljedičnih veza u trendovima kretanja izvoza iz Republike Hrvatske prije i nakon ulaska u EU. Metodom sinteze istraživačke spoznaje su povezane u novu misaonu cjelinu. 3

10 2. POJAM I METODE MJERENJA KONKURENTNOSTI NA NACIONALNOJ RAZINI Pojam konkurentnosti ili kompetitivnosti dobiva sve veći značaj u suvremenom gospodarstvu i to na različitim razinama: na razini pojedinih poslovnih subjekata, regija ili na nacionalnoj razini. Stoga se pojam konkurentnosti može definirati na mikro, mezo i makro razini Pojam i povijesni razvoj koncepta konkurentnosti Konkurentnost je sposobnost postizanja uspjeha na tržištima koji omogućava visoko produktivno gospodarstvo i poboljšanje životnog standarda cjelokupnog stanovništva. 1 Dakle, konkurentnost ili kompetitivnost se može definirati koncept koji proizlazi iz poslovne sposobnosti poslovnih subjekata, pojedinih industrijskih sektora ili nacionalne ekonomije da na određenim tržištima uspješnije plasira proizvode i usluge u odnosu na druge poslove subjekte, industrijske sektore ili nacionalne ekonomije. Konkurentnost je ključni koncept u suvremenoj ekonomiji s obzirom da iz konkurentnosti gospodarstva na različitim razinama proizlazi i viša kvaliteta života zajednice. Cilj postizanja konkurentnosti je postizanje socioekonomskog napretka na razini društva. 2 Iako je konkurentnost koncept od primarnog značaja u suvremenoj ekonomiji, prvi znanstveni interesi za konkurentnost datiraju iz 18. stoljeća. Ekonomisti Smith (1776.), Ricardo (1817.) te Sollow (1956.) sustavno su proučavali sastavnice konkurentnosti i načine njezina poticanja, dok je temelj suvremenog poimanja konkurentnosti postavio Porter. 3 1 Bejaković, P. (2004). Labor Force Competitiveness in Croatia: status and problems. Institut za javne financije, str Domac, J., Richards, K., Risović, S. (2005). Socio-economic drivers in implementing bioenergy projects. Biomass and Bioenergy, 28(2), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 3 Anca, H. D. (2012). Literature review of the evolution of competitiveness concept. Annals of the University of Oradea, Economic Science Series, 21(1), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 4

11 Smith i Ricardo definiraju konkurentnost putem teorije apsolutnih ili komparativnih prednosti. Teorija komparativnih prednosti predstavljala je značajan poticaj za razvoj međunarodne trgovine kao i za specijalizaciju na razini nacionalnih ekonomija. Komparativna prednost je prednost koja proizlazi iz specifičnosti resursa određene nacionalne ekonomije na osnovu kojih se određeni proizvodi i usluge u toj zemlji mogu proizvoditi po nižoj cijeni nego u drugim zemljama. Slikovito rečeno, Brazil može proizvesti kavu po znatno konkurentnijoj cijeni u odnosu na druge zemlje, dok primjerice Francuska može proizvesti vino po konkurentnoj cijeni od drugih zemalja. Teorija apsolutnih prednosti zagovara slobodnu trgovinu, budući da je sukladno istoj cjenovno prihvatljivije nabavljati robu koja se ne može proizvesti uz najniže troškove putem unutarnje i vanjske trgovine, a proizvoditi samo onu robu u čijoj proizvodnji, nacionalna ekonomija ima apsolutne prednosti. 4 Teorija komparativnih ili apsolutnih prednosti objašnjava kako se nacionalne ekonomije trebaju specijalizirati za proizvodnju proizvoda koje mogu provesti uz najniže troškove proizvodnje, a ostale proizvode nabavljati putem međunarodne trgovine iz drugih zemalja. Robert Sollow definirao je čimbenike koji utječu na konkurentnost nacionalnih ekonomija putem Solovljeva modela rasta. 5 U navedenom modelu, proizvod je uvjetovan trima čimbenicima, a to su kapital koji je uložen u njegovu proizvodnju (K), broj zaposlenih koji je sudjelovao u realizaciji proizvoda (N) te stupanj tehnološkog razvoja (A). U Solowljwvu modelu agregatna funkcija proizvodnje, a time i konkurentnost kao sposobnost uspješnijeg tržišnog plasmana od drugih poslovnih subjekata, industrijskih sektora ili nacionalnih ekonomija proizlazi iz funkcije kapitala, radne snage i tehnološkog napretka ili matematički izraženo: 6 4 Kiragu, S. M. (2014). Assessment of challenges facing insurance companies in building competitive advantage in Kenya: A survey of insurance firms. International journal of social sciences and entrepreneurship, 1(11), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 5 Durlauf, S. N., Kourtellos, A., Minkin, A. (2001). The local Solow growth model. European Economic Review, 45(4), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 6 Ibid, str

12 Na temelju usporedbe modela konkurentnosti u djelima Smitha i Ricarda te Sollowa, može se zaključiti kako su se čimbenici koji utječu na konkurentnost gospodarstva značajno izmijenili u 20. u odnosu na 18. stoljeće. Naime, prve teorije o konkurentnosti uzimale su u obzir prvenstveno značaj prirodnih resursa kao čimbenika stjecanja komparativne prednosti, dok se u 20. stoljeću, model gospodarskog rasta, odnosno razvoja konkurentnosti temelji na stupnju razvoja tehnologije kao jednom od tri ključna čimbenika konkurentnosti. Na temelju navedenog zaključuje se kako je tehničko-tehnološku napredak u društvu uvjetovao značajne promjene u poimanju konkurentnosti gospodarstva. Daljnji napredak gospodarstva i društva značajno je utjecao na promjenu u poimanju koncepta konkurentnosti. Tako se u suvremenom društvu fokus premješta s tradicionalnih, opipljivih čimbenika proizvodnje na nematerijalnu imovinu, odnosno intelektualni kapital kao temeljno sredstvo u ostvarenju konkurentne prednosti na tržištu. Razvoj društva ili ekonomije znanja u kojem neopipljive sastavnice; znanja, vještine i sposobnosti zaposlenika te strukturni i relacijski kapital imaju temeljnu ulogu u kreiranju konkurentske prednosti uvelike je uvjetovan brzim i snažnim razvojem informacijsko-komunikacijske tehnologije. 7 S obzirom na raznolikost čimbenika koji su utjecali na razvoj konkurentnosti na mikro, mezo i makro razini kroz povijest, nije iznenađujuća činjenica da postoji velik broj modela mjerenja konkurentnosti te da interes ekonomista za definiranje čimbenika koji utječu na konkurentnost ne jenjava, već postaje sve aktualniji u 21. stoljeću. Danas je koncept konkurentnosti vrlo širok, i obuhvaća čitav niz kvalitativnih i kvantitativnih čimbenika. Obuhvaća, kao osnovu, produktivnost, te veličinu i stopu promjena novostvorene vrijednosti pojedinih tvrtki, odnosno nacionalnog gospodarstva kao cjeline. 8 7 Kamukama, N., Ahiauzu, A., Ntayi, J. M. (2011). Competitive advantage: mediator of intellectual capital and performance. Journal of intellectual capital, 12(1), <raspoloživo na: f_intellectual_capital_and_performance/links/0c d8c1cdc pdf>, [pristupljeno ] 8 Leko-Šimić, M. (2009). Međunarodna konkurentnost hrvatskog gospodarstva u okruženju tranzicijskih zemalja srednje i istočne Europe, <raspoloživo na: >, [pristupljeno ] 6

13 2.2. BDP kao ključni pokazatelj konkurentnosti nacionalnog gospodarstva Jedna od definicija konkurentnosti glasi da je konkurentnost sposobnost neke zemlje da dostigne visoke stope rasta BDP-a po glavi stanovnika. 9 BDP je temeljni indikator koji se koristi u izračunu konkurentnosti na razini nacionalne ekonomije, kao i temeljni makroekonomski pokazatelj uopće s obzirom da ukazuje na sposobnost nacionalnog gospodarstva da generira novostvorenu vrijednost u određenom vremenskom razdoblju koje uobičajeno iznosi godinu dana. BDP je indikator koji se izračunava na temelju sljedećih sastavnica: osobna potrošnja (C), investicije (I), javna ili državna potrošnja (G), neto izvoz (se izračunava kao razlika između izvoza i uvoza, odnosno kao E-M). 10 Formula za izračun BDPa glasi: 11 Y = C + I + G + ( E M) Kao indikator za mjerenje konkurentnosti na razini nacionalnog gospodarstva koristi se BDP per capita. Na temelju BDP-a per capita se izračunava prosperitet i produktivnost pojedinih nacionalnih ekonomija, te se uspoređuje standard, odnosno kvaliteta života građana. 12 Iako je BDP jedan od primarnih pokazatelja na temelju kojih se uspoređuje konkurentnost na nacionalnoj razini, radi se o pokazatelju koji može dovesti korisnike u zabludu ukoliko se ne koristi i horizontalna analiza BDP-a odnosno ukoliko se ne spozna trend rasta ili pada stope BDP-a per capita u pojedinoj nacionalnoj ekonomiji. Naime, ukoliko se izostavi analiza na temelju stope rasta/pada BDP-a, neizbježno se dolazi do zaključka da su zemlje s većim BDPom per capita ujedno i zemlje s višom stopom stvaranja dodatne vrijednosti. Međutim, to ne 9 Dragičević, M.(2012.) Konkurentnost projekt za Hrvatsku. Uvod u konkurentnost. Zagreb: Školska knjiga, str Jurčić, L. (2010). Financijska kriza i fiskalna politika. Ekonomski pregled, 61(5-6), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 11 Ibid, str Porter, M. E., Delgado, M., Ketels, C., Stern, S. (2008). Moving to a new global competitiveness index. The global competitiveness report, 2009, <raspoloživo na: petitiveness_index/links/02e7e529ee40410b3f pdf>, [pristupljeno ] 7

14 mora biti istina što potvrđuju i pokazatelji prema kojima nacionalna gospodarstva u razvoju bilježe višu stopu rasta od razvijenih gospodarstava svijeta (npr. zemlje Azijski tigrovi). 13 Na temelju vertikalne i horizontalne analize nacionalnih ekonomija putem BDP-a dobije se matrica s četiri kvadranta: 14 - Zemlje s niskom apsolutnom vrijednošću BDP-a per capita i niskom stopom rasta BDP-a - Zemlje s niskom apsolutnom vrijednošću BDP-a per capita i visokom stopom rasta BDP-a - Zemlje s visokom apsolutnom vrijednošću BDP-a per capita i niskom stopom rasta BDP-a - Zemlje s visokom apsolutnom vrijednošću BDP-a per capita i visokom stopom rasta BDP-a. Ukoliko se BDP koristi kao indikator za usporedbu konkurentnosti različitih zemalja, ispravno ga je koristiti na prethodno opisan način Porterov dijamant konkurentnosti Klasične teorije o konkurentnosti naglašavale su značaj komparativnih prednosti kao apsolutnih prednosti koje jedna zemlja ima u odnosu na druge, i to na temelji naslijeđenih atributa kao što su prirodni resursi. Porter, autor suvremene teorije o konkurentnosti, naglašava kao komparativna i konkurentska prednost nisu sinonimi. Naime, konkurentska prednost se odnosi na sposobnost tvrtke, industrijskog sektora ili nacionalne ekonomije da realizira višu novostvorenu vrijednost u odnosu na druge na temelju kombiniranja četiriju ključna čimbenika, a to su: Fagerberg, J., Srholec, M., Knell, M. (2007). The competitiveness of nations: Why some countries prosper while others fall behind. World development, 35(10), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 14 Ibid, str Lovrinčević, Ž., Mikulić, D., Rajh, E. (2008). Usporedba metodologija mjerenja konkurentnosti nacionalnog gospodarstva i položaj Hrvatske. Ekonomski pregled, 59(11), <raspoloživo na: RENJA_KONKURENTNOSTI_NACIONALNOG_GOSPODARSTVA_I_POLOZAJ_HRVATSKE/links/02e7 >e530b12fcf1a pdf>,[pristupljeno ] 8

15 - mogućnost prodaje na globalnom tržištu (izvoz), - mogućnost privlačenja investicija (lokacija), - mogućnost prilagodbe gospodarstva i - mogućnost stvaranja i povećanja raspoloživog dohotka. Porter je stava da se konkurentska prednost na nacionalnoj razini može ostvariti na temelju brojnih čimbenika, kao što su visokostručni i visokospecijalizirani ljudski potencijal, snažna tehnološka baza i baza znanja, potpora javnog sektora i kultura. Porter se koristi dijagramom u obliku dijamanta kako bi ilustrirao determinante konkurentske prednosti na nacionalnoj razini (slika 1). Slika 1. Porterov dijamant konkurentnosti Strategija tvrtke, struktura i konkurencija Faktorski uvjeti Uvjeti potražnje Povezane i podržavajuće industrije Izvor: obrada autora prema Smit, A. J. (2010). The competitive advantage of nations: is Porter s Diamond Framework a new theory that explains the international competitiveness of countries. Southern African Business Review, 14(1),

16 Na temelju Porterova dijamanta konkurentnosti zaključuje se da su čimbenici konkurentnosti na razini nacionalne ekonomije faktorski uvjeti; strategija tvrtke, struktura i konkurencija, uvjeti potražnje te povezane i podržavajuće industrije. Između navedenih čimbenika konkurentnosti postoji međusobna povezanost. 16 Faktorski uvjeti su u tradicionalnim teorijama konkurentnosti vezani uz naslijeđene prednosti kao što su povoljna lokacija ili bogatstvo prirodnih resursa, no Porter osim naslijeđenih prepoznaje i značaj stečenih čimbenika koji utječu na jačanje konkurentnosti. Fakorski uvjeti se stoga dijele na ljudske resurse, fizičke resurse, resurse znanja, kapitalne resurse i infrastrukturne resurse. 17 Porter dijeli faktorske uvjete na osnovne i napredne uvjete. Uvjeti koji ne zahtijevaju značajna ulaganja nazivaju se osnovnim faktorskim uvjetima, dok u napredne faktorske uvjete spadaju čimbenici koji zahtijevaju ulaganja i inovacijske sposobnosti. Takvi uvjeti su ujedno specijalizirani faktorski uvjeti koji imaju primarnu važnost u osiguranju dugoročno održive konkurentske prednosti zemlje. 18 Potražnja je iznimno važan čimbenik održive konkurentnosti na nacionalnoj razini. Uvjete potražnje u Porterovom modelu konkurentnosti definirao je godine autor Linder koji je prvi put objasnio značajke intraindustrijske trgovine te je naveo kako zemlje sa sličnom razinom BDP-a imaju slične uzorke potražnje. 19 Porter naglašava kako je osim same veličine lokalne potražnje, od iznimne važnosti i sofisticiranost, odnosno zahtjevnost potražnje na lokalnom tržištu, budući da su zahtjevi kupaca temeljni čimbenici koji utječu na proces razvoja proizvoda i usluga u suvremenom gospodarstvu. Na temelju navedenog zaključuje se kako su Porterovi uvjeti potražnje snažan čimbenik u kreiranju konkurentske prednosti, budući da: 20 - veća lokalna potražnja inicira iznimno ulaganje resursa tvrtki u proizvodnju određenih proizvoda, odnosno pružanje u odnosu na strane tvrtke što postupno dovodi do uske 16 Rugman, A. M., Oh, C. H., Lim, D. S. (2012). The regional and global competitiveness of multinational firms. Journal of the Academy of Marketing Science, 40(2), <raspoloživo na: _The_regional_and_global_competitiveness_of_multinational_firms.pdf>, [pristupljeno ] 17 Smit, A. J. (2010). Op.cit., str van Wyk, J. (2010). Double diamonds, real diamonds: Botswana's national competitiveness. Academy of Marketing Studies Journal, 14(2), 55. <raspoloživo na: [pristupljeno ] 19 Hallak, J. C. (2010). A product-quality view of the linder hypothesis. The Review of Economics and Statistics, 92(3), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 20 Ibid, str

17 specijalizacije i stjecanja konkurentske prednosti lokalnih tvrtku u odnosu na inozemnu konkurenciju. Stečena specijalizacija esencijalan je preduvjet u uspješnom osvajanju inozemnih tržišta; - Visoki zahtjevi kupaca potiču značajna ulaganja poslovnih subjekata u kvalitetu finalnih proizvoda i usluga što također potiče nacionalnu konkurentnost i povećava potencijale za uspjeh na međunarodnom tržištu; - Sofisticirano lokalno tržište je poticaj da lokalne tvrtke anticipiraju globalne trendove. Strategija, struktura i priroda konkurencije u određenoj nacionalnoj ekonomiji treći su značajan čimbenik koji utječe na konkurentsku prednost nacionalne ekonomije. Strategija i struktura tvrtki uvelike su uvjetovane okruženjem na nacionalnoj razini. Tako između poslovnih sektora u različitim zemljama postoje značajne sustavne razlike koji uvjetuju načine tržišnog natjecanja, a samim time i stupanj konkurentske prednosti na razini pojedinih industrijskih sektora. Savršena tržišna struktura, odnosno tržišna konkurencija je osobito važan čimbenik u osiguranju dugoročno održive konkurentske prednosti zemalja. 21 Snažnija konkurencija na lokalnoj razini potiče poslovne subjekte na ulaganja u podizanje razine kvalitete proizvoda i usluga te na kontinuirano inoviranje. Može se, dakle, zaključiti kako lokalna konkurencija potiče globalnu konkurentnost. U suvremenoj ekonomskoj teoriji se intenzivno raspravlja o lokaciji kao izvoru konkurentske prednosti. 22 Lokacija rezultira specijalizacijom koja rezultira održivom konkurentskom prednošću kao temeljnim izvorom konkurentske prednosti zemalja. Specijalizacija je uvjetovana prirodom resursa i ekonomijom razmjera. Povezani i podržavajući industrijski klasteri kao posebna odrednica nacionalne konkurentske prednosti imaju značajnu ulogu u poticanju konkurentnosti zemalja. Klasteri predstavljaju okruženje u kojem se stvaraju preduvjeti za učenje, inovacije i uspješnije upravljanje produktivnošću. Klasteri pružaju podršku specijaliziranih dobavljača, osiguravaju okrupnjavanje u industriji i pomoć pri prelijevanju znanja. Postoje empirijska istraživanja o geografskoj koncentraciji resursa (kapitala, rada i tehnologije) koji utječu na konkurentnost na određenoj gospodarskoj razini. 21 Porter, M. E. (2000). Location, competition, and economic development: Local clusters in a global economy. Economic development quarterly, 14(1), <raspoloživo na: ca17c41b pdf>, [pristupljeno: ] 22 Ibid, str

18 2.4. Indikatori međunarodne konkurentnosti Na međunarodnoj razini se koristi više indikatora za mjerenje konkurentnosti, a to su: Indeks globalne konkurentnosti (GCI); Indeks poslovne konkurentnosti (BCI); Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke (WB), Indeks ekonomskih sloboda (HF) te indikator izvozne konkurentnosti. 23 Indeks globalne konkurentnosti (eng. global competitiveness indeks -GCI) je indeks na temelju kojeg Svjetski ekonomski forum evaluira globalnu konkurentnost zemalja od godine. Navedeni indeks integrira makroekonomske i mikroekonomske aspekte konkurentnosti. Cilj indeksa je evaluirati sposobnost nacionalnih ekonomija da osiguraju visoke razine prosperiteta za svoje građane što je uvjetovano učinkovitošću uporabe resursa na nacionalnoj razini. Čimbenici na osnovu kojih se generira vrijednost GCI indeksa su rad institucija, stupanj razvijenosti infrastrukture, stabilnost makroekonomskog okvira, zdravstveni i obrazovni sustav, kvaliteta sustava visokog školstva, učinkovitost tržišnih mehanizama i tržišta rada, razvijenost financijskih tržišta, stupanj eksploatacije dostupne tehnologije, veličina domaćeg i međunarodnog tržišta te stupanj sofisticirane proizvodne tehnologije kao i inovacijska sposobnost. 24 Indeks poslovne konkurentnosti (eng. Business competitiveness index- BCI) koristi se za mjerenje i analizu temeljne konkurentske sposobnosti velikog broja zemalja u komparativnom kontekstu. Cilj indeksa je rangiranje konkurentnosti pojedinih zemalja na temelju identifikacije snaga i slabosti pojedinih industrijskih grana, te determiniranja konkurentnosti istih u međunarodnom okruženju. Ujedno se pružaju informacije o temeljnim izvorima konkurentnosti i procesu ekonomskog razvoja. Autor indeksa je Michael E. Porter Bezić, H. (2008). Tehnološka politika i konkurentnost. Rijeka: Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet Rijeka, str Porter, M. E., Delgado, M., Ketels, C., Stern, S. (2008). Moving to a new global competitiveness index. The global competitiveness report, 2009, <raspoloživo na: petitiveness_index/links/02e7e529ee40410b3f pdf>, [pristupljeno: ] 25 Porter, M. E. (2004). Building the microeconomic foundations of prosperity: Findings from the business competitiveness index. World Competitiveness Report, <raspoloživo na: [pristupljeno ] 12

19 Indeks lakoće poslovanja ili WB (eng. World bank) indeks nije tradicionalni indeks kojim se mjere svi aspekti konkurentnosti, ali je njegova uloga značajna s obzirom da ocjenjuje potencijal ekonomije u privlačenju investicija što je bitan aspekt konkurentnosti na nacionalnoj razini. Ovim se indeksom evaluira klima 189 zemalja u pogledu privlačenja investicija, a temeljni kriteriji na temelju kojih se rangira lakoća poslovanja su mogućnosti pokretanja posla, proces dobivanja građevinskih dozvola, proces uvođenja komunalnih priključaka, proces registracije nekretnina, proces dobivanja bankovnih kredita, porezna politika, međunarodna trgovina, ugovorno poslovanje i proces rješavanja problema insolventnosti. 26 Ukupne ekonomske slobode, definirane kao višestruka prava i slobode, mogu se kvantificirati kao indeks većeg broja elemenata, a te su slobode: sloboda poslovanja, sloboda trgovine, porezna sloboda, sloboda od države, monetarna sloboda, sloboda ulaganja, financijska sloboda, sloboda od korupcije i sloboda rada. 27 U praksi se primjenjuje veći broj indeksa izvozne konkurentnosti s obzirom da je mogućnost izvoza jedna od četiri ključne komponentne ukupne konkurentnosti (vidi str. 7). Konkurentnost izvoza pojedine zemlje moguće je mjeriti kao udio izvoza pojedine nacionalne ekonomije u ukupnom izvozu na globalnoj razini; kao omjer između vrijednosti ukupnog izvoza i ukupnog uvoza na razini nacionalne ekonomije ili kao udio vrijednosti izvoza i uvoza u ukupnom BDP-u na razini nacionalne ekonomije. 28 Relativna pokrivenost uvoza izvozom izračunava se na razini pojedinih industrijskih sektora tako da se pokrivenost uvoza izvozom na razini sektora podijeli sa pokrivenošću (omjerom) uvoza i izvoza na nacionalnoj razini. Na temelju opisanog indeksa izvozne konkurentnosti ocjenjuje se je li konkurentnost pojedinih industrijskih sektora na prosječnoj razini (=1), na iznadprosječnoj razini u odnosu na nacionalnu izvoznu konkurentnost (>1) ili na ispodprosječnoj razini u odnosu na nacionalnu izvoznu konkurentnost (<1). 29 Na temelju prikaza različitih indeksa izvozne konkurentnosti zaključuje se kako se radi o isključivo kvantitativnim parametrima na osnovu kojih se može procijeniti vrijednost izvozne konkurentnosti na nacionalnoj ili sektorskoj razini, no ne mogu se donijeti zaključci o prirodi okruženja koji su doveli do određenog stupnja izvozne konkurentnosti (supoptimalnog ili optimalnog). 26 World bank group doing business. <raspoloživo na: [pristupljeno ] 27 Bezić, H. op.cit., str Saboniene, A. (2015). Lithuanian export competitiveness: comparison with other Baltic States. Engineering Economics, 62(2). <raspoloživo na: [pristupljeno ] 29 Bezić, H. op.cit., str

20 3. KONKURENTNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA Ocjena konkurentnosti hrvatskog gospodarstva donosi se na temelju analize kretanja BDP-a, te putem GCI indeksa konkurentnosti hrvatskog gospodarstva te WB indeksa konkurentnosti Svjetske banke. Ujedno se prikazuje Porterov dijamant konkurentnosti na primjeru hrvatskog gospodarstva BDP kao pokazatelj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva U tablici 1 prikazuje se BDP kao pokazatelj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Tablica 1. BDP kao pokazatelj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Godina Stopa rasta/pada BDP-a 4,9 5,1 2,1-6,9-2,3-0,2-2,2-0,9-0,4 1,6 Izvor: obrada autora na temelju Statističkih ljetopisa od godine Analiza kretanja stope rasta/pada BDP-a ukazuje na činjenicu da je hrvatsko gospodarstvo bilježilo rast od do godine, a rast je počeo polagano usporavati. Od do godine hrvatsko gospodarstvo je bilježilo kontinuiran pad vrijednosti BDP-a, a najdrastičniji pad od -6,9% zabilježen je godine. Gospodarski rast od 1,6% zabilježen je godine. Na temelju pada BDP-a u razdoblju od do godine zaključuje se kako je u hrvatskom gospodarstvu došlo do snažnog prelijevanja negativnih utjecaja globalne gospodarske krize, koji su dodatno produbili strukturne probleme u hrvatskom gospodarstvu. Značajni strukturni problemi hrvatskog gospodarstva koji su prepreka snažnijem gospodarskom rastu i razvoju konkurentnosti su neravnoteža između ponude i potražnje na tržištu rada, visokih vanjskih obveza, pada izvoznih rezultata, visoke zaduženosti poduzeća i brzog rasta duga opće države. Uz sve navedeno, nužno je istaknuti kako je vrijednost hrvatskog izvoza daleko manja od izvoznih potencijala države. 30 Na temelju podataka o strukturnim problemima hrvatskog gospodarstva, zaključuje se kako je u Republici Hrvatskoj 30 Europska komisija (2015). Izvješće za Hrvatsku s detaljnim preispitivanjem o sprječavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža. <raspoloživo na: [pristupljeno ] 14

21 potrebno provesti proces restrukturiranja javnih poduzeća te restrukturiranje javnog sektora s ciljem jačanja konkurentnosti. Kako bi se stekao cjelovitiji dojam o utjecaju BDP-a na konkurentnost hrvatskog gospodarstva, u tablici 2 se prikazuje usporedba stope kretanja BDP-a u Republici Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama (Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Mađarskoj i Poljskoj). Tablica 2. Stopa kretanja BDP-a u RH u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama od do godine Godina/Stopa rasta/pada BDP-a Prosjek Republika Hrvatska -6,9-2,3-0,2-2,2-0,9-0,4-2,15 Češka -4,8 2,3 2-0,8-0,7 2,00 0,00 Slovačka -5,3 4,8 2,7 1,6 1,4 2,4 1,27 Slovenija -7,8 1,2 0,6-2,6-1 2,6-1,17 Madžarska -6,6 0,8 1,8-1,5 1,5 3,6-0,07 Poljska 2,6 3,7 4,8 1,8 1,7 3,4 3,00 Izvor: obrada autora prema s_year;_average_2004%e2%80%9314)_yb15.png, [pristupljeno ] Na temelju usporedbe kretanja BDP-a u Republici Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama u razdoblju od godine zaključuje se kako su se sva tranzicijska gospodarstva osim poljskog godine suočila sa drastičnim stopama pada BDP-a, no jednako tako je evidentno kako su se gospodarstva drugih zemalja brže oporavila od negativnih utjecaja globalne ekonomske krize, dok je poljsko i slovačko gospodarstvo u promatranom razdoblju čak zabilježilo i rast. Usporedba stope rasta/pada BDP-a u Hrvatskoj i ostalim tranzicijskim zemljama upućuje na zaključak kako su strukturni problemi hrvatskog gospodarstva imali znatno veći utjecaj na pad BDP-a u odnosu na prelijevanje negativnih učinaka globalne gospodarske krize, odnosno strukturni problemi su razlog zbog kojeg se hrvatsko gospodarstvo sporije oporavljalo od utjecaja gospodarske krize. Na temelju podataka u tablici 2 zaključuje se kako su analizirana tranzicijska gospodarstva znatno konkurentnija od hrvatskog gospodarstva, a taj se zaključak osobito odnosi na poljsko gospodarstvo. Poljsko gospodarstvo je konkurentnije od gospodarstva RH primarno zbog uspješnije provedbe 15

22 strukturnih reformi, ali i zbog geografske blizine te gospodarske povezanosti s razvijenim njemačkim gospodarstvom. BDP per capita je pokazatelj na temelju kojeg se mogu donijeti zaključci o kvaliteti života, odnosno životnom standardu stanovništva u pojedinim nacionalnim ekonomijama. S obzirom da konkurentnost gospodarstva nije cilj sama po sebi, već se konkurentnost potiče kako bi se stanovništvu osigurala adekvatna kvaliteta života, u tablici 3 je prikazana usporedba BDP-a per capita u Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama, točnije Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Mađarskoj i Poljskoj i godine. BDP per capita u analiziranim tranzicijskim zemljama izražen je kao relativna vrijednost u odnosu na BDP u zemljama EU 28 (za zemlje EU 28 vrijedi da je BDP per capita jednak vrijednosti 100). Tablica 3. BDP per capita u RH i drugim tranzicijskim zemljama i godine (u %) Godina/BDP per capita kao relativni udio BDP-a u zemljama EU Rast/pad Republika Hrvatska Češka Slovačka ,5 Slovenija Madžarska ,5 Poljska Izvor: obrada autora prema s_year;_average_2004%e2%80%9314)_yb15.png, [pristupljeno ] Na temelju pokazatelja BDP-a per capita u Republici Hrvatskoj i drugim analiziranim tranzicijskim zemljama zaključuje se kako je životni standard građana u Republici Hrvatskoj bio najniži u promatranom razdoblju te je iznosio tek 61% životnog standarda građana u zemljama EU 28. Najvišu stopu BDP-a per capita zabilježile su Slovenija i Češka (82% životnog standarda građana u zemljama EU -28), dok je najviši rast BDP-a per capita od 3% zabilježen u Poljskoj. Na temelju usporedbe trendova rasta/pada BDP-a u tranzicijskim zemljama i BDP-a per capita zaključuje se kako je Republika Hrvatska zemlja s niskom razinom novostvorene vrijednosti koja je od do bila suočena s dodatnim padom novostvorene vrijednosti. Najrazvijenije tranzicijske zemlje prema kriteriju BDP-a per capita 16

23 su Češka i Slovenija, dok najviši rast BDP-a bilježi Poljska. Stoga se upravo Poljska može ocijeniti kao zemlja koja je razvila najbolje predispozicije za snažan gospodarski rast i konkurentnost Indeks globalne konkurentnosti (GCI) kao mjerilo konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Indeks globalne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u razdoblju od godine prikazan je grafikonom 1. Grafikon 1. Indeks globalne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva od godine Izvor: obrada autora prema [pristupljeno ] Kako bi se pokazatelji GCI na primjeru hrvatskog gospodarstva mogao adekvatno protumačiti, važno je znati da je najveća vrijednost GCI indeksa vrijednost GCI indeks hrvatskog gospodarstva je u promatranom razdoblju bio najviše ocijenjen godine, te je u razdoblju od do godine bilježio rast, a potom pad na vrijednost od 4, i 31 Strand, R., Freeman, R. E. (2015). Scandinavian cooperative advantage: The theory and practice of stakeholder engagement in Scandinavia. Journal of business ethics, 127(1), <raspoloživo na: _Scandinavian_Cooperative_Advantage_by_Strand Freeman_with_Erratum.pdf>, [pristupljeno ] 17

24 2010. godine. Značajniji rast GCI indeksa zabilježen je i godine da bi Vrijednost GCI indeksa za Hrvatsku iznosila 4,07. Prosječan GCI indeks Republike Hrvatske u razdoblju od do godine iznosio je 4,1. Konkurentnost gospodarstva Republike Hrvatske se u prosjeku nalazila na 77. mjestu od ukupno 140 zemalja uključenih u analizu. 32 Kretanje GCI indeksa ukazuje na stagnaciju gospodarstva koja je rezultat nedostatne motivacije u procesu provedbe strukturnih reformi gospodarstva koje su od ključnog značaja za osiguranje dugoročnog stabilnog i održivog gospodarskog rasta i konkurentnosti. Ukoliko se GCI indeks hrvatskog gospodarstva raščlani na pojedine sastavnice dolazi se do zaključka da je u Republici Hrvatskoj ostvareno poboljšanje na razini transparentnosti i kvalitete rada institucija, u području zdravstvenog sektora i primarnog obrazovnog sektora, efikasnosti tržišta dobara i usluga te tržišta rada. Zabilježen je i rast na području primjene sofisticiranih poslovnih rješenja kao i bolji stupanj tehnološke opremljenosti. Međutim, ključni kriterij u osiguranju napretka konkurentnosti hrvatskog gospodarstva zabilježili su pad u promatranom razdoblju. To se posebice odnosi na ocjenu makroekonomskog okruženja, inovacijskih sposobnosti hrvatskog gospodarstva, veličinu tržišta, visoko obrazovanje i infrastrukturu. 33 Kako bi se unaprijedila konkurentnost hrvatskog gospodarstva koje se trenutno nalazi u fazi stagnacije, ključna su ulaganja inovacije i zaštitu prava intelektualnog vlasništva. Kako bi se navedeni cilj uspješno realizirao, potrebno je organizirati sustavnu suradnju između javnog i privatnog sektora. Ipak, najveći razlog zbog kojeg hrvatsko gospodarstvo bilježi stagnaciju u pogledu konkurentnosti proizlazi iz neprovedbe strukturnih reformi s ciljem smanjenja troškova državne uprave kao i smanjenja iznimno visokih parafiskalnih nameta. Strukturnu reformu važno je provesti i u obrazovnom sektoru kako bi se učinkovito podigla razina inovacijske sposobnosti hrvatskog gospodarstva s obzirom na visok stupanj jaza između obrazovnih kurikuluma i potreba na tržištu rada koji dodatno otežava već prisutan problem strukturne nezaposlenosti. Opći zaključak je da Hrvatska bilježi stagnaciju i zaostajanje upravo u područjima koja su od vitalnog značaja za osiguranje dugoročno održive 32 Viškovi, A., Franki, V. (2015). Status of croatia's energy sector framework. Progress, potential, challenges, and recommendations. Thermal science, 19(3), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 33 Nacionalno vijeće za konkurentnost (2015.) <raspoloživo na: [pristupljeno ] 18

25 konkurentske prednosti. 34 Na temelju usporedbe tranzicijskih zemalja prema GCI indeksu može se zaključiti kako je Hrvatska prema stupnju konkurentnosti bliža zemljama kao što su Bugarska i Albanija, nego razvijenijim tranzicijskim zemljama poput Poljske ili Češke. 35 Kako bi se postigla konvergencija hrvatskog gospodarstva prema razvijenijim gospodarstvima u EU potrebna su ulaganja u stabilnost makroekonomskog okruženja, razvoj inovacija i iskorištenje tržišnih, a osobito izvoznih potencijala kao i ulaganja u visoko obrazovanje koje je usklađeno s potrebama tržišta rada Indeks Svjetske banke kao mjerilo konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Analiza lakoće poslovanja u Republici Hrvatskoj u i godini na temelju WB indeksa Svjetske banke prikazana je u tablici 4. Tablica 4. Analiza lakoće poslovanja u Republici Hrvatskoj i godine (WB indeks Svjetske banke) Kriterij ocjene Promjena Pokretanje poslovanja Izdavanje građevinskih dozvola Opskrba električnom energijom Registracija nekretnina Odobravanje kredita Zaštita interesa manjinskih dioničara Porezna politika Međunarodna trgovina Ugovorno poslovanje Rješavanje problema insolventnosti Izvor: Doing business. <raspoloživo na: [pristupljeno ] 34 Vedriš, M. (2012). Croatia on the threshold of the European Union: A challenge or a problem competitiveness or how to be better. Ekonomika preduzeća, 60(5-6), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 35 Ibid, str

26 Ukupna vrijednost WB indeksa o lakoći poslovanja Svjetske banke za godinu iznosila je 39, a u godini U godini Republika Hrvatska je olakšala poslovanje promjenama u regulativi tržišta rada. Ta se promjena konkretno odnosi na promjene vezane uz ugovore u radu i uvođenje fleksibilnijih oblika zapošljavanja, kao što je zapošljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Pokretanje poslovanja olakšano je smanjenjem cijena usluga javnih bilježnika. Znatno je olakšan proces ishodovanja građevinskih dozvola, budući da su smanjeni zahtjevi i naknade za građevinske dozvole te je ubrzan postupak provedbe završne građevinske inspekcije koja se provodi prije otvaranja objekta. Porezna politika je važan aspekt poslovanja koji je u Republici Hrvatskoj reformiran na način koji poduzetnicima otežava poslovanje. Naime, središnja vlast je podigla stopu obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje te je uvećan iznosi doprinosa za Hrvatsku gospodarsku komoru. Proces obračuna poreza na dodanu vrijednost postao je administrativno zahtjevniji jer su uvedeni detaljniji zahtjevi u pogledu ispune obrazaca za obračun. Međunarodna trgovina je najslabiji aspekt hrvatskog gospodarstva, budući da Hrvatska nije uspješno iskoristila vlastite izvozne potencijale. Ipak, u godini, država je implementirala elektronski carinski sustav kao bi olakšala proces međunarodne trgovine. 37 Takvi administrativni potezi svakako nisu esencijalan poticaj izvozu 38, no pojednostavljuju proces međunarodne trgovine i smanjuju transakcijske troškove u međunarodnom trgovinskom poslovanju. U su poduzete daljnje mjere fleksibilizacije tržišta rada. Naime, eliminirani su zahtjevi za prekvalifikacijom ili dodjelom alternativnih radnih mjesta zaposlenicima prije nego što se proglase tehnološkim viškom. 36 Qureshi, Z., Diaz-Sanchez, J. L., Varoudakis, A. (2015). The post-crisis growth slowdown in emerging economies and the role of structural reforms. Global Journal of Emerging Market Economies, 7(2), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 37 Vukasović, M. (2015). Implementacija NCTS sustava u carinski sustav Republike Hrvatske. Zagreb: Fakultet prometnih znanosti, str. 32. <raspoloživo na: [pristupljeno ] 38 Ključni potezi u poticanju izvoza su poticanje stabilnog makroekonomskog okruženja s naglaskom na smanjenje parafiskalnih nameta, poticanje inovacija i proširenje tržišnih potencijala na temelju suradnje javnog i privatnog sektora. 20

27 3.4. Ocjena konkurentnosti hrvatskog gospodarstva prema Porterovom dijamantu konkurentnosti Za razliku od prethodno predstavljenih modela za ocjenu konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, Porterov dijamant konkurentnosti predstavlja kvalitativan pristup ocjeni konkurentnosti hrvatskog gospodarstva na temelju analize faktorskih uvjeta, uvjeta potražnje, strategije tvrtke, strukture i konkurencije u pojedinim industrijskim sektorima te na temelju kriterija podržavajućih industrija. Faktorski uvjeti u Republici Hrvatskoj dijele se na naslijeđene i stečene faktorske uvjete. Naslijeđeni faktorski uvjeti su povoljan geoprometni položaj, bogatstvo vodnih resursa, očuvanost okoliša, izvori nafte na tri nalazišta, Jadransko more kao značajan prirodni resurs, šumsko bogatstvo te rudno bogatstvo u fondu zaliha nemetalnih mineralnih sirovina. Izniman prirodni resurs, odnosno naslijeđeni faktorski uvjet za razvoj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva predstavlja i velik broj zaštićenih prirodnih područja na području RH. 39 Ljudski resursi značajan su naslijeđeni faktorski uvjet za razvoj konkurentnosti. Pod ovim pojmom se podrazumijeva isključivo kvantiteta radno aktivnog stanovništva, ne i njihova kvalificiranost. U Republici Hrvatskoj, kao i u brojnim drugim zemljama u Europskoj uniji, prisutan je problem starenje stanovništva 40, što znači da se na dugoročnoj razini očekuje drastično smanjenje radnog kontingenta stanovništva kao čimbenika stjecanja konkurentnosti. Navedena situacija na prvi je pogled oprečna aktualnom problemu visoke nezaposlenosti u RH, ali se radi o problemu kojim je potrebno sustavno upravljati u okvirima obiteljske politike i politike zapošljavanja. Resursi znanja, kapitalni resursi i infrastrukturni resursi u Republici Hrvatskoj mogu se ocijeniti iznimno nepovoljnima. Naime, u Republici Hrvatskoj je prisutan problem jaza između potreba tržišta rada i kurikuluma obrazovnih ustanova što posljedično pojačava problem strukturne nezaposlenosti. 41 S druge strane, Hrvatska nije cjenovno konkurentna za visoko kvalitetne domicilne stručnjaka (npr. u polju medicine, 39 Božić, I. (2015). Prirodni resursi i hrvatsko gospodarstvo. Pula: Fakultet ekonomike i turizma Dr. Mijo Mirković, str. 28. <raspoloživo na: [pristupljeno ] 40 Peračković, K., Pokos, N. (2015). U starom društvu Neki sociodemografski aspekti starenja u Hrvatskoj. Društvena istraživanja-časopis za opća društvena pitanja, (1), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 41 Bečić, M. (2014). Značaj obrazovanja na tržištu rada prema ekonomskoj teoriji. Ekonomska misao i praksa, (1), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 21

28 inženjerstva, IT tehnologije) te je suočena s problemom odljeva mozgova. 42 Na temelju navedenog može se zaključiti kako su resursi znanja na temelju kojih se gradi inovacijska sposobnost nacionalne ekonomije nedostatni. Kapitalni resursi u Republici Hrvatskoj također se mogu ocijeniti neadekvatnima. Investicijska klima nije pogodna za privlačenje domicilnih ili inozemnih stranih ulaganja zbog visokih poreznih opterećenja i nestabilnog pravnog okruženja u državi. 43 Jednako tako, tržište kapitala kao eksterni izvor financiranja poduzetničkih pothvata nije dovoljno razvijeno, odnosno ima marginalnu ulogu u poticanju poslovnih projekata. Mala i srednja poduzeća osobito su suočena s problemom akumuliranja dostatne količine kapitala za pokretanje poslovanja, budući da teško stječu povjerenje banaka kao primarnih izvora financiranja u hrvatskom gospodarstvu. Kako bi se umanjili problemi malih poduzetnika, pokrenute su inicijative financiranja putem Hrvatske banke za obnovu i razvoj te mreže poslovnih anđela. 44 Infrastrukturni resursi u Republici Hrvatskoj nisu jednako razvijeni u različitim regijama Republike Hrvatske. Naime, dosadašnji se infrastrukturni razvoj u Republici Hrvatskoj temeljio na monocentričnom razvoju oko urbanih centara koji su bili okosnica u razvoju gospodarstva u doba industrijalizacije i urbanizacije. 45 Danas se teži policentričnom razvoju i ujednačenom razvoju svih geografskih područja u RH, a kako bi se taj cilj postigao nužna su ulaganja u izgradnju i obnovu infrastrukturnih resursa kao čimbenika u razvoju konkurentnosti. Uvjeti potražnje nisu osobito poticajni s obzirom da je hrvatsko tržište relativno malo. Osim veličine lokalnog tržišta, ograničavajući čimbenik na strani potražnje je i slabija kupovna moć lokalnog stanovništva u odnosu na stanovništvo razvijenijih zemalja u Europskoj uniji. 42 Tomić, C. H., Pleše, B. (2013). Skilled mobility as a challenge for Croatian diaspora and migration policies. Skilled migration and development practices, 80. <raspoloživo na: [pristupljeno: ] 43 Dritsaki, C., Stiakakis, E. (2014). Foreign direct investments, exports, and economic growth in Croatia: A time series analysis. Procedia Economics and Finance, 14, <raspoloživo na: [pristupljeno ] 44 Širola, D., Iskra, V. (2014). Analiza sustava poticanja poduzetništva na europskoj, hrvatskoj i lokalnoj razini. Zbornik Veleučilišta u Rijeci, 2(1), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 45 Koprić, I. (2010). Criterion for the evaluation of the rationality of the local and regional self-government territorial organization. Riznica, 5(12), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 22

29 Međutim, stupanj zahtjevnosti i sofisticiranosti zahtjeva kupaca se može ocijeniti visokim s obzirom na činjenicu da je Hrvatska otvorena ekonomija i aktivni sudionik u procesima globalizacije i liberalizacije tržišta. Struktura i priroda konkurencije u Republici Hrvatskoj uvelike je uvjetovana državnim utjecajem. Naime, konkurentnost pojedinih industrijskih sektora u Republici Hrvatskoj dugi je niz godina umjetno održavana putem sustava državnih potpora sektorske i horizontalne prirode. Navedeni sustav potpora često je pružao utočište tržišno neefikasnim poslovnim subjektima ili gospodarskim sektorima te ih stavljao u povoljniji položaj u odnosu na tržišne konkurente. Primjer utjecaja državnih potpora na opstanak poduzeća su državne potpore sektoru brodogradnje. 46 Kako bi se eliminirali utjecaji državnih potpora na tržišne strukture, u Europskoj uniji je zabranjena dodjela državnih potpora pojedinim industrijskim sektorima. U brojnim industrijskim sektorima, poslovni subjekti u Republici Hrvatskoj suočeni su s potrebom privatizacije i restrukturiranja poduzeća kako bi se postigao povoljan učinak rasta lokalne konkurencije na međunarodnu konkurentnost zemlje. U Republici Hrvatskoj prepoznat je značaj podržavajućih struktura o osiguranju konkurentske prednosti. Tako se potiče osnivanje klastera u kojima se udružuju poslovni subjekti iz pojedinih djelatnosti kako bi se zajedničkim nastupom na tržištu ostvarila specijalizacija putem razmjene znanja i iskustava te ekonomija obujma putem međusobne podjele resursa između sudionika klastera. Okrupnjavanje u klastere osobito je značajno za poticanje regionalnog razvoja te za osnaživanje malih i srednjih poduzeća koja nemaju dostatnu snagu za samostalan izlazak na tržište, odnosno koja ne mogu samostalno stvoriti izvozne potencijale. Geografska koncentracija resursa kao izvor konkurentske prednosti osobito je prepoznata u području poljoprivrede i turizma Republike Hrvatske Perić Hadžić, A., Karačić, T. (2014). Restrukturiranje hrvatske brodogradnje u kontekstu pristupanja Europskoj Uniji. Pomorski zbornik, 47(1.), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 47 Kesar, O., Ferjanić, D. (2010). Key aspects of managing successful wine tourism development in times of global economic crisis a case of Croatia. Acta turistica, 22(1), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 23

30 4. POTICANJE KONKURENTNOSTI I IZVOZNOG POTENCIJALA HRVATSKOG GOSPODARSTVA NA RAZINI EU Temeljni strateški dokument iz kojeg proizlazi cilj poticanja konkurentnosti na razini jedinstvenog tržišta Europske unije je Strategija Europa Značajnu ulogu u poticanju konkurentnosti gospodarstva Europske unije ima kohezijska politika kojoj je jedan od ciljeva osigurati sve nužne preduvjete za poticanje izvozne konkurentnosti EU. Financijska potpora u realizaciji kohezijske politike EU proizlazi iz strukturnih i kohezijskih fondova te iz paradigme o poticanju lokalnog ekonomskog razvoja putem ustroja funkcionalnih regija i klastera. Funkcionalne regije i klasteri imaju osobito važnu ulogu u poticanju izvozne konkurentnosti na jedinstvenom tržištu EU, ali i u razvoju međunarodne trgovine s trećim zemljama Aktivnosti poticanja konkurentnosti i izvoznih potencijala Republike Hrvatske sukladno Strategiji Europa 2020 Europska unija je u strategiji Europa izradila niz preciznih preporuka i smjernica za poticanje konkurentnosti i izvoznih potencijala hrvatskog gospodarstva. Smjernice se osobito odnose na smanjivanje zaduženosti u korporativnom sektoru te osiguranje daljnjeg procesa liberalizacije tržišta. Konkurentnost i izvozni potencijal hrvatskog gospodarstva potrebno je potaknuti i putem modernizacije i informatizacije rada javne uprave. Važna zadaća javnog sektora odnosi se na proces reforme tržišta rada u smjeru razvoja fleksigurnosti 49 te povećanja učinkovitosti aktivnih mjera zapošljavanja. Provedba navedenih mjera ima sinergijski učinak na unaprjeđenje poslovnog okruženja u hrvatskom gospodarstvu što je važan preduvjet u poticanju razvoja izvozne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Đokić, I. (2014). Regional Development and Globalisation: Best Practices. Privredna kretanja i ekonomska politika, 23(2 (135)), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 49 Fleksigurnost je pojam koji se odnosi na sigurnost zapošljivosti, a ne sigurnost radnog mjesta kojim se Europska unija u cjelini planira dugoročno prilagoditi dinamičnim i promjenjivim uvjetima u poslovnom okruženju na globalnoj razini. Više u: Perin, V. (2013). Strukovno obrazovanje i tržište rada: koncept fleksigurnosti. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 59(30), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 50 Babić, Z. (2012). Aktivna politika tržišta rada: europski kontekst i hrvatska praksa. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, 21(1), <raspoloživo na: [pristupljeno ] 24

31 Temeljne mjere i aktivnosti vezane uz poticanje konkurentnosti i jačanje izvoznog potencijala Republike Hrvatske sukladno Strategiji Europa prikazane su na slici 2. Slika 2. Mjere i aktivnosti vezane uz poticanje konkurentnosti i jačanje izvoznog potencijala Republike Hrvatske Izvor: National reforme programme, <raspoloživo na: nrp2014_croatia_en.pdf>, [pristupljeno ] Visok stupanj zaduženosti korporativnog sektora predstavlja iznimno otegotnu okolnost u razvoju konkurentnosti i izvoznih potencijala na razini hrvatskog gospodarstva kao cjeline. u razdoblju gospodarske krize nastao je problem nelikvidnosti u korporativnom sektoru koji je blokirao nesmetani tijek poslovanja fizičkih i pravnih osoba u RH. Kako bi se problem rastuće nelikvidnosti sanirao, izglasan je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi 51 kojem je cilj osigurati učinkovitu sanaciju i restrukturiranje insolventnih poduzeća. Problem nedovoljno razvijene i nepoticajne investicijske klime uvjetuje nedostatna investicijska ulaganja u gospodarski oporavak te poticanje konkurentnosti i izvoznih potencijala što je opisanom u Porterovom dijamantu konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Investicijski ciklusi imaju pozitivan učinak na agregatnu ponudu i potražnju. Niska stopa 51 Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, Narodne novine br. 108/12, 144/12, 81/13. i 112/13. 25