Nikola Perković USPOREDNA ANALIZA RAZVOJNIH OBILJEŽJA VELIKE BRITANIJE I ZEMALJA EUROZONE

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET Nikola Perković USPOREDNA ANALIZA RAZVOJNIH OBILJEŽJA VELIKE BRITANIJE I ZEMALJA EUROZONE DIPLOMSKI RAD Rijeka 2014.

2 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET USPOREDNA ANALIZA RAZVOJNIH OBILJEŽJA VELIKE BRITANIJE I ZEMALJA EUROZONE DIPLOMSKI RAD Predmet: Ekonomika razvoja Mentor: prof. dr. sc. Nada Karaman Aksentijević Student: Nikola Perković Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije JMBAG: Rijeka, svibanj 2014.

3 SADRŽAJ 1. UVOD Problem, predmet i objekt istraživanja Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Svrha i ciljevi istraživanja Znanstvene metode Struktura rada POJAM I ZNAČAJKE EKONOMSKOG RAZVOJA Pojam ekonomskog razvoja i ekonomskog rasta Pokazatelji ekonomskoga razvoja RAZVOJNA OBILJEŽJA VELIKE BRITANIJE Ključna obilježja i povijesni razvoj Velike Britanije Demografska obilježja Velike britanije Makroekonomska obilježja Velike Britanije RAZVOJNA OBILJEŽJA ZEMALJA EUROZONE Pojam zemalja eurozone, njihove značajke i povijesni razvoj Demografska obilježja zemalja eurozone Makroekonomska obilježja zemalja eurozone MOGUĆE IMPLIKACIJE UVOĐENJA EURA NA RAZVOJ VELIKE BRITANIJE ZAKLJUČAK LITERATURA POPIS TABLICA POPIS SLIKA POPIS GRAFIKONA... 59

4 1. UVOD Razvijenost neke zemlje najčešće se ocjenjuje isključivo prema ekonomskim kriterijima, odnosno pokazateljima uspješnosti gospodarstva. Ipak, niz je drugih kriterija koje je potrebno uzeti u obzir prilikom analize ekonomske razvijenosti određene zemlje. U diplomskome radu je usporedno analizirana razvijenost Velike Britanije i zemalja eurozone kako bi se utvrdile razlike u razvijenosti tih gospodarstava, s obzirom da Velika Britanija nije članica eurozone. Naime, pri osnivanju eurozone, jedinstvenoga monetarnoga područja u Europskoj uniji, Velika Britanija, odnosno Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, izjasnila se kako zadržava svoju nacionalnu valutu. Danas se razlike u razvijenosti eurozone i Velike Britanije, kao i različito suočavanje s raznim kriznim razdobljima te potreban period za stabilizaciju gospodarstva, objašnjava upravo britanskom izolacijom iz Eurozone. Kako bi se ukazalo na različitosti u razvijenosti Velike Britanije i zemalja eurozone, potrebno je analizirati razvojna obilježja zemlje, te na temelju komparacije ukazati na moguće implikacije koje bi ulazak u eurozonu imao na britansko gospodarstvo i društvo Problem, predmet i objekt istraživanja Prethodni sažeti prikaz tematike diplomskoga rada ukazuje i na temeljni problem koji je pokretač istraživanja provedenoga u radu, a koji se odnosi na nedovoljne spoznaje o različitostima razvojnih obilježja Velike Britanije i zemalja eurozone. Naime, problem istraživanja dodatno se može pojasniti nepoznavanjem učinaka koje bi ulazak u eurozonu imao na britanski razvoj. Predmet je istraživanja stoga istražiti, analizirati i definirati temeljne osobitosti ekonomskog razvoja te ukazati na ključne mjerodavne pokazatelje koji se koriste pri analizi i ocjeni ekonomskog razvoja. Nadalje, predmet istraživanja obuhvaća i sustavnu analizu razvojnih obilježja Velike Britanije i zemalja eurozone i to kroz slijedeće dimenzije: demografska obilježja i makroekonomska obilježja. Objekt je istraživanja Velika Britanija i eurozona. 1

5 1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Definirani problem istraživanja dovodi do sljedeće radne hipoteze: temeljem znanstvenih spoznaja o specifičnostima i čimbenicima ekonomskoga razvoja, uz sustavnu analizu razvojnih obilježja Velike Britanije i zemalja eurozone, moguće je ukazati da postoje potencijalni nepoželjni učinci koje bi integracija u eurozonu izazvala britanskom društvu i gospodarstvu. Postavljena radna hipoteza dodatno se potkrijepljuje sljedećim pomoćnim hipotezama: Ekonomski razvoj nije isto što i ekonomski rast, te ga uvjetuje sustavno napredovanje društva i gospodarstva. Sustavnom analizom razvojnih obilježja Velike Britanije, može se utvrditi da je Velika Britanija zemlja visokog dohotka, koja ima povoljne pokazatelje društvenoga i ekonomskoga razvoja u posljednjih nekoliko godina. Eurozona predstavlja područje jedinstvene valute, koje čini 18 zemalja članica EU-a, a dio kojega nije Velika Britanija. Sustavnom analizom razvojnih obilježja zemalja eurozone, može se utvrditi da su zemlje eurozone zemlje visokog dohotka, koje mjere relativno povoljne pokazatelje društvenoga razvoja te povoljne pokazatelje ekonomskoga razvoja Svrha i ciljevi istraživanja Svrha istraživanja provedenoga u diplomskome radu jest približiti i bolje objasniti pojam i značaj ekonomskog razvoja te utvrditi različitosti u razvoju Velike Britanije i zemalja eurozone. Ciljevi istraživanja provedenoga u diplomskome radu jesu shvatiti pojam ekonomskog razvoja i razliku između ekonomskoga razvoja i ekonomskoga rasta, naučiti sustavno analizirati razvojna obilježja gospodarstva, te na temelju provedene analize dati zaključnu ocjenu o razlikama između razvijenosti Velike Britanije i zemalja eurozone te predvidjeti moguće učinke koje bi uključivanje u eurozonu imalo na britanski stupanj razvijenosti. 2

6 Kako bi se ispunila svrha i ciljevi istraživanja, dat će se odgovori na slijedeća pitanja: Što je ekonomski razvoj i kako se mjeri? Temeljem kojih se skupina pokazatelja ocjenjuje razvijenost zemalja? Kakav je stupanj razvijenosti Velike Britanije? Što je eurozona? Kakav je stupanj razvijenosti zemalja eurozone? Zašto Velika Britanija nije članica eurozone? Kako bi ulazak u eurozonu djelovao na britansko gospodarstvo i društvo? 1.4. Znanstvene metode U radu je korišteno nekoliko metoda znanstveno-istraživačkoga rada, a to su: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda komparacija, metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda kompilacije, povijesna metoda, statistička metoda, matematička metoda te grafička metoda Struktura rada Diplomski rad: Usporedna analiza razvojnih obilježja Velike Britanije i zemalja eurozone je sastavljen od šest sadržajno povezanih dijelova. Prvi dio rada je UVOD u kojemu su izneseni problem, predmet i objekt istraživanja, hipoteze rada, svrha i ciljevi istraživanja, korištene znanstvene metode te sama struktura rada. U drugome dijelu rada, POJAM I ZNAČAJKE EKONOMSKOGA RAZVOJA, definiran je ekonomski razvoj, razlika ekonomskoga razvoja i ekonomskoga rasta te su prikazani pokazatelji ekonomskoga razvoja. 3

7 RAZVOJNA OBILJEŽJA VELIKE BRITANIJE, je treći dio rada, sastavljen je od triju podcjelina u kojima se iznose temeljne značajke i povijesni razvoj Velike Britanije te analize demografskih i makroekonomskih obilježja Velike Britanije. RAZVOJNA OBILJEŽJA ZEMALJA EUROZONE, je naslov četvrtoga dijela rada u kojemu je definiran sam pojam eurozone, njegove temeljne značajke i povijesni razvoj te je sustavno analizirana demografska razvijenost i makroekonomska razvijenost eurozone. MOGUĆE IMPLIKACIJE UVOĐENJA EURA NA RAZVOJ VELIKE BRITANIJE je peti dio rada u kojemu je iznesena perspektiva uvođenja eura u Velikoj Britaniji. Rad završava ZAKLJUČKOM. 4

8 2. POJAM I ZNAČAJKE EKONOMSKOG RAZVOJA U praksi su pojmovi ekonomskoga rasta i ekonomskoga razvoja često izjednačeni,a s obzirom na to da oba pojma označavaju prosperitetnu fazu u gospodarstvu. Međutim, ekonomski rast prvenstveno se odnosi na materijalni porast proizvodnje, dok ekonomski razvoj uključuje promjenu gospodarske strukture društva, odnosno uz rast materijalne prizvodnje pretpostavlja i poboljšanje općih uvjeta i kvalitete života većine ljudi. Stoga ekonomski rast i razvoj su dva međusobno povezana pojma te će se u poglavlju detaljno analizirati i definirati njihov pojam i međusobna povezanost te pokazatelji kojima se ekonomski razvoj, koji je promatrana kategorija u ovome istraživanju, mjeri Pojam ekonomskog rasta i ekonomskog razvoja Kako bi se razumjeli pojam i dimenzije ekonomskoga razvoja, potrebno je definirati njegove temeljne značajke, u usporedbi s ekonomskim rastom. Polazna je točka u teoretskom obuhvatu i definiciji ekonomskoga razvoja sama ekonomika razvoja, znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem ekonomskoga razvoja. Proučavanje ekonomskog razvoja predstavlja jednu od najnovijih i najizazovnijih grana širih disciplina u ekonomiji. Može se reći da je Adam Smith bio prvi ekonomist razvoja, koji je svojim djelom Bogatstvo naroda (1776.) započeo prve rasprave o ekonomskom razvoju, sistematskom proučavanju problema i procesa ekonomskog razvoja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Mnogi su oni koji tvrde da ekonomija razvoja nije posebna grana ekonomije kao što su recimo makroekonomija, ekonomija rada i slično, već smatraju da se radi o klasičnoj ekonomiji koja poseban naglasak stavlja na proučavanje pojedinih ekonomija u raznim zemljama poput Afrike, Azije, Latinske Amerike. Ekonomija razvoja ima širi opseg djelovanja jer se bavi raspodjelom postojećih nedovoljno iskorištenih proizvodnih resursa i njihovim postupnim održivim razvojem kao što se bavi i ekonomskim, socijalnim te političkim i institucionalnim mehanizmima. (Todaro, Smith, 2006., str. 7) Klasična (tradicionalna) ekonomija bavi se učinkovitom raspodjelom nedovoljnih proizvodnih resursa te optimalnim rastom tih resursa tijekom vremena kako bi se proizvela veća količina roba i usluga. (Todaro, Smith, 2006., str. 8) Za razliku od klasične, politička ekonomija proučava društvene i institucionalne procese kojima određene grupe ekonomskih i 5

9 političkih elita utječu na raspodjelu nedovoljnih proizvodnih resursa i danas i u budućnosti. Ekonomija razvoja ima mnogo širi opseg djelovanja jer osim što se bavi učinkovitom raspodjelom postojećih nedovoljno iskorištenih proizvodnih resursa i njihovim postupnim održivim razvojem, ona se bavi i ekonomskim, socijalnim, političkim i institucionalnim mehanizmima, bilo javnim ili privatnim, koji su potrebni za donošenje brzih i opsežnih poboljšanja razine života ljudi u Africi, Aziji, Latinskoj Americi te bivšim socijalističkim tranzicijskim ekonomijama. Stoga se ekonomija razvoja razlikuje od tradicionalne ili političke ekonomije te se mora usmjeriti na one mehanizme koji će omogućiti razvoj najučinkovitijih strategija za postizanje razvoja ekonomije. Rješavanje problema s ciljem postizanja razvoja mnogo je kompliciranije jer dolazi do ubrzanog razvoja na svjetskim razinama te je prijeko potrebno razviti ekonomije manje razvijenih zemalja kako bi se taj razvoj mogao pratiti. Pojmovi ekonomski rast i razvoj, iako se često koriste kao sinonimi, ne predstavljaju istu pojavu. Ekonomski rast je povećanje vrijednosti proizvodnje u nekoj društvenoj zajednici u nekom vremenskom razdoblju, najčešće u godini dana, dok ekonomski razvoj, osim ekonomskog rasta obuhvaća i složene strukturne promjene kao što su povećanje životnog standarda, ravnomjerna raspodjela dohotka, zaštitu okoliša. Ekonomski je rast odrednica ekonomskog razvoja i ključni čimbenik, ali on sam po sebi ne vodi ekonomskom razvoju pa odtud proizlazi temeljna razlika između tih dvaju pojma. Ekonomski razvoj određene zajednice (društva) osim povećanja obujma materijalne proizvodnje podrazumijeva i promjene u gospodarskoj strukturi, što onda utječe i na promjene životnih stilova i kvalitete života. Sastavni su elementi ekonomskoga razvoja: stanovništvo odnosno ljudski kapital, prirodni i energetski resursi, kapital i tehnološke promjene ili progres. Ekonomski razvoj, kako je već navedeno, ima mnogo ciljeva, a kao najvažnije moguće je izdvojiti četiri: ( ) smanjenje siromaštva postizanje ujednačene raspodjele dohotka smanjenje nezaposlenosti poticanje razvoja ruralnih područja. 6

10 Smanjenje siromaštva kao mjera ekonomskog razvoja usmjerena je prije svega na to da bi se omogućilo stanovništvu koje živi u siromašnim područjima dovoljna količina hrane, odjeće i svega što je potrebno za osiguravanje egzistencijalnog minimuma. Danas je problem siromaštva sve izraženiji, posebno u slabije razvijenim područjima u Africi gdje je BDP po glavi stanovnika između 600 i 900 dolara. Općenito se pod razvojem smatra sposobnost ekonomije jedne zemlje, čija je početna ekonomska situacija dugo bila više ili manje, statična da generira i održi godišnji rast svog BDP-a po stopi od 5% do 7% ili više. (Todaro, Smith, 2006., str. 14) Zajednički alternativni ekonomski indeks razvoja koristi stope razvoja dohotka po glavi stanovnika kako bi se uzeli u obzir i sposobnost zemlje da širi svoj output brže od stope porasta stanovnika. Razina i stopa realnog BDP-a po glavi stanovnika koristi se za mjerenje općeg ekonomskog blagostanja stanovništva kako bi se uvidjelo kolike su realne robe i usluge koje su dostupne prosječnom građaninu za potrošnju i investicije. Smanjenje siromaštva izravno je povezano s raspodjelom dohotka jer je ekonomski razvoj u nekim državama smanjio broj siromašnih, dok ih je u drugim zemljama povećao pa to izravno utječe na raspodjelu dohotka. Smanjenje nezaposlenosti također je povezano s ekonomskim rastom i razvojem jer, čim se ekonomija razvija i smanjuje se siromaštvo, automatski se smanjuje nezaposlenost, što dovodi do ujednačenja u raspodjeli dohotka koji korisnici mogu koristiti za racionalnu potrošnju. Postizanje i održavanje ekonomskog razvoja važno je za svaku ekonomiju iz više razloga. Tri su ključne vrijednosti ekonomskoga razvoja, ujedno i krajnje točke razvoja: (Todaro, Smith, 2006., str.19) egzistencija samopoštovanje sloboda. Egzistencija (ekonomija opstanka) ima osnovni cilj koji mora postići, a to je zadovoljavanje osnovnih potreba bez kojih bi život jednostavno bio nemoguć. To su osnovne životne potrebe dovoljne za čovjekovu egzistenciju te uključuju hranu, stan ili kuću, zdravlje. Ako je bilo koja od ovih funkcija u nedostatku, vlada stanje određene nerazvijenosti. Osnovna je funkcija svih ekonomskih aktivnosti pružiti što većem broju stanovnika sredstva koja će im pomoći da prevladaju bespomoćnost i bijedu koja nastaje kao posljedica nedostatka osnovnih egzistencijalnih stvari. U tom smislu može se zaključiti da bez održivog i kontinuiranog 7

11 ekonomskog razvoja na individualnoj razini nema mogućnosti da se postigne zadovoljavanje egzistencijalnih potreba koje se javljaju kao nužnost. Samopoštovanje je druga komponenta ekonomskog razvoja. Svaki stanovnik neke države i pojedinac općenito teži nekom osnovnom obliku samopoštovanja, a njegova priroda i oblik razlikuje se od naroda do naroda te od pojedinca do pojedinca. Sloboda je treća značajna vrijednost ekonomskog razvoja svake zemlje, a ona uključuje čitav niz mogućnosti izbora za društvo. Bogatstvo nije prednost što povećava sreću, nego čovjeku omogućava veći izbor, što dovodi do povećanja ekonomskog rasta Pokazatelji ekonomskoga razvoja Da bi se uvidio razvoj neke ekonomije, potrebno je uzeti u obzir analizu određenih pokazatelja kojima je moguće uvidjeti razvoj te ekonomije. Pokazatelji su ekonomskog razvoja : ( prirodno izraženi pokazatelji ekonomsko - socijalni pokazatelji tehnološki pokazatelji vrijednosno izraženi pokazatelji. Prirodno izraženi pokazatelji služe da bi se uvidio razvoj ekonomije po pojedinim gospodarskim granama i određenim vrstama proizvoda koji se iskazuju po glavi stanovnika. Ekonomsko - socijalni pokazatelji smatraju se važnim pokazateljima dostignutog stupnja razvoja određene ekonomije jer izravno i neizravno određuju razinu ostvarene dobiti koja odražava kvalitetu života i blagostanja u nekoj ekonomiji. Tehnološki pokazatelji upućuju na dostignuti razvoj tehnike i tehnologije u određenoj ekonomiji, što je danas u vrijeme globalizacije posebno došlo do izražaja i taj razvoj izravno utječe na razvoj određene ekonomije. Vrijednosno izraženi pokazatelji govore o dostignutom stupnju razvoja koji se iskazuju makroekonomskim veličinama koje pokazuju dostignutu razinu ostvarene proizvodnje mjerljivu u količini proizvedenog outputa. Pri analizi i interpretaciji pokazatelja ekonomskoga razvoja pokazatelje se najčešće dijeli u dvije skupine: kvantitativni pokazatelji i složeni pokazatelji. Kvantitativni pokazatelji 8

12 vrijednosno izražavaju ekonomski razvoj. U tu se skupinu uvrštava nekoliko pokazatelja, a oni su: ( BDP per capita Očekivano trajanje života Stopa pismenosti Mjere siromaštva Demografski pokazatelji ( urbano stanovništvo, starosna struktura stanovništva, smrtnost novorođenčadi) Pokazatelji bolesti (slučajevi malarije, postotak populacije zaražene HIV-om, slučajevi tuberkuloze,...). Za razliku od kvantitativnih jednostavnih pokazatelja, složeni pokazatelji spajaju nekoliko kvantitativnih pokazatelja u jedan oblik te omogućuju realniji pogled na razvoj. Najčešće je korišten HDI pokazatelj, odnosno indeks ljudskoga razvoja (Human Development Index). Vrijednost indeksa se računa između 0 i 1 uzimajući u obzir najvažnija mjerenja: BDP per capita, stopu pismenosti odraslih, stopu školskoga upisivanja i očekivanu dob. Prema HDI indeksu zemlje se razvrstavaju u skupine prema razvijenosti. U nastavku diplomskoga rada iznesena su osnovna obilježja i ključne značajke Velike Britanije te su analizirana razvojna obilježja Velike Britanije, kako demografska tako i makroekonomska. 9

13 3. RAZVOJNA OBILJEŽJA VELIKE BRITANIJE U trećem dijelu rada provedena je analiza razvojnih obilježja Velike Britanije, demografskih i makroekonomskih, čemu prethodi uvodni dio u kojemu su iznesene osnovne značajke Velike Britanije i njezin povijesni razvoj Ključna obilježja i povijesni razvoj Velike Britanije U samome početku poglavlja potrebno je uvesti distinkciju između pojmova Ujedinjenoga Kraljevstva i Velike Britanije, koji se stalno poistovjećuju, odnosno uzimaju kao sinonimi. Sljedeći zemljovid donosi razliku između navedenih termina, a objašnjena je u nastavku. Zemljovid 1. Ujedinjeno Kraljevstvo, zemlje Ujedinjenoga Kraljevstva i Velika Britanija Izvor: 10

14 Britansko otočje, kao što zemljovid i prikazuje, pojam je koji obilježava otočje u Zapadnoj Europi, čiji su najveći otoci Velika Britanija i Irska. Britansko otočje osim Velike Britanije kao najvećeg otoka i otoka Irske uključuje i više od 6 tisuća manjih otoka od kojih je najveći Isle of Man. Britansko otočje također uključuje brojne otočiće na sjeveru Škotske, kao što su Hebridi (unutrašnji i vanjski), te Orkney i Shetland (daleko na sjeveru). I Kanalski otoci na jugu tradicionalno se smatraju dijelom Britanskoga otočja premda striktno gledano nisu dio ovoga arhipelaga jer su bliži Francuskoj no Velikoj Britaniji. ( ) Ujedinjeno Kraljevstvo jest država koja obuhvaća Veliku Britaniju i sjeverni dio irskoga otoka, Sjevernu Irsku, dok Velika Britanija uz naziv otoka označava i zajednicu triju zemalja, koje se na tom otoku nalaze, a to su: Engleska, Škotska i Wales. Velika Britanija jest dakle naziv za najveći otok u Britanskom otočju, koji obuhvaća tri zemlje. Naziva se Velikom kako bi se terminološki razlikovala od druge, Malene Britanije, pokrajine Bretagne u Francuskoj (engl. Brittany). Povijest Velike Britanije kao otoka moguće je promatrati oko godina prije Krista, kada se Britanija posve odvojila od ostatka europskoga kontinenta. Prvobitni stanovnici Britanije bili su nomadski lovci, koji su u potrazi za hranom selili s jednog mjesta na drugo. Oko 400. godine prije Krista ljudi su se počeli naseljavati u selima, obrađivati zemlju i uzgajati životinje, čineći tako prvo stanovništvo regije. Kompleksnost Britanske povijesti ne vezuje se samo za brojne povijesne trenutke nego i za međusobnu sukobljenost naroda, Engleza, Škota, Velšana i Iraca, što je uzrokovalo da se o jednom događaju čuju mnogobrojne verzije. Britanija, odnosno tada britansko otočje, bila je i pod okupacijom Rimskih snaga kada se radi obrane Gala od najezde kelta grade prvi gradovi na otoku, kao središta trgovine i regionalne vlasti, među kojima su Londinium (London) i Aque Sulis (Bath). Kraljevstvo Velike Britanije utemeljeno je 01.svibnja 1707.godine političkom unijom dviju monarhija, Engleske kojoj se u danom trenutku već pridružio Wales te Škotske. ( Tada je prihvaćen Zakon o uniji Škotske i Engleske, a zajednička država dobila je ime Velika Britanija. Iako je tada javno prvi put objavljen kao sinonim za državu/uniju, termin Velika Britanija koristio se i ranije, pa se javlja za vladavine kralja Jakova I. Stuarta, koji je vladao Britanskim otocima. Personalna unija Engleske i Škotske, tzv. unija kruna (Union of the Crowns) postojala je od ožujka

15 U 18.stoljeću Britaniju je zahvatila industrijalizacija, te urbanizacija stanovništva. Tijekom 20.stoljeća Britanija je prolazila brojne promjene, obilježene pokretima nezavisnosti, gubljenjem vlasti u većem dijelu Irske te borbom protiv nazadovanja. Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske nastalo je ujedinjenjem Velike Britanije i Irske u jedno kraljevstvo, što se dogodilo 1800.godine. Od stvaranja jedinstvene države Irska je bila stalno poprište sukoba i nemira, nakon čega je 1922.godine uslijedila podjela otoka, kojom je formirana Irska slobodna država (Irish Free State). Konačno je 1927.godine ime kraljevstva promijenjeno zbog odcjepljivanja novostvorene irske države tako da danas ono glasi Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. ( Ujedinjeno Kraljevstvo članica je Europske unije od 01.siječnja 1973.godine, ali nije članica eurozone, što je upravo i temelj za provođenje komparativne analize razvojnih obilježja navedenih gospodarstava, Velike Britanije i eurozone. Prema brojnosti stanovništva Ujedinjeno je Kraljevstvo treća zemlja u EU. Ukupno je u Ujedinjenom Kraljevstvu prema popisu iz 2011.godine bilo 62,74 milijuna ljudi, dok je Velika Britanija (Škotska, Engleska i Wales) brojila 61,36 milijuna stanovnika. Velika je Britanija po državnom uređenju parlamentarna monarhija, što znači da je Kraljica nominalni nositelj izvršne vlasti, dok je u stvarnosti to vlada, koja ovisi o većinskoj podršci u Donjem domu. Donji dom je dio dvodomnoga parlamenta, sastavljenoga od Gornjeg i Donjeg doma. Donji dom ima 659 članova, po jednoga iz svake izborne jedinice koje biraju na pet godina na općim izborima po većinskom sustavu. Engleska ima 529 zastupnika, Škotska 72, Wales 40, a Sjeverna Irska 18 zastupnika. Glavni je zadatak Donjeg doma donošenje zakona i kontrola Vlade. Kraljica daje mandat za sastavljanje vlade onome tko ima većinu u Donjem domu. Kraljica također imenuje i ministre, ali na prijedlog predsjednika Vlade. Ujedinjeno je Kraljevstvo odigralo značajnu povijesnu ulogu u razvoju parlamentarne demokracije i unapređivanju literature i znanosti. Velika je Britanija otvoreno tržišno gospodarstvo koje se zalaže za liberalizirani svjetski trgovinski sustav koji višestruko pogoduje britanskom gospodarstvu. Životni standard i konkurentnost britanske industrije ovise o mogućnostima slobodne trgovine i investicija. Gospodarstvo Velike Britanije karakterizira gospodarski rast, sigurnost i stabilnost. Poseban naglasak usmjeren je na povećano izdanje sredstava za obrazovanje na svim razinama te u znanost i istraživanje. Britansko se gospodarstvo temelji na privatnom poduzetništvu, koje 12

16 čini 48,5% proizvodnje i zaposlenosti. U cilju potpore konkurentnosti i ulaganja predstoji daljnje pojednostavljenje poreznoga sustava kao i rast produktivnosti. (HGD, 2010.) 3.2. Demografska obilježja Velike Britanije S obzirom na činjenicu da je Velika Britanija od davnina među vodećim zemljama svijeta, a i danas jedna od najrazvijenijih zemalja, bila je odredište mnogobrojnih useljenika. To je postupno dovelo do niza etničkih skupina u Velikoj Britaniji. Tako danas strukturu stanovništva Velike Britanije čine: ( Bijelci (87,2%) Crnci (3%) Azijati/indijci (2,3%) Azijati Pakistanci (1,9%) Mješani (2%) Ostali (3,7%). Službeni jezik u Britaniji je engleski, dok se u pojedinim dijelovima zemlje (primjerice Škotska, Wales...) govori engleski jezik na pripadajućem narječju. Tako se u zemlji susreće škotski engleski, škotskogalski engleski, velški engleski, irski engleski... Stanovništvo je u zemlji pretežno kršćansko (59,5%), dok se uz kršćanstvo javlja i muslimanska vjera, hinduisti, te ostale vjere. U nastavku je prikazana analiza prirodnoga kretanja stanovništva Velike Britanije. Općenito se pod kretanjem stanovništva podrazumijeva promjena ukupnog broja stanovnika na određenom području u određenom vremenskom razdoblju. ( Tablica 1. Kretanje broja stanovnika u Velikoj Britaniji od godine (000 osoba) Broj stanovnika verižni indeksi - 100,65 100,73 100,75 100,82 100,76 100,75 100,82 100,75 100,63 13

17 Tablica 1. prikazuje kretanje broja stanovnika Velike Britanije u razdoblju od 2004.godine do 2013.godine. Kretanje je osim brojem stanovnika prikazano i verižnim indeksima. Može se zaključiti kako se tijekom promatranoga perioda broj stanovnika Velike Britanije povećava u odnosu na prethodno razdoblje, što označava stalni rast. (Grafikon 1) Grafikon 1. Kretanje broja stanovnika u Velikoj Britaniji od godine (000 osoba) Broj stanovnika Velike Britanije tijekom cijeloga se promatranoga razdoblja povećava, međutim, kako je na grafikonu moguće i primijetiti taj rast nije ujednačen ni jednak iz godine u godinu. Sljedeći grafikon pokazuje kretanje godišnje stope rasta broja stanovnika u Velikoj Britaniji u promatranom razdoblju. 14

18 Grafikon 2. Stope rasta broja stanovnika u Velikoj Britaniji u razdoblju od godine (na 000 osoba) Kako se prema kretanju krivulje prikazane Grafikonom 2. može i zaključiti, najveći i najintenzivniji rast ostvaren je od do 2006.godine. To potvrđuju i vrijednosti verižnih indeksa prikazani u tablici 1. prema kojima je broj stanovnika od do 2006.godine bio za 0,08 % veći u odnosu na godinu prije. Stope rasta potom su manje, što se vidi i po manjem nagibu krivulje. Od do 2012.godine stopa rasta broja stanovnika manja je u odnosu na prethodno razdoblje, što se prikazuje opadanjem krivulje. Prirodno kretanje stanovnika prikazuje se natalitetom, mortalitetom i prirodnim prirastom. Natalitet je pozitivna sastavnica prirodnog kretanja stanovništva koja, uz ostale iste uvjete, djeluje na porast stanovništva. Mortalitet ili smrtnost je negativna komponeta prirodnog kretanja stanovništva. Mortalitet pokazuje broj smrtnih slučajeva koje je stanovništvo imalo tijekom određenoga vremenskoga razdoblja (najčešće godine dana). Prirodni prirast predstavlja razliku između nataliteta (pozitivne) i mortaliteta (negativne) komponente. ( U nastavku je prikazano kretanje nataliteta, mortaliteta i prirodnoga prirasta u Velikoj Britaniji. 15

19 Tablica 2. Natalitet, mortalitet i prirodni prirast u Velikoj Britaniji ( ) natalitet mortalitet prirodni prirast Verižni indeks - 105,25 126,06 112,03 108,67 107,41 106,51 104,05 95,46 Prema vrijednostima prirodnoga prirasta može se zaključiti kako je tijekom cijeloga promatranoga razdoblja prirodni prirast pozitivan, odnosno natalitet je veći od mortaliteta. Također, prema kretanjima indeksa može se zaključiti kako se tijekom cijeloga promatranoga razdoblja prirodni prirast povećava u odnosu na godinu prije, osim 2012.godine kada je za 4,54 % smanjen u odnosu na prethodnu 2011.godinu. Kretanje prirodnoga prirasta, nataliteta i mortaliteta prikazano je sljedećim grafikonom. Grafikon 3. Natalitet, mortalitet i prirodni prirast u Velikoj Britaniji ( ) Sve do 2011.godine prirodni se prirast povećava, odnosno vidljiv je kontinuirani rast, nakon čega se 2012.godine smanjuje u odnosu na godinu prije. Takvo je kretanje rezultat većega rasta mortaliteta nego rasta nataliteta u 2012.godini. Osim prirodnoga kretanja stanovništva 16

20 postoji i mehaničko kretanje stanovništva, koje također djeluje na broj stanovnika. Mehaničko kretanje stanovništva podrazumijeva migracije stanovništva. Migracije se odnose na preseljenje iz jedne administrativne jedinice u drugu i uključuju trajnu promjenu prebivališta, što podrazumijeva promjenu mjesta boravka od godinu i više dana. ( ) Migracije se javljaju u dva temeljna oblika: imigracije i emigracije. Emigracije su u slučaju Velike Britanije sve seobe iz Velike Britanije u druge zemlje, dok su imigracije useljavanja iz drugih zemalja u Veliku Britaniju. Osim što djeluju na kretanje stanovništva, migracije se posredno promatraju kao čimbenik djelovanja na razvoj određene zemlje, regije i slično. O međuovisnosti migracija i razvoja svjedoči sljedeće: Mobilni dio ljudske populacije (migracijski kontingent) mehanički mijenja svoj geografski položaj napuštanjem regije podrijetla i tako proporcionalno svojem demografskom obujmu»odnosi«u imigracijsku regiju svoj humani potencijal (biološki, strukturalni, kulturni itd.) osiromašujući time regiju svoga podrijetla u onoj mjeri u kojoj obogaćuje imigracijsku regiju. (Lajić, 2007,str. 209.) Shodno tomu, može se zaključiti kako svako iseljavanje smanjuje bogatstvo države ljudskim kapitalom, stoga je razumno zašto se toliki napori ulažu u sprečavanje migracija, poput primjerice odljeva mozgova, i slično. U nastavku su prikazane migracije stanovništva Velike Britanije. Tablica 3. Prostorno kretanje stanovništva Velike Britanije ( ) Imigracije u V.Britaniju verižni indeks - 95,83 106,55 99,57 112,06 95,98 104,31 95,79 87,99 Emigraciije iz V.Britanije verižni indeks - 105,81 112,50 85,96 134,52 86,18 92,16 103,36 91,59 Migracijski saldo Verižni indeks - 80,91 94,93 131,08 77,96 121,65 126,88 85,57 82,11 17

21 Prema pokazateljima prikazanima u tablici može se zaključiti sljedeće: Imigracije u Veliku Britaniju tijekom vremenskoga razdoblja osciliraju. Najmanja je vrijednost imigracija u promatranom razdoblju zabilježena 2012.godine, kada su imigracije smanjene za 12,01 % u odnosu na godinu prije. Slično imigracijama, i emigracije tijekom promatranoga razdoblja osciliraju oko srednjih vrijednosti. Najveće je smanjenje broja iseljenika zabilježeno u razdoblju od do 2009.godine kada je njihov broj smanjen za 48,34 %. To je smanjenje povezano s gospodarskom krizom, koja je imala učinka na sva gospodarstva, pa tako i na britansko, zbog čega se gubi stimulacija i poticaj na emigraciju. Takve su vrijednosti dovele do stalnoga smanjenja migracijskoga salda, osim i 2010.godine, kada je migracijski saldo povećavan. Migracijski saldo predstavlja razliku između broja useljenih u zemlju i iseljenih iz zemlje. Ako je pozitivan, povećava se broj stanovnika, ako je pak negativan broj stanovnika se smanjuje. Tijekom cijeloga promatranog razdoblja vrijednost migracijskog salda je pozitivna, što znači da se znatno veći broj ljudi uselio u Veliku Britaniju nego što se iz nje iselio. Brojni su čimbenici iz okruženja koji su djelovali na ovakva mehanička kretanja stanovništva, među kojima je svakako ekonomska razvijenost zemlje, o čemu je više riječi u nastavku poglavlja. Sljedeći grafikon prikazuje analizirane migracije stanovništva Velike Britanije. 18

22 Grafikon 4. Migracije stanovništva Velike Britanije ( ) Najmanji migracijski saldo zabilježen je 2006.godine. Najveći broj emigranata iz Velike Britanije zabilježen je 2008.godine, kada je zabilježena najveća vrijednost migracijskoga salda. Uz rast emigracija 2008.godine se povećao i broj imigracija. Razdoblje od do 2008.godine razdoblje je u kojem je zabilježen najveći rast broja emigranata ali i imigranata, dok je razdoblje od do 2012.godine razdoblje u kojemu je zabilježeno najveće smanjenje imigracija u Veliku Britaniju. Značajno demografsko obilježje stanovništva određene zemlje predstavljaju i njegova dobna i spolna struktura. Dobno - spolna struktura stanovništva odraz je povijesnog razvoja stanovništva, a izrazito je važna za daljnji razvoj. Naime, spolna struktura ukazuje na udio muškaraca odnosno žena, što je značajan čimbenik za daljnji razvoj stanovništva (rađanje), te za kvalitetu i strukturu radne snage. S druge strane, dobna struktura također djeluje na strukturu radne snage, ali i na potrebe za školovanje... (Glamuzina, Glamuzina, 1996., 18-19) Dobno - spolna struktura najčešće se prikazuje dobno - spolnom piramidom. U nastavku je prikazana dobno - spolna piramida stanovništva Velike Britanije u 2001.godini i 2011.godini. 19

23 Grafikon 5. Dobno - spolna struktura stanovništva Velike Britanije (2001.godina i 2011.godina) 1 Izvor: pdf#page=15 Grafikon pokazuje usporedbu dobno - spolne strukture stanovništva Velike Britanije u i 2011.godini. Na strani ženskoga roda, najveći je udio ženske populacije u 2001.godini u starosti godina. Za razliku od toga, 2011.godine je najveći udio žena u ukupnoj populaciji bio u rasponu starosti godina. Slična su kretanja i u muškoj populaciji, gdje je jednako tako najveći udio muške populacije u 2001.godini bio starosti godina, dok se u 2011.godini taj prag pomiče, te većina muške populacije čini skupinu starosne dobi godina. U nastavku je prikazana tablično i grafički dobno - spolna struktura stanovništva Velike Britanije u 2013.godini. 1 Female ( Žene ), Male ( Muškarci ) 20

24 Tablica 4. Dobno - spolna struktura stanovništva Velike Britanije 2013.godine (procijenjeni podaci) Udio Muškarci Žene Ukupno ,30% ,70% ,10% ,60% i više 17,30% UKUPNO 100,00& Izvor: Najveći udio stanovništva u 2013.godini nalazi se u dobnoj skupini godine, 41,10% od ukupnoga stanovništva, od čega većinu čine muškarci. Jednak je udio radno neaktivnoga stanovništva, odnosno stanovništva u dobi od 0-14 godina i starijega od 65 godina, a iznosi 17,3%. Stoga se može zaključiti kako je 34,6 % stanovništva radno neaktivno, što je više od trećine ukupnoga stanovništva. Grafikon 6. Dobno - spolna struktura stanovništva Velike Britanije (2013.godina) Izvor: 21

25 Grafikon pokazuje vrijednosti prikazane u tablici 4. Najveći je udio muške populacije u Velikoj Britaniji u dobi godina, a u istoj se dobnoj skupini nalazi i najveći broj žena. Najmanje je stanovnika, i muškaraca i žena, u dobnim skupinama od 90 godina na više, s time da se može zaključiti kako su žene u Velikoj Britaniji dugovječnije, s obzirom na to da je veći udio žena u starosnoj skupini od 90 godina naviše. Provedenom analizom demografskih obilježja stanovništva Velike Britanije, može se zaključiti kako se broj stanovnika u zemlji kontinuirano povećava zahvaljujući prirodnom i mehaničkom kretanju stanovništva. Stope prirodnoga priraštaja ali i mehaničkoga kretanja stanovništva u posljednjih su nekoliko godina usporene. Dobno - spolna struktura stanovništva promijenila se unatrag deset i više godina, temeljem čega se zaključuje kako stanovništv Velike Britanije stari. Također, i dalje je muška populacija u nadmoći. Ovakvo kretanje demografskih pokazatelja ukazuje na razvoj društva, odnosno na pozitivne performanse razvoja u zemlji, što se opravdava nizom čimbenika, među kojima su i povoljno makroekonomsko okruženje koje stimulira stvaranje i održavanje povoljnih uvjeta u životnom, društvenom i gospodarskom okruženju Makroekonomska obilježja Velike Britanije Kako ekonomski razvoj određene zemlje ne počiva samo na društvenoj komponenti, u nastavku rada analizirat će se makroekonomski pokazatelji Velike Britanije. U najvažnije pokazatelje ekonomskoga razvoja ubrajaju se kretanje BDP-a, struktura BNP-a prema sektorima djelatnosti, kretanje zaposlenosti/nezaposlenosti, broj siromašnih i socijalno isključenih te HDI indeks. U nastavku su analizirani pokazatelji za Veliku Britaniju. Tablica 5. BDP, stope rasta BDP-a i verižni indeksi za Veliku Britaniju ( ) BDP (milijunima EUR) , , , , , , , , , ,4 Verižni indeksi - 104,47 106,02 105,41 88,00 86,64 108,86 102,26 109,14 98,75 Stopa rasta BDP-a 4,4 1,2 3,2 1,9-11,3-8,6 7,1 1,1 8,9-2,8

26 Tablica pokazuje kretanje BDP-a i stopa rasta BDP-a u razdoblju od do 2013.godine. Prema vrijednostima indeksa prikazanih u tablici može se zaključiti o kretanju BDP-a. BDP Velike Britanije se tijekom promatranog razdoblja povećava, osim i 2009.godine kada je smanjen, a što je posljedica gospodarske krize, odnosno usporavanja ekonomske aktivnosti. Godine BDP je također smanjen u odnosu na godinu prije, za 1,25 %, što nije značajno smanjenje. Potrebno je naglasiti kako se razina BDP-a već u 2012.godini vratila na razine kakve se bilježe u pretkriznom razdoblju. O kretanju BDP-a bolje svjedoči stopa rasta BDP-a prema kojoj se može zaključiti kako je u i 2009.godini BDP smanjen, odnosno stopa je negativna, što se ponovilo i u 2013.godini. Kretanje stope rasta BDP-a prikazano je sljedećim grafikonom. Grafikon 7. Stopa rasta BDP-a u Velikoj Britaniji ( ) izraženo u % Najveće smanjenje stope rasta BDP-a javlja se u razdoblju od do 2008.godine, kada je stopa negativna i iznosi -11, 3%. Blagi je oporavak BDP-a uslijedio već 2009.godine, ali su stope i dalje negativne. U razdoblju od do 2010.godine stope rasta vraćaju se u pozitivne vrijednosti, što označava oporavak gospodarstva. Velika Britanija jedna je od zemalja koja se među prvima oporavila od gospodarske krize, bilježeći pozitivne pokazatelje u gospodarstvu. Međutim, brzi oporavak od krize uslijedio je ponovljenom recesijom u 2012.godini. Smatra se kako je navedena recesija izazvana nestabilnostima u vanjskom razvoju. Tako se u analizu ostvarenoga BDP-a u 2012.godini utvrđuje kako je potrošnja stanovništva i državna potrošnja najviše doprinijela ostvarenom 23

27 BDP-u, dok je najveće smanjenje ostvareno zbog smanjenja u trgovini i investicijama. Naime, Velika je Britanija zemlja koja najveći dio svojega izvoza plasira na tržište EU te većih zemalja koje nisu u sastavu EU-a. Stoga se smanjenje izvoza obrazlaže nepovoljnim kretanjima na ključnim izvoznim tržištima. Jednako tako, u pogledu investicija, Velika Britanija velik dio svojega rasta pa i razvoja temelji na stranim direktnim investicijama. Kako se smanjuje sklonost investiranju u europskim zemljama smanjuje se i vrijednost pristiglih investicija. Isto tako nepovoljna kretanja u gospodarstvu destimuliraju investitore da ulažu u zemlju. ( Goodwin, 2013.) Jedan od vjerodostojnijih pokazatelja koji o tome svjedoče je BDP i stopa rasta BDP-a, te BDP po stanovniku prikazan u nastavku rada. Tablica 6. BDP p/c i verižni indeksi u Velikoj Britaniji ( ) izraženo u eurima BDP p/c Verižni indeks - 103,68 105,48 104,59 87,43 85,95 108,17 101,44 107,45 98,35 U 2008., i 2013.godini zabilježeno je smanjenje BDP p/c u Velikoj Britaniji. To je rezultat, kako je već prije spomenuto krize iz 2008.godine te recesije koja je gospodarstvo zahvatila 2013.godine. Kretanje BDP p/c prikazano je sljedećim grafikonom. Grafikon 8. Kretanje BDP p/c u Velikoj Britaniji ( ) izraženo u eurima 24

28 Prema grafikonu može se zaključiti kako je BDP p/c do 2007.godine rastao nakon čega se smanjuje sve do 2009.godine, kada se ponovno počinje oporavljati. U 2012.godini se BDP p/c povećao ali nije dosegao vrijednosti ostvarene prije krize. BDP p/c je u 2013.godini nanovo smanjen te ima tendenciju daljnjega smanjenja, što se smatra posljedicama nepovoljnih gospodarskih uvjeta i nestabilnosti u ključnim povezanim gospodarstvima. Jedan od značajnijih pokazatelja razvijenosti gospodarstva je struktura bruto nacionalnoga proizvoda prema sektorima djelatnosti, što je prikazano u sljedećoj tablici. Tablica 7. Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BNP-u Velike Britanije ( ) izraženo u % Udio primarnoga sektora u BNP 0,5 0,7 0,9 0,7 Udio sekundarnoga sektora u BNP 23,7 23,4 22,1 21,1 Udio tercijarnog sektora u BNP 75,8 75,7 77,1 78,2 Izvor: Najveći udio britanskoga BNP-a ostvaruje se već duži niz godina u sektoru tercijarnih djelatnosti, odnosno uslužnom sektoru. Tako je u 2012.godini 78,2% ukupnoga BNP-a ostvareno u sektoru tercijarnih djelatnosti. Jedna od vodećih komparativnih prednosti Velike Britanije je izvoz usluga i nekih visoko tehnoloških i visoko vrijednih dobara. (Booth, Howart, 2012.,str. 15) Svega je manje od 1% od ukupnoga BNP-a ostvareno u primarnim djelatnostima (poljoprivreda i slične djelatnosti). Ostatak BNP-a čine sekundarne djelatnosti. U nastavku je grafički prikazana struktura BNP-a prema sektorima djelatnosti u i 2012.godini. 25

29 Grafikon 9. Usporedba strukture BNP-a Velike Britanije u i 2012.godini Izvor: U periodu od do 2012.godine povećava se udio tercijarnih djelatnosti u ukupnom BNPu. To je povećanje prvenstveno rezultat smanjenja udjela sekundarnih djelatnosti u BNP-u, koji je smanjen sa 23,7 % u 2005.godini na 21,1% u 2012.godini. Udio primarnih djelatnosti se u BNP-u tijekom promatranog perioda povećao za neznatnih 0,2 postotna poena. Ovakva struktura BNP-a svjedoči u korist visoko razvijenoga društva u Velikoj Britaniji. Naime najveći dio djelatnosti koje doprinose stvaranju britanskoga BNP-a dolazi iz tercijarnoga odnosno uslužnoga sektora, dok ostalo čine industrijska proizvodnja alkoholnih pića i duhana. Osim bruto domaćega proizvoda i s njime povezanih pokazatelja, vjerodostojan pokazatelj koji se koristi u ocjeni razvoja zemalja jest kretanje zaposlenosti odnosno nezaposlenosti. 26

30 Zaposlenost odnosno nezaposlenost stanje je koje se mjeri stopama zaposlenosti odnosno nezaposlenosti, a pokazuje koliki je dio radno sposobnoga stanovništva aktivan, odnosno koliko radno sposobnoga stanovništva nije aktivno. U nastavku su prikazane stope nezaposlenosti i zaposlenosti za Veliku Britaniju. Tablica 8. Stopa zaposlenosti i stopa nezaposlenosti u Velikoj Britaniji ( ) izraženo u % Stopa zaposlenosti 71,7 71,7 71,6 71,5 71,5 69,9 69,5 69,5 70,1 70,8 Stopa nezaposlenosti 4,7 4,8 5,4 5,3 5,6 7,6 7,8 8,0 7,9 7,5 Stopa zaposlenosti u Velikoj Britaniji tijekom promatranoga razdoblja oscilira, odnosno smanjuje se tijekom kriznoga i postkriznoga razdoblja (2009. do 2011.godine), nakon čega se ponovno povećava. Tijekom 2013.godine stope zaposlenosti nisu dostigle razine ostvarene u 2004.godini. Velika je Britanija među zemljama koje imaju najveće stope zaposlenosti, što je povoljno i ukazuje na visok stupanj razvijenosti tržišta rada. Stopa nezaposlenosti prikazana je u nastavku rada. (Grafikon 10) Grafikon 10. Kretanje stope nezaposlenosti u Velikoj Britaniji ( ) izraženo u % 27

31 Stopa nezaposlenosti s vremenom se pretežito povećava, odnosno od vrijednosti 4,7% ostvarenoga u 2004.godini, što je manje nego prirodna stopa nezaposlenosti, povećava se do 7,5% što je ostvareno 2013.godine. Tijekom promatranoga razdoblja najveća je stopa nezaposlenosti ostvarena 2011.godine, nakon čega se smanjuje do današnjih razina. O povoljnim vrijednostima stope nezaposlenosti dovoljno kazuje činjenica da je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj dosegnula razmjere od preko 20%. U skladu s time može se zaključiti kako je Velika Britanija razvijena zemlja s relativno malim brojem nezaposlenih. Čak i u vrijeme velike krize stope nezaposlenosti nisu se značajnije povećavale, odnosno unatoč jenjavanju gospodarske aktivnosti i dalje se osiguravalo radno mjesto velikom broju radnika. Uz kretanje stopa zaposlenosti i nezaposlenosti, za detaljnu ocjenu razvijenosti zemlje, potrebno je analizirati i kretanje broja siromašnih ljudi kao i ljudi koji žive na rubu siromaštva. S obzirom da je Velika Britanija jedna od članica EU od samih početaka, podložna je primjenjivanju strategije Europa 2020, koja između ostaloga promovira i uključivi rast, odnosno socijalno uključivanje, smanjivanje siromaštva i jednake mogućnosti za sve. Jedan od pet ciljeva strategije jest: barem 20 milijuna ljudi manje živi u siromaštvu ili u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti. ( in-a-nutshell/targets/index_hr.htm) O kretanju broja ljudi koji žive na rubu siromaštva i socijalne isključenosti više govori sljedeća tablica. Tablica 9. Udio ljudi koji žive na granici siromaštva i socijalne isključenosti u Velikoj Britaniji ( ) izraženo u % Udio ljudi koji žive na granici siromaštva i socijalne isključenosti 24,8 23,7 22,6 23,2 22,0 23,2 22,7 24,1 Tijekom promatranoga razdoblja smanjuje se udio ljudi koji žive na granici siromaštva i socijalne isključenosti u Velikoj Britaniji. Tako je s 24,8% taj pokazatelj smanjen na čak 22% u 2009.godini, dok je konačna vrijednost od 24,1% ostvarena 2012.godine. Velika Britanija dakle intenzivno radi na smanjenju broja siromašnih i socijalno isključenih, ostvarujući na taj način postavljene europske ciljeve. 28

32 Jedan od najčešće korištenih pokazatelja razvijenosti je HDI indeks. Navedeni indeks je indeks ljudskoga razvoja. HDI indeks svakoj državi daje bodove u rasponu od do 1.0 temeljene na očekivanoj životnoj dobi, obrazovanju i dohotku, a na temelju bodova rangiraju se države. Prema UN-u države sa HDI-om većim od 0,8 smatraju se razvijenima. ( U nastavku je prikazan HDI indeks Velike Britanije. Tablica 10. HDI indeks Velike Britanije ( ) prosječni godišnji rast od HDI indeks 0,865 0,867 0,874 0,875 0,875 0,33 Izvor: Tablica pokazuje kretanje HDI indeksa za Veliku Britaniju od do 2012.godine. Uzme li se u obzir da je krajnja vrijednost 0,8 odnosno da se za svaku vrijednost iznad 0,8 država smatra razvijenom, može se zaključiti kako je Britanija tijekom cijeloga razdoblja u skupini visoko razvijenih zemalja. Prosječno je godišnji HDI indeks za Britaniju rastao za 0,33 postotna poena. Struktura HDI indeksa za Veliku Britaniju u 2012.godini dana je u nastavku. Slika 2.Komponente HDI indeksa Velike Britanije za 2012.godinu 0,98 0,96 0,94 0,92 0,9 0,88 0,86 0,84 0,82 0,8 0,78 0,76 0,951 0,875 0,854 0,828 HDI Zdravlje Obrazovanje Dohodak Izvor: 29

33 HDI indeks Velike Britanije za 2012.godinu iznosio je 0,875, temeljem čega je Velika Britanija svrstana u skupinu zemalja s visokom razvijenošću ljudskih potencijala, odnosno nalazi se na 26.mjestu. Može se zaključiti, prema prikazanoj strukturi HDI indeksa, kako je najbolji element pokazatelja ostvaren u dimenziji zdravlja, potom u dimenziji dohotka, dok se u dimenziji obrazovanja ostvaruje nešto manje povoljan pokazatelj. Pokazatelj zdravlja i očekivane životne dobi pri rođenju u Velikoj Britaniji iznosi 0,951, pokazatelj obrazovanja koji obuhvaća prosječno razdoblje školovanja i očekivani broj završenih godina novoupisanih učenika u osnovne škole iznosi 0,828, dok je pokazatelj dohotka odnosno standarda života iznosio 0,854. Na temelju provedene analize makroekonomskih pokazatelja Velike Britanije može se zaključiti kako zemlja ne ostvaruje ekonomski rast tijekom cijeloga promatranoga razdoblja, s obzirom na to da sam BDP, kao i stope njegova rasta, osciliraju. Struktura ostvarenoga domaćega proizvoda prema sektorima djelatnosti ukazuje na visoku razvijenost gospodarstva, odnosno na orijentaciju prema uslužnim i visokotehnološkim djelatnostima koje su ujedno i konkurentska prednost zemlje. Prema kretanju zaposlenosti/ nezaposlenosti može se zaključiti kako je tržište rada visoko razvijeno i da osigurava mogućnost zapošljavanja, na što ukazuje niska stopa nezaposlenosti, iako je dosegla razmjere nezapaćene u posljednjih 17 godina. Broj siromašnih se smanjuje, iako ga u posljednjih nekoliko godina prati trend neznatnoga povećanja. Zaključno sam HDI pokazatelj svrstava zemlju u skupinu visoko razvijenih zemalja. HDI pokazatelj se nije povećao od 2011.godine, što se povezuje s nepovoljnim kretanjem promatranih pokazatelja, a navedeno je rezultat nestabilnosti gospodarstva proizašlih iz nestabilnosti povezanih zemalja, smanjenoga izvoza, smanjenoga priljeva investicija te rastuće državne potrošnje, samim time i deficita. U nastavku rada analizirat će se razvojna obilježja zemalja eurozone te će se usporediti sa razvojnim obilježjima Velike Britanije. Velika Britanija, iako osnivačica Europske unije, nije kao i ostale zemlje osnivačice pristupila eurozoni, odnosno nije prihvatila euro kao nacionalnu valutu. Upravo stoga se danas često uspoređuje britansko gospodarstvo i gospodarstvo zemalja eurozone, to jest razlike u njihovoj razvijenosti. 30

34 4. RAZVOJNA OBILJEŽJA ZEMALJA EUROZONE Velika Britanija članica je Europske unije, ali ne i eurozone. S obzirom na to da se pitanje ulaska Velike Britanije u eurozonu, provlači kao jedno od najintrigantnijih pitanja vezanih za europske integracije, zanimljivo je analizirati i međusobno usporediti razvojna obilježja navedenih zemalja, odnosno Velike Britanije i zemalja eurozone. U ovome je dijelu rada stoga pojašnjen sam pojam eurozone, njegov značaj te povijesni razvoj, a uz to su analizirana demografska i makroekonomska obilježja zemalja eurozone Pojam zemalja eurozone, njihove značajke i povijesni razvoj Ljudi često miješaju pojmove Europske unije i eurozone misleći kako su to isti pojmovi, što nije slučaj. Eurozona je naziv za grupu država članica EU-a koje su kao domaću uvele jedinstvenu europsku valutu euro. ( Pojam eurozone vezuje se dakle za vrhunac europske ekonomske i monetarne integracije. Vrhunac te integracije predstavlja ekonomska i monetarna unija, odnosno ulazak na europsko unutarnje tržište. Naime, sve zemlje koje postaju članice EU-a, postaju podložne određenim pravilima koja se odnose na zadovoljavanje kriterija potrebnih za ulazak u europsku monetarnu uniju, EMU, tj. za uvođenje jedinstvene europske valute (Eura). Ideja o stvaranju EMU-a stara je koliko i ideja o stvaranju EU-a, ali je njezina realizacija bila sporija. Prva faza stvaranja EMU-a ( ) uključivala je ukidanje svih ograničenja koja su se odnosila na kruženje kapitala među zemljama članicama. U toj fazi došlo je do koordinacije ekonomskih politika članica te intenziviranju suradnje središnjih banaka. Koncem 1991.godine definirani su kriteriji iz Maastrichta, takozvani kriteriji konvergencije, koje zemlje članice moraju zadovoljiti da bi pristupile EMU-u. Ti su kriteriji slijedeći: ( Valute moraju ostati unutar granica koje je postavio ERM najmanje dvije godine. Dugoročne kamatne stope ne smiju biti više od dva posto veće od onih u trima zemljama članicama s najboljim gospodarskim rezultatima. 31

35 Inflacija mora biti ispod referentne vrijednosti (u roku od tri godine cijene ne smiju biti više od 1,5 posto od države s najboljim rezultatom). Dug vlade mora biti manji od 60 posto od BDP-a (ili se kretati ka ovom cilju). Deficit proračuna mora biti manji od 3 posto. Druga faza počinje 1994.godine i traje do 1998.godine, a početak je obilježilo osnivanje važne financijske institucije, Europskog monetarnog instituta (EMI). Navedena je institucija prethodnik ECB-a, odnosno Europske središnje banke, a svrha mu je bila jačanje suradnje središnjih banaka radi osiguravanja stabilnosti cijena i jačanja koordinacije monetarnih politika. U toj fazi potrebno je bilo ojačati konvergenciju ekonomskih politika i monetarnih politika članica. Tijekom druge faze odlučeno je da će treća faza, ujedno i uspostavljanje EMU-a početi 1999.godine te se odlučivalo o zakonskom okviru konverzije nacionalnih valuta u euro te odabiru dizajna novčanica i kovanica eura. U ovom je razdoblju usvojen (1997.godine) i Pakt o stabilnosti i rastu, kojemu je cilj zadržavanje fiskalne discipline i nakon ispunjenja uvjeta odnosno samoga ulaska u EMU. U ovoj je fazi odabrano 11 zemalja koje će biti članice EMU-a, odnosno članice eurozone, a to su: Belgija, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska. Treća faza podrazumijeva početak rada ECB-a, uvođenje eura prvo kao sredstvo plaćanja u bezgotovinskim transakcijama (1999.godine), a potom i u platnom prometu (2002.godine). Tijekom ove faze, odnosno prilikom uvođenja eura, tečajevi nacionalnih valuta prema euru fiksirani su. Od 1. siječnja godine euro se uvodi u gotovinski promet, a ECB u suradnji sa središnjim bankama zemalja članica dogovara tehničke detalje u svezi zamjene te definira razdoblje dvojne cirkulacije eura i nacionalnih valuta godine. Prethodno navedenim jedanaest zemalja članica monetarne unije pridružuje se i dvanaesta Grčka, zatim godine eurozoni se pridružuje i Slovenija (prva od deset novih zemalja članica koje su pristupile Europskoj uniji godine), godine euro uvode Cipar i Malta, dok 1. siječnja 2009.godine dio eurozone postaje Slovačka. Euro do danas nisu uvele tri stare države članice: Velika Britanija i Danska koje koriste option-out klauzulu, tj. pravo izuzeća, te Švedska koja je na referendumu godine odbila uvođenje eura kao zajedničke valute. Danas su zemlje eurozone sljedeće: Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Latvija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Malta, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska. 32

36 Ono što danas obilježava eurozonu, uz jedinstvenu valutu euro i zajedničku monetarnu politiku, zasigurno je i zajednička kriza, koja ugrožava stabilnost i egzistenciju eurozone, te stavlja pod povećalo svrhu i učinak uvođenja EMU-a. Naime, kada se činilo da se europsko gospodarstvo oporavlja od gospodarske krize (2008. i 2009.godine), ponovno je zapalo u krizu, izazvanu prvenstveno problemima inozemnoga duga. Kriza najviše prijeti najrazvijenijim zemljama, onima koje su prve i ušle u eurozonu, odnosno osnovale EU. Dok se kriza iz 2008.godine povezuje sa insolventnosti i rizikom financiranja, nova se kriza adresira na vladajuće strukture pojedinih zemalja, koje očigledno nisu u stanju efikasno upravljati javnim dugom. Ozbiljnost problema potaknula je suradnju svih zemalja G-20 u cilju suzbijanja aktualne krize. (Massa, Keane, Kennan, 2011., 1-3) Uzroci ove krize i dalje se traže, dok se nizom mjera fiskalne konsolidacije pokušavaju stabilizirati krizom inozemnog duga pogođena gospodarstva. S obzirom na to da eurozonu obilježavaju nepovoljni financijski pokazatelji, njezin je razvoj potrebno analizirati kroz demografske i makroekonomske pokazatelje što je prikazano u nastavku poglavlja Demografska obilježja zemalja eurozone Demografska se obilježja odnose na stanovništvo, odnosno na kretanje stanovništva te njegovu strukturu. Kako je prilikom analize demografskih obilježja Velike Britanije i rečeno, kretanje stanovništva može biti prirodno i mehaničko. U nastavku je prikazano ukupno kretanje stanovništva zemalja eurozone u promatranom razdoblju. Tablica 11. Kretanje broja stanovnika u eurozoni ( ) u tisućama osoba EUROZONA Verižni indeks - 100,58 100,50 100,48 100,60 100,42 100,24 100,26 100,23 100,22 EUROZONA EUROZONA Tablica pokazuje kretanje broja stanovnika eurozone i to eurozone 16 zemalja, eurozone 17 zemalja i današnje eurozone. Prema kretanju verižnoga indeksa može se zaključiti kako se 33

37 tijekom cijeloga promatranoga razdoblja broj stanovnika u zemljama eurozone povećava. U nastavku je prikazano kretanje stanovništva u zemljama eurozone od godine. Tablica 12. Kretanje broja stanovnika u zemljama eurozone ( ) u tisućama osoba Indeks 2013/2004 BELGIJA ,37 NJEMAČKA ,38 ESTONIJA ,63 IRSKA ,95 GRČKA ,23 ŠPANJOLSKA ,83 FRANCUSKA ,28 ITALIJA ,81 CIPAR ,78 LATVIJA ,89 LUKSEMBURG ,02 MALTA ,25 NIZOZEMSKA ,21 AUSTRIJA ,79 PORTUGAL ,13 SLOVENIJA ,16 SLOVAČKA ,73 FINSKA ,97 Najveći broj stanovnika u eurozoni tijekom cijeloga promatranoga razdoblja ima Njemačka, u kojoj broj stanovnika oscilira ne mijenjajući se značajno. Uz Njemačku veliki je broj stanovnika eurozone u Francuskoj te Španjolskoj i Italiji. Najmanje je stanovnika tradicionalno na Cipru, te je moguće zaključiti kako se broj stanovnika u toj zemlji tijekom promatranog razdoblja povećava. Posljednji stupac prikazuje indeks broja stanovnika u 2013.godini u odnosu na broj stanovnika u 2004.godini. Može se zaključiti kako je u Njemačkoj, Estoniji i Latviji broj stanovnika u 2013.godini smanjen u odnosu na broj stanovnika u 2004.godini. Najveće smanjenje broja stanovnika u 2013.godini zabilježeno je u Latviji, gdje je broj stanovnika u 2013.godini smanjen za 10,11 postotnih poena u odnosu na broj stanovnika u 2004.godini. Broj stanovnika se najviše povećao u 2013.godini u odnosu na broj stanovnika u 2004.godini na Cipru (19,78 postotnih poena), Luksemburgu (18,02 postotnih poena) te u Irskoj (13,95 postotnih poena). 34

38 Struktura stanovništva eurozone prema zemljama rezidentnosti prikazana je u nastavku. Grafikon 11. Udio stanovništva zemalja eurozone u ukupnom stanovništvu eurozone (2013.godina) izraženo u % Najveći udio u ukupnom broju stanovnika eurozone ima Njemačka, u kojoj boravi 24,51% stanovništva eurozone. U Francuskoj živi 19,60% stanovnika eurozone, dok je u Italiji 17,84% ukupnog stanovništva eurozone. Na Cipru živi najmanje stanovnika, svega 0,26%, u Estoniji 0,39%, a u Latviji 0,60% stanovnika eurozone. Kretanje stanovništva najjednostavnije i najpreciznije opisuje se stopom rasta stanovništva koja je prikazana u nastavku. 35

39 Grafikon 12. Stopa rasta stanovništva u zemljama eurozone ( ) izraženo u % Stopa rasta stanovništva eurozone smanjuje se s vremenom, te je od vrijednosti 1,2% godišnjeg rasta u 2004.godini smanjena na 0,3% godišnjeg rasta u 2012.godini. Manje stope rasta stanovništva u eurozoni javljaju se od 2008.godine. Kretanje stanovništva izazvano je prirodnim kretanjem stanovništva i mehaničkim kretanjem stanovništva ili migracijama. U nastavku je prikazano prirodno kretanje stanovništva, odnosno natalitet, mortalitet i prirodni prirast. Tablica 13. Natalitet, mortalitet i prirodni prirast stanovništva zemalja eurozone ( ) izraženo u tisućama Natalitet Mortalitet Prirodni prirast Prirodni je prirast tijekom cijeloga promatranoga razdoblja pozitivan, što znači da je natalitet veći od mortaliteta. Iako je natalitet veći, rast mortaliteta s vremenom izaziva smanjenje prirodnoga prirasta, odnosno manje povećanje broja stanovnika izazvano prirodnim kretanjem stanovnika. U nastavku je kretanje prirodnoga prirasta i njegovih sastavnih elemenata prikazano grafički. 36

40 Grafikon 13. Prirodno kretanje stanovništva u zemljama eurozone ( ) Grafikon pokazuje prirodno kretanje stanovništva u zemljama eurozone. Vidljivo je iz grafikona da se tijekom promatranoga razdoblja prirodni prirast stanovništva u zemljama eurozone smanjuje te je u 2012.godini zabilježen najmanji prirodni prirast u povijesti. Osim prirodnog kretanja stanovništva, broj stanovnika u zemljama eurozone ovisi i o promjenama broja stanovnika uzrokovanim mehaničkim kretanjem stanovništva. U nastavku je prikazana tablica kretanja broja stanovnika iz eurozone / u eurozonu te migracijski saldo u razdoblju od godine. Tablica 11. Migracije u eurozoni ( ) imigracije u Eurozonu Emigracije iz Eurozone Migracijski saldo Verižni indeks - 93,71 105,23 123,11 61,05 53,90 120,90 100,79 26,64 Prema kretanju verižnoga indeksa može se ocijeniti mehaničko kretanje stanovništva u zemljama eurozone. Tijekom promatranoga razdoblja migracijski saldo je pozitivan, što znači da su tijekom cijeloga promatranoga razdoblja imigracije odnosno broj imigranata veće od emigracija odnosno od broja emigranata. Kretanje imigracija i emigracija dovelo je do 37

41 promjena u migracijskom saldu, pa se tako temeljem verižnoga indeksa može zaključiti kako je migracijski saldo oscilirao tijekom promatranog razdoblja. Rezultat je to najvećim dijelom većega intervala kretanja imigracija, odnosno skokovitih promjena u broju useljenika u zemlju. Najmanji je migracijski saldo zabilježen 2012.godine, a uzrokovalo ga je smanjenje imigracija te gotovo neznatno smanjenje emigracija. U nastavku su migracijska kretanja prikazana grafički. Grafikon 14. Migracije u eurozoni ( ) Kao što je prethodno navedeno, najveći migracijski saldo u promatranom je razdoblju zabilježen 2007.godine, i uzrokovale su ga velike imigracije u zemlje eurozone, dok se najmanji bilježi 2012.godine, a temelji se na malim imigracijama te ujedno i približavanju vrijednosti imigracija i emigracija. Razlog je takvim kretanjima nepovoljno okruženje koje se javlja u zemljama članicama eurozone, odnosno kriza, koja je pogoršala uvjete života. U nastavku rada prikazana je dobno - spolna struktura stanovništva zemalja eurozone u i 2013.godini. 38

42 Tablica 12. Dobna struktura stanovništva zemalja eurozone (2008.godina i 2013.godina) ,1 15, , ,64 42, , ,26 17,29 Izvor: U 2008.godini je 67,64 % stanovništva u dobnoj skupini od godine, odnosno radno sposobnoga stanovništva. U 2013.godini radno je sposobno 57,06% stanovništva, od čega je najviše u dobnoj skupini godine, odnosno njih 42,68%. Smanjen je broj stanovnika u dobnoj skupini 0-14, što se vezuje sa smanjivanjem nataliteta te se usporedo s time povećava broj starijega stanovništva, od 65 godina na više, koje je u 2013.godini činilo 17,29% od ukupnog stanovništva. U nastavku je prikazana spolna struktura stanovništva zemalja eurozone. Tablica 13. Spolna struktura stanovništva eurozone ( ) izraženo u % Muškarci 48,75% 48,77% 48,78% 48,80% 48,81% 48,82% 48,81% 48,81% 48,81% 48,83% Žene 51,25% 51,23% 51,22% 51,20% 51,19% 51,18% 51,19% 51,19% 51,19% 51,17% Veći dio populacije u zemljama eurozone čine žene, odnosno tijekom cijeloga promatranoga razdoblja više od 50% ukupne populacije jesu žene. Moguće je zamijetiti kako se tijekom promatranoga razdoblja značajnije ne mijenja spolna struktura stanovništva, odnosno žene konstantno čine veći dio populacije. U nastavku je prikazana spolna struktura stanovništva. 39

43 Grafikon 15. Spolna struktura stanovništva zemalja eurozone ( ) Kao što je tablicom i prikazano, žene tijekom cijeloga promatranoga razdoblja čine veći dio populacije u zemljama eurozone. Moguće je zamijetiti kako se broj žena od do 2008.godine povećava po većim stopama, nakon čega se stope rasta smanjuju. Slično je i sa rastom broja muškaraca u zemljama eurozone. Temeljem provedene analize demografskih obilježja eurozone, kako se broj stanovnika povećava, ali po znantno manjim stopama nego što je rastao prije posljednjih dviju kriza koje su zemlje eurozone značajno pogodile, posebice one razvijenije ujedno i mnogoljudnije, u kojima živi većina stanovništva eurozone. Usporavanje rasta stanovništva rezultat je manjega prirodnoga priraštaja, ali i manjega migracijskoga salda, odnosno manjih imigracija uz istodobno rastuće emigracije. Rezultati su ovakvoga kretanja starenje stanovništva te smanjenje radno spososbnoga stanovništva, napose muškaraca. Demografska obilježja eurozone, navedena u ovome dijelu rada, ukazuju na nepovoljno društveno okruženje koje je rezultat nepovoljnih gospodarskih kretanja karakterističnih za zemlje eurozone u posljednjih nekoliko godina. 40