Zagreb J. Gotovca 1/II Računovodstvo i financije 7/2013. IZ SADRŽAJA: NAJAVA:

Transcription

1 UDK 657/685:336 Nakladnik: HZ RIF Zagreb J. Gotovca 1/II Godina LIX SRPANJ Računovodstvo i financije 7/ IZ SADRŽAJA: Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji Primjena MSFI 11 - Zajednički poslovi Novi Zakon o PDV-u u primjeni od 1. srpnja Prava pacijenata u prekograničnom zdravstvenom osiguranju Platni promet i devizno poslovanje u zemlji i s inozemstvom nakon 1. srpnja Novela Zakona o radu Ukidanje radne knjižice TISKANICA NAJAVA: 16. savjetovanje Interna revizija i kontrola od rujna Hotel Ilirija, Biograd na Moru 48. savjetovanje JESEN BRELA od listopada godine Radionice i seminari, Poštarina plaćena HP-u d.d. u sortirnici Zagreb

2 korica 2-3 str.indd 1 zuta.indd 1 6/28/13 9:45:10 AM 1/31/06 9:36:04

3

4 S A D R Æ A J S A D R Æ A J RA»UNOVODSTVO FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji dr. sc. Branka Remenarić 8 Primjena MSFI 11 - Zajednički poslovi prof. dr. sc. Ivana Mamić Sačer 11 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Perspektiva primjene MSFI/MRS u financijskom izvještavanju društava u EU i RH doc. dr. sc. Hrvoje Perčević 18 Stanje i razvoj financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća u RH i EU prof. dr. sc. Branka Ramljak, prof. dr. sc. Katarina Žager 23 Usvojene nove Direktive EU preveo i pripremio: prof. dr. sc. Danimir Gulin 32 REVIZIJA INTERNA REVIZIJA Očekivanja od interne revizije ulaskom u EU mr. Stanko Tokić 34 POREZI Završna faza uvođenja fiskalizacije Domagoj Dodig 41 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST Novi Zakon o PDV-u u primjeni od 1. srpnja Renata Kalčić 45 Oporezivanje novih prijevoznih sredstava prema novom Zakonu o PDV-u Maja Bubalo 56 Prijenos porezne obveze - reverse charge u građevinskoj djelatnosti Maja Bubalo 62 Porezni status stranih plovila starijih od osam godina nakon 1. srpnja Željko Dominis, mag. ing. 67 TROŠARINE Trošarina na električnu energiju, prirodni plin i kruta goriva Željka Marinović 71 CARINA Primjena carinskog postupka 42 mr. sc. Melita Buljan 80 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE PLAĆE I NAKNADE Sustavi otpremnina u odabranim zemljama i mogućnost njihove primjene u Hrvatskoj dr. sc. Predrag Bejaković 84 Novine u socijalnom statusu hrvatskih pomoraca Goran Križanac 89 MIROVINSKO OSIGURANJE Prijava odnosno promjena podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osnovici (tiskanica MPP-1) Vesna Dejanović 93 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Prava pacijenata u prekograničnom zdravstvenom osiguranju Ljubica Đukanović, mag. iur. 99 Rad u državama članicama EU i određivanje mjerodavnog zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti Mihovil Rismondo 104 POSLOVNE FINANCIJE PLATNI PROMET Platni promet i devizno poslovanje u zemlji i s inozemstvom nakon 1. srpnja mr. sc. Marcela Kir 109 GRANSKE SPECIFIČNOSTI UGOSTITELJSTVO I TURIZAM Izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti Koraljka Ladešić Masnec 115 BANKARSTVO I DRUGE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Izmjene Zakona o kreditnim institucijama (ZOKI) Martina Drvar 118 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Novela Zakona o zemljišnim knjigama: 40 milijuna elektroničkih uvida godišnje, žalbi... Damir Hutinec 124 Obvezatnost predugovora Dunja Kovačić 131 Neki slučajevi promjena u obveznim odnosima mr. Darko Terek, Vesna Volar 133 RADNO PRAVO Novela Zakona o radu mr. Darko Terek 137 Ukidanje radne knjižice i uspostavljanje elektroničke baze podataka o radnicima dr. sc. Marija Zuber 140

5 S A D R Æ A J S A D R Æ A J MAKROEKONOMSKA KRETANJA PRAKSA EUROPSKE UNIJE Pružanje usluga u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj Lidija Švaljek 143 IN MEDIAS RES Na redu su Schengen i Euro mr. sc. Mirjana Popović 147 NOVI PROPISI Narodne novine 150 VIJESTI IZ HZRIF I UDRUGA URFD Zagreb tribina srijedom 163 Održana Izborna skupština Udruge računovođa i financijskih djelatnika BARANJA Beli Manastir 164 Održana 39. redovna Izvještajna skupština URFD Slavonski Brod i međunarodni susret URFD Zagreb, Celje i Skopje 164 PRILOG za proraëun i neprofitne organizacije RIF-ove OBAVIJESTI 152 HRVATSKA ZAJEDNICA RA»UNOVO A I FINANCIJSKIH DJELATNIKA ZAGREB Jakova Gotovca 1/II poπtanski pretinac 732 Nakladnik: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb Za nakladnika: mr. sc. Bogomil Cota, predsjednik HZRIF ÆiroraËun: kod ZagrebaËke banke d.d., Zagreb, MB: OIB: PUNOPRAVNA»LANICA International Federation of Accountants Meappleunarodna federacija raëunovoapplea International Accounting Standards Board Meappleunarodni odbor za raëunovodstvene standarde European Confederation of Institutes of Internal Auditing Europska konfederacija instituta za internu reviziju ISSN Glavni urednik: prof. dr. sc. Danimir Gulin Urednici savjetnici: mr. sc. Miljenka Cutvarić, dr. sc. Ivan Čevizović, Dunja Kovačić, dipl. iur., Ivica Milčić, dipl. oec., mr. sc. Jasna Nikić, mr. sc. Kornelija Sirovica, dr. sc. Marija Zuber Uredniπtvo: mr. sc. Dalibor Briški, mr. sc. Bogomil Cota, mr. sc. Miljenka CutvariÊ, dr. sc. Ivan Čevizović, prof. dr. sc. Danimir Gulin, Dunja Kovačić, Ivica Milčić, mr. sc. Jasna Nikić, prof. dr. sc. Silvije Orsag, doc. dr. sc. Hrvoje Perčević, dr. sc. Branka Remenarić, doc. dr. sc. Sanja Sever Mališ, mr. sc. Kornelija Sirovica, prof. dr. sc. Stjepan TadijanËeviÊ, mr. Darko Terek, prof. dr. sc. Boris Tušek, dr. sc. Marija Zuber, prof. dr. sc. Lajoπ Æager Predsjednik IzdavaËkog savjeta: prof. dr. sc. Stjepan Tadijančević IzdavaËki savjet: Zdenko Balen, Mislav BlaæiÊ, Ivica CrniÊ, mr. sc. Bogomil Cota, mr. sc. Ivan Čolak, Željko Faber, Ana Gospodinović, prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, prof. dr. sc. Franc Koletnik, Miroslav Koæul, mr. sc. Slavko Leko, prof. dr. sc. Vlado Leko, mr. sc.»edo MaletiÊ, prof. dr. sc. Branimir MarkoviÊ, Ratko MarkoviÊ, prof. dr. sc. Lorena Moπnja- kare, prof. dr. sc. Josipa Mrπa, prof. dr. sc. Silvije Orsag, prof. dr. sc. Milena Peršić, mr. sc. Slavica Pezer-BleËiÊ, prof. dr. sc. Branka Ramljak, Danijela Stepić, dr. sc. Vladimir Surovy, Nenad Šimunec, Rajko Škarić, prof. dr. sc. Boris Tušek, prof. dr. sc. Stjepan TadijanËeviÊ, prof. dr. sc. Vesna VaπiËek, prof. dr. sc. Katarina Æager, prof. dr. sc. Lajoπ Æager Internet adresa: http : // rif@rif.hr Tajništvo: 01 / Savjetnici: 01 / Glavni urednik: 01 / Pretplata i administracija: 01 / Telefaks: 01 / , »asopis izlazi jedanput mjeseëno. Godiπnja pretplata za godinu iznosi 1.298,00 kn (PDV uraëunan). INTERNET IZDANJE I e-časopis (PDV uraëunan) 998,00 KN. Redakcija ovog broja dovrπena je 27. lipnja Priprema: Tisak: Slika naslovnice: Miljenka Stanković, Željka Pervan SveuËiliπna tiskara d.o.o., Trg marπala Tita 14, Zagreb, tel. 01/ Zoran Skorić (Zagreb).

6 Program 16. savjetovanja INTERNA REVIZIJA I KONTROLA Hotel Ilirija, Biograd na Moru, rujna rujna (četvrtak) 9,00-10,15 * PLENARNI DIO moderator: prof. dr. sc. Lajoš Žager Otvaranje savjetovanja 1. A Segment-Based Analysis of Firms Decision to Manage Earnings to Influence Existing and Potential Competition dr. sc. Oliver Schinnerl 2. Percepcija rizika i uloga interne revizije prof. dr. sc. Lorena Mošnja Škare doc. dr. sc. Robert Zenzerović 3. Forenzična revizija i udovoljavanje antikorupcijskim zahtjevima Filip Bojović Daniel Bican 10,15-10,30 * PREZENTACIJA SPONZORA SAVJETOVANJA 10,30-10,45 * PROMOCIJA OVLAŠTENIH INTERNIH REVIZORA 10,45-11,45 * KOKTEL (STANKA) 11,45-13,15 * PLENARNI DIO 4. Donošenje odluka i kognitivna ograničenja u reviziji doc. dr. sc. Tina Vuko 5. Vanjska procjena kvalitete funkcije interne revizije - izazov ili obveza Ana Gospodinović 6. Revizija sustava upravljanja fondovima EU - odgovornosti i međusobni odnosi eksterne i interne revizije Marin Stegić 15,00 Izlet u organizaciji HZRiF-a 27. rujna (petak) 9,00-10,45 * RAD PO SEKCIJAMA Napomena: Učesnici savjetovanja biraju jednu od tri ponuđene sekcije (A, B ili C) Sekcija A: INTERNA REVIZIJA U BANKAMA I DRUGIM FINANCIJSKIM INSTITUCIJAMA moderator: prof. dr. sc. Danimir Gulin 1. Sustav internih kontrola u kreditnom procesu Miroslav Kožul 2. Interna revizija u društvu za osiguranje: proces ugovaranja osiguranja i procesa obrade šteta Saša Novosel ILI Sekcija B: INTERNA REVIZIJA U GOSPODARSTVU moderator: Alma Delić 1. Implementacija procesa integriranog upravljanja rizicima - izazov za hrvatska poduzeća prof. dr. sc. Danijela Miloš Sprčić 2. Potencijalni rizici i prijevare u interpretaciji i korištenju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja Ivana Sever, univ. spec. oec. ILI Sekcija C: INTERNA REVIZIJA U JAVNOM SEKTORU moderator: prof. dr. sc. Ivana Mamić Sačer 1. Revizija proračuna lokalnih jedinica - nalozi i preporuke Državnog ureda za reviziju Nada Svete 2. Nadzor Izjave o fiskalnoj odgovornosti mr. sc. Jasna Nikić 10,45-11,15 * STANKA 11,15-13,00 * RAD PO SEKCIJAMA Napomena: Učesnici savjetovanja biraju jednu od dvije ponuđene sekcije (D ili E) Sekcija D: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE I INTERNA REVIZIJA moderator: prof. dr. sc. Katarina Žager 1. Prilike i opasnosti računarstva u oblacima prof. dr. sc. Ivan Strugar 2. Web servis za prikupljanje podataka dr. sc. Božidar Jaković ILI Sekcija E: INTERNE KONTROLE I POREZI moderator: prof. dr. sc. Boris Tušek 1. Radno pravo i porezno određenje obveza prema zaposlenima dr. sc. Marija Zuber 2. Primjena novih odredbi u sustavu oporezivanja dobiti pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji mr. sc. Dalibor Briški 20,00 SVEČANA VEČERA - DRUŠTVENA VEČER 28. rujna (subota) 9,30-11,30 * PLENARNI DIO moderator: mr. Stanko Tokić 1. Mogućnosti potpunog ili djelomičnog outsourcinga funkcije interne revizije Ana Ježovita 2. Statističke metode u revizorovom zaključivanju prof. dr. sc. Mirjana Čižmešija 3. Izvješća sa svih sekcija 4. Zaključak savjetovanja Voditelj savjetovanja: prof. dr. sc. Lajoš Žager... Predavači i moderatori rasprava u sekcijama na savjetovanju su: - stručnjaci iz inozemne i domaće prakse (Ernst & Young d.o.o. Zagreb, Institute of Accounting and Taxation - University of Graz, Udruženje internih revizora u BiH, Revsar, HIIR, HZRiF, Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske Unije, Allianz Zagreb d.d., Zagrebačka banka d.d.) - predstavnici Državnog ureda za reviziju - profesori Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Ekonomskog fakulteta u Splitu, te Odjela za ekonomiju i turizam dr. Mijo Mirković Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Napomena: Organizator zadržava pravo izmjene programa. REZERVACIJA, PRIJAVA ZA SMJEŠTAJ I PLAĆANJE: GOLD TOURS d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 4, OIB: goldtours@gold-tours.com, web: tel.: 01/ ; fax: 01/ Mogućnost plaćanja: - predračunom na: o za kunsko plaćanje: , Raiffeisenbank Austria, IBAN: HR o za devizno plaćanje: Acocount no./iban HR SWIFT RZBHHR2X - gotovinom i karticama (Amex, MasterCard i Visa) Za plaćanje virmanom unaprijed odobrava se popust od 6% do SMJEŠAJ NOĆENJE S DORUČKOM 1/1 (po osobi i po danu) NOĆENJE S DORUČKOM 1/2 (po osobi i po danu) Sponzor savjetovanja: Ernst & Young d.o.o. Zagreb POLUPANSION 1/1 (po osobi i danu) POLUPANSION (1/2 po osobi i danu) HOTEL ILIRIJA I KORNATI**** 540,00 400,00 565,00 425,00 HOTEL ADRIATIC*** 520,00 385,00 545,00 410,00 Doplata za buffet ručak je 115,00 kuna (uključen PDV) po osobi i danu. Boravišna pristojba iznosi 7,00 kn po osobi i danu. GOLD TOURS organizira prijevoz autobusom po cijeni od 390,00 kuna (Zagreb - Biograd-hotel - Zagreb) za min 45 putnika. U slučaju manjeg broja pijavljenih dolazi do promjene cijene. KOTIZACIJA: - ZA ČLANOVE SIR 1.500,00 kuna - ZA ČLANOVE HIIR 1.500,00 kuna - ZA OSTALE 1.700,00 kuna Mogućnost plaćanja do 4 rate. Kotizacija uključuje: Zbornik radova, radni pribor, izlet, ulaznica za svečanu večer i PDV. Kotizacija se doznačuje na: Žiroračun broj , IBAN: HR SWIFT adresa: ZABAHR2X Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, MB: ; OIB: Informacije i prijave: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, Jakova Gotovca 1, telefoni: 01/ , 01/ , 01/ , fax.: 01/ ; pretplata@rif.hr ÆiroraËun: IBAN: HR SWIFT adresa: ZABAHR2X OIB:

7 1. Opći dio listopada od 8,00 do 13,00 i od 15,00 do 18,15 sati (od 13,00 do 15,00 stanka za ručak) 2. Posebni dio studenoga od 8,00 do 13,00 i od 15,00 do 18,15 sati (od 13,00 do 15,00 stanka za ručak) 3. Ispit prosinca Program stručnoga usavršavanja za OVLAŠTENOGA INTERNOG REVIZORA OPĆI DIO (60 sati) Uvjeti za pristupanje ispitu: VSS RAČUNOVODSTVO REVIZIJA FINANCIJSKO UPRAVLJANJE PRAVO DRUŠTAVA ORGANIZACIJA I MENADŽMENT POSEBNI DIO - moduli A, B, C i D (60 sati) A) BANKE I FINANCIJSKE INSTITUCIJE 1. BANKARSTVO I FINANCIJSKE INSTITUCIJE 2. RAČUNOVODSTVO BANAKA I FINANCIJSKIH INSTITUCIJA 3. INTERNA REVIZIJA U BANKAMA I FINANCIJSKIM INSTITUCIJAMA B) GOSPODARSTVO 1. TROŠKOVNO I UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO 2. FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO 3. INTERNA REVIZIJA U GOSPODARSTVU C) PRORAČUN, PRORAČUNSKI KORISNICI I NEPROFITNE ORGANIZACIJE 1. RAČUNOVODSTVO NEPROFITNIH ORGANIZACIJA 2. RAČUNOVODSTVO PRORAČUNA I PRORAČUNSKIH KORISNIKA 3. INTERNA REVIZIJA U PRORAČUNU, PRORAČUNSKIM KORISNICIMA I NEPROFITNIM ORGANIZACIJAMA D) INFORMACIJSKI SUSTAVI 1. UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA 2. KONTROLA I REVIZIJA INFORMACIJSKIH SUSTAVA 3. INTERNA REVIZIJA INFORMACIJSKIH SUSTAVA Sekcija internih revizora Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika najavljuje 16. ciklus edukacije INFORMACIJE I PRIJAVE: HZRIF; ZAGREB, Jakova Gotovca 1; tel: , ; rif@rif.hr PRIJAVNICA tri godine radnog iskustva na poslovima - računovodstva; - financija; - revizije; - interne revizije; - kontrole i kontrolinga ISPIT pismeni - prvi dan - opći dio - drugi dan - posebni dio Prag prolaznosti: - Interna revizija: 70% - Ostale discipline: 60% Certifikati: - izdaju se nakon položenog pismenog ispita - zvanje OVLAŠTENI INTERNI REVIZOR Specijalist za područje: - banaka i financijskih institucija - gospodarstva - proračuna, proračunskih korisnika i neprofitnih organizacija - informacijskih sustava Priznavanje drugih certifikata (uz polaganje razlikovnog gradiva): - ovlašteni revizor (Hrvatska revizorska komora) - ovlašteni državni revizor - ovlašteni unutarnji revizor u javnom sektoru - ovlašteni računovođa (HURE) - priznavanje završenog poslijediplomskog studija uz polaganje razlikovnog gradiva Naknada za stručno usavršavanje i polaganje ispita za ovlaštenog internog revizora iznosi (5.500,00 kuna + PDV), a za polaznike s priznatim certifikatima i završenim poslijediplomskim studijem (3.500,00 + PDV). Naknada se doznačuje prije početka predavanja na žiroračun: ; Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, Matični broj: ; OIB: za STRUČNO USAVRŠAVANJE I ISPIT ZA OVLAŠTENOG INTERNOG REVIZORA (Prilozi prijavnici - ovjereni prijepis ili preslik originalne diplome; - potvrda o radnom iskustvu u struci; - domovnica) 1. Ime i prezime Datum, mjesto i država rođenja OIB Stručna sprema Radno iskustvo a) ukupno... b) u struci Adresa stanovanja (ulica i kbr., mjesto i poštanski broj) Poduzeće/institucija u kojoj ste zaposleni: Adresa poduzeća/institucije: OIB Telefon Fax Račun za edukaciju platit će: a) polaznik b) poduzeće/institucija 14. Prijavljujem se za posebni dio MODUL A, B, C ili D (potrebno zaokružite): A) BANKE I FINANCIJSKE INSTITUCIJE C) PRORAČUN, PRORAČUNSKI KORISNICI I NEPROFITNE ORGANIZACIJE B) GOSPODARSTVO D) INFORMACIJSKI SUSTAV Potpis...

8 SIGURAN PARTNER ZA BUDUĆNOST predstavlja Vam cjelovit i zaokružen proizvod koji sadrži integrirano informatičko rješenje i konzultantske usluge potrebne svakoj JLP(R)S i proračunskom korisniku, kako bi što uspješnije savladali izazove koji se pred njih postavljaju. Kvalitetu naših proizvoda i usluga potvrđuju naši zadovoljni korisnici među kojima je 10 županija, 72 grada, 140 općina, te preko 380 proračunskih korisnika, 34 komunalna poduzeća i 68 upravitelja zgradama. Uvjerite se i Vi u kvalitetu naših proizvoda i usluga!

9 A sada EU U dugoj i teškoj hrvatskoj povijesti bilo je datuma i događaja koji se pamte. Neki datumi i događaji se, nažalost, pamte po lošem, ali ima i onih svijetlih koji se pamte po dobru. Ne zadirući daleko vrijedno je sjetiti se nekih datuma i događaja iz najnovije hrvatske povijesti. Svakako, u svečarskom raspoloženju važniji su svjetliji datumi i događaji bitni za dobrobit i budućnost Hrvatske. Prošli tjedan obilježen je Dan državnosti kada je prije 22 godine Hrvatski sabor donio ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Iste godine 19. svibnja održan je referendum o suverenosti Hrvatske na koji se odazvalo 83,5% glasačkog tijela, a od toga 93,2% glasovalo je za hrvatski suverenitet. Nakon dva desetljeća od referenduma za neovisnost i suverenitet, održan je referendum o pristupanju Republike Hrvatske u Europsku uniju. Referendumu je pristupilo 43,51% biračkog tijela, a od toga je za ulazak u EU glasovalo 66,27%. Da je referendum bio ranije desetak godina sigurno bi i ovi postoci bili veći, barem tako je bilo u zemljama koje su se priključile EU Niti jedna članica EU nije prošla takav put pristupanja u punopravno članstvo kakav je imala Hrvatska. Rat, rušenje, neimaštinu i raseljenost Hrvatske u devedesetima članice EU nisu, nasreću, imale od Drugog svjetskog rata. Politička, ekonomska i socijalna konsolidacija Hrvatske devedesetih bila je uvjet za ulazak u međunarodne integracije. Primanjem Hrvatske u punopravno članstvo UN ostvaren je i najvažniji uvjet uključivanja Hrvatske u međunarodni multilateralizam. Uz diplomatske napore mlade hrvatske države za međunarodno priznanje i suverenost prvu i najveću podršku su dale, uz Vatikan, upravo sadašnje članice EU. Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU dugo je trajao, kao u nijednoj zemlji članici do sada. Od zahtjeva za punopravnim članstvom ( ) i dobivanja statusa kandidatkinje ( ) pa sve do potpisivanja Ugovora o pristupanju ( ) proteklo je više od 8 godina. Pregovori o punopravnom članstvu započeti su , a obuhvatili su proces analize usklađenosti (screening) za 35 tematskih poglavlja te su zaključeni Standardi analize usklađenosti bili su visoko postavljeni, ali i profesionalno odrađeni. To je i svojevrstan dokaz da Hrvatska i u punopravnom članstvu može postići očekivane standarde i kriterije. Usporedno s pregovorima za pristupanje u punopravno članstvo EU Hrvatska je pregovarala o integraciji i članstvu u NATO savezu. Potreba za sigurnošću, nakon negativnog iskustva iz devedesetih, Hrvatskoj je bila i jest od strateškog značaja. Punopravnom članicom NATO saveza Hrvatska postaje , i to kao 28. članica (isti dan primljene su Albanija i Hrvatska). Prema Ugovoru o pristupanju Hrvatska ulazi u punopravno članstvo EU kao 28. članica. Samo su dva proširenja EU bila s jednom članicom, i to: drugo proširenje ulaskom Grčke i sedmo proširenje ulaskom Hrvatske. Najveće je bilo peto proširenje, i to ulaskom 10 članica Poštovani čitatelji časopisa Računovodstvo i financije, svima nama kako pojedincima, tako i našim organizacijama i institucijama od ulaskom Hrvatske u EU više ništa neće biti isto. Bez obzira jeste li eurofili ili euroskeptici ulazak Hrvatske u EU je povijesni trenutak koji će nam više ili manje mijenjati stil života, rada, navike, razmišljanja, ponašanje, radni prostor, okoliš i sl. Ono što čitamo, čujemo i gledamo o EU je jedno, a živjeti u EU je nešto drugo. Uostalom, iz iskustva znamo da o onome što nismo doživjeli možemo samo nagađati. Tek nakon nekog vremena, ne znamo koliko dugo, možda ćemo moći reći što nam je donio ulazak u EU. Bit će drugačije. Koliko? To ovisi i o nama i našem prilagođavanju, ali i procesima u EU i svijetu. Ulazak u EU je bio san svih koji su bili za hrvatski suverenitet Ulaskom Hrvatske u EU njihov san postaje zbilja. Za kroničare i povjesničare bit će to jedan od najvažnijih datuma hrvatske povijesti. Završetak teških pregovora i pristupanje u punopravno članstvo Hrvatske u EU dužno je poštovanje i zahvala sadašnje generacije svim ranijim generacijama koje su željele suverenitet Hrvatske i njeno članstvo u EU. To je hvala, kako velikanima povijesti, znanosti i kulture tako i neznanim pojedincima, fizičkim radnicima, poljoprivrednicima, činovnicima, krojačima, poštarima i visokoobrazovanim stručnjacima koji su stremili istome cilju. Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU nije samo naša obveza i zahvala prema ranijim generacijama već je to i zalog budućnosti. Naša budućnost su naše mlade generacije učenika i studenata, mladih i obrazovanih stručnjaka, radnika i poljoprivrednika. Oni su životni krvotok svake dinamične organizacije i društva. Ulazak Hrvatske u EU za mlade generacije je ostavština starijih generacija koju trebaju cijeniti i mudro koristiti za razvoj hrvatskog društva i, naravno, sada EU. Sigurno je za sve nas da ulazak Hrvatske u punopravno članstvo ne treba biti euforija i iluzorno iščekivanje. Sigurno je također da ulazak Hrvatske u EU treba biti mudro, zrelo i odgovorno ponašanje pojedinaca, organizacija i institucija u izvršavanju prava i obveza kako u Hrvatskoj tako i između članica EU i trećih zemalja. Ulazak Hrvatske u EU je dugoročni motiv za sve pojedince i organizacije u poslovnom svijetu za povećanjem poslovnog rezultata. Racionalan i dobro odmjeren poslovni pristup je poželjan i koristan. Poštovani čitatelji, časopis će i dalje objavljivati aktualne članke iz područja računovodstva, revizije, poreza, plaća, monetarnih financija, zakonodavstva i pravne stečevine EU. Ubuduće će biti više priloga i komentara o promjenama od Svima vama poštovani čitatelji kao i vašim organizacijama i institucijama, povodom ulaska Hrvatske u EU, u ime uredništva časopisa Računovodstvo i financije želim još više osobnog i poslovnog uspjeha. Glavni urednik: prof. dr. sc. Danimir Gulin 7

10 RAČUNOVODSTVO FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO Dr. sc. BRANKA REMENARIĆ Stručni članak UDK Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji Konsolidirani godišnji financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe poduzetnika u kojoj određeni poduzetnik (matica) ima nad jednim ili više po duzetnika (ovisni subjekt) pravo upravljanja financijskim i poslovnim politikama tako da od njih ostvaruje koristi (kontrola), a prikazani su kao jedinstveni. Konsolidirane godišnje financijske izvještaje dužan je sastavljati poduzetnik koji u grupi poduzetnika predstavlja maticu. Pored tih izvještaja matica je dužna sastavljati i odvojene financijske izvještaje. 1. KOJE STANDARDE PRIMIJENITI? Konsolidirane financijske izvještaje sastavlja poduzetnik (matica) koji ima kontrolu nad drugim poduzetnikom (ovisni subjekt). Poduzetnici koji su na datum godine imali kontrolu nad drugim poduzetnikom dužni su sastaviti konsolidirane financijske izvještaje za godinu. Konsolidirane financijske izvještaje za godinu matica je dužna sastaviti na temelju Međunarodnog računovodstvenog standarda 27 - Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji koji su bili na snazi za navedenu godinu (Nar. nov., br. 136/09. i 8/2010.). Navedeni standard propisuje tko je matica, tko je ovisni subjekt, definira kontrolu te definira konsolidirane i odvojene financijske izvještaje. Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe, prikazani kao da su jedan ekonomski subjekt. Svaka grupa se sastoji od matice i njenih ovisnih subjekata. Ovisni subjekt je subjekt, uključujući i onaj koji nije pravna osoba, kao što je ortakluk, pod kontrolom drugog subjekta (znanog kao matica). Kontrola je pravo upravljanja financijskim i poslovnim politikama subjekta tako da se ostvare koristi od njegovih aktivnosti. Ukoliko postoji grupa, tada se financijski izvještaji grupe (drugim riječima, konsolidirani financijski izvještaji) promatraju kao osnovni i jedini financijski izvještaji koje je matica dužna sastaviti sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. MRS-27 definira i odvojene financijske izvještaje koje matica može ili mora sastaviti ukoliko postoji obveza njihova sastavljanja u skladu sa zakonodavstvom države u kojoj matica ima sjedište. Primjerice, u Hrvatskoj matica mora sastavljati i odvojene financijske izvještaje uz konsolidirane financijske izvještaje jer je to propisano člankom 15. Zakona o računovodstvu. Dakle, odvojeni financijski izvještaji u skladu s MRS-om 27, su izvještaji koje prikazuje matica, koja sastavlja konsolidirane financijske izvještaje, u kojima su udjeli u pridruženim subjektima, zajednički kontroliranim subjektima i ovisnim subjektima prikazani kao ulaganja koja se vrednuju po trošku ili u skladu s MRS-om 39. Odvojeni financijski izvještaji su oni pripremljeni i prikazani pored konsolidiranih financijskih izvještaja. Matica, dakle sastavlja dva seta izvještaja za javnu objavu: odvojene; konsolidirane. Matica koja je izuzeta, sukladno MRS-u 27, od prikazivanja konsolidiranih financijskih izvještaja može prikazati pojedinačne financijske izvještaje kao svoje jedine financijske izvještaje. 2. KADA MATICA NE TREBA PRIKAZATI KONSOLIDIRANE FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE? U skladu s MRS-om 27 matica ne treba prikazati konsolidirane financijske izvještaje u kojima konsolidira svoja ulaganja u ovisne subjekte ako: 8

11 FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO je matica, koja je u cijelosti ovisno društvo u nečijem vlasništvu, ili je ovisno društvo u djelomičnom vlasništvu drugog subjekta i njegovih drugih vlasnika, uključujući da su oni koji inače nemaju glasačka prava obaviješteni o tome da matica neće prikazati konsolidirane financijske izvještaje i da se tome ne protive, krajnji ili bilo koji posredni vlasnik matice sastavlja konsolidirane financijske izvještaje raspoložive za javnu upotrebu u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, se matičinim dužničkim ili vlasničkim instrumentima ne trguje na uređenom tržištu (domaća ili strana burza kapitala ili OTC tržište, uključujući domaća i regionalna tržišta), matica nije predala, niti je u procesu predavanja, svojih financijskih izvještaja Komisiji za vrijednosne papire ili drugoj regulatornoj organizaciji u svrhu izdavanja bilo koje vrste instrumenata na uređenom tržištu. Kako bi se oslobodila obveze sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja matica mora zadovoljiti sva četiri navedena uvjeta. 3. OPSEG KONSOLIDACIJE Opseg konsolidacije odnosi se na ovisne subjekte koje matica mora (ili ne mora) uključiti u svoje konsolidirane financijske izvještaje. Prema Zakonu o računovodstvu konsolidirani godišnji financijski izvještaji ne trebaju uključivati financijski položaj i uspješnost poslovanja ovisnog subjekta koji nema značajan utjecaj na financijski položaj i uspješnost poslovanja matičnog društva. U tom slučaju poduzetnik mora u bilješkama uz financijske izvještaje navesti razloge zbog kojih nije uključio u konsolidirane godišnje financijske izvještaje financijski položaj i uspješnost poslovanja određenog poduzetnika. MRS 27 također uključuje i druge odredbe koje se odnose na opseg konsolidacije. Ovisni poduzetnik ne mora biti uključen u konsolidirane financijske izvještaje ako: ozbiljna dugoročna ograničenja sprječavaju maticu u upravljanju poduzetnikom ili podaci neophodni za sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja se ne mogu dobiti bez disproporcionalnog troška i nerazmjernog kašnjenja ili dionice ili udjeli u tom poduzetniku se drže isključivo s namjerom njihove naknadne preprodaje. Iako značajnost ovisnog subjekta u MRS-u 27 nije navedena kao jedan od mogućih razloga ne uključivanja u konsolidirane financijske izvještaje, kao što je to navedeno u Zakonu o računovodstvu, značajnost je jedno od temeljnih računovodstvenih načela koje je opisano u Okviru MSFI-a i kao takvo odnosi se na sve stavke koje se uključuju u financijske izvještaje, pa tako i u ovom slučaju. 4. JAVNA OBJAVA Konsolidirani financijski izvještaji za prethodnu poslovnu godinu predaju se radi javne objave do tekuće godine u FINA-u. Obveznici konsolidacije radi javne objave moraju dostaviti Financijskoj agenciji: 1. konsolidirane godišnje financijske izvještaje, 2. izvješće revizora, i 3. konsolidirano godišnje izvješće. RAČUNOVODSTVO 4.1. Konsolidirani godišnji financijski izvještaji Matica je dužna sastaviti prema odredbama članka 16. Zakona o računovodstvu sljedeće konsolidirane financijske izvještaje: a) Konsolidiranu bilancu, b) Konsolidirani račun dobiti i gubitka, c) Konsolidirani izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti (samo veliki), d) Konsolidirani izvještaj o novčanom toku, e) Konsolidirani izvještaj o promjenama kapitala, f) Bilješke uz konsolidirane financijske izvještaje. Kako se na obveze poduzetnika koji je obveznik konsolidacije financijskih izvještaja primjenjuju odredbe Zakona o računovodstvu o razvrstavanju poduzetnika tako proizlazi da matica koja je razvrstana u male poduzetnike dužna sastaviti samo: a) Konsolidiranu bilancu, b) Konsolidirani račun dobiti i gubitka, c) Bilješke uz konsolidirane financijske izvještaje Konsolidirano godišnje izvješće Obveza sastavljanja konsolidiranog godišnjeg izvješća propisana je Zakonom o trgovačkim društvima (čl b i 431. b). Prema navedenim člancima, Uprava vladajućeg društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ovisna društva kojega imaju sjedište u toj zemlji ili izvan nje, mora glavnoj skupštini podnijeti pisano konsolidirano godišnje izvješće društva ako su jedno ili više o njemu ovisnih društava društva kapitala. U konsolidiranom godišnjem izvješću društva mora se korektno prikazati najmanje razvitak i rezultat poslovanja te financijsko stanje društava uključenih u konsolidaciju uzetih kao cjelina uz opis glavnih rizika i nesigurnosti kojima su izložena. To mora biti uravnotežen prikaz i potpuna analiza razvoja, rezultata poslovanja i financijskog položaja društava uključenih u konsolidaciju uzetih kao cjelina u skladu s opsegom i složenošću njihova poslovanja. U mjeri u kojoj je to potrebno za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja i financijskog položaja društava analiza mora uključiti financijske, a ako je to potrebno, i druge pokazatelje koji se odnose na pojedine poslove uključujući i obavijesti o zaštiti okoliša i o radnicima. Kada je to potrebno, u analizi se mora dodatno objasniti iznose navedene u konsolidiranim godišnjim financijskim izvješćima Revizija konsolidiranih financijskih izvještaja Zakon o reviziji (Nar. nov., br. 146/05., 139/08.) članak 6., stavak 1. propisuje da jednom godišnje reviziji, između ostalih, podliježu i financijski izvještaji povezanih društava bez obzira na njihovu veličinu, ako vladajuće društvo podliježe reviziji. Nadalje stavak 2. istog članka propisuje da jednom godišnje reviziji podliježu i konsolidirani financijski izvještaji. 5. IZMJENE MRS-a 27 U Nar. nov., br. 45/13. objavljen je, između ostaloga, izmijenjeni MRS 27 - Nekonsolidirani financijski izvještaji, te novi MSFI 10 - Konsolidirani financijski izvještaji. Drugim riječima, stari MRS 27 - Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji (koji je trenutno u primjeni) je podijeljen na dva standarda: 9

12 RAČUNOVODSTVO Novi MSFI 10 - Konsolidirani financijski izvještaji, donosi novu, izmijenjenu, definiciju kontrole i opisuje različite situacije u kojima je potrebno utvrditi postoji li kontrola jednog subjekta nad drugim, kao osnovne pretpostavke sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja. Izmijenjeni MRS 27 - Nekonsolidirani financijski izvještaji, daje zahtjeve za sastavljanje odvojenih financijskih izvještaja. Najveća promjena u tom izmijenjenom standardu odnosi se na promjenu naziva odvojeni financijski izvještaji u nekonsolidirani financijski izvještaji. U originalnom engleskom tekstu standarda nije došlo do promjene naziva, i dalje se govori o Separate Financial Statements, što bi u biti odgovaralo nazivu koji imamo u starom MRS-u 27, odvojeni financijski izvještaji, a ne onome koji je objavljen u izmjenama, nekonsolidirani financijski izvještaji. Ova promjena u nazivu mogla bi dovesti do nepotrebne pomutnje i krivih zaključaka onih koji sastavljaju financijske izvještaje jer se radi o istim izvještajima. Navedene izmjene standarda primjenjuju se najkasnije od datuma početka prve financijske godine koja započinje na dan FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO ili nakon 1. siječnja (što odgovara s datumima primjene navedenih standarda u EU). To znači da će poduzetnici sastavljati konsolidirane financijske izvještaje za godinu još uvijek uz primjenu starog MRS-a 27, objavljenog u Nar. nov., br.136/09., dok će tek one za godinu pripremati u skladu s MSFI 10 i izmijenjenim MRS 27. Svakako je dobro imati na umu da je objavljena Odluka o stavljanju izvan snage Odluke o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (Nar. nov., br. 73/13.) koja stupa na snagu danom stupanja RH u EU, što znači da se navedene izmjene standarda objavljene u Nar. nov., br. 45/13. neće ni primjenjivati, već će se od 1. srpnja primjenjivati MSFI i MRS prihvaćeni i objavljeni na stranicama Europske komisije. Dr. sc. Branka REMENARIĆ, ZŠEM, Zagreb Program 16. savjetovanja INTERNA REVIZIJA I KONTROLA Hotel Ilirija, Biograd na Moru, rujna rujna (četvrtak) 9,00-10,15 * PLENARNI DIO moderator: prof. dr. sc. Lajoš Žager Otvaranje savjetovanja 1. A Segment-Based Analysis of Firms Decision to Manage Earnings to Influence Existing and Potential Competition dr. sc. Oliver Schinnerl 2. Percepcija rizika i uloga interne revizije prof. dr. sc. Lorena Mošnja Škare doc. dr. sc. Robert Zenzerović 3. Forenzična revizija i udovoljavanje antikorupcijskim zahtjevima Filip Bojović Daniel Bican 10,15-10,30 * PREZENTACIJA SPONZORA SAVJETOVANJA 10,30-10,45 * PROMOCIJA OVLAŠTENIH INTERNIH REVIZORA 10,45-11,45 * KOKTEL (STANKA) 11,45-13,15 * PLENARNI DIO 4. Donošenje odluka i kognitivna ograničenja u reviziji doc. dr. sc. Tina Vuko 5. Vanjska procjena kvalitete funkcije interne revizije - izazov ili obveza Ana Gospodinović 6. Revizija sustava upravljanja fondovima EU - odgovornosti i međusobni odnosi eksterne i interne revizije Marin Stegić 15,00 Izlet u organizaciji HZRiF-a 27. rujna (petak) 9,00-10,45 * RAD PO SEKCIJAMA Napomena: Učesnici savjetovanja biraju jednu od tri ponuđene sekcije (A, B ili C) Sekcija A: INTERNA REVIZIJA U BANKAMA I DRUGIM FINANCIJSKIM INSTITUCIJAMA moderator: prof. dr. sc. Danimir Gulin 1. Sustav internih kontrola u kreditnom procesu Miroslav Kožul 2. Interna revizija u društvu za osiguranje: proces ugovaranja osiguranja i procesa obrade šteta Saša Novosel ILI Sekcija B: INTERNA REVIZIJA U GOSPODARSTVU moderator: Alma Delić 1. Implementacija procesa integriranog upravljanja rizicima - izazov za hrvatska poduzeća prof. dr. sc. Danijela Miloš Sprčić 2. Potencijalni rizici i prijevare u interpretaciji i korištenju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja Ivana Sever, univ. spec. oec. ILI Sekcija C: INTERNA REVIZIJA U JAVNOM SEKTORU moderator: prof. dr. sc. Ivana Mamić Sačer 1. Revizija proračuna lokalnih jedinica - nalozi i preporuke Državnog ureda za reviziju Nada Svete 2. Nadzor Izjave o fiskalnoj odgovornosti mr. sc. Jasna Nikić 10,45-11,15 * STANKA 11,15-13,00 * RAD PO SEKCIJAMA Napomena: Učesnici savjetovanja biraju jednu od dvije ponuđene sekcije (D ili E) Sekcija D: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE I INTERNA REVIZIJA moderator: prof. dr. sc. Katarina Žager 1. Prilike i opasnosti računarstva u oblacima prof. dr. sc. Ivan Strugar 2. Web servis za prikupljanje podataka dr. sc. Božidar Jaković ILI Sekcija E: INTERNE KONTROLE I POREZI moderator: prof. dr. sc. Boris Tušek 1. Radno pravo i porezno određenje obveza prema zaposlenima dr. sc. Marija Zuber 2. Primjena novih odredbi u sustavu oporezivanja dobiti pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji mr. sc. Dalibor Briški 20,00 SVEČANA VEČERA - DRUŠTVENA VEČER 28. rujna (subota) 9,30-11,30 * PLENARNI DIO moderator: mr. Stanko Tokić 1. Mogućnosti potpunog ili djelomičnog outsourcinga funkcije interne revizije Ana Ježovita 2. Statističke metode u revizorovom zaključivanju prof. dr. sc. Mirjana Čižmešija 3. Izvješća sa svih sekcija 4. Zaključak savjetovanja Voditelj savjetovanja: prof. dr. sc. Lajoš Žager... Predavači i moderatori rasprava u sekcijama na savjetovanju su: - stručnjaci iz inozemne i domaće prakse (Ernst & Young d.o.o. Zagreb, Institute of Accounting and Taxation - University of Graz, Udruženje internih revizora u BiH, Revsar, HIIR, HZRiF, Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske Unije, Allianz Zagreb d.d., Zagrebačka banka d.d.) - predstavnici Državnog ureda za reviziju - profesori Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Ekonomskog fakulteta u Splitu, te Odjela za ekonomiju i turizam dr. Mijo Mirković Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Napomena: Organizator zadržava pravo izmjene programa. REZERVACIJA, PRIJAVA ZA SMJEŠTAJ I PLAĆANJE: GOLD TOURS d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 4, OIB: goldtours@gold-tours.com, web: tel.: 01/ ; fax: 01/ Mogućnost plaćanja: - predračunom na: o za kunsko plaćanje: , Raiffeisenbank Austria, IBAN: HR o za devizno plaćanje: Acocount no./iban HR SWIFT RZBHHR2X - gotovinom i karticama (Amex, MasterCard i Visa) Za plaćanje virmanom unaprijed odobrava se popust od 6% do SMJEŠAJ NOĆENJE S DORUČKOM 1/1 (po osobi i po danu) NOĆENJE S DORUČKOM 1/2 (po osobi i po danu) Sponzor savjetovanja: Ernst & Young d.o.o. Zagreb POLUPANSION 1/1 (po osobi i danu) POLUPANSION (1/2 po osobi i danu) HOTEL ILIRIJA I KORNATI**** 540,00 400,00 565,00 425,00 HOTEL ADRIATIC*** 520,00 385,00 545,00 410,00 Doplata za buffet ručak je 115,00 kuna (uključen PDV) po osobi i danu. Boravišna pristojba iznosi 7,00 kn po osobi i danu. GOLD TOURS organizira prijevoz autobusom po cijeni od 390,00 kuna (Zagreb - Biograd-hotel - Zagreb) za min 45 putnika. U slučaju manjeg broja pijavljenih dolazi do promjene cijene. 10

13 FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO RAČUNOVODSTVO Prof. dr. sc. IVANA MAMIĆ SAČER Stručni članak UDK Primjena MSFI 11 - Zajednički poslovi Međunarodni standard financijskog izvještavanja 11 - Zajednički poslovi, rezultat je dugogodišnjeg procesa usklađivanja Američkih općeprihvaćenih računovodstvenih načela (US GAAP) i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI). Svako trgovačko društvo koje primjenjuje MSFI dužno je primjenjivati MSFI 11 najkasnije od datuma početka prve financijske godine koja započinje na dan ili nakon 1. siječnja godine. Stupanjem na snagu MSFI 11 zamjenjuje MRS 31 - Zajednički pothvati te se povlači SIC 13 - Zajednički kontrolirani subjekti - nenovčani ulozi pothvatnika. Glavne promjene u novom standardu vezane su uz strukturu zajedničkih poslova, uklanjanje kategorije zajednički kontroliranog subjekta, ukidanje metode proporcionalne konsolidacije te unaprjeđenja informativnih zahtjeva glede objavljivanja informacija o zajedničkim poslovima. Autorica u članku, osim što ističe glavne odrednice novog standarda, istovremeno ih i uspoređuje s odrednicama MRS-a UVOD Promjene u računovodstvenim odredbama koje se odnose na zajedničke pothvate te zajedničke poslove posljedica su procesa usklađivanja Američkih općeprihvaćenih računovodstvenih načela (US GAAP) i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja i rezultat projekta koji je dio Norwalškog sporazuma o približavanju. MRS 31 - Zajednički pothvati, izdan je 1990-e i od tada nije imao značajnijih suštinskih promjena iako je nekoliko puta bio revidiran. Jedan od razloga izdavanja ovog standarda svakako jest povećanje usporedivosti, što je postignuto eliminacijom alternativne metode računovodstvenog tretmana zajedničkih pothvata. Glavne promjene u novom standardu vezane su uz strukturu zajedničkih poslova, uklanjanje kategorije zajednički kontroliranog subjekta, ukidanje metode proporcionalne konsolidacije te unaprjeđenja informativnih zahtjeva glede objavljivanja informacija o zajedničkim poslovima. Iako je primjena MSFI-a 11 obvezna tek za financijsku godinu dopuštena je i ranija primjena ovog standarda. U tom slučaju obveznik primjene MSFI-a mora također primjenjivati i MSFI 10 - Konsolidirani financijski izvještaji, MSFI 12 - Objavljivanje udjela u drugim subjektima te MRS 27 - Nekonsolidirani financijski izvještaji kao i MRS 28 - Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima. Stupanjem na snagu MSFI 11 zamjenjuje MRS 31 - Zajednički pothvati, te se povlači SIC 13 Zajednički kontrolirani subjekti - nenovčani ulozi pothvatnika. 2. ZAJEDNIČKI POSAO I ZAJEDNIČKA KONTROLA Priroda poslovanja ponekad određuje potrebu za zasnivanjem zajedničkih poslova. Najčešće se radi o potrebi dijeljenja troškova odnosno traženja novog načina sufinanciranja, dijeljenja rizika, pristupa novoj tehnologiji, znanju, tržištima i slično. Kategorizacija zajedničkih poslova ovisi o svrsi ili obliku sporazuma, ali i o pravima i obvezama stranaka u zajedničkom poslu. Novi, MSFI 11 definira zajednički posao kao posao koji je pod zajedničkom kontrolom dviju ili više osoba te nadalje navodi odrednice za računovodstveni tretman takvih poslova. Prije svega, potrebno je utvrditi da li neki posao zadovoljava kriterije da bi bio kvalificiran kao zajednički posao. U tom kontekstu, uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi neki posao mogao biti okarakteriziran kao zajednički posao prema MSFI-u 11 odnose se na postojanje ugovornog sporazuma; pri čemu strane u zajedničkom poslu njime moraju regulirati svoj status u pisanom ili nekom drugom obliku (u obliku ugovora, dokumentirane rasprave između strana sporazuma i slično), te na zajedničku kontrolu. U okviru ovog standarda navodi se temeljni sadržaj koji bi trebao sadržavati ugovorni sporazum (MSFI 11, točka B4): a) Svrha, predmet i trajanje zajedničkog posla; b) Način na koji se imenuju članovi uprave ili istovjetnog upravnog tijela u zajedničkom poslu; c) Proces odlučivanja; d) Kapital ili druge potrebne uloge strana sporazuma; e) Način na koji strane sporazuma dijele imovinu, obveze, prihode, rashode, dobit i gubitak iz zajedničkog posla. Strane u zajedničkom poslu imaju zajedničku kontrolu nad određenim ugovorenim poslom, a kao ugovorne strane mogu se javiti dvije ili više osoba. Dvije su vrste strana u zajedničkom poslu pri čemu niti jedna strana samostalno ne smije kontrolirati predmetni posao. To su: A) zajednički upravitelji 1 (u slučaju zajedničkog upravljanja) odnosno zajednički pothvatnici (u slučaju zajedničkog pothva- 1 U točci 12 MRS-a 31 navodi se da Ugovorni aranžman može odrediti jednog pothvatnika kao upravljača ili menadžera zajedničkog pothvata. Upravljač ne kontrolira zajednički pothvat, ali djeluje u okviru i financijskih i poslovnih politika koje su prihvatili pothvatnici u skladu s ugovornim aranžmanom i ovlastili upravljača. Ako upravljač ima pravo upravljati i financijskim i poslovnim politikama gospodarske aktivnosti, on kontrolira pothvat, a pothvat je ovisni subjekt upravljača i nije zajednički pothvat. U ovom kontekstu termin zajedničkog upravljača zajedničkog pothvata nije isto što i zajednički upravitelj prema MSFI-u 11 budući da zajednički upravitelji imaju zajedničku kontrolu nad zajedničkim poslom. 11

14 RAČUNOVODSTVO ta) - strane koje imaju zajedničku kontrolu nad zajedničkim poslom, B) strane koje sudjeluju u zajedničkom poslu, ali nemaju zajedničku kontrolu nad njim - naime, u zajedničkom poslu sve strane posla ne moraju imati zajedničku kontrolu nad njim. Da bi se odredilo je li neki posao zajednički posao te da u skladu s time treba primjenjivati odredbe MSFI-a 11 ili odredbe nekog drugog relevantnog standarda potrebno je prije svega procijeniti udovoljava li posao definiciji zajedničkog posla te u tom kontekstu potrebno je utvrditi postoji li zajednička kontrola. Postupci ocjene postojanja zajedničke kontrole prema MS- FI-u 11 uključuju sljedeći redoslijed: 1. Procjena da li ugovornim sporazumom sve strane ili grupe strana skupno kontroliraju predmetni posao; 2. Procjena da li je za donošenje odluke o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje skupno kontroliraju posao; 3. Određivanje vrste zajedničkog posla. MSFI 11 definira zajedničku kontrolu kao ugovornim sporazumom regulirana podjela kontrole nad nekim poslom a koja postoji samo u slučaju kada je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu. Tablica 1. Zajednički posao i zajednička kontrola ZAJEDNIČKI POSAO - Posao pod zajedničkom kontrolom dvaju ili više osoba - Postojanje ugovornog sporazuma kojim se regulira zajednička kontrola ZAJEDNIČKA KONTROLA - Podjela kontrole - Postojanje ugovornog sporazuma - Za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna je jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO Primjer 1. Poduzeće A ima 40% glasačkih prava u poslu, poduzeće B ima 35% glasačkih prava dok poduzeće C ima 25% glasačkih prava prema ugovornom sporazumu o zajedničkom poslu. Istim ugovorom određeno je da je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebno najmanje 70% glasova. Koje strane imaju zajedničku kontrolu? Poduzeće A ima najveći postotak glasačkih prava i zapravo je u situaciji da bez njegova pristanka druga dva poduzeća ne mogu donijeti odluku o relevantnim poslovima. U tom smislu, 70% glasova imaju zajedno poduzeće A i C odnosno ova dva poduzeća imaju zajedničku kontrolu nad zajedničkim poslom. Primjer 2. Poduzeće A ima 40% glasačkih prava u poslu, poduzeća B i C imaju po 30% glasačkih prava prema ugovornom sporazumu o zajedničkom poslu. Istim ugovorom određeno je da je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebno najmanje 70% glasova. Koje strane imaju zajedničku kontrolu? Budući da postoje različite kombinacije za postizanje 70% glasova (poduzeće A i B ili poduzeće A i C) moguće je zaključiti kako će zajednička kontrola postojati jedino ako se ugovorom odrede koje strane točno trebaju sudjelovati u postizanju glasova. Naime, MSFI 11 navodi Nakon što je utvrđeno da sve strane, odnosno skupine strana, skupno kontroliraju predmetni posao, zajednička kontrola postoji samo ako je za odluke o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje skupno kontroliraju posao. Ovisno o prethodno navedenim klasifikacijama posla ako posao ne udovoljava zahtjevima MSFI-a 11 tada je potrebno vidjeti je li riječ o odnosu matice i podružnice (potpunoj kontroli) ili subjekt ima samo značajni udio u drugom subjektu pri čemu su nadležni različiti Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (slika 1.). (MSFI 11) Slika 1. Nadležnost MSFI u slučaju potpune kontrole, zajedničke kontrole i zajedničkog utjecaja 2 2 Grant Thorton, A PRACTICAL GUIDE TO APPLYING IFRS 10 CONSOLIDATED FINANCIAL STATEMENTS AUGUST 2012., str. 5. Dostupno na: datum pristupa [ ]. 12

15 FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO 3. VRSTE ZAJEDNIČKIH POSLOVA U odnosu na postojeći MRS 31, MSFI 11 donosi i novine u pogledu vrsta zajedničkih poslova. Naime, prema MRS-u 31 tri su temeljne vrste zajedničkih pothvata; zajednički kontrolirana djelatnost, zajednički kontrolirana imovina i zajednički kontrolirani subjekti (tablica 2.). Međutim, novi standard poznaje zajedničko upravljanje i zajednički pothvat. Upravo ovakva podjela zajedničkih poslova na zajedničko upravljanje ili zajednički pothvat ovisi o svrsi, strukturi ili obliku sporazuma, ali i o pravima i obvezama stranaka koje proizlaze iz zajedničkog posla. RAČUNOVODSTVO Tablica 2. Vrste zajedničkih pothvata, tj. zajedničkih poslova prema MRS-u 31 i MSFI 11 VRSTE ZAJEDNIČKIH POTHVATA PREMA MRS-u 31 - zajednički kontroliranu djelatnost - zajednički kontroliranu imovinu i - zajednički kontrolirane subjekte VRSTE ZAJEDNIČKIH POSLOVA PREMA MSFI 11 - zajedničko upravljanje - zajednički pothvat Kategorizacija zajedničkog posla (slika 2) primarno ovisi o tome je li zajednički posao ustrojen kroz zaseban subjekt ili nije. Slika 2. Razlikovanje zajedničkog upravljanja i zajedničkog pothvata prema MSFI-u 11 13

16 RAČUNOVODSTVO Ukoliko nije riječ o zasebnom subjektu (partnerstvu, korporaciji ili nekoj drugoj financijskoj strukturi) radi se o zajedničkom upravljanju te subjekt ima prava na imovinu i obveze koji proizlaze iz zajedničkog posla. Kada je zajednički posao reguliran ustrojavanjem zasebnog subjekta potrebno je razmotriti pravni oblik tog subjekta, uvjete sporazuma i druge činjenice i okolnosti. Činjenica da je zajednički posao ustrojen kroz zaseban subjekt ne znači da se uvijek radi o zajedničkom pothvatu. Čak i u tom slučaju zajednički posao može biti kategoriziran kao zajedničko upravljanje ovisno o pravima na imovini te obvezama u svezi s poslom koji se obavlja kroz zajednički subjekt (zajedničko ulaganje) odnosno kroz pravo na neto imovinu posla (zajednički pothvat). Radi lakšeg prepoznavanja vrsta zajedničkog posla MSFI 11 (točka B27) pojašnjava najznačajnije razlike između zajedničkog upravljanja i zajedničkog pothvata: - ugovornim sporazumom kod zajedničkog upravljanja stranama u zajedničkom poslu dana su prava na imovinu i određene su obveze temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla dok je kod zajedničkog pothvata dano pravo na neto imovinu iz zajedničkog posla dok zaseban subjekt postaje nositelj prava na imovinu i ima odgovornost za obveze iz zajedničkog posla, - ugovornim sporazumom kod zajedničkog upravljanja strane u zajedničkom poslu dijele sve udjele u imovini te financijske obveze, druge obveze, troškove i rashode iz FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO predmetnog posla u točno određenom dijelu dok je kod zajedničkog pothvata utvrđeno da je imovina koja je unesena u zajednički posao ili kasnije stečena zajedničkim poslom imovina zajedničkog posla, odnosno da strane u zajedničkom poslu nemaju nikakve udjele u imovini tog posla, a isto vrijedi i za dugove zajedničkog posla, - ugovornim sporazumom kod zajedničkog upravljanja utvrđen je način podjele prihoda i rashoda po osnovi relativne uspješnosti svake strane u zajedničkom poslu dok je kod zajedničkog pothvata utvrđen udio svake strane u dobiti ili gubitku zajedničkog posla. S obzirom da postoje slučajevi kada ugovornim sporazumom nije određeno da strane imaju pravo na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla do izražaja dolaze drugi čimbenici i okolnosti koji pomažu u određivanju vrste zajedničkog posla. 4. RAČUNOVODSTVENI TRETMAN ZAJEDNIČKIH POSLOVA Odrednice MSFI-a 11 vezane uz računovodstveni tretman zajedničkih poslova razlikuju se ovisno o vrsti zajedničkog posla kao i o stranama u zajedničkom poslu. Također, standard utvrđuje na koji je način potrebno postupiti u slučaju sastavljanja financijskih izvještaja strana u zajedničkom poslu kao i u slučaju sastavljanja nekonsolidiranih financijskih izvještaja. Tablica 3. Računovodstveni tretman zajedničkog upravljanja prema MSFI 11 STRANA FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI STRANA U ZAJEDNIČKOM POSLU ZAJEDNIČKI UPRAVITELJ - priznati svoju imovinu, obveze, te udio u zajedničkoj imovini i zajedničkim obvezama, - priznati udio u prihodima od prodaje outputa zajedničkog upravljanja te priznati prihode od prodaje svog udjela u outputima zajedničkog upravljanja - priznati svoje rashode te udio u zajedničkim rashodima - za pojedine oblike imovine, obveza, prihoda i rashoda koji se odnose na njegov udjel u zajedničkom upravljanju primijeniti nadležne MSFI-e NEKONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI - obračunati udjel u zajedničkom upravljanju na isti način kao i zajednički upravitelj prilikom sastavljanja financijskih izvještaja strana u zajedničkom poslu STRANA KOJA SUDJELUJE U ZAJEDNIČKOM UPRAVLJANJU BEZ ZAJEDNIČKE KONTROLE a) ako ima prava na imovinu i obveze iz zajedničkog upravljanja - obračunati udio u predmetnom poslu kao i zajednički upravitelj b) ako nema prava na imovinu i obveze iz zajedničkog upravljanja - obračunati udio u zajedničkom upravljanju sukladno MSFI-ma koji se primjenjuju na takav udio - obračunati svoj udjel u zajedničkom upravljanju na isti način kao i strana u zajedničkom poslu bez zajedničke kontrole prilikom sastavljanja financijskih izvještaja strana u zajedničkom poslu Kao što je vidljivo iz tablice 3. računovodstvo zajedničkog upravljanja od strane zajedničkog upravitelja i strane koja sudjeluje u zajedničkom upravljanju ali nema zajedničku kontrolu no ima prava na imovinu i obveze iz zajedničkog upravljanja je isto. Drugim riječima, prilikom sastavljanja financijskih izvještaja strana u zajedničkom poslu tretman ne ovisi o tome da li strana ima zajedničku kontrolu ili ne. U slučajevima kada postoje određene transakcije poput prodaje, unosa imovine ili pak otkupa imovine između zajedničkog upravitelja i zajedničkog upravljanja MSFI 11 daje smjernice za priznavanje dobiti i gubitka: 3 3 Ernst & Young, International GAAP 2012: Generally Accepted Accounting Principles under International Financial Reporting Standards. 14

17 FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO Kod transakcije prodaje i unosa imovine u zajedničko upravljanje - zajednički upravitelj će priznati dobit ili gubitak iz transakcije do visine udjela drugih strana u zajedničkom upravljanju, - ukoliko postoji dokaz da se smanjila neto utrživa vrijednost imovine koja se prodaje ili unosi u zajedničko upravljanje ili postoji dokaz o gubicima od umanjenja takve imovine zajednički upravitelj treba priznati gubitak; Kod transakcije kupnje imovine od zajedničkog upravljanja - priznati udio u dobiti i gubitku od kupoprodaje imovine tek kada zajednički upravitelj proda takvu imovinu trećima te - ukoliko postoji dokaz da se smanjila neto utrživa vrijednost imovine koja se kupuje od zajedničkog upravljanja ili postoji dokaz o gubicima od umanjenja takve imovine zajednički upravitelj treba priznati udio tim gubicima. Iz tablice 3., u kojoj su prikazani zahtjevi standarda glede tretmana zajedničkog upravljanja, vidljivo je kako je metoda proporcionalne konsolidacije ukinuta novim standardom. No, računovodstvo za zajedničko upravljanje nije u potpunosti identično metodi proporcionalne konsolidacije. 4 Prema Ernst & Young ove dvije metode su tehnički različite, što temelje na informacijama iz izvatka iz Osnova za zaključivanje o MSFI 11 u točci BC38 prema kojem je Odbor konstatirao dvije glavne razlike između priznavanja imovine, obveza, prihoda i rashoda kod metode proporcionalne konsolidacije prema MRS-u 31 i računovodstva zajedničkog upravljanja prema MSFI 11. Prva razlika se odnosi na činjenicu da prava i obveze vezane uz imovinu, obveze, prihode i rashode povezane sa zajedničkim upravljanjem a koje su specificirane ugovornim sporazumom, mogu se razlikovati od vlasničkog udjela u zajedničkom upravljanju. MSFI zahtijeva da subjekt kod zajedničkog upravljanja prizna imovinu, obveze, prihode i rashode sukladno njegovu udjelu u imovini, obvezama, prihodima i rashodima zajedničkog upravljanja kao što je to određeno i specificirano ugovornim sporazumom radije nego da ih kao što navodi MRS 31, temelji na vlasničkom udjelu subjekta u zajedničkom upravljanju. Druga razlika prema Osnovama za zaključivanje (BC38) odnosi se na priznavanje udjela strana u zajedničkom upravljanju u njihovim nekonsolidiranim financijskim izvještajima. Ne postoji razlika između iznosa koji se priznaje u nekonsolidiranim financijskim izvještajima subjekta koji ima udjele u zajedničkom upravljanju i konsolidiranim financijskim izvještajima. Za razliku od toga, prema MRS-u 31 postoji razlika u nekonsolidiranim i konsolidiranim izvještajima budući se udjeli u zajednički kontroliranim subjektima u nekonsolidiranim financijskim izvještajima priznaju kao ulaganje po trošku ili u skladu s MSFI-em 9. Posljedično, Odbor smatra da ne postoje razlike u onom što je prikazano u nekonsolidiranim financijskim izvještajima strana u zajedničkom upravljanju i konsolidiranim financijskim izvještajima odnosno u financijskim izvještajima u kojima su ulaganja obračunata metodom udjela. Međutim, prema Ernst & Young u većini slučajeva računovodstvo za 4 Ernst & Young, Challenges in adopting and applying IFRS 11, September RAČUNOVODSTVO imovinu i obveze ima jednake učinke kao i metoda proporcionalne konsolidacije. 5 Primjer 3. Poduzeća A i B sklapaju ugovorni sporazum o zajedničkoj izgradnji novog poslovnog kompleksa. Ugovornim sporazumom određeno je da poduzeće A unosi zemljište u vrijednosti od kn dok će poduzeće B u istoj vrijednosti financirati izgradnju zgrade. U slučaju potrebe dodatnog financiranja izgradnje i uknjiženja zgrade obje strane su se jednako obvezale sudjelovati u financiranju obveza iz zajedničkog posla. Sukladno uloženom, obje strane imaju 50% glasačkih prava. Po završetku izgradnje oba poduzeća upisana su kao vlasnici 50% dijela zgrade i imaju pravo koristiti svoj dio zgrade za svoje potrebe, iznajmljivanje, prodaju Treba utvrditi što će se priznati u financijskim izvještajima. Ovaj zajednički posao bit će kategoriziran kao zajedničko upravljanje budući da je zajednički posao utvrđen putem ugovornog sporazuma, a njime su utvrđena prava i obveze pothvatnika, prema kojem oba pothvatnika imaju jednaka prava na imovinu (zgradu) i obveze temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla. Također, ne postoji zaseban pravi subjekt kojim će se provoditi zajednički posao niti se ugovornim stranama pružaju udjeli u tom subjektu. U financijskim izvještajima pothvatnika A već je iskazano zemljište u vrijednosti od kn (čija je vrijednost potvrđena i od strane ovlaštenog procjenitelja) dok će pothvatnik B u svojim izvještajima iskazati isti iznos na ime investicije izgradnje poslovne zgrade. Ukoliko će za izgradnju trebati dodatno financiranje tada će se i takvo financiranje iskazati u izvještajima pothvatnika (svaki se obvezao po 50% sudjelovati u financijskim obvezama iz zajedničkog posla). Po završetku izgradnje i provedbi etažiranja svaki od pothvatnika će iskazati i udio u zajedničkoj imovini - dovršenoj zgradi te paralelno s time provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama. Primjerice, pothvatnik A više neće imati samo zemljište već će imati udio u poslovnoj zgradi. 5 IASB, Frequently Asked Questions, IFRS 11 JOINT ARRANGE- MENTS, dostupno na Joint-Ventures/IFRS-11-Joint-Arrangements/Documents/IFRS11FAQGeneralJointArrangements18.pdf datum pristupa [ ] 15

18 RAČUNOVODSTVO FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO - obračunati udio u zajedničkom pothvatu (prema Tablica 4. Računovodstveni tretman zajedničkog pothvata prema MSFI 11 STRANA FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI STRANA U ZAJEDNIČKOM POSLU NEKONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI ZAJEDNIČKI POTHVATNIK - priznati udio kao ulaganje prema metodi udjela (MRS-28) 6 točci 10. MRS-a 27): o po trošku, ili o sukladno MSFI-ju 9. - Ulaganja obračunana po trošku iskazuju se sukladno MSFI-ju 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti kad su razvrstana kao namijenjena prodaji (ili uključena u skupinu koja se drži radi prodaje STRANA U ZAJEDNIČKOM POTHVATU BEZ ZAJEDNIČKE KONTROLE a) strana koja nema značajan udio - priznati udio u poslu prema MSFI-u 9 ili MRS-u 39 b) strana koja ima značajan udio - priznati udio u poslu prema MRS-u 28 a) strana koja nema značajan udio u zajedničkom pothvatu - obračunati svoj udio u zajedničkom pothvatu o sukladno MSFI-u 9 b) strana koja ima značajan udio - obračunati na isti način kao i zajednički pothvatnik u skladu s točkom 10. MRS-a 27 Kao što je to bio slučaj kod zajedničkog ulaganja, tako i kod zajedničkog pothvata računovodstveni tretman zajedničkog pothvata u financijskim izvještajima strana u zajedničkom poslu bit će jednak za zajedničkog pothvatnika kao i za stranu koja ima značajan udio, ali nema zajedničku kontrolu. Primjer 4. Poduzeće A i poduzeće B bave se proizvodnjom sličnog proizvoda te koriste iste materijale u procesu proizvodnje. Da bi unaprijedili proizvodnju potrebno im je novo postrojenje koje je rezultat novog tehnološkog dostignuća. Oba poduzeća nemaju dovoljno financijskih sredstava za nabavu takvog postrojenja pa su sklopili ugovorni sporazum o osnivanju novog subjekta poduzeća C. Prilikom osnivanja novog poduzeća pothvatnici A i B su uložili po kn te su postali suvlasnici novog poduzeća svaki po 50% udjela te su ispunjeni svi ostali uvjeti za kategorizaciju zajedničkog posla kao zajedničkog pothvata. Poduzeće C je podiglo kredit kod banke za nabavu postrojenja u iznosu od kn za što su oba pothvatnika sudjelovala u ostvarivanju instrumenta osiguranja banke. Postrojenje je stavljeno u upotrebu. Utvrdite što će se priznati u financijskim izvještajima pothvatnika te financijskim izvještajima poduzeća C. U bilanci poduzeća C bit će iskazana sljedeća aktiva i pasiva: AKTIVA PASIVA - postrojenje novac kapital obveze UKUPNO AKTIVA UKUPNO PASIVA U nekonsolidiranim financijskim izvještajima pothvatnika svako poduzeće će priznati udio u zajedničkom pothvatu, tj. poduzeću C u visini od kn. Pothvatnici će udjel u poduzeću C iskazivati po trošku u skladu s točkom 10. MRS-a 27. Činjenica da se poduzeće C dodatno zadužilo neće se odraziti na financijske izvještaje pothvatnika, a isto tako kamate koje će poduzeće C platiti bit će rashod poduzeća C, a ne pothvatnika A i B. U financijskim izvještajima strana u zajedničkom poslu udjeli u zajedničkom pothvatu će se iskazivati prema meto- 6 MRS 28 priznaje i određene izuzetke od primjene metode udjela. di udjela u skladu s MRS-om 28. Ovaj će se udjel povećati (smanjiti) po osnovi udjela u dobiti i gubitku poduzeća C. Za isplaćene iznose poduzeća C pothvatnicima će se umanjiti knjigovodstvena vrijednost njihovih ulaganja. 5. PRIJELAZ S MRS-a 31 NA MSFI 11 MSFI 11 navodi prijelazne odredbe u slučaju: a) kada zajednički pothvat prelazi s metode proporcionalne konsolidacije na metodu udjela, b) kod prelaska s metode udjela na računovodstvo imovine i obveza temeljem udjela u zajedničkom upravljanju, c) kada je subjekt svoje udjele u zajedničkom upravljanju u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima ranije obračunavao kao ulaganje po trošku ili prema MSFI-u 9. Prijelaz s metode proporcionalne konsolidacije na metodu udjela Prema mišljenju Ernst & Young učinak prelaska sa zajednički kontroliranog subjekta koji je primjenjivao metodu proporcionalne konsolidacije na metodu udjela u slučaju kada je takav subjekt klasificiran kao zajednički pothvat prema MSFI-u 11 može biti značajan. 7 Kada zajednički pothvat koji je primjenjivao metodu proporcionalne konsolidacije prelazi na metodu udjela prijelazne odredbe nalažu da se prvo ulaganje mjeri kao zbroj knjigovodstvenih vrijednosti imovine i obveza koje je subjekt prethodno konsolidirao proporcionalnom metodom, uključujući svaki goodwill koji je nastao stjecanjem. Nakon početnog utvrđivanja stanja ulaganja isti je potrebno testirati na umanjenje sukladno MRS-u 28, a u slučaju smanjenja takvog ulaganja za gubitak od umanjenja uskladiti zadržanu dobit na početku najranijeg prikazanog razdoblja. 8 U slučaju negativne neto imovine potrebno je utvrditi postoji li zakonska ili izvedena obveza te priznati takvu stvarnu obvezu. Imovina i obveze koje su objedinjene u jednoj stavci ulaganja trebaju se raščlaniti. 7 ey.com/ifrs, IASB issues three new standards: Consolidated Financial Statements, Joint Arrangements, and Disclosure of Interests in Other Entities, IFRS Development, Issue 1., May 2011, str Standard navodi i određene iznimke od ovakvog tretmana. 16

19 FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO Prijelaz s metode udjela na računovodstvo imovine i obveza temeljem udjela u zajedničkom upravljanju Kada subjekt prelazi s metode udjela na računovodstvo zajedničkog upravljanja na početku najranijeg prikazanog razdoblja potrebno je isknjižiti ulaganje koje je obračunato putem metode udjela te sve druge stavke vezane uz neto ulaganje u zajednički posao te sukladno svom udjelu u zajedničkom upravljanju priznati udio u imovini i obvezama temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla te priznati i mogući goodwill koji je bio dio knjigovodstvene vrijednosti tog ulaganja. Razlike koje pri tome nastanu prebijaju se s goodwillom (iskazuje se umanjenje goodwilla) te iskazuju korekcije zadržanih zarada. Prijelaz u slučaju kada je subjekt svoje udjele u zajedničkom upravljanju u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima ranije obračunavao kao ulaganje po trošku ili prema MSFI-u 9 MSFI 11 prikazuje i prijelazne odredbe za subjekte koji su svoje udjele u zajedničkom upravljanju u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima sukladno MRS-u 27 obračunavali kao ulaganje po trošku ili prema MSFI-u 9 pri čemu je potrebno prestati iskazivati takvo ulaganje i početi iskazivati imovinu i obveze temeljem udjela u zajedničkom upravljanju. Kao što je to bilo i u prethodnom slučaju potrebno je prikazati odnos između ulaganja koje je prestao priznavati te imovine i obveza koje je priznao, a za možebitnu preostalu razliku iskazati usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja. 6. ZAKLJUČAK Jedan od glavnih problema koji je doveo do revizije MRS-a 31 jest činjenica da se računovodstveni tretman zajedničkih pothvata prema ovom standardu temelji isključivo na vrsti odnosno strukturi zajedničkih poslova (zajednički kontrolirana djelatnost, zajednički kontrolirana imovina u odnosu na zajednički kontrolirani subjekt), ali ne i pravima i obvezama koje proizlaze iz zajedničkog posla. Iz Osnova za zaključivanje (BC on IFRS 11) vidljivo je da ovakav tretman dovodi u nejednak položaj zajedničke poslove koji pružaju jednaka prava i obveze, ali se zbog ovakve kategorizacije obračunavaju na različit način. Također, postoje i obrnute situacije odnosno postoje poslovi koji pružaju različita prava i obveze, ali se obračunavaju na jednak način. Da bi se ovakvi problemi izbjegli IASB je izdao novi MSFI 11 u kojem se nalaze suštinske promjene vezane uz računovodstveni tretman zajedničkih poslova. Temeljne promjene koje proizlaze iz MSFI-a 11 u odnosu na postojeći MRS 31 odnose se na činjenicu da je struktura zajedničkih poslova bila jedini kriterij određivanja načina računovodstva. Nadalje, novi MSFI 11 koristi neke termine iz MRS-a 31, ali oni nemaju isto značenje. Iako je MRS 31 stavljao prednost pred metodom proporcionalne konsolidacije navodivši metodu udjela kao alternativnu metodu, jedna od glavnih promjena ovog standarda je eliminiranje upravo metode proporcionalne konsolidacije za zajednički kontrolirane subjekte. Cilj Odbora bio je umanjiti različite alternative budući one podržavaju različiti tretman sličnih transakcija i umanjuju komparabilnost financijskih izvještaja, što je novim standardom unaprijeđeno. RAČUNOVODSTVO Ipak, najveće promjene odrazit će se na one subjekte koji su prema MRS-u 31 kategorizirani kao zajednički pothvat i koji su koristili metodu proporcionalne konsolidacije, a koja prema novom standardu ulaze u kategoriju zajedničkih pothvata te su dužni primjenjivati isključivo metodu udjela. Literatura: 1. Ernst & Young, International GAAP 2012: Generally Accepted Accounting Principles under International Financial Reporting Standards. 2. Ernst & Young, Challenges in adopting and applying IFRS 11, September ey.com/ifrs, IASB issues three. new standards: Consolidated Financial Statements, Joint Arrangements, and Disclosure of Interests in Other Entities, IFRS Development, Issue 1., May ey.com/ifrs, Transition guidance amendments for IFRS 10, IFRS 11 and IFRS 12, Issue 35 / July Grant Thorton, A PRACTICAL GUIDE TO APPLYING IFRS 10 CONSOLIDATED FINANCIAL STATEMENTS, August 2012, Dostupno na: datum pristupa [ ]. 6. IASB, Basis for conclusions on IFRS 11 Joint Arrangements, May 2011., IFRS Foundation Publication Department. 7. IASB, ED 9 Joint Arrangements - Illustrative Examples, September IASB, Frequently Asked Questions, IFRS 11 JOINT ARRANGE- MENTS, dostupno na SB-Projects/Joint-Ventures/IFRS-11-Joint-Arrangements/Documents/IFRS11FAQGeneralJointArrangements18.pdf datum pristupa [ ]. 9. KPMG, Joint Arrangements - IFRS 11, dostupno na kpmg.com/ca/en/topics/ifrs/pages/joint-arrangements-ifrs- 11.aspx, datum pristupa [ ]. 10. KPMG, Illustrative financial statements,october 2012, kpmg. com/ifrs. 11. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja, Nar. nov., br. 136/09., 8/10., 18/10., 65/10., 58/11., 140/11., 15/12., 118/ Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, Nar. nov., br. 45/ PwC, Practical guide to IFRS -Joint arrangements: a significant issue for the real estate and construction industry, pwc.com/ ifrs. 14. Revsine L., Collins D. W., Johnson W. B., Mittelstaedt H. F., Financial Reporting & Analysis, 5th edition, McGraw-Hill, Irwin, Prof. dr. sc. IVANA MAMIĆ SAČER, Ekonomski fakultet, Zagreb 17

20 RAČUNOVODSTVO MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Doc. dr. sc. HRVOJE PERČEVIĆ Stručni članak UDK Perspektiva primjene MSFI/MRS u financijskom izvještavanju društava u EU i RH MSFI/MRS postaju globalni standardi financijskog izvještavanja. U tijeku je proces njihove harmonizacije s US GAAP, što uzrokuje učestale i značajne izmjene postojećih MSFI/MRS. Jedna od temeljnih karakteristika MSFI/ MRS je implementacije koncepta fer vrijednosti prilikom naknadnog mjerenja pojedinih ekonomskih kategorija. S obzirom da se koncept fer vrijednosti temelji na raspoloživim tržišnim informacijama, a kako pojedina društva djeluju na različitim tržištima, moguće je da jednoobrazni standardi neće rezultirati jednoobraznim financijskim izvještajima. U ovom radu autor je analizirao koja društva unutar EU primjenjuju MSFI/MRS te koja su potencijalna ograničenja i prepreke u primjeni MSFI/MRS. 1. MSFI KAO GLOBALNI STANDARDI FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) zajedno uz američke US GAAP-ove predstavljaju najznačajniji suvremeni okvir financijskog izvještavanja na globalnoj razini. Usklađivanjem MSFI i US GAAP-ova temeljem Memoranduma o približavanju sklopljenog između IASB-a 1 i američkog FA- SB-a godine u Norwalku, MSFI faktički postaju globalni računovodstveni standardi, budući da se spomenutim memorandumom nastoje eliminirati ili minimizirati razlike između MSFI-a i US GAAP-ova. Eliminacija razlika između MSFI-a i US GAAP-ova provodi se tako da se između ova dva seta standarda uzme ono rješenje koje se smatra najpogodnije. Dosadašnja praksa usklađivanja MSFI-a i US GAAP-ova pokazala je da se u većoj mjeri uzimaju računovodstvena rješenja iz US GAAP-ova, budući su ovi standardi puno konkretniji i puno detaljniji nego MSFI-i. MSFI-i kao globalni računovodstveni standardi namijenjeni su ponajprije financijskom izvještavanju kotirajućih kompanija odnosno onih poslovnih subjekata čijim se financijskim instrumentima trguje na različitim tržištima kapitala. Poticaj MSFIima kao globalnim standardima financijskog izvještavanja dan je i Uredbom EU 1606/2002 od 19. srpnja kojom se zahtijeva primjena MSFI-a prilikom sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja kotirajućih kompanija unutar EU. Sukladno toj Uredbi sve kotirajuće EU kompanije koje moraju 1 International Accounting Standard Board - Odbor za međunarodne računovodstvene standarde 2 Financial Accounting Standard Board - Odbor za standarde financijskog računovodstva sastavljati konsolidirane financijske izvještaje, konsolidirane financijske izvještaje moraju pripremati na temelju MSFI-a počevši od Mnoge zemlje u okviru EU su ostavile mogućnost ili su propisale primjenu MSFI i kod sastavljanja odvojenih financijskih izvještaja kotirajućih kompanija, dok se financijsko izvještavanje nekotirajućih kompanija uglavnom temelji na nacionalnim računovodstvenim standardima. Međutim, usvajanjam MSFI kao temelja financijskog izvještavanja, EU je prihvatila MSFI kao relevantne standarde financijskog izvještavanja kotirajućih kompanija na globalnoj razini. 2. PROCJENA I IZVJEŠTAVANJE EKONOMSKIH KATEGORIJA PREMA MSFI/MRS S obzirom da MSFI-i trenutno prolaze kroz proces harmonizacije s američkim općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (US GAAP), od godine MSFI/MRS su doživjeli učestale izmjene. Nakadašnji MRS-i nakon usklađivanja s relevantnim US GAAP-ovima postaju MSFI-i. Izmjene MRSeva odnosno MSFI-a su u recentnih par godina učestale, a te promjene MSFI/MRS-eva značajno utječu na financijsko izvještavanje onih subjekata koji izvještavaju prema MSFI/MRS i unose određenu dozu nestabilnosti prilikom njihovog financijskog izvještavanja. Naime, svaka izmjena određenog MSFI-a ili MRS-a zahtijeva i korekciju financijskih izvještaja proteklih razdoblja kako bi se omogućila kvalitetna komparacija financijskih informacija prezentiranih u financijskim izvještajima između dva izvještajna razdoblja. Česte izmjene MSFI/MRS-a čine financijsko izvještavanje subjekata koji izvještavaju prema MSFI/MRS znatno kompleksnijim i nestabilnijim. Međutim, za očekivati je da će ove učestale izmjene MSFI/MRS-a prestati 18

21 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO nakon što proces harmonizacije i usklađivanja MSFI-a i US GAAP-ova završi odnosno kada se postigne visok stupanj harmoniziranosti ovih dvaju globalnih setova standarda financijskog izvještavanja. Za sada, proces harmonizacije još uvijek traje, s time da se još uvijek ne može a priori pretpostaviti kraj niti krajnji rezultat ovog izuzetno složenog i zahjevnog procesa. Najznačajnije recentne promjene MSFI-a i odnose se na nove standarde: MSFI 9 - Financijski instrumenti, MSFI 10 - Konsolidirani financijski izvještaji, MSFI 11 - Zajednički poslovi, MSFI 12 - Objavljivanje udjela u drugim subjektima i MSFI 13 - Mjerenje fer vrijednosti. S time da MSFI 10, MSFI 11, MSFI 12 i MSFI 13 se počinju primjenjivati od , dok je primjena MSFI-a 9 odgođena za Najznačajnije recentne promjene MRS-a su bile sljedeće: 4 - ukidanje starog MRS-a 27 - Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji koji je zamijenjen s MSFI 10 - Konsolidirani financijski izvještaji, MSFI 12 - Objavljivanje interesa u ostalim subjektima i novim MRS 27 - Nekonsolidirani financijski izvještaji; - ukidanje MRS 28 - Ulaganje u pridružene subjekte koji je zamijenjen s novim MRS 28 - Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima i MSFI 12 - Objavljivanje udjela u drugim subjektima; - ukidanje MRS 31 - Zajednički pothvati koji je zamijenjen s MSFI 11 - Zajednički poslovi i MSFI 12 - Objavljivanje udjela u drugim subjektima; - izmjena MRS 19 - Primanja zaposlenih; - ukidanje MRS 39 - Financijski instrumenti: Priznavanje i mjerenje koji će biti zamijenjen s MSFI 9 - Financijski instrumenti počevši od Jedan od najznačajnijih standarda koji su odredili koncept naknadnog mjerenja elemenata financijskih izvještaja svakako je MSFI 13 - Mjerenje fer vrijednosti. Naime, ovim standardom fer vrijednost je postavljena kao model naknadnog mjerenja ekonomskih kategorija. Ovaj standard je preuzet iz FASB-ovog SFAS Mjerenja fer vrijednosti koji je donesen kao bi se koncept fer vrijednosti održao kao koncept naknadnog mjerenja imovine i obveza u uvjetima financijske krize. Rješenja koja su dana u okviru SFAS 157, IASB je preuzeo i implementirao u MSFI 13 - Mjerenje fer vrijednosti. Ovaj standard je ključan standard za mjerenje ekonomskih kategorija prezentiranih u financijskim izvještajima. Naime, ovim standardom je unificirana definicija fer vrijednosti, metode i načini utvrđivanja fer vrijednosti te hijerarhije fer vrijednosti koje ukazuju na stupanj pouzdanosti procjene fer vrijednosti. Prije nego što je donesen MSFI 13, fer vrijednost je u okviru MSFI/MRS bila raspršena po svim relevantnim standardima koji su dozvoljavali ili propisivali primjenu fer vrijednosti. Fer vrijednost kao model naknadnog mjerenja prvi put je postavljena u okviru MRS 39 - Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje, koji je objavljen godine. Nakon tog standarda fer vrijednost kao model naknadnog mjerenja počela se širiti i u druge standarde, i to posebno u MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema, MRS 38 - Nematerijalna imovina, MRS 40 - Ulaganja u nekretnine, MRS 41 - Poljoprivreda, MSFI 3 - Poslovna spajanja, MSFI 5 3 Prema IASB-Work-Plan.aspx, stranica posjećena Isto. RAČUNOVODSTVO - Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja, MSFI 6 - Istraživanje i procjena mineralnih resursa. U sljedećoj tablici prikazane su ekonomske kategorije (elementi financijskih izvještaja) kod kojih je moguća ili obvezna primjena modela fer vrijednosti kao modela njihovog naknadnog mjerenja. Imovina Dugotrajna nematerijalna imovina Dugotrajna materijalna imovina Ulaganja u nekretnine Biološka imovina i poljoprivredni proizvod u trenutku žetve Dugotrajna imovina namijenjena prodaji Početno mjerenje Trošak stjecanja (fer vrijednost prilikom stjecanja) Trošak stjecanja (fer vrijednost prilikom stjecanja) Trošak stjecanja (fer vrijednost prilikom stjecanja) Fer vrijednost umanjena za troškove do točke prodaje Niža vrijednost između knjigovodstvene i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje Naknadno mjerenje Trošak ili fer vrijednosti Trošak ili fer vrijednosti Trošak ili fer vrijednosti Fer vrijednost umanjena za troškove do točke prodaje Zalihe Trošak Niža vrijednost između knjigovodstvene i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje Financijska imovina po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak Financijska imovina raspoloživa za prodaju Trošak stjecanja (fer vrijednost pri stjecanju) bez uključenih transakcijskih troškova Trošak stjecanja (fer vrijednost pri stjecanju) s uključenim transakcijskim troškovima Efekti promjene fer vrijednosti Povećanje fer vrijednosti - ostala sveobuhvatna dobit (revalorizacijske rezerve) Smanjenje fer vrijednosti - rashod Povećanje fer vrijednosti - ostala sveobuhvatna dobit (revalorizacijske rezerve) Smanjenje fer vrijednosti - rashod Povećanje fer vrijednosti - prihod Smanjenje fer vrijednosti - rashod Povećanje fer vrijednosti - prihod Smanjenje fer vrijednosti - rashod - Smanjenje vrijednosti - rashod Fer vrijednost Fer vrijednost Smanjenje vrijednosti - rashod Povećanje fer vrijednosti - prihod Smanjenje fer vrijednosti - rashod Povećanje fer vrijednosti - ostala sveobuhvatna dobit (revalorizacijska rezerva) Smanjenje fer vrijednosti - ostala sveobuhvatna dobit (revalorizacijska rezerva) Izvor: obrada autora. Kao što se može uočiti iz prethodne tablice, primjena koncepta fer vrijednosti u okviru MSFI/MRS prisutna je gotovo kod svih najznačajnijih imovinskih kategorija, s time da se razlikuje obvezna od dispozitivne primjene modela fer vrijednosti kod pojedine kategorije imovine kao i iskazivanje učinaka promjene fer vrijednosti u računovodstvenoj evidenciji i financijskim izvještajima. Svi novi MSFI-i koji su u primjeni od godine temelje se na konceptu fer vrijednosti kao i MSFI 9 čija primjena se očekuje od Prema tome, može se 19

22 RAČUNOVODSTVO MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO zaključiti da se u okviru MSFI/MRS-a koncept fer vrijednosti definitivno implementirao kao prevladavajući model naknadnog mjerenja ekonomskih kategorija. 3. KVALITETA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA SASTAVLJENIH PREMA MSFI/MRS Učestale i značajne promjene MSFI/MRS-a svakako utječu na kvalitetu financijskih izvještaja sastavljanih prema tim standardima te unose određenu razinu nekonzistentnosti u financijskom izvještavanju. Promjene MSFI/MRS zahtijevaju ne samo korekciju u financijskom izvještavanju tekućeg razdoblja na koje se promjena standarda odnosi, već je nužno korigirati i financijske izvještaje proteklog razdoblja za učinke promjene standarda kako bi se investitorima i ostalim zainteresiranim korisnicima financijskih izvještaja omogućila komparabilnost financijskih izvještaja pripremljenih prema MSFI/MRS između dva izvještajna razdoblja. Završetkom procesa harmonizacije i usklađivanja MSFI/MRS i US GAAP-ova za očekivati je da će i ove učestale promjene standarda prestati te da će MS- FI/MRS predstavljati de facto globalne standarde financijskog izvještavanja koje primjenjuju sve kotirajuće kompanije čijim se financijskim instrumentima trguje na tržištima kapitala. Međutim, osim učestalih promjena, problem koji se javlja kod primjene MSFI/MRS je u činjenici što za naknadno mjerenje određenih ekonomskih kategorija (imovine) u okviru MSFI/MRS postoje alternativne računovodstvene politike, a primjena određene računovodstvene politike naknadnog mjerenja temelji se ponajprije na procjenama menadžmenta koje često puta mogu biti subjektivnog pa i manipulativnog karaktera usmjerenog prema realizaciji osobnih ciljeva, a ne ciljeva vlasnika poslovnog subjekta. Iz tog razloga, nužno je, prije analize financijskih informacija prezentiranih u financijskim izvještajima sastavljenim prema MSFI/MRS, detaljno proanalizirati bilješke uz financijske izvještaje u okviru kojih se obvezno moraju prikazati primijenjene računovodstvene politike i procjene u izvještavanju pojedinih ekonomskih kategorija (elemenata financijskih izvještaja). Na taj način bilješke uz financijske izvještaje postaju značajan izvor informacija za investitore i ostale korisnike informacija iz financijskih izvještaja, ali isto tako zahtijevaju od tih korisnika i poznavanje određenih računovodstvenih znanja, standarda, politika i metoda. S obzirom da MSFI/MRS na dosta općenit način propisuju računovodstveni tretman pojedinih ekonomskih kategorija, mnogi autori iz područja računovodstva pokušavali su identificirati korisnost MSFI/MRS u pogledu kvalitete financijskih izvještaja koji su sastavljeni prema tim standardima. Tako je Siqi Li provela istraživanje o tome pridonosi li obvezna primjena MSFI u Europskoj uniji smanjenju troškova vlasničke glavnice. Prema rezultatima njezinog istraživanja MSFI značajno snižavaju troškove vlasničke glavnice za obveznike primjene MSFI-a u EU, i to za 47 baznih bodova. Međutim, ovo smanjenje troškova kapitala vlasničke glavnice prisutno je samo u onim zemljama u kojima postoji snažna provedba zakonodavstva. Također, istraživanje je pokazalo da su poboljšanje objavljivanja i komparabilnost informacija dva mehanizma koja pridonose smanjivanju troškova vlasničke glavnice. 5 5 Siuqi Li, Does Mandatory Adoption of International Financial Reporting Standards in the European Union Reduce the Cost of Equity Capital, The Accounting Review: March 2010, vol. 85, No. 2, pp Ray Ball istraživao je argumante za i protiv MSFI-a s aspekta investitora. U svojem istraživanju utvrdio je da je osnovni argument za primjenu MSFI-a u financijskom izvještavanju za investitore razvoj sveobuhvatnih kvalitetnih standarda financijskog izvještavanja usklađenih s US GAAP-ovima koji će biti primjenjivi na globalnoj razini za sve subjekte koji kotiraju na tržištima kapitala. Kao glavne argumente protiv MSFI-a Ball navodi fascinaciju s računovodstvom fer vrijednosti te značajne razlike između zemalja prilikom implementacije MSFI-a. Bell također smatra da je teza da će jednoobrazni standardi sami po sebi rezultirati jednoobraznim financijskim izvještavanjem prilično naivna. 6 Stephen A. Zeff u svom istraživanju identificirao je određene prepreke za visokokvalitetnu komparabilnost i usklađenost globalnog financijskog izvještavanja. Prema Zeffu najveće zapreke kvalitetnoj kompabilnosti i usklađenosti globalnog financijskog izvještavanja je u različitoj poslovnoj, financijskoj, računovodstvenoj, revizijskoj i regulatornoj kulturi između pojednih zemalja, kao i u problemima s interpretacijom, jezikom, terminologijom vezanom za financijsko izvještavanje. Također, jedna od zapreki kvalitetnoj komparabilnosti i usklađenosti financijskog izveštavanja na globalnoj razini je i utjecaj politike. 7 Susana Callao, Jose I. Jarne, Jose A. Launez istraživali su primjenu MSFI-a u Španjolskoj. U svom istraživanju utvrdili su da je jaz između knjigovodstvene i tržišne vrijednosti širi kada se primjenjuju MSFI u odnosu na nacionalne računovodstvene standarde. Također, istraživanjem su utvrdili da u kratkom roku nema većih koristi od financijskog izvještavanja prema MSFI, ali da se koristi za financijsko izvještavanje javljaju u srednjem i dugom roku. 8 Chen, Tang, Jiang i Lin istraživali su ulogu MSFI-a u kvaliteti računovodstva na uzorku EU kompanija. U svom istraživanju utvrdili su da većina indikatora kvalitete računovodstva na uzorku EU kompanija poboljšana nakon što su MSFI usvojeni u EU za sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja kotirajućih kompanija. 9 MSFI/MRS kao globalni standardi financijskog izvještavanja nastoje omogućiti komparabilnost i usklađenost financijskih izvještaja kotirajućih kompanija na globalnom tržištu kapitala. Pri tome računovodstvena rješenja u okviru MSFI/MRS su dosta općenita uz mogućnost primjene različitih alternativnih računovodstvenih politika i procjena. Proces harmonizacije globalnog financijskog izvještavanja je izuzetno kompleksan proces i praktički je nemoguće ukloniti sve moguće zapreke kod globalnog financijskog izvještavanja. Jedinstveni globalni standardi financijskog izvještavanja, bilo u obliku MSFI/MRS ili u obliku nekakvih drugih standarda financijskog izvještava- 6 Ray Ball, International Financial Reporting Standards: Pros and Cons for Investors, Accounting and Business Research, Vol. 36, Suplement 1, 2006, pages Stephen A. Zeff, Some Obstacles to Global Financial Reporting Comparability and Convergence at a High Level of Quality, The British Accounting Review 39 (2007), Susana Callao, Jose I. Jarne, Jose A. Launez, Adoption of IFRS in Spain: Effects on the Comparability and Relevance of Financial Reporting, Journal of International Accounting, Auditing and Taxation, Vol. 16, Issue 2, 2007, pages Huifa Chen, Qinguang Tang, Yihong Jiang, Zhijun Lin, The Role of International Financial Reporting Standards in Accounting Quality: Evidence from EU, Journal of International Financial Management and Accounting, Vol. 21, Issue 3, Autumn 2010, pages

23 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO RAČUNOVODSTVO nja, ne mogu garantirati globalnu komparabilnost financijskih izvještaja kompanija koje ih primjenjuju poglavito iz razloga što postoje različite tržišne, financijske, ekonomske, računovodstvene i ostale okolnosti koje utječu na proces financijskog izvještavanja. MSFI/MRS su implementirali model fer vrijednosti kao model naknadnog mjerenja. Međutim, fer vrijednost određene imovine koju u svojoj računovodstvenoj evidenciji ima hrvatska kompanija ne mora nužno i najčešće nije ista fer vrijednosti koju ta ista imovina ima u američkoj ili britanskoj kompaniji. Upravo zbog različitih ekonomskih, razvojnih, tržišnih, financijskih, političkih i ostalih relevantnih oklonosti, usprkos primjeni jedinstvenih standarda financijskog izvještavanja, komparabilnost i usklađenost financijskih izvještaja neće biti moguća u potpunosti. 4. PRIMJENA MSFI/MRS U EU I RH Proces financijskog izvještavanja u EU reguliran je Uredbom 1606/2002 te IV. i VII. direktivom. IV. direktiva EU propisuje način sastavljanja financijskih izvještaja te pravila procjene pojedinih elemenata financijskih izvještaja, dok se VII. direktiva odnosi isključivo na sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja. Uredbom 1606/2002 od 19. srpnja propisana je obvezna primjena MSFI-a za sve kotirajuće kompanije na financijskom tržištu EU prilikom sastavljanja njihovih konsolidiranih financijskih izvještaja od godine. Tom Uredbom Europska komisija i Europski parlament prihvatili su MSFI/MRS kao globalne standarde financijskog izvještavanja. Uredba dopušta zemljama članicama EU i proširenje primjene MSFI/MRS na sve kotirajuće kompanije. U nastavku prikazana je primjena MSFI/MRS u zemljama EU i RH: Code Jurisdikcija Domaće listajuće kompanije MSFI zahtijevani za sve Domaće nelistajuće kompanije Primjena MSFI za nelistajuće kompanije AT Austria X Note 1 IFRSs dozvoljeni u konsolidiranim izvještajima, zabranjeni u odvojenim. BE Belgium X Note 1 BG Bulgaria X Note 1 HR Croatia (Hrvatska) X IFRSs zahtijevani u konsolidiranim izvještajima nelistajućih banaka i kreditnih institucija, dozvoljeni za ostale kompanije. IFRSs nisu dozvoljeni u odvojenim financijskim izvještajima IFRSs zahtijevani u konsolidiranim i odvojenim izvještajima nelistajućih financijskih institucija i svih velikih nelistajućih d.o.o.. Ostale nelistajuće kompanije mogu primjenjivati IFRSs. IFRSs zahtijevani za sve financijske institucije i velike nelistajuće kompanije. CY Cyprus X Note 1 IFRSs zahtijevani za sve CZ Czech Republic X Note 1 IFRSs dozvoljeni u konsolidiranim izvještajima. Kompanije koje primjenjuju IFRSs za svoje konsolidirane izvještaje i kompanije koje su dio grupe koja sastavlja konsolidirane izvještaje prema IFRS mogu primjenjivati IFRSs za svoje odvojene financijske izvještaje. DK Denmark X Note 1 IFRSs dozvoljeni za konsolidirane i odvojene izvještaje. Code Jurisdikcija Domaće listajuće kompanije MSFI zahtijevani za sve Domaće nelistajuće kompanije Primjena MSFI za nelistajuće kompanije EE Estonia X Note 1 IFRSs zahtijevani za konsolidirane i odvojene izvještaje financijskih institucija. IFRSs dozvoljeni za konsolidirane i odvojene izvještaje ostalih kompanija. IFRSs dozvoljeni za konsolidirane i FI Finland X Note 1 odvojene financijske izvještaje FR France X Note 1 izvještaje, zabranjeni za odvojene IFRSs dozvoljeni za konsolidirane izvještaje. DE Germany X Note 1 i odvojene financijske izvještaje. Zahtijevana primjena nacionalnih IFRSs dozvoljeni za konsolidirane GAAP. GR Greece X Note 1 konsolidirane i odvojene financijske IFRSs dozvoljeni za revidirane izvještaje kompanija. HU Hungary X Note 1 i odvojene financijske izvještaje. Zahtijevana primjena nacionalnih IFRSs dozvoljeni za konsolidirane GAAP. IFRSs dozvoljeni za konsolidirane i IE Ireland X Note 1 odvojene financijske izvještaje. IT Italy X Note 1 IFRSs dozvoljeni za konsolidirane izvještaje osim za jako male kompanije. IFRSs dozvoljeni za odvojene izvještaje osim za jako male kompanije, osiguravajuća duštva, i određene regulirane kompanije. IFRSs zahtijevani za financijske LV Latvia X Note 1 institucije, nisu dozvoljeni za ostale. IFRSs zahtijevani za neke financijeke LT Lithuania X Note 1 institucije, dozvoljeni za ostale. LU Luxembourg X Note 1 IFRS dozvoljeni, potrebno odobrenje. MT Malta X Note 1 IFRSs dozvoljeni za sve. NL Netherlands X Note 1 IFRSs dozvoljeni za konsolidirane i odvojene izvještaje. PL Poland X Note 1 PT Portugal X Note 1 RO Romania X Note 1 IFRSs zahtijevani za konsolidirane izvještaje banaka, dozvoljeni za konsolidirane izvještaje kompanija koje su prijavljene za listanje na burzi ili čija matica koristi IFRSs. IFRSs dozvoljeni za odvojene izvještaje kompanija prijavljenih za listanje na burzi ili čija matica koristi IFRSs, zabranjeni za odvojene izvještaje ostalih kompanija. IFRSs zahtijevani za konsolidirane izvještaje banaka i financijskih institucija, dozvoljeni za ostale. IFRSs dozvoljeni za odvojene izvještaje kompanija koje su u okviru konsolidirane grupe koja primjenjuje IFRSs, nisu dozvoljeni za ostale kompanije. IFRSs zahtijevani za konsolidirane izvještaje banaka, dozvoljeni za konsolidirane izvještaje kompanija koje su prijavljene za listane na burzi ili čija matica koristi IFRSs. IFRSs dozvoljeni za odvojene izvještaje kompanija prijavljenih za listanje na burzi ili čija matica primjenjuje IFRSs, zabranjeni za odvojene izvještaje ostalih kompanija. 21

24 RAČUNOVODSTVO MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Code Jurisdikcija Domaće listajuće kompanije MSFI zahtijevani za sve Domaće nelistajuće kompanije Primjena MSFI za nelistajuće kompanije SI Slovenia X Note 1 IFRSs zahtijevani za financijske institucije, dozvoljeni za ostale. SK Slovak Republic X Note 1 IFRSs dozvoljeni za sve. ES Spain X Note 1 izvještaje, zabranjeni za odvojene IFRSs dozvoljeni za konsolidirane izvještaje. SE Sweden X Note 1 izvještaje, zabranjeni za odvojene IFRSs dozvoljeni za konsolidirane izvještaje. United UK Kingdom Note 1 X Note 1 IFRSs dozvoljeni za konsolidirane i odvojene izvještaje. This country is an EU/EEA member state. The audit report and basis of presentation note refer to compliance with IFRSs as adopted by the EU. The EU has adopted virtually all IFRSs, though there is a time lag in adopting several recent IFRSs and one aspect of IAS 39 was modified. The modification affects approximately 50 EU banks following IFRSs (as adopted in the EU). The EU is also permitting the issuance of separate company financial statements marked as complying with IFRSs as adopted in the EU in circumstances contradictory to IAS Izvor: stranica posjećena Kao što se može vidjeti iz prethodne tablice, većina članica EU dozvoljava primjenu MSFI/MRS i za financijsko izvještavanje nekotirajućih kompanija. U RH, MSFI/MRS moraju primjenjivati veliki poduzetnici i poduzetnici čije dionice ili dužnički vrijednosni papiri su uvršteni ili se obavlja priprema za njihovo uvrštenje na organizirano tržište vrijednosnih papira te banke i ostale financijske institucije. 10 Ostali poduzetnici (mali i srednji) čijim se dionicama i dužničkim instrumentima ne trguje na organiziranom tržištu vrijednosnih papira niti su u procesu uvrštenja na takvo tržište, primjenjuju Hrvatske standarde financijskog izvještavanja (HSFI). HSFI su temeljeni na MSFI/MRS, što znači da i kod ovih standarda prevladava koncept fer vrijednosti kao model naknadnog mjerenja elemenata financijskih izvještaja. Razlike između MSFI/MRS i HSFI nisu značajne, iako postoje i povećavaju se kako se mijenjaju MSFI/MRS i usklađuju s US GAAP. HSFI su znatno pojednostavljena varijanta MSFI/MRS koja je trebala biti prilagođena karakteristikama malih i srednjih subjekata u RH. 5. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA MSFI/MRS kao globalni standardi financijskog izvještavanja nastoje omogućiti komparabilnost i usklađenost financijskih izvještaja kotirajućih kompanija na globalnom tržištu kapitala. Pri tome računovodstvena rješenja u okviru MS- FI/MRS su dosta općenita uz mogućnost primjene različitih 10 Zakon o računovodstvu, Nar. nov., br. 109/07., čl. 13. alternativnih računovodstvenih politika i procjena. Jedinstveni globalni standardi financijskog izvještavanja, bilo u obliku MSFI/MRS ili u obliku nekakvih drugih standarda financijskog izvještavanja, ne mogu garantirati globalnu komparabilnost financijskih izvještaja kompanija koje ih primjenjuju poglavito iz razloga što postoje različite tržišne, financijske, ekonomske, računovodstvene i ostale okolnosti koje utječu na proces financijskog izvještavanja. MSFI/MRS su implementirali model fer vrijednosti kao model naknadnog mjerenja, međutim zbog različitih ekonomskih, razvojnih, tržišnih, financijskih, političkih i ostalih relevantnih oklonosti, usprkos primjeni jedinstvenih standarda financijskog izvještavanja, komparabilnost i usklađenost financijskih izvještaja neće biti moguća u potpunosti. Literatura: 1. Ray Ball, International Financial Reporting Standards: Pros and Cons for Investors, Accounting and Business Research, Vol. 36, Suplement 1, 2006, pages Susana Callao, Jose I. Jarne, Jose A. Launez, Adoption of IFRS in Spain: Effects on the Comparability and Relevance of Financial Reporting, Journal of International Accounting, Auditing and Taxation, Vol. 16, Issue 2, 2007, pages Huifa Chen, Qinguang Tang, Yihong Jiang, Zhijun Lin, The Role of International Financial Reporting Standards in Accounting Quality: Evidence from EU, Journal of International Financial Management and Accounting, Vol. 21, Issue 3, Autumn 2010, pages Siuqi Li, Does Mandatory Adoption of International Financial Reporting Standards in the European Union Reduce the Cost of Equity Capital, The Accounting Review: March 2010, vol. 85, No. 2, pp Danimir Gulin, Hrvoje Perčević, Financijsko računovodstvo - izabrane teme, HZRIF, Zagreb, Zbirka računovodstvenih propisa u 2010,. HZRiF, Zagreb, Zakon o računovodstvu, Nar. nov., br. 109/ Međunarodni standardi financijskog izvještavanja, Nar. nov., br. 136/09., 8/10., 18/ Stephen A. Zeff, Some Obstacles to Global Financial Reporting Comparability and Convergence at a High Level of Quality, The British Accounting Review 39 (2007), Doc. dr. sc. Hrvoje PERČEVIĆ, Ekonomski fakultet, Zagreb 22

25 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Prof. dr. sc. BRANKA RAMLJAK Prof. dr. sc. KATARINA ŽAGER RAČUNOVODSTVO Stručni članak UDK Stanje i razvoj financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća u RH i EU Financijsko izvještavanje za mala i srednja poduzeća je i dalje predmet proučavanja u europskoj i hrvatskoj računovodstvenoj teoriji i praksi. Mala i srednja poduzeća imaju sve veći značaj i utjecaj u svjetskom gospodarstvu. S obzirom da financijsko izvještavanje zauzima ključno mjesto u stvaranju ra čunovodstvenih informacija neophodnih za poslovno odlučivanje, sve se više pozornosti poklanja računovodstvenim standardima za mala i srednja poduzeća, kako bi se po jednostavio proces financijskog izvještavanja, a da se istovremeno ne ugrozi kvaliteta računovodstvenih informacija proizašlih iz financijskih izvještaja. Autorice u članku pišu o udjelu i značaju malih i srednjih poduzeća u gospodarskom razvoju u EU i RH, kao i razvoju financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća. 1. UVOD Financijsko izvještavanje za mala i srednja poduzeća (MSP) i dalje je predmet proučavanja u europskoj i hrvatskoj računovodstvenoj teoriji i praksi. Značenje koje MSP imaju u gospodarstvu je neupitno pa stoga ne čudi ni zanimanje računovodstvene zajednice koja želi kvalitetno regulirati obračunski sustav u tom značajnom segmentu gospodarstva. S obzirom na veličinu poduzetnika postavlja se pitanje ima li razlika u računovodstvenom praćenju, računovodstvenom planiranju, računovodstvenoj analizi i računovodstvenoj kontroli poslovnih događaja. U tom kontekstu vrlo je važno kontinuirano pratiti i novine na području MSP kao i računovodstva za iste. U posljednjih nekoliko desetljeća MSP, su pokretač razvoja gospodarstva. Njihova uloga posebno se ogleda u zapošljavanju, pa se tom dijelu daje velika pozornost jer je nezaposlenost jedan od krucijalnih problema većeg broja zemalja EU, ali i u RH. Međutim, ne treba zanemariti ni njihovu ulogu u stvaranju prihoda, ulaganja u dugotrajnu imovinu, itd. MSP predstavljaju posebno značajan segment gospodarstva svih zemalja svijeta. U većini zemalja ona čine više od 95% ukupno registriranih subjekata. Zbog svega navedenoga, poslovanje MSP mora biti reguliran i kontroliran proces. U tom kontekstu potrebno je naglasiti da upravljanje, kao i kontrola poslovanja nije moguća bez adekvatne informacijske osnove koja se najvećim dijelom stvara u računovodstvu. Nije sporno da zahtjeve za informacijama postavljaju i korisnici računovodstvenih informacija. Računovodstvo nije samom sebi svrha i ne vodi se samo zato što su neke evidencije zakonom propisane ili zbog poreznih propisa, kao što se to najčešće argumentira, već ono treba osigurati značajne informacije potrebne, prije svega vlasniku u upravljanju. U uvjetima sve veće globalizacije i internacionalizacije poslovanja harmonizacija financijskog izvještavanja logična je posljedica poslovanja u takvim uvjetima. Financijsko izvještavanje zauzima ključno mjesto u stvaranju računovodstvenih informacija neophodnih za poslovno odlučivanje. Iako harmonizacija i standardizacija računovodstva i financijskog izvještavanja donosi brojne prednosti, iskustva praktične primjene ukazuju da još uvijek postoje i određena ograničenja i poteškoće u primjeni globalnih računovodstvenih standarda, posebice zbog složenosti i učestalih izmjena navedene regulative. Financijsko izvještavanje u EU već desetljećima regulirano je direktivama. One daju pravni okvir i za financijsko izvještavanje MSP, a cilj im je postizanje istovrijednosti i usporedivosti računovodstvenih informacija. Iako je od god. primjena MSFI obvezujuća za kotirajuće kompanije i na razini EU, Direktive nisu izgubile svoj smisao. 2. OBILJEŽJA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA I NJIHOV ZNAČAJ U GOSPODARSKOM RAZVOJU 2.1. Pojmovno određenje malih i srednjih poduzeća U skupini malih i srednjih poduzeća nalazi se velik broj različitih subjekata, različitih po vrsti djelatnosti, broju zaposlenih, visini prihoda koju ostvaruju, vrijednosti resursa koji angažiraju u svom poslovanju itd. Podrazumijeva se da tako velik skup različitosti ipak treba, za potrebe upravljanja, nadzora nad poslovanjem ili npr. financiranja, grupirati po nekim zajedničkim karakteristikama. Na taj način, moguće je, između ostalog, lakše definirati i informacijske zahtjeve koje neka poduzeća 23

26 RAČUNOVODSTVO MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO trebaju, osim za potrebe regulatora, osigurati i za sadašnje, ali i potencijalne investitore i kreditore. Zasigurno jedno od značajnijih pitanja, koje je ujedno i polazno pitanje, u kontekstu računovodstva i financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća jesu kriteriji klasifikacije. Uobičajeno se poduzeća klasificiraju na: mala, srednja i velika poduzeća. Klasifikacija se provodi, prije svega zbog ostvarivanja određenih prava, ali i izvršavanja određenih zakonskih obveza. U kontekstu prava često se ističu beneficije i pogodnosti vezane uz financiranje poslovanja, dok je izvršavanje obveza najčešće vezano uz obvezu financijskog izvještavanja, obvezu revizije te neke druge obveze. S obzirom da zavisno od veličine poduzeća proizlaze i određena prava i obveze svakog poduzetnika stoga u tom kontekstu i kriteriji klasifikacije dobivaju posebno na značaju. Veličina poduzeća u RH definirana je prije svega u Zakonu o računovodstvu 1, kojim se zapravo definiraju obveze pojedinih poduzeća u računovodstvenom smislu, preciznije rečeno, u smislu financijskog izvještavanja. U obzir se uzimaju tri kriterija: veličina aktive, vrijednost prihoda i broj zaposlenih od kojih treba zadovoljiti dva da bi se ušlo u određenu veličinu poduzeća. Primjerice, da bi se poduzeće tretiralo kao malo, mora imati vrijednost aktive do ,00 kn i prosječan broj zaposlenih u jednoj poslovnoj godini do 50. S druge strane da bi se neko poduzeće svrstalo u srednje poduzeće prema veličini, mora imati zadovoljen kriterij vrijednosti ukupnog prihoda do ,00 kn i manje od 250 zaposlenih u tijeku jedne poslovne godine. Zakon o poticanju malog gospodarstva 2 koristi termin malo gospodarstvo te u tom smislu razlikuje sljedeće kategorije: mikro, mali i srednji subjekti. Mikro subjekti su fizičke i pravne osobe koje prosječno godišnje zapošljavaju manje od 10 radnika, ostvaruju ukupni godišnji promet od 14 mil. kuna, odnosno vrijednost dugotrajne imovine im je manja od 7 mil. kuna. Mali subjekti su fizičke i pravne osobe koje prosječno godišnje zapošljavaju manje od 50 radnika, ostvaruju ukupni godišnji promet do 54 mil. kuna ili imaju zbroj bilance ako su obveznici poreza na dobit odnosno imaju vrijednost dugotrajne imovine ako su obveznici poreza na dohodak manje od 27 mil. kuna. Srednji subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe koje prosječno godišnje zapošljavaju manje od 250 a više od 50 radnika, ostvaruju ukupni godišnji promet do 216 mil. kuna (a ne manje od 54 mil. kuna) ili imaju zbroj bilance ako su obveznici poreza na dobit odnosno imaju vrijednost dugotrajne imovine ako su obveznici poreza na dohodak od 27 mil. kuna do 108 mil. kuna. Vrijednosti koje služe kao kriterij klasifikacije se mijenjaju sukladno okolnostima i postojećim gospodarskim uvjetima. U cilju harmonizacije financijskog izvještavanja u Četvrtoj direktivi Europske unije definirano je što se podrazumijeva pod pojmom malih i srednjih poduzeća. Trenutno važeći kriteriji i pripadajuće vrijednosti odnose se na broj zaposlenih, vrijednost ukupnog prihoda te vrijednost aktive (tablica 1). Kao što je iz tablice vidljivo pod pojmom malih poduzeća podrazumijevaju se oni subjekti koji imaju manje od 50 zaposlenih, vrijednost aktive manju od 4,4 mil ili vrijednost prihoda manju od 8,8 mil. Srednja poduzeća su ona koja prelaze uvjete definirane za mala poduzeća, no ne zadovoljavaju uvjete za velika podu- 1 Zakono o računovodstvu, Nar. nov., br. 109/07. 2 Nar. nov., br. 29/02., 63/07. zeća. Iako su se kriteriji odnosno vrijednosti prema kojima se provodila klasifikacija i u EU mijenjali sukladno gospodarskim uvjetima najpostojaniji kriterij uvijek je bio kriterij broja zaposlenih. Zanimljivo je primijetiti da je posljednjim izmjenama Direktiva zahtijevano da se zasebno iskaže i kategorija mikro poduzeća. U tu kategoriju svrstavaju se manji poslovni subjekti, tj. oni koji zapošljavaju manje od 10 radnika, ostvaruju prihod manji od ili imaju vrijednost aktive manju od Sukladno navedenim izmjenama Direktive za očekivati je da će se za potrebe financijskog izvještavanja i u naš zakonodavni okvir uvesti kategorija mikro poduzeća. Iako je u tehničkom smislu jednostavno definirati neke unificirane vrijednosti koje će biti kriterij klasifikacije poduzetnika ipak moramo uzeti u obzir da nisu sva gospodarstva i sve ekonomije jednako razvijene niti da postoji ista poduzetnička kultura i tradicija. Za neke ekonomije karakteristično je postojanje velikih poduzeća odnosno kompanija, kao npr. u SAD-u, Japanu i sl., dok se u nekim drugim ekonomijama potiče razvoj malog i srednjeg poduzetništva pa čak i osnivanje tzv. mikro poduzeća, kao što je to slučaj u EU. Stoga i kriteriji klasifikacije koji i služe kao podloga za određivanje prava i obveza pojedinih poduzetnika ne mogu u potpunosti biti razmatrani izvan konteksta nacionalnog odnosno šireg regionalnog područja na kojem neki subjekt djeluje. Tablica 1. Klasifikacija poduzeća prema Četvrtoj direktivi EU 3 KRITERIJ RAZVRSTAVANJA MIKRO 4 PODUZEĆE MALO PODUZEĆE VELIKO PODUZEĆE Broj zaposlenih Zbroj aktive Ukupni prihod Budući da kriteriji klasifikacije nisu samo matematičko pitanje, već zavisno od te klasifikacije proizlaze i prava i obveze poduzetnika glede financijskog izvještavanja, najnovija međunarodna računovodstvena regulativa za mala i srednja poduzeća ne navodi decidirano konkretne brojeve već daje temeljna načela koja bi zemlje trebale uvažavati prilikom odlučivanja o tome je li neko poduzeće malo, srednje ili veliko. Tako je u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja za mala i srednja poduzeća navedeno da u skupinu malih i srednjih poduzeća ulaze poduzeća koja: 5 a) nemaju javnu odgovornost, b) objavljuju temeljne financijske izvještaje za vanjske korisnike. Dakle, sukladno definiciji IASB-a sva poduzeća koja nemaju javnu odgovornost, a objavljuju izvještaje za vanjske korisnike ulaze u skupinu malih i srednjih poduzeća. 6 Sukladno tome trebaju i primjenjivati računovodstvenu regulativu namijenjenu za taj segment poduzetništva. 3 Članak 11. i članak 27, 78/660/EEC Fourth Directive on the annual accounts of certain types of companies. 4 U ožujku u službenom glasilu EU objavljeni su amandmani na Četvrtu direktivu EU glede godišnjih izvještaja mikropoduzeća. Detaljnije o tome u: DIRECTIVE 2012/6/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 14 March 2012, amending Council Directive 78/660/ EEC on the annual accounts of certain types of companies as regards micro-entities, L:2012:081:0003:0006:EN:PDF. 5 Detaljnije o ovim standardima u nastavku ili na 6 Iako nisu navedeni nikakvi kvantitativni kriteriji u standardima je navedeno da je Odbor prilikom donošenja standarda pod pojmom malih i srednjih poduzeća u pravilu podrazumijevao poduzeća koja imaju manje od 50 zaposlenih i godišnji prihod manji od 10 mil. eura. 24

27 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO RAČUNOVODSTVO 2.2. Udio i značaj malih i srednjih poduzeća u gospodarskom razvoju u EU i RH Da su mala i srednja poduzeća značajan dio gospodarstva svake zemlje kako s aspekta broja registriranih subjekata, tako i broja zaposlenih odnosno stvaranja dodane vrijednosti govore i podaci prikazani u tablici 2. i slikama 1. i 2. Kao što je iz podataka vidljivo više od 99% ukupno registriranih poduzeća u EU odnosi se na segment malog i srednjeg poduzetništva. U malim i srednjim poduzećima, kojih je samo u 2010 god. bilo više od 20 mil., bilo je zaposleno gotovo 70% od ukupnog broja zaposlenih. Zanimljivo je primijetiti da od ukupnog broja MSP više od 90% se odnosi na mala tzv. mikro poduzeća, u kojima je zaposlena gotovo trećina ukupnog broja zaposlenih u EU. Gledajući podatke iz tablice mogli bi zaključiti da tipično poduzeće u EU pripada malom i srednjem poduzetništvu ili još konkretnije mikro poduzetništvu s manje od 10 zaposlenih. Stoga i ne čudi u posljednje vrijeme posebno naglašen interes za problematiku izvještavanja MSP-a, a poglavito mikro poduzeća. Najveći broj zaposlenih angažiran je u malom i srednjem poduzetništvu, no ne može se a ne primijetiti da gledano s aspekta prihoda i ostvarene dodane vrijednosti ipak dominantnu ulogu imaju velika poduzeća. Iako dominantan udio u ostvarivanju ukupnog prihoda, kako na razini EU, tako i na svjetskoj razini, ipak pripada velikim poduzećima, ne može se i ne smije zanemariti značaj malih i srednjih poduzeća u ukupnom gospodarskom razvitku. Kao što je iz prezentiranih grafičkih i tabličnih prikaza vidljivo najveći dio malih i srednjih poduzeća čine upravo mikro poduzeća (više od 90%). Stoga se u posljednje vrijeme sve više čuju razmišljanja o tome da je postojeći sustav financijskog izvještavanja presložen i prekompliciran za, u EU identificirano najveći broj, malih odnosno mikro poduzeća. Iz navedenih razloga potaknuti su i trenutno su u tijeku brojni međunarodni i nacionalni projekti koji bi trebali pojednostaviti postojeću regulativu za mikro poduzetnike, a istovremeno ne narušiti kvalitetu financijskog izvještavanja i kvalitetu informacijske podloge za poslovno odlučivanje, svih, a poglavito eksternih korisnika. U tom smislu i zahtjevi za harmonizacijom i standardizacijom financijskog izvještavanja takvih subjekata predstavljaju značajan izazov za svu znanstvenu i stručnu javnost. Tablica 2. Glavni indikatori poslovanja poduzeća EU-27 za godinu Kriterij MIKRO MALA SREDNJA Ukupno MSP VELIKA SVEU- KUPNO BROJ PODUZEĆA (u tisućama) % 92,1 6,6 1,1 99,8 0,2 100 BROJ ZAPOSLENIH (u tisućama) % 29,8 20,4 16,8 66,9 33,1 100 BROJ ZAPO- SLENIH PO PODUZEĆU ,005 6 PRIHOD PO PODUZEĆU (u tisućama ) Izvor: EIM (2011) Do SMEs Create More Jobs. Zoetermeer: EIM Business & Policy Research and str. 28. Slika 1. Mala i srednja poduzeća u EU u razdoblju od (2005. = 100) Izvor: EU Small and Medium sized Enterprises in 2012 at the crossroads, Annual Report on SMEs in EU, 2011/12. European Commission, Ecorys, Roterdam str. 16, dostupno na sme/facts-figures-analysis/performance-review/index_en.htm#h2-2 ( ). Slika 2. Broj poduzeća u EU-27, (u mil.) Izvor: EU Small and Medium sized Enterprises in 2012 at the crossraods, Annual Report on SMEs in EU, 2011/12. European Commission, Ecorys, Roterdam str. 18, dostupno na sme/facts-figures-analysis/performance-review/index_en.htm#h2-2 ( ). I u Republici Hrvatskoj situacija je, barem po broju MSP i udjelu broja zaposlenih slična kao i u EU. Mala i srednja poduzeća već duži niz godina čine više od 99% svih (tablica 3). 7 Slično kao i u EU u ovom segmentu poduzetništva svoju plaću zarađuje više od 66% zaposlenih, što je više nego značajna činjenica za sve segmente društva, a posebice nosioce ekonomske politike i gospodarskog razvoja zemlje. Logično je za očekivati da će prilikom donošenja odluka o načinu praćenja poslovanja MSP i zahtjevima vezanim uz financijsko izvještavanje sasvim sigurno značajan utjecaj imati rješenja koja postoje na međunarodnoj razini, a posebice ona koja donosi Europska unija. 7 Jedan od razloga povećanja broja MSP je pored osnivanja novih poduzeća, bilo i povećanje kriterija prema kojima su se poduzeća klasificirala. Na taj način je određeni dio velikih poduzeća prešao u skupinu srednjih, tj. u skupinu MSP. 25

28 RAČUNOVODSTVO MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Tablica 3. Udjeli malih i srednjih poduzeća u ukupnom poduzetništvu RH u g. Red. br. OPIS Udjeli 1. Broj poduzeća 99,6 2. Broj zaposlenih 66,6 3. Ukupni prihodi 51,6 4. Ukupni rashodi 52,6 5. Dobit nakon oporezivanja 52,3 6. Gubitak nakon oporezivanja 71,2 - % - Izvor: D. Kovačić: Poslovanje malog poduzetništva u i godini, FINA, Zagreb, 2011., str. 4. Iako bi se o značaju malih i srednjih poduzeća moglo podastrijeti još mnogo činjenica, čini se da je i ovih nekoliko ključnih podataka dovoljno za argumentaciju zašto upravo ovom segmentu treba posvećivati dužnu pažnju, i to u svakom pogledu. U tom smislu i računovodstvo i financijsko izvještavanje ima vrlo važnu ulogu u osiguranju kvalitetne informacijske podloge za odlučivanje, kako na mikro, tako i na makro razini. 3. FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA U KONTEKSTU INTERNACIONALIZACIJE POSLOVANJA 3.1. Internacionalizacija poslovanja malih i srednjih poduzeća Globalizacijski fenomen nije mimoišao ni računovodstvo. Harmonizacija financijskog izvještavanja u međunarodnim okvirima posljedica je općeprisutne globalizacije. Mala i srednja poduzeća dio su globalizacijskog procesa koji se očituje kroz njihovo učešće u međunarodnoj ekonomiji. U uvjetima sve većih mogućnosti, brojnih nacionalnih programa podrške uključivanju u međunarodne ekonomske tokove kao i sve veće dostupnosti informacija o mogućnostima zarada na drugim tržištima, u posljednje vrijeme, sve je više malih i srednjih poduzeća koja izlaze na strano tržište u borbu za svoj dio kolača. Da taj broj nije zanemariv govore i brojna istraživanja u kojima se razmatra stupanj kao i efekti internacionalizacije poslovanja upravo ovog segmenta poduzetništva. Tako npr., u EU većina poslovnih subjekata je uključena u neki vid međunarodne razmjene. Zanimljivo je primijetiti da se internacionalizacija ne odnosi samo na velike subjekte već da u njoj sudjeluju i puno manji, pa čak i oni koji su svrstani u vrlo male tzv. mikro subjekte (tablica 4.). Dinamičan tehnološki napredak, kao i nove potrošačke preferencije, karakteristika su suvremenih tendencija na tržištu te kao takvi otvaraju nove mogućnosti internacionalizacije poslovanja MSP. 8 Brojni su načini na koji je moguće ostvariti neku dimenziju internacionalizacije poslovanja: izvozom roba i usluga, različitim vidovima tehnoloških inovacija, investiranjima u strane poslovne subjekte kao i brojnim drugim vidovima suradnje s inozemnim poslovnim partnerima. 8 Vidjeti više u: D. Derado: Institucionalni uvjeti internacionalizacije malih i srednjih poduzeća: slučaj Splitsko-dalmatinske županije, EKONOMSKI PREGLED, god. 62., br , Zagreb, str Tablica 4. Međunarodne poslovne aktivnosti MSP u EU god. Vrsta aktivnosti Mikro poduzeća Mala poduzeća Srednja poduzeća Ukupno Direktan izvoz 24% 38% 53% 26% Direktan uvoz 28% 39% 55% 29% Investiranje u inozemstvu 2% 6% 16% 2% Tehnološka suradnja s ino partnerom 7% 12% 22% 7% Podizvođač radova za stranog poduzetnika 7% 11% 17% 8% Angažiranje stranog podizvođača 7% 12% 16% 7% MSP s najmanje 1 od svih navedenih aktivnosti 43% 58% 73% 44% Izvor: Internationalisation of European SMEs (2010), European Commission, Enterprise and Industry and EIM Business & Policy Research, AA Zoetermeer, The Nederlands, str. 17. Brojne su koristi koje internacionalizacija poslovanja donosi, kako za pojedinog poslovnog subjekta tako i za širu ekonomiju. Istraživanja su pokazala da poduzeća koja posluju s inozemnim poslovnim partnerima u pravilu iskazuju veće stope rasta od onih koji posluju samo lokalno. Razmjena inovacija također može doprinijeti većem stupnju razvoja, ne samo konkretnog subjekta koji je u međunarodnu razmjenu uključen, već može biti korisna i za društvo kao cjelinu. Potrebno je naglasiti da internacionalizacija također može pozitivno utjecati i na zapošljavanje, kao i na brojne druge segmente gospodarskog života. Razumljivo je da se internacionalizacija ne događa sama po sebi, da postoje određene barijere, kao i razvojna ograničenja malih i srednjih poduzeća, ali i čitav niz prepreka njihovoj aktivnijoj ulozi na međunarodnim tržištima. Nedostatak menadžerskih, poduzetničkih i marketinških vještina, velika birokracija, manjkav pristup informacijama i općenito znanju, poteškoće u dobivanju potrebnih financijskih sredstava itd., 9 utječu na to da je potrebno uložiti puno napora kako bi se neko poduzeće, a posebno ono iz skupine malih i srednjih, uključilo u međunarodnu razmjenu. U tom smislu posebno važnu ulogu imaju brojne državne agencije i institucije koje mogu biti od pomoći subjektima koji se odluče za nastup i na stranom tržištu. Subjekti za takve aktivnosti trebaju i inozemni kapital, a izvori tog kapitala zahtijevaju transparentne i usporedive informacije koje će omogućiti kvalitetnu analizu i uspoređivanje rizika i povrata kapitala. Osim podrške s viših razina u uvjetima sve veće i naglašenije internacionalizacije poslovnih aktivnosti, pristup relevantnim informacijama za svakog poduzetnika temeljni je ključ uspjeha u nekom novom okruženju. Stoga se na globalnoj razini sve više pozornosti daje i harmonizaciji i standardizaciji različitih segmenata gospodarskog života, pa tako i harmonizaciji financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća. Međunarodna i domaća računovodstvena zajednica ulaže velike napore u proces pojednostavljivanja financijskog izvještavanja za manja poduzeća vodeći pritom 9 Z. Paunović, D. Prebežac (2010.), Internalization of small and medium-sized enterprises, TRŽIŠTE, Vol. 22, No. 1, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str

29 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO računa da se ne ugrozi kvaliteta informacija koje proizlaze iz financijskih izvještaja Harmonizacija financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća Financijsko izvještavanje MSP dugo je vremena bilo regulirano isključivo nacionalnim regulativama, zakonima ili standardima. Neke zemlje razvile su vlastite standarde za mala poduzeća, a neke su sve subjekte obvezivale na primjenu punog seta MSFI bez obzira na veličinu subjekta i specifičnost informacijskih zahtjeva. Zbog problema u primjeni MSFI (brojnost, složenost, česte promjene standarda itd.) posebno kod MSP, kao i sve češćih zahtjeva za boljom harmonizacijom financijskog izvještavanja, IASB je izradio i god. objavio poseban set standarda za mala i srednja poduzeća. Ideja o izradi standarda za MSP začeta je davno prije, no zapravo se tek u prošlom desetljeću ozbiljnije prišlo rješavanju tog pitanja. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja za mala i srednja poduzeća (MSFI za MSP) puno su manjeg opsega u odnosu na MSFI i s puno manje alternativa te su kao takvi posljedica kritika i nedostataka u primjeni za velike MSFI/ MRS. Potreba za navedenim računovodstvenim standardima opravdava se činjenicom univerzalnosti primjene MSFI u svim poduzećima, a to se dodatno potkrepljuje potrebama revizije, usporedivošću računovodstvenih podataka i prikladnošću u iskazivanju pozicija financijskih izvještaja. Budući da su podaci o poslovanju malih i srednjih poduzeća potrebni, kako njihovim vlasnicima za upravljanje, financijskim institucijama u slučaju pozajmljivanja novca, ali i državnim organima u definiranju gospodarskih agregata i nadasve porezne politike, nije bilo alternativa ideji izrade posebnih MSFI za mala i srednja poduzeća. MSFI za MSP usmjereni su na zadovoljavanje informacijskih potreba različitih korisnika. Prilagođeni su njihovom poslovanju, koje je u pravilu, vrlo jednostavno, s poznatim tržištima nabave i prodaje, s poznatim rizicima i neizvjesnostima, za čiju je ocjenu i procjenu potreban relativno ograničen broj financijskih informacija. 10 Do sada je objavljeno 35 standarda koji pokrivaju različite segmente financijskog izvještavanja (tablica 5.) 11 s ciljem pojednostavljivanja postojeće računovodstvene regulative. Iako su temeljeni na velikim MSFI-ima u odnosu na njih ove standarde karakterizira: smanjenje alternativa u standardima, pojednostavljenje metoda priznavanja i mjerenja, eliminacija standarda koji nisu relevantni za ovu kategoriju poduzeća, pojednostavljeni su zahtjevi za objavljivanjem i manja učestalost izmjene standarda. 10 Vidjeti više u J. Mrša: Harmonizacija financijskog izvještavanja za mala i srednje velika poduzeća, 44. simpozij Financije i računovodstvo u zaštiti hrvatskog gospodarstva od recesije, Zagreb-Pula, 2009., str Detaljnije o ovim standardima vidjeti na RAČUNOVODSTVO Tablica 5. Struktura Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja za mala i srednja poduzeća STANDARD NAZIV STANDARDA MSFI za MSP 1 Mala i srednja poduzeća MSFI za MSP 2 Računovodstvena načela i standardi MSFI za MSP 3 Prezentiranje financijskih izvještaja MSFI za MSP 4 Izvještaj o financijskom položaju MSFI za MSP 5 Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti i izvještaj o dobiti MSFI za MSP 6 Izvještaj o promjenama glavnice i izvještaj o sveobuhvatnoj i zadržanoj dobiti MSFI za MSP 7 Izvještaj o novčanom toku MSFI za MSP 8 Bilješke uz financijske izvještaje MSFI za MSP 9 Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji MSFI za MSP 10 Računovodstvene politike, procjene i pogreške MSFI za MSP 11 Osnovni financijski instrumenti MSFI za MSP 12 Ostali financijski instrumenti MSFI za MSP 13 Zalihe MSFI za MSP 14 Ulaganja u podružnice MSFI za MSP 15 Ulaganja u zajedničke pothvate MSFI za MSP 16 Ulaganja u nekretnine MSFI za MSP 17 Nekretnine, postrojenja i oprema MSFI za MSP 18 Nematerijalna imovina osim goodwilla MSFI za MSP 19 Poslovne kombinacije i goodwill MSFI za MSP 20 Najmovi MSFI za MSP 21 Rezerviranja i nepredviđeni događaji MSFI za MSP 22 Obveze i glavnica MSFI za MSP 23 Prihodi MSFI za MSP 24 Državne potpore MSFI za MSP 25 Troškovi posudbe MSFI za MSP 26 Isplate s temelja dionica MSFI za MSP 27 Umanjenje imovine MSFI za MSP 28 Primanja zaposlenih MSFI za MSP 29 Porez na dobit MSFI za MSP 30 Učinci promjena tečaja stranih valuta MSFI za MSP 31 Hiperinflacija MSFI za MSP 32 Događaji nakon datuma bilance MSFI za MSP 33 Objavljivanje povezanih osoba MSFI za MSP 34 Specijalizirane aktivnosti MSFI za MSP 35 Prijelaz na MSFI za mala i srednja poduzeća Izvor: rad autora. Do sada je velik broj zemalja u svijetu (preko 80 u pravilu manje razvijenih zemalja) usvojilo MSFI-e za mala i srednja poduzeća ili namjerava usvojiti ove standarde u naredne tri godine (slika 3). 12 Razloge zašto su mahom manje razvijene zemlje usvojile MSFI za MSP možemo tražiti u najbržem putu za uspostavljanje računovodstvene globalizacije, ali i u nemogućnosti izbora, nedostatku novca, ljudstva i konačno volje, za izradu vlastitih. Razumno je očekivati da će ovi 12 [ ]. 27

30 RAČUNOVODSTVO standardi imati određeni utjecaj i na financijsko izvještavanje i u mnogim drugim zemljama, kako u zemljama koje su već razvile vlastite nacionalne standarde, tako i u većini ostalih zemalja koje nacionalnim zakonodavstvima do sada nisu posebno regulirale ovu problematiku. Na koji način će se ovi standardi primjenjivati i razvijati u praksi zavisi od pojedine zemlje. U pravilu moguća su dva pravca: ili će se nacionalni standardi samo sadržajno usklađivati s novim međunarodnim rješenjima za SMEs ili će novi MSFI za SMEs biti u potpunosti preuzeti (i forma i sadržaj dokumenta, kao što je to već bio slučaj s postojećim MSFI-ima). Neovisno MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO o tome koji će model neka zemlja izabrati, svakako treba voditi računa o kvaliteti financijskog izvještavanja i zadovoljenju informacijskih potreba različitih dionika kojima su računovodstvene informacije od velikog značenja u poslovnom odlučivanju. U svakom slučaju, poslovanje u uvjetima sve prisutnije globalizacije zahtijeva uvažavanje međunarodnih smjernica, a harmonizacija i standardizacija računovodstvene regulative preduvjet je prepoznatljivosti i komparabilnosti financijskih izvještaja širom svijeta što je i jedan od temeljnih preduvjeta uklapanja u europske i svjetske integracijske procese. Slika 3. Primjena MSFI za MSP u svijetu U kontekstu financijskog izvještavanja u RH poznata je činjenica da su sva poduzeća bez obzira na veličinu dugi niz godina (od god.) morala primjenjivati iste standarde - Međunarodne računovodstvene standarde. S obzirom na probleme koji su se javljali u primjeni tih standarda u poslovnoj praksi (preopćenitost odredbi, kompliciranost, loši prijevodi itd.) godine doneseni su Hrvatski standardi financijskog izvještavanja (HSFI) koji su primarno bili doneseni za potrebe malih i srednjih poduzeća. Budući da u to vrijeme još nisu postojali današnji MSFI za MSP, HSFI su temeljeni na odredbama tada važećih MRS-eva te odredbama Direktiva EU. U postojećem višegodišnjem iskustvu pokazale su se određene prednosti, ali i poteškoće u primjeni HSFI-a koje su i potvrđene provedenim empirijskim istraživanjem. Cilj istraživanja bio je, između ostalog, spoznati u kojoj mjeri su naša MSP upoznata s odredbama HSFI, primjena kojih standarda stvara najviše poteškoća u praktičnoj primjeni, na koji način se primjenjuju pojedine odredbe, i to posebice one vezane uz mjerenje elemenata financijskih izvještaja. Neki od rezultata prikazani su u nastavku (slika ) Grafički prikazi preuzeti iz rada K. Žager, N. Smrekar (2009.): Iskustva u primjeni HSFI, Zbornik radova 44. simpozija HZRFD, Pula, str

31 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO RAČUNOVODSTVO Sukladno očekivanjima, rezultati istraživanja pokazali su da se u praksi najviše primjenjuju sljedeći standardi: HSFI 1 - Financijski izvještaji; HSFI 6 - Dugotrajna materijalna imovina; HSFI 11 - Potraživanja; HSFI 12 - Kapital; HSFI 15 - Prihodi; HSFI 16 - Rashodi. S druge strane najmanje se primjenjuju HSFI 2 - Konsolidacija financijskih izvještaja, HSFI 7 - Ulaganja u nekretnine, HSFI 9 - Financijska imovina te HSFI 17 - Poljoprivreda. Ovakav ishod bio je i za očekivati ako se uzme u obzir specifičnost transakcija, odnosno strukturu imovine i materijalno značajne pozicije financijskih izvještaja MSP. Vezano uz metode mjerenja zanimljivo je primijetiti da hrvatska MSP dominantno koriste metodu nabavne vrijednosti odnosno metodu troška. Dominantno korištenje tradicionalnih metoda ni ne iznenađuje ako se uzmu u obzir svi problemi oko utvrđivanja npr. fer vrijednosti u stvarnoj praksi. Također zanimljivo je primijetiti da većina MSP za obračun amortizacije primarno koristi linearnu metodu koja je i porezno priznata, što je samo dodatni dokaz da je financijsko izvještavanje MSP vrlo usko povezano s poreznom regulativom. Neki ispitanici ukazali su i na određene poteškoće u primjeni, a one se najviše odnose na primjenu HSFI 3 - Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, te HSFI 9 - Financijska imovina. 14 Iako postoje značajna pozitivna iskustva kao i tradicija primjene određenih pravila, treba imati na umu da jednom doneseni standardi nisu zauvijek dani te da se oni sukladno zahtjevima korisnika i promjenama u okruženju mijenjaju, nadopunjavaju, isključuju iz primjene ili pak kreiraju potpuno novi standardi. U svjetlu razmatranja perspektive promjena HSFI, osim lokalnog iskustva potrebno je sagledati i promjene koje se na području financijskog izvještavanja događaju u širem gospodarskom okruženju kojem i naša zemlja sada pripada. U tom smislu za naše financijsko izvještavanje posebno su značajne izmjene IV. Direktive EU. 4. STANJE FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA U EUROPSKOJ UNIJI I UTJECAJ NA IZVJEŠTAVANJE U RH Europska unija je zajednica velikog broja zemalja koje se još uvijek razlikuju po određenim obilježjima, kao što su: stupanj ekonomskog razvoja, povijesno nasljeđe, broj stanovnika, internacionalizacija poslovanja itd.. Kako bi takva zajednica mogla funkcionirati potrebno je donijeti brojna pravila poslovnog ponašanja. Uredbe koje se donesu na razini EU obvezujuće su za sve zemlje članice i obvezno se objavljuju u službenom glasilu EU. Uredbe se mogu odnositi na različita područja. Tako je primjerice, za područje financijskog izvještavanje posebno važna Uredba iz godine koja obvezuje kotirajuće kompanije u 14 Detaljnije o iskustvima u primjeni HSFI-a može se vidjeti u K. Žager, N. Dečman: Iskustva u primjeni HSFI, simpozij HZRIF, Zbornik radova, Pula ili u N. Smrekar: Utjecaj harmonizacije financijskog izvještavanja na razvoj malih i srednjih poduzeća, specijalistički poslijediplomski rad, Ekonomski fakultet Zagreb,

32 RAČUNOVODSTVO EU na primjenu MSFI. Pored Uredbi i Direktive su također vrlo važan regulatorni instrument. Direktive su dio europskog zakonodavstva gospodarskih subjekata i stoga čine zakonski okvir čija je primjena obvezujuća. Za područje računovodstva i financijskog izvještavanja posebno su značajne IV. i VII. direktiva. IV. direktiva regulira problematiku sastavljanja i prezentiranja godišnjih financijskih izvještaja, a VII. se odnosi na konsolidirane financijske izvještaje. Direktive postoje više od 30 godina. Postojanost temeljnih načela i pravila te dugogodišnja tradicija primjene direktiva nesporno ukazuju na njihovu vrijednost. Zemlje EU, kao i Europska komisija te europske računovodstvene organizacije, nastoje otkloniti određene nedostatke koji proizlaze iz direktiva. Odluke su konkretniji pravni akt i obvezujuće su za one subjekte na koje se odnose, dok preporuke i mišljenja dodatno pomažu u rješavanju nekih praktičnih problema (slika 7.). 15 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Budući da u EU najveći broj poduzeća pripada upravo grupi mikro poduzeća 16 posljednjim izmjenama direktive uvedena je i kategorija mikro poduzeća za koja se predlaže još jednostavnije eksterno izvještavanje. Tako npr., mikro poduzeća mogu sastavljati i prezentirati još kraću verziju računa dobiti i gubitka (slika 8.). 17 Novi Zakon o računovodstvu u RH, koji je još uvijek u raspravi, također predviđa uvođenje kategorije mikro poduzetnika. Dugo su godina direktive bile stabilna i gotovo neprikosnovena regulativa za sve zemlje članice. Promjene u okruženju i uvjeti poslovanja zasigurno zahtijevaju i prilagođavanje odnosno modernizaciju određene regulative, ne samo u pogledu forme, tj. bilančnih shema, već i određenih pravila procjene pozicija financijskih izvještaja. ČL. 23. IV. DIREKTIVE EU A. Neto prihod B. Ostali prihodi C. Troškovi sirovina i materijala D. Troškovi osoblja E. Vrijednosno usklađivanje F. Ostali rashodi poslovanja G. Porez na dobit ili gubitak H. Dobit ili gubitak financijske godine Slika 9. Skraćeni račun dobiti i gubitka za mikropoduzeća prema izmijenjenoj IV. direktivi EU Slika 8. Zakonodavni instrumenti EU IV. direktiva donesena je još davne god. i zasigurno predstavlja jedno je od najpostojanijih računovodstvenih pravila. Ovu direktivu karakteriziraju predložene bilančne sheme od kojih zemlje članice biraju onu koja, po njihovom mišljenju, najbolje odražava informacijske zahtjeve različitih korisnika. Također ova direktiva sadržava i pravila procjene pozicija financijskih izvještaja, ali i kriterije klasifikacije poduzeća na mala, srednja i velika. Ovo je posebno važno jer veličina poduzeća uvjetuje njihova prava i obveze. U tom smislu potrebno je naglasiti da zemlje članice mogu dozvoliti malim i srednjim poduzećima sastavljanje skraćene bilance i skraćenog računa dobiti i gubitka vodeći računa da se ni u kojem slučaju ne smije dovesti u pitanje kvaliteta financijskih izvještaja. Budući da u strukturi gospodarstva EU dominantni udio imaju mala odnosno vrlo mala tzv. mikro poduzeća, posljednjim izmjenama direktiva usvojeni su i novi kriteriji sistematizacije poduzetnika koji uključuju i takve subjekte. Iz prethodnoga proizlazi da se u okviru EU stalno vodi rasprava o tome kako pojednostaviti proces financijskog izvještavanja i uopće računovodstvene obrade podataka za MSP. Postavljen je glavni cilj prijedloga izmjena postojećih direktiva, što uključuje Četvrtu direktivu 78/660/EEZ i Sedmu direktivu 83/349/EEZ, a to opet uključuje smanjivanje administrativnog opterećenja za mala i srednja poduzeća, što je u konačnici i prihvaćeno. Mišljenje je da će jednostavnija priprema financijskih izvještaja imati za posljedicu bolju usporedivost, jasnoću i razumijevanje istih. 15 European Commision. (2008.). Consolidated version of the Treaty on the functioning of the European Union, Official Journal of the European Union, C 115/47, citirano prema: Grupa autora (2013.) Harmonizacija financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća, HZRIF, Zagreb, str Postojanje i primjena MSFI i MSFI za MSP u širem gospodarskom okruženju, zasigurno je imalo značajan utjecaj i na posljednje izmjene direktiva. Vođene su brojne rasprave o mogućnosti primjene MSFI za MSP i na razini EU. Nakon više rasprava i sučeljavanja argumenata za i protiv, ipak je odlučeno da se krene u ažuriranje i osuvremenjivanje odredbi direktiva. Neke od najznačajnijih promjena odnose se na: 18 povećanje usporedivosti bilančnih shema kroz smanjenje alternativa i bolju sistematizaciju pozicija (preporučuje se bilančna shema iz čl. 9., tj. shema bilance na kojoj se temelji i bilanca u RH, zatim gubitak iznad visine kapitala više se ne prikazuje kao zasebna pozicija aktive kao ni osnivački izdaci, izvanredne aktivnosti tretirane slično kao i u MSFIima, itd.), promjenu nekih pravila procjene (primjerice, dana je mogućnost kapitalizacije troškova posudbe, no nije dozvoljeno ukidanje gubitka od umanjenja goodwilla), bolju ujednačenost pravila za sastavljanje bilješki itd. Poznato je da MSFI kao ni MSFI za MSP na razini EU nisu odmah automatski prihvaćeni kao temeljna regulativa, međutim analizom najnovijih promjena direktiva ipak se može zaključiti da se neke odredbe globalnih standarda polako inkorporiraju u sadržaj direktiva, što posljedično utječe i na obilježja financijskog izvještavanja svih zemalja članica. Iako EU ne odustaje od desetljećima prisutnih i prilično postojanih direktiva, globalizacijski procesi i interesi tržišta kapitala i struktura moći nezaustavljivo mijenjaju ustaljene forme i nameću svoja pravila 16 Samo u god. mikro poduzeća činila su 82% od ukupnog broja poduzeća u EU, izvor: EIM (2011.) Do SMEs Create More Jobs. Zoetermeer: EIM Business & Policy Research and str Citirano prema: Grupa autora (2013.) Harmonizacija financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća, HZRIF, Zagreb, str Prilagođeno prema: Grupa autora (2013.) Harmonizacija financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća, HZRIF, Zagreb, str

33 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO ponašanja u mnogobrojnim segmentima pa tako i u segmentu financijskog izvještavanja. Postoje stalni napori ka povećanju jasnoće i usporedivosti financijskih izvještaja usmjereno na MSP kod kojih je to važno i zbog intenzivnijeg prekograničnog poslovanja odnosno internacionalizacije poslovanja i sve većeg broja vanjskih dionika. Razumljivo je samo po sebi da rješenja koja se usvoje u Europskom parlamentu direktno utječu i na način ponašanja hrvatskih gospodarstvenika ali i svih drugih sudionika, pa tako i računovodstvene profesije. Velik dio aktivnosti usklađivanja s pravnom stečevinom EU realiziran je još u prethodnim razdobljima (aktivnosti vezane uz Zakon o računovodstvu, donošenje HSFI-a, usklađivanje brojnih drugih propisa itd.). To znači da novine, barem što se tiče financijskog izvještavanja ne bi trebale predstavljati problem za računovodstvenu profesiju. Možemo slobodno reći da je računovodstvena profesija jedna od rijetkih profesija koja je navikla na česte (prečeste) izmjene brojnih zakonskih propisa, na stalno učenje i prilagođavanje nekim novim okolnostima. Stoga ni promjene direktiva kao ni njihova primjena za nas ne bi trebale predstavljati poseban problem. Bitno je da računovodstvena profesija preko Hrvatskog odbora za financijsko izvještavanje prije svega, kontinuirano prati što se događa na međunarodnom planu u svezi s financijskim izvještavanjem za MSP. Smanjivanje administrativnog opterećenja odnosno pojednostavljivanje financijskih izvještaja za MSP ide na ruku zaštiti osnovnih potreba korisnika s ciljem očuvanja informacija koje su korisnicima neophodne. Hrvatska svoju računovodstvenu regulativu kontinuirano prilagođava zahtjevima EU odnosno u računovodstvenom smislu direktivama koje reguliraju financijsko izvještavanje. U tom pogledu posebno ističemo posljednje Izmjene i dopune Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 54/2013.) radi potrebe usklađivanja s Direktivom 2009/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od godine, a u vezi s određenim zahtjevima za objavljivanjem financijskih izvještaja za srednja poduzeća. 5. ZAKLJUČAK Financijsko izvještavanje u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o računovodstvu, Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja/međunarodnim računovodstvenim standardima i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja. Mala i srednja poduzeća svoje financijske izvještaje sastavljaju prema Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja koji su izrađeni na temelju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. Standardizacija na području računovodstva pitanje je svjetske računovodstvene zajednice i ima za cilj harmonizirati računovodstvo, a posebice proces financijskog izvještavanja. Računovodstvena zajednica ulaže velike napore u proces pojednostavljivanja financijskog izvještavanja za MSP, vodeći računa da se time ne ugrozi kvaliteta računovodstvenih informacija proizašlih iz financijskih izvještaja. Moglo bi se reći da se standardizacijom zapravo provodi globalizacija u računovodstvu gdje se ide za sve većim međunarodnim usklađivanjima. U tom kontekstu mogu se promatrati i napori računovodstvene zajednice na izradi Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja za mala i srednja poduzeća kojima se žele reducirati, odnosno ukinuti alternativna rješenja zadana u Međunarodnim računovodstvenim standardima. U uvjetima globalizacije i internacionalizacija poslovanja malih i srednjih poduzeća sve više dolazi do izražaja. U cilju RAČUNOVODSTVO osiguravanja transparentnosti poslovanja i zadovoljavanja informacijskih potreba investitora i kreditora donesene su brojne regulative za sve segmente uključujući i segment malog i srednjeg poduzetništva. Osobi(ama) koje sudjeluju u donošenju poslovnih odluka malih i srednjih poduzeća trebaju kvalitetne informacije o poslovanju koje se kontinuirano prate. Sve zemlje članice, pa tako i RH, dužne su u svoja zakonodavstva ugraditi rješenja koja postoje na razini EU. Budući da je u dosadašnjem procesu usklađivanja s pravnom stečevinom EU učinjeno puno toga, izvršena su brojna usklađivanja i aktualiziranja brojnih zakonskih propisa, za zaključiti je da ni ove posljednje izmjene Direktiva ne bi trebale stvarati probleme u aktualiziranju naših HSFI-a, kao ni u praktičnoj primjeni noviteta koji se pojavljuju kao posljedica harmonizacije financijskog izvještavanja na globalnoj razini. Literatura: 1. Dečman, N. (2012.) Financijski izvještaji kao podloga za ocjenu sigurnosti i uspješnosti poslovanja malih i srednjih poduzeća u RH, Ekonomski pregled br , Zagreb. 2. Derado, D (2011.) Institucionalni uvjeti internacionalizacije malih i srednjih poduzeća: slučaj Splitsko-dalmatinske županije, EKONOMSKI PREGLED, god. 62., br , Zagreb. 3. EIM (2011) Do SMEs Create More Jobs. Zoetermeer: EIM Business & Policy Research and str Grupa autora (2013.) Harmonizacija financijskog izvještavanja malih i srednjih poduzeća, HZRIF, Zagreb. 5. Grupa autora (2009.) Računovodstveno izvještavanje u RH i harmonizacija sa zahtjevima EU, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet. 6. Klikovac, A. (2008.) Financijsko izvještavanje u Europskoj uniji, Mate, Zagreb. 7. Kovačić, D. (2011.) Poslovanje malog poduzetništva u i godini, FINA, Zagreb. 8. Mrša, J. (2009.) Harmonizacija financijskog izvještavanja za mala i srednje velika poduzeća, 44. simpozij Financije i računovodstvo u zaštiti hrvatskog gospodarstva od recesije, Zagreb-Pula. 9. Paunović, Z., Prebežac, D. (2010.) Internalization of small and medium-sized enterprises, TRŽIŠTE, Vol. 22, No. 1, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 10. Ramljak, B. (2012.) Specifičnosti računovodstva malih poduzeća, 48. savjetovanje Računovodstvo, revizija i porezi u praksi - Jesen 2012, Brela. 11. Žager, K., Smrekar, N. (2009.), Iskustva u primjeni HSFI, Zbornik radova 44. simpozija HZRFD, Pula. 12. Zakon o poticanju malog gospodarstva, Nar. nov., br. 29/02., 63/ /660/EEC Fourth Directive on the annual accounts of certain types of companies. 14. DIRECTIVE 2012/6/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 14 March 2012, amending Council Directive 78/660/EEC on the annual accounts of certain types of companies as regards micro-entities, L:2012:081:0003:0006:EN:PDF [ ] ( ). Prof. dr. sc. Branka RAMLJAK, Ekonomski fakultet, Split Prof. dr. sc. Katarina ŽAGER, Ekonomski fakultet, Zagreb 31

34 RAČUNOVODSTVO MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Stručni članak UDK Usvojene nove Direktive EU Europski parlament je usvojio dvije nove Direktive i to: Računovodstvenu Direktivu (Financial reporting obligations for limited liability companies) i revidiranu Direktivu Transparentnost (Directive on transparency requiments for listed companies) uključujući i izvještavanje po zemljama (country by country reporting). Usvajanjem ovih Direktiva povjerenik EU za interno tržište i usluge Michel Barnier 2 pozdravio je usvajanje i naglasio: Obveza financijskog izvještavanja je modernizirana a troškovi smanjeni a posebno za mala i srednja poduzeća. S novim pravilima o međusobnom izvještavanju zemalja kreiran je okvir prema kojem poslovni svijet i vlade moraju objaviti prihode od prirodnih bogatstava. Ovaj okvir još više će doprinijeti u borbi protiv poreznih prijevara i korupcije. Moramo ići dalje i osigurati mjerenja s više transparentnosti za sve velike kompanije i grupe, i to za poreze koje plaćaju: koliko i kome. Mislim da je moguće primijeniti pravila za objavu informacija po zemljama slično kao razmjena informacija između banaka u CRD IV ili prijedlogu EU Komisije o poboljšanju transparentnosti nekih većih kompanija o ne-financijskom izvještavanju usvojenih u travnju. 1. OBILJEŽJA NOVE RAČUNOVODSTVENE DIREKTIVE 3 Ova nova Direktiva ima dva osnovna cilja: 1. smanjiti opterećenja za mala i srednja poduzeća i 2. poboljšati kvalitetu i komparabilnost objavljenih informacija. Računovodstvena Direktiva zamijenila je dosadašnje važeće Direktive i to: Direktivu za pojedinačne financijske izvještaje iz (78/660/EEC) i Direktivu za konsolidirane financijske izvještaje iz (83/349/EEC). Nova Direktiva objedinila je i poboljšala prethodne dvije Direktive. Promjena koja je koncipirana kao think small first odražava potrebu da se EU legislativa bolje adaptira za sadašnje i buduće potrebe sastavljača i korisnika financijskih izvještaja. U malim i srednjim poduzećima utvrđeno je da nastaju nepotrebni i disproporcionalni administrativni troškovi koji stvaraju probleme za rast tih kompanija. Ovom Direktivom se pojednostavljuje priprema financijskih izvještaja za mala poduzeća. Njome se nameće obveza za svaku članicu EU da napravi razliku između malih i velikih kompanija. Male kompanije bile bi one s manje od 50 zaposlenih, s prihodom ne većim od 8 mil i/ili aktivom bilance ne većom od 4 mil. Članice mogu uzeti i alternativne pragove kao što su prihod ne veći od 12 mil i aktiva bilance ne veća od 6 mil Isto Direktivom se smanjuje i ograničava broj informacija koje pruža malo poduzeće u bilješkama uz financijske izvještaje. Mala poduzeća obvezna su sastaviti bilancu i račun dobiti i gubitka da bi se ispunili regulatorni zahtjevi. Zemlje članice mogu dopustiti malim poduzećima da pripreme samo skraćenu bilancu i skraćeni račun dobiti i gubitka. Prema Direktivi nema zahtjeva za obavljanje revizije za mala poduzeća. Ukoliko zemlja članica unatoč tome vidi da je potrebna veća sigurnost Direktiva dopušta mogućnost revizije. Potreba za ovom Direktivom izrasla je zbog ranije slabijih mogućnosti usporedbe financijskih izvještaja između zemalja članica. Zato je utjecaj ove Direktive najveći upravo na mala i srednja poduzeća koja čine temelj EU gospodarstva i koji je najsnažniji faktor kreiranja novih radnih mjesta. Direktiva 2012/6/EU za mikro subjekte u potpunosti je uključena u novu Računovodstvenu Direktivu. Mikro poduzeća jesu ona koja imaju manje od 10 zaposlenih, prihod ne veći od 0,7 mil i aktivu bilance ne veću od 0,35 mil. Mikro subjekti će biti zaštićeni od složenosti, i to puno više od malih poduzeća. Direktiva dopušta mikro subjektima pripremu vrlo jednostavne bilance i računa dobiti i gubitka ako zemlje članice to žele. Općenito korist od Direktive za male i mikro subjekte sastoji se u pripremi financijskih izvještaja (bilance i računa dobiti i gubitka) te bilješki proporcionalno njihovoj veličini i potrebama za informacijama. 32

35 MEĐUNARODNO RAČUNOVODSTVO Matična društva grupe malih i mikro subjekata bit će izuzeti od obveze sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja. Ovo izuzeće bilo je i do sada u većini zemalja osim u Estoniji, Grčkoj i Rumunjskoj. U IASB je objavio Međunarodne standarde financijskog izvještavanja za mala i srednja poduzeća. Cilj ovih standarda je potreba pojednostavljivanja izvještavanja malih i srednjih poduzeća. EU Komisija odbila je MSFI za mala i srednja poduzeća kao okvir izvještavanja za mala i srednja poduzeća unutar članica EU. Razlog je što ovi standardi objektivno ne smanjuju opterećenja malih i srednjih poduzeća i nisu u funkciji pojednostavljivanja.tako npr. nova Direktiva ne zahtijeva sastavljanje izvještaja o novčanom toku dok MS- FI za mala i srednja poduzeća zahtijevaju izradu izvještaja o novčanom toku. 2. OBILJEŽJA REVIDIRANE DIREKTIVE TRANSPARENTNOSTI Postojeća Direktiva transparentnosti (2004/109/EU) zahtijeva izdavanje vrijednosnih papira utrživih na reguliranim tržištima u okviru EU da bi se osigurala transparentnost i protok informacija na financijskim tržištima. Ove informacije se sastoje od: (i) godišnjih, polugodišnjih i kvartalnih financijskih informacija, (ii) tekućih informacija o holdingu glasačkih prava, (iii) povremenih informacija objavljenih u skladu s Direktivom o tržišnim zloupotrebama (to znači da insajderske informacije trebaju postati javne što je prije moguće za tržišta u skladu s revidiranom Direktivom transparentnosti). RAČUNOVODSTVO Glavni razlozi revizije i usvajanja nove Direktive transparentnosti jesu: 1. jaz objave, i 2. administrativna opterećenja. Naime, preuzimanje ekonomskog interesa u nekim listajućim kompanijama temeljem držanja određenih tipova financijskih instrumenata prema staroj Direktivi nije moguće bez preuzimanja dionica. Da bi se smanjila administrativna opterećenja ukinut je postojeći zahtjev za kvartalnim informiranjem. Utvrđeno je da kvartalno izvještavanje nije neophodno za investitore i njihovu zaštitu jer su zato osigurane polugodišnje i godišnje financijske informacije kao i informacije koje osigurava Direktiva o tržišnim zloupotrebama. Postojeće kvartalne informacije prema staroj Direktivi transparentnosti nisu u skladu s računovodstvenim standardima tako da one ne pružaju dovoljno kvalitetne informacije za potrebe investitora. Cilj izvještavanja po zemljama (uključeno u Direktivu transparentnosti) je uključivanje nove obveze za sve kompanije koje se bave prirodnim bogatstvima (naftne kompanije, rudnici, šumska gosodarstva) da izvještavaju o plaćanjima prema državi. Računovodstvena direktiva osigurava koje informacije će u tom smislu biti sadržane u financijskim izvještajima kompanija koje se bave prirodnim bogatstvima. Sve kompanije koje listaju na tržištima EU pokrivene su s novom Direktivom transparentnosti. Preveo i pripremio: prof. dr. sc. Danimir GULIN, Ekonomski fakultet, Zagreb 33

36 REVIZIJA INTERNA REVIZIJA Mr. STANKO TOKIĆ Stručni članak UDK Očekivanja od interne revizije ulaskom u EU Interna revizija je učinila veliki doprinos u prilagodbi Hrvatske stečevinama EU, što se očekuje i u narednom razdoblju. O svim aspektima rada i razvoja interne revizije raspravljalo se na 5. međunarodnoj konferenciji HIIR-a. Autor članka obrazložio je najvažnije teme i naglaske s 5. konferencije HIIR-a. 1. UVOD Hrvatski institut internih revizora (HIIR) održao je 5. međunarodnu konferenciju internih revizora pod nazivom Očekivanja od interne revizije ulaskom u EU ( Expectations from Internal Audit on the way to EU Membership ) u Zadru, g. Drugu godinu za redom glavna tema i naziv konferencija su korespondirali s aktualnim stanjem razvoja profesije i hrvatskim pristupnim aktivnostima EU i izazovima koji su bili, kao i očekivanjima u narednom razdoblju. Ovogodišnji naziv Konferencije na najbolji način oslikava stanje u kojem se nalazi Hrvtaska, ali i izazovi koji su pred internim revizorima. Konferencija je bila i prilika za interne revizore da se upoznaju s recentnim kretanjima u razvitku interne revizije, prilagodbi stečevinama EU i očekivanjima od interne revizije prilikom ulaska Hrvatske u EU. Doprinos održavanju Konferenciji dali su domaći prezenteri i iz zemalja EU kroz prikaz aktualnog stanja profesije u pojedinim sektorima i njihova iskustva te problemi koji su se pojavljivali u procesu prilagodbe EU. Na konferenciji je sudjelovalo više predsjednika i predstavnika nacionalnih instituta internih revizora i internih revizora iz EU i našeg okruženja: Austrije, BiH, Mađarske, Njemačke, Slovenije i Srbije. 2. PROCES PRILAGODBE STEČEVINAMA EU I RAZVOJ INTERNE REVIZIJE ZAPOČEO JE JOŠ 90-ih GODINA Razvoj interne revizije u Hrvatskoj je započeo i prije predpristupnih pregovora EU u javnim poduzećima u vlasništvu Republike Hrvatske. U proteklih skoro 20 godina interna revizija je ostvarila dobre rezultate u svim sektorima i time dala doprinos prilagodbi Hrvatske stečevinama EU. Interna revizija je imala značajnu ulogu u procesu priključivanja svake članice prilagodbi stečevinama EU. U procesu usklađivanja s europskim stečevinama veliku ulogu imale su centralne harmonizacijske jedinice u javnom sektoru, kao i funkcije interne revizije u svim drugim sektorima, npr. bankama i financijskim institucijama, osiguranju i industriji. U Hrvatskoj su postignuti značajni rezultati u razvoju profesije interne revizije, njezinom organiziranju, ustrojavanju i stvaranju potrebne infrastrukture neophodne za rad, edukaciji, publikaciji potrebnih stručnih knjiga, održavanju stručnih skupova i sl. Pri tome su korištena znanja i iskustva zemalja koje su prije pristupile EU, europskih i svjetskih strukovnih organizacija i istraživanja koja su provođena. Interna revizija je relativno nova stručna disciplina, profesija i poslovna funkcija u hrvatskim organizacijama, institucijama i poduzećima. Proces prilagodbe stečevinama EU i razvoj interne revizije započeo je prije predpristupnih aktivnosti Hrvatske i pregovora s EU. Poslije uspostavljanja i razvoja eksterne i državne revizije, započeo je proces uspostavljanja i razvoja interne revizije u Hrvatskoj. U proteklom razdoblju napravljeni su značajni rezultati. Interna revizija je prepoznata kao značajna funkcija u organizacijama, u procesu korporativnog upravljanja i poslovanju te prilagodbi stečevinama EU. Interna revizija postaje sve značajnija funkcija i pomaže organizacijama u korporativnom upravljanju, upravljanju rizicima, sukladnosti i sustavu internih kontrola. Početkom razvoja interne revizije se može smatrati zaključak Vlade Republike Hrvatske iz g., o obvezi osnivanja interne revizije u javnim poduzećima (trgovačkim društvima u vlasništvu RH). Tijekom i g. provedena je edukacija stručnih radnika javnih poduzeća iz područja interne revizije, dani su materijali na koji način se treba uspostaviti interna revizija, definirati stručni okvir, potrebni akti i dokumenti za rad te organizirati funkcija interne revizije. Sukladno tome, javna poduzeća su započela s uspostavljenjem interne revizije. 34

37 INTERNA REVIZIJA Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika je g. organizirala Sekciju internih revizora. Sekcija je bila preteča svih aktivnosti iz područja interne revizije u Hrvatskoj i povezivanja s međunarodnim organizacijama - međunarodnim i svjetskim institutom internih revizora (Institute of Internal Auditors - IIA Global) i Europskom konfederacijom instituta interne revizije (European Confederation of Institute of Internal Auditing - ECIIA). Sekcija provodi edukaciju za dobivanje nacionalnog certifikata ovlaštenih internih revizora za područje gospodarstva, banaka i financijskih institucija i javni sektor te IT. Do sada je provedena edukacija za 15 generacija internih revizora. Ukupno je do sada prošlo edukaciju za ovlaštenog internog revizora više od 1000 internih revizora. Također, Sekcija je organizirala 15 godišnjih savjetovanja Interna revizija i kontrola. Sekcija ima više od 900 članova. U cilju razvoja profesije i omogućavanja internim revizorima uključivanja u međunarodne organizacije i korištenja mogućnosti koje one pružaju, interni revizori su potaknuli osnivanje Hrvatskog instituta internih revizora (HIIR). Prema pravilima IIA Global-a nacionalni institut ili organizacija internih revizora ne može biti dio neke organizacije, nego samo posebna udruga. Članovi HIIR-a imaju mogućnost polaganja ispita za dobivanje međunarodnih certifikata za ovlaštenog internog revizora (CIA) i drugih certifikata po povoljnijim uvjetima, povoljniju kupnju stručne literature, pristup zatvorenim web stranicama IIA Globala i HIIR-a, korištenje aktualnih informacija, prijevode standarda i informacija od IIA Global itd. HIIR je g. postao punopravni član IIA Global. HIIR ima oko 200 članova, što varira po godinama. HIIR je do sada organizirao 5 međunarodnih konferencija, od čega je jedna bila i za interne revizore iz srednje i istočne Europe. Svake godine se provode istraživanja o stanju i perspektivama razvoja interne revizije u Hrvatskoj i prezentiraju stručnoj javnosti. HIIR objavljuje prijevode stručnih dokumenata IIA Globala i ECIIA - definiciju interne revizije, Etički kodeks i standarde interne revizije te drugih relevantnih dokumenata značajnih za stručno usavršavanje i rad internih revizora. Predstavnici HIIR-a su u proteklih osam godina aktivno sudjelovali na međunarodnim konferencijama IIA Globala i ECIIA te nacionalnih instituta centralne i jugoistočne Europe. HIIR je potpisao sporazum o suradnji s HZRFD, Sekcijom internih revizora u cilju realizacije zajedničkih zadataka od interesa za razvoj profesije interne revizije u Hrvatskoj. U javnom sektoru Republike Hrvatske s razvojem interne revizije se započelo g. uspostavom i razvojem unutarnjih financijskih kontrola - korisnici državnog proračuna i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanove i izvanproračunski zavodi, odnosno fondovi. Ovaj proces je paralelno tekao s aktivnostima na prilagodbi javnog sektora stečevinama EU. Komisija EU je g. dala preporuke uz Poglavlje 32 - Financijska kontrola, za uspostavu sustava unutarnjih financijskih kontrola (engl. Public Internal Financial Control - PIFC). Za realizaciju ovih aktivnosti EU je pružila pomoć putem različitih projekata i darovnica. Da bi se profesija unutarnje revizije u javnom sektoru mogla razvijati i djelovati bilo je potrebno donijeti zakonski i normativni okvir na temelju kojeg se izgrađuje stručni okvir za rad i razvoj unutarnje revizije. To se odnosi na Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru, Zakon o financijskom upravljanju i REVIZIJA kontroli, Kodeks etike internih revizora, Pravilnik o unutarnjoj reviziji, strategiju razvoja i akcijske planove. Na temelju zakonskog, normativnog i stručnog okvira doneseni su pravilnici o nadležnostima, zadaćama, ustroju i položaju unutarnje revizije te prve verzije priručnika. Paralelno se radilo na izobrazbi prema Programu stručne izobrazbe za zvanje ovlaštenog unutarnjeg revizora u javnom sektoru za što je nadležna Središnja harmonizacijska jedinica (SHJ) Ministarstva financija. Provedene aktivnosti su doprinijele razvoju unutarnjih financijskih kontrola i unutarnje revizije te izvršavanju obveza i zatvaranju Poglavlja 32 - Financijski nadzor. 3. INTERNI REVIZORI SU POKAZALI VELIKI INTERES ZA PREZENTIRANE TEME NA KONFERENCIJI Evidentan je povećani interes internih revizora u odnosu na prethodne godine. Interni revizori su svojim sudjelovanjem u plenarnom dijelu i sekcijama te aktivnim sudjelovanjem dali doprinos uspjehu Konferencije. Ove godine na Konferenciji je povećan broj sudionika, sekcija i prezentacija u odnosu na prethodnu godinu. Zabilježen je do sada najveći broj sudionika (189) iz Hrvatske i Europe. Rad Konferencije odvijao se u 3 plenarne sjednice i 12 tematskih sekcija. Na Konferenciji je ukupno bilo 56 prezentacija koje su obradile recentne aktualnosti u području interne revizije - prilagodbe interne revizije stečevinama EU. Konferencija je bila prilika da se ocijeni stanje profesije, rezultati postignuti u procesu prilagodbe EU stečevinama te da se stručna javnost upozna s najnovijim tendencijama i perspektivama razvoja profesije. U pripremi i organizaciji Konferencije bilo je angažirano tridesetak članova HIIR-a, a u realizaciju programa Konferencije bilo je uključeno više od 60 internih revizora - prezentera i moderatora, iz Hrvatske i Europe, koji su dali veliki doprinos kvaliteti Konferencije. Konferencija je tradicionalno trajala tri dana (četvrtak - subota). Rad Konferencije se odvijao u plenumu i u sekcijama. Ujutro je najprije bio plenarni dio, poslije kojega je u četvrtak i petak bio rad u sekcijama, dok je subotu bio samo plenarni dio. Nazivi sekcija i teme prezentacija obuhvatile su sva značajnija područja od interesa za rad i razvoj profesije interne revizije u kontekstu ulaska Hrvatske u EU. Sekcijski rad se odvijao paralelno u tri sekcije, na kojima su iznesene najmanje tri prezentacije. Sudionici Konferencije su mogli slušati prezentacije u jednom terminu u više sekcija, mijenjajući sekcije i teme po želji. 4. INTERNI REVIZORI SU U SVIM SEKTORIMA DALI ZNAČAJAN DOPRINOS U PRILAGODBI INTERNE REVIZIJE I KOMPLEMENTARNIH STRUČNIH DISCIPLINA STEČEVINAMA EU Sudionici Konferencije su upoznati s procesom prilagodbe u različitim sektorima. Prezentirane teme su bile recentne i interesantne u kontekstu prilagodbe i sagledavanja novih zadataka i izazova interne revizije ulaskom u EU. U plenarnom dijelu Konferencije obrađene su teme od zajedničkog interesa za većinu sudionika. Teme u plenarnom dijelu uglavnom su se odnosile na prilagodbu interne revizije i 35

38 REVIZIJA INTERNA REVIZIJA Hrvatske EU stečevinama. Više prezentacija u plenarnom dijelu i sekcijama obradilo je teme o sustavu financijskih kontrola, ulozi interne revizije sukladno stečevinama EU, iskustvima u razvoju interne revizije članica EU i prilagođavanje nacionalne regulative EU stečevinama te očekivanja od interne revizije u Hrvatskoj. Sve više se donose stroža pravila za rad interne revizije, a u organizacijama se zahtijeva sve veća transparentnost u procesu upravljanja i poslovanju. Nadzorne/kontrolne funkcije u organizacijama mogu davati podršku u ispunjavanju postavljenih zahtjeva. Tijekom tri dana rada u plenarnom dijelu je izneseno 10 prezentacija. Prezenteri su dali prikaz te upoznali sudionike o različitim aspektima prilagodbe interne revizije EU stečevinama te o recentnim kretanjima i izazovima u narednom razdoblju. HANFA u Hrvatskoj, kao regulatorna funkcija, ima značajnu ulogu u prilagođavanju propisa kod subjekata koje nadzire. Interna revizija može pomoći u praćenju usklađenosti s regulatornim okvirom, provođenjem internih revizija i davanjem mišljenja, preporuka i prijedloga da se poboljša stanje i utječe na razvitak. U Hrvatskoj je intenzivna aktivnost na implementaciji EU regulative (direktivama, uredbama i drugim propisima) za kreditne institucije. HNB je zadužena za definiranje regulatornog okvira HNB-a i usklađivanja s novim propisima EU (nova Direktiva o kapitalnim zahtjevima i Uredba o kapitalnim zahtjevima) te mjestu i ulozi organa upravljanja kreditnih institucija, sustav unutarnjih kontrola i unutarnje revizije. Prezenteri iz inozemstva su iznijeli svoja iskustva i obrazložili pravila koja se primjenjuju, posebno u kontekstu primjene sustava financijske kontrole EU fondova i ulozi interne revizije. Sustav financijskih kontrola utvrđen je za cijeli postupak od odobravanja, donošenja odluke, korištenja i kontrole odobrenih sredstava te primjene definiranih procedura. To se odnosi na sva nadležna tijela EU od Europske komisije, tijela koja ovjeravaju, upravljaju i posreduju do krajnjeg korisnika. Pri tome se moraju primjenjivati financijske kontrole, a revizijska tijela dati svoj doprinos. Vrednovanje (certificiranje) EU fondova provodi se kako bi se osiguralo odgovarajuće i efikasno korištenje sredstava. Interna revizija provođenjem revizija provjerava sukladnost primjene EU regulative pri čemu se susreće s velikim izazovima. Sudionici su dobili pregled svih fondova na koje se odnosi vrednovanje, mjesto i uloga pojedinih tijela EU i najnovija pravila Komisije EU. Posebno je obrađeno mjesto i uloga interne revizije i izazovi koji se javljaju u njezinom radu, obveza interne revizije u procesu vrednovanja (certificiranja), njezin način rada, glavna područja rada i izazovi u budućnosti. U Hrvatskoj su provedene prilagodbe i provode se revizije korištenja sredstava EU fondova. Regulativom EU i Hrvatske definirana je obveza provođenja internih revizija, način i vrsta revizije (horizontalna) te zadaci sudionika, što je jedan od preduvjeta uspješnog korištenja sredstava EU fondova. To podrazumijeva i učinkovit sustav upravljanja i kontrole od strane svih nadležnih organa u Hrvatskoj. Interna revizija, na temelju provedene revizije, daje stručno mišljenje o djelotvornosti i učinkovitosti sustava upravljanja i kontrola te procjenjuje usklađenost i uspješnost poslovanja. Za provođenje svih aktivnosti, sukladno regulativi EU, bit će potrebno povećanje broja internih revizora, poboljšanje stručnosti te osiguranje kvalitete rada interne revizije. Posebno važno područje u suvremenom svijetu je zaštita osobnih podataka, sukladno novoj regulativi EU. Osobni podatak je bilo koja informacija koja se odnosi na određenu osobu. Glavne izmjene se odnose na pravo da se zaborave brišu osobni podaci. Npr. EU će od društvenih mreža tražiti mogućnost trajnog brisanja podataka. Također, uvodi se izričiti pristanak na korištenje informacija, pravo na prijenos podataka, prijava incidenata, zaduženost jedne agencije za trgovačko društvo, uvođenje jedinstvenih pravila i jednostavniji izvoz osobnih podataka izvan EU. Prednosti primjene nove regulative su višeznačne za privatne osobe i organizacije i imat će veliki utjecaj u budućnosti. Promjene se odnose na lakšu kontrolu nad vlastitim podacima, povećanu transparentnost i stupanj odgovornosti, sigurnost, strožu kontrolu upravljanja podacima i veću ulogu interne i eksterne revizije. Ministarstvo financija je pripremilo prijedlog novog Pravilnika o unutarnjoj reviziji korisnika proračuna. Razlozi za donošenje su redefiniranje postojećih kriterija te racionalnija i učinkovitija uspostava unutarnje revizije. Drugi razlog su obveze iz Akcijskog plana razvoja sustava unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru. Obveznici ustrojavanja jedinica za unutarnju reviziju su ministarstva, županije i gradovi, izvanproračunski korisnici i državna tijela. Utvrđeno je više novina koje se odnose na ustrojstvo, način suradnje, prijedlog organizacije na sveučilištima i ustanovama u zdravstvu, potreban broj internih revizora, horizontalne i vertikalne revizije te prijelazno razdoblje za primjenu novih kriterija. U procesu korištenja sredstava iz EU fondova značajna je uloga interne revizije. Interni revizori mogu pomoći, prije svega, provođenjem revizija i osvješćivanjem svih dionika o problemima u procesu odobravanja i korištenja sredstava EU fondova. Ostale nadzorne funkcije i sudionici mogu isto dati doprinos transparentnošću procesa, poštenjem, suradnjom, pogledom od vrha prema dolje i strateškim planom. EU programi za korištenja sredstava EU dijele se na centralizirane i decentralizirane programe. U tim procesima je definirana uloga svih dionika. Za uspješan način korištenja sredstava EU fondova potrebno je kvalitetno planiranje sredstava na nacionalnoj razini, ali i alociranje na javni i privatni sektor. U izlaganju je iznesena najbolja praksa Slovenije u korištenju EU fondova, dani su praktični primjeri za razumijevanje ovoga područja, posebno zbog mnogih nedorečenosti i mogućnosti učenja na tuđim greškama u korištenju sredstava EU fondova. Interna revizija ima obveze u primjeni Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma. Zakonodavnim okvirom utvrđena je obveza provođenja redovne interne revizije sustava sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Obveznici primjene Zakona su dužni najmanje jednom godišnje provoditi reviziju ovoga područja. Revidiran je regulatorni okvir u području procjenjivanja rizika, izloženosti ovim pojavama te mjere za sprječavanje financiranja terorizma. Učinkovit sustav se sastoji od kvalitetnog procjenjivanja i upravljanja rizicima i stalnom praćenju sustava. U organizacijama obveznicima primjene Zakona potrebno je provoditi usklađivanje s regulatornim okvirom, utvrditi popis indikatora i donijeti interne akte te analizirati i procijeniti rizike. Ne manje značajno je utvrditi ovlaštene osobe, provoditi edukaciju i osposobiti zaposlenike, uspostaviti odgovarajući informacijski sustav, osigurati, čuvati i zaštititi podatke te voditi propisanu evidenciju. 36

39 INTERNA REVIZIJA 5. ZNAČAJNO PODRUČJE RADA INTERNIH REVIZORA JE KORPORATIVNO UPRAVLJANJE, RIZICI I SUKLADNOST Interna revizija može pomoći menadžmentu, organima društva i svim dionicima, provođenjem revizija korporativnog upravljanja, upravljanja rizicima i sukladnosti te pružanjem nalaza, preporuka i prijedloga korektivnih mjera. Uoči ulaska Hrvatske u EU za interne revizore je vrlo bitno poznavanje korporativnih pravila, procesa upravljanja, upravljanje rizicima i sukladnosti, kao i direktiva, pravila, preporuka, standarda i smjernica te kodeksa. Zadatak je interne revizije uskladiti svoj rad najboljoj praksi, harmoniziranjem procesa revizije prema strukovnim pravilima i stečevinama EU. Članovi uprave, nadzornog odbora i odbora za reviziju sve više su svjesni uloge interne revizije, značaja primjene korporativnih pravila. Oni donose korporativna pravila i odgovorni su za odgovarajući sustav korporativnog upravljanja, ukoliko to ne čine, moraju dati obrazloženje u godišnjem izvještaju. Ovakav način uspostavljanja i funkcioniranja korporativnih pravila poznat je kao načelo uskladi se ili objasni. Usklađivanje korporativnih pravila je bitno ne samo za internu reviziju nego i za rad i sukladnost poslovnih funkcija, poglavito financija, računovodstva (upravljačko računovodstvo), kontrolinga, korporativnog prava, financijsko i poslovno izvještavanje, komunikaciju s javnošću i dr. Korporativna pravila mogu pomoći internoj reviziji u njezinom pozicioniranju, ostvarivanju uloge, izvršavanju zadataka i komunikaciji s korisnicima usluga. Razvoj korporativnih pravila djeluje na razvoj interne revizije, ali i obrnuto. Standardi, smjernice, kodeksi i pravila interne revizije svakodnevno se implementiraju i usklađuju s korporativnim pravilima. U standardima interne revizije definirana je uloga interne revizije u području korporativnog upravljanja. Europska unija sve više donosi korporativna pravila i ona su obvezna za sve članice. ECIIA usko surađuje s komisijom EU i strukovnim i drugim organizacijama na razini Europe u definiranju europskih standarda i korporativnih pravila. ECIIA i FERMA su u radnom materijalu Korporativno upravljanje - Integrirano i učinkovito interno upravljanje, definirale doprinos interne revizije korporativnom upravljanju. U Modelu - Tri linije obrane definirano je mjesto i položaj interne revizije u nadzoru poslovanja i korporativnom upravljanju. Koncept upravljanja prema OECD-u podrazumijeva razdvajanje vlasništva i nadzornih funkcija. Učinkovito upravljanje se temelji na 4 stupa koji čine nadzorni odbor, uprava, eksterna i interna revizija. Svaka organizacija treba utvrditi kriterije za vrednovanje rada nadzornog odbora, uprave, eksterne i interne revizije. Interna revizija može davati doprinos u području korporativnog upravljanja provođenjem internih revizija i davanjem preporuka, pružanjem savjetodavnih usluga, edukacijom dionika, promicanjem i pozicioniranjem uloge interne revizije u procesu nadzora i provjeri djelovanja internih kontrola. Ernst & Young je razvio poseban pristup Smart Control okvir za pregled kontrola u cilju sniženja troškova, povećanja prihoda, koji omogućuje rast i zadržava sigurnost. Najuspješnije su bile korporacije koje su mogle prihvatiti dva puta više ključnih rizika. Korporacije koje su razvile odgovarajući sustav upravljanja rizicima, ostvarile su četiri puta veći EBITDA. Financijska uspješnost je u velikoj korelaciji sa stupnjem integriranja i koordinacije funkcije upravljanja rizicima, kontrolama REVIZIJA i sukladnosti. Na temelju iskustva Ernst & Younga do 30% troškova odnosi se na kontrolne aktivnosti. Korporacije su uložile velika sredstva za uspostavljanje kontrola zbog regulatornih zahtjeva, što je uzrokovalo visoku razinu nepotrebnih, prekomjernih, neučinkovitih i krivih kontrola. Ernst & Young je razvio način analize rizika i troškova putem tehnološke platforme (RiCAP). Za prilagođavanje korporativnih pravila u Hrvatskoj stečevinama EU doprinos daje i Zagrebačka burza donošenjem kodeksa korporativnog upravljanja. Ciljevi Kodeksa su uspostaviti visoke standarde korporativnog upravljanja i transparentnosti poslovanja dioničkih društava radi olakšanja pristupa kapitalu uz niže troškove. Kodeksom se definiraju temeljna načela: transparentnost poslovanja, jasno razrađene procedure za rad nadzornog odbora, uprave i drugih organa i struktura koje donose važne odluke, izbjegavanje sukoba interesa, efikasna unutarnja kontrola i odgovornost. Kodeksom je definirana uloga interne revizije, odnos s odborom za reviziju, kao i eksternom revizijom. Zagrebačka burza provodi analizu godišnjeg upitnika, a vezano uz internu reviziju i revizijski odbor. Prema rezultatima ankete, uočen je dosta nizak broj pozitivnih odgovora u usporedbi s najboljom praksom korporativnog upravljanja. Na temelju prikupljenih podataka iz godišnjeg Upitnika Zagrebačke burze napravljena je analiza na uzorku od 102 društva uvrštena na Burzu. Posebno su prezentirani rezultati o radu odbora za reviziju, njegovu sastavu i radu te o internoj reviziji. Deloitte je proveo istraživanje o zrelosti sustava korporativnog upravljanja u Republici Hrvatskoj. Istraživanje se odnosilo na upravljanje rizicima, internu reviziju, borbu protiv pronevjera i osposobljavanje. Od ukupno anketiranih trgovačkih društava 73% je uvelo koncept korporativnog upravljanja, što je veliki broj. Analiza rezultata istraživanja korporativnog upravljanja u Hrvatskoj pokazala je da postoje znatne mogućnosti procesa upravljanja rizicima. Naime, manji broj posjeduje strategiju, politiku, priručnik ili metodologiju za upravljanje rizicima. Društva nemaju registar rizika što dodatno ukazuje na nerazvijenost upravljanja rizicima. Slični rezultati su i u imenovanju osobe koja je zadužena za upravljanje rizicima. Odjel interne revizije je ustrojen u 60% društava. Interna revizija je najčešće usmjerena na pregled kontrola i sukladnost. Veliki broj revizija preuzima i zadatke operativne učinkovitosti i razvoja poslovnih procesa. U polovici društava zadužena je za sprječavanje, otkrivanje i istraživanje prijevara te rad i sigurnost informatičkih sustava. Interna revizija je vrlo rijetko zadužena za evaluaciju informatičke učinkovitosti, iako se u upravljanju IS nalaze značajni rizici. U Hrvatskoj je najčešća praksa podnošenje izvještaja interne revizije izravno upravi ili direktoru financija. U trećini društava interna revizija podnosi izvještaj odboru za reviziju i nadzornom odboru. Navedeni rezultati ukazuju na mogućnost da u nekim slučajevima revizija nije neovisna. IIA Global u svojim standardima preporuča da rukovoditelj interne revizije funkcionalno odgovara odboru za reviziju ili nadzornom odboru, a administrativno upravi. Stručnu vanjsku provjeru kvalitete obavlja tek trećina društava. Funkcija sprječavanja i istraživanja prijevara je u većini društava prepoznata kao relevantna funkcija. To obično obavlja posebna organizacijska jedinica ili interna revizija. 37

40 REVIZIJA INTERNA REVIZIJA 6. UPRAVLJANJE IT RIZICIMA I INFORMACIJSKA SIGURNOST SU ZNAČAJNI ZA RAD I RAZVOJ INTERNE REVIZIJE U tri sekcije su obrađene vrlo aktualne teme iz područja upravljanja IT rizicima, sigurnosti informacijskog sustava i proces revizije IS, koji su pretpostavka za uspješno odlučivanje, korporativno upravljanje i poslovanje te za rad interne revizije. Danas je teško zamisliti provođenje interne revizije bez informatičkih znanja i korištenja informatičkih alata. Uloga procjene rizika u reviziji informacijskog sustava je bitna za provođenje interne revizije. Procjenjivanje rizika podrazumijeva definiranje plana revizije, provođenje metodologije revizije IS, izrada podjele imovine, procjenjivanje rizika i definiranje odgovornosti i uloga te praćenje i izvještavanje. Planiranje interne revizije IS na temelju procjene rizika je uvjet uspješnog provođenja revizije. Plan provođenja revizije se izrađuje na osnovi procjene rizičnosti pojedinih područja revizije, jer je cilj i svrha fokusiranje na rizična područja. Na osnovi procjene rizika određuju se intervali za provođenje revizije i planovi revizija. Planiranje interne revizije IS ovisi i o subjektivnim procjenama, znanju i iskustvu internih revizora. U radu interne revizije sve više je problem pohranjivanje i pretraživanje radne dokumentacije u čemu može pomoći digitalan način rada. Prema istraživanjima najviše se radnog vremena koristi na traženje papirnih dokumenata, zatim na pretraživanje dokumenata na osobnom računalu i drugih dokumenata o poslovanju. U standardima interne revizije utvrđen je način evidentiranja, pristup, uloga i odgovornost interne revizije. Čuvanje treba biti u skladu s aktima organizacije i zakonima te drugim zahtjevima, a cijeli proces rada interne revizije treba biti digitalno podržan. Kao i prošle godine posebna sekcija je bila o IT sigurnosti. U okviru ove sekcije razmatrane su teme o utjecaju rizika na funkciju informacijske sigurnosti, penetracijsko testiranje i upravljanje sigurnosnim rizicima te PA DSS - pregled zahtjeva. U proteklih osam godina uočeni su trendovi u razvoju informacijske sigurnosti, utvrđena rizična okruženja, prijetnje na internetu se povećavaju i evidentni su nedostaci ili izazovi sigurnosti. U okviru statusa informacijske sigurnosti ispituje se zadovoljavanje potreba na temelju korištenja novih tehnologija, incidenti i prijetnje, odgovor na rizike ( Cloud Computing ), mobilna tehnologija i financijski izazovi i upravljanje. Ernst & Young je definirao ciljeve transformacije informacijske sigurnosti, okvir upravljanja i procjene programa informacijske sigurnosti. Penetracijska testiranja sve više obuhvaćaju procese ovlaštenog i pravno dopuštenog pokušaja otkrivanja nedostataka zaštitnih mjera računalnog sustava. Testiranje se provodi u šest koraka: prikupljanje inicijalnih informacija, identifikacija i verifikacija ranjivosti, kompromitacija sustava i eskalacija ovlasti i održavanje pristupnog kanala te izvještavanje. Upravljanje sigurnosnim rizicima u Web aplikacijama je danas sve interesantnije internim revizorima. U okviru ove teme obrađena je izloženost Web aplikacija sigurnosnim rizicima, proces upravljanja sigurnosnim rizicima, primjer FUPOL web aplikacije, najčešći sigurnosni rizici i načini ublažavanja. Tri glavna izvora za identifikaciju sigurnosnih zahtjeva su procjena rizika, pravni, zakonski, regulatorni i ugovorni zahtjevi te njihovo društveno okruženje. Praktični vodiči (Global Technology Audit Guides - GTAG) pružaju informacije o procesima i procedurama, alatima i tehnikama, programima, stupnjevanim pristupima i primjerima izvještaja. Od internih revizora se očekuje da imaju potrebna IT znanja o rizicima i kontrolama te revizijskim tehnikama baziranim na IT tehnologiji. Od svih internih revizora ne zahtijevaju se znanja internih revizora IT-a. Praktični vodiči omogućavaju rukovoditelju interne revizije, revizijskom odboru i menadžmentu razumijevanje IT tehnologije i način provedbe IT revizije. Praktični vodiči daju na jednostavan način, brzo adresiranje novih IT pitanja i daju tehničke revizijske vodiče na globalnoj razini. Hrvatska narodna banka ima ključnu ulogu u definiranju regulatornog okvira i procesu nadzora upravljanja informacijskim sustavima u kreditnim institucijama. Zadaci Hrvatske narodne banke su obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija. Supervizija je provjera sukladnosti poslovanja kreditnih institucija s pravilima o upravljanju rizicima, drugim odredbama Zakona o kreditnim institucijama i propisima, kao i pravilima te standardima struke. HNB provodi superviziju kreditnih institucija obavljajući nadzor prikupljanjem i analizom izvještaja i informacija te kontinuiranim praćenjem poslovanja i obavljanjem izravnog nadzora te nalažući supervizorske mjere. Područje eksternalizacije je vrlo kompleksno te postoji široka lepeza termina i brojni primjeri IT usluga koje mogu biti predmet eksternalizacije. S time su povezani brojni rizici u svezi s eksternalizacijom te raspon rizika i mehanizmi njihova smanjivanja. Uz već poznate i standardne rizike koje je potrebno obuhvatiti revizijom Billing sustava, evidentni su izazovi novih tehnologija kao što su Cloud Computing, e-računi itd., koji zahtijevaju nove postupke, načine i tehnike revizije. 7. SAMOPROCJENJIVANJE KVALITETE RADA JE TRAJAN ZADATAK INTERNE REVIZIJE Vrednovanje kvalitete rada interne revizije još se dovoljno ne provodi, što je jedan od zadataka u narednom razdoblju. Samoprocjenjivanje kvalitete rada je trajan zadatak interne revizije, a eksterno vrednovanje se treba provoditi barem jednom u pet godina. Na Konferenciji su razmatrane teme o kontroli kvalitete i osiguranju kvalitete interne revizije, internom i eksternom vrednovanju i unaprjeđenju rada interne revizije. Istraživanja koja su provedena ukazuju da tek manji broj organizacija provodi vrednovanje rada interne revizije, poglavito eksterno vrednovanje. Kontrola kvalitete rada interne revizije podrazumijeva interno i eksterno vrednovanje. Interni revizori sve više pokazuju interes za usvajanje novih znanja koja se odnose na metodologiju, tehnike i alate vrednovanja, jer je to jedan od izazova internih revizora u narednom razdoblju. Procjenjivanje kvalitete rada interne revizije definirano je u Međunarodnim standardima za profesionalno obavljanje interne revizije: Program osiguranja kvalitete i unapređenja, Zahtjevi programa osiguranja kvalitete unapređenja, Interno vrednovanje i Eksterno verdnovanje. U standardima su utvrđena pravila u svezi internog i eksternog vrednovanja interne revizije te okvir za primjenu alata i tehnika. 38

41 INTERNA REVIZIJA Kontinuirano vrednovanje interne revizije pozitivno utječe na poboljšanje rada, dobivanje povratnih informacija o zadovoljstvu radom interne revizije. Eksterno vrednovanje se treba provesti barem jednom u pet godina. Glavni revizor treba osigurati kontrolu stalne primjene učinka, koji je dio svakodnevnog nadzora i ocjene kvalitete. Vrednovanje treba biti ugrađeno u rutinske procese i procedure kroz korištenje standardnih procesa, obrazaca i IT alata, mjerenje vremena i pokazatelja uspješnosti, definirana radna mjesta i procjene radnog učinka, praćenje izvršenja korektivnih mjera i izvještaji o radu. Interna revizija treba pratiti provođenje korektivnih mjera, jer je to sastavni dio procesa vrednovanja interne revizije. Na primjerima pojedinih organizacija pokazan je način i proces vrednovanja te korištenje alata i tehnika internog i eksternog vrednovanja (Zagrebačka banka d.d.). Posebna pozornost je posvećena Upitniku za ocjenjivanje kvalitete rada, zatim povratnim informacijama od klijenata te posebice godišnjoj samoprocjeni kroz standardizirani upitnik koji se sastoji od više relevantnih područja. Standardni procesi i procedure bitno olakšavaju osiguranje kvalitete interne revizije, glavni revizor treba uspostaviti pokazatelje uspješnosti i stalno ocjenjivati svoj i rad internih revizora. Komunikacija s internim klijentima je najbolji način dobivanja povratnih informacija o kvaliteti rada interne revizije. Procjenjivanje kvalitete rada interne revizije putem samoprocjene ili eksterno vrednovanje treba biti u interesu interne revizije. Samoprocjenjivanje od strane interne revizije može biti uspostavljeno na jednostavan način, koji treba omogućiti dobivanje odgovarajućih informacija. Eksterno vrednovanje je ključno za trajno osiguranje kvalitete rada interne revizije. Pristup eksternom vrednovanju prezentiran je na temelju iskustva Deloitte-a. Težište je bilo na relevantnim aspektima eksternog vrednovanja rada interne revizije u Hrvatskoj i zemljama razvijene revizijske profesije. Za to su dizajnirani programi osiguranja kvalitete koji se temelje na povelji interne revizije. U tom kontekstu interesantni su obvezni zahtjevi (6 + 1) za eksterno vrednovanje svih aspekata aktivnosti interne revizije: kontinuirano praćenje učinkovitosti, osiguranje usklađenosti sa standardima i Etičkim kodeksom, dodavanje i unapređenje vrijednosti, povremene i stalne procjene i eksterno vrednovanje svakih 5 godina te izvještavanje obora za reviziju i višeg menadžmenta. Interna revizija treba imati svoj program osiguranja kvalitete i poboljšanja rada interne revizije. Na primjeru FINA-e dani su cilj i svrha donošenja Programa osiguranja kvalitete i poboljšanja funkcije interne revizije, modeli procjene kvalitete, izvještavanje o Programu i praćenje provođenja preporuka. Predočen je cjelokupni Upitnik za ocjenjivanje koji se koristi u FINA-i te su opisani elementi i načini njegova popunjavanja te korištenja rezultata vrednovanja u funkciji unaprjeđenja rada. 8. INTERNA REVIZIJA NABAVE JE DALA DOPRINOS PRILAGODBI STEČEVINAMA EU I KORIŠTENJU SREDSTAVA EU FONDOVA Prilagođavanje procesa javne nabave stečevinama EU započelo je prije 15-ak godina donošenjem prvih propisa o javnoj nabavi. Interni revizori su dali veliki doprinos provođenjem internih revizija nabave i korištenja sredstava EU fondova. REVIZIJA Prošle godine na temelju zahtjeva internih revizora sudionika Konferencije, jedna sekcija je bila o internoj reviziji nabave. Interni revizori u svojim organizacijama, posebno u kojima je obvezna primjena Zakona o javnoj nabavi, imaju značajnu ulogu i daju veliki doprinos u njegovoj primjeni te provedbi ugovora financiranih sredstvima EU fondova. Za dobro funkcio niranje nabavne funkcije potrebno je više poraditi na procesu planiranja i donošenja plana nabave. Plan nabave nije uvjet za provođenje postupaka niti se njime aktiviraju postupci javne nabave, ali postoji obveza njegova donošenja i objave na internetu. U procesu javne nabave interni revizori trebaju revidirati sve postupke procesa od objave, odluke o nabavi, početak i odabir postupka, dokumentacije za nadmetanje i ponude, analiza i ocjena ponuda, usklađenost ugovora s ponudom, provedba ugovora i izmjene ugovora te evidencije. Ukazano je i na antikorupcijske mjere kao i na ocjenu učinkovitosti procesa nabave i postupaka javne nabave. U Hrvatskoj se već 10-ak godina intenzivno radi na korištenju sredstava EU fondova, na zakonit, transparentan, rentabilan i učinkovit način. Za rad interne revizije potrebno je poznavanje šireg konteksta mjesta i uloge, djelokruga rada, organizaciju, kompetencije, osposobljenost i način rada interne revizije u ovom području. Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU fondova (SAFU) ima određene nadležnosti i odgovornosti. Agencija je osnovana g., kao provedbena agencija nadležna za upravljanje sredstvima, natječajne procedure i odabir ponuda, ugovaranje i provedbu projekata, plaćanja i računovodstvo te izvještavanje o financiranju nabave u decentraliziranom sustavu provedbe programa iz EU fondova. Ostale djelatnosti SAFU su suradnja s tijelima koja čine sustav provedbe programa EU u RH: organiziranje izobrazbe, savjetovanje provedbenih tijela i aktivnosti provedbenog ureda za savjetodavne usluge država članica EU. Agencija će imati zadatke i poslije ulaska Hrvatske u EU u svezi strukturnih fondova, regulativi, izradi planova i programa te uspostavljanje odgovarajućih tijela. U javnom sektoru veliki broj internih revizora je upoznat ili radi na poslovima revizije projekata u sustavu EU fondova. Interna revizija ima zadatke u području procjenjivanja sustava upravljanja i kontrole EU fondova, provedbi revizija, praćenja provedbe preporuka iz ranijih revizijskih izvještaja, osiguravanju kvalitete rada i suradnje sa SHJ-om te internim i eksternim revizorima. Sredstva poreznih obveznika EU moraju biti utrošena pravilno, etično, ekonomično, djelotvorno i učinkovito. Svrha revizije projekata EU je dati mišljenje, savjete i preporuke o sustavu internih kontrola i poboljšanju poslovanja, djelotvornosti rada sustava i pouzdanosti računovodstvenih informacija koje se dostavljaju Komisiji EU i zaštiti financijskih interesa EU i Republike Hrvatske. Interna revizija je fokusirana na sukladnost procesa, revidiranje procesa i postupaka nabave, povrat uplaćenih sredstava, izvještavanje i postupanje prema nalazima. 9. PROVEDENO ISTRAŽIVANJE O STANJU INTERNE REVIZIJE U HRVATSKOJ, NAČINU RADA I PRIMJENI INFORMATIČKE PODRŠKE Već četvrtu godinu za redom PWC u suradnji s HIIR-om, provodi istraživanje o stanju interne revizije u Hrvatskoj. Prošle godine je provedeno istraživanje čiji su rezultati prezentirani na 39

42 REVIZIJA INTERNA REVIZIJA Konferenciji. Rezultati istraživanja su uspoređeni s rezultatima istraživanja provedenih prethodnih godina. U svrhu provođenja istraživanja ispitanici (interni revizori) su podijeljeni u tri sektora s obzirom na djelatnost koju obavlja organizacija u kojoj rade: financijske usluge, državna tijela i javni sektor i ostali. Na temelju istraživanja veličina odjela interne revizije kod 52% ispitanika u protekle tri godine je zadržala isti broj internih revizora, a u 33% je povećan. U 45% organizacija odjel interne revizije ima 1-3 interna revizora, dok ostali imaju više od 3 interna revizora. Direktori ili odjeli interne revizije obično su odgovorni izvršnom menadžmentu (95%), nadzornom odboru (38%) i revizorskom odboru (42%). U financijskom sektoru uočen je negativni trend u odnosu na istraživanje iz g. U isto vrijeme povećan je broj odjela koji su odgovorni revizorskom odjelu u ostalim sektorima. Komunikacija interne revizije unutar organizacije je različita kako po sektorima, tako i prema razini menadžmenta ili prema organima društva. Komunikacija u financijskom sektoru je 10 i više puta godišnje s upravom, financijskim direktorom i direktorima poslovnih jedinica, dok je s revizorskim odborom komunikacija od 4 do 10 puta godišnje. Komunikacija u ostalim sektorima je nešto bolja, jer je više od 10 puta godišnje s upravom, a komunikacija s financijskim direktorom, direktorima poslovnih jedinica i nadzornim odborom od 4 do 10 puta, dok je puno rjeđa, manje od 4 puta s revizorskim odborom i vanjskim revizorima. Radna praksa interne revizije je različita po sektorima. Interna revizija je uglavnom usmjerena na provjeru internih kontrola (95%), reviziju usklađenosti sa zakonima i propisima (92%) i na unaprjeđenje poslovnih procesa (85%), dok su ostala područja manje zastupljena. Ako se ovi rezultati promatraju i uspoređuju s rezultatima istraživanja iz g., težište rada je ostalo isto. Kao najveći problem u radu interne revizije ispitanici su naveli nedostatak komunikacije, nedostatak sposobnog stručnog osoblja i nedovoljna usredotočenost na ključne poslovne rizike i probleme. Kretanje proračuna odjela interne revizije u posljednje 3 godine bilo je različito. Ispitanici su g. ocijenili istim planirani proračun za g., dok je manji postotak ocijenio veći proračun za g. Manje od polovice ispitanika je navelo da je ostala ista razina proračuna u g. te da se planira i u g. Trend povećanja proračuna iz godine u godinu zabilježen je kod trećine ispitanika u g. i g. Manji broj ispitanika je ocijenio smanjenje proračuna u g. Najveće uštede su planirane ili ostvarene na troškovima osoblja, zabrani zapošljavanja i korištenju vanjskih suradnika te troškovima službenih putovanja. Veliki broj ispitanika je ocijeno da interna revizija ima odgovarajući status i potporu u organizaciji (60%). Prosječno trajanje interne revizije je različito po sektorima, od 1 do 3 mjeseca, a u nekima i do šest mjeseci. Međutim, uočene su značajne oscilacije među odgovorima pojedinih ispitanika. U istraživanju je posebno obrađeno područje učinkovitosti interne revizije. U usporedbi s istraživanjem u g., uočeno je češće korištenje ankete o zadovoljstvu korisnika revizije. Smanjen je broj pisanih ili usmenih povratnih informacija od viših rukovoditelja ili revizijskog odbora. Interna revizija u svom radu je najćešće fokusirana na informacijske tehnologije i povezane rizike. U nefinancijskom sektoru je nešto manje. U ispitanim organizacijama IT reviziju većinom provode interni IT revizori, dok vanjske suradnike koriste više od trećina organizacija, dok samo 17% internih revizora sami obavljaju reviziju informacijske tehnologije. Rezultati istaživanja su publicirani i objavljeni na web stanicama HIIR-a, Mr. Stanko TOKIĆ, predsjednik HIIR-a, Zagreb NAJAVA: 16. SAVJETOVANJE INTERNA REVIZIJA I KONTROLA rujna godine Hotel Ilirija, Biograd na Moru 40

43 POREZI DOMAGOJ DODIG Stručni članak UDK Završna faza uvođenja fiskalizacije Najveći broj obveznika fiskalizacije ima obvezu početka primjene postupka fiskalizacije, propisanog odredbama Zakona o fiskalizaciji u prometu go tovinom, od 1. srpnja godine. To su svi obveznici fiskalizacije, osim onih koji su već započeli s fiskalizacijom u prethodne dvije faze, tj. svi obveznici osim: velikih i srednjih poduzetnika prema odredbama Zakona o računovodstvu bez obzira na djelatnost koju obavljaju, obveznika fiskalizacije koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost Pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane (Oznaka I područja NKD 2007.), obveznika fiskalizacije koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost Trgovine na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikla (Oznaka G područja NKD 2007.) te obveznika koji obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja iz članka 18. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak. U ovom članku autor podsjeća na obveze pravnih i fizičkih osoba - obveznika fiskalizacije te pojašnjava kada je postupak fiskalizacije obvezan i na tržnicama i otvorenim prostorima. 1. OBVEZE OBVEZNIKA FISKALIZACIJE Obveznicima fiskalizacije, prema članku 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 133/12. - dalje: Zakon), smatraju se: - fizičke osobe obveznici poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., i 144/12.). Prema navedenom članku Zakona o porezu na dohodak, obveznicima fiskalizacije se smatraju fizičke osobe koje obavljaju djelatnost obrta, djelatnost slobodnih zanimanja (kao na primjer, samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, znanstvenika, izumitelja, predavačka ili odgojna djelatnost) i djelatnost poljoprivrede i šumarstva, te - pravne 1 i fizičke osobe koje se smatraju obveznicima poreza na dobit prema članku 2. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., i 22/12.). Navedene osobe smatraju se obveznicima fiskalizacije za sve djelatnosti koje obavljaju osim za djelatnosti: - izuzete od obveze izdavanja računa prema posebnom propisu, te - izuzete od obveze fiskalizacije odredbama Zakona ili na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske. 1 Pravne osobe obveznici poreza na dobit su trgovačka društva, ustanove čiji je osnivač fizička ili pravna osoba, te ostale pravne osobe kojima je Porezna uprava rješenjem utvrdila da su obveznici poreza na dobit Postupak fiskalizacije Svi ovi obveznici fiskalizacije su dužni: - donijeti interni akt kojim popisuju sve poslovne prostore u kojima obavljaju djelatnost te način označavanja pojedinog poslovnog prostora, - prilagoditi sadržaj računa, te - postaviti upozoravajuću naljepnicu o obvezi izdavanja i uzimanja računa. Uz ove obveze, obveznici fiskalizacije koji moraju provesti postupak fiskalizacije izdavanja računa naplaćenih u gotovini, imaju obvezu izdavanja računa putem elektroničkih naplatnih uređaja, softverski prilagođenih za postupke fiskalizacije Mali obveznici fiskalizacije U svrhu pojednostavljenja postupka fiskalizacije za određene obveznike fiskalizacije koji obavljaju djelatnost u manjem opsegu, odredbama Zakona se uveo pojam malog obveznika fiskalizacije. Prema članku 4. Zakona, malim obveznikom fiskalizacije smatraju se obveznici fiskalizacije - fizičke osobe, kojima se dohodak, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak, utvrđuje u paušalnom iznosu. Za ove porezne obveznike se ne zahtijeva izdavanje računa putem elektroničkih naplatnih uređaja, već oni račune izdaju iz posebne uvezene knjige računa, prethodno ovjerene u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi. Mali obveznici fiskalizacije mogu se opredijeliti i postupak fiskalizacije izdavanja računa provoditi na prethodno opisani 41

44 POREZI način ili putem prilagođenih naplatnih uređaja kao i ostali obveznici fiskalizacije Interni akt Prije početka obavljanja postupka fiskalizacije, odnosno postupka fiskalizacije izdavanja računa, potrebno je donijeti interni akt kojim obveznik određuje, odnosno popisuje poslovne prostore u kojima obavlja djelatnost te određuje pravila numeriranja odnosno slijednosti izdavanja računa. Poslovni prostor je, prema Zakonu, svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, ali i svako pokretno mjesto koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost. Poslovnim prostorom smatra se i prostor kojeg obveznik fiskalizacije radi potrebe obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti. Za djelatnosti koje se obavljaju na terenu, obveznik fiskalizacije samostalno određuje potrebu zasebnog vođenja pokretnog poslovnog prostora ovisno o prirodi posla. Polazeći od zakonske odredbe proizlazi da se poslovnim prostorom smatra svaki fizički zasebno odvojeni poslovni prostor. Međutim, unutar pojedinih fizički odvojenih prostora, koji se moraju smatrati zasebnim poslovnim prostorom, obveznik fiskalizacije je slobodan u propisivanju što se smatra poslovnim prostorom (dijelovi prostora, pokretne jedinice na terenu, povremena mjesta obavljanja djelatnosti i slično). Svoju odluku o tome što smatra poslovnim prostorom, obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom, koji predočuje za potrebe poreznog nadzora. Poslovni prostori u kojima obveznik fiskalizacije naplaćuje svoje usluge ili dobra sredstvima koja se smatraju gotovinom, obvezno se prijavljuju Poreznoj upravi putem uspostavljene veze koja se inače koristi za razmjenu podataka s Poreznom upravom Sadržaj računa Obvezni elementi računa Za potrebe fiskalizacije, svi obveznici fiskalizacije moraju prilagoditi sadržaj računa te način numeriranja računa, donijeti interni akt o poslovnicama uz određivanje pravila numeriranja (interni akt se ne predaje Poreznoj upravi već se zadržava u službenim prostorijama obveznika fiskalizacije) te istaknuti upozoravajuću naljepnicu o uzimanju/izdavanju računa. Navedene radnje potrebno je učiniti za sve djelatnosti osim za djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije prema članku 5. Zakona. Postupak fiskalizacije izdavanja računa, za što moraju nabaviti ili prilagoditi naplatne uređaje te izdavati račune putem prilagođenih naplatnih uređaja, provode samo oni obveznici fiskalizacije koji naplaćuju račune sredstvima koja se smatraju gotovinom (tj. koji naplaćuju račune u novčanicima i kovanicama, čekom, karticama ili drugim sličnim načinima plaćanja osim plaćanja na transakcijski račun kod banke). Obveznici koji naplaćuju račune na transakcijski račun kod banke, račune izdaju sa svim zakonom propisanim elementima, ali ih nemaju obvezu fiskalizirati putem elektroničkih naplatnih uređaja, softverski prilagođenih za postupak fiskalizacije. Prema odredbama Zakona, uz sadržaj računa propisan posebnim propisima (Zakonom o porezu na dodanu vrijednost, Općim poreznim Zakonom, propisima o porezu na dohodak, itd.) na računu je potrebno navesti i dodatne elemente. Dodatnim elementima, koji su propisani za potrebe fiskalizacije, smatraju se: 1. vrijeme izdavanja (sat i minuta), 2. oznaka operatera (osobe) na naplatnom uređaju, 3. oznaka načina plaćanja računa - novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo, 4. JIR i 5. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije. Dodatne elemente računa označene pod točkama od 1. do 3. moraju osigurati svi obveznici fiskalizacije (bez obzira na način plaćanja računa), dok dodatne elemente računa pod točkama 4. i 5. moraju na računu osigurati obveznici fiskalizacije koji provode postupak fiskalizacije izdavanja računa Broj računa i pravilo slijednosti Broj računa, prema Zakonu, sastoji se od tri dijela: 1. numerički dio - numerički broj računa, numerički broj računa kreće od broja 1 do broja n u tijeku godine; 2. oznake poslovnog prostora i 3. oznake naplatnog uređaja. Oznaka poslovnog prostora, kao drugi dio broja računa, u samom računu mora biti označena na identičan način kako je označena i u internom aktu o poslovnim prostorima obveznika fiskalizacije. Broj računa mora imati oblik: - -. Numerički dio računa kreće od broja 1 na početku godine do broja n na kraju godine. Računi moraju slijediti numerički slijed prema poslovnom prostoru, naplatnom uređaju u poslovnom prostoru, na način da numeriranje mora započeti s brojem 1 i završiti s brojem n na kraju godine. Pravila slijednosti računa obveznik fiskalizacije mora precizno propisati svojim internim aktom, kojeg treba predočiti za potrebe poreznog nadzora. Slijedom navedenoga, elementi broja računa moraju ići redoslijedom koji je propisan Zakonom, međutim nema zakonske zapreke da obveznik fiskalizacije, kao dodatni element na računu, vidno odvojen od propisanog trodijelnog broja računa, iskaže i svoje oznake koje mu trebaju radi lakšeg knjigovodstvenog praćenja svog poslovanja i to jasno propiše internim aktom. Ako se brojevi računa određuju jedinstveno po poslovnom prostoru - centralizirani pristup, brojevi računa imat će niz: , , što znači da se broj računa 1 ne može ponoviti u istom poslovnom prostoru (na istoj oznaci poslovnog prostora - drugi dio broja računa). Za razliku od navedenoga primjera, ako u poslovnom prostoru svaka blagajna prati svoju slijednost broja računa, brojevi računa imat će niz: , 42

45 što znači da se u jednom poslovnom prostoru (oznaka 01 drugog dijela računa) može ponoviti isti broj računa, ali samo ako se izdaje na različitom naplatnom uređaju (različiti treći dio broja računa). Pravilo slijednosti numeriranja broja računa, Porezna uprava ne provjerava u postupku fiskalizacije izdavanja računa, ali se isto provjerava u postupcima poreznog nadzora. Člankom 11. stavkom 3. Zakona propisano je da neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine kreće od broja 1 do broja n, po svakom poslovnom prostoru, odnosno po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru, pa tako obveznici prilagođavaju brojače i slijednost računa, i u novoj kalendarskoj godini kreću s brojem FISKALIZACIJA NA TRŽNICAMA I OTVORENIM PROSTORIMA Obveza izdavanja računa, a posljedično i fiskalizacija izdanih računa na tržnicama i otvorenim prostorima pokazala se kao tema oko koje se donošenjem Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom vrlo često raspravljalo, a ponekada i različito tumačilo nove propise, kao i one postojeće koji se odnose na predmetnu problematiku. Svi obveznici fiskalizacije koji obavljaju djelatnosti na otvorenom, smatraju se obveznicima fiskalizacije izdavanja računa ukoliko se smatraju i obveznicima izdavanja računa prema posebnom propisu Izuzimanje od obveze izdavanja računa Odredbom članka 54. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisana je obveza izdavanja računa i vođenje poslovnih knjiga i evidencija radi oporezivanja, prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, dok je člankom 54.a OPZ-a propisana odredba o elementima koje mora sadržavati račun za gotovinski promet, isječci vrpce ili potvrdnice iz naplatnih uređaja. Izmjenama Općeg poreznog zakona 2 i to člankom 54.b propisano je izuzimanje od obveze izdavanja računa ako se promet ostvaruje od priređivanja lutrijskih igara, igara klađenja, igara u casinima te na automatima za igre na sreću i zabavu, ako se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica, ako se prodaja obavlja putem automata, ako se vlastiti poljoprivredni proizvodi proizvedeni na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno prodaju krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, i ako se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvorenim prostorima. Prodajom na tržnicama i otvorenim prostorima smatra se isključivo prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda krajnjem potrošaču koja se obavlja na neki od sljedećih načina: - na štandovima i klupama na tržnicama na malo, - na štandovima i klupama izvan tržnica na malo. 2 Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona, Nar. nov., br. 73/13. POREZI Prodajom na štandovima i klupama na tržnicama na malo ne smatra se prodaja u čvrstim prodajnim objektima na tržnicama, već isključivo prodaja na štandovima i klupama. Pod prodajom na štandovima i klupama izvan tržnica na malo podrazumijeva se prodaja u gospodarskim dvorištima, proizvodnim objektima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, kušaonicama, na poljima, uz prometnice, na sajmovima, izložbama i manifestacijama. Prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na sajmovima, izložbama i manifestacijama također se smatra prodajom na otvorenom te ne postoji obveza izdavanja računa, pa tako niti obveza fiskalizacije izdavanja računa. Nadalje, prodaja ribe iz vlastitog uzgoja ne podliježe obvezi fiskalizacije izdavanja računa, dok bilo koja druga prodaja ili preprodaja podliježe obvezi izdavanja računa, a posljedično i fiskalizaciji. Do 30. lipnja ove godine, odnosno do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji primjenjivale su se odredbe članka 15. stavka 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 87/09., 94/09., 22/12. i 136/12.) odnosno članka 104. stavka 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09., 89/11., 29/12., 64/12. i 146/12.), koje su propisivale izuzeće od obveze izdavanja računa, između ostaloga, na tržnicama i otvorenim prostorima. Pod tržnicama i otvorenim prostorima u smislu Zakona i Pravilnika o PDV-u, razumijevala su se mjesta koja su određena od strane mjerodavnih tijela kao tržnice ili mjesta gdje se može prigodno trgovati odnosno obavljati usluge. Sadržajno identična odredba propisana je i Pravilnikom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09. - ispravak, 146/09., 123/10., 137/11. i 61/12.). Napominjemo da su u pripremi izmjene i dopune navedenoga Pravilnika te je potrebno voditi računa o odredbama koje će sadržavati izmijenjeni Pravilnik, a tiču se obveze fiskalizacije izdavanja računa. Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji stupio je na snagu Zakon o PDV-u 3 kojim se, među ostalim, propisuju odredbe o izdavanju računa za isporuke drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik. Ovim se Zakonom ne propisuju odredbe o računima za gotovinski promet te kada se takav račun ne mora ispostavljati, jer te odredbe sadrži Opći porezni zakon. Zaključno, prema odredbama navedenih propisa, od 1. srpnja godine postupak fiskalizacije izdavanja računa obvezni su provoditi obveznici fiskalizacije koji na tržnicama i otvorenim prostorima: - ne prodaju vlastite poljoprivredne proizvode, - nisu izuzeti od obveze izdavanja računa na tržnicama i otvorenim prostorima za djelatnost koju obavljaju i - naplaćuju u sredstvima koja Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom smatra gotovinom Shematski prikaz obveze odnosno izuzeća od izdavanja i fiskalizacije računa Obvezu izdavanja računa odnosno pravo na izuzeće od obveze izdavanja računa te izuzeće od obveze fiskalizacije računa, prikazuje sljedeća tablica: 3 Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Nar. nov., br. 73/13. 43

46 POREZI Opis Prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima Prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda u proizvodnim objektima seljačkog ili obiteljskog poljoprivrednog gospodarstava Obveza izdavanja računa prema općem ili posebnom propisu NE (Opći porezni zakon) NE (Opći porezni zakon) Obveza fiskalizacije izdanih računa NE (čl. 5. Zakona od fiskalizaciji u prometu gotovinom djelatnost je izuzeta od fiskalizacije) Prodaja suvenira na sajmu DA DA Iznajmljivanje pedalina i suncobrana na plaži DA (čl. 4. Zakona o pružanju usluga u turizmu) DA Obavljanje ugostiteljske djelatnosti na otvorenom DA (čl. 9. stavak 1. točka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti) DA Prodaja ribe iz vlastitog uzgoja NE (Opći porezni zakon) NE NE (čl. 5. Zakona od fiskalizaciji u prometu gotovinom djelatnost je izuzeta od fiskalizacije) 2.3. Izuzeća od obveze fiskalizacije prema odredbama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom Člankom 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisane su djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije. Između ostaloga, točkom 4. navedenoga članka, izuzima se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima. Ovo izuzeće odnosi se isključivo na prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima, pri čemu se pod prodajom vlastitih poljoprivrednih proizvoda podrazumijeva prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda od strane samog proizvođača, a ne preprodaja poljoprivrednih proizvoda drugih proizvođača. Ovo izuzeće odnosi se dakle, na one proizvođače poljoprivrednih proizvoda koji svoje proizvode sami prodaju na tržnicama ili drugim otvorenim prostorima. Za pitanje, što se smatra vlastitim poljoprivrednim proizvodom, za točno određeni proizvod, nadležno je Ministarstvo poljoprivrede. U Nar. nov., br. 72/13. objavljene su dvije odluke Vlade Republike Hrvatske kojima se propisuje izuzeće od obveze fiskalizacije i to: - Odluka Vlade Republike Hrvatske o oslobođenju od obveze fiskalizacije u prometu gotovinom veterinarske djelatnosti, za provođenje mjera kontrole bolesti životinja od zaraznih i nametničkih bolesti koje se provode izvan ambulante i dokumentiraju posebnim evidencijama, 4 te - Odluka Vlade Republike Hrvatske o oslobođenju od obveze fiskalizacije u prometu gotovinom pri prodaji robe u zrakoplovima na letovima Croatia Airlines-a d.d. Odluke su stupile na snagu godine. 4 Navedenom Odlukom oslobađa se od obveze fiskalizacije u prometu gotovinom veterinarska djelatnost, provođenje mjera kontrole bolesti životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju, koju krajem godine za narednu godinu donosi ministar poljoprivrede, a koje se provode izvan veterinarske ambulante (na terenu) te se dokumentiraju posebnim evidencijama i izvješćima. Domagoj DODIG, Ministarstvo financija, Zagreb Program 16. savjetovanja INTERNA REVIZIJA I KONTROLA Hotel Ilirija, Biograd na Moru, rujna

47 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST POREZI RENATA KALČIĆ Stručni članak UDK Novi Zakon o PDV-u u primjeni od 1. srpnja Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji, porez na dodanu vrijednost obračunavat će se prema odredbama novog Zakona o PDVu (Nar. nov., br. 73/13.). Zakon je usklađen s Direktivama koje uređuju oporezivanje porezom na dodanu vrijednost i to s osnovnom Direktivom Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu PDV-a koji se primjenjuje na jedinstvenom europskom tržištu te s ostalim važećim Direktivama. Ministar financija ima obvezu donijeti provedbeni propis za primjenu pojedinih odredbi Zakona, te se očekuje skoro donošenje Pravilnika o PDV-u. U članku autorica daje prikaz Zakona, iznoseći novine u oporezivanju koje će porezni obveznici primjenjivati nakon 1. srpnja, kako u poslovanju s drugim državama članicama, tako i u poslovanju u tuzemstvu. 1. UVOD Zakon o porezu na dodanu vrijednost izglasan je na sjednici Hrvatskog sabora i objavljen je u Nar. nov., br. 73/13. Zakon o porezu na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Zakon) usklađen je s Direktivama koje uređuju oporezivanje porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV). U vezi s oporezivanjem PDV-om osnovna je Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga godine o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, SL L 347. od 11. prosinca (u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/112/EZ), koja je stupila na snagu 1. siječnja godine i koja je zamijenila Šestu Direktivu 77/388/EEZ. Direktiva 2006/112/EZ od godine također je više puta mijenjana i dopunjavana pa je pri usklađivanju Zakona bilo potrebno u obzir uzeti i sve Direktive koje ju mijenjaju i dopunjuju. Odredbe Zakona također su usklađene s Direktivom Vijeća 2008/9/EZ kojom je izmijenjen način podnošenja zahtjeva za povrat PDV-a koji podnose porezni obveznici iz drugih država članica te s Direktivom Vijeća 86/560/EEZ za povrat PDV-a poreznim obveznicima iz trećih zemalja. Potrebno je napomenuti da su na snazi i Uredbe koje obvezuju države članice, te se stoga Uredba Vijeća 282/2011/EU i njene izmjene i dopune s danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji izravno primjenjuju i obvezujuće su za Republiku Hrvatsku. Porezna uprava i porezni obveznici primjenjivat će izravno odredbe navedene Uredbe kao da se radi o zaknskim odredbama. Uz navedene Direktive i Uredbe u primjeni odredbi o oporezivanju PDV-om potrebno je napomenuti da se presude Europskog suda pravde također moraju primjenjivati u sličnim slučajevima. Odredbe o oporezivanju građevinskog zemljišta primjenjivat će se tek od 1. siječnja godine obzirom da je u postupku pristupnih pregovora s Europskom unijom u okviru Poglavlja 16. Republici Hrvatskoj odobreno izuzeće od oporezivanja građevinskog zemljišta do godine. Pregovorima je također omogućeno povećanje praga za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost na najviše eura i oslobođenje od PDV-a za međunarodni prijevoz putnika. Republika Hrvatska je ove mogućnosti iskoristila te je od 1. siječnja vrijednost isporuka za upis u registar obveznika PDV-a povećan s kuna na kuna, a oslobođenje od plaćanja PDV-a primjenjuje se i dalje na međunarodni prijevoz putnika, osim cestovnog i željezničkog prijevoza putnika. 2. OBVEZNO USKLAĐIVANJE Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i stupanja na snagu Zakona dolazi do niza promjena u poslovanju poreznih obveznika, a pogotovo onih koji posluju na Jedinstvenom tržištu Europske unije. Ti će porezni obveznici ubuduće morati posvetiti posebnu pažnju izvješćivanju o isporukama dobara i usluga na zajedničkom tržištu Europske unije koje obave drugim poreznim obveznicima, ali i pravnim osobama koje nisu porezni obveznici, a koji zadovoljavaju određene uvjete za stjecanje dobara u drugoj državi članici. Zakon je bilo potrebno uskladiti s odredbama Direktive 2006/112/EZ kako bi se oporezivanje provodilo na isti način kao i u drugim državama članicama, što je važno zbog izračuna osnovice za vlastita sredstva od PDV-a koja se uplaćuju u proračun Europske unije. Zakonom su usklađene snižene stope PDV-a za određena dobra i usluge sukladno navedenoj Direktivi te je stoga već od 1. siječnja godine snižena stopa 0% na određene proizvode i usluge zamijenjena stopom 5%. Navedena obveza proizlazi iz članaka 97. i 98. Direktive 2006/112/EZ obzirom da je tim člancima propisano da opća stopa ne smije biti niža od 15% te da države članice mogu 45

48 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST primjenjivati jednu ili dvije snižene stope koje ne mogu biti niže od 5% i to samo na isporuke dobara ili obavljene usluge koje su navedene u Dodatku III. Direktive 2006/112/EZ. Zbog usklađivanja s Direktivom 2006/112/EZ slobodne zone uključene su u fiskalno područje Republike Hrvatske obzirom da se do pristupanja u Europsku uniju s isporukama dobara i usluga u slobodne zone i unutar njih postupalo kao s isporukama na područje izvan Republike Hrvatske. Odredbama Zakona propisuje se postupak povrata PDV-a poduzetnicima iz druge države članice Europske unije obzirom da se zahtjev za povrat PDV-a može podnijeti samo elektroničkim putem preko portala Porezne uprave, a također se usklađuje i povrat PDVa poduzetnicima koji nemaju sjedište na području Europske unije već u trećoj zemlji. Ukida se oslobođenje od PDV-a za branitelje Domovinskog rata koje je bilo propisano člankom 60. i 61. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Nar. nov., br. 19/13. - pročišćeni tekst) pri nabavi opreme za obavljanje gospodarske djelatnosti i osobnih automobila. Također je ukinuto i oslobođenje iz članka 17. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (Nar. nov., br. 83/2002.) kada se uvoze dobra u tuzemstvo koja služe vjerskim zajednicama i njihovom osoblju za obavljanje vjerskih potreba, a nabavljena su bez naknade. Usklađene su odredbe o oporezivanju zgrada ili dijelova zgrada i zemljišta na kojemu se one nalaze prije prvog nastanjenja, odnosno propisuje se oslobađanje od PDV-a nakon prvog nastanjenja kao i oporezivanje građevinskog zemljišta za što je odobreno prijelazno razdoblje do 1. siječnja godine. Također prema odredbama Direktive 2006/112/EZ nije propisana mogućnost oslobođenja od plaćanja PDV-a za samostalne umjetnike te su postali obveznici PDV-a s danom pristupanja u Europsku uniju, a propisuje se i obveza plaćanja PDV-a za tijela državne i lokalne vlasti ako obavljaju gospodarsku djelatnost. Prema svemu navedenome razvidno je da je vrlo važno usklađivanje odredbi Zakona s odredbama Direktive 2006/112/ EZ kako bi se moglo uspostaviti lakše kretanje roba i usluga na zajedničkom tržištu Europske unije, što je ujedno jedan od osnovnih ciljeva Europske unije. 3. PODRUČJE PRIMJENE PDV-a Zakonom je propisan niz novih odredbi koje se usklađuju s Direktivama na području oporezivanja PDV-om te definira područje tuzemstva kojim se smatra Republika Hrvatska. Zakonom se definira Europska unija, područje Europske unije, treća zemlja koja nije područje Europske unije i treće područje koje je izuzeto iz područja Europske unije. Područje Europske unije s Republikom Hrvatskom obuhvaća područje 28 država članica i na njega se primjenjuje Direktiva 2006/112/EZ sa svim njezinim izmjenama i dopunama kao i ostale navedene Direktive. Zbog uspostavljanja Jedinstvenog tržišta Europske unije 1. siječnja na kojem dolazi do slobodnog kretanja dobara, usluga, osoba i kapitala napušten je sustav kontrola na granicama između država članica. Zbog slobodne razmjene dobara između država članica bez carinske kontrole na granici uspostavljen je jedinstveni sustav oporezivanja PDV-om. Na području Europske unije primjenjuje se Direktiva 2006/112/EZ te je definirano da se područjem Europske unije i područjem država članica smatra područje utvrđeno člankom 52. Ugovora o osnivanju Europske unije i člankom 355. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Lisabonski sporazum od 1. prosinca 2009.). Također se definira da su treće zemlje države odnosno područja na koja se ne primjenjuju navedeni ugovori pa se na njih ne primjenjuje niti Direktiva 2006/112/EZ. Treća područja predstavljaju područja koja mogu činiti dio carinskog područja Europske unije i koja ne čine dio carinskog područja Europske unije, međutim ovdje je bitno da se na ova područja ne primjenjuje Direktiva 2006/112/EZ. Direktiva 2006/112/EZ se ne primjenjuje na područje Planine Athos, Kanarsko otočje, francuske prekomorske departmane, Alandsko otočje i Kanalske otoke, koji čine dio carinskog područja Europske unije, a niti na otok Heligoland i područje Büsingen, Ceutu, Melillu, Livigno, Campione d Italia i talijanske vode jezera Lugano, koji nisu dio carinskog područja. Prema odredbama Direktive 2006/112/EZ transakcije u Kneževinu Monako i iz nje smatraju se transakcijama obavljenima u Republiku Francusku i iz nje, transakcije na otok Man i s njega smatraju se transakcijama obavljenima u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske i iz nje, a transakcije u Suverene baze Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Akrotiri i Dhekelia i iz njih smatraju se transakcijama obavljenima na Cipar i s njega. Iz navedenoga proizlazi da se navedena područja u ovom slučaju ne smatraju trećim zemljama i na njih se primjenjuju odredbe Direktive 2006/112/EZ. Odredbama članka 3. Zakona također su definirana područja koja se odnose na Europsku uniju, treće zemlje i treća područja kako bi tuzemni porezni obveznici mogli pravilno primijeniti odredbe Zakona kad obavljaju transakcije s poreznim obveznicima s navedenih područja. Obzirom da između država članica Europske unije nema graničnih crta niti carinske kontrole više ne možemo govoriti o uvozu i izvozu dobara kada se radi o razmjeni i kretanju dobara na području Europske unije, pa se tako izraz uvoz zamjenjuje izrazom stjecanje, a izraz izvoz izrazom isporuka dobara u drugu državu članicu. Ovi izrazi se koriste kako bi se takve transakcije mogle razlikovati od uvoza i izvoza koji se i dalje koriste kada dolazi do razmjene dobara s državama koje nisu države članice Europske unije. Međutim, potrebno je napomenuti da uvoz i izvoz treba gledati šire i da kad govorimo o uvozu i izvozu u novim uvjetima oporezivanja više ne govorimo samo o uvozu i izvozu koji je vezan na Republiku Hrvatsku već u odnosu na Europsku uniju. 4. POREZNI OBVEZNIK Odredbama članka 6. Zakona propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bilo kakvu gospodarsku djelatnost, bez obzira na svrhu i rezultate te djelatnosti. Gospodarskom djelatnošću smatra se svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda također se smatra gospodarskom djelatnošću. Uz redovne porezne obveznike povremenim poreznim obveznikom koji obavljaju gospodarsku djelatnost smatrat će se i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice. 46

49 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST Poreznim obveznikom u vezi isporuka novih prijevoznih sredstava smatra se osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva neovisno radi li se o pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, poreznom obvezniku koji obavlja isključivo isporuke oslobođene PDV-a bez prava na odbitak pretporeza, malom poreznom obvezniku ili bilo kojoj drugoj fizičkoj osobi (građaninu) koji isporuči novo prijevozno sredstvo u drugu državu članicu. Osobe koje su zaposlenici i druge osobe koje su s poslodavcem povezane ugovorom o radu ili drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca u pogledu radnih uvjeta, naknada i obveza odgovornosti poslodavca, ne smatraju se poreznim obveznicima, ako takvi odnosi imaju obilježje samostalnosti. To znači da osoba koja obavlja neku samostalnu djelatnost i uz to prima plaću kod nekog poslodavca smatrat će se poreznim obveznikom samo u dijelu koji se odnosi na obavljanje samostalne djelatnosti i u tom dijelu utvrđivat će se prag za upis u registar obveznika PDV-a. Odredbama članka 6. Zakona propisano je da se poreznim obveznikom ne smatraju tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima čak i kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Međutim, ako bi navedena tijela obavljala te djelatnosti ili transakcije, kao da nisu porezni obveznici, i ako bi to dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja, tada će se ta tijela smatrati poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama. Ova tijela smatrat će se poreznim obveznicima kad obavljaju sljedeće djelatnosti, osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu: 1. telekomunikacijske usluge, 2. isporuka vode, plina, električne energije i grijanja, 3. prijevoz dobara, 4. lučke usluge i usluge zračnih luka, 5. prijevoz putnika, 6. isporuka novih dobara proizvedenih za prodaju, 7. transakcije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje obavljaju poljoprivredne interventne službe u skladu s propisima o zajedničkoj organizaciji tržišta tih proizvoda, 8. organizacija trgovačkih sajmova i izložbi, 9. skladištenje, 10. djelatnosti pravnih osoba koje se bave komercijalnim oglašavanjem, 11. djelatnosti putničkih agencija, 12. vođenje trgovina za potrebe osoblja, zadruga, industrijskih kantina i slično. Tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima smatraju se poreznim obveznicima ako primjerice, obavljaju usluge iznajmljivanja prostora. Međutim, u slučaju da se radi o iznajmljivanju poslovnog prostora ta tijela postaju porezni obveznici u tekućoj godini, ako su u prethodnoj kalendarskoj godini obavili usluge iznajmljivanja u vrijednosti većoj od kuna. Stoga su se navedena tijela obvezna javiti u Poreznu upravu do 15. srpnja godine i upisati u registar obveznika PDV-a, ako im je vrijednost isporuka propisanih člankom 90. stavkom 1. Zakona u godini bila veća od kuna. 5. PREDMET OPOREZIVANJA POREZI Prema članku 4. Zakona predmet oporezivanja je uvoz dobara te isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu koju uz naknadu obavi porezni obveznik. Međutim, zbog pristupanja Europskoj uniji i ukidanja granica unos dobara iz druge države članice također je predmet oporezivanja pa je uz navedeno predmet oporezivanja i stjecanje dobara iz druge države članice koje u tuzemstvu obavi uz naknadu porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj dobara porezni obveznik koji nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik i na kojeg se ne odnose odredbe Zakona o obavljanju isporuka na daljinu niti o mjestu postavljanja dobara. Predmet oporezivanja je i stjecanje novih prijevoznih sredstava kad ih stječe porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om ili kad ih stječe bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik. Predmet oporezivanja je i stjecanje dobara koja podliježu trošarinama, ako ih stječe porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om. Stjecanje dobara je predmet oporezivanja, ako ih stječu porezni obveznici koji obavljaju isključivo isporuke oslobođene PDV-a, mali porezni obveznici ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici koji su prešli prag stjecanja dobara iz drugih država članica Europske unije, koji iznosi kuna. Prag stjecanja dobara sastoji se od ukupne vrijednosti stjecanja dobara iz drugih država članica koji treba platiti ili koji je plaćen u državi članici u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara. Ako porezni obveznik odustane od praga stjecanja mora o tome obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave i nakon toga je dužan plaćati PDV na stjecanje dvije kalendarske godine. Stoga je stjecanje dobara iz druge države članice predmet oporezivanja kad je stjecatelj dobara porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registriran je za potrebe PDV-a. Zakonom je propisano što se smatra prijevoznim sredstvima, odnosno novim prijevoznim sredstvima za potrebe oporezivanja PDV-om o čemu će više riječi biti dalje u tekstu. Dobra koja podliježu trošarinama su za potrebe oporezivanja PDV-om alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i energenti prema propisima koji uređuju trošarine, odnosno prema Zakonu o trošarinama, osim plina koji se isporučuje putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav. 6. ISPORUKA DOBARA Prema odredbama članka 7. Zakona propisano je da se isporukom dobara smatra prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, s tim da se materijalnom imovinom smatra isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i sličnih dobara. Isporukom dobara smatra se prijenos vlasništva nad imovinom uz nadoknadu po nalogu nadležnih državnih tijela, zatim stvarna predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu dobara odnosno o leasingu ili o prodaji dobara uz odgodu plaćanja gdje se vlasništvo stječe najkasnije nakon plaćanja 47

50 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST zadnjeg obroka te prijenos dobara na temelju ugovora prema kojem se plaća provizija za kupnju ili prodaju. Isporukom dobara uz naknadu smatra i korištenje dobara poslovne imovine poreznog obveznika za privatne i neposlovne svrhe ili bilo koje druge svrhe koje nisu za njegovo poslovanje pod uvjetom da je za ta dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez. Porezni obveznik i dalje neće obračunavati PDV ako daje uzorke u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima i ako povremeno u okviru obavljanja svoje gospodarske djelatnosti svojim kupcima ili budućim kupcima daje poklone vrijednosti do 160,00 kuna. Potrebno je napomenuti da se isporukom uz naknadu smatra i premještanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika, koja su za potrebe poslovanja poreznog obveznika premještena u drugu državu članicu. Međutim postoji niz slučajeva koji se ne smatraju premještanjem dobara pa tako niti isporukom dobara. Stoga ako se dobra otpremaju ili prevoze iz Republike Hrvatske u drugu državu članicu takva otprema ne smatra se premještanjem dobara unutar Europske unije, ako su ispunjeni određeni uvjeti. Tako se premještanjem dobara unutar Europske unije ne smatra otprema ili prijevoz dobara: a) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik na području države članice u kojoj završava otprema ili prijevoz kad se radi o isporukama na daljinu, b) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik na brodu, u zrakoplovu ili vlaku pri čemu se mjestom isporuke dobara smatra mjesto početka prijevoza putnika, c) za isporuku tih dobara koja je oslobođena plaćanja PDV-a obzirom da je stjecanje dobara u drugoj državi članici oporezivo ili se radi o isporukama koje su oslobođene kao izvoz ili isporuke izjednačene s izvozom i slično, d) za obavljanje usluge procjene vrijednosti dobara ili rada na tim dobrima poreznom obvezniku u državi članici u kojoj otprema ili prijevoz dobara završavaju, pod uvjetom da se dobra nakon obavljanja usluge procjene ili rada na njima vrate istom poreznom obvezniku u tuzemstvo, e) za privremeno korištenje dobara u svrhu obavljanja usluga u drugoj državi članici u kojoj završava prijevoz ili otprema tih dobara, kada te usluge obavlja porezni obveznik koji ima sjedište u tuzemstvu, f) za privremeno korištenje dobara u razdoblju koje nije dulje od 24 mjeseca, unutar područja druge države članice u kojoj bi uvoz istih dobara s područja treće zemlje, s ciljem njihovog privremenog korištenja, bio obuhvaćen postupkom privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvoznih carina, g) za isporuku plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav, za isporuku električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreže za grijanje ili hlađenje, koje se oporezuju tamo gdje preprodavatelj ima sjedište, h) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik, u svrhu njihovog sastavljanja ili postavljanja koje obavi isporučitelj ili druga osoba za njegov račun, u državu članicu u kojoj završava otprema ili prijevoz u skladu s uvjetima o mjestu isporuke dobara koja se postavljaju ili sastavljaju. Premještanje će se oporezivati PDV-om u slučaju ako neka od situacija više ne bude ispunjena. Dobra se smatraju premještenima u trenutku kada taj uvjet više nije ispunjen. U slučajevima prijenosa gospodarske cjeline na drugog poreznog obveznika (primatelja) smatra se da nije došlo do isporuke, a taj porezni obveznik smatra se pravnim slijednikom prenositelja, međutim ako će primatelj preuzetu imovinu koristiti u druge svrhe osim za one za koje ima pravo na odbitak pretporeza obvezan je u tom slučaju obračunati i platiti PDV. 7. MJESTO ISPORUKE DOBARA Kod isporuke dobara uvijek je važno utvrditi mjesto isporuke dobara, pa se tako mjestom isporuke dobara koja se ne otpremaju niti prevoze prema članku 12. Zakona smatra mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke, a ako se dobra otpremaju odnosno prevoze mjesto isporuke dobara prema članku 13. Zakona je tamo gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza. Zbog pojednostavljenja postupka oporezivanja i prava na odbitak pretporeza isporuka dobara na području Europske unije između dva porezna obveznika oslobođena je plaćanja PDV-a pod uvjetom da su isporučitelj i primatelj dobara registrirani za potrebe PDV-a i da imaju valjane PDV identifikacijske brojeve te da je došlo do prijevoza, odnosno do stvarnog kretanja dobara iz jedne države članice u drugu državu članicu. U tom slučaju PDV se plaća u mjestu potrošnje tih dobara odnosno u državi članici kupca odnosno stjecatelja dobara. Ako ne dođe do takvog kretanja robe ili ako isporučitelj dobara nije registriran za potrebe PDV-a ili ne raspolaže valjanim PDV identifikacijskim brojem kupca isporuka se ne može osloboditi PDV-a. Stoga, ako porezni obveznik iz Hrvatske isporučuje dobra poreznom obvezniku iz Mađarske, ali nije došlo do prijevoza dobara u Mađarsku tada je mjesto isporuke u Hrvatskoj obzirom da se dobra u trenutku isporuke nalaze u Hrvatskoj i porezni obveznik je obvezan obračunati hrvatski PDV. Ako porezni obveznik dobra otpremi u Mađarsku mjesto isporuke dobara također će biti Hrvatska zato što su se dobra na početku otpreme nalazila u Hrvatskoj, ali obzirom da su isporuke dobara u drugu državu članicu oslobođene PDV-a porezni obveznik neće obračunati hrvatski PDV pod uvjetom da mu je mađarski porezni obveznik dao valjani PDV identifikacijski broj. Kad se radi o isporuci dobara za krajnju potrošnju pri čemu kupac prodavatelju dobara nije mogao dati PDV identifikacijski broj oporezuju se prema načelu države podrijetla, odnosno isporučitelj dobara obvezan je na takve isporuke zaračunati PDV. Međutim, od ovoga osnovnog pravila postoje izuzetci kod prodaje novih prijevoznih sredstava, prodaje na daljinu (prodaja dobara, koja prevozi prodavatelj ili druga osoba za njegov račun, fizičkim osobama ili potrošačima sa sjedištem u drugoj državi članici koji nisu obveznici PDV-a na stjecanje, npr. prodaja putem kataloga) i prodaje trošarinskih dobara. Prema navedenome, ako je isporuka dobara obavljena poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja ne podliježu oporezivanju (nije prešla prag stjecanja) ili bilo kojoj osobi koja nije porezni obveznik mjesto oporezivanja isporuke dobara sukladno članku 13. stavku 3. i 4. Zakona je mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku završetka prijevoza ili otpreme do kupca, pod uvjetom da je ukupna vrijednost isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj godini veća od iznosa koji je propisala neka država članica za prijavu za potrebe PDV-a (prag isporuke). Međutim, ako isporuka dobara nije prešla prag isporuke tada se isporuka 48

51 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST dobara oporezuje u onoj državi gdje su se dobra nalazila na početku otpreme i na isporuku se zaračunava PDV te države. Ove odredbe potrebno je sagledati u oba smjera obzirom da se isporuka na daljinu oporezuje u državi članici gdje završava isporuka tih dobara kupcu. Ako porezni obveznik iz Hrvatske u Mađarsku obavlja isporuke dobara poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja ne podliježu oporezivanju (nije prešla prag stjecanja) ili bilo kojoj osobi koja nije porezni obveznik, i prijeđe prag isporuke koji je propisala Mađarska (gdje završava prijevoz dobara) tada se hrvatski porezni obveznik mora registrirati za potrebe PDV-a u Mađarskoj i obračunati mađarski PDV. Države članice propisuju prag isporuke u vrijednosti između i eura kako bi osigurale da se PDV plaća tamo gdje se dobra troše ili koriste. Porezni obveznik koji obavlja prodaju na daljinu može se prema članku 13. stavku 6. Zakona odlučiti za oporezivanje takvih isporuka dobara u drugoj državi članici već od prve obavljene isporuke kupcima koji nisu obveznici PDV-a, odnosno ne plaćaju porez na stjecanje dobara ili kad obavljaju takve isporuke fizičkim osobama. Isporučitelji koji žele plaćati PDV u drugoj državi članici moraju o tome obavijestiti Poreznu upravu. Navedeno vrijedi i suprotno te se mjestom oporezivanja isporuke dobara smatra Hrvatska ako je isporuka dobara obavljena poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja ne podliježu oporezivanju (nije prešla prag stjecanja) ili bilo kojoj osobi koja nije porezni obveznik pod uvjetom da je ukupna vrijednost isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj godini veća od kuna. Porezni obveznik koji obavlja prodaju na daljinu može se sukladno članku 13. stavku 8. Zakona odlučiti za oporezivanje takvih isporuka dobara u Hrvatskoj već od prve obavljene isporuke kupcima koji nisu obveznici PDV-a, odnosno ne plaćaju porez na stjecanje dobara ili kad obavljaju takve isporuke fizičkim osobama. Isporučitelji koji ne žele da se na njih primjenjuje prag isporuke moraju ovakav način oporezivanja isporuka primjenjivati najmanje dvije kalendarske godine i moraju Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja. Međutim, za očekivati je da se isporučitelji neće odlučiti za oporezivanje isporuka dobara u Hrvatskoj (mjestu odredišta dobara) već od prve isporuke dobara, tako dugo dok mogu obračunavati i plaćati PDV u svoj državi. Ako isporuke dobara koje obavi porezni obveznik u drugu državu članicu nisu prešle prag isporuke koji je propisala neka država članica tada se takva isporuka dobara oporezuje u Hrvatskoj iz koje su dobra isporučena. Prema članku 13. stavku 10. Zakona mjesto isporuke dobara koja se sastavljaju ili postavljaju, a koja je otpremio ili prevezao isporučitelj, kupac ili netko treći, je mjesto gdje se ta dobra sastavljaju ili postavljaju. Mjestom isporuke dobara prema odredbama članka 14. Zakona smatra se mjesto početka prijevoza putnika ako se dobra isporučuju na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima za vrijeme dionice prijevoza putnika unutar Europske unije. Ovdje je potrebno napomenuti da se dionicom prijevoza putnika obavljenog u Europskoj uniji smatra dio prijevoza koji je obavljen između mjesta početka i mjesta završetka prijevoza putnika bez zaustavljanja na području izvan Europske unije. Stoga ako će se dobra isporučivati na brodu za vrijeme prijevoza putnika POREZI iz Splita u Anconu mjesto isporuke dobara smatrat će se Hrvatska i isporuka podliježe oporezivanju hrvatskim PDV-om. Odredbama članka 15. propisano je da se mjestom isporuke smatra sjedište preprodavatelja kojemu je obavljena isporuka plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav ili o isporuci električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreža za grijanje ili hlađenje. U slučaju da kupac koristi ili troši takva dobra, tada se mjestom isporuke smatra mjesto gdje kupac stvarno koristi i troši ta dobra. U slučaju da kupac nije u cijelosti ili djelomično stvarno potrošio prirodni plin, električnu energiju, grijanje ili hlađenje smatra se da su ta nepotrošena dobra iskorištena i potrošena na mjestu gdje kupac kojem se dobra isporučuju ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu kojoj su ta dobra isporučena. 8. STJECANJE DOBARA Odredbama članka 9. Zakona propisano je da se stjecanjem dobara unutar Europske unije smatra stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara iz neke države članice u tuzemstvo. Potrebno je napomenuti da se sukladno članku 9. stavku 4. Zakona stjecanjem dobara unutar Europske unije uz naknadu smatra korištenje dobara koja je porezni obveznik za potrebe svog poslovanja ili druga osoba za njegov račun otpremio ili prevezao u tuzemstvo iz druge države članice. Kad se radi o isporukama dobara na području Europske unije koja isporučuje obveznik PDV-a poreznom obvezniku ili pravnoj osobi registriranoj za potrebe PDV-a tada su dobra oslobođena plaćanja PDV-a kod isporučitelja dobara, ali se plaća PDV na stjecanje takvih dobara. To znači da oslobođena isporuka s jedne strane uvijek mora imati oporezivo stjecanje s druge strane kako ne bi došlo do dvostrukog oporezivanja ili potpunog neoporezivanja isporuka dobara. Stjecanje dobara iz druge države članice oporezivo je PDV-om u Hrvatskoj po onoj stopi PDV-a koja se primjenjuje na isporuke takvih dobara između dva porezna obveznika u Hrvatskoj. PDV se plaća na stjecanje svih vrsta dobara koja stječu porezni obveznici ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici, a registrirani su za potrebe PDV-a. PDV se plaća na stjecanje dobara koja podliježu trošarinama koja stječu porezni obveznici ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici, kao i na stjecanje novih prijevoznih sredstava koja stječu porezni obveznici ili bilo koje druge osobe koje stječu nova prijevozna sredstva. Kao što je već navedeno pri isporuci dobara da mora doći do stvarnog kretanja dobara, isto vrijedi i za stjecanje dobara. Stjecanje dobara oporezuje se tamo gdje završava otprema dobara odnosno u državi članici odredišta pod uvjetom da je isporučitelj dobara porezni obveznik i ima PDV identifikacijski broj u državi članici iz koje kreće otprema ili prijevoz dobara, isporuka je obavljena uz naknadu, a stjecatelj dobara je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u državi članici gdje prijevoz ili otprema dobara završava. Stoga, ako se dobra isporučuju iz Mađarske u Hrvatsku isporuka dobara bit će pod naprijed navedenim uvjetima oslobođena PDV-a u Mađarskoj, a hrvatski porezni obveznik koji je registriran za potrebe PDV-a i ima PDV identifikacijski broj koji 49

52 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST je dao mađarskom poreznom obvezniku obvezan je obračunati PDV na stjecanje dobara u Hrvatskoj. Prag stjecanja dobara je ukupna vrijednost nabavljenih dobara iz drugih država članica koji se utvrđuje za pravne osobe koje nisu porezni obveznici, male porezne obveznike ili za porezne obveznike koji obavljaju oslobođene isporuke dobara i usluga bez prava na odbitak pretporeza. Ako nabava dobara koju obavljaju naprijed navedene osobe iz druge države članice ne prelazi prag stjecanja u Hrvatskoj tada je isporuka dobara oporeziva u državi podrijetla, odnosno u državi iz koje kreće prijevoz ili otprema dobara. Primjerice, ako se dobra iz Mađarske isporučuju u Hrvatsku pravnoj osobi koja nije porezni obveznik i koja nije prešla prag stjecanja PDV se plaća u Mađarskoj, a mađarski porezni obveznik na računu će zaračunati mađarski PDV. Ako je ovakva isporuka iz Mađarske obavljena u Hrvatsku pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, ali je prešla prag stjecanja, u tom slučaju isporuka dobara oslobođena je plaćanja PDV-a u Mađarskoj, a PDV na stjecanje dobara obvezan je obračunati stjecatelj dobara u Hrvatskoj. Ovdje je važno naglasiti da ovi stjecatelji dobara nisu porezni obveznici koji djeluju kao takvi, što znači da su oni samo obveznici plaćanja PDV-a na stjecanje, ali obzirom da nisu upisani u registar obveznika PDV-a nemaju niti pravo na odbitak pretporeza. Stoga možemo zaključiti da se isporuke dobara pravnim osobama koje nisu porezni obveznici, malim poreznim obveznicima ili poreznim obveznicima koji obavljaju oslobođene isporuke bez prava na odbitak pretporeza oporezuju na dva načina: - ako nabave ne prelaze prag stjecanja, isporuke iz druge države članice tim osobama oporezive su u zemlji podrijetla, - ako nabave prelaze prag stjecanja, isporuka u državi članici podrijetla je oslobođena, a stjecanje je oporezivo u tuzemstvu. Prag stjecanja u Hrvatskoj iznosi kuna, ali se ne utvrđuje za nova prijevozna sredstva i za trošarinske proizvode, što znači da je svako stjecanje ovih dobara oporezivo PDV-om u Hrvatskoj. 9. NOVA PRIJEVOZNA SREDSTVA Prema odredbama članka 6. stavka 4. Zakona poreznim obveznikom smatra se svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj ili sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice. To znači da porezni obveznik može biti i fizička osoba, građanin koji prodaje novo prijevozno sredstvo u drugu državu članicu. Novim se prijevoznim sredstvima namijenjenim za prijevoz osoba ili dobara smatraju: a) motorna kopnena vozila kapaciteta iznad 48 cm 3 ili snage motora iznad 7,2 kw, koja su isporučena u roku 6 mjeseci od datuma prve uporabe ili ako vozilo nije prešlo više od kilometara, b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spašavanje odnosno pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu, a koja su isporučena u roku 3 mjeseca od datuma prve uporabe ili ako plovilo nije bilo u prometu duže od 100 sati, c) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od kg, osim zrakoplova koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na međunarodnim linijama, koji su isporučeni u roku tri mjeseca od datuma prvog korištenja ili ako zrakoplov nije letio duže od 40 sati. Mjesto stjecanja novih prijevoznih sredstava uvijek je tamo gdje njihov prijevoz ili otprema završava neovisno o tome tko je kupac tih dobara. Isporučitelj je uvijek porezni obveznik neovisno o kome se radi, međutim isporuka novih prijevoznih sredstava u drugu državu članicu oslobođena je plaćanja PDVa dok je stjecanje tih dobara uvijek oporezivo u državi članici u kojoj se novo prijevozno sredstvo stječe, odnosno registrira i koristi. Ovakva pravila primjenjuju se samo kada se radi o isporukama iz jedne države članice u drugu državu članicu. To znači da čak i kad građani u Hrvatskoj stječu nova prijevozna sredstva iz neke države članice to će stjecanje biti oporezivo u Hrvatskoj stopom PDV-a od 25%. Prema odredbama Direktive 2006/112/EZ oslobođenje se primjenjuje pri isporuci novog prijevoznog sredstva iz jedne države članice u drugu državu članicu neovisno da li novo prijevozno sredstvo otprema ili prevozi prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun pa su stoga ove odredbe prenesene i u Zakon. Međutim, u slučajevima kada je kupac fizička osoba i sam dolazi po novo prijevozno sredstvo nastaje niz problema u dokazivanju da je novo prijevozno sredstvo stvarno i napustilo državu članicu u kojoj je obavljena isporuka te da je otprema završila u drugoj državi članici. Mnogo je lakša situacija kad prodavatelj sam prevozi ili otprema novo prijevozno sredstvo ili ugovori da prijevoz obavi neka druga osoba za njegov račun. U tom slučaju je mnogo lakše pribaviti dokaze da je novo prijevozno sredstvo i prevezeno u drugu državu članicu te da su se na taj način u drugoj državi članici stekli uvjeti za oporezivanje novog prijevoznog sredstva i da isporučitelj u tom slučaju svoju isporuku može osloboditi od plaćanja poreza na dodanu vrijednost. U prijavama o isporukama novih prijevoznih sredstava u drugu državu članicu, odnosno o stjecanjima novih prijevoznih sredstava traže se osnovni podaci o prijevoznom sredstvu kao što su datum prvog korištenja, odnosno registracije, marka i model prijevoznog sredstva, broj šasije, broj kilometara i slično. Potrebno je napomenuti da kod prodaje novih prijevoznih sredstava porezni obveznik koji povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva ima pravo na odbitak pretporeza čak i kada se radi o fizičkoj osobi koja se inače ne smatra poreznim obveznikom, što je propisano člankom 59. Zakona. Osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva u tom slučaju se smatra poreznim obveznikom pa je stoga propisano da ima i pravo na odbitak pretporeza. Međutim, pravo na pretporez ostvaruje se tek kod prodaje novog prijevoznog sredstava, što znači da će građanin koji prodaje novo prijevozno sredstvo moći pretporez koristiti tek ako takvo novo prijevozno sredstvo prodaje u drugu državu članicu. U tom slučaju pravo na odbitak pretporeza ostvaruje se u visini PDV-a uključenog u nabavnu vrijednost ili plaćenog pri uvozu ili na stjecanje iz druge države članice, međutim samo do visine iznosa PDV-a koji bi porezni obveznik bio obvezan platiti na isporuku novog prijevoznog sredstva da je ona oporeziva. 50

53 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST Stoga ako fizička osoba - građanin nabavi potpuno novi automobil za kuna ukljujčujući PDV i odluči ga prodati u roku sedam mjeseci i prijeđenih km u drugu državu članicu takav automobil se još uvijek smatra novim. Automobil je prodan po cijeni od kuna pa građanin ne može dobiti povrat PDV-a u iznosu od kuna, nego samo kuna koliko bi PDV-a trebao platiti da je isporuka oporeziva PDV-om. 10. OPOREZIVANJE USLUGA Obavljanjem usluga smatra se prema članku 8. Zakona svaka transakcija koja ne predstavlja isporuku dobara. Obavljanjem usluga smatra se uz ustupanje nematerijalne imovine ili određenih prava, trpljenje neke radnje ili suzdržavanje od nje kao i obavljanje usluga po nalogu tijela javne vlasti ili u njihovo ime na temelju zakona ili odluka. Mjesto oporezivanja usluga propisano je odredbama članaka 16. do 26. Zakona, međutim člankom 17. Zakona propisano je osnovno načelo oporezivanja usluga. Prema odredbama članka 17. stavka 1. Zakona mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge. Prema odredbama stavka 2. istoga članka Zakona, mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto u kojem porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište. Ako te usluge obavlja stalna poslovna jedinica poreznog obveznika koja je u mjestu različitom od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika koji obavlja usluge. Prema navedenome, oporezivanje usluga ovisi i o statusu primatelja usluge odnosno radi li se o poreznom obvezniku ili o pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a prešla je prag stjecanja ili je registrirana za potrebe PDV-a. Stoga su načelno usluge oporezive prema sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika primatelja usluga kada se radi o uslugama obavljenim između dva porezna obveznika registrirana za potrebe PDV-a (B2B). Porezni obveznik koji uslugu obavlja neće obračunati PDV, a porezni obveznik koji uslugu prima obvezan je obračunati PDV na iznos naknade koju mu je zaračunao davatelj usluge. U tom slučaju dolazi do prijenosa porezne obveze s davatelja usluge na primatelja usluge. Kao što je navedeno, zbog pravilnog utvrđivanja mjesta oporezivanja usluga vrlo je bitno utvrditi status primatelja usluge kao što je vrlo bitno utvrditi o kojoj se vrsti usluge radi obzirom da postoje i pojedine iznimke od osnovnog načela mjesta oporezivanja usluga. Najveći broj iznimaka odnosi se na usluge koje porezni obveznik obavlja krajnjem potrošaču, međutim u pojedinim slučajevima iznimke od osnovnog načela oporezivanja usluga odnose se i na usluge obavljene između dva porezna obveznika. POREZI Osnovno načelo oporezivanja usluga prema sjedištu poreznog obveznika primatelja usluga primjenjuje se i u slučaju kad se usluge obavljaju poreznim obveznicima sa sjedištem izvan Europske unije te je Uredbom 282/2011/EU propisano kad se korisnika usluge sa sjedištem izvan Europske unije može smatrati poreznim obveznikom. Kod obavljanja posredničkih usluga prema članku 18. Zakona propisano je da se mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik koje obavlja posrednik u tuđe ime i za tuđi račun, smatra mjesto gdje je obavljena transakcija za koju se posreduje. Prema navedenom bitno je radi li se o uslugama obavljenim poreznom obvezniku ili krajnjem potrošaču. Ako se usluge obavljaju drugom poreznom obvezniku primjenjuje se opće načelo oporezivanja te je usluga oporeziva prema sjedištu primatelja usluga, a ako se posrednička usluga obavlja osobi koja nije porezni obveznik mjestom oporezivanja smatra se mjesto gdje je obavljena transakcija za koju se posreduje. Stoga, ako se posrednička usluga obavlja osobi koja nije porezni obveznik ona se oporezuje u onoj državi članici u kojoj je obavljena usluga za koju se posreduje. Kod obavljanja usluga u vezi s nekretninama prema članku 19. Zakona mjesto oporezivanja ovih usluga je uvijek tamo gdje se nekretnina nalazi neovisno o tome tko je osoba kojoj se usluga obavlja (porezni obveznik ili fizička osoba). Ovoj vrsti usluga pripadaju usluge posredovanja za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima, kampovima i sličnim mjestima, davanje prava na uporabu nekretnina te usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova (usluge arhitekata i građevinskog nadzora). Usluge prijevoza iz članka 20. Zakona različito se oporezuju ovisno radi li se o prijevozu dobara ili prijevozu putnika. Stoga se mjestom obavljanja usluga prijevoza putnika smatra mjesto gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima. To znači ako trgovačko društvo koje obavlja prijevoz putnika autobusom prevozi putnike iz Hrvatske u Mađarsku porez na dodanu vrijednost obračunat će samo na dionicu puta u Hrvatskoj dok će za dionicu puta u Mađarskoj biti obvezan podmiriti svoje porezne obveze u skladu s mađarskim odredbama zakona. Obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost odnosi se na sve porezne obveznike koji obavljaju uslugu prijevoza putnika na dionici puta u Hrvatskoj neovisno jesu li domaći ili strani porezni obveznici. Usluge prijevoza putnika razmjerno dionici puta oporezuju se kad se radi o cestovnom ili željezničkom prijevozu putnika, a u slučaju međunarodnog pomorskog ili zračnog prijevoza putnika primjenjuje se oslobođenje od plaćanja PDV-a. U slučaju prijevoza dobara, ako se usluga obavlja poreznom obvezniku mjesto oporezivanja usluge prijevoza je prema sjedištu poreznog obveznika kojemu se usluga obavlja. Ako se usluga prijevoza dobara obavlja osobi koja nije porezni obveznik mjestom obavljanja usluga prijevoza dobara smatra se mjesto gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima pod uvjetom da se ne radi o prijevozu dobara unutar Europske unije. Međutim, ako se prijevoz dobara obavlja unutar Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici mjestom obavljanja usluga prijevoza smatra se mjesto u kojem započinje prijevoz. Uz usluge prijevoza uvijek su vezane pomoćne usluge kao što su utovar, istovar, pretovar, rukovanje dobrima, a mjesto oporezivanja ovih usluga ako se obavljaju poreznom obvezniku je prema sjedištu primatelja usluge, međutim ako se te usluge obavljaju osobi koja nije porezni obveznik mjesto oporezivanja je tamo gdje se te usluge stvarno obavljaju. 51

54 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST Prema odredbama članka 21. Zakona, mjestom obavljanja usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima kao što su izložbe i sajmovi te pomoćne usluge u vezi s tim pristupom, obavljene poreznom obvezniku, smatra se mjesto gdje se ta događanja stvarno odvijaju, a mjestom obavljanja usluga i pomoćnih usluga u vezi s naprijed navedenim događanjima osobi koja nije porezni obveznik, smatra se također mjesto gdje se te aktivnosti stvarno odvijaju. U slučaju procjene pokretnih materijalnih dobara i radova na takvim dobrima koje se obavljaju poreznim obveznicima mjesto oporezivanja je prema sjedištu poreznog obveznika kojemu se usluge obavljaju, međutim ako se navedene usluge obavljaju osobi koja nije porezni obveznik mjesto oporezivanja je mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju. Prema članku 22. Zakona, mjestom obavljanja usluga pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanja i usluživanja pića u tim objektima, smatra se mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju pa je tamo i mjesto oporezivanja tih usluga. Izuzetak od tog pravila primjenjuje se ako se usluga pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane te pripremanja i usluživanja pića stvarno obavljaju na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom za vrijeme dionice prijevoza putnika unutar Europske unije, te se mjestom obavljanja usluga smatra mjesto početka prijevoza putnika. Kod usluga kratkotrajnog iznajmljivanja prijevoznih sredstava sukladno članku 23. Zakona mjestom obavljanja usluga smatra se mjesto gdje se ta prijevozna sredstva stvarno stavljaju na raspolaganje primatelju usluge neovisno o tome tko je primatelj usluga. Mjesto iznajmljivanja prijevoznih sredstava osobi koja nije porezni obveznik je mjesto gdje ta osoba ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište, osim ako se radi o kratkotrajnom iznajmljivanju. Kratkotrajnim iznajmljivanjem smatra se neprekidno posjedovanje ili korištenje prijevoznog sredstva tijekom razdoblja koje traje najviše 30 dana, dok je za plovila to razdoblje najviše 90 dana. Međutim, kad se plovila za razonodu iznajmljuju osobi koja nije porezni obveznik (osim kratkotrajnog iznajmljivanja), mjestom obavljanja usluge smatra se mjesto gdje je to plovilo stvarno stavljeno na raspolaganje korisniku, ako tu uslugu obavi isporučitelj iz mjesta u kojem ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu koja se nalazi u tom mjestu. Usluge koje se obavljaju osobi koja nije porezni obveznik sa sjedištem izvan Europske unije prema članku 24. Zakona oporezuju se prema mjestu gdje taj primatelj usluga ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište, ako se radi o sljedećim uslugama: a) prijenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenca, zaštitnog znakovlja i sličnih prava, b) usluge oglašavanja, c) usluge konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja, d) usluge obrade podataka, e) ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu, f) bankarske i financijske transakcije, transakcije osiguranja uključujući reosiguranje, uz izuzetak iznajmljivanja sefova, g) ustupanje osoblja, h) iznajmljivanje pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava, i) suzdržavanje od obavljanja, u cijelosti ili djelomično, gospodarske djelatnosti ili prava navedenih u ovom stavku, j) omogućavanje pristupa do sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili do bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav, te do sustava za električnu energiju ili mreža za grijanje ili hlađenje i prijevoza ili prijenosa putem tih sustava ili mreža, te obavljanje drugih usluga koje su s time izravno povezane, k) telekomunikacijske usluge, l) usluge radijskog i televizijskog emitiranja, m) elektronički obavljene usluge iz članka 118. točke 2. ovoga Zakona. Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi. Prema članku 26. Zakona kod elektronički obavljenih usluga koje obave porezni obveznici sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom iz koje se te usluge obavljaju izvan Europske unije, mjestom obavljanja usluga osobama koje nisu porezni obveznici i imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije, smatra se mjesto gdje osoba koja nije porezni obveznik ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište. 11. STOPE PDV-a S izmjenama Zakona o PDV-u već je od 1. siječnja godine povećana stopa PDV-a s 0% na 5% zbog usklađivanja s Direktivom 2006/112/EZ. Prema odredbama članka 38. Zakona PDV se obračunava po stopi 25%, što je ujedno i opća stopa PDV-a. Međutim, propisane su i dvije snižene stope PDV-a od 5% i 10%. PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 5% na isporuke sljedećih dobara i usluga: a) sve vrste kruha, b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje), koje se stavlja u promet pod istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano, kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih mliječnih proizvoda), nadomjestke za majčino mlijeko, c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškol sko obrazovanje, u svim fizičkim oblicima, d) lijekove određene u skladu s Odlukom o utvrđivanju Liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, e) medicinsku opremu, pomagala i druge sprave koje se koriste za ublažavanje liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida propisane Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, f) kino ulaznice, g) novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje izlaze dnevno i kao opće-informativni tisak objavljuju novinarske autorske tekstove u opsegu od najmanje riječi u primjerku dnevnog izdanja, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju, h) znanstvene časopise. PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 10% na isporuke sljedećih dobara i usluga: a) usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, 52

55 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST uključujući smještaj za vrijeme odmora, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma, b) usluge pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanje i usluživanje bezalkoholnih pića i napitaka, vina i piva u tim objektima, c) novine i časopise novinskog nakladnika koji ima statut medija, osim onih iz stavka 2. točke g) ovoga članka, otisnute na papiru te osim onih koji u cijelosti ili u većem dijelu sadrže oglase ili služe oglašavanju, d) jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla, e) dječju hranu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu, f) isporuku vode, osim vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj ambalaži, g) bijeli šećer od trske i šećerne repe koji se na tržište stavlja u kristalnom obliku, h) ulaznice za koncerte, i) časopise za kulturu i umjetnost. 12. POSEBNI POSTUPCI OPOREZIVANJA Mali porezni obveznici Posebni postupci oporezivanja koji su propisani Direktivom 2006/112/EZ primjenjuju se od 1. srpnja i u Hrvatskoj. Posebnim postupkom oporezivanja malih poreznih obveznika propisano je da je prag za upis u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja povećan na kuna. Malim poreznim obveznikom sukladno članku 90. stavku 1. Zakona smatra se pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od ,00 kuna. Taj porezni obveznik oslobođen je plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza. U slučaju da od Porezne uprave zatraži upis u registar obveznika PDV-a Porezna uprava izdat će mu rješenje koje ga obvezuje sljedećih 5 kalendarskih godina na redovni postupak oporezivanja. Međutim, bitno je napomenuti da vrijednost isporuka dobara i usluga za visinu praga za upis u registar obveznika PDV-a, obuhvaća: a) vrijednost isporuka dobara ili usluga koje bi bile oporezive, b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a pri izvozu ili isporukama izjednačenim s izvozom, c) vrijednost isporuka nekretnina i osiguravajućih, financijskih i bankarskih transakcija, osim ako su te transakcije pomoćne. Isporuka materijalnih i nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima se u obzir pri obračunavanju vrijednosti isporuka iz stavka 1. ovoga članka Oporezivanje marže Odredbama članka 95. do 103. Zakona, propisan je posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobara, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete, a primjenjuje se kada preprodavatelj nabavlja dobra od: - osobe koja nije porezni obveznik, - malog poreznog obveznika, POREZI - poreznog obveznika koji nema pravo na odbitak pretporeza, - drugog preprodavatelja koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže. Porezna osnovica za isporuke dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže je marža koju ostvari preprodavatelj, umanjena za iznos PDV-a koji je sadržan u toj marži. Marža je jednaka razlici između prodajne cijene dobara koju je zaračunao preprodavatelj i nabavne cijene za ta dobra. Preprodavatelj može primijeniti redovan sustav oporezivanja na bilo koju isporuku dobara na koju se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobara, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete. Porezni obveznik ne smije odbiti pretporez za isporuke dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete, a na računima ne smije izdvojeno iskazivati PDV na isporuke dobara na koje se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže Investicijsko zlato Odredbama članka 113. do 117. Zakona propisan je posebni postupak oporezivanja investicijskog zlata koji se primjenjuje na: 1. zlato u obliku poluga ili pločica, težina koje su prihvaćene na tržištu plemenitih metala, čistoće jednake ili veće od 995 tisućinki, bez obzira je li predstavljeno vrijednosnim papirima ili nije, 2. zlatne kovanice: a) čistoće jednake ili veće od 900 tisućinki, b) iskovane poslije godine, c) koje trenutno jesu ili su bile zakonsko sredstvo plaćanja u državi podrijetla, i d) koje se uobičajeno prodaju po cijeni koja ne prelazi više od 80% vrijednosti zlata na otvorenom tržištu, sadržanog u kovanicama. Oslobođenje od plaćanja PDV-a primjenjuje se na isporuke, stjecanje unutar Europske unije i uvoz investicijskog zlata te na usluge posrednika koji djeluju u ime i za račun druge osobe pri isporuci zlata za svoga nalogodavca. Porezni obveznik koji proizvodi investicijsko zlato ili pretvara zlato u investicijsko zlato, ima pravo izbora za oporezivanje isporuka investicijskog zlata koje obavlja drugim poreznim obveznicima kao i porezni obveznik koji u okviru svoje djelatnosti isporučuje zlato za industrijske potrebe drugom poreznom obvezniku Putničke agencije Posebni postupak oporezivanja putničkih agencija propisan je odredbama članka 91. do 94. Zakona i primjenjuje se na transakcije putničkih agencija koje posluju s putnicima u svoje ime, a koriste isporuke dobara i usluge drugih poreznih obveznika za obavljanje usluga putovanja. Taj posebni postupak oporezivanja ne primjenjuje se na putničke agencije koje djeluju samo kao posrednici u tuđe ime i za tuđi račun. Transakcije što ih putnička agencija obavi u vezi s putovanjem smatraju se jedinstvenom uslugom koju putnička agencija obavlja putniku i oporezive su prema mjestu sjedišta ili stalne poslovne jedinice putničke agencije iz koje se usluge obavljaju. Usluge koje je putnička agencija nabavila od 53

56 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST drugih poreznih obveznika oporezive su tamo gdje su stvarno obavljene. Kod posebnog postupka oporezivanja putničkih agencija oporezuje se razlika u cijeni putničke agencije odnosno razlika između ukupne naknade, bez PDV-a, koju plaća putnik i stvarnih troškova putničke agencije za isporuke dobara ili usluga koje su joj obavili drugi porezni obveznici, ali pod uvjetom da su te transakcije obavljene izravno putniku. Kad se radi o transakcijama između dva porezna obveznika ne primjenjuje se posebni postupak oporezivanja putničkih agencija. Porezni obveznik putnička agencija nema pravo na odbitak pretporeza koji su joj obračunali drugi porezni obveznici za transakcije na koje se primjenjuje ovaj posebni postupak oporezivanja, a koje se obavljaju izravno putnicima. Pravo na odbitak pretporeza odnosi se na isporuke dobara i usluga koje su joj obavili drugi porezni obveznici pod uvjetom da te isporuke služe za obavljanje gospodarske djelatnosti (telefonske usluge, najam poslovnog prostora i slično) Elektronički obavljene usluge Prema odredbama članka 118. do 125. Zakona primjenjivat će se i posebni postupak oporezivanja za elektronički obavljene usluge koje porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije, obavi osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u nekoj državi članici. Međutim, za očekivati je da se ovi porezni obveznici uglavnom neće registrirati u Hrvatskoj obzirom da je većina takvih poreznih obveznika registrirana već u starijim državama članicama kao što su Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske ili Luxembourg. Ovaj posebni postupak oporezivanja primjenjuje sa na elektronički obavljene usluge kojima se smatraju: a) isporuka web sjedišta, udomljavanje web sjedišta, daljinsko održavanje programa i opreme, b) isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje, c) isporuka slika, tekstova i informacija te osiguravanje pristupa bazama podataka, d) isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre te emitiranje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih programa i priredbi, e) učenje na daljinu. 13. DODJELA PDV IDENTIFIKACIJSKOG BROJA PDV identifikacijski broj potrebno je dodijeliti poreznim obveznicima koji obavljaju transakcije unutar Europske unije kako bi se olakšalo kretanje dobara i usluga kao cilj uspostavljanja toga zajedničkog tržišta. Prema odredbama članka 77. Zakona, PDV identifikacijski broj dodijelit će se: a) svakom poreznom obvezniku koji na području Republike Hrvatske obavlja isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim poreznom obvezniku koji povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva i poreznom obvezniku koji obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili usluga, b) svakom poreznom obvezniku, ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, koji stječe dobra unutar Europske unije te svakom poreznom obvezniku, ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik čija su stjecanja dobara unutar Europske unije predmet oporezivanja PDV-om, c) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj obavlja stjecanje dobara unutar Europske unije za potrebe svoje gospodarske djelatnosti koja se obavlja izvan Republike Hrvatske, d) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj prima usluge za koje je obvezan platiti PDV, e) svakom poreznom obvezniku koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj koji obavlja usluge na području druge države članice za koje je primatelj usluge obvezan platiti PDV. Prema odredbama članka 77. stavka 6. Zakona PDV identifikacijski broj bit će osobni identifikacijski broj (OIB) i prefiks HR. Primjena PDV identifikacijskog broja vrlo je važna obzirom da pomoću njega porezni obveznik ostvaruje oslobođenje pri isporuci dobara i usluga unutar Europske unije. PDV identifikacijski broj služi isporučitelju dobara za provjeru poreznog statusa kupca (stjecatelja) iz druge države članice, odnosno za oslobođenje za isporuke dobara u drugu državu članicu. Također služi isporučitelju za provjeru poreznog statusa primatelja usluge iz druge države članice kako bi primijenio oslobođenje od plaćanja PDV-a za usluge obavljene primatelju u drugu državu članicu za koje je primatelj obvezan platiti PDV zbog prijenosa porezne obveze, odnosno Reverse Charge mehanizma. Stoga porezni obveznik isporučitelj dobara ili usluga mora imati valjan PDV identifikacijski broj kupca kako bi mogao isporuku dobara ili usluga u drugu državu članicu osloboditi plaćanja PDV-a. Na taj način prodavatelj je siguran da je kupac obveznik plaćanja PDV-a i da će u svojoj državi članici obračunati PDV na stjecanje dobara ili na primljenu uslugu. PDV identifikacijski broj mora biti naveden na računu, stoga prodavatelj na računu mora navesti svoj PDV identifikacijski broj i PDV identifikacijski broj kupca. Inicijalno su dodijeljeni PDV identifikacijski brojevi tuzemnim poreznim obveznicima koji obavljaju transakcije s inozemnim poreznim obveznicima, a ostali porezni obveznici PDV identifikacijski broj dobit će po podnesenom zahtjevu. Inozemni porezni obveznici koji će podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja, a nije im dodijeljen OIB, obvezni su podnijeti i propisani obrazac Zahtjeva za određivanjem i dodjeljivanjem OIB-a, kao i potrebnu dokumentaciju za dodjelu OIB-a u skladu sa Zakonom o osobnom identifikacijskom broju (Nar. nov., br. 60/08.). Porezni obveznici provjeru PDV identifikacijskog broja mogu obaviti putem informatičke baze VIES sustava (VAT Information Exchange System) odnosno preko ureda koji su države članice obvezne ustrojiti zbog razmjene informacija o isporukama dobara i obavljenim uslugama unutar Europske unije. Dokaz o provjeri valjanosti PDV identifikacijskog broja porezni obveznici trebaju osigurati u svojim poslovnim evidencijama. Hrvatski porezni obveznici koji isporučuju dobra i usluge na zajedničkom tržištu Europske unije mogu provjeriti valjanost PDV identifikacijskog broja svoga poslovnog partnera iz druge države članice Europske unije prije svega putem internetske stranice Europske komisije Iznimno, u slučaju da se provjera valjanosti PDV identifikacijskog broja ne može izvršiti putem internetske stranice Europske komisije, uslugu provjere pružit će Porezna 54

57 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST uprava, Služba za međunarodnu razmjenu informacija putem telefona ili elektroničke pošte. 14. POREZNE PRIJAVE Porezni obveznici koji isporučuju dobra i obavljaju usluge na zajedničkom tržištu Europske unije obvezni su o tim isporukama izvješćivati Poreznu upravu, a isto su obvezni činiti i porezni obveznici dugih država članica kako bi se te informacije mogle razmjenjivati između država članica u cilju suzbijanja kružnih prijevara i utaje poreza. Obzirom da se između država članica Europske unije promet dobara više ne obavlja uz prisutnost carinskih uprava kontrola prometa dobara unutar Europske unije obavlja se putem razmjene informacija i administrativne suradnje između država članica. Promet dobara između Republike Hrvatske i drugih država članica više ne kontrolira Carinska uprava obzirom da u tim slučajevima više nema uvoza i izvoza pa će se ta razmjena informacija obavljati putem VIES sustava za što je nadležna Porezna uprava. Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a mora sukladno članku 88. Zakona podnijeti Zbirnu prijavu o sljedećem: a) stjecateljima registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra u drugu državu članicu i za premještanje dobara u drugu državu članicu, b) osobama registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra koja su mu bila isporučena u okviru stjecanja unutar Europske unije za trostrane poslove, c) poreznim obveznicima i pravnim osobama koje nisu porezni obveznici, a registrirani su za potrebe PDV-a, kojima je obavio usluge, osim usluga koje su oslobođene PDV-a u državi članici gdje je ta transakcija oporeziva i za koje je primatelj obvezan platiti PDV, d) PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu i pod kojim isporučuje dobra u drugu državu članicu ili obavlja usluge, e) PDV identifikacijski broj pod kojim je osoba koja stječe dobra registrirana za potrebe PDV-a u drugoj državi članici te pod kojim su joj unutar Europske unije dobra isporučena ili usluge obavljene, f) za svakog stjecatelja dobara ili primatelja usluga ukupnu vrijednost isporuke dobara ili usluga koje je obavio porezni obveznik, g) vrijednosti ispravaka porezne osnovice, a te se vrijednosti navode za obračunsko razdoblje tijekom kojega je osoba koja stječe dobra ili prima usluge prijavila ispravke. U slučaju premještanja dobara u drugu državu članicu u Zbirnoj prijavi porezni obveznik navodi i sljedeće podatke: 1. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, 2. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran u državi članici u kojoj je završila otprema ili prijevoz dobara, 3. ukupnu vrijednost premještenih dobara u drugu državu članicu. Porezni obveznik koji stječe dobra i primjenjuje pojednostavljeni postupak za trostrani posao obvezan je u Zbirnoj prijavi navesti sljedeće podatke: - svoj PDV identifikacijski broj pod kojim je stekao dobra i obavio daljnju isporuku tih dobara, POREZI - PDV identifikacijski broj osobe kojoj je obavljena daljnja isporuka dobara, koji joj je izdan u državi članici u kojoj prijevoz ili otprema dobara završava, - za svaku pojedinu osobu kojoj je obavljena daljnja isporuka dobara zbroj naknada, bez PDV-a, za isporuke koje je na taj način obavio u državu članicu u kojoj otprema ili prijevoz dobara završava. Zbirna prijava se podnosi najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja. Porezni obveznici koji obavljaju transakcije na zajedničkom tržištu Europske unije podnose Zbirnu prijavu mjesečno, kao i prijave PDV-a neovisno o vrijednosti isporuka koje su obavili u prethodnoj kalendarskoj godini. Uz Zbirnu prijavu porezni obveznici u istim rokovima podnose i Prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica, što je propisano člankom 86. Zakona. U toj prijavi porezni obveznik navodi sve podatke o vrijednosti stjecanja dobara, kao i o vrijednosti primljenih usluga koje su mu obavili porezni obveznici sa sjedištem u drugoj državi članici. Prijava poreza na dodanu vrijednost (Obrazac PDV) podnosi se također najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja, dok će se godišnja prijava poreza na dodanu vrijednost (Obrazac PDV-K) podnositi do kraja veljače za prethodnu kalendarsku godinu neovisno o tome radi li se o obvezniku poreza na dohodak ili obvezniku poreza na dobit. Međutim, potrebno je naglasiti da su rokovi plaćanja po mjesečnim prijavama PDV-a ostali do kraja mjeseca za prethodno obračunsko razdoblje, dok je rok plaćanja po godišnjoj prijavi PDV-a do kraja veljače za prethodnu kalendarsku godinu. Uz ove prijave sukladno članku 87. Zakona podnose se i prijave za isporuku i stjecanje novih prijevoznih sredstava i to u roku 10 dana od dana isporuke odnosno stjecanja novog prijevoznog sredstva. 15. ZAKLJUČAK Hrvatski poduzetnici moraju se prilagoditi na nova pravila u oporezivanju PDV-om, međutim u mnogim situacijama olakšano je poslovanje s poduzetnicima iz drugih država članica obzirom na slobodno kretanje robe i usluga i jedinstveno tržište Europske unije. Zakon o porezu na dodanu vrijednost usklađen je s Direktivama Europske unije kako bi se pravila o oporezivanju isporuka dobara i usluga na zajedničkom tržištu Europske unije mogla primjenjivati i u Hrvatskoj i na taj način izbjeglo dvostruko oporezivanje PDV-om, ali i spriječilo potpuno neoporezivanje. Obzirom da se odredbe o oporezivanju porezom na dodanu vrijednost relativno često mijenjaju i Zakon o porezu na dodanu vrijednost bit će podložan češćim promjenama. Već od godine stupaju na snagu nova pravila o načinu i mjestu oporezivanja usluga koje elektroničkim putem obave porezni obveznici jedne države članice osobama koje nisu porezni obveznici u drugoj državi članici te će se već u trebati pristupiti novim izmjenama Zakona. Renata KALČIĆ, Ministarstvo financija RH, Središnji ured Porezne uprave, Zagreb 55

58 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST MAJA BUBALO Stručni članak UDK Oporezivanje novih prijevoznih sredstava prema novom Zakonu o PDV-u Vezano za oporezivanje novih prijevoznih sredstava, odredbe Zakona o PDV-u (Nar. nov., br. 73/13.), koji će se početi primjenjivati s danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, donose niz novih pravila u skladu s kojima će porezni obveznici, a i oni koji to nisu, morati postupati. Među navedenim odredbama implementirane su i odredbe o stjecanju odnosno isporuci novih prijevoznih sredstava te odredbe o obvezama njihovih stjecatelja odnosno isporučitelja. Obzirom da su prijevozna sredstva inače tema koja zanima širi dio javnosti, autorica u nastavku piše o temeljnim načelima u vezi transakcija s novim prijevoznim sredstvima te daje kratki osvrt na oporezivanje rabljenih prijevoznih sredstava. 1. UVOD Predmet oporezivanja PDV-om, sukladno odredbama Zakona, je isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav. 1 Pojam porezni obveznik koji djeluje kao takav zapravo označava osobu koja obavlja isporuke u okviru svoje gospodarske djelatnosti. Predmet oporezivanja, među ostalim, je i stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao takav u drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik i na njega se ne odnose odredbe članka 13. stavaka 3., 4. i 10. Zakona. Međutim, predmetom oporezivanja također se smatra stjecanje novih prijevoznih sredstava koje obavi porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom a) i b) Zakona ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik. 2 Pojam stjecanje dobara unutar Europske unije označava stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara. Dakle, da bi se određena transakcija uopće smatrala stjecanjem, među ostalim, 1 Članak 4. stavak 1. Zakona. 2 Članak 4. stavak 1. točka 2.a) i 2.b) Zakona. mora doći do fizičkog premještanja dobra iz jedne države članice u drugu. 3 Načelno, poreznim obveznikom se smatra svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Pri tome, pojam gospodarska djelatnost obuhvaća svaku djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Također, gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda. Međutim, Zakonom je propisana i iznimka u slučaju isporuke novih prijevoznih sredstava u drugu državu članicu Europske unije. Prema članku 6. stavku 4. Zakona poreznim obveznikom će se smatrati svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva iz članka 4. stavka 3. Zakona, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice. Temeljem navedenih zakonskih odredbi razvidno je da su propisane određene iznimke u pogledu predmeta oporezivanja odnosno stjecanja novih prijevoznih sredstava u odnosu na temeljno načelo te je propisana iznimka u pogledu određivanja poreznog obveznika u vezi navedenih transakcija. Naime, u skladu s naprijed navedenim, iako je porezni obveznik u načelu osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost, pri isporuci novih prijevoznih sredstava u drugu državu članicu poreznim obveznikom smatrat će se svaka osoba pa i ona koja nije porezni obveznik. Također, ako je riječ o stjecanju novih 3 Članak 9. stavak 1. Zakona. 56

59 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST prijevoznih sredstava, stjecatelj može biti bilo koja osoba, bez obzira na to je li ona porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a ili se radi o fizičkoj osobi. Zakonom su stoga, za potrebe PDV-a, propisane odredbe o tome što se smatra prijevoznim sredstvima za prijevoz dobara ili osoba te pod kojim uvjetima se ta prijevozna sredstva smatraju novima. Naime, navedenim prijevoznim sredstvima ako su namijenjena za prijevoz osoba ili dobara, smatraju se: 4 a) kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm 3 ili snage motora iznad 7,2 kw, b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spašavanje odnosno pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu, i c) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od kg, osim zrakoplova koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na međunarodnim linijama. Navedena prijevozna sredstva koja će se smatrati novima su sljedeća: 5 - kopnena motorna vozila isporučena unutar razdoblja od 6 mjeseci od datuma prve uporabe ili koja nisu prešla više od 6.000,00 km; - plovila isporučena unutar razdoblja od 3 mjeseca od datuma prve uporabe ili koja nisu plovila više od 100 sati; - zrakoplovi isporučeni unutar 3 mjeseca od datuma prve uporabe ili koji nisu letjeli više od 40 sati. Obzirom na navedeno razvidno je da prijevozno sredstvo, primjerice kopneno motorno vozilo, može prijeći i ,00 km, ali u slučaju da je isporuka takvog prijevoznog sredstva izvršena unutar propisanog razdoblja od 6 mjeseci od datuma prve uporabe ono će se, za potrebe PDV-a smatrati novim. Nadalje, ostaje otvoreno pitanje što se smatra datumom prve uporabe. U svezi navedenoga, u vrijeme pisanja ovoga članka još uvijek nisu bile propisane nikakve detaljne odredbe putem podzakonskih akata, međutim, u uobičajenoj praksi u državama članicama EU datumom prve uporabe smatra se datum prve registracije. Također, u određenim slučajevima datumom prve uporabe smatra se i datum isporuke odnosno dostave proizvođača svom prvom kupcu ili datum kad proizvođač započne koristiti novo prijevozno sredstvo kao izložbeni materijal ili testno vozilo. 2. PLAĆANJE PDV-a KOD ISPORUKE I STJECANJA NOVIH PRIJEVOZNIH SREDSTAVA I PODNOŠENJE POREZNIH PRIJAVA 2.1. Nastanak oporezivog događaja Načelno, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Kod stjecanja dobara oporezivi događaj nastaje u trenutku stjecanja dobara unutar Europske unije pri čemu se smatra da je stjecanje dobara unutar Europske unije obavljeno kada se isporuka sličnih dobara smatra obavljenom u tuzemstvu. Na- 4 Članak 4. stavak 2. Zakona. 5 Članak 4. stavak 3. Zakona. POREZI vedeno znači da kod isporuke dobara unutar Europske unije u biti postoje dva oporeziva događaja: prvi - isporuka dobra koje se otprema ili prevozi za koje je kao mjesto oporezivanja određena država članica u kojoj otprema ili prijevoz dobara počinje te drugi oporezivi događaj - stjecanje dobra unutar Europske unije, za koje se mjesto oporezivanja nalazi u državi članici odredišta. Obveza obračuna PDV-a kod stjecanja dobra nastaje u trenutku izdavanja računa ili istekom roka iz članka 78. stavka 4. Zakona ako račun do tada nije izdan. Prema navedenom članku Zakona, račun se mora izdati najkasnije petnaestog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je nastao oporezivi događaj za isporuke dobara obavljene u skladu s uvjetima utvrđenim člankom 41. stavkom 1. Zakona ili isporuke usluga za koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ Podnošenje poreznih prijava Člankom 75. stavak 1. točka 4. Zakona propisana je obveza plaćanja PDV-a kod stjecanja novih prijevoznih sredstava definiranih odredbama članka 4. Zakona. Obzirom da stjecatelj novih prijevoznih sredstava može biti bilo koja osoba, dakle porezni obveznik, pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a ili osoba koja nije porezni obveznik, te osobe, u skladu sa Zakonom, imaju različite obveze po pitanju obveze uplate PDV-a te podnošenja poreznih prijava. U načelu, svaki porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a. U navedenoj prijavi se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno iskazuje ukupna vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupna vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju. 6 Prijavu PDV-a obvezna je podnijeti i osoba koja je obvezna platiti PDV umjesto poreznog obveznika koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj, pravna osoba koja nije porezni obveznik i obvezna je platiti PDV na stjecanje dobara unutar Europske unije, osoba koja je registrirana za potrebe PDVa i stječe novo prijevozno sredstvo te porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, a koji unutar Europske unije stječe dobra koja podliježu trošarinama. 7 Zakonom je propisana i obveza podnošenja prijave za isporuke i prijave za stjecanje novih prijevoznih sredstava. Prema članku 87. stavak 1. Zakona porezni obveznik koji obavlja isporuku novog prijevoznog sredstva osobi koja nije registrirana za potrebe PDV-a ili porezni obveznik iz članka 6. stavka 4. Zakona, kod isporuke novog prijevoznog sredstva u skladu s člankom 41. stavkom 1. točkom b) Zakona, mora podnijeti prijavu za isporuke novih prijevoznih sredstava u roku 10 dana od dana isporuke novog prijevoznog sredstva u drugu državu članicu u kojoj će iskazati vrijednost tih isporuka. Zakon propisuje i obvezu podnošenja prijave za stjecanje novih prijevoznih sredstava pa će porezni obveznik koji stječe nova prijevozna sredstva unutar Europske unije sukladno članku 4. stavku 1. točki 2.b) Zakona, morati podni- 6 Članak 85. stavak 1. Zakona. 7 Članak 85. stavak 3. Zakona. 57

60 POREZI jeti prijavu za stjecanje novih prijevoznih sredstava u roku 10 dana od dana stjecanja novog prijevoznog sredstva te će u njoj morati iskazati sve podatke potrebne za obračun i nadzor PDV-a. 8 Porezni obveznik će uz navedenu prijavu biti obvezan podnijeti i prijavu za stjecanje dobara iz drugih država članica Europske unije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavka 2. ovoga Zakona. Ono što je također bitno naglasiti jest da prijavu za stjecanje novih prijevoznih sredstava neće morati podnositi porezni obveznik koji nova prijevozna sredstva koristi za daljnju prodaju. Porezni obveznici, preprodavatelji, podnosit će u tom slučaju redovnu poreznu prijavu te prijavu za stjecanje dobara iz drugih država članica Europske unije, kao i zbirnu prijavu pri daljnjoj isporuci novog prijevoznog sredstva u druge države članice Europske unije. Obrazac - Stjecanje NPS MINISTARSTVO FINANCIJA POREZNA UPRAVA PODRUČNI URED: ISPOSTAVA: POREZ NA DODANU VRIJEDNOST Obrazac - Stjecanje NPS PRIJAVA ZA STJECANJE NOVOG PRIJEVOZNOG SREDSTVA IZ DRUGE DRŽAVE ČLANICE EU I. PODACI O KUPCU/STJECATELJU: Ime i prezime/naziv: Adresa (mjesto, ulica i broj): PDV identifikacijski broj/oib: II. PODACI O ISPORUČITELJU: 2.3. Plaćanje PDV-a Svaki porezni obveznik mora platiti obračunani i prijavljeni PDV za određeno obračunsko razdoblje do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavaka 2. i 3. Zakona. Pri tome se smatra da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. Zakona (PDV obračunat temeljem prijenosa porezne obveze - reverse charge ) plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a. 9 Dakle, kada porezni obveznik stječe dobra iz druge države članice smatrat će se da je PDV plaćen ako je iskazan u prijavi PDV-a. Međutim, iznimno od navedenoga, ako osoba koja nije registrirana za potrebe PDV-a stječe novo prijevozno sredstvo u smislu članka 4. stavka 1. točke 2.b) Zakona, ta osoba mora platiti PDV na temelju rješenja Porezne uprave. 10 Nova prijevozna sredstva stečena prema članku 4. stavku 1. točki 2.b) Zakona neće se moći registrirati u tuzemstvu bez predočenja dokaza o tome da je stjecanje tih prijevoznih sredstava prijavljeno Poreznoj upravi. Naime, novo prijevozno sredstvo, stečeno u skladu s odredbama članka 4. stavak 1. točka 2.b Zakona, može se registrirati kod nadležnog tijela prema posebnim propisima samo uz predočenje prijave za stjecanje novih prijevoznih sredstava koju je ovjerila nadležna ispostava Porezne uprave. Za registraciju novih prijevoznih sredstava stjecatelji koji nisu registrirani za potrebe PDV-a obvezni su priložiti potvrdu o plaćenom PDV-u. Ta potvrda se izdaje na zahtjev stjecatelja. 11 Na službenim internetskim stranicama Porezne uprave objavljen je oblik i sadržaj obrazaca odnosno prijava za isporuku i stjecanje novih prijevoznih sredstava temeljem kojih se može zaključiti koji će sve podaci morati biti poznati prilikom stjecanja odnosno navedeni prilikom isporuke novih prijevoznih sredstava u drugu državu članicu. 8 Članak 87. stavak 2. Zakona. 9 Članak 76. stavak 4. Zakona. 10 Članak 76. stavak 5. Zakona. 11 Članak 76. stavak 6. Zakona. Ime i prezime/naziv: Adresa (država, mjesto, ulica i broj): PDV identifikacijski broj/porezni broj: III. PODACI O NOVOM PRIJEVOZNOM SREDSTVU: KOPNENO MOTORNO VOZILO Datum prve upotrebe (registracija) Broj prijeđenih kilometara Broj šasije Snaga motora (u Kw) Radni obujam motora (u cm 3 ) Vrsta motornog vozila Marka motornog vozila Model motornog vozila PLOVILO Datum prve upotrebe (registracija) Broj sati plovljenja NIB Dužina (u m) Marka plovila Model plovila ZRAKOPLOV Datum prve upotrebe (registracija) Broj sati letenja Serijski broj Težina pri polijetanju (u kg) Marka zrakoplova Model zrakoplova Datum dopreme u RH iz druge države članice (stjecanja)/računa/ugovora: Broj računa/ugovora: IV. PODACI ZA OBRAČUN I PLAĆANJE PDV-a: Nabavna cijena (prema računu, ugovoru): Potpis kupca/stjecatelja: Mjesto i datum primitka: M.P. Ovlašteni službenik: 58

61 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST Obrazac - Isporuka NPS MINISTARSTVO FINANCIJA POREZNA UPRAVA PODRUČNI URED: ISPOSTAVA: Obrazac - Isporuka NPS PRIJAVA ZA ISPORUKE NOVOG PRIJEVOZNOG SREDSTVA IZ RH U DRUGU DRŽAVU ČLANICU I. PODACI O ISPORUČITELJU: Ime i prezime/naziv: Adresa (mjesto, ulica i broj): PDV identifikacijski broj/oib: II. PODACI O KUPCU/STJECATELJU: Ime i prezime/naziv: Adresa (država, mjesto, ulica i broj): Identifikacijski broj kupca u državi članici stjecanja: Država članica stjecanja/odredišta novoga prijevoznoga sredstva: III. PODACI O NOVOM PRIJEVOZNOM SREDSTVU: KOPNENO MOTORNO VOZILO Datum prve upotrebe (registracija) Broj prijeđenih kilometara Broj šasije Snaga motora (u Kw) Radni obujam motora (u cm 3 ) Vrsta motornog vozila Marka motornog vozila Model motornog vozila PLOVILO Datum prve upotrebe (registracija) Broj sati plovljenja NIB Dužina (u m) Marka plovila Model plovila ZRAKOPLOV Datum prve upotrebe (registracija) Broj sati letenja Serijski broj Težina pri polijetanju (u kg) Marka zrakoplova Model zrakoplova Datum računa: Datum isporuke: Broj računa: Prodajna cijena: Dokaz o stjecanju u drugoj državi članici: (upisati X ako postoji) IV. PODACI O STJECANJU NOVOG PRIJEVOZNOG SREDSTVA KOJE SE ISPORUČUJE: Broj računa/dokumenta o uvozu/ugovora: Datum računa/dokumenta o uvozu/ugovora: Prijevozno sredstvo je (zaokružiti): a) kupljeno u tuzemstvu b) kupljeno iz druge države članice c) uvezeno Nabavna cijena (bez PDV-a): Iznos plaćenog PDV-a pri nabavi/uvozu/stjecanju: V. ZAHTJEV ZA POVRAT PLAĆENOG PDV-a PRI NABAVI/UVO- ZU/STJECANJU: Zahtjev za povrat DA NE Iznos PDV-a za koji se traži povrat: Povrat izvršiti na broj računa: otvoren kod banke: Broj priloga: Potpis isporučitelja/podnositelja zahtjeva za povrat: Mjesto i datum primitka: M.P. Ovlašteni službenik: 3. PRAVO NA ODBITAK PRETPOREZA POREZI Isporuke novih prijevoznih sredstava koja prodavatelj, kupac ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu predmet oporezivanja PDV-om ili bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik, u načelu su oslobođene plaćanja PDV-a. Bitno je također napomenuti da se u tom slučaju radi o isporuci s pravom na odbitak pretporeza. Međutim, kako bi osoba mogla ostvariti pravo na odbitak pretporeza ona se mora smatrati poreznim obveznikom. Stoga je i propisana odredba članka 6. stavak 4. Zakona prema kojoj se poreznim obveznikom u slučaju isporuke novih prijevoznih sredstava smatra svaka osoba (primjerice, fizička osoba) koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva iz članka 4. stavka 3. Zakona, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice. U skladu s tim, svaka osoba iz članka 6. stavka 4. Zakona koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva pod uvjetima iz članka 41. stavka 1. točaka a) i b) Zakona ima pravo na odbitak PDV-a uključenog u nabavnu cijenu ili plaćenog pri uvozu ili stjecanju tog novog prijevoznog sredstva unutar Europske unije, a najviše do iznosa PDV-a koji bi se morao platiti da isporuka nije bila oslobođena plaćanja PDV-a. Pravo na odbitak pretporeza kod isporuke novih prijevoznih sredstava nastaje u trenutku isporuke novih prijevoznih sredstava u drugu državu članicu. U praktičnom smislu, osoba koja nije registrirana za potrebe PDV-a, a obavlja isporuku novog prijevoznog sredstva unutar Europske unije oslobođenu PDV-a, navedeno pravo na odbitak pretporeza ostvaruje putem zahtjeva za povrat PDV-a. Međutim, iznos povrata bit će ostvaren najviše do iznosa poreza koji bi se morao platiti da je isporuka novog prijevoznog sredstva bila oporeziva. U svezi navedenoga, bit će potrebno pričekati detaljnije odredbe o povratu PDV-a za one osobe koje inače nisu porezni obveznici, a koje će biti propisane putem podzakonskih akata, kako bi osobe koje budu obavljale takve isporuke mogle pribaviti sve potrebne dokaze da bi ostvarili pravo na oslobođenje odnosno pravo na povrat PDV-a kod isporuke novih prijevoznih sredstava u drugu državu članicu Europske unije. Primjera radi, ako fizička osoba iz Republike Hrvatske nabavi novi automobil iz Njemačke po cijeni od eura te pri stjecanju plati 25% PDV-a u iznosu od eura te nakon 4 mjeseca proda taj automobil pravnoj osobi iz Slovenije (nakon prijeđenih kilometara) za eura, fizička osoba iz Republike Hrvatske smatrat će se poreznim obveznikom te načelno, može dobiti povrat PDV-a plaćenog pri nabavi ( eura). Međutim, taj iznos povrata bit će ograničen na 8.750,00 eura (35.000,00 x 25%) odnosno iznos poreza koji bi trebao biti plaćen da je ta isporuka novog prijevoznog sredstva unutar Europske unije bila oporeziva. Pri tome, kako je naprijed navedeno, fizička osoba mora osigurati dokaze da je automobil stvarno napustio područje Republike Hrvatske. Što se tiče redovnih poreznih obveznika, načelno, porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih 59

62 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST transakcija. Međutim, Zakonom su propisana i određena ograničenja prava na odbitak pretporeza, stoga porezni obveznik ne može odbiti pretporez za nabavu i najam plovila namijenjenih za razonodu, zrakoplova, osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz, uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima. Iznimno, navedeno se ne primjenjuje ako se radi o plovilima i zrakoplovima kojima se obavlja djelatnost prijevoza putnika i dobara te iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju te ako se radi o osobnim automobilima i drugim prijevoznim sredstvima za osobni prijevoz koja se koriste za obuku vozača, testiranje vozila, servisnu službu, djelatnost prijevoza putnika i dobara, prijevoza umrlih, iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju. 12 Obzirom na navedeno, potrebno je imati u vidu da će porezni obveznici koji budu obavljali stjecanje novih prijevoznih sredstava unutar Europske unije imati pravo na odbitak pretporeza samo u onom dijelu u kojem se ono koristi u poslovne svrhe poreznog obveznika. Međutim, u slučaju da redovni porezni obveznik stekne novo prijevozno sredstvo, a pri stjecanju novog prijevoznog sredstva nije imao pravo na odbitak pretporeza jer se ta nabava nije smatrala nabavom u poslovne svrhe poreznog obveznika, taj porezni obveznik će pri daljnjoj isporuci tog novog prijevoznog sredstva obavljenoj u tuzemstvu, u skladu s člankom 11. stavak 2. Zakona biti oslobođen plaćanja PDV-a. No, ako porezni obveznik izvrši daljnju isporuku prijevoznog sredstva, koje bi se prema odredbama Zakona još uvijek smatralo novim, u drugu državu članicu, taj porezni obveznik bi, u skladu s člankom 6. stavak 4. Zakona, u trenutku isporuke ostvario pravo na odbitak pretporeza. Nadalje, što se tiče obveze registracije za potrebe PDV-a kod obavljanja transakcija unutar Europske unije bitno je napomenuti da je porezni obveznik prije obavljanja takvih transakcija obvezan od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja putem propisanog obrasca. Međutim, u skladu sa Zakonom, navedena obveza za podnošenje zahtjeva za izdavanje PDV identifikacijskog broja ne odnosi se na porezne obveznike iz članka 6. stavka 4. Zakona, male porezne obveznike iz članka 90. stavka 1. Zakona te porezne obveznike koji obavljaju isključivo transakcije oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza KRATKI OSVRT NA OPOREZIVANJE RABLJENIH PRIJEVOZNIH SREDSTAVA 4.1. Rabljena prijevozna sredstva i PDV U skladu s naprijed navedenim, rabljenim prijevoznim sredstvima, za potrebe PDV-a, smatrat će se ona prijevozna sredstva koja se u smislu Zakona ne smatraju novima. Njihovo oporezivanje u domaćem prometu i prometu na zajedničkom tržištu EU ovisit će o tome tko je isporučitelj rabljenog prijevoznog sredstva, a tko kupac. Također, oporezivanje će ovisiti o tome je li isporučitelj porezni obveznik čija je isporuka izvršena prema redovnom ili prema posebnom postupku oporezivanja. 12 Članak 61. Zakona. 13 PDV identifikacijski broj je osobni identifikacijski broj (OIB) kojemu se dodaje predznak HR. Posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete propisan je u člancima Zakona. Prema navedenim odredbama rabljena vozila regulirana su odredbom o definiranju rabljenih dobara pri čemu rabljena dobra označavaju materijalnu pokretnu imovinu koja je prikladna za daljnju uporabu u stanju u kojem se nalazi ili nakon popravka. Kod posebnog postupka oporezivanja marže isporuku načelno obavlja preprodavatelj koji je u smislu Zakona definiran kao porezni obveznik koji u okviru svoje gospodarske djelatnosti, radi preprodaje kupuje ili uvozi za potrebe svoje djelatnosti rabljena dobra i/ili umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete, bilo da taj porezni obveznik djeluje za svoj račun ili za račun druge osobe prema ugovoru kojim je utvrđeno plaćanje provizije pri prodaji ili kupnji. Pri isporuci rabljenih dobara odnosno prijevoznih sredstava koju obavi preprodavatelj primjenjuje se posebni postupak oporezivanja razlike u cijeni (marže) koju preprodavatelj ostvari te se navedeni postupak ne primjenjuje na isporuke novih prijevoznih sredstava, obavljene u skladu s uvjetima iz članka 41. stavka 1. točaka a) i b) Zakona. Na isporuke dobara koje obavi preprodavatelj posebni postupak oporezivanja marže može se primijeniti ukoliko je navedena dobra preprodavatelju na području Europske unije isporučila jedna od sljedećih osoba: a) osoba koje nije porezni obveznik, b) porezni obveznik, čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 40. stavkom 2. Zakona, c) drugi porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 90. stavcima 1. i 2. Zakona (dakle, mali porezni obveznik) i uključuje gospodarska dobra, d) drugi preprodavatelj, čija je isporuka oporeziva po posebnom postupku oporezivanja marže. Bitno je napomenuti da preprodavatelj može primijeniti redovni postupak oporezivanja za bilo koju isporuku dobra za koju je propisan posebni postupak oporezivanja marže. Kod transakcija unutar Europske unije svakako je bitno odrediti mjesto isporuke odnosno mjesto stjecanja. Ukoliko se radi o isporuci dobara koja se ne otpremaju niti prevoze smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke. Međutim, mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca. 14 Mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije smatra se mjesto gdje završava otprema ili prijevoz dobara stjecatelju. 15 Nadalje, u pogledu poreznih oslobođenja za isporuke unutar Europske unije, PDV-a su, među ostalim, oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici. Međutim, to oslobođenje se ne primjenjuje na isporuku dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, 14 Članak 13. Zakona. 15 Članak 27. Zakona. 60

63 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete ili posebni postupak za prodaju putem javne dražbe. 16 Dakle, ukoliko je kupac rabljenog prijevoznog sredstva fizička osoba, PDV će se obračunati i platiti u državi članici u kojoj je izvršena isporuka prijevoznog sredstva bilo po redovnom postupku oporezivanja ili po posebnom postupku oporezivanja marže, ovisno o tome za koji postupak oporezivanja rabljenih prijevoznih sredstava se odlučio isporučitelj. Ukoliko je riječ o isporuci rabljenog dobra po posebnom postupku oporezivanja marže obavljenoj poreznom obvezniku iz druge države članice PDV se također plaća u okviru posebnog postupka oporezivanja u državi članici isporučitelja. Međutim, ukoliko se radi o isporuci rabljenog prijevoznog sredstva koje se isporučuje po redovnom postupku oporezivanja, a radi se o isporuci dobara u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku, ta isporuka će, u skladu s temeljnim načelom za isporuke dobara unutar EU biti oslobođena, naravno uz sve zakonski propisane dokaze da je kupac porezni obveznik u drugoj državi članici (dakle dodijeljen mu je PDV identifikacijski broj) te da je dobro zaista napustilo državu članicu isporuke. U tom slučaju, kupac rabljenog prijevoznog sredstva plaća PDV na stjecanje u državi članici završetka prijevoza. Rabljena prijevozna sredstva, kao i ona nova, na zajedničkom tržištu EU može isporučiti i fizička osoba. U tom slučaju, PDV se neće plaćati niti u državi članici isporučitelja, niti u državi članici kupca. Međutim, u takvom slučaju će kupac iz Republike Hrvatske biti obvezan platiti posebne poreze sukladno Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila Rabljena prijevozna sredstva i posebni porezi Promet rabljenim prijevoznim sredstvima, do sada reguliran Zakonom o posebnom porezu na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove (Nar. nov., br. 136/02. do 78/12.), u skladu s kojim se plaćao posebni porez (trošarina) i posebni porez na promet, zamijenit će Zakon o posebnom porezu na motorna vozila objavljen u Narodnim novinama broj 15 iz godine koji će se početi primjenjivati s danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Primjenom navedenoga Zakona oporezivat će se motorna vozila posebnim porezom prema emisiji CO 2 i vrijednosti vozila te posebnim porezom na stjecanje po stopi od 5%. Posebni porez na motorna vozila plaća se na motorna vozila (nova ili rabljena) na koje nije obračunat i plaćen porez u RH, a koja se registriraju sukladno posebnim propisima odnosno plaća se na motorna vozila koja nisu registrirana u RH, tj. prilikom registracije. 16 Članak 41. stavak 4. Zakona. POREZI U skladu s odredbama navedenoga Zakona posebni porez na stjecanje rabljenih motornih vozila u Republici Hrvatskoj namijenjenim za uporabu na cestama RH na koja je plaćen posebni porez na motorna vozila plaćat će pravne i fizičke osobe sa sjedištem odnosno prebivalištem u RH po stopi od 5%, ako isporuka odnosno stjecanje automobila ne podliježe oporezivanju PDV-om ili porezom na nasljedstva i darove prema posebnim propisima. Obzirom da je odredbama Zakona o PDV-u propisano u kojim slučajevima će se plaćati PDV na nova odnosno rabljena vozila u Republici Hrvatskoj, ostaje otvoreno pitanje hoće li se za potrebe posebnog poreza na stjecanje uzimati u obzir da je na motorno vozilo obračunat i plaćen PDV na zajedničkom tržištu Europske unije odnosno hoće li se vozilo oporezivati s 5% posebnog poreza na stjecanje ako je pri njegovoj isporuci plaćen PDV u drugoj državi članici. Također, prema navedenom Zakonu, u Republici Hrvatskoj se neće moći obaviti niti registracija rabljenog motornog vozila ukoliko kupac odnosno stjecatelj nadležnim tijelima ne dostavi dokaz o plaćenom posebnom porezu na stjecanje motornih vozila. 5. ZAKLJUČAK Temeljem navedenog izlaganja razvidno je da su prijevozna sredstva posebna kategorija dobara, kako ona nova za čija su stjecanja odnosno isporuke propisane iznimke, tako i rabljena koja se, osim u redovnom, mogu prodavati i po posebnom postupku oporezivanja. U pogledu transakcija s novim prijevoznim sredstvima razvidno je da je namjera propisivanja navedenih odredbi ubiranje poreza u svim slučajevima u onoj državi članici u kojoj je obavljeno stjecanje novih prijevoznih sredstava. Obzirom da su transakcije novim prijevoznim sredstvima područje učestalih poreznih prijevara na zajedničkom tržištu Europske unije, kontrolom stjecanja odnosno isporuka novih prijevoznih sredstava putem predloženih obrazaca za prijavu njihovog stjecanja odnosno isporuke na zajedničkom tržištu, porezne vlasti bi trebale imati bolji pregled nad trgovinom novim prijevoznim sredstvima na domaćem tržištu, ali to će svakako imati značajan doprinos i u međunarodnoj razmjeni podataka o navedenim transakcijama s ostalim državama članicama. Maja BUBALO, Ministarstvo financija, Središnji ured Porezne uprave, Zagreb 61

64 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST MAJA BUBALO Stručni članak UDK Prijenos porezne obveze - reverse charge u građevinskoj djelatnosti Zakon o PDV-u (Nar. nov., br. 73/13.), koji će se početi primjenjivati 1. srpnja 2013., propisuje prijenos porezne obveze u slučaju obavljanja građevinskih radova između dva porezna obveznika u Republici Hrvatskoj. Ovaj bi način obračuna PDV-a trebao osigurati manje porezno opterećenje građevinske djelatnosti kao i sigurniji prihod od PDV-a u građevinskoj djelatnosti, ali i kod isporuka rabljenih materijala. Navedeno znači da će u isporukama u građevinskoj djelatnosti građevinar kao izvođač radova biti oslobođen plaćanja PDV-a, a investitor će biti obvezan obračunati odnosno platiti PDV. Investitor će obvezu PDV-a iskazati u poreznoj prijavi, i isti iznos odbiti kao pretporez. Kod navedenih isporuka kada je primatelj obvezan platiti PDV, isporučitelj u računu mora navesti prijenos porezne obveze ili engleski izraz reverse charge. 1 U očekivanju Pravilnika o PDV-u koji bi trebao sadržavati detaljnije odredbe o provođenju članka 75. stavka 3. Zakona, autorica u članku piše o prijenosu porezne obveze na način na koji se to provodi u državama članicama EU. 1. UVOD 1 Građevinska djelatnost posebna je gospodarska djelatnost koja je i do sada u pogledu oporezivanja PDV-om odnosno u pogledu prava na odbitak pretporeza, bila razmatrana s posebnog stajališta. U novom Zakonu o PDV-u (Nar. nov., br. 73/13.), koji će se primjenjivati nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, propisane su izmjene u pogledu oporezivanja određenih isporuka u građevinskoj djelatnosti obavljenih na području Republike Hrvatske između dva porezna obveznika. Izmjene se sastoje u tome da će PDV biti obvezan platiti primatelj usluge temeljem prijenosa porezne obveze (eng. reverse charge), a ne isporučitelj. Te odredbe, preuzete iz Direktive Vijeća 2006/112/EZ (dalje: Direktiva Vijeća), a koje su u navedenoj Direktivi propisane kao mogućnost, implementirane su u članak 75. Zakona o PDVu. U nastavku članka bit će objašnjeno što konkretno znače temeljne odredbe o prijenosu porezne obveze u građevinskoj 1 Članak 79. Zakona. djelatnosti odnosno u kojim situacijama će se navedeni prijenos primjenjivati. 2. TEMELJNA NAČELA 2.1. Porezni obveznik i oporezive transakcije Kako bi mogli razumjeti u kojem slučaju i tko će obračunavati PDV metodom prijenosa porezne obveze potrebno je razumjeti temeljna načela Zakona o predmetu oporezivanja PDV-om te načela o definiranju poreznog obveznika. U skladu s novim Zakonom predmet oporezivanja PDV-om je isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije, obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav te uvoz dobara. 2 Načelno, isporukom dobara smatra se prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, dok se obavljanjem usluga smatra svaka transakcija koja se, prema odredbama Zakona, ne smatra isporukom dobara. Nadalje, porezni obveznik je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Gospodarska djelatnost obuhvaća svaku djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba 2 Članak 4. stavak 1. Zakona. 62

65 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti kao i djelatnosti slobodnih zanimanja te iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda. 3 U skladu s navedenim, razvidno je da je svaki porezni obveznik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga u tuzemstvu načelno obvezan plaćati PDV na svoje isporuke. Međutim, Zakonom je propisan niz situacija u kojima će obveza plaćanja PDV-a biti prenesena na primatelja dobara i usluga i to se obično provodi kad se radi o dva porezna obveznika iz različitih država članica. No, člankom 75. stavak 3. Zakona propisane su odredbe prema kojima će se vršiti prijenos porezne obveze u situaciji kada se radi o poreznim obveznicima u Republici Hrvatskoj, a to će se među ostalim, provoditi i kada je riječ o građevinskim uslugama. U svezi navedenoga, potrebno je imati u vidu da su građevinske usluge vezane uz nekretninu, stoga će se općenito u razmatranju mjesta oporezivanja primjenjivati članak 19. Zakona prema kojem će se mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući usluge stručnjaka i posrednika za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, davanje prava na uporabu nekretnina i usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova, kao što su usluge arhitekata i građevinskog nadzora smatrati mjesto gdje se nekretnina nalazi. Što se tiče odredbi o nastanku oporezivog događaja, načelno, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Međutim, u skladu sa Zakonom ako se za isporuke dobara, osim onih iz članka 7. stavka 2. točke b) Zakona, ili obavljanje usluga, kontinuirano izdaju računi ili se kontinuirano obavljaju plaćanja smatra se da su dobra isporučena i usluge obavljene po proteku razdoblja na koje se takvi računi ili plaćanja odnose Oslobođenja od plaćanja PDV-a Novina u oporezivanju nekrentina je oslobođenje propisano odredbama članka 40. stavak 1. točka j. i k. Zakona u skladu s kojima će PDV-a biti oslobođena isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od 2 godine. U smislu Zakona građevinom se smatra objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji. PDV-a će također biti oslobođena isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta. Člankom 40. stavkom 4. Zakona propisana je također mogućnost izbora za oporezivanje kod isporuke nekretnina stoga će porezni obveznik imati pravo izbora za oporezivanje isporuka navedenih u stavku 1. točkama j. i k. članka 40. Zakona, pod uvjetom da je kupac porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti. Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza moći će se primijeniti u trenutku isporuke, o čemu će isporučitelj i kupac morati izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave. 3 Članak 6. stavak 1. i 2. Zakona. POREZI Međutim, članak 40. stavak 1. točke j) i k) i stavak 4. te članak 75. stavak 3. točka c) Zakona stupaju na snagu 1. siječnja godine. 4 Do toga dana, u skladu s odredbama članka 135. Zakona, neće se plaćati PDV na nekretnine koje su do dana 31. prosinca godine izgrađene (gotove - dovršene), isporučene ili plaćene i na koje se obračunava porez na promet nekretnina u smislu odredbe članka 25. Zakona o porezu na promet nekretnina te na isporuku poljoprivrednog zemljišta i građevinskog zemljišta sa ili bez građevine na njemu. Navedeni članak Zakona prestaje važiti 1. siječnja godine. 3. OBVEZA PLAĆANJA PDV-a Načelno, PDV mora plaćati svaki porezni obveznik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga, osim kada je u skladu s odredbama članka 75. Zakona PDV obvezna plaćati druga osoba. U skladu s navedenim, a prema odredbama članka 75. stavka 3. Zakona, porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj bit će obvezan platiti PDV kada mu se obave sljedeće isporuke: a) građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge, b) isporuke rabljenog materijala i onoga koji se u istom stanju ne može ponovno upotrijebiti, otpada, industrijskog i neindustrijskog otpada, reciklažnog otpada, djelomično obrađenog otpada, te dobara i usluga koje pravilnikom propisuje ministar financija, c) isporuka nekretnina, prema članku 40. stavku 1. točkama j) i k) Zakona, ako se isporučitelj odlučio za oporezivanje u skladu s člankom 40. stavkom 4. Zakona, d) isporuka nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe, e) prijenos emisijskih jedinica stakleničkih plinova sukladno propisima kojima se uređuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Kao što je ranije spomenuto, točka c) navedenoga članka Zakona moći će se primjenivati tek od 1. siječnja godine. Temeljem navedenoga, razvidno je da se odredbama članka 75. stavak 3. Zakona propisuje prijenos porezne obveze u slučaju transakcija između dva porezna obveznika u Republici Hrvatskoj. U praksi se, naime, često događalo da se PDV obračunat kod isporuka u građevinskoj djelatnosti nije plaćao, stoga bi se primjenom odredbi članka 75. stavak 3. Zakona trebalo osigurati manje porezno opterećenje kao i sigurniji prihodi od PDV-a u građevinskoj djelatnosti, ali i kod isporuka rabljenih materijala. Što se tiče rokova za plaćanje PDV-a, porezni obveznik mora obračunani i prijavljeni PDV za obračunsko razdoblje platiti do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja definiranog u odredbama članka 84. stavka 2. i 3. Zakona, kao i sve osobe navedene u članku Članak 143. stavak 2. Zakona. 63

66 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST stavku 1. točkama 3., 5., 6. i 7. te članku 75. stavcima 2. i 3. Zakona. 5 Međutim, sukladno Zakonu, smatra se da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. Zakona plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a. Navedeno znači da će u isporukama u građevinskoj djelatnosti isporučitelj (podizvođač, izvođač i dr.) biti oslobođen plaćanja PDV-a, a primatelj (investitor, izvođač radova i dr.) bit će obvezan obračunati odnosno platiti PDV. Međutim, u skladu s navedenim, od obračunatog PDV-a koji će biti iskazan u poreznoj prijavi, porezni obveznik će odbiti isti iznos kao pretporez tako da će u konačnici njegova obveza temeljem navedene transakcije biti nula, ovisno naravno o tome je li transakcija obavljena u poslovne svrhe poreznog obveznika i jesu li ispunjeni svi ostali Zakonom propisani uvjeti kako bi se ostvarilo pravo na odbitak. Naime, ako se radi o nekretninama ili drugim gospodarskim dobrima koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika i koja se koriste i za potrebe poslovanja poreznog obveznika i za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, PDV se može odbiti samo u dijelu koji se koristi u poslovne svrhe poreznog obveznika. Kod navedenih isporuka odnosno u situaciji kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV, isporučitelj u računu mora navesti prijenos porezne obveze ili engleski izraz reverse charge. 6 U vezi s prijenosom porezne obveze, a vezano uz nekretnine, potrebno je također imati u vidu i odredbe članka 75. stavak 2. Zakona u skladu s kojima će PDV plaćati porezni obveznik odnosno pravna osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a, kada im oporezive usluge u tuzemstvu obavi porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu. Primjer 1. Društvo A koje je redovni porezni obveznik u Republici Hrvatskoj naručuje izradu projektne dokumentacije od poreznog obveznika iz Slovenije za izgradnju zgrade u Zagrebu. Dakle, načelno se ovdje radi o usluzi vezanoj uz nekretninu koja je prema osnovnom načelu za oporezivanje usluga vezanim uz nekretnine oporeziva u Hrvatskoj. Međutim, u konkretnom slučaju porezni obveznik iz Slovenije neće se morati registrirati za potrebe PDV-a u tuzemstvu i neće plaćati PDV, već će prijenosom porezne obveze, temeljem navedenog članka Zakona, PDV plaćati porezni obveznik u Republici Hrvatskoj. Članak 75. Zakona propisuje, nadalje, odredbu kojom se određuje u kojem slučaju se neće smatrati da porezni obveznik ima sjedište u tuzemstvu. Naime, porezni obveznik koji u tuzemstvu ima stalnu poslovnu jedinicu smatrat će se poreznim obveznikom koji nema sjedište u tuzemstvu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) porezni obveznik obavlja oporezivu isporuku dobara i usluga u tuzemstvu, 5 Članak 76. Zakona. 6 Članak 79. Zakona. b) poslovna jedinica koju ima porezni obveznik u tuzemstvu ne sudjeluje u toj isporuci dobra i obavljenih usluga. Međutim, pri definiranju sjedišta odnosno poslovne jedinice kao i prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika treba voditi računa i o odredbama provedbene Uredbe Vijeća (EU) 282/2011. Naime, kada se navedeni pojmovi razmatraju u smislu i za potrebe PDV-a, u skladu s odredbama provedbene Uredbe Vijeća, morat će se razmatrati tako da je mjesto u kojem je porezni obveznik osnovao svoju poslovnu djelatnost ono mjesto u kojem se obavljaju funkcije središnje uprave tog poslovnog subjekta. Da bi se odredilo to mjesto u obzir se uzima mjesto na kojem se donose najvažnije odluke o općem upravljanju poslovnim subjektom, mjesto sjedišta tog poslovnog subjekta i mjesto u kojem se sastaje uprava tog poslovnog subjekta. Međutim, kada temeljem navedenih kriterija nije moguće sa sigurnošću utvrditi koje je mjesto osnivanja poslovnog subjekta, smatrat će se da je to mjesto ono u kojem se donose odluke o općem upravljanju poslovnim subjektom. U svakom slučaju, Uredba propisuje da se samo postojanje poštanske adrese ne može smatrati mjestom osnivanja poreznog obveznika stoga će se smatrati da porezni obveznik ima sjedište tamo gdje taj porezni obveznik ima poslovanje koje u dostatnom smislu ima obilježje trajnosti te ima odgovarajuću strukturu u smislu tehničkih i ljudskih resursa koji mu omogućuju obavljanje isporuka odnosno primanje i korištenje usluga za njegove potrebe USLUGE U GRAĐEVINSKOJ DJELATNOSTI NA KOJE SE PRIMJENJUJE PRIJENOS POREZNE OBVEZE Obzirom da je u vezi građevinskih usluga iz članka 75. stavak 3. točka a. Zakona dana jedna općenita definicija, detaljnije tumačenje navedenih usluga može se očekivati u Pravilniku o PDV-u. No, obzirom da Pravilnik u vrijeme pisanja ovoga članka još uvijek nije bio objavljen, opis usluga te primjer u vezi prijenosa porezne obveze u građevinskoj djelatnosti bit će opisan na način na koji se to provodi u državama članicama EU. Naime, navedenim uslugama općenito se smatraju usluge projektiranja, pripremni radovi, usluge rušenja objekta ili njegovih dijelova, izgradnja građevinskih objekata, rekonstrukcija građevina, instalacijski radovi, završni građevinski radovi, održavanje građevinskih objekata, popravak objekta, čišćenje, ustupanje osoblja, ako osoblje obavlja građevinske usluge i slično. Primjer 2. Porezni obveznik Z iz Zagreba gradi poslovnu zgradu. Projektnu dokumentaciju za izgradnju poslovne zgrade izradilo je društvo V iz Varaždina. Društvo Z također angažira društvo A iz Zagreba kao glavnog izvođača radova. Izvođač A iz Zagreba je redovni porezni obveznik u Republici Hrvatskoj te će obaviti izgradnju građevinskog objekta. Međutim, društvo A je po ugovoru dobilo nalog za izvršenje svih građevinskih radova. Stoga je društvo A sklopilo ugovor s društvom B o rušenju postojećeg građevinskog objekta te o obavljanju zemljanih radova (usluge iskopa i priprema terena). Također, društvo A je sklopilo 7 Članak 10. Uredbe Vijeća (EU) br. 282/

67 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST ugovor i s poreznim obveznikom C o instalacijskim radovima te poreznim obveznikom D o završnim građevinskim radovima. Naprijed opisane usluge su ustvari usluge koje su izravno povezane s građenjem nekretnine u Republici Hrvatskoj te su stoga oporezive u tuzemstvu. Također, u navedenom primjeru opisana je situacija u kojoj je obuhvaćena gradnja građevinskog objekta u kojem će dio usluga vezanih uz gradnju građevinskog objekta obaviti glavni izvođač, a ostale navedene usluge će obaviti podizvođači koji sklapaju ugovor s glavnim izvođačem. Stoga će se sve usluge opisane u navedenom primjeru smatrati građevinskim uslugama za koje će primatelj usluge, porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj biti obvezan platiti PDV. Obzirom na navedeno, društvo Z iz Zagreba bit će obvezno obračunati PDV temeljem prijenosa porezne obveze za usluge koje mu je obavilo društvo B iz Varaždina te glavni izvođač, društvo A iz Zagreba. Međutim, isto tako, društvo A (glavni izvođač) iz Zagreba bit će obvezno obračunati PDV na usluge koje su mu obavili podizvođači, društva B, C i D za obavljene usluge zemljanih, instalacijskih i završnih građevinskih radova. Pri tome, treba imati u vidu da društvo koje ispostavlja račun za uslugu koja je oslobođena PDV-a mora na računu navesti prijenos porezne obveze ili engleski izraz reverse charge. Od obračunatog PDV-a koji će biti iskazan u poreznoj prijavi, porezni obveznik, primatelj usluge, odbit će isti iznos kao pretporez, tako da će u konačnici njegova obveza temeljem navedene transakcije biti nula. Međutim, potrebno je još jednom napomenuti da navedene usluge nisu detaljno propisane Zakonom o PDV-u, stoga za konkretne informacije o tome koje će se sve usluge smatrati uslugama iz članka 75. st. 3. točka a. Zakona, treba pričekati objavu Pravilnika. 5. PRIJENOS POREZNE OBVEZE KOD ISPORUKE RABLJENIH MATERIJALA Kod obavljanja građevinskih radova, primjerice rušenja starih objekata, izvođač odnosno investitor (ovisno o njihovim ugovornim odnosima) dolaze u posjed rabljenog materijala, dakle željeza, bakra, aluminija, prozora, vrata i ostalog otpada koji daju na zbrinjavanje ili prodaju ovlaštenim otkupljivačima. Stoga će porezni obveznik koji obavlja građevinske usluge morati voditi računa i o prijenosu porezne obveze kod isporuke takvih materijala. Detalji o isporukama iz članka 75. stavak 3. točka b. Zakona se također ne mogu iščitati iz odredbi Zakona pa će za opširnije informacije o navedenom također biti potrebno pričekati odredbe Pravilnika. Ono što već jest poznato je to da su detalji o isporukama iz članka 75. stavak 3. točka b. Zakona propisani u Dodatku VI. Direktive. Sukladno navedenom Dodatku Direktive, u navedene isporuke se ubrajaju sljedeće isporuke: 1. isporuka željeznog i neželjeznog otpada, metalnih otpadaka i rabljenih materijala, uključujući poluproizvode nastale kod prerade, proizvodnje ili taljenja željeza ili neželjeznih metala i njihovih slitina; POREZI 2. isporuka željeznih i neželjeznih poluobrađenih proizvoda, te određene s time povezane usluge obrade; 3. isporuka ostataka i drugog reciklažnog materijala koji se sastoji od željeza i neželjeznih metala, njihovih slitina, troske, pepela, kamenca i industrijskih ostataka koji sadrže metale i njihove slitine, te pružanje usluga sortiranja, rezanja, usitnjavanja i prešanja tih proizvoda; 4. isporuka, i određene usluge obrade, željeznog i neželjeznog otpada, strugotina, lomljenog željeza, te rabljenog i reciklažnog materijala koji sadrži krhotine, staklo, papir, karton i ljepenku, krpe, kosti, kožu, umjetnu kožu, pergament, sirove kože i krzna, tetive i ligamente, špagu, užad, konopce, kablove, gumu i plastiku; 5. isporuka materijala iz Dodatka nakon obrade u vidu čišćenja, poliranja, sortiranja, rezanja, usitnjavanja, prešanja ili lijevanja u poluge; 6. isporuka metalnih otpadaka koji nastaju kod obrade sirovina. Primjer 3. Društvo A iz Zagreba angažiralo je društvo B iz Zagreba za izgradnju tvornice te rušenje postojeće tvornice. Pri tome su ugovorili da izvođač radova ima pravo na sav prikupljeni metalni otpad (bakar, željezo i sl.). Investitor i izvođač radova su redovni porezni obveznici u Republici Hrvatskoj. Obzirom na odredbe Direktive prema kojima je isporuka željeznog i neželjeznog otpada, metalnih otpadaka i rabljenih materijala, uključujući poluproizvode nastale kod prerade, proizvodnje ili taljenja željeza ili neželjeznih metala i njihovih slitina spada u isporuke za koje se primjenjuje prijenos porezne obveze, izvođač pri isporuci metalnog otpada dobivenog nakon rušenja starog građevinskog objekta odnosno tvornice neće biti obvezan zaračunati PDV, već će otkupljivač navedenog otpada temeljem prijenosa porezne obveze obračunati PDV te ga na naprijed navedeni način iskazati u svojoj poreznoj prijavi. 6. KRATKI OSVRT NA ODREDBE PROPISA IZ PODRUČJA GRADNJE U Republici Hrvatskoj postoji niz propisa iz područja gradnje kojima se uređuju uvjeti obavljanja građevinske djelatnosti. Među ostalim, to je i Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12.), koji je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije. Navedeni Zakon naime propisuje da se gradnjom smatra projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina te definira građenje kao izvedbu građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstrukterski, instalaterski, završni, te ugradnja građevnih proizvoda, postrojenja ili opreme) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, uklanja i održava postojeća građevina. U svezi navedenoga podtočkama se definira rekonstrukcija građevine kao izvedba građevinskih i drugih radova kojima se utječe na ispunjavanje bitnih zahtjeva za postojeću građevinu i/ili kojima se mijenja usklađenost postojeće građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), održavanje građevine kao 65

68 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST izvedba građevinskih i drugih radova radi očuvanja bitnih zahtjeva za građevinu tijekom njezinog trajanja, kojima se ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena, ugradnja kao izvedba građevinskih i drugih radova kojim se povezuju građevni proizvodi, instalacije, oprema ili postrojenja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu odvojiti od građevine te uklanjanje građevine ili njezina dijela kao izvedbu radova razgradnje građevine ili njezinog dijela s mjesta gdje se nalazi, uključivo i zbrinjavanje zatečenog otpada u građevini i na građevnoj čestici, te građevnog materijala i otpada nastalog razgradnjom građevine, te dovođenje građevne čestice odnosno zemljišta na kojemu se nalazila građevina u uredno stanje. 8 Iz navedenoga je razvidno koliko je zapravo širok opseg usluga koje su vezane uz pojam građenja, rekonstrukcije, održavanja ili uklanjanja građevine. Nadalje, Zakon o prostornom uređenju i gradnji definira i sudionike u gradnji (odnosno osobe koje pružaju usluge u gradnji), a to su: - investitor, - projektant, - revident, - izvođač, - nadzorni inženjer. Također, bitno je obratiti i pažnju na to što sve posebni propisi definiraju kao građevine. Naime u skladu s Klasifikacijom vrsta građevina KVG 9 građevine su podijeljene na dva osnovna područja - zgrade i ostale građevine. Podjela na navedena područja temelji se na specifičnostima tehničkog dizajna i izvedbi projekata, a proizlazi iz specijalne namjene građevina. Unutar tih područja niža razina klasificiranja zgrada temelji se uglavnom na namjeni (npr. stambene zgrade, nestambene zgrade), a niža razina klasificiranja ostalih građevina uglavnom se temelji na tehničkom dizajnu koji je određen namjenom navedenih građevina. Stoga se navedene građevine definiraju na sljedeći način: - Građevine su objekti povezani s tlom za koje se obavljaju građevinski radovi, napravljeni od građevinskih materijala i gotovih proizvoda za ugradnju. - Zgrade su stalne građevine koje imaju krovište i vanjske zidove, izgrađene su kao samostalne upotrebne cjeline koje pružaju zaštitu od vremenskih i drugih vanjskih utjecaja, a namijenjene su za stanovanje, obavljanje neke djelatnosti ili za smještaj i čuvanje životinja, robe, opreme za različite proizvodne i uslužne aktivnosti itd. U ovom istraživanju zgradama se smatraju i građevine koje imaju krov, ali nemaju (sve) zidove npr. nadstrešnice, kao i građevine koje su pretežno ili potpuno smještene ispod površine zemlje npr. skloništa, podzemne garaže, prodavaonice i drugi poslovni prostori (npr. u pothodnicima) i sl. - Stambene zgrade su građevine u kojima je 50% ili više ukupne korisne (neto) podne površine zgrade namijenjeno za stambene svrhe. 8 Članak 1. stavak 4. te članak 2. stavak 1. točka B. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. 9 Klasifikacija vrsta građevina - KVG i Metodološke upute za mjesečni i tromjesečni izvještaj građevinarstva (GRAĐ-21/M, GRAĐ-21/M/OBRT, GRAĐ-21/3M), Narodne novine br.: 11 / Nestambene zgrade su građevine koje nemaju stambene površine ili je manje od 50% ukupne korisne (neto) podne površine zgrade namijenjeno za stambene svrhe. Pritom se u ukupnu korisnu (neto) podnu površinu zgrade namijenjene za stambene svrhe uračunava korisna podna površina stanova kao i zajedničkih prostorija koje koriste vlasnici stanova (hodnika, drvarnica, prostorija za odlaganje otpada, spremišta za bicikle, garaža i sl.). - Ostale građevine su sve građevine koje nisu zgrade, npr. ceste, mostovi, željezničke pruge, zrakoplovne staze, magistralni i gradski (lokalni) cjevovodi, električni i telekomunikacijski vodovi, brane, luke, različiti objekti za rudarstvo, prerađivačku industriju, elektrane i sl. Obzirom na navedeno, razvidno je da temeljni propisi u gradnji, koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, pružaju niz detaljnih informacija o vrstama građevina te osobama koje pružaju usluge u gradnji. Uzmemo li u obzir odredbe članka 40. Zakona o PDV-u prema kojima se građevinom smatra objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji razvidno je da je navedena odredba Zakona ustvari usklađena s definicijom propisa u gradnji, kao i odredbe članka 75. stavak 3. točka a. Zakona. Međutim, kao što je ranije spomenuto, za točno definiranje usluga iz članka 75. stavak 1. točka c. Zakona bit će potrebno pričekati objavu podzakonskih akata. 7. ZAKLJUČAK Novi način oporezivanja građevinskih usluga odnosno svih usluga u građevinskoj djelatnosti koje su propisane člankom 75. Zakona svakako će predstavljati novinu u navedenoj djelatnosti koju će porezni obveznici koji se bave navedenim uslugama zasigurno prihvatiti s odobravanjem. Naime, opće je poznato da je gospodarska kriza osobito pogodila tu gospodarsku granu, stoga bi navedeni način oporezivanja poduzetnicima ustvari trebao donijeti određeno porezno rasterećenje. Štoviše, porezni obveznici koji budu obavljali navedene usluge, imat će pravo na odbitak pretporeza, ukoliko se odnosi na obavljanje njihove oporezive gospodarske djelatnosti, jer su usluge navedene u članku 75. Zakona usluge s pravom na odbitak pretporeza. Međutim, iako na se na prvi pogled može činiti da će zbog provedbe navedenoga članka Zakona biti smanjena likvidnost državnog proračuna, potrebno je napomenuti da su države članice Europske unije upravo zbog zaštite državnih proračuna i propisivale navedene odredbe o prijenosu porezne obveze. Naime, primjenom navedenih odredbi izbjegava se učestali problem registracije stranih poreznih obveznika u državi u kojoj se nekretnina nalazi te problem izbjegavanja plaćanja poreza od strane istih, za što se u praksi u EU najčešće rabi termin missing trader fraud. Maja BUBALO, Ministarstvo financija, Središnji ured Porezne uprave, Zagreb 66

69 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST POREZI ŽELJKO DOMINIS 1, mag. ing. Stručni članak UDK Porezni status stranih plovila starijih od osam godina nakon 1. srpnja Direktiva 2006/112/EZ, o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost omogućava prijelazna pravila vezana za pristupanje EU. Slijedeći ta pravila, roba koja je bila stavljena u postupak privremenog uvoza u Hrvatskoj prije 1. srpnja godine oporezuje se uvoznim PDV-om ukoliko ta roba gubi mogućnost stavljanja u ponovni postupak privremenog uvoza nakon pristupa. Ova prijelazna pravila su neophodna s ciljem izbjegavanja neoporezivanja robe. Međutim, s ciljem izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, Direktiva EU omogućuje da, u slučaju kada je roba u privremenom uvozu ujedno i prijevozno sredstvo koje je bilo oporezivano unutar EU (uključujući Hrvatsku), PDV pri uvozu nakon pristupanja ne postaje naplativ. Autor u članku piše o carinskom i poreznom statusu stranih plovila starijih od osam godina nakon 1. srpnja godine. 1. UVOD 1 Datumom pristupanja Europskoj uniji, Republika Hrvatska obvezala se, između ostalih zakona, uskladiti i Zakon o porezu na dodanu vrijednost s pravnom stečevinom Europske unije. Iako se dosadašnji Hrvatski sustav oporezivanja prometa dobara i usluga temelji na Zakonu o porezu na dodanu vrijednost što ga je Hrvatski sabor donio godine, a koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja godine i koji je u velikoj mjeri utemeljen na odredbama PDV Direktive EU, postojale su ipak određene neusklađenosti. Novim Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov. br., 73/13. - dalje u tekstu: Zakon o PDV-u), koji je stupio na snagu 1. srpnja godine, i te neusklađenosti su riješene. Pri tome treba naglasiti da su promjene i usklađenja koja se primjenjuju stupanjem na snagu novog Zakona o PDV-u vrlo opsežne, gotovo jednake onima kada se sam porez na dodanu vrijednost po prvi puta uvodio u hrvatski porezni sustav. Jedna od velikih promjena je novina ugrađena u odredbe članka 137. Zakona o PDV-u. Tim odredbama propisano je da se uvoz dobara ako su uvezena dobra otpremljena ili prevezena izvan Europske unije ili ako uvezena dobra nisu prijevozna sredstva i otpremljena su natrag ili prevezena u državu članicu iz koje su izvezena, i to osobi koja ih je izvezla. Jednako tako ne smatra se oporezivim događajem ako su uvezena dobra prijevozna sredstva, koja su nabavljena ili uvezena prije dana pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, u skladu s općim uvjetima oporezivanja koji vrijede u tuzemstvu ili za koja, na temelju njihovog izvoza, nije odobreno nikakvo oslobođenje od PDV-a niti njegov povrat uz uvjet da je datum prvog korištenja prijevoznog sredstva 1 (Iznesena stajališta su osobna stajališta autora i ne odražavaju nužno stajališta institucije u kojoj je zaposlen). bio prije više od 8 godina prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ili ako je iznos PDV-a, koji treba platiti pri uvozu, manji od 160,00 kuna. To znači da će sva strana plovila, koja 1. srpnja godine nemaju status robe Zajednice, a datum njihovog prvog korištenja bio je prije više od 8 godina prije dana pristupanja Republike Hrvatske EU, biti jednostavno oslobođena od plaćanja PDV-a ako podneseni dokaz o prvom korištenju dokazuje da je plovilo starije od osam godina. Također, uvozne carine ne dospijevaju jer se za plovila u Carinskoj tarifi EU koristi nulta stopa carine. Na službenicima koji rade u carinskim ispostavama, koje su nadležne za nadzor i kontrolu robe smještene u carinskim skladištima tipa E, 2 a koja se uglavnom nalaze u našim marinama, leži velika i odgovorna zadaća koju sada, nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, trebaju ispuniti glede utvrđivanja carinskog statusa stranih jahti i brodica koje se na datum pristupanja nalaze u jednom od carinskih postupaka u Hrvatskoj (privremeni uvoz ili carinsko skladištenje). Naime, potrebno je u svakom konkretnom slučaju ustanoviti radi li se plovilu sa statusom robe Zajednice ili o stranoj robi, ali jednako tako u svakom konkretnom slučaju ustanoviti zadržavaju li pravo na postupak privremenog uvoza s uvjetnim oslobođenjem od plaćanja carine vlasnici stranih plovila koja su registrirana u trećim zemljama, poglavito ona plovila koja 2 Skladište tipa E je privatno carinsko skladište, kod kojih odgovornost snosi posjednik skladišta, koji je ujedno i korisnik, a koji ne mora biti i vlasnik robe i kod kojega za postupak nije nužno da se roba skladišti na mjestu koje je odobreno kao carinsko skladište. Odobrenjem za skladište tipa E može se odrediti i primjenjivanje odredbi važećih za skladište tipa D kod kojega se roba pušta u slobodan promet na temelju knjigovodstvenih zapisa, pri čemu su mjerodavna svojstva, carinska vrijednost i količina roba utvrđeni u trenutku stavljanja robe u postupak skladištenja. 67

70 POREZI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST plove pod zastavama pogodnosti (Delaware, Guinea-Bissau, Belize, Bahamas, Cayman Islands, St. Vincent & The Grenadines, British Virgin Islands, i dr.), a za koje se bude ustanovilo da nemaju status robe Zajednice. S druge pak strane potrebno je ustanoviti imaju li vlasnici stranih plovila - rezidenti EU i nadalje pravo na privremeni uvoz brojnih jahti i brodica koje su registrirane u trećim zemljama, a sada se nalaze u našim marinama. Vlasnici takvih plovila do 1. srpnja godine smatrali su se stranim državljanima u Republici Hrvatskoj i time ispunjavali osnovni uvjet za odobravanje privremenog uvoza prema odredbama Konvencije o privremenom uvozu i hrvatskih carinskih propisa, a sada nakon 1. srpnja godine, odnosno nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, smatraju se domaćim državljanima i, sukladno tome, ne ispunjavaju traženi uvjet. 2. CARINSKI STATUS ROBE Carinski status robe propisan je odredbama članka 4. st. 6. CZZ-a te predstavlja određenje robe kao robe Zajednice i robe koja nema status robe Zajednice. Roba Zajednice je roba: - u cijelosti dobivena na carinskom području Zajednice prema uvjetima iz članka 23. CZZ te koja ne sadrži robu uvezenu iz zemalja ili teritorija koji nisu dio carinskog područja Zajednice. Roba dobivena od robe stavljene u postupak s odgodom ne smatra se robom koja ima status robe Zajednice u slučajevima od posebne gospodarske važnosti utvrđenima u skladu s postupkom Odbora, - uvezenu iz zemalja ili teritorija koji nisu dio carinskog područja Zajednice i puštenu u slobodni promet, - dobivenu ili proizvedenu u carinskom području Zajednice, bilo isključivo od robe iz druge alineje ili od robe iz prve i druge alineje. Roba koja nema status robe Zajednice označava svu robu osim gore navedene. Roba unesena u carinsko područje Zajednice podliježe carinskom nadzoru od trenutka njezina unosa. Roba ostaje pod carinskim nadzorom sve dok je to potrebno radi utvrđivanja carinskog statusa robe, a u slučaju robe koja nema status robe Zajednice (i ne dovodeći u pitanje članak 82. st. 1. CZZ), dok se njezin carinski status ne promijeni, odnosno dok se roba ne smjesti u slobodnu zonu ili slobodno skladište, ponovno izveze ili uništi u skladu s člankom 182. CZZ. Ako status robe Zajednice nije dokazan u slučajevima kada je to propisano, roba se smatra robom koja nema status robe Zajednice. U skladu s odredbama članka 180. CZZ-a i članka 313. Uredbe Komisije EEZ-a br. 2454/93 kojom se utvrđuju odredbe za provedbu Uredbe Vijeća EEZ-a br. 2913/92 kojom se donosi CZZ (SL L 253, godine i sve njene izmjene i dopune - dalje u tekstu: UPCZZ), sva roba u carinskom području Zajednice smatra se robom Zajednice, osim ako se ne utvrdi da roba nema status robe Zajednice. 3. GUBITAK CARINSKOG STATUSA ROBE ZAJEDNICE Roba Zajednice gubi taj status kada stvarno napusti carinsko područje Zajednice. Izuzetak su slučajevi kada se roba Zajednice u postupku unutarnjeg provoza (T2) ili praćena ispravama kojima se dokazuje carinski status robe Zajednice (tzv. T2L 3 isprave u skladu s člancima 163. i 164. CZZ) kreće između dvije točke unutar carinskog područja Zajednice bez gubitka carinskog statusa pri kretanju preko područja trećih zemalja. Roba Zajednice koja je napustila carinsko područje EU i kasnije se ponovno unosi u carinsko područje EU, smatra se robom koja nema carinski status robe Zajednice prilikom ponovnog unosa u carinsko područje. Kako bi se prilikom ponovnog unosa utvrdio carinski status robe Zajednice isti je potrebno dokazati. Iznimno, carinski status robe Zajednice nije potrebno dokazivati u slučajevima: - kada je roba prevezena zrakom bila utovarena ili pretovarena u zračnoj luci u carinskom području Zajednice za slanje u drugu zračnu luku u carinskom području Zajednice, pod uvjetom da se prevozi uz primjenu jedinstvene prijevozne isprave koja je sastavljena u državi članici; ili - kada je roba prevezena morem između luka u carinskom području Zajednice po usluzi redovnog brodarskog prijevoza odobrenoj u skladu s člancima 313.a i 313.b UPCZZ. 4. CARINSKI STATUS PRIVREMENO UVEZENIH PLOVILA NAKON PRISTUPANJA Članci PDV Direktive EU o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost omogućavaju prijelazna pravila vezana za pristupanje EU. Slijedeći ta pravila, roba koja je bila stavljena u postupak privremenog uvoza u Hrvatskoj prije 1. srpnja godine oporezuje se uvoznim PDV-om ukoliko ta roba gubi mogućnost stavljanja u ponovni postupak privremenog uvoza nakon pristupa. Ova prijelazna pravila su neophodna s ciljem izbjegavanja neoporezivanja robe. Međutim, s ciljem izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, članak 410(1)(c) PDV Direktive EU omogućuje da, u slučaju kada je roba u privremenom uvozu ujedno i prijevozno sredstvo koje je bilo oporezivano unutar EU (uključujući Hrvatsku), PDV pri uvozu nakon pristupanja ne postaje naplativ. U načelu, nakon što prestane biti obuhvaćena jednim od posebnih postupaka, bilo koja roba će biti predmet uvoza, s PDV-om koji će morati biti plaćen državi gdje se roba nalazi 3 T2L isprava se podnosi popunjavanjem primjerka 4. ili primjerka 4/5 Jedinstvene carinske deklaracije (JCD) propisanog oglednim primjerkom iz Priloga 31. i 32. UPCZZ. Ovaj se obrazac po potrebi može nadopuniti jednim ili više dodatnih listova koji odgovaraju primjerku br. 4 ili primjerku br. 4/5 oglednog primjerka iz Priloga 33. i 34. UPCZZ. Umjesto dodatnih listova, kao opisni dio isprave T2L, može se koristiti popis pošiljki sastavljen u skladu s oglednim primjerkom iz Priloga 45. UPCZZ i popunjen u skladu s Prilogom 44.a. Podnositelj upisuje oznaku T2L u desno potpolje polja 1. obrasca i oznaku T2Lbis u desno potpolje polja 1. svakog dodatnog lista koji se koristi. Kada se obrazac JCD-a koristi za dokazivanje statusa robe obvezno se popunjavaju sljedeća polja: 1, 2, 3, 5, 14, 31, 32, 35 i 54. Polja 4, 33, 38, 40 i 44 mogu se popuniti po potrebi (npr. polje 44. popunjava se ako su priloženi prilozi; ako polje 31. nije potanko ispunjeno može se popuniti i polje 33; polje 4. popunjava se ako se koristi Popis pošiljki,...). Polja se popunjavaju u skladu s pravilnikom kojim je regulirano popunjavanje JCD-a. Ako se isprava koristi za kretanje robe preko Neuma na istoj mora biti i navedena vrijednost robe. Naime, obzirom na specifičnosti carinskog područja isprave T2L (bilo u obliku primjerka 4. JCD-a ili u obliku komercijalnih/prijevoznih isprava) učestalo će se koristiti u slučajevima kad se roba Zajednice otprema iz jednog dijela RH (EU) u drugi dio RH (EU) preko područja BiH, prvenstveno za prijevoz kroz BiH preko Neuma ili za kretanje roba između Slavonije i Dalmacije preko BiH. 68

71 POREZ NA DODANU VRIJEDNOST kada prestane biti obuhvaćena tim postupkom (članci 408. i 409. PDV Direktive EU). S tim u svezi na dan 1. srpnja godine u Republici Hrvatskoj mogu se nalaziti sljedeća plovila u statusu privremenog uvoza: - Plovila u vlasništvu rezidenta jedne od država članica EU, koja su registrirana i koja viju zastavu jedne od država članica EU i koja će postati domaća roba uz uvjet da se u svakom konkretnom slučaju dokaže da se radi o robi Zajednice (da je plaćen PDV), a ne o stranoj robi. - Plovila u vlasništvu rezidenta jedne od država članica EU, koja su registrirana i koja viju zastavu treće države (uključujući i zastave pogodnosti), a koja će i dalje ostati u statusu privremenog uvoza uz uvjet da se u svakom konkretnom slučaju dokaže da vlasnik plovila, rezident jedne od država članica EU, ima pravo na korištenje instituta privremenog uvoza. U suprotnom na plovilo se moraju platiti uvozna davanja (carina i PDV) ili plovilo izvesti iz carinskog područja EU. - Plovila u vlasništvu nerezidenta država članica EU, koja su registrirana i koja viju zastavu jedne od država članica EU i koja će postati domaća roba uz uvjet da se u svakom konkretnom slučaju dokaže da se radi o robi Zajednice, a ne o stranoj robi. U suprotnom na plovilo se moraju platiti uvozna davanja (carina i PDV) ili plovilo izvesti iz carinskog područja EU. - Plovila u vlasništvu nerezidenta država članica EU, koja su registrirana i koja viju zastavu treće države (uključujući i zastave pogodnosti) i koja će i dalje ostati u statusu privremenog uvoza. - Plovila koja nisu registrirana, a u vlasništvu su rezidenta jedne od država članica EU ili nerezidenta država članica EU i na koja se moraju platiti uvozna davanja (carina i PDV) ili plovilo izvesti iz carinskog područja EU. Ako je određeno plovilo registrirano u jednoj od poreznih oaza 4 i plovi pod zastavom te zemlje čiji zakoni i regulative omogućavaju upis bez plaćanja poreza ili plaćanja poreza u vrlo malom iznosu, ulazak Hrvatske u EU nije promijenio status takvog plovila jer se prema EU propisima takvo plovilo u carinsko-poreznom smislu smatra stranom robom. Sljedeće posebne odredbe primjenjuju se na obavljanje postupka privremenog uvoza u Hrvatskoj nakon pristupanja (Prilog IV. br. 5. Akta o pristupanju, stavak 16.): - ako je iznos carinskog duga određen na temelju vrste uvezene robe, njezinog razvrstavanja (uključujući i carinsku stopu), carinske vrijednosti, podrijetla i količine u trenutku stavljanja u postupak (vidjeti čl. 144(1), prva rečenica Carinskog zakonika (Uredba Vijeća (EEZ) broj 2913/92 od 12. listopada godine o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L broj 302 od str. 1, sa svim izmjenama i dopunama - dalje u tekstu: CZZ), 5 i 4 Pod poreznom oazom smatra se područje s niskim poreznim obvezama. Takve porezne oaze nazivaju se još i porezna utočišta ili rajevi ( tax haven ), a tvrtka koja je registrirana kao ekonomski subjekt u takvoj zemlji nosi naziv offshore kompanija. 5 Carinski zakonik Zajednice temeljni je propis carinske pravne ste- POREZI - ako je deklaracija o stavljanju robe u postupak bila prihvaćena prije dana pristupanja, ti elementi proizlaze iz zakonodavstva koje se primjenjivalo u Hrvatskoj prije dana pristupanja. Ipak, takve carine su vlastita sredstva Unije. Kompenzacijska kamata mora biti plaćena u skladu s čl Uredbe za provedbu Carinskog zakonika (Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) broj 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice - SL L 253, , str. 1, sa svim izmjenama i dopunama - dalje u tekstu: UPCZZ-a) od dana pristupanja kako bi se nadoknadila prednost do koje je došlo zbog odgode datuma plaćanje carine. Usprkos tome, neće nastati oporezivi događaj (nema PDVa na uvoz) kada: a) je uvezena roba otpremljena ili prevezena izvan proširene Zajednice; b) uvezena roba u smislu članka 408(1)(a) nije prijevozno sredstvo i ponovno je otpremljena ili prevezena u državu članicu iz koje je bila izvezena i osobi koja ju je izvezla; c) je uvezena roba u smislu članka 408(1)(a) prijevozno sredstvo koje je nabavljeno ili uvezeno prije datuma pristupanja u skladu s općim uvjetima oporezivanja koji važe na domaćem tržištu jedne od novih država članica ili jedne države članice Zajednice ili koje nije bilo predmet, pri svom izvozu, bilo kakvog izuzeća ili povrata PDV-a. Uvjet iz odlomka (c) smatrat će se ispunjenim u sljedećim slučajevima: - kada je datum prvog korištenja prijevoznog sredstva nastupio prije osam ili više godina od datuma pristupanja Europskoj uniji; - kada je iznos poreza pri uvozu neznatan. U pravilu se datum prvog korištenja smatra datum prve registracije prijevoznog sredstva te je u skladu s navedenim, zavisno od vrste prijevoznog sredstva, potrebno priložiti dokumentaciju iz koje se nedvojbeno može utvrditi datum prve registracije prijevoznog sredstva. Potrebno je svakako istaknuti da su odredbe članka 137. Zakona o PDV-u u potpunosti usklađene s odredbama članka 410. PDV Direktive EU. Međutim, odredbama članka 410. navedene Direktive nije pobliže definirano odnose li se odredbe toga članka samo na prijevozna sredstva (u predmetnom slučaju plovila), koja su bile registrirana u nekoj od država članica EU ili i na prijevozna sredstva (plovila) registrirana u trećim zemljama. S tim u svezi Porezna uprava je dala mišljenje Klasa: /13-01/163, Urbroj: /13-2 od 9, svibnja godine u kojem je, među ostalim navedeno sljedeće: U skladu s navedenim, obzirom da Direktivom Vijeća 2006/112/EU nije uvjetovano ograničenje da plovila moraju biti registrirana u jednoj od država članica te uzimajući u obzir činjenicu da je Republika Hrvatska turistička zemlja mišljenja čevine i carinske politike Europske unije. U njemu su propisane temeljne odredbe prema kojima fizičke i pravne osobe trebaju postupati kada robu iz trećih zemalja uvoze na područje Europske unije ili kada izvoze robu u treće zemlje te tko, kada i kako plaća izvozne ili uvozne carine i ostala davanja. Od trenutka stupanja na snagu, Carinski zakonik značajno je doprinio transparentnosti pravnih propisa Carinske unije te samim time i pravnoj sigurnosti sudionika u carinskim postupcima koje provode carinska tijela zemalja članica. 69

72 POREZI smo da bi se uvoz bez plaćanja PDV-a trebao omogućiti i za plovila koja su bila u postupku privremenog uvoza u Republici Hrvatskoj, a koja su bile registrirana u trećim zemljama ako je datum prvog korištenja plovila bio prije više od 8 godina prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. 5. UMJESTO ZAKLJUČKA - KONKRETNI PRIMJERI Primjer 1. Osoba iz Austrije posjeduje plovilo na koje je PDV plaćen u Austriji godine kada je plovilo i kupljeno te ima status robe Zajednice. Prvo stavljanje prijevoznog sredstva u uporabu bilo je godine. Navedena osoba je u Hrvatskoj stavila svoje plovilio u postupak privremenog uvoza na dan 1. siječnja godine. Na dan 1. srpnja godine, plovilo je još uvijek u ovom carinskom postupku. Međutim, plovilo nije bilo u teritorijalnim vodama EU 27 od 1. siječnja godine. Plovilo je ponovno izvezeno iz Hrvatske i deklarirano za puštanje u slobodni promet u Italiji u rujnu godine. Rješenje: Plovilo se ne može ponovno uvesti u Italiju bez carine kao vraćena roba jer je bilo više od 3 godine izvan EU 27. Međutim, erga omnes 6 (MFN 7 ) uvozna stopa carine je slobodna. Naime, za jedrilice i motorne brodice (osim brodica s izvanbrod skim motorom) propisana je nulta stopa carine. Vezano uz PDV, uvoz jedrilice u Italiju završit će bez pojave naplativog događaja jer je brod nabavljen prije datuma pristupanja u skladu s austrijskim zakonom o PDV-u. Naravno, osoba iz Austrije mora podnijeti račun, tako da talijanska carina može provjeriti može li se nacionalni propis prema članku 410(1)(c) Direktive o PDV-u primijeniti. Nadalje, neophodno je da osoba iz Austrije dokaže da je brodica bila u privremenom uvozu u Hrvatskoj na dan pristupanja. Primjer 2. Osoba iz Francuske posjeduje plovilo za koje PDV nije plaćen i plovilo nema status robe Zajednice. Prvo stupanje prijevoz- 6 Erga omnes je latinski izraz koji doslovno znači prema svima. 7 MFN (eng. Most-Favored Nation) - najpovlaštenija nacija. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST nog sredstva u funkciju bilo je prije više od osam godina prije pristupanja. Ova osoba je u Hrvatskoj svoje plovilo stavila u postupak privremenog uvoza prije datuma pristupanja. Na dan 1. srpnja godine plovilo je još uvijek u ovom carinskom postupku. Početkom ožujka godine, osoba kontaktira nadležna carinska tijela Republike Hrvatske jer razdoblje za završavanje postupka privremenog uvoza završava na dan 31. ožujka godine. Namjerava deklarirati brodicu za slobodni promet u Hrvatskoj koja je postala država članica EU. Rješenje: Postupak privremenog uvoza mora se završiti. Imajući u vidu činjenicu da se za jedrilice i motorne brodice koristi nulta stopa carine, a uzimajući u obzir članak 410(2)(a) PDV Direktive EU koji omogućava da se PDV ne naplaćuje za prijevozna sredstva (npr. plovila) čije je vrijeme početka korištenja počelo prije više od osam godina prije pristupanja, carinska deklaracija za puštanje u slobodni promet u ovakvim slučajevima može se prihvatiti bez ikakvog dokaza o statusu robe zajednice, ali samo uz dokaz o početku korištenja koji se mora priložiti deklaraciji. Dakle, u takvim slučajevima uvozne carine ne dospijevaju jer se za takva plovila koristi nulta stopa carine, a plovilo je također oslobođeno od plaćanja PDV-a ako se podnesenim dokazom o prvom korištenju može dokazati da je plovilo starije od osam godina. Literatura: 1. Europska komisija; Opća uprava za oporezivanje i carinsku uniju; Carinska politika, zakonodavstvo i tarife; Carinsko zakonodavstvo: Proširenje Europske unije u godini - Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, TAXUD/ A2/SPE/2013/058-EN, Bruxelles, 28. ožujka 2013.; 2. Središnji ured Carinske uprave: Naputak za primjenu odobrenja za carinske postupke s gospodarskim učinkom koja su odobrena prije dana pristupanja RH u EU, Klasa: /13-04/3, Urbroj: / od 20. svibnja Željko DOMINIS, mag. ing., Carinska uprava, Carinarnica Ploče 70

73 TROŠARINE POREZI ŽELJKA MARINOVIĆ Stručni članak UDK Trošarina na električnu energiju, prirodni plin i kruta goriva Hrvatskim trošarinskim zakonodavstvom uređuje se trošarinski sustav oporezi vanja, između ostaloga, energenata i električne energije. Pod energentima u smislu Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/2013. i 32/ dalje u tekstu: ZOT) podrazumijeva se i prirodni plin te ugljen, lignit i koks (dalje u tekstu: kruta goriva). U nastavku teksta iznose se novi trošarinski instituti vezani uz oporezivanje električne energije, prirodnog plina i krutih goriva kao što su trošarinski obveznik, prijava za upis u registar trošarinskih obveznika, nastanak obveze obračunavanja i plaćanja trošarine, mjesečna izvješća i evidencije trošarinskih obveznika, trošarinska oslobođenja i ishođenje statusa oslobođenog korisnika. 1. UVOD S prvim danom članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji započinje puna primjena novih propisa hrvatskog trošarinskog sustava, i to ZOT-a i Pravilnika o trošarinama (Nar. nov., br. 64/13. - dalje u tekstu: POT). Prijelaznim i završnim od redbama novih propisa hrvatskog trošarinskog sustava omogućeno je da se gospodarski subjekti koji sudjeluju u trošarinskom postupanju vezanom uz električnu energiju, prirodni plin i kruta goriva na vrijeme pripreme za nove uvjete trošarinskog postupanja. Zbog toga su, između ostaloga, dana 2. ožujka godine stupile na snagu odredbe članaka 36., 37., 38., 39. i 100. novog Zakona o trošarinama, a dana 29. svibnja godine odredbe članaka 46. i članaka 94., 95., 100., 101., 105. i 106. novog POT-a koje omogućuju praktičnu provedbu navedenih instituta novog ZOT-a da bi se gospodarski subjekti: - koji su trošarinski obveznici za električnu energiju, prirodni plin i kruta goriva mogli na vrijeme upisati u registar trošarinskih obveznika i tako ishoditi odobrenje carinskog ureda nadležnog prema sjedištu, odnosno prebivalištu za poslovanje prema odredbama novog ZOT-a, i - ishodili odobrenja za oslobođenog korisnika trošarinskih proizvoda radi pravodobnog ostvarivanja propisanih oslobođenja od plaćanja trošarina na energente i električnu energiju (poglavito na energente, uključujući kruta goriva i prirodni plin te električnu energiju). Carinski uredi nadležni prema sjedištu ili prebivalištu trošarinskih obveznika koji obavljaju poslove vezane uz trošarinsko poslovanje navedeni su u Uredbi o područjima na kojima djeluju carinski uredi Carinske uprave Republike Hrvatske. 2. PREDMET OPOREZIVANJA, TROŠARINSKA OSNOVICA I VISINA TROŠARINE NA ELEKTRIČNU ENERGIJU, PRIRODNI PLIN I KRUTA GORIVA ZOT uvodi oporezivanje trošarinom električne energije, prirodnog plina i krutih goriva sukladno odredbama Direktive Vijeća 2003/96/EU od 27. listopada o restrukturiranju okvira Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31. listopada 2003., str. 51.), izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2004/74/EZ kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 2003/96/EU s obzirom na mogućnost da neke države članice primijene privremena izuzeća ili snižene razine oporezivanja za energetske proizvode i električnu energiju (SL L 157, 30. travnja 2004., str. 87.) i Direktivom Vijeća 2004/75/EU od 29. travnja kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2003/96/EU s obzirom na mogućnost da Cipar primijeni privremena izuzeća ili smanjenja razine oporezivanja energenata i električne energije (SL L 157, 30. travnja 2004., str. 100.). 71

74 POREZI TROŠARINE Tablica 1. Visina trošarina i trošarinska osnovica na prirodni plin, kruta goriva i električnu energiju u RH i minimalna trošarina prema Direktivi 2003/96/EU Prirodni plin Kruta goriva Električna energija 1. Prirodni plin iz tarifnih oznaka KN , i Trošarinska osnovica Megawat sat (MWh) (1 MWh = 3,6 GJ) Visine trošarina prema čl. 84. st. 3. t. 6., 7. i 8. ZOT-a (u kn) 1.1. za pogon 0,00 kn/mwh 2,6 /GJ 1.2. za grijanje neposlovna uporaba 8,10 kn/mwh poslovna uporaba 4,05 kn/mwh 2. Ugljen i koks iz tarifnih oznaka KN 2701, 2702 i Električna energija iz tarifne oznake KN 2716 Gigajoul bruto toplinska vrijednost (GJ) Megawat sat (MWh) neposlovna uporaba 2,30 kn/gj poslovna uporaba 2,30 kn/gj neposlovna uporaba 7,50 kn/mwh poslovna uporaba 3,75 kn/mwh Minimalna visina trošarine prema Direktivi 2003/96/EU (u ) neposlovna uporaba 0, /GJ poslovna uporaba 0,1 /GJ neposlovna uporaba 0,3 /GJ poslovna uporaba 0,15 /GJ neposlovna uporaba 1,0 /MWh poslovna uporaba 0,5 /MWh 3. PRIJAVA ZA UPIS U REGISTAR TROŠARINSKIH OBVEZNIKA I TROŠARINSKI OBVEZNIK NA ELEKTRIČNU ENERGIJU, PRIRODNI PLIN I KRUTA GORIVA Trošarinski obveznici na električnu energiju, prirodni plin i kruta goriva dužni su podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika i ishoditi odobrenje kod nadležnog carinskog ureda sukladno čl. 100 ZOT-a. Na njih se ne primjenjuju odredbe o kretanju trošarinskih proizvoda, oslobođeni su obveze proizvodnje u trošarinskom skladištu te ne polažu instrument osiguranja plaćanja trošarine Prijava za upis u registar trošarinskih obveznika Prijava za upis u registar trošarinskih obveznika, ovjerena od strane ovlaštenog službenika nadležnog carinskog ureda, smatra se odobrenjem za rad s danom upisa u registar trošarinskih obveznika. Sukladno čl. 44. ZOT-a i čl. 48. POT-a prijava za upis u registar trošarinskih obveznika podnosi se carinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno prebivalištu i to najkasnije 8 dana prije početka obavljanja registrirane djelatnosti ili drugoga događaja koji znači trošarinsku radnju u smislu ZOTa. Podnosi se u tri primjerka na Obrascu PUR koji je tiskan u Prilogu 14. POT-a. Trošarinski obveznici na prirodni plin i električnu energiju sukladno čl. 94. i 100. POT-a uz prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika prilažu propisanu dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti izdanu sukladno posebnim propisima. Trošarinski obveznici na električnu energiju koji nisu dužni imati propisanu dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti podnose: - izvadak iz sudskoga ili drugoga registra prema posebnim propisima iz kojega je razvidna registrirana djelatnost podnositelja zahtjeva, ne stariji od 6 mjeseci, - presliku Obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD. Kod krutih goriva sukladno čl POT-a prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika podnosi: - trošarinski obveznik isporučitelj koji kruta goriva isporučuje krajnjem potrošaču u RH i koristi za svoju konačnu potrošnju iz čl. 98. st. 2. t. 1. ZOT-a, - trošarinski obveznik krajnji potrošač iz čl. 98. st. 2. t. 2. ZOT-a, i - isporučitelj iz čl. 98. st. 1. t. 1. ZOT-a sa sjedištem odnosno prebivalištem u RH koji obavlja registriranu djelatnost trgovine krutim gorivom i koji nabavlja kruta goriva bez plaćanja trošarine radi daljnje prodaje. Uz prijavu podnose: - izvadak iz sudskoga ili drugoga registra prema posebnim propisima iz kojega je razvidna registrirana djelatnost podnositelja zahtjeva, ne stariji od 6 mjeseci, - presliku Obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD. Svaku izmjenu podataka navedenu prilikom prijave za upis u registar trošarinskih obveznika, kao i prestanak djelatnosti zbog koje su upisani u registar trošarinskih obveznika moraju prijaviti u nadležni carinski ured u roku 8 dana od dana nastanka promjene, odnosno od dana saznanja za izvršenu promjenu Trošarinski obveznik, obveza obračunavanja i plaćanja trošarine, mjesečna izvješća, evidencije trošarinskih obveznika na električnu energiju, prirodni plin i kruta goriva Električna energija Čl. 94. ZOT-a propisuje trošarinske obveznike i trenutak kada nastaje obveza obračuna trošarine, a to su: - opskrbljivač električnom energijom kada električnu energiju isporuči krajnjem kupcu u RH, - opskrbljivač kada uvozi ili unosi električnu energiju za vlastite potrebe, - proizvođač kada proizvedenu električnu energiju koristi za vlastite potrebe. Trošarinski obveznik - opskrbljivač električnom energijom kada električnu energiju isporuči krajnjem kupcu u RH sukladno čl. 95. ZOT-a mora: 72

75 TROŠARINE 1. sam utvrditi obvezu trošarine na električnu energiju sukladno propisanim trošarinskim osnovicama i iznosima koji su na snazi na dan nastanka obveze obračunavanja trošarine za obračunsko razdoblje, 2. obračunati trošarinu prema izdanim računima za isporučene količine električne energije u obračunskom razdoblju temeljem podataka o: - stvarno isporučenim količinama električne energije krajnjem kupcu, - procijenjenim isporučenim mjesečnim količinama elek trične energije krajnjem kupcu prema prosječnoj mjesečnoj potrošnji električne energije tog kupca iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja prethodne godine, odnosno prema sporazumno utvrđenoj mjesečnoj potrošnji električne energije s novim krajnjim kupcem. Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava očitava najmanje jednom šestomjesečno brojila krajnjih kupaca te dostavlja opskrbljivaču. Konačni obračun stvarno isporučene količine električne struje opskrbljivač dostavlja krajnjem kupcu. Opskrbljivač je dužan u istome mjesecu izraditi i konačni obračun trošarine za mjesece za koje je trošarina utvrđena prema procijenjenim mjesečnim količinama električne energije, i to u mjesečnom obračunu trošarine za mjesec u kojem je utvrđena stvarno isporučena količina električne energije. Za isporuke električne energije trošarinska obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su obavljene. Obračunska razdoblja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Sukladno čl. 97. POT-a opskrbljivač isporučuje električnu energiju oslobođenom korisniku uz oslobođenje od plaćanja trošarine za namjene iz čl st. 8. t. 1., 2., 3., 4. i 6. ZOT-a, pod uvjetima da: - isporučuje energiju na temelju ugovora o opskrbi električne energije s oslobođenim korisnikom, - oslobođeni korisnik prije preuzimanja električne energije dostavi presliku odobrenja za oslobođenog korisnika, - otprema električnu energiju uz račun na kojem treba upisati napomenu da je električna energija isporučena bez obračunate trošarine na temelju odobrenja oslobođenog korisnika, s pozivom na broj i datum odobrenja. Pri unosu električne energije za vlastite potrebe od strane opskrbljivača ili korištenju električne energije za vlastite potrebe POREZI od strane proizvođača na obračunavanje i plaćanje trošarine na električnu energiju odgovarajuće se primjenjuju odredbe čl. 95. ZOT-a. Pri uvozu električne energije obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje u skladu s carinskim propisima o obračunu i naplati carinskog duga. Trošarinski obveznik mora utvrđenu obvezu trošarine platiti najkasnije do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja na račun HR Državni proračun Republike Hrvatske. Pravne i fizičke osobe obvezne su pri uplati vlastitih prihoda proračuna u poziv na broj odobrenja upisati u pretpolje model 68, a u polje poziv na broj odobrenja kao podatak prvi - brojčanu oznaku poreza trošarina na električnu energiju i podatak drugi - OIB. Trošarinski obveznici dužni su sukladno čl. 98. POT-a voditi evidencije o količinama električne energije u MWh za: - preuzete količine električne energije, - preuzete količine električne energije unesene iz druge države članice za vlastite potrebe, - preuzete količine električne energije uvezene u Republiku Hrvatsku za vlastite potrebe, - proizvedene količine električne energije za vlastite potrebe, - nabavljene (preuzete) količine električne energije oslobođene plaćanja trošarine, - isporučene količine električne energije krajnjem kupcu, - isporučene količine električne energije oslobođene plaćanja trošarine, - isporučene količine električne energije otpremljene u iznos/ izvoz, - potrošene količine električne energije za vlastite potrebe. Evidencije se vode prema fizičkim ili pravnim osobama, za poslovnu i neposlovnu uporabu te prema obračunskim mjernim mjestima za preuzimanje, osim za isporučene količine krajnjem kupcu - kućanstvima. Do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja trošarinski obveznici dužni su sukladno čl. 95. st. 6. ZOT-a i čl. 99. POT-a dostaviti carinskom uredu nadležnom prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu Mjesečni obračun trošarine na električnu energiju na Obrascu MI-EL koji je tiskan u Prilogu 45. POT-a. TROŠARINSKI OBVEZNIK ELEKTRIČNE ENERGIJE KN Opskrbljivač električnom energijom kada električnu energiju isporuči krajnjem kupcu u RH 2. Opskrbljivač kada uvozi ili unosi električnu energiju za vlastite potrebe 3. Proizvođač kada proizvedenu električnu energiju koristi za vlastite potrebe PUR Ovjeren PUR = odobrenje za rad, s danom upisa Uz PUR prilaže: - dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti izdanu od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) ili - izvadak iz registra o regist. djel. i presliku Obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD. NASTANAK TROŠARINSKE OBVEZE Opskrbljivač obračunava trošarinu za izvršene isporuke krajnjem kupcu prema izdanim računima u obračunskom razdoblju i to temeljem podataka o: - stvarno isporučenim količinama krajnjem kupcu - procijenjenim isporučenim mjesečnim količinama, a za koje mora najmanje jednom šestomjesečno izraditi stvarnu isporučenu količinu (konačni obračun trošarine) Trošarinska obveza nastaje za isporuke istekom obračunskog razdoblja u kojem su obavljene. Obračun. razdob. je kalendarski mjesec. DOSPIJEĆE PLAĆANJA MJESEČNA IZVJEŠĆA I EVIDENCIJE Najkasnije od zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja Mjesečni obračun trošarine na Obrascu MI-EL (Prilog 45. POT-a) dostavlja se carinskom uredu nadležnom prema sjedištu odnosno prebivalištu i to do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja Dužni su voditi evidencije o količinama el.ener. u MWh i to prema: - pravnim i fizičkim osobama, - za poslovnu i neposlovnu uporabu, - obračun. mjernim mjest. za preuzim., osim za isporučene količine kućanstvu. 73

76 POREZI Prirodni plin i ostali plinovi u plinovitom stanju Čl. 96. ZOT-a propisuje trošarinske obveznike i trenutak kada nastaje obveza obračuna trošarine na prirodni plin, a to su: - opskrbljivač plinom kada prirodni plin isporuči krajnjem kupcu u RH, - opskrbljivač kada uvozi ili unosi prirodni plin za vlastitu potrošnju, - proizvođač plina kada proizvedeni prirodni plin koristi za vlastitu potrošnju. Trošarinski obveznik - opskrbljivač plinom kada prirodni plin isporuči krajnjem kupcu u RH sukladno čl. 97. ZOT-a mora: 1. obračunati trošarinu prema izdanim računima za isporučene količine prirodnog plina u obračunskom razdoblju temeljem podataka o: - stvarno isporučenim količinama prirodnog plina krajnjem kupcu, - procijenjenim isporučenim mjesečnim količinama prirodnog plina krajnjem kupcu prema prosječnoj mjesečnoj potrošnji prirodnog plina tog kupca iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja prethodne godine, odnosno prema sporazumno utvrđenoj mjesečnoj potrošnji prirodnog plina s novim krajnjim kupcem. Operator transportnog sustava ili operator distribucijskog sustava očitava najmanje jednom šestomjesečno brojila krajnjih kupaca te dostavlja opskrbljivaču. Konačni obračun stvarno isporučene količine prirodnog plina opskrbljivač dostavlja krajnjem kupcu. Opskrbljivač je dužan u istome mjesecu izraditi i konačni obračun trošarine za mjesece za koje je trošarina utvrđena prema procijenjenim mjesečnim količinama prirodnog plina, i to u mjesečnom obračunu trošarine za mjesec u kojem je utvrđena stvarno isporučena količina prirodnog plina. 2. sam utvrditi obvezu trošarine na prirodni plin sukladno propisanim trošarinskim osnovicama i iznosima koji su na snazi na dan nastanka obveze obračunavanja trošarine za obračunsko razdoblje. Za isporuke električne energije trošarinska obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojemu su obavljene. Obračunska razdoblja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Opskrbljivač plinom isporučuje prirodni plin na teritoriju RH oslobođenom korisniku bez obračuna trošarine sukladno čl POT, pod uvjetima da: - isporučuje prirodni plin na temelju ugovora o opskrbi prirodnog plina s oslobođenim korisnikom, TROŠARINE - oslobođeni korisnik prije preuzimanja prirodnog plina dostavi opskrbljivaču presliku odobrenja za oslobođenog korisnika, - otprema prirodni plin uz račun na kojem treba upisati napomenu da je prirodni plin isporučen bez obračunate trošarine na temelju odobrenja oslobođenog korisnika, s pozivom na broj i datum odobrenja. Pri unosu prirodnog plina za vlastitu potrošnju od strane opskrbljivača plinom ili korištenju prirodnog plina za vlastitu potrošnju od strane proizvođača na obračunavanje i plaćanje trošarine na prirodni plin odgovarajuće se primjenjuju odredbe čl. 97. ZOT-a. Pri uvozu prirodnog plina obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje u skladu s carinskim propisima o obračunu i naplati carinskog duga. Trošarinski obveznik mora utvrđenu obvezu trošarine platiti najkasnije do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja. Trošarinski obveznici sukladno čl POT-a dužni su voditi evidencije o količinama prirodnog plina u MWh za: - preuzete količine prirodnog plina, - preuzete količine prirodnog plina unesene iz druge države članice za vlastitu potrošnju, - preuzete količine prirodnog plina uvezene u Republiku Hrvatsku za vlastitu potrošnju, - proizvedene količine prirodnog plina za vlastitu potrošnju, - nabavljene (preuzete) količine prirodnog plina oslobođene plaćanja trošarine, - isporučene količine prirodnog plina krajnjem kupcu, - isporučene količine prirodnog plina oslobođene plaćanja trošarine, - isporučene količine prirodnog plina otpremljene u iznos/ izvoz, - potrošene količine prirodnog plina za vlastitu potrošnju. Evidencije se vode prema fizičkim ili pravnim osobama za grijanje za poslovnu i neposlovnu uporabu, te prema obračunskim mjernim mjestima za preuzimanje, osim za isporučene količine krajnjim kupcima u kućanstvu, kao i onima koji se koristi za pogon vozila. Do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja trošarinski obveznici dužni su sukladno čl. 97. st. 6. ZOT-a i čl st. 4. POT-a dostaviti carinskom uredu nadležnom prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu Mjesečni obračun trošarine na prirodni plin na Obrascu MI-PL koji je tiskan u Prilogu 46. POT-a. KONZULTACIJE I SAVJETI: (u cijeni pretplate na časopis Rif) telefonom: 01 / svakodnevno od 8 do 13 sati osobno: po dogovoru sa savjetnicima od 13 do 15 sati rif@rif.hr 74

77 TROŠARINE POREZI TROŠARINSKI OBVEZNIK PRIRODNOG PLINA - KN , I OSTALI PLINOVI U PLINOVITOM STANJU KN Opskrbljivač plinom kada prirodni plin isporuči krajnjem kupcu u RH 2. Opskrbljivač kada uvozi ili unosi prirodni plin za vlastitu potrošnju 3. Proizvođač plina kada proizvedeni prirodni plin koristi za vlastitu potrošnju PUR Ovjeren PUR = odobrenje za rad, s danom upisa Uz PUR prilaže: - dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti izdanu od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA), NASTANAK TROŠARINSKE OBVEZE Opskrbljivač obračunava trošarinu prema izdanim računima za izvršene mjesečne isporuke krajnjem kupcu u obračunskom razdoblju i to temeljem podataka o: - stvarno isporučenim količinama krajnjem kupcu - procijenjenim isporučenim mjesečnim količinama, a za koje mora najmanje jednom šestomjesečno izraditi stvarnu isporučenu količinu (konačni obračun trošarine) Trošarinska obveza nastaje za isporuke istekom obračunskog razdoblja u kojem su obavljene. Obračunsko razdoblje je kalendarski mjesec DOSPIJEĆE PLAĆANJA MJESEČNA IZVJEŠĆA EVIDENCIJE TROŠ. OBVEZNIKA Najkasnije od zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja Mjesečni obračun trošarine na Obrascu MI-PL (Prilog 46. POT-a) dostavlja se carinskom uredu nadležnom prema sjedištu odnosno prebivalištu i to do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja Dužni su voditi evidencije o količinama prir. plin. u MWh i to prema: - pravnim i fizičkim osobama, - za pogon i grijanje za poslovnu i neposlovnu uporabu, te - obračunskim mjernim mjestima za preuzimanja, osim za isporučene količine kućanstvu i za pogon vozila Kruta goriva U čl. 98. st. 2. ZOT-a propisano je da se trošarinskim obveznikom na kruta goriva iz tarifnih oznaka KN 2701, 2702 i 2704 smatra: - isporučitelj kada isporuči kruta goriva krajnjem potrošaču u RH, odnosno kada kruta goriva koristi za svoju konačnu potrošnju, - krajnji potrošač kada uvozi ili unosi kruta goriva za svoju konačnu potrošnju. Trošarinski obveznik - isporučitelj kada isporuči kruta goriva krajnjem potrošaču u RH sukladno čl. 99. ZOT-a mora: 1. obračunati trošarinu pri isporuci krutih goriva krajnjem potrošaču prema izdanim računima. 2. sam utvrditi obvezu trošarine na kruta goriva sukladno propisanim trošarinskim osnovicama i iznosima koji su na snazi na dan nastanka obveze obračunavanja trošarine za obračunsko razdoblje. Za isporuke krutih goriva trošarinska obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su obavljene. Obračunska razdoblja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Isporučitelj isporučuje kruta goriva na teritoriju RH bez obračuna trošarine sukladno čl POT-a oslobođenom korisniku, pod uvjetima da: - isporučuje kruta goriva na temelju pisane narudžbe oslobođenog korisnika, u kojoj mora biti navedena vrsta i količina krutih goriva, - oslobođeni korisnik prije nabave dostavi presliku odobrenja i pisanu izjavu koja sadrži količinu krutog goriva izraženu u GJ bruto toplinske vrijednosti, kao i broj i datum odobrenja oslobođenog korisnika s podatkom o preostalim neiskorištenim količinama krutih goriva na koju se odobrenje odnosi, - na računu upiše napomenu da su kruta goriva isporučena bez obračunate trošarine temeljem odobrenja oslobođenog korisnika, s pozivom na broj i datum odobrenja, - kruta goriva isporučuje uz račun i certifikat (u GJ bruto toplinske vrijednosti). Ako se kruta goriva nabavljaju na temelju ugovora o postupnom nabavljanju može se odobrenje za oslobođenog korisnika i izjava u pisanom obliku priložiti ugovoru o postupnoj nabavi ili kod prvog naručivanja. Pri kasnijim isporukama isporučitelj se na računu poziva na broj i datum te prve narudžbe, odnosno ugovora u kojoj je dana takva izjava u pisanom obliku. Krajnji potrošač uvozi ili unosi kruta goriva za svoju konačnu potrošnju. Pri uvozu krutih goriva u RH obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje u skladu s carinskim propisima o obračunu i naplati carinskog duga, a pri unosu krutih goriva za svoju konačnu potrošnju na obračunavanje i plaćanje trošarine na kruta goriva odgovarajuće se primjenjuju odredbe čl. 99. ZOT-a. Trošarina je jednofazni porez te ako je pravna ili fizička osoba nabavila kruta goriva s plaćenom trošarinom i ista isporučila drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi tada ne nastaje obveza obračunavanja i plaćanja trošarine. Nabavljati kruta goriva bez plaćanja trošarine radi daljnje prodaje može pravna ili fizička osoba sa sjedištem odnosno prebivalištem u RH koja obavlja registriranu djelatnost trgovine. To je isporučitelj iz čl. 98. st. 1. t. 1. ZOT-a koji nema status trošarinskog obveznika. U obvezi je sukladno čl POT-a pri nabavi krutih goriva bez plaćanja trošarine radi daljnje prodaje osobama od kojih nabavlja kruta goriva dati: - presliku odobrenja za rad, a to je Prijava za upis u registar trošarinskih obveznika ovjerena od strane ovlaštenog službenika nadležnog carinskog ureda, i - pisanu izjavu da kruta goriva nabavlja radi daljnje prodaje. U trenutku kada isporučuje kruta goriva krajnjem potrošanju u RH ili koristi za konačnu potrošnju smatra se trošarinskim obveznikom. Trošarinski obveznik mora utvrđenu obvezu trošarine platiti najkasnije do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja. Prema čl POT-a isporučitelji iz članka 98. ZOT-a dužni su voditi evidencije o količini i vrsti krutih goriva u kilogramima i GJ bruto toplinske vrijednosti za: - nabavljene količine krutih goriva, - isporučene količine krutih goriva krajnjem potrošaču, - isporučene količine krutih goriva oslobođenom korisniku, - isporučene količine krutih goriva bez plaćanja trošarine radi daljnje prodaje, 75

78 POREZI - potrošene količine za svoju konačnu potrošnju, - potrošene količine oslobođene plaćanja trošarine, - zalihe krutih goriva. Evidencije se vode prema fizičkim ili pravnim osobama, za poslovnu i neposlovnu uporabu, a uz vrijednost izraženu u GJ bruto toplinske vrijednosti treba navesti koeficijent - bruto toplinsku vrijednost krutih goriva izraženu u GJ/1000 kg po svakoj pojedinoj pošiljci. Trošarinski obveznici dužni su sukladno čl. 99. st. 3. ZOTa i čl POT-a dostaviti carinskom uredu nadležnom prema svome sjedištu ili prebivalištu do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja: - mjesečni obračun trošarine na kruta goriva na Obrascu MI-KG koji je tiskan u Prilogu 47. POT-a, i - specifikaciju količina krutih goriva puštenih u potrošnju u RH, i to prema vrsti, trgovačkom nazivu, tarifnim oznakama Kombinirane nomenklature carinske tarife i bruto toplinskoj vrijednosti. Trošarinski obveznik ima pravo na porezno priznate gubitke. TROŠARINE samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima ako obavljaju poslove u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Ako je krajnjem korisniku i krajnjem kupcu aktom Porezne uprave priznat status poreznog obveznika za određenu djelatnost dužan ga je dostaviti trošarinskom obvezniku za svrhu utvrđivanja radi li se o poslovnoj uporabi. Poslovna uporaba je uporaba od strane svake osobe koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Osobom se može smatrati i pravna osoba koja u organizacijskom smislu predstavlja samostalnu jedinicu koja je sposobna sama djelovati vlastitim sredstvima. Gospodarska djelatnost je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda. Osoba koja trošarinski proizvod koristi i za poslovnu i neposlovnu uporabu, trošarinski proizvod će se oporezovati razmjerno svakom načinu uporabe. TROŠARINSKI OBVEZNIK KRUTA GORIVA (UGLJEN, KOKS I LIGNIT) KN 2701, 2702, 2704 i ostalo 1. Isporučitelj kada isporuči kruta goriva krajnjem potrošaču u RH 2. Isporučitelj kada kruta goriva koristi za svoju konačnu potrošnju (tada ima trošarinski status krajnjeg potrošača) 3. Krajnji potrošač kada uvozi ili unosi kruta goriva za svoju konačnu potrošnju PUR Ovjeren PUR = odobrenje za rad, s danom upisa Mora se prijaviti i osoba (isporučitelj koji nije trošarinski obveznik) koji obavlja registriranu dj. trgovine krut. goriva i nabavlja ih bez plaćanja trošarine radi daljnje prodaje. Nabavljati kruta goriva bez plaćanja trošarine radi daljnje prodaje može samo uz presliku PUR-a i pisanu izjavu da kruta goriva nabavlja radi daljnje prodaje OBVEZA OBRAČUNA Isporučitelj obračunava trošarinu pri isporuci krajnjem potrošaču prema izdanim računima. Trošarinska obveza nastaje za isporuke istekom obračunskog razdoblja u kojem su obavljene. Obračunsko razdoblje je kalendarski mjesec. Obveza obračunavanja i plaćanja trošarine ne nastaje ako osoba koja je nabavila kruta goriva s plaćenom trošarinom isto isporuči drugoj osobi. DOSPIJEĆE PLAĆANJA MJESEČNA IZVJEŠĆA EVIDENCIJE ISPORUČITELJA Najkasnije od zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja MOT na Obrascu MI-KG (Prilog 47. POT-a) sa specifikacijom količina krutih goriva puštenih u potrošnju u RH dostavlja se carinskom uredu nadležnom prema sjedištu odnosno prebivalištu i to do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja. Evidenciju o količini i vrsti krutih goriva u kg i GJ bruto toplinskoj vrijednosti i to prema pravnim ili fizičkim osobama, za poslovnu i neposlovnu uporabu, dužan je voditi trošarinski obveznik i osoba (trgovac) isporučitelj koji nabavlja kruta goriva bez plaćanja trošarine radi daljnje prodaje. 4. POSLOVNA I NEPOSLOVNA UPORABA PRIRODNOG PLINA ZA GRIJANJE, KRUTIH GORIVA I ELEKTRIČNE ENERGIJE Beznačajnom poslovnom, odnosno neposlovnom uporabom, odnosno da ne postoji, smatra se uporaba koja iznosi do 10% obračunane uporabe. Propisane su različite visine trošarine na prirodni plin za grijanje i električnu energiju ovisno o tome radi li se o poslovnoj ili neposlovnoj uporabi. Poslovna i neposlovna uporaba prirodnog plina za grijanje, krutih goriva i električne energije definirana je čl. 84. st. 11. i 12. ZOT-a i čl. 92. POT-a. Trošarinski obveznik dužan je razvrstati krajnje kupce i krajnje korisnike, odnosno vlastitu potrošnju i konačnu potrošnju prema kriteriju poslovne i neposlovne uporabe. Ako trošarinski obveznik ne može utvrditi ispunjavanje uvjeta za poslovnu uporabu, krajnji kupci i krajnji korisnici se razvrstavaju u korisnike za neposlovnu uporabu. Neposlovna uporaba je uporaba od strane osoba koje se sukladno propisima o PDV-u ne smatraju poreznim obveznicima, kao što su, primjerice, tijela državne vlasti i tijela državne uprave, tijela lokalne i područne (regionalne) 5. OSLOBOĐENJA OD PLAĆANJA TROŠARINE NA ELEKTRIČNU ENERGIJU, PRIRODNI PLIN I KRUTA GORIVA U čl st. 1. i st. 8. ZOT-a propisana su oslobođenja od plaćanja trošarine na energente (uključuju prirodni plin i kruta goriva) i električnu energiju. Pravna ili fizička osoba koja u okviru svoje registrirane djelatnosti želi nabavljati energente (uključuju prirodni plin i kruta goriva) i električnu energiju uz oslobođenje od plaćanja trošarine na teritoriju RH dužna je: - prijaviti se u registar trošarinskih obveznika, i - ishoditi odobrenje za oslobođenog korisnika kod carinskog ureda nadležnog prema sjedištu ili prebivalištu podnositelja zahtjeva. 76

79 TROŠARINE Stjecanje statusa oslobođenog korisnika uređeno je u čl. 36. ZOT-a i čl. 46., 95., 101. i 106. POT-a. Zahtjev za izdavanje odobrenja za oslobođenog korisnika podnosi na Obrascu Zahtjev-OKTP iz Priloga 13. POT-a (čl. 46. POT-a). Ne polažu instrument osiguranja plaćanja trošarine i imaju pravo na porezno priznate gubitke. Statusno odobrenje je na neodređeno vrijeme, a odobrenje u dijelu količina i vrsta trošarinskih proizvoda koja se može nabavljati bez plaćanja trošarine utvrđuje se za razdoblje koje ne može biti dulje od 12 mjeseci. Prije isteka roka od 12 mjeseci potrebno je nadležnom carinskom uredu naknadno podnijeti zahtjev u pogledu količina i vrste trošarinskih proizvoda. Oslobođeni korisnik obvezan je nadležni carinski ured obavijestiti o svim izmjenama podataka u odobrenju u roku 8 dana od dana nastanka promjene, odnosno od dana saznanja za izvršenu promjenu. Oslobođeni korisnik koji je nabavljene trošarinske proizvode s plaćenom trošarinom utrošio za namjene iz čl st. 1. i 8. ZOT-a ima pravo na povrat plaćene trošarine sukladno čl. 28. st. 1. t. 3. ZOT-a Oslobođenja od plaćanja trošarine na električnu energiju POREZI Nabavljati električnu energiju uz oslobođenje od plaćanja trošarine može osoba koja je ishodila odobrenje za oslobođenog korisnika, i to za namjene iz čl st. 8. t. 1., 2., 3., 4. i 6. ZOT-a, ako električnu energiju koristi: - za kemijsku redukciju i u elektrolitskim i metalurškim procesima, - za zajedničku proizvodnju toplinske i električne energije u jedinstvenom procesu (kogeneracija), - za proizvodnju električne energije te za održavanje sposobnosti proizvodnje električne energije i to proizvođač električne energije, - za vlastite potrebe proizvođača pod uvjetom da je dobivena korištenjem iz obnovljivih izvora energije: snage vjetra, valova, plime, geotermalnih izvora, sunčeve energije ili ako je proizvedena od biomase ili proizvoda od biomase, - u mineraloškim procesima što sukladno definiciji prema statističkoj klasifikaciji djelatnosti DI 26 NACE predstavlja proizvodnju ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda. Tablica 2. Djelatnosti oslobođene plaćanja trošarine u proizvodnji sukladno čl st. 1. t. 5. i st. 8. t. 4. ZOT-a koja prikazuje predmetne mineraloške procese i u koju su uključene oznake djelatnosti u DI NACE 26 (u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti - HR NKD 2002.) i odgovarajuće oznake u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti - HR NKD Djelatnosti oslobođene plaćanja trošarine u proizvodnji sukladno članku 101. stavak 1. točka 5. i stavku 8. točka 4. Zakona o trošarinama - Mineraloški procesi za 2013.* Razred Naziv Objašnjenje Proizvodnja ravnog stakla Oblikovanje i obrada ravnog stakla Proizvodnja šupljeg stakla Proizvodnja staklenih vlakana Proizvodnja i obrada ostalog stakla uključujući tehničku robu od stakla Proizvodnja vatrostalnih proizvoda Proizvodnja keramičkih pločica i ploča Proizvodnja opeke, crijepa i ostalih proizvoda od pečene gline za građevinarstvo Proizvodnja keramičkih proizvoda za kućanstvo i ukrasnih predmeta Proizvodnja sanitarne keramike Proizvodnja keramičkih izolatora i izolacijskog pribora Proizvodnja ostalih tehničkih proizvoda od keramike Proizvodnja ostalih proizvoda od keramike Proizvodnja cementa Proizvodnja vapna i gipsa Proizvodnja proizvoda od betona za građevinarstvo Proizvodnja proizvoda od gipsa za građevinarstvo Proizvodnja gotove betonske smjese Proizvodnja žbuke Proizvodnja fibro-cementa Proizvodnja ostalih proizvoda od betona, cementa i gipsa Rezanje, oblikovanje i obrada kamena Isključeno popravak, održavanje i instaliranje opreme i industrijskih strojeva Isključeno popravak, održavanje i instaliranje opreme i industrijskih strojeva Proizvodnja brusnih proizvoda Isključeno popravak, održavanje i instaliranje opreme i industrijskih strojeva Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda, d. n. *Izvadak iz Nacionalne klasifikacije djelatnosti NKD 2007 iz područja D, odjeljka 23 - Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda 77

80 POREZI TROŠARINE Zahtjev za izdavanje odobrenja za oslobođenog korisnika sukladno čl. 95. POT-a podnosi se nadležnom carinskom uredu u pisanom obliku, u dva primjerka i mora sadržavati sljedeće: - podatke o podnositelju zahtjeva, i to: tvrtku/obrt, sjedište i adresu i podatke za kontakt, mjesto vođenja glavnog knjigovodstva, osobni identifikacijski broj (OIB), - ime i identifikacijski podaci osobe odgovorne za rad pogona oslobođenog korisnika, - podatak o lokaciji pogona koji je predviđen za obavljanje djelatnosti oslobođenog korisnika, - detaljan opis djelatnosti za koju nabavlja električnu energiju bez plaćanja trošarine, - količinu procijenjene električne energije za potrošnju, za razdoblje ne dulje od 12 mjeseci, - podatke o planiranoj količini proizvoda za koje koristi električnu energiju, za razdoblje ne dulje od 12 mjeseci, - podatke o dokumentima iz kojih su razvidni normativi korištenja električne energije za obavljanje djelatnosti oslobođenog korisnika, ako je to primjenjivo, - podatke o opremi potrebnoj za obavljanje djelatnosti oslobođenog korisnika u pogledu utvrđivanja količina te korištenja električne energije, kao i serijski broj mjernog uređaja namijenjenog preuzimanju električne energije. Uz zahtjev podnositelj prilaže: - izjavu da nad tvrtkom podnositelja zahtjeva nije započet stečajni postupak, - potvrdu nadležnog tijela o zadovoljavanju minimalno tehničko-tehnoloških uvjeta za obavljanje djelatnosti podnositelja zahtjeva sukladno posebnim propisima, - shemu koja prikazuje električnu opremu za preuzimanje električne energije. Na zahtjev nadležnog carinskog ureda podnositelj zahtjeva obvezan je dostaviti i druge potrebne podatke. Prijava u registar trošarinskih obveznika i zahtjev za izdavanje odobrenja za oslobođenog korisnika ne podnosi se za namjene korištenja električne energije u kućanstvu (čl st. 8. t. 5. ZOT-a). Navedeno znači da trošarinski obveznik iz čl. 94. st. 1. t. 1. ZOT-a isporučuju električnu energiju koja se koristi u kućanstvu uz direktno oslobođenje. U čl. 96. POT-a propisano je da oslobođeni korisnici moraju vodi evidencije za svaki pogon oslobođenog korisnika, i to podatke o: - preuzetim količinama električne energije bez plaćanja trošarine, - preuzetim količinama električne energije s plaćenom trošarinom, - korištenim količinama električne energije za namjene iz čl st. 8. ZOT-a, - proizvedenim količinama proizvoda u okviru svoje registrirane djelatnosti, - izdanim računima za izvršene isporuke električne energije. Oslobođeni korisnik može sam izabrati oblik i način vođenja evidencije na način da u svakom trenutku može iskazati stanje potrošnje električne energije te takvu evidenciju voditi i čuvati u svom pogonu Oslobođenja od plaćanja trošarine na prirodni plin i ostale plinove Nabavljati prirodni plin i ostale plinove iz tarifnih oznaka KN , i uz oslobođenje od plaćanja trošarine može osoba koja je ishodila odobrenje za oslobođenog korisnika, i to za namjene iz čl st. 1. t. 3., 4., 5., 6. i 7. ZOT-a, ako prirodni plin koristi: - proizvođač energenta i električne energije u svojim proizvodnim prostorijama za daljnju preradu, odnosno proizvodnju drugih energenata i električne energije, - za zajedničku proizvodnju toplinske i električne energije u jedinstvenom procesu (kogeneracija), - u mineraloškim procesima (opširnije napisano u točki 5.1. ovoga članka gdje je dana i tablica 2.) - za dvojno korištenje energenata kada se koriste kao gorivo za grijanje i istovremeno za namjenu koja nije pogon ili grijanje (uporaba prirodnog plina za kemijske redukcije, u elektrolitskim i metalurgijskim procesima), - za druge namjene, a ne kao pogonska goriva ili goriva za grijanje (npr. za proizvodnju umjetnih gnojiva, boje, lakova i razrjeđivača; neposredna uporaba energenata u proizvodnom procesu pridobivanja gume, plastike, neposredna uporaba energenata u proizvodnom procesu pridobivanja ostalih mineralnih proizvoda koji nisu svrstani u Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti - HR NKD 2007 (D23) - proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda i drugo). Zahtjev za izdavanje odobrenja za oslobođenog korisnika sukladno čl POT-a podnosi se nadležnom carinskom uredu u pisanom obliku, u dva primjerka i mora sadržavati slične podatke koji su navedeni pod točkom 5.1. za električnu energiju. Uz zahtjev podnositelj prilaže i odgovarajuće potvrde istovjetne potvrdama koje su navedene pod točkom 5.1. za električnu energiju. Trošarinski obveznik iz čl. 96. st. 1. t. 1. ZOT-a isporučuje prirodni plin koji se koristi u kućanstvu i prirodni plin koji se koristi za pogon vozila uz direktno oslobođenje. Navedeno znači da prijava u registar trošarinskih obveznika i zahtjev za izdavanje odobrenja za oslobođenog korisnika ne podnosi se za namjene korištenja prirodnog plina u kućanstvu i prirodni plin koji se koristi za pogon vozila (čl st. 1. t. 8. ZOT-a). U čl POT-a propisano je da oslobođeni korisnici moraju vodi evidencije za svaki pogon oslobođenog korisnika, i to podatke o: - preuzetim količinama prirodnog plina bez plaćanja trošarine, - preuzetim količinama prirodnog plina s plaćenom trošarinom, - korištenim količinama prirodnog plina za namjene iz čl st. 8. ZOT-a, - proizvedenim količinama proizvoda u okviru svoje registrirane djelatnosti, - izdanim računima za izvršene isporuke prirodnog plina. Oslobođeni korisnik može sam izabrati oblik i način vođenja evidencije na način da u svakom trenutku može iskazati stanje potrošnje prirodnog plina te takvu evidenciju voditi i čuvati u svom pogonu Oslobođenja od plaćanja trošarine na kruta goriva Nabavljati kruta goriva uz oslobođenje od plaćanja trošarine može osoba koja je ishodila odobrenje za oslobođenog korisnika, i to za namjene iz čl st. 1. t. 3., 4., 5., 6. i 7. ZOT-a, ako kruta goriva koristi: 78

81 TROŠARINE - proizvođač energenta i električne energije u svojim proizvodnim prostorijama za daljnju preradu, odnosno proizvodnju drugih energenata i električne energije, - za zajedničku proizvodnju toplinske i električne energije u jedinstvenom procesu (kogeneracija), - u mineraloškim procesima (opširnije napisano u točki 5.1. ovoga članka gdje je dana i tablica 3.) - za dvojno korištenje energenata kada se koriste kao gorivo za grijanje i istovremeno za namjenu koja nije pogon ili grijanje (uporaba prirodnog plina za kemijske redukcije, u elektrolitskim i metalurgijskim procesima), - za druge namjene, a ne kao pogonska goriva ili goriva za grijanje (npr. u proizvodnom procesu pridobivanja ostalih mineralnih proizvoda koji nisu svrstani u Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti - HR NKD 2007 (D23) - proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda i drugo). Zahtjev za izdavanje odobrenja za oslobođenog korisnika sukladno čl POT-a podnosi se nadležnom carinskom uredu u pisanom obliku, u dva primjerka i mora sadržavati sljedeće: - podatke o podnositelju zahtjeva, i to: tvrtku/obrt, sjedište i adresu i podatke za kontakt, mjesto vođenja glavnog knjigovodstva, osobni identifikacijski broj (OIB), - ime i identifikacijski podaci osobe odgovorne za rad pogona oslobođenog korisnika, - podatak o lokaciji pogona koji je predviđen za obavljanje djelatnosti oslobođenog korisnika, - detaljan opis djelatnosti za koju nabavlja kruto gorivo bez plaćanja trošarine, - količinu krutih goriva po vrsti, trgovačkom nazivu i prema tarifnim oznakama Kombinirane nomenklature carinske tarife, za razdoblje ne dulje od 12 mjeseci, - podatke o planiranoj količini proizvoda za koje koristi kruto gorivo, za razdoblje ne dulje od 12 mjeseci, - podatke o dokumentima iz kojih su razvidni normativi korištenja pojedinih vrsta krutih goriva za obavljanje djelatnosti oslobođenog korisnika, - podatke o dokumentima iz kojih su razvidni gubici ili manjkovi u proizvodnji i skladištenju, - podatke o opremi potrebnoj za obavljanje djelatnosti oslobođenog korisnika u pogledu utvrđivanja količina te korištenja krutih goriva. Uz zahtjev podnositelj prilaže i: - izjavu da nad tvrtkom podnositelja zahtjeva nije započet stečajni postupak, - potvrdu nadležnog tijela o zadovoljavanju minimalno tehničko-tehnoloških uvjeta za obavljanje djelatnosti podnositelja zahtjeva sukladno posebnim propisima, - skicu i opis prostora (proizvodni, skladišni i sl.) u kojem će se nalaziti kruta goriva nabavljena bez plaćanja trošarine. Na zahtjev nadležnog carinskog ureda podnositelj zahtjeva obvezan je dostaviti i druge potrebne podatke. U čl POT-a propisano je da oslobođeni korisnici moraju vodi evidencije za svaki pogon oslobođenog korisnika, i to podatke o: - nabavljenim količinama krutih goriva bez plaćanja trošarine, - nabavljenim količinama krutih goriva s plaćenom trošarinom, - korištenim količinama krutih goriva za namjene iz članka 101. stavka 1. Zakona, POREZI - proizvedenim količinama proizvoda u okviru svoje registrirane djelatnosti, - stanju zaliha krutih goriva, - izdanim računima za izvršene isporuke krutih goriva. Oslobođeni korisnik može sam izabrati oblik i način vođenja evidencije na način da u svakom trenutku može iskazati stanje zaliha krutih goriva po vrsti, trgovačkom nazivu i prema tarifnim oznakama Kombinirane nomenklature carinske tarife te takvu evidenciju voditi i čuvati u svom pogonu. 6. OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA TROŠARINE NA ENERGENTE IZ čl. 85. ZOT-a (NIJE UKLJUČEN PRIRODNI PLIN I KRUTA GORIVA) Energente iz čl. 85. ZOT-a može nabavljati oslobođeni korisnik trošarinskih proizvoda u sustavu odgode plaćanja trošarine za namjene iz čl st. 1. t. 3., 4., 5. i 6. ZOT-a. Postupak izdavanja odobrenja za oslobođenog korisnika uređen je čl. 36. ZOT-a i čl. 46. POT-a. Oslobođeni korisnik mora voditi evidencije sukladno čl. 47. POT-a. Navedene energente može nabavljati od ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta u RH ili iz treće države ako je mjesto uvoza u RH. U slučaju da oslobođeni korisnik namjerava nabavljati energente (ne uključuje prirodni plin i kruta goriva) u sustavu odgode plaćanja trošarine od gospodarskih subjekata iz drugih država članica dužni su se registrirati kod nadležnog carinskog ureda kao ovlašteni držatelji trošarinskog skladišta ili registrirani primatelji ili povremeno registrirani primatelji. Za trošarinske proizvode obuhvaćene odobrenjem za oslobođenog korisnika ne nastaje obveza plaćanja trošarine ako ih prima registrirani primatelj koji ima i status oslobođenog korisnika. Oslobođeni korisnici trošarinskih proizvoda mogu se registrirati i kao primatelji trošarinskih proizvoda već puštenih u potrošnju u drugoj državi članici ako žele nabavljati trošarinske proizvode s plaćenom trošarinom iz druge države članice. Pravna ili fizička osoba koja u okviru svoje registrirane djelatnosti nabavlja energente iz čl. 85. ZOT-a za druge namjene prema čl st. 1. t. 7. ZOT-a, a ne kao pogonsko gorivo ili gorivo za grijanje ili kao dodatak pogonskom gorivu ili gorivu za grijanje, dužna je ishoditi odobrenje za oslobođenog korisnika trošarinskih proizvoda. Odobrenje za oslobođenog korisnika trošarinskih proizvoda odnosi se na energente iz čl. 85. ZOT-a za koje je propisana visina trošarine u čl. 84. st. 3. ZOT-a. Proizvođač energenta može u statusu ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta nabavljati energente bez plaćanja trošarine ako ih koristi u svojim proizvodnim prostorijama za daljnju preradu odnosno proizvodnju drugih energenata, osim ako se koriste kao pogonsko gorivo za vozila. Znači da proizvođač energenta ne treba ishoditi odobrenje za oslobođenog korisnika trošarinskih proizvoda za nabavu energenata u te svrhe. Proizvođač električne energije može nabavljati energente uz oslobođenje od plaćanja trošarine ako ih koristi u svojim proizvodnim prostorijama za proizvodnju električne energije sukladno čl st. 1. t. 3. ZOT-a uz uvjet da ishodi odobrenje za oslobođenog korisnika trošarinskih proizvoda za nabavu energenata u te svrhe. Željka MARINOVIĆ, Carinska uprava - Središnji ured, Zagreb 79

82 POREZI CARINA Mr. sc. MELITA BULJAN Stručni članak UDK Primjena carinskog postupka 42 Danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, svi carinski propisi EU izravno će se primjenjivati i u Hrvatskoj. To znači da se svi instituti kao i novi carinski postupci, koje propisuju odredbe Carinskog zakonika Zajednice 1 i Uredbe za provedbu Carinskog zakonika Zajednice 2 moraju primjenjivati i u RH. Jedna od novina čija se mogućnost uvodi nakon dana pristupanja Hrvatske u EU jest i mogućnost primjene tzv. postupka 42. Što je konkretno ovaj postupak, koja je njegova svrha, te način i uvjeti zahtijevanja toga postupka, objašnjeni su u ovom članku. 1. UVOD 12 Na području EU nije propisana obveza, već samo mogućnost korištenja postupka 42. Njegova primjena ovisi, stoga, o odluci pojedine zemlje članice, a s obzirom da je vezan uz oslobođenje od plaćanja PDV-a, i o mogućnosti njegove primjene u nacionalnim poreznim propisima. Republika Hrvatska se odlučila da će ovaj postupak primjenjivati danom pristupanja, te je takva mogućnost i navedena u novom Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13.). Međutim, primjena postupka 42 vezana je, prije svega, uz korištenje carinskog postupka, tj. isti se može primijeniti isključivo zahtijevanjem carinskog postupka, odnosno podnošenjem carinske deklaracije. Carinska deklaracija mora biti popunjena na specifičan način kako bi carinska služba mogla provjeriti propisane uvjete u trenutku carinjenja robe. 2. ŠTO JE POSTUPAK 42? Postupak 42 je carinski postupak puštanja robe u slobodni promet gdje se prilikom uvoza, predmetna roba oslobađa od plaćanja PDV-a pod uvjetom da je ista namijenjena osobi u drugoj zemlji članici. Dakle, radi se o postupku koji se zahtijeva prilikom uvoza robe pri čemu je primatelj te robe u nekoj drugoj zemlji članici od zemlje u kojoj se obavlja uvozno carinjenje robe. Primjena ovoga postupka se isključivo može zahtijevati prilikom uvoznoga carinjenja podnošenjem carinske deklaracije za taj postupak. 1 Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92. od 12. listopada godine, kojom se donosi Carinski zakonik Zajednice, sa svim izmjenama i dopunama, OJ L 302, , p Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93. od 2. srpnja godine, o odredbama za provedbu Uredbe Vijeća kojom se donosi Carinski zakonik Zajednice, sa svim izmjenama i dopunama, OJ L 253, , p SVRHA KORIŠTENJA POSTUPKA 42 Svrha korištenja postupka 42 je oslobođenje od plaćanja PDV-a pri uvozu robe pod uvjetom da je roba namijenjena drugoj zemlji članici, odnosno primatelju u drugoj zemlji članici EU i PDV će taj primatelj platiti prema važećoj stopi u svojoj zemlji. Primjenom toga postupka stvaraju se mogućnosti i preduvjeti da primatelji iz drugih zemalja članica mogu obaviti uvozno carinjenje u RH. Danom pristupanja u EU, svi uvoznici na području EU mogu birati mjesto i zemlju gdje će obaviti postupak uvoznoga carinjenja robe, odnosno zemlju u kojoj će izvršiti carinjenje robe. Pri tome, naplata uvozne carine je prihod EU u iznosu od 75% te vrijednosti dok je 25% vrijednosti naplaćene uvozne carine prihod zemlje članice u kojoj je obavljeno to carinjenje. Za razliku od toga prihod od naplate poreza na dodanu vrijednost uvijek je isključivi prihod zemlje članice gdje se naplaćuje. Stoga, bez mogućnosti oslobođenja od naplate toga poreza u trenutku carinjenja poslovni subjekti iz drugih zemalja članica niti ne bi htjeli obaviti uvozno carinjenje u RH, jer je stopa PDV-a koja se primjenjuje kod nas druga najveća stopa PDV-a u EU. 80

83 CARINA Međutim, pored primjene postupka 42 u slučajevima kada se prilikom carinjenja robe pojavljuje osoba s područja druge zemlje članice, taj postupak se može primijeniti i u slučajevima kada hrvatski uvoznik obavlja carinjenje robe u RH a predmetnu robu dalje prodaje osobi u drugoj zemlji članici. U tom slučaju i osoba na području RH se oslobađa plaćanja PDV-a pri uvozu pod uvjetom da će roba nakon carinjenja neposredno biti otpremljena u drugu zemlju članicu. Takvu mogućnost propisuje odredba članka 44. stavka 1. točke 26. Zakona o PDV-u, odnosno navedena odredba uvjetuje da se roba neposredno nakon uvoza isporuči unutar EU. Sukladno tome, neovisno o tome pojavljuje li se kao uvoznik osoba iz RH ili iz druge zemlje članice EU, moći će se primijeniti postupak 42 te u trenutku uvoznoga carinjenja robe ista osloboditi plaćanja PDV-a. 4. UVJETI ZA KORIŠTENJE POSTUPKA 42 Postupak 42 isključivo se zahtijeva podnošenjem jedinstvene carinske deklaracije za postupak puštanja robe u slobodni promet u kojoj se naznačuje šifra: 42 u prvo potpolje polja 37. Stoga se i primjena toga postupka skraćeno naziva postupak 42. Da bi se mogao koristiti ovaj postupak, uvoznik mora imati PDV identifikacijski broj 3 izdan u svojoj zemlji članici. Uvoznici iz RH koji će željeti koristiti ovaj postupak morat će, stoga, dobiti od Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske PDV identifikacijski broj. 4 Ako se kao uvoznik pojavljuje osoba iz druge zemlje članice, isti može, ali i ne mora imati PDV identifikacijski broj dodijeljen u RH. Ako ne posjeduje hrvatski identifikacijski broj, da bi mogao zahtijevati i koristiti postupak 42, uvoznik iz druge zemlje članice koji u RH obavlja uvozno carinjenje robe, mora imati poreznog zastupnika u RH. Slijedom navedenoga, da bi se moglo koristiti oslobođenje od plaćanja PDV pri uvozu temeljem postupka 42, moraju biti ispunjeni propisani uvjeti, tj. u trenutku uvoza uvoznik mora carinskoj službi pružiti sljedeće podatke: - svoj PDV identifikacijski broj izdan u RH ili PDV identifikacijski broj svoga poreznog zastupnika, - PDV identifikacijski broj osobe dodijeljen u drugoj zemlji članici kojoj će biti isporučena ili otpremljena roba, te - dokaz iz kojeg je vidljivo da su uvezena dobra namijenjena za prijevoz ili otpremu iz RH u drugu zemlju članicu. Pri tome, porezni zastupnik mora biti osoba - porezni obveznik prema Zakonu o PDV-u, koji ima sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište u RH. Osoba koja je imenovana poreznim zastupnikom odgovara kao jamac za plaćanje PDV-a odnosno u slučaju ako se u naknadnoj kontroli utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti odobravanja ovog postupka, ili roba nije bila otpremljena u drugu zemlju članicu kako je bilo 3 PDV identifikacijske brojeve dodjeljuju Porezne uprave zemalja članica EU. 4 PDV identifikacijski broj je osobni identifikacijski broj (OIB) ispred kojega se dodaje oznaka: HR. POREZI naznačeno u trenutku uvoza, odgovarat će za naplatu PDV-a kojeg je bio oslobođen u trenutku uvoza. Kao porezni zastupnik može se pojaviti i ovlašteni carinski otpremnik, koji u postupku carinjenja robe zastupa uvoznika u carinskom postupku. Isprava kojom se dokazuje da će uvezena roba biti otpremljena u drugu zemlju članicu jest prijevozna isprava u kojoj mora biti naznačeno mjesto odredišta - primatelja u drugoj zemlji članici. U postupku carinjenja robe, pored prijevozne isprave kojom se dokazuje otprema u drugu zemlju članicu, mora biti podnesena faktura u kojoj je kao kupac naznačena osoba iz druge zemlje članice. U slučajevima kada primjenu postupka zahtijeva hrvatski porezni obveznik, iz razloga daljnje prodaje robe osobi u drugoj zemlji članici, u postupku carinjenja mora podnijeti: - fakturu od inozemnog dobavljača kojom dokazuje kupovinu robe, te novu fakturu kojom predmetnu robu prodaje osobi iz druge zemlje članice, te - dvije prijevozne isprave (prva koja je ispostavljena na njega kao primatelja robe, te nova do primatelja u drugu zemlju članicu). U postupku uvoznoga carinjenja, carinska služba će provjeravati jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu postupka odnosno postoje li dokazi iz kojih je vidljivo da će roba nakon carinjenja biti i otpremljena u drugu zemlju članicu. 5. NAČIN POPUNJAVANJA UVOZNE CARINSKE DEKLARACIJE Kako je prethodno istaknuto, postupak 42 se zahtijeva podnošenjem carinske deklaracije u kojoj se naznačuje ta šifra postupka. Pored toga, u uvoznoj carinskoj deklaraciji moraju biti naznačeni PDV identifikacijski brojevi učesnika u tom postupku, te navedene isprave kojima se dokazuje da će roba biti otpremljena u drugu zemlju članicu. Ti podaci unose se u carinsku deklaraciju na sljedeći način: PDV identifikacijski brojevi uvoznika ili primatelja u drugoj zemlji članici, te po potrebi poreznog zastupnika (ako primatelj iz druge zemlje članice ne posjeduje PDV identifikacijski broj izdan u RH), unose se u polje 44 drugo potpolje uvozne carinske deklaracije pod sljedećim šiframa: - Y040 - PDV identifikacijski broj dodijeljen u RH za uvoznika odnosno primatelja u drugoj zemlji članici, - Y041 - PDV identifikacijski broj dodijeljen osobi u drugoj zemlji članici, kojoj će i biti otpremljena roba, te - Y042 - PDV identifikacijski broj poreznog zastupnika u RH. Postojanje poreznog zastupnika u postupku carinjenja robe za ovaj postupak ovisit će o tome ima li primatelj robe PDV identifikacijski broj dodijeljen u RH odnosno ako ga nema, morat će u carinskoj deklaraciji biti naveden i porezni zastupnik. Samo navođenje identifikacijskih brojeva u okviru uvozne carinske deklaracije nije dostatno da bi se mogli provjeriti uvjeti postojanja tih brojeva odnosno glase li na osobe koje sudjeluju u postupku uvoznoga carinjenja robe. Stoga je potrebno u polje 44, ali u prvom potpolju (pod Dodatne informacije - Učesnici u 81

84 POREZI CARINA postupku) naznačiti naziv, adresu i zemlju učesnika u postupku. Navedeno se označava sljedećim šiframa: - SP008 - naziv, adresa te ostali podaci osobe - primatelja u drugoj zemlji članici, te - SP012 - podatke o poreznom zastupniku (ako isti postoji u konkretnoj situaciji). Pri tome, PDV identifikacijski broj naznačen pod šifrom Y042 mora odgovarati osobi koja je naznačena pod šifrom SP012 (porezni zastupnik), dok identifikacijski broj naznačen pod šifrom Y041 mora odgovarati osobi koja je naznačena pod šifrom SP008. Kada primatelj robe iz druge zemlje članice obavlja carinjenje robe u RH, ako isti posjeduje, mora naznačiti identifikacijski broj dodijeljen od strane Porezne uprave RH pod šifrom Y040. U tom slučaju neće postojati porezni zastupnik, jer primatelj iz druge zemlje članice sam odgovara radi naplate PDV-a. U slučaju kada je u postupku 42 uključena i osoba - porezni obveznik iz RH, isti mora upisati PDV identifikacijski broj pod šifrom Y040 u uvoznu carinsku deklaraciju, a podaci o njegovom nazivu, adresi i zemlji bit će evidentirani u polje 8 uvozne carinske deklaracije. Kod postupka 42, uvoznoj carinskoj deklaraciji moraju biti priložene isprave - dokazi kojima se dokazuje otprema u drugu zemlju članicu, odnosno brojevi fakture i prijevozne isprave, odnosno i isprave o daljnjoj prodaji te robe na području EU. 6. PRIMJENA POSTUPKA 63 Ova se pravila podjednako primjenjuju i kod postupka 63, koji predstavlja postupak ponovnog uvoza uz istodobno puštanje u slobodni promet i domaću uporabu robe koja je oslobođena od plaćanja PDV-a jer je namijenjena drugoj zemlji članici. Dakle, i u slučaju ako je roba koja se uvozi bila prethodno privremeno izvezena, nakon čega se ponovno vraća u carinsko područje, može se primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a ako su ispunjeni svi uvjeti za primjenu toga oslobođenja. Pri tome, carinska deklaracija se popunjava na način da se u istoj naznačuju PDV identifikacijski brojevi osoba koji su učesnici toga postupka, kao i dokazi o namjeni otpreme robe u drugu zemlju članicu, s razlikom da se u polje 37 kao zahtijevani carinski postupak navodi šifra: OBVEZE KORISNIKA POSTUPKA Nakon carinjenja robe odnosno zahtijevanja toga postupka i popunjavanja uvozne deklaracije na propisani način, korisnik postupka - osoba koja je u trenutku carinjenja robe zahtijevala primjenu toga postupka, mora podnijeti Poreznoj upravi Zbirnu prijavu. U okviru Zbirne prijave, između ostaloga, navode se podaci o carinjenju robe prema postupku 42, te se u istoj moraju naznačiti PDV identifikacijski brojevi osobe kojoj su u tom postupku isporučena dobra. Također, primatelj robe u drugoj zemlji članici kojem su isporučena dobra mora podnijeti svojoj Poreznoj upravi, prijavu temeljem koje prijavljuje stjecanje dobra u okviru postupka 42. Na taj način se dodatno kontrolira pravilna uporaba postupka, odnosno kontrolira se je li primatelj robe u svojoj zemlji članici prijavio takvo stjecanje te je li ispravno obračunao porez na dodanu vrijednost. 8. KOMBINACIJE POSTUPAKA Postupak 42 se može zahtijevati u trenutku carinjenja robe kada je roba unesena iz trećih zemalja na područje EU odnosno RH. Međutim, isti se može zahtijevati i ako je tom postupku prethodio neki od carinski dopuštenih postupanja ili uporabe robe. Sukladno tome, ako se roba nalazi u nekom od carinskih postupaka s gospodarskim učinkom - carinskom skladištu, unutarnjoj proizvodnji ili privremenom uvozu, taj postupak se može završiti puštanjem u slobodni promet uz primjenu postupka 42. Pri tome, kako je osnovni preduvjet da bi se mogao primijeniti ovaj postupak, da roba odmah nakon carinjenja bude i stvarno fizički otpremljena u drugu zemlju članicu, taj uvjet mora biti ispunjen i u slučaju završetka postupka s gospodarskim učinkom. To podrazumijeva da postupak carinskog skladištenja ili unutarnje proizvodnje bude završen zahtijevanjem postupka 42 samo u slučajevima ako je predmetna roba prije carinjenja prodana osobi u drugoj zemlji članici. U tom slučaju uz carinsku deklaraciju za ovaj postupak moraju biti priloženi svi dokazi temeljem kojih se utvrđuje ta namjena odnosno fakture kojima se dokazuje daljnja prodaja predmetne robe osobi u drugoj zemlji članici. Carinska deklaracija popunjava se na jednak način kako je i prethodno naznačeno, te će istom biti završen prethodno odobren carinski postupak s gospodarskim učinkom. Ova mogućnost je vrlo značajna za korisnike odobrenja za carinske postupke s gospodarskim učinkom, koji su svoje postupke započeli prije dana pristupanja, a završavaju nakon dana pristupanja Hrvatske u EU. Stoga, u slučaju ako se roba iz odobrenog postupka (npr. unutarnje proizvodnje) vraća u zemlju članicu EU, pri čemu se nakon dana pristupanja ne može koristiti postupak ponovnog izvoza, 5 sam postupak unutarnje proizvodnje može završiti postupkom 42. U tom slučaju u postupku carinjenja robe potrebno je podnijeti dokaz o prodaji te robe osobi u drugoj zemlji članici odnosno morat će biti podnesena faktura o prodaji dobivenih proizvoda osobi u drugoj zemlji članici. Na identičan način se postupa ako se postupak carinskog skladištenja završava primjenom postupka 42. Stoga u slučaju kada je određena roba smještena na carinskom skladištu u RH, a potom korisnik skladišta proda tu robu osobi u drugoj 5 Nakon dana pristupanja svi započeti carinski postupci moraju završiti na jedan od propisanih načina. Međutim, s obzirom na specifičnost da nakon dana pristupanja carinsko područje ne čini samo područje RH već cjelokupno područje EU, započeti postupci ne mogu završiti postupkom ponovnog izvoza ako se roba kreće prema zemljama članicama EU. Postupak ponovnog i konačno izvoza isključivo se nakon dana pristupanja mogu koristiti ako se roba kreće prema zemljama nečlanicama EU - trećim zemljama. 82

85 CARINA zemlji članici, može biti oslobođen od plaćanja PDV-a prilikom puštanja robe u slobodni promet, kojim se završava postupak carinskog skladištenja. 9. ZAKLJUČAK Primjena postupka 42 je novina za RH, institut koji se do sada nije primjenjivao. Danom pristupanja RH u EU, osobe iz drugih zemalja članica EU moći će se odlučiti na carinjenje robe u RH. Da bi se to i dogodilo, bit će moguće zahtijevati primjenu ovoga postupka, pri čemu je roba u trenutku uvoznoga carinjenja oslobođena od plaćanja PDV-a. Međutim, kako bi se osigurala ispravna i zakonita primjena ovoga postupka, osoba koja zahtijeva primjenu ovoga postupka mora ispuniti određene uvjete - popuniti uvoznu carinsku deklaraciju na propisani način, te uz istu priložiti potrebne dokaze o namjeri otpreme te robe u drugu zemlju članicu. Nakon carinjenja robe, osoba koja je zahtijevala primjenu toga postupka, u određenom roku mora podnijeti Zbirnu prijavu u kojoj, između ostaloga, mora naznačiti carinjenje robe po postupku 42. Na taj način provjerava se je li korisnik postupka ispravno prijavio primjenu toga postupka, te je li i obračunao i prijavio PDV u svojoj zemlji članici. Primjena ovoga postupka nije ograničena samo na osobe iz drugih zemalja članica, već se isti može primijeniti i u slučaju kada je uvoznik osoba iz RH, koji dalje prodaje tu robu osobi POREZI u drugu zemlju članicu. Osnovni uvjet je da se roba nakon carinjenja mora neposredno otpremiti u drugu zemlju članicu, te ne postoji mogućnost da određeno vrijeme ostane na području RH. U slučaju potrebe zadržavanja robe na području RH potrebno je koristiti druge institute koje predviđaju carinski propisi EU, odnosno roba se može staviti u neki od carinskih postupaka s gospodarskim učinkom te nakon toga pustiti u slobodni promet uz primjenu postupka 42. Primjena ovoga postupka posebno je značajna za RH jer se na taj način mogu ostvariti dodatni prihodi za proračun RH, budući da se dio sredstava ostvaren od naplate uvozne carine zadržava u RH. Također, primjena ovoga postupka značajna je i za ovlaštene carinske otpremnike koji mogu na taj način sudjelovati u postupku carinjenja robe u RH, odnosno kojima se otvara mogućnost da u postupku carinjenja u RH zastupaju i osobe iz drugih zemalja članica EU te da na taj način kompenziraju smanjenje poslova za osobe iz RH zbog činjenice ulaska RH u EU. Mr. sc. Melita BULJAN, Carinska uprava, Središnji ured, Zagreb Program 16. savjetovanja INTERNA REVIZIJA I KONTROLA Hotel Ilirija, Biograd na Moru, rujna

86 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE PLAĆE I NAKNADE Dr. sc. PREDRAG BEJAKOVIĆ Stručni članak UDK Sustavi otpremnina u odabranim zemljama i mogućnost njihove primjene u Hrvatskoj Otpremnina je jednokratna novčana naknada radniku kojem prestaje radni odnos bez njegove krivnje, a trebala bi mu pomoći u razdoblju do novog zaposlenja. Otpremnina je zakonska obveza na koju radnik ostvaruje pravo nakon dvije godine neprekinutog rada kod istog poslodavca. U slučaju otkaza bez krivnje radnika poslodavac ne može izbjeći isplatu otpremnine. U Hrvatskoj su započele rasprave oko osnivanja posebnoga fonda za otpremnine u kojem bi radnici dobili poseban račun na koji bi poslodavci mjesečno uplaćivali određeni iznos, a novac bi mogli podignuti u slučaju otkaza. Na taj bi se način vjerojatno izgubila postojeća definicija prema kojoj otpremnina predstavlja novčanu pomoć radniku tijekom razdoblja nezaposlenosti i obeštećenje za ukupni radni staž ostvaren kod određenog poslodavca. Nakon kraćeg osvrta o povijesti nastanka i razlozima uvođenja sustava otpremnina, daje se pregled sustava otpremnina u nekim zemljama. Iako među odabranim zemljama postoje određene sličnosti, čini se kako su razlike mnogo veće. 1. POVIJEST NASTANKA I RAZLOZI UVOĐENJA SUSTAVA OTPREMNINA Tri su glavne povijesne odrednice sustava otpremnina širom svijeta: - šire prihvaćanje zakona o radu, - početak industrijskog restrukturiranja i visoke razine nezaposlenosti u međuratnom razdoblju, i - širenje obrasca socijalne države nakon Drugog svjetskog rata. Te su se odrednice s vremenom počele preklapati s dva najvažnija razloga zašto se tvrtke dobrovoljno odlučuju platiti otpremnine. Prvi razlog za omogućavanje jednokratnih isplata tijekom industrijskog restrukturiranja je želja za brzim djelovanjem te nastojanje da se izbjegnu političke napetosti kao i dugotrajni i skupi sudski postupci i izvansudske nagodbe. Drugi je razlog vezan uz činjenicu što se u uvjetima gospodarstva temeljenog na znanju nastoji uravnotežiti interese tvrtki i njihovih zaposlenika kako bi se postigle što veća konkurentnost i produktivnost. Naravno, ti povijesni događaji ne mogu imati istu važnost i značenje za zemlje u razvoju koje su gotovo uvijek kopirale zakonska rješenja svojih kolonijalnih sila. Ipak, bez obzira na navedene razlike, razmjerno izdašne otpremnine često se krivi za narušavanje stanja na tržištu rada jer se smatra kako zajedno s restriktivnih zakonskim zaštitama tržišta rada demotiviraju poslodavce na veće zapošljavanje. Time se otežava (ili čak i onemogućava) veće zapošljavanje nezaposlenih osoba, posebno ranjivih skupina na tržištu rada kao što su osobe s invaliditetom, žene i mladi bez radnog iskustva. Primarni izvor nastanka sustava otpremnine bilo je usvajanje zakona o radu u industrijski razvijenim zapadnim zemljama tijekom 19. stoljeća. Rođenje suvremenih radnih standarda može se pratiti unazad sve do 1802., kada je britanski premijer Robert Peel (inače i tvorac prvog poreza na dohodak) uveo Engleski zakon o tvornicama. To je simboličan čin kojim je ograničeno radno vrijeme naučnika. Do Velika Britanija i SAD-e postigle su potpuno zakonsko određenje jednakosti poslodavaca i radnika u odlučivanju kod industrijskih odnosa. Svaka je strana bila posve slobodna prihvatiti ili odbiti ponudu, raskinuti ugovore, a očekivalo se kako će platiti naknadu štete koja je time nastala. Nastavljajući se na ograničena zakonska rješenja iz 19. stoljeća, parlamenti u razvijenim zemljama nastojali su tijekom 20. stoljeća regulirati pitanja ugovora i osigurati zaštitu radnika u slučaju otkaza. To je ostvareno kroz izmjene i dopune trgovačkih i drugih zakona, kao i zakonsko određivanje industrijskih odnosa, odnosno zakona o zapošljavanju i/ili zakona o radu, a ponekad čak i posebnim propisima. U to doba pravo na otpremninu ostvarivao je zaposlenik čiji poslodavac nije poštivao otkazni rok. Kako je otkazni rok bio kratak, zakonski utvrđeni iznosi otpremnina bili su mali. Drugi važni čimbenik za nastanak i očuvanje sustava otpremnine bile su tehnološke promjene krajem 1800-tih i ma- 84

87 PLAĆE I NAKNADE sovna nezaposlenost koja se javila uslijed Velike krize 1930-ih godina. Iako je potpuno razvijeni oblik tih naknada gotovo u cijelosti nastao nakon Drugog svjetskog rata, u nekoliko europskih zemalja krajem 19. stoljeća usvojeni su zakoni koji otpuštenim radnicima omogućavaju određena novčana prava. U najvećoj mjeri ta su prava prvo počeli ostvarivati zaposleni na željeznici. Primjerice, u Francuskoj je 1870-ih i 1880-ih godina na sudove došao veliki broj slučajeva otpuštanja na željeznici što je dovelo do presuda koje se mogu smatrati polazištem za nastanak suvremenog sustava otpremnina. To je posebno važno ima li se na umu kako je željeznički prijevoz u to doba bila nova gospodarska grana u kojoj je tek trebalo razviti industrijske odnose. Širom Francuske na nižim sudovima javili su se mnogobrojni slučajevi vezani uz otpremnine, koji su u svojim odlukama spoznali važnost dužeg otkaznog roka i potrebe veće naknade za otpuštene radnike. Kasnije se sustav otpremnina proširio i na druge sektore te je do 1950-ih obuhvaćao službenike, kroz nacionalne, regionalne i pojedinačne kolektivne ugovore proširio se i na proizvodne radnike. Posebice je snažno širenje modela otpremnina zabilježeno nakon Prvog svjetskog rata i osnivanja Međunarodne organizacije rada kada je u potpunosti spoznata važnost radničkih prava, a i širom Europe utemeljena su mnoga radnička vijeća koja su štitila svoje članove u slučaju otpuštanja. Ekonomski, socijalni i politički događaji u međuratnom razdoblju i nakon Drugog svjetskog rata bili su treća kritična komponenta i preduvjet nastanku i širenju dostignuća socijalne države. Ti događaji doveli su do uspostave pravnog okvira socijalnog osiguranja i programa za rješavanje ključnih obveza koje nastaju kod otpuštanja zaposlenih u službenom gospodarstvu. Prava radnika na te naknade obično su regulirana izvan zakona o radu, a počela su pokrivati sve veći dio zaposlenih. Obuhvat zaposlenih pravom na otpremninu gotovo se uvijek povećao istodobno sa širenjem prava u socijalnom osiguranju. U zemljama u razvoju niske i srednje razine dohotka oblici širenja prava na otpremnine bili su u značajnoj mjeri otežani, a osiguranje od nezaposlenosti nije bilo moguće u uvjetima velikog značenja i opće raširenosti neformalnog gospodarstva. U razmatranju složenosti oblika otpremnine korisno je uzimati u obzir povijesne okolnosti i uvjete. Oni pomažu u rasvjetljavanju razvoja tog sustava u promatranom vremenu i odabranim zemljama, a jako su korisni i kod međunarodnih usporedbi. Iz povijesnih se analiza može spoznati kako je nastajao i razvijao se sustav otpremnina tijekom velikih industrijskih restrukturiranja time da su njegove pojedinosti pobliže utvrđene ili u pregovorima sindikata i poslodavaca ili još češće na ad hoc način u skladu s specifičnim uvjetima gospodarskih promjena. To se često događalo izvan zakonodavnog određenja ili kolektivnih ugovora. U različitim tvrtkama više tehnološke složenosti otpremnine su obično korištene zajedno sa strukovnim mirovinama kako bi zaposleni lakše i djelotvornije prihvatili novu tehnologiju. Gubitak strukovnih mirovina modela definiranih naknada obično se nadoknadio uvođenjem odnosno širenjem otpremnina i njihovom većom izdašnošću. U većini zemalja kolektivni ugovori sklopljeni na razini tvrtke ili pojedine gospodarske grane još uvijek imaju veće značenje nego zakonska određenja ili opći kolektivni ugovori u kojima se to pitanje određuje tek načelno. U pojedinim zemljama - među njima najistaknutije su Njemačka, Japan PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE i SAD-e - ti su sporazumi temelj za određivanje otpremnine jer ne postoji zakonska obveza. Zakonsko određenje otpremnina uvedeno je u većini, ali ne i u svim, zemljama prije ostalih oblika socijalne zaštite, posebice osiguranja za vrijeme nezaposlenosti i mirovinskog osiguranja. U razvijenim društvima sustav otpremnine nije bio ukinut kada su uvedeni drugi oblici socijalnog osiguranja i zaštite, dok u većini zemalja u razvoju otpremnine obuhvaćaju tek dio zaposlenih u službenom gospodarstvu, a obuhvat osiguranja za vrijeme nezaposlenosti i mirovinskog osiguranja ostaje razmjerno slab. U zemljama u kojima je široko rasprostranjeno neslužbeno gospodarstvo, otpremnine su ključni mehanizam socijalne zaštite. Otpremnine, zajedno s dugim otkaznim rokovima i ograničenjima otkazivanja, štite radnike u službenom gospodarstvu od gubitka dohotka u slučaju otkaza. Razlika u obuhvatu osiguranja za vrijeme nezaposlenosti i mirovinskog osiguranja između razvijenih gospodarstava i onih u razvoju upućuje da su drugačiji razlozi za nastanak sustava otpremnina, njihova obilježja i njihov međuodnos s ostalim oblicima socijalnih naknada. Stoga je potrebno razlikovati konceptualni okvir sustava otpremnina između zemalja visoke i niže razine dohotka. U daljnjem tekstu iznose se obilježja sustava otpremnina u odabranim zemljama, pri čemu se nešto više pozornosti posvećuje Austriji jer se u raspravama o razvoju sustava u Hrvatskoj, najčešće kao uzor uzima austrijski model. 2. SUSTAV OTPREMNINA U ODABRANIM ZEMLJAMA 2.1. Kanada - otpremnina kao zajamčeno pravo nakon 12 mjeseci rada U Kanadi je otpremnina zajamčeno pravo svakog zaposlenog koji je bez prekida radio najmanje 12 mjeseci. Minimalni iznos otpremnine jednak je nadnici za 5 radnih dana uvećanoj za nadnicu za dva dana za svakih 12 mjeseci rada prije prekida radnog odnosa. Osoba nema pravo na otprem ninu ako je samovoljno napustila posao, ako je opravdano otpuštena zbog svoje krivnje, ako se nije vratila na posao kada je bila pozvana i ako je ostvarila uvjete za starosnu mirovinu SAD - otpremnina na temelju kolektivnih ugovora u pojedinačnim tvrtkama U SAD-u su zabilježeni najraniji primjeri otpremnina kada je na Željeznicama Delaware i Hudson donesena odluka o isplati naknada većem broju radnika zbog otkaza. Kod spajanja velikih naftnih kompanija radnici koji su postali višak ostvarili su pravo na otpremninu. Sindikati i uprava u industriji odjeće u Chicagu Hart, Schaffner and Marx dogovorili su da svaki od 236 otpuštenih radnika dobije naknadu od 500 dolara, time da su i ranije isplaćene naknade u rasponu od 150 do 500 dolara. Iznos naknade više je bio pod utjecajem financijskog stanja tvrtke nego pod utjecajem materijalnih potreba radnika. Potrebna sredstva su prikupljena od preostalih zaposlenih radnika koji su se privremeno odrekli prava na novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti. Posebno mnogo otpuštanja zbog većeg uvođenja strojeva bilo je u sektoru tekstila, ali je veći broj otpuštenih radnika ostvario pravo na otpremnine u proizvodnji gume (1929.), rafinerijama (1931. i 1936.), bankarstvu (1934.), komunalnim tvrtkama (1938.), preradi hrane (1938.) i u autoindustriji (1940.). Iznos otpremnine je ovisio o radnom iskustvu i starosti otpuštenog 85

88 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE PLAĆE I NAKNADE radnika, ali su gotovo svi otpušteni ostvarivali pravo na nju. Izgradnja mostova Golden Gate i Bay u San Franciscu uzrokovala je otpuštanje velikog broja zaposlenih na trajektima i drugim brodovima. Praksa plaćanja otpremnine zaživjela je u SAD-u i prije nego što je usvojen sustav novčanih naknada za vrijeme nezaposlenosti, ali nikada nije ni na saveznoj niti na nacionalnoj razini usvojena obveza plaćanja otpremnina, nego se to prepušta kolektivnom pregovaranju obično na razini tvrtke. Tvrtke su prihvatile sustav otpremnina kao oblik zahvale vjernim i odanim radnicima, ali i u strahu od lošeg dojma kojeg inače mogu ostaviti u javnosti. Usprkos pojačanoj nesigurnosti koja se javila na tržištu rada, sustav otpremnina ostao je prilično konzervativan i u obuhvatu i u pogledu isplaćenih iznosa Austrija - paralelna primjena dvaju sustava otpremnina U Austriji sada postoje dva sustava obvezne isplate otpremnina. Jedan se primjenjuje na ugovore o radu koji su započeli prije godine (Abfertigung Alt; stari sustav), a drugi se odnosi na ugovore o radu koji su sklopljeni godine i kasnije (Abfertigung Neu; novi sustav). Do kraja postojao je i mješoviti sustav. Prema starom sustavu, zaposlenik je po prekidu zaposlenja i uz određene uvjete imao pravo od svog poslodavca dobiti otpremninu u iznosu do 12 mjesečnih plaća koja ovisi o dužini radnog staža s tim poslodavcem. Čak i za ugovore o radu sklopljene prije godine, poslodavac i zaposlenik se mogu suglasiti u pisanom obliku o prelasku na novi sustav, što vrijedi od dana potpisivanja suglasnosti. Tada poslodavac u ime zaposlenika uplaćuje doprinos za otpremninu (Abfertigungsbeiträge) u iznosu od 1,53% bruto plaće zaposlenika u poseban mirovinski fond. Prema starom sustavu osoba ima pravo na otpremninu, pri čemu u trenutku prekida radnog odnosa korisnik mora imati najmanje 3 godine radnog staža (odnosno 36 mjeseci uplaćivanja doprinosa), mora dobiti otkaz od strane poslodavca bez svoje krivice. Nadalje, može se raditi o prijevremenom prekidu radnog odnosa iz opravdanih razloga, sporazumnom prekidu radnog odnosa, a otpremnina se može ostvariti i po isteku određenog razdoblja u slučaju rada na određeno vrijeme. Novi sustav obuhvaća sve zaposlene u privatnom sektoru, ali ne i javne službenike i namještenike, a razvijen je i poseban model za zaposlene u poljoprivredi. Posebno treba naglasiti kako se odnosi i na radnike koji su svojom odlukom prekinuli radni odnos. Prema novom sustavu, postoje sljedeće mogućnosti raspolaganja novcem ušteđenim kod fonda za zbrinjavanje zaposlenih: - prijenos iznosa otpremnine: a) na račun osiguravajućeg društva u obliku jednokratne premije na temelju sklopljenog ugovora o dodatnom mirovinskom osiguranju uz potvrdu o postojanju takvog ugovora, pri čemu je isplata takve dodatne mirovine moguća tek nakon navršene 40. godine života; b) na račun neke banke zbog kupovine dionica nekog mirovinskog fonda, pri čemu je neophodno postići neopozivi dogovor o planu isplate u skladu s odredbama Zakona o investicijskim fondovima; c) u neko mirovinsko osiguranje kod kojeg se ostvaruje pravo na mirovinu, - prijenos na račun fonda za zbrinjavanje zaposlenih gdje i nadalje ostaje deponiran, - prijenos cjelokupnog iznosa otpremnine u fond za zbrinjavanje zaposlenih kod novog poslodavca, i - isplata iznosa otpremnine (uz umanjivanje za porez od 6%). Nakon prestanka radnog odnosa korisnik dobiva službeni dopis u kojem ga se obavještava o daljnjem tijeku i različitim mogućnostima raspolaganja otpremninom, a dužan je u roku 6 mjeseci od dana prijama dopisa obavijestiti o željenom načinu raspolaganja ušteđenim novcem (u tu svrhu je nužno da se na priloženom formularu zaokruži željeni način raspolaganja koji dostavlja nadležnoj službi). Tek po prijamu pisanog izjašnjavanja o daljem raspolaganju sredstvima, nadležna služba daje nalog za isplatu, odnosno prenosi ušteđevinu korisnika koja do dana isplate ostaje deponirana u njegovu korist. Ukoliko osoba u roku 6 mjeseci po prijamu dopisa ne dostavi pisano izjašnjenje o željenom načinu raspolaganja ušteđevinom, sredstva ostaju i dalje deponirana kod fonda za zbrinjavanje zaposlenih. Smatra se kako je stari sustav bio problematičan zbog najmanje dva razloga: otežavao je mobilnost tržišta rada i ograničavao pravo na primanje otpremnine. Zaposlenici nisu bili motivirani na promjenu poslodavca jer bi time gubili pravo na otpremninu. Austrijski savez sindikata zahtijevao je proširenje prava na otpremninu ne samo na otkaz od strane poslodavca nego i na dobrovoljni prekid radnog odnosa kao i na zaposlene na sezonskim poslovima. Tako je prema procjeni samo trećina zaposlenika imala pravo na otpremnine. Prijašnji sustav je stvarao poslodavcima ozbiljne poteškoće, posebice u sektoru malih i srednjih tvrtki, jer je mogao uzrokovati ozbiljne probleme likvidnosti ukoliko je tvrtka morala istodobno isplatiti veći broj otpremnina. Novim sustavom su uvelike ublažene takve teškoće jer poslodavci unaprijed osiguravaju sredstva za otpremnine. Stari je sustav ipak imao značajnija pozitivna obilježja. Jedno od njih je da su mogućem poslodavcu kao zaposlenici razmjerno jeftiniji bili nezaposleni ili osobe koje su bile ekonomski neaktivne. Procjenjuje se kako je iz sličnih razloga manjih troškova bilo povoljnije zapošljavanje žena, mladih osoba bez radnog iskustva i osoba s nižim razinama obrazovanja. Pomalo skriveno, novi sustav otpremnina trebao je pomoći i razvoju dotad prilično nerazvijenom stupu obveznog kapitaliziranog mirovinskog osiguranja u Austriji (drugi stup), koji je bio osjetno slabiji u odnosu na druge zemlje EU Italija - nema klasičnog modela otpremnina Talijanski sustav otpremnina ima niz posebnosti, a ustvari moglo bi se reći kako u Italiji ne postoji model otpremnina u konvencionalnom smislu. Talijanska dva sustava ne spadaju u klasične kategorije otpremnina koje su poznate u drugim zemljama. Prvi sustav (tutela obbligatoria) omogućava naknadu osobama koje su otpuštene bez svoje krivnje, pri čemu se razlikuju tvrtke s 15 ili manje zaposlenih i one sa 16 ili više. Ako sud presudi da je radnik bio bezrazložno otpušten, manje tvrtke moraju platiti naknadu u iznosu 2,5 do 6 mjesečnih plaća. Veće tvrtke moraju zaposlenika vratiti na posao, a umjesto toga zaposlenik se može odlučiti na primanje naknade u iznosu plaće za 15 mjeseci. Sudovi često presuđuju u korist zaposlenika. Drugi model o prekidu plaćenog zaposlenja (trattamento di redu rapporto - TDR) ostvaruje se po završetku rada. Ako zaposlenik ima najmanje osam godina radnog staža kod poslodavca i ako se poslodavac složi, sredstva se mogu iskoristiti za pokrivanje zdravstvenih troškova zaposlenika, kupnju stana ili 86

89 PLAĆE I NAKNADE kuće ili kao naknada za određeno razdoblje neplaćenog odmora. Za svaku godinu radnog staža, poslodavac plaća doprinos u iznosu 1/13,5 zaposlenikove bruto godišnje plaće na osobni TDR račun zaposlenika. Sredstva na računu se indeksiraju godišnje za fiksni faktor 1,5 posto uvećan za 75 posto vrijednosti indeksa potrošačkih cijena kao pokazatelja inflacije u odnosu na prethodnu godinu. Ustvari, zaposlenik kreditira tvrtku do svog odlaska, s time da prikupljena sredstva može za određene namjene koristiti i ranije. Promjene javnih politika u proteklom desetljeću bile su usmjerene na jačanje mirovinske komponente čime bi se smanjila razina otpremnina. Zato je godine država dala zaposlenicima mogućnost upisa u sustav dopunskog mirovinskog osiguranja (slično našem dobrovoljnom) u zamjenu za odustajanje od TDR računa. Na to se poticalo novozaposlene kao i starije radnike. Jednom kada se osoba odluči za novi sustav, ne može opozvati svoju odluku, s time da zaposlenici koji ostaju u starom sustavu mogu u bilo kojem trenutku prijeći u novi. Kako bi se ohrabrio prijelaz na novi sustav i potaknuo razvoj dopunskog mirovinskog osiguranja, Zakon iz godine uključuje brojna nova radikalna rješenja: omogućeno je da se sudjelovanje u dopunskom osiguranju smatra opravdanim izbjegavanjem sustava otpremnina, povoljnim poreznim tretmanom naknada plaćenih bilo u paušalnom iznosu ili u anuitetima, promjenom u načinu plaćanja doprinosa, naknada, plaćanja unaprijed, oslobađanja od plaćanja te određivanja prenosivosti. Do godine tvrtke s 50 i više zaposlenih morale su po odluci Vlade državi prebaciti (uplatiti) sve buduće doprinose za otpremnine, koja će ih izravno plaćati bez obzira na to koji su sustav zaposlenici izabrali. Do tada su fiskalni i drugi poticaji imali ograničene učinke. Do kraja 2008., samo 26 posto zaposlenih koji na to imaju pravo prijavili su se za sustav dopunskog mirovinskog osiguranja. Moguća objašnjenja za nisku stopu zanimanja za prijelaz kreću se u rasponu od privremenih učinaka financijske krize do sistemskih problema, uključujući i prilično nisku razinu vjerodostojnosti dopunskog osiguranja i preferencije zaposlenih u pogledu likvidnosti. Brojni stručnjaci zabrinuti su za likvidnost sustava i širih ekonomskih učinaka na male i srednje poduzetnike koji su izgubili pristup jeftinim oblicima internog financiranja Velika Britanija - zakonsko pravo na otpremninu Sustav otpremnina se u Velikoj Britaniji počeo razvijati tijekom 1920-ih kao dopuna osiguranju za vrijeme nezaposlenosti. Godine tvornica čokolade Cadbury Brothers Ltd uvela je u proizvodnju nove strojeve te je morala otpustiti oko 500 radnika. Osim uobičajenih naknada za vrijeme nezaposlenosti, tvrtka se odlučila isplatiti naknade zbog otkaza. Utvrđene su posebne odredbe za jednokratne isplate bivšim zaposlenicima koji su se preselili u druga područja, odselili u druge države ili odlučili sami pokrenuti neku poslovnu aktivnost. U Britaniji općenito zbog nacionalnog sustava osiguranja za vrijeme nezaposlenosti, jednokratne isplate bile su utvrđene uglavnom u podjednakim iznosima koji nisu ovisili o dužini radnog staža ili plaći zaposlenika. Sindikalni je pokret u Velikoj Britaniji bio prilično snažan te je mogao osigurati niz ograničavajućih odredbi u kolektivnim ugovorima vezanih uz pravo poslodavca da otpusti zaposlene. U narednim desetljećima, otpremnine su postale institucionalizirane kroz odgovarajuću zakonsku odredbu Redundancy Payment Act iz Ovaj zakon je u biti pomogao da država subvencionira restrukturiranje gospodarstva. Otpremnine su PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE trebale potaknuti zaposlenike da napuste radna mjesta u tvrtkama koje nisu imale perspektivu i počnu raditi u brzo- rastućim sektorima. Otpremnina se sve više koristila za rješavanje neopravdanih otpuštanja, što je često izazvalo kolektivnu akciju ili štrajkove. Konačno, sustav otpremnine pomogao je u decentraliziranju i individualiziranju otpuštanja, pa su se time mogli izbjeći industrijski sukobi i štrajkovi te uspješnije rješavati radni sporovi Njemačka - otpremnine se dogovaraju, podložne su oporezivanju, ali se na njih ne plaćaju doprinosi Da bi se u Njemačkoj zaposlenika otpustilo na zakonit način, moraju biti ispunjene brojne pretpostavke. To često dovodi poslodavce u složenu situaciju tako da su oni uglavnom skloni sa zaposlenicima sklopiti sporazum o nagodbi kako bi izbjegli pravni spor pred radnim sudom kojeg je prilično teško uvjeriti da je otkaz opravdan i/ili neophodan. Zbog toga, najveći dio zahtjeva poslodavca za prestanak radnog odnosa završi s nagodbom i isplatom otpremnine. Kako sustav otpremnina u najvećoj mjeri nije reguliran zakonom, tako i iznos nije zakonski utvrđen nego se u obzir uzimaju trajanje radnog odnosa i rizik stranaka u sporu da izgube parnicu. U slučaju da je podjednaka vjerojatnost dobivanja spora, stranke se obično dogovore za iznos otpremnine od pola mjesečne plaće za svaku godinu radnog staža, pri čemu to nije nepromjenjivo i zakonski utvrđeno pravilo. Ako je velika vjerojatnost poslodavca da izgubi spor, tada obično pristaje na jednu mjesečnu plaću (a u posebnim slučajevima čak i na dvije) za svaku godinu radnog staža. Otpremnine su podložne oporezivanju kao svaki drugi oblik dohotka, a na njih se ne naplaćuju doprinosi za socijalno osiguranje. U većim i dobrostojećim tvrtkama koje provode restrukturiranje zaposlenici mogu očekivati pozamašne otpremnine od eura za 24 godine radnog staža za obične radnike do za djelatnike na višim položajima. Tako je na primjer, u ljeto automobilski div Opel želio svojim radnicima olakšati dobrovoljno napuštanje radnog mjesta. Tadašnji je plan predvidio i daljnju prekvalifikaciju, doškolovanje i usavršavanje onih radnika koji sami odu iz Opela kako bi ih se pripremilo za neko novo radno mjesto. Pritom su se otpremnine računale po formuli: godine starosti pomnožene s godinama provedenim u Opelu puta prosječna plaća i sve to zajedno podijeljeno s 35. Prema navedenoj formuli je ispalo da 50-godišnji radnik koji je u Opelu proveo 24 godine s prosječnom mjesečnom plaćom od eura, ima pravo na eura u slučaju dobrovoljnog odlaska. Takva je ponuda naravno zvučala prilično primamljivo posebice znajući da je prema sanacijskom planu od radnika koliko ih je zaposleno u dva pogona Opela u Bochumu, njih ostalo bez posla Francuska - zakonom propisane minimalne otpremnine U Francuskoj se zakonski minimalni iznos otpremnine (indemnité de congés-payés) određuje u skladu sa stažom zaposlenika, time da iznosi petinu prosječne mjesečne plaće po godini radnog staža za zaposlenike s jednom ili više godina radnog staža, a uvećava se za 2/15 naknade po godini staža nakon deset godina službe. Ukoliko je otkaz opravdan zbog grube greške ili nedoličnog ponašanja zaposlenika (faute grob), 87

90 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE PLAĆE I NAKNADE kao i kod namjernog izazivanja štete (faute lourde) ne ostvaruje se pravo na otpremninu. U slučaju nezakonitog otkaza, zaposlenik može zahtijevati uvećani iznos otpremnine i pokriće nastale štete. Kao zanimljivost, može se podsjetiti kako su pred nekoliko godina u Sony-evoj tvornici za proizvodnju VHS videovrpci u mjestu Pontonx-sur-l Adouru na jugozapadu Francuske, radnici nezadovoljni zbog otpremnina koje su bile manje od onih u drugim Sony-jevim tvornicama u zemlji, zatočili direktora i pustili ga tek nakon nekoliko dana na intervenciju lokalne vlasti Španjolska - otpremnine za otkaz ugovora ne neodređeno i po završetku ugovora na određeno vrijeme U slučaju otkaza zbog objektivnih razloga (kao što su ekonomski razlozi restrukturiranja), radnik ima pravo na otpremninu u iznosu plaće za 20 dana po godini rada i maksimalno 12 mjesečnih plaća. Radnik koji dobije otkaz iz disciplinskih razloga nema pravo na otpremninu. U slučaju da poslodavac prizna kako je stegovni otkaz neopravdan, ugovor o radu se raskida s danom otkaza, ali poslodavac mora zaposleniku na radni sud položiti naknadu za neopravdani otkaz koja je jednaka plaći za 45 dana rada za svaku godinu radnog staža do najvišeg iznosa koji odgovara plaći za 42 mjeseca. Zaposlenik čak ima pravo i na otpremninu po završetku ugovora o radu na određeno vrijeme, ali se to ne odnosi na programe stručne prakse ili zamjenu radnika koji je privremeno odsutan s posla. 3. ZAKLJUČAK I MOGUĆE POUKE ZA HRVATSKU U članku se ukazuje na važnost sustava otpremnina i velike razlike koje postoje pri njegovom organiziranju u odabranim zemljama. Za Hrvatsku je posebno zanimljiv austrijski primjer jer se on često navodi kao primjer našeg budućeg modela. Prema provedenim istraživanjima u Austriji, vjerojatnost napuštanja posla znatno se povećala nakon uvođenja novog sustava otpremnina. Novi sustav je do ekonomske krize na temelju kapitaliziranog osiguranja - kada se ulaže u vrijednosnice i obveznice - ostvarivao pozitivan povrat, ali je nakon izbijanja krize njegov povrat bio malen, čak i negativan. Dok je na početku zanimanje za novi sustav bilo vrlo slabo, sada je približno dvije trećine zaposlenika prešlo na novi sustav, a oko 90% onih koji imaju pravo na otpremnine iz novog sustava to stvarno i koristi. Nažalost, čini se kako je takav sustav prilično teško ostvariv u Hrvatskoj. Austrija ima visoku zaposlenost i prilično stabilnu gospodarsku strukturu, razmjerno nisku nezaposlenost te fleksibilno otpuštanje u kojem poslodavac ne mora previše objašnjavati zašto nekoga otpušta. Otpuštanje radnika mora najaviti unaprijed u roku koji ovisi o dotadašnjem trajanju radnog odnosa zaposlenika, a sam otkazni rok je razmjerno kratak. Hrvatska, naprotiv, ima nisku stopu zaposlenosti i vrlo nestabilnu gospodarsku strukturu (odnosno veliki broj stečajeva), visoku nezaposlenost i prilično nefleksibilno radno zakonodavstvo prema kojem poslodavac mora podrobno objasniti razloge otpuštanja. U našem sadašnjem sustavu otpremnina teže je, a i nepravedno je, razlikovati radnike na sezonskim poslovima i/ili na određeno vrijeme koji gotovo sigurno nikad neće ostvariti otpremninu od onih koji imaju ugovor na neodređeno vrijeme i koji će u slučaju gubitka posla dobiti otpremninu. Zato se pojačava polarizacija društva na zaposlene (insidere) koji rade na neodređeno vrijeme s jedne strane te nezaposlene i/ili zaposlene na određeno vrijeme i na sezonskim poslovima (outsidere) koji imaju malu mogućnost nalaženja i vjerojatnost zapošljavanja na neodređeno vrijeme. U Hrvatskoj i sada prilično visoke otpremnine isplaćuju dobro stojeće tvrtke, kao i one koje koriste modele stvaranja rezervi za neke buduće slučajeve otpuštanja. S druge strane, često smo svjedoci mnogih poduzeća u teškoćama u kojima radnici mogu ostati bez ičega i ne samo da ne dobivaju otpremnine, nego obično ostanu i bez značajnog dijela neisplaćenih plaća, a tvrtka ipak ode u stečaj bez podmirenja obveza prema zaposlenima. Stoga bi sustav otpremnina koji se odnosi na sve zaposlene bio bitan čimbenik u poboljšanju socijalne slike, vjerojatno značajan doprinos većoj fleksibilizaciji tržišta rada uslijed mogućih lakših otpuštanja, a i pravedan jer bi se uvođenjem odgovarajućeg sustava prava na otpremnine svim zaposlenima djelomično ublažile nejednakosti između zaposlenih na neodređeno vrijeme i onih koji ne rade na taj način. Ipak, kod takvog sustava postoje i značajne teškoće. Postojeći rad u Hrvatskoj je skup, u prvom redu zbog razmjerno visokih doprinosa za socijalno osiguranje, pa je porezni klin (razlika između onog što plati poslodavac i onoga što dobije radnik) velik, a uvođenjem dodatnog doprinosa neminovno bi se morao povećati. Došlo bi do eksternalizacije troškova otpuštanja (odnosno najvjerojatnije bi ih snosio netko drugi) što bi u hrvatskim uvjetima slabe vladavine prava i prilične nesklonosti poštivanja zakona lako moglo dovesti do olakog otkazivanja zaposlenima, kao i prešutnog ili namjernog dogovaranja zaposlenika i poslodavaca o ciljanom otkazivanju jer nastale troškove snosi netko drugi. Dok se ne bi skupila dovoljna sredstva u fondu, poslodavci bi bili dvostruko opterećeni: izdvajanjima za navedeni doprinos i rashodima za sadašnje otpremnine. Osnovni prigovor visokim otpremninama je da poslodavac to uračunava u troškove novog zapošljavanja pa je nesklon (ili barem nedovoljno sklon) otvaranju novih radnih mjesta. U slučaju osnivanja fonda ne bi morao kalkulirati, jer mu je taj dodatni trošak već uključen kao doprinos za fond, pa bio dugoročno uspješan ili ne, u svakom slučaju morat će platiti taj iznos. U sadašnjem sustavu ta su sredstva (ali i mogući povećani rizik za nastale otpremnine) ostajala u poduzećima, koja su ako su bila uspješna i sposobna mogla ponovno uložiti u produktivne svrhe, a ovako će ostati radniku kao dio naknade ili moguće mirovine. To je najvjerojatnije socijalno pravednije, ali ekonomski neracionalnije. Konačno, svaki oblik osiguranja (posebno mirovinskog) je uspješan ako je mnogo onih koji uplaćuju doprinose, a malo onih koji koriste prava. Postoji opravdani strah da bi u Hrvatskoj uslijed navedenih gospodarskih teškoća, ponajviše nelikvidnosti, razmjerno malo njih uplaćivalo u budući fond (ili uplaćivalo s velikim zaostacima), a mnogo koristilo raspoloživa sredstva, tako da bi cijeli projekt najvjerojatnije bio osuđen na neuspjeh i prije svog oživotvorenja. Stoga bilo bi najbolje dobro proučiti sva raspoloživa iskustva i ne žuriti s promjenom postojećeg modela prije nego što se naprave sve moguće analize i procjene. Dr. sc. Predrag BEJAKOVIĆ, Institut za javne financije, Zagreb 88

91 PLAĆE I NAKNADE PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE GORAN KRIŽANAC Stručni članak UDK Novine u socijalnom statusu hrvatskih pomoraca Izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika koje su na snazi od 18. svibnja godine uvedena je novina prema kojoj član posade broda u međunarodnoj plovidbi koji podnese dokaz o ugovoru o radu sklopljenom na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja, ostaje osiguran i nakon iskrcavanja, sve do prestanka ugovora o radu. Pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem ostvaruje samo u razdoblju od ukrcaja do iskrcaja s broda u međunarodnoj plovidbi. Od 1. srpnja godine se pri određivanju socijalnog statusa hrvatskih pomoraca koji plove u međunarodnoj plovidbi primjenjuje Uredba (EZ) 883/2004. kojom se, između ostaloga, regulira pitanje zakonodavstva koje se primjenjuje na pomorce koji plove na brodovima pod stranim zastavama, a posebice zastavama članica EU. 1. OBVEZNO OSIGURANJE POMORACA 1.1. Obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje pomoraca u međunarodnoj plovidbi Izmjenama Pomorskog zakonika 1 koje su u primjeni od 1. siječnja godine, dana je zakonska osnova za provedbu socijalne i porezne reforme za pomorce u međunarodnoj plovidbi. U bitnome se radi o tome da su svi hrvatski pomorci ukrcani na brodove u međunarodnoj plovidbi, bez obzira pod kojom zastavom plove, izjednačeni u svojim pravima i obvezama u odnosu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje kao i u odnosu na porezni sustav. Bitno je istaknuti da su i do tog datuma pomorci u međunarodnoj plovidbi bili obvezni osigurati se i po toj osnovi plaćati doprinose, kao i plaćati porez na dohodak prema dohotku ostvarenom od plovidbe, ali su zbog nepostojanja suradnje između nadležnih tijela, u prvom redu lučkih kapetanija, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te Porezne uprave, kao i zbog vlastitog nepoznavanja propisa o obveznom osiguranju, mnogi od njih ostali izvan sustava socijalnog osiguranja i sustava poreza na dohodak. U provedbi socijalne reforme između lučkih kapetanija i nositelja obveznih osiguranja uspostavljen je sustav razmje- 1 Pomorski zakonik (Nar. nov., br. 181/04., 76/07., 146/08., 61/11. i 56/13.). ne podataka o pomorcima u međunarodnoj plovidbi, kako bi se istima utvrdilo svojstvo osigurane osobe, radi ostvarivanja prava iz obveznih osiguranja. Isto tako je između nositelja obveznih osiguranja i Porezne uprave uređeno pitanje razmjene podataka o osiguranicima po osnovi pomorca u međunarodnoj plovidbi, kako bi im se utvrdila obveza doprinosa. Ministarstvo nadlež no za poslove mora je, prije početka primjene Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika, u suradnji s ostalim nadležnim tijelima poduzelo niz mjera, uključujući i održavanje javnih tribina, s ciljem upoznavanja pomoraca o pravima i obvezama koje proizlaze iz obveznih osiguranja. Sve gore navedene aktivnosti doprinijele su tome da je značajan broj pomoraca u međunarodnoj plovidbi uveden u sustav socijalnih osiguranja. Čl st. 1. Pomorskog zakonika propisano je da je član posade broda u međunarodnoj plovidbi, bez obzira na državnu pripadnost broda, obvezno osigurana osoba u obveznom mirovinskom osiguranju ako u Republici Hrvatskoj ima prebivalište, odnosno uobičajeno boravište (rezident), a u obveznom zdravstvenom osiguranju te zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ako u Republici Hrvatskoj 89

92 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE PLAĆE I NAKNADE ima prebivalište ili odobreni stalni boravak, ako međudržavnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drugačije uređeno. Brodom u međunarodnoj plovidbi smatra se: brod koji plovi iz hrvatske u stranu luku i obrnuto, brod koji plovi između stranih luka, brod koji plovi na otvorenom moru, brod koji plovi u teritorijalnim vodama stranih država radi pružanja usluga vezanih uz djelatnosti na pučini kao što su istraživanje i iskorištavanje energenata i slično. Sukladno gore navedenoj odredbi članka 129. stavak 1., pomorci su dužni osigurati se kod nositelja obveznih osiguranja (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje), a tko je obveznik podnošenja prijave na obvezna osiguranja ovisi o tome da li su poslodavac, brodar ili kompanija koji su angažirali pomorca domaće ili strane pravne osobe, pa u slučaju da se radi o domaćim pravnim osobama, one su obveznici podnošenja prijave. Za člana posade broda čiji je poslodavac brodar i kompanija strana pravna osoba prijavu na obvezna osiguranja podnosi nadležna lučka kapetanija. U tom slučaj za pomorca koji se zapošljava putem ovlaštenog posrednika sve podatke i dokumentaciju za podnošenje prijave i odjave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje prikuplja i lučkoj kapetaniji dostavlja posrednik. Pomorac koji se samostalno zapošljava kod stranog poslodavca dužan je sam ili putem osobe koju opunomoći, lučkoj kapetaniji podnijeti sve podatke radi prijave na obvezna osiguranja. Lučka kapetanija neće izvršiti prijavu na obvezna osiguranja ako član posade podnese lučkoj kapetaniji dokaz da je obvezno osiguran kod stranog nositelja socijalnog osiguranja države s kojom Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju. Temeljem prijave na obvezna osiguranja što su ih izvršili poslodavci pomoraca u međunarodnoj plovidbi, odnosno lučke kapetanije, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, utvrđuju status osiguranika po osnovi pomorca u međunarodnoj plovidbi. Bitno je istaknuti da se početkom osiguranja smatra dan ukrcaja na brod, a prestankom osiguranja dan iskrcaja s broda, sukladno podacima iz pomorske knjižice. Iznimno, član posade broda u međunarodnoj plovidbi koji lučkoj kapetaniji podnese dokaz da je njegov ugovor o radu sklopljen na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brodu ostaje osiguran do dana prestanka njegovog ugovora o radu, o čemu će kasnije biti više riječi Staž mirovinskog osiguranja koji se računa s povećanim trajanjem Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (Nar. nov., br. 61/11.), koji je stupio na snagu 11. lipnja 2011., u Pomorski zakonik dodan je novi članak 129.a kojim se uređuje pitanje staža osiguranja s povećanim trajanjem za pomorce u nacionalnoj i međunarodnoj plovidbi. Odredbama ovog članka među ostalim je propisano da se članu posade broda, bez obzira na državnu pripadnost i vrstu broda te bez obzira na svojstva ukrcaja na brodu, svakih 12 mjeseci provedenih na ukrcaju kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi i nacionalnoj plovidbi, računa se u staž osiguranja kao 15 mjeseci, a dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju je 60 godina, uz uvjet da je ostvario najmanje 15 godina staža osiguranja na ukrcaju kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi i nacionalnoj plovidbi. Član posade broda u međunarodnoj plovidbi obveznik je plaćanja dodatnog doprinosa za staž osiguranja s povećanim trajanjem, pa će mu se staž osiguranja s povećanim trajanjem računati u postupku ostvarivanja prava na mirovinu na temelju potvrde Porezne uprave da je dodatni doprinos za staž osiguranja s povećanim trajanjem u cijelosti uplaćen Produženo mirovinsko osiguranje Za vrijeme provedeno izvan ukrcaja na brodu u međunarodnoj plovidbi pomorac može, radi ostvarivanja staža mirovinskog osiguranja, podnijeti zahtjev za priznavanje svojstva osiguranika s osnove produženog mirovinskog osiguranja. Zahtjev za stjecanje svojstva osiguranika po ovoj osnovi podnosi sam pomorac. Potpisani zahtjev može se predati nadležnoj Lučkoj kapetaniji, koja će isti dostaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. 2. OBVEZA DOPRINOSA Odredbom članka 129. stavak 8. Pomorskog zakonika propisano je da je član posade broda u međunarodnoj plovidbi obveznik doprinosa i plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja prema mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa koju propisuje i objavljuje ministar nadležan za poslove mora, dok je odredbom članka 129.a stavak 3. propisana obveza plaćanja dodatnih doprinosa za staž osiguranja s povećanim trajanjem. Odredbom članka 60. stavak 1. Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/ /12.) propisano je da je za osiguranika po osnovi pomorac - član posade broda u međunarodnoj plovidbi, obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa sam osiguranik. Obvezu doprinosa, vrste i mjesečne iznose doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem, sukladno podacima o svojstvu osiguranika što ih je zaprimila od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Doprinosi se obračunavaju na osnovicu prema mjesečnoj osnovici koju propisuje ministar mora, i to: 1. doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 20% ili 15%, 2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika tog osiguranja) po stopi od 5%, 3. doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 13%, 4. doprinos za zaštitu zdravlja na radu po stopi od 0,5%. S obzirom da se pomorcima za vrijeme plovidbe računa staž osiguranja s povećanim trajanjem, pomorci u međunarodnoj plovidbi su povrh redovnih doprinosa obveznici i: 1. dodatnog doprinosa za mirovinsko osiguranje za staž osiguranja s povećanim trajanjem po stopi od 7,84% ili 5,83%, 90

93 PLAĆE I NAKNADE 2. dodatnog doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za staž osiguranja s povećanim trajanjem (za osiguranika tog osiguranja po stopi od 2,01%). Obračunani doprinosi dospijevaju na naplatu do 15. dana u mjesecu za prethodni, osim doprinosa za zaštitu zdravlja na radu koji dospijeva do 15. dana u mjesecu za prethodno tromjesečje. Kao što je već prije istaknuto visinu osnovice za obračun doprinosa propisuje ministar nadležan za poslove mora, i to Naredbom koja se donosi za svaku godinu, a osnovica se, sukladno odredbi članka 129. stavak 9. Pomorskog zakonika utvrđuje prema plaći koju bi član posade broda ostvario za iste odnosno slične poslove na brodu u nacionalnoj plovidbi. Tako su Naredbom o mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa za obvezna osiguranja člana posade broda u međunarodnoj plovidbi za godinu (Nar. nov., br. 14/13.) propisane mjesečne osnovice po kategorijama radnih mjesta kako slijedi: PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE podaci o pomorcima u međunarodnoj plovidbi, potrebni radi utvrđivanja svojstva osiguranika po toj osnovi i pripadajuće obveze doprinosa, u praksi su uočeni problemi koji se odnose na pravovremenost izdavanja rješenja o obvezi doprinosa. Naime, s obzirom na specifičnosti pomorskog poziva, gdje staž plovidbe često traje kratko vremensko razdoblje (u nekim slučajevima kraće i od mjesec dana), kao i na propisane postupke koje su ovlaštena tijela dužna provesti u okviru svojih nadležnosti, događaju se slučajevi da plovidba završi i prije nego što se rješenjem Porezne uprave utvrdi obveza doprinosa. S obzirom na upite o obvezi doprinosa za pomorce u međunarodnoj plovidbi u slučaju kada je započeo plovidbeni staž, a pomorcu (još uvijek) nije izdano rješenje o mjesečnoj osnovici i iznosima doprinosa, upozoravamo na odredbe članka 239. stavak 3. Zakona o doprinosima kojima je propisano da je do donošenja rješenja Porezne uprave obveznik dužan plaćati mjesečni predujam za svaku vrstu doprinosa propisanu prema osnovi osiguranja. Kategorija Radno mjesto Osnovica 1. zapovjednik broda, upravitelj stroja, zapovjednik osoblja, upravitelj osoblja u strojarnici 7.209,00 kn 2. prvi časnik palube, drugi časnik stroja, rukovodeće hotelsko osoblje (upravitelji), liječnik, zubar, časnik odgovoran za sigurnosnu zaštitu broda, časnik odgovoran za zaštitu okoliša 5.316,00 kn 3. drugi časnik palube, zapovjednik jahte, treći časnik stroja, rukovodeće hotelsko osoblje (direktori), frižiderist, operater postrojenja za ukapljivanje, zapovjednik plutajućeg objekta, zapovjednik nepomičnog odobalnog objekta, operater dinamičke pozicije, upravitelj stroja 4.017,00 kn na jahti 4. treći časnik palube, časnik plovidbene straže na palubi, četvrti časnik stroja, radiočasnik, više hotelsko osoblje (časnici), više tehničko osoblje (časnici), elektročasnik, elektroničar, časnik 3.720,00 kn plovidbene straže u strojarnici, prvi časnik palube na jahti, drugi časnik stroja na jahti 5. više hotelsko osoblje (niži časnici), više tehničko osoblje (niži časnici), električar, mehaničar, prvi kuhar, prvi konobar, vođa palube, vođa stroja, poslužitelj sisaljki (pumpman), vozač na RO-RO brodovima, medicinska sestra, alatničar, dizaličar, bušač, ronilac, bravar, cjevar, 3.487,00 kn varioc 6. član plovidbene straže na palubi (kormilar), član plovidbene straže u strojarnici (mazač), hotelsko osoblje, tehničko osoblje 3.248,00 kn 7. drugi kuhar, drugi konobar, pekar, slastičar 2.977,00 kn 8. vježbenik palube, vježbenik stroja, ostali vježbenici, mornar, čistač, mladić sobe, mladić, kuhinje, pomoćnik električara, pomoćnik mehaničara, pomoćnik poslužitelja sisaljki (pumpman), pomoćno hotelsko osoblje, pomoćno tehničko osoblje 2.753,45 kn Poslodavac nije obvezan obračunavati niti plaćati doprinose prema plaći koju isplaćuje za rad članu posade broda koji plovi u međunarodnoj plovidbi, niti je dužan plaćati doprinose utvrđene rješenjem prema propisanoj mjesečnoj osnovici. Iznimno ako tuzemni poslodavac osiguraniku pomorcu - članu posade broda u međunarodnoj plovidbi pored plaće za rad na brodu isplati druge primitke podložne obvezi poreza na dohodak, obveza doprinosa prema tim primicima utvrđuje se na način propisan za obvezu doprinosa prema primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak sukladno članku 111. do 117. ovoga Zakona o doprinosima. Iako je između lučkih kapetanija, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Porezne uprave uspostavljen sustav razmjene podataka putem kojega se redovito i kontinuirano razmjenjuju Predujam se plaća u visini umnoška propisane mjesečne osnovice i propisane stope za obračun pojedine vrste doprinosa, a mjesečni iznos predujma dospijeva na naplatu u rokovima propisanim za uplatu doprinosa za istu osnovu osiguranja. 3. NOVINE U SOCIJALNOM STATUSU POMORACA U GODINI 3.1. Utvrđivanje svojstva osiguranika na temelju permanentnih ugovora o radu Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (Nar. nov., br. 56/13.), koji je stupio na snagu 18. svibnja 2013., članak 129. Pomorskog zakonika dopunjen je odredbom novog stavka 7. koji propisuje da, iznimno od odredbe stavka 6. 91

94 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE PLAĆE I NAKNADE istog članka, član posade broda u međunarodnoj plovidbi koji lučkoj kapetaniji podnese dokaz da je njegov ugovor o radu sklopljen na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brodu ostaje osiguran do dana prestanka njegovog ugovora o radu. Podsjećamo da je odredbom stavka 6. članka 129. propisano da se početkom osiguranja člana posade broda u međunarodnoj plovidbi smatra dan ukrcaja na brod, a prestankom osiguranja dan iskrcaja s broda, prema evidenciji iz pomorske knjižice. Dosljedna primjena novog stavka 7. članka 129. Pomorskog zakonika znači sljedeće: ovom odredbom se omogućuje pomorcima da budu obvezno osigurane osobe kroz razdoblje u kojemu traje permanentni ugovor, neovisno o razdoblju plovidbe, odredba stavka 7. članka 129. primjenjuje se samo na pomorca koji lučkoj kapetaniji podnese dokaz da je njegov ugovor o radu sklopljen na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brodu; navedeno znači da će pomorac koji ima sklopljen ugovor na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brodu, ali o tome ne podnese dokaz lučkoj kapetaniji, biti osiguran samo za vrijeme ukrcaja, početak osiguranja pomoraca iz stavka 7. članka 129. je dan ukrcaja na brod, neovisno o danu od kojega traje ugovor o radu, a prestanak osiguranja je dan prestanka ugovora o radu. Napominjemo da se sukladno odredbi članka 129.a stavak 1. Pomorskog zakonika staž osiguranja s povećanim trajanjem računa samo za vrijeme provedeno na ukrcaju. S obzirom da obveza doprinosa nastaje s prvim danom provedenim u osiguranju i prestaje s posljednjim danom u osiguranju, što ih utvrđuju nositelji osiguranja, pomorci iz članka 129. stavka 7. Pomorskog zakonika, obveznici su doprinosa i plaćanja doprinosa od dana ukrcaja na brod pa do prestanka ugovora o radu, osim dodatnih doprinosa za staž osiguranja s povećanim trajanjem koji se utvrđuju samo za vrijeme provedeno na ukrcaju Primjena Uredbe (EZ) 883/2004. i Uredbe (EZ) 987/2009. Nakon što Republika Hrvatska i službeno pristupi Europskoj Uniji biti će dužna primjenjivati propise koji se odnose na koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti, i to Uredbu (EZ) broj 883/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 29. travnja o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredbu (EZ) broj 987/2009. Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. rujna kojom se utvrđuje postupak provedbe Uredbe (EZ) broj 883/2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Navedene uredbe primjenjuju se na zemlje članice Europske unije, zemlje članice Europskog gospodarskog prostora i Švicarsku konfederaciju, te su po pravnoj snazi iznad domaćih propisa i izravno se primjenjuju. Glavom II. Uredbe 883/2004., među ostalim, uređuje se pitanje određivanja primjenjivog zakonodavstva na zaposlene i samozaposlene osobe. Bitno je istaknuti da navedene odredbe služe isključivo za određivanje primjenjivog zakonodavstva, odnosno njima se ne određuje hoće li neka osoba biti osigurana i na koji način. Tek nakon što se odredi primjenjivo zakonodavstvo, status u osiguranju uređuje se sukladno odredbama tog zakonodavstva. Odredbom članka 11. stavak 4. Glave II. Uredbe 883/2004 propisano je da se djelatnost zaposlene ili samozaposlene osobe koja se uglavnom obavlja na pomorskom brodu pod zastavom države članice, smatra kao djelatnost koja se obavlja u spomenutoj državi članici. Međutim, prema odredbama istog stavka, na osobe zaposlene na brodu koji plovi pod zastavom države članice i prima naknadu za taj posao od poduzeća ili osobe čije je registrirano sjedište ili mjesto poslovanja u drugoj državi članici, primjenjuje se zakonodavstvo potonje države članice ako u toj državi boravi, s tim da se poduzeće ili osoba koja plaća naknadu za rad smatra poslodavcem u smislu spomenutog zakonodavstva. S obzirom na navedene odredbe, a uzimaju se činjenice kao što su zastava koju vije brod, mjesto gdje se nalazi registrirano sjedište, odnosno mjesto poslovanja poslodavca te mjesto gdje je boravište pomorca, pretpostavka je da će se na pomorce u međunarodnoj plovidbi primjenjivati hrvatsko zakonodavstvo u sljedećim slučajevima: ukoliko pomorac boravi u Republici Hrvatskoj i plovi na brodu u međunarodnoj plovidbi koji vije hrvatsku zastavu, ukoliko pomorac boravi u Republici Hrvatskoj i plovi na brodu pod zastavom zemlje na koju se ne odnosi Uredba 883/2004., te ukoliko pomorac boravi u Republici Hrvatskoj, a poslodavac s kojim je sklopio ugovor o radu također ima registrirano sjedište, odnosno mjesto poslovanja u Republici Hrvatskoj. Vezano uz pomorce koji se putem posrednika zapošljavaju na brodovima koji viju zastave ostalih zemalja članica Europske unije, mišljenja smo da bi trebalo primijeniti hrvatsko zakonodavstvo u slučaju ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: posrednik ima registrirano sjedište, odnosno mjesto poslovanja u Republici Hrvatskoj, posrednik je s pomorcem sklopio ugovor o radu, posrednik je pomorca prijavio na obvezna osiguranja, i posrednik pomorcu isplaćuje naknadu za rad. Napominjemo da je u Republici Hrvatskoj za određivanja primjenjivog zakonodavstva za pomorce u međunarodnoj plovidbi nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji će u posebnom postupku, na temelju podataka o zastavi pod kojom plovi brod na koji se pomorac upućuje, poslodavcu - uključujući i podatak o sjedištu, odnosno mjestu rada, prebivalištu pomorca u međunarodnoj plovidbi, donijeti odluku o tome da li se na pomorca primjenjuje hrvatsko zakonodavstvo. Vezano uz postupak određivanja primjenjivog zakonodavstva u međunarodnoj plovidbi, upozoravamo na odredbu članka 15. stavak 3. Uredbe 987/2009., kojom je među ostalim propisano da je poslodavac koji ima zaposlenika na brodu koji plovi pod zastavom neke druge države članice o tome dužan unaprijed obavijestiti nadležnu ustanovu države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje, kad god je to moguće. Goran KRIŽANAC, Ministarstvo financija, Središnji ured Porezne uprave, Zagreb 92

95 MIROVINSKO OSIGURANJE PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE VESNA DEJANOVIĆ Stručni članak UDK Prijava odnosno promjena podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osnovici (tiskanica MPP-1) U slučaju kad se u postupku kontrole podataka o stažu i osnovici za ostvarivanje mirovinskih prava utvrdi da za određenog osiguranika podaci koji se vode u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nisu pravilno izvedeni na temelju automatskih obrada, obveznici ispostavljanja podataka dužni su ispostaviti tiskanicu MPP UVOD Od 1. siječnja godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: Zavod) podatke o stažu osiguranja i plaći za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja izvodi uparivanjem prijavno odjavnih podataka (iz baza Zavoda) i podataka o osnovicama iz R-S odnosno R-Sm obrazaca. Podatke o osnovicama Zavod redovito preuzima od REGOS-a. S obzirom da se obradama obuhvaćaju svi aktivni osiguranici (cca ) i svi R-S-ovi koji su za njih predani tijekom godine, te su obrade vrlo zahtjevne. Za svaku godinu se izvode dvije obrade, prva obrada izvodi se sredinom tekuće godine za prethodnu godinu, a druga, konačna obrada nakon određenog vremena. Nakon konačne obrade, nedostajući ili neispravni podaci mogu se ispraviti, odnosno dostaviti samo putem odgovarajućih prijava (tiskanica MPP-1). Važno je napomenuti da se u obradama ne radi samo o zbrajanju podataka. Da bi se podatak o stažu osiguranja i plaći/osnovicama/naknadama formirao, moraju biti zadovoljene određene formalno-logičke kontrole. Samo formalnologički točnim podacima puni se banka podataka aktivnih osiguranika. Ostali se podaci označavaju kao pogrešni i ispravljaju na sljedeći način: - u konačnoj obradi (na temelju naknadno pristiglih R-Sm obrazaca ili prijava Zavoda) ili - u redovitoj kontroli (na temelju uvida u financijsku i kadrovsku dokumentaciju) ili - u postupku ostvarivanja prava (na temelju uvida u financijsku i kadrovsku dokumentaciju). Svi izvedeni podaci (i formalno-logički točni i oni koji to nisu) kontroliraju se u postupcima redovite kontrole koju provodi Zavod. Zbog čestih upita osiguranika i obveznika naglašavam da se podaci o stažu osiguranja i plaći izvode obradama u Zavodu, odnosno podaci su za korisnike vidljivi tek nakon obrade u Zavodu, a ne u trenutku preuzimanja podataka od REGOS-a. Iako se podaci u pravilu izvode automatskim obradama, ipak se u praksi ukazala potreba da se u određenim slučajevima podaci prikupljaju i na drugi način pa je zbog toga Pravilnikom o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 1 uvedena nova prijava - MPP-1. Tiskanica prijava - promjena o utvrđenom stažu osiguranja i osnovici (tiskanica MPP-1) primjenjuje se za razdoblje od 1. siječnja (godina osnivanja matične evidencije) pa nadalje, te se od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika brišu sve odredbe kojima su propisane tiskanice za vođenje podataka o stažu osiguranja, plaći, osnovici osiguranja i naknadama plaće, a koje su obveznici za određeno razdoblje bili u obvezi dostavljati Zavodu. Svote plaće, osnovice osiguranja i naknade plaće na tiskanici MPP-1 do 31. prosinca iskazuju se u dinarima, za i u hrvatskim dinarima na način da se na mjestu za upis para upišu dvije ništice, za u hrvatskim dinarima bez para, a za i dalje u kunama i lipama. Od dana početka primjene ovog Pravilnika obveznici podnošenja prijave podataka o stažu osiguranja, plaći, osnovici osiguranja i naknadama plaće, a koji Zavodu nisu dostavili navedene podatke za osiguranika u nekom razdoblju od 1. siječnja pa nadalje, te podatke će dostaviti Zavodu na tiskanici MPP-1, a spomenuta tiskanica koristit će se i za promjene podataka o stažu osiguranja, plaći, osnovici osiguranja i naknadama plaće koje su već evidentirane u evidencijama Zavoda. Dakle, počevši od 1. siječnja prestaju se upotrebljavati tiskanice M-4/M-8, M-4H/M-8H, M-4Klp/M-8Klp, M-4P/ M-8P, M-5/M-9, M-5H/M-9H, M-5Klp/M-9Klp, M-5P/M-9P, 1 Pravilnik o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Nar. nov., br. 98/05., 35/06., 148/09. i 142/10. - u daljnjem tekstu: Pravilnik). 93

96 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE M-16P/M-17P, te ako obveznik za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca nije uspostavio Zavodu neke od prethodno navedenih tiskanica, obvezan je podatke koji su se vodili na tim tiskanicama (plaće, osnovice osiguranja i naknade plaće) uspostaviti Zavodu samo na tiskanici MPP UVJETI ZA USPJEŠNO IZVOĐENJE PODATAKA Prijavu MPP-1 potrebno je uspostaviti u slučajevima u kojima podaci iz bilo kog razloga nisu izvedeni automatskim obradama koje izvodi Zavod. U nastavku objašnjavamo najčešće razloge zbog kojih podaci nisu izvedeni: 1. podaci o obvezniku i osiguraniku moraju biti isti u bazama REGOS-a i bazama Zavoda (isti OIB, MBG, MBS ili porezni broj u obje baze, odnosno i u R-S/R-Sm obrascu i na prijavama Zavoda) Primjer 1.: - obveznik je mijenjao OIB ali nije o tome izvijestio Zavod prijavom M-13P - R-Sm obrazac za uspostavljen je s novim OIBom - podaci nisu upareni jer je u bazama Zavoda stari (nevažeći) OIB - tek se u postupku kontrole ili ostvarivanja prava ustanovi greška koja se otkloni odgovarajućim prijavama MIROVINSKO OSIGURANJE U ovom slučaju podaci će se upariti u drugoj (konačnoj) obradi pa nema potrebe uspostavljanja MPP-1 obrasca osim u postupku ostvarivanja prava. U svrhu izbjegavanja ovakvih grešaka, obveznici bi trebali redovito uspostavljati R-Sm obrazac. 3. za svaki mjesec staža osiguranja izveden iz prijavnoodjavnih podataka mora biti uspostavljen R-Sm obrazac Primjer 3.: - obveznik je tijekom godine imao statusnu promjenu koju je uredno prijavio Zavodu kroz odgovarajuće prijave - osiguranici su odjavljeni s jednog registarskog broja (jedan OIB) s 28. svibnjem te prijavljeni na drugi registarski broj (drugi OIB) nastavno s 29. svibnjem - R-Sm obrazac je za svibanj uspostavljen (za cijeli mjesec) pod starim OIB-om - podaci nisu upareni jer osiguranicima nedostaje obrazac za svibanj pod novim OIB-om U ovom slučaju podaci se mogu ispraviti korektivnim R-Sm-om kako bi se uparili u konačnoj obradi ili prijavom MPP-1. Ako je ikako moguće, takve bi promjene bilo dobro provoditi po isteku mjeseca, odnosno godine, a ako to nije moguće potrebno je svakako voditi računa o tome da se R-Sm obrazac uspostavlja po razdobljima prijava na osiguranje pod odgovarajućim OIB-om. Vrlo čest slučaj kad nedostaje obrazac za pojedini mjesec je kad obveznik uspostavi dva obrasca za isti mjesec, a ne uspostavi za sljedeći mjesec. U svrhu izbjegavanja ovakvih grešaka obveznik mora u roku 8 dana obavijestiti Zavod o svim promjenama jer informacijski sustavi institucija nisu još uvijek povezani na način da se promjena podataka u jednoj instituciji sistemski ažurira u ostalim institucijama. Važno je napomenuti da, s obzirom da je podatak o OIBu obvezan podatak pri razmjeni podataka između povezanih institucija (REGOS, Porezna uprava, Zavod), Zavod podatak o OIB-u za nove osiguranike i obveznike prikuplja preko prijava propisanih Pravilnikom o vođenju matične evidencije počevši od 1. siječnja 2010., dok je za sve zatečene obveznike i osiguranike podatak o OIB-u preuzet u baze Zavoda automatskom razmjenom s informacijskim sustavom Porezne uprave pa i tu ima određenih problema i neusklađenosti. Analizom preuzetih podataka (od do godine) ustanovljeno je da su vrlo česte greške kod uspostavljanja R-Sm obrasca u identifikacijskim podacima radnika u smislu da se umjesto OIB-a radnika upisuje OIB djeteta ili osobni broj (broj pod kojim se osiguranik vodi u Zavodu) osiguranika, pa bi na to valjalo pripaziti. 2. podaci moraju biti pravovremeno dostavljeni Zavodu Primjer 2.: - prva obrada podataka za izvršena je s podacima preuzetim iz REGOS-a zaključno s 1. lipnja obveznik je R-Sm obrazac za prosinac dostavio u REGOS tek srpnju podaci nisu upareni iako obveznik smatra da je ispunio svoju obvezu Primjer 4.: - osiguranik ima 12 mjeseci staža osiguranja - ima uspostavljenih 11 R-Sm obrazaca s time da ima dva obrasca za veljaču, a nedostaje obrazac za ožujak - podaci nisu upareni jer nedostaje R-Sm obrazac za ožujak - sistemski se ne može prepoznati da se tu radi o grešci u mjesecu jer u jednom mjesecu može biti više isplata Kako bi se ovakve greške izbjegle bilo bi uputno da obveznici po isteku godine provjere da im se nije potkrala takva greška kako bi je u suradnji s REGOS-om na vrijeme otklonili. 4. R-S/R-Sm obrazac mora biti pravilno šifriran Primjer 5.: - osiguranik je u osiguranju od 15. lipnja do 17. srpnja ima uredno uspostavljen R-Sm za godinu za sedam mjeseci - međutim, obveznik je za istog osiguranika uspostavio R- Sm obrazac za studeni šifriran kao da se radi o plaći - podaci nisu upareni jer prema prijavno-odjavnim podacima u Zavodu osiguranik nije u osiguranju kod tog poslodavca pa ne može imati plaću - u kontroli je ustanovljeno da se radi o razlici plaće koja se odnosi na godinu, za razdoblje do 17. srpnja (dakle, razdoblje u kojem je osiguranik bio zaposlen kod navedenog obveznika), ali je razdoblje pogrešno šifrirano u R-Sm obrascu 94

97 MIROVINSKO OSIGURANJE Kako bi se izbjegli ovakvi propusti važno je da obveznici posvete dužnu pažnju pravilnom popunjavanju R-Sm obrazaca. Zato je važno naglasiti da je obveznik uspostave R-Sm Obrasca, ako se radi o ostalim primanjima (po osnovi naknada, potpora i nagrada iznad neoporezivih iznosa i drugih primitaka koji se smatraju plaćom) obvezan prema Pravilniku o Obrascu RS/R- Sm šifrirati šifru vrste obračuna šifrom 03, obvezno razdoblje 00 i osnovu osiguranja šifrom 17 (u praksi primijećeno kao čest propust od strane obveznika), kako bi se svota iskazana na Obrascu R-Sm kao ostala primanja mogla u cijelosti (nelimitirana) pribrojiti izvedenoj svoti plaće/osnovice. Napomena: Obrada za godinu planira se tijekom lipnja ove godine pa bi bilo u obostranom interesu da obveznici provjere da li su uspostavljali R-Sm obrasce uvažavajući gornje napomene kako bi se pogreške svele na najmanju moguću mjeru te time izbjegla potreba uspostavljanja prijava MPP USPOSTAVLJANJE PRIJAVE MPP Kad se uspostavlja prijava MPP-1? Ako je automatski izvedeni podatak o stažu osiguranja i plaći/ osnovici označen kao pogrešan ili ga nije bilo moguće izvesti, podaci se prikupljaju u postupku redovne kontrole u skladu s Pravilnikom, budući da Zavod na osnovu tako automatski izvedenih podataka osigurava ostvarivanje i korištenje dugoročnih prava iz mirovinskog osiguranja (starosne, invalidske, obiteljske mirovine). Na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o mirovinskom osiguranju 2 i članka 8. točke 7. Pravilnika prijavu - promjenu podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osnovici- tiskanicu MPP-1 obveznici su dužni uspostaviti i dostaviti Zavodu u slučaju: - ako se u postupku kontrole podataka o stažu osiguranja, osnovicama za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja kao i ostvarivanja prava na mirovinu utvrdi da za osiguranika nisu evidentirani svi podaci o osnovicama i stažu osiguranja u evidencijama, - ispravka podataka o stažu i osnovici utvrđenih u postupku kontrole podataka o stažu osiguranja i osnovicama za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja Tko uspostavlja prijavu MPP-1? Na temelju članka 7. Pravilnika prijavu MPP-1 uspostavljaju i Zavodu dostavljaju: - obveznici doprinosa - pravne i fizičke osobe, - roditelj iz članka 15. ZOMO, - Hrvatski zavod za zapošljavanje, - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod), - Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO), - Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, - Centar za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: CSS) do 31. prosinca Zakon o mirovinskom osiguranju, Nar. nov., br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 47/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 61/11. i 114/11.). PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE Od 1. siječnja 2009., odnosno od stupanja na snagu Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama 3 za plaćeni dopust za njegu djeteta i za rad s polovicom punog radnog vremena obveznikom obračunavanja i plaćanja doprinosa postaje HZZO (naknada plaće na teret državnog proračuna). Ako za potrebe postupaka koji se vode u Zavodu obveznik nije uspostavio prijavu - promjenu iz članka 8. točke 7. Pravilnika, na temelju članka 11. stavka 4. Pravilnika Zavod će uspostaviti prijavu MPP-1. Ako za osiguranika treba evidentirati podatke o stažu osiguranja, plaći i naknadama na teret HZZO-a, RH ili CSS-a (do 1. siječnja 2009.), odnosno naknade u vezi s profesionalnom rehabilitacijom ili invalidskom mirovinom zbog profesionalne nesposobnosti za rad, podaci se ne smiju evidentirati na istoj prijavi, već svaki obveznik treba prema vrsti podataka koji se evidentiraju prijavom uspostaviti posebnu prijavu MPP-1. Na primjer, kada je osiguranik u jednoj godini radio i primao plaću, a primao je i naknadu na teret HZZO-a i CSS-a. U takvom slučaju treba uspostaviti tri prijave MPP-1 jer se razlikuju obveznici uspostave prijave, tj. jednu prijavu uspostavlja poslodavac, jednu HZZO i jednu CSS, a podatke iz prijava treba unijeti u BPO putem posebnih transakcija za unos staža osiguranja i plaće, odnosno naknada. 4. PODACI KOJI SE VODE U PRIJAVI - PROMJENI PODATAKA O UTVRĐENOM STAŽU OSIGURANJA I OSNOVICI (TISKANICA MPP-1) I NAČIN POPUNJAVANJA OZNAKA KATEGORIJE OSIGURANIKA ZA KOJU SE USPO- STAVLJA PRIJAVA Ovisno za koju kategoriju osiguranika se uspostavlja prijava, treba zaokružiti odgovarajuću oznaku: 1 - za radnika zaposlenog kod pravne osobe 2 - za samostalnog obveznika plaćanja doprinosa i radnika kod samostalnog obveznika. MIKROFILMSKI BROJ Podatak o broju mikrofilmske role i poziciji upisuje nadležna područna služba Zavoda (Odjel matične evidencije) u postupku mikrofilmiranja prijave. VRSTA PRIJAVE - obvezan podatak Ovisno o tome koji obveznik uspostavlja prijavu i za koje podatke se uspostavlja prijava, obilježje popunjava odgovarajućom šifrom: - radnik - inspektor Zavoda koji preuzima prijavu u postupku kontrole obveznika ili - radnik matične evidencije koji radi na kompletiranju ili pretkompletiranju podataka radi ostvarivanja prava na mirovinu. USTROJSTVENA JEDINICA - obvezan podatak Upisuje se šifra područne službe koja je nadležna za zaprimanje prijave (popunjava radnik Zavoda). 3 Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, Nar. nov., br. 85/08., 110/08. i 34/11. 95

98 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE MIROVINSKO OSIGURANJE 1. OSOBNI BROJ OSIGURANIKA - obvezan podatak Upisuje se osobni broj osiguranika koji je dodijelio nadležni odjel matične evidencije Zavoda. 1a. OSOBNI IDENTIFIKACIJSKI BROJ OSIGURANIKA - obvezan podatak Upisuje se OIB osiguranika za kojeg se uspostavlja prijava. Obvezan je podatak za prijave od godine i dalje. 2. MATIČNI BROJ GRAĐANA / DATUM ROĐENJA I SPOL - obvezan podatak Upisuje se matični broj građana ili datum rođenja i spol. Podatak o matičnom broju osiguranika bio je obvezan do stupanja na snagu Zakona o osobnom identifikacijskom broju, odnosno za sve prijave koje se uspostavljaju do 31. prosinca Od 1. siječnja MGB nije obvezan podatak, te ako nije evidentiran u prijavi, obvezno se upisuje datum rođenja osiguranika, na način da se u prvih osam polja upiše dan, mjesec i godina rođenja ( ddmmgggg ), u sljedeće polje obvezno se upisuje oznaka spola osiguranika: broj 1 za muško, odnosno broj 2 za žensko, a preostala polja ostaju nepopunjena. Ako je u navedenom obilježju već upisan MBG, prijava se zaprima s podatkom o MBG-u osiguranika. 3. REGISTARSKI BROJ OBVEZNIKA DOPRINOSA - obvezan podatak Upisuje se registarski broj pod kojim je obveznik doprinosa evidentiran u Zavodu. 3a. OSOBNI IDENTIFIKACIJSKI BROJ OBVEZNIKA - obvezan podatak Upisuje se OIB obveznika doprinosa koji uspostavlja prijavu. Obvezan je podatak za prijave od godine i dalje. 4. MATIČNI BROJ POSLOVNOG SUBJEKTA - obvezan podatak Upisuje se matični broj poslovnog subjekta obveznika koji uspostavlja, odnosno za kojeg se uspostavlja prijava. Podatak se upisuje s osam znamenki i četiri znamenke za podbroj. 5. GODINA NA KOJU SE ODNOSI PRIJAVA - obvezan podatak Upisuje se godina za koju se uspostavljaju podaci o stažu osiguranja i plaći/osnovici/naknadi. 6. NAZIV I SJEDIŠTE OBVEZNIKA PLAĆANJA DOPRINOSA - obvezan podatak Upisuje se velikim tiskanim slovima naziv i sjedište obveznika (pravne ili fizičke osobe, podružnice ili drugog obveznika uspostave prijave). 7. PREZIME I IME OSIGURANIKA - obvezan podatak U predviđena polja upisuje se velikim tiskanim slovima prezime i ime osiguranika za kojeg se uspostavlja prijava. 8. UTVRĐENI STAŽ OSIGURANJA - obvezan podatak U obilježje za šifriranje upisuje se utvrđeni staž osiguranja za godinu za koju se uspostavlja prijava. Način utvrđivanja staža osiguranja propisan je odredbama članka 33. do 39. Pravilnika o vođenju matične evidencije Zavoda. Upisuje se trajanje staža izračunato prema datumu stjecanja i prestanka svojstva osiguranika i radnom vremenu osiguranika iz prijave o početku i prestanku osiguranja M-1P i M-2P. PLAĆA ILI OSNOVICA OSIGURANJA ZA ODREĐIVANJE MIROVINE - obvezan podatak Upisuje se plaća, odnosno osnovica koja se uzima za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. 9. SATI RADA i SATI BOLOVANJA - obvezan podatak do godine Upisuju se sati rada ili sati bolovanja za godinu za koju se uspostavlja prijava. Podatak je obvezan i upisuje se samo u prijave koje se uspostavljaju za razdoblje od do godine. Od godine taj se podatak ne upisuje 10. NAKNADA PLAĆE - obvezan podatak od godine Upisuju se ostvarene svote naknade najranije za razdoblje od 1. siječnja 1999., podatak se ne upisuje za razdoblja od godine. Za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2002.: Podatke o svotama naknade u postupku kontrole obveznika upisuje poslodavac, na temelju pribavljenih podataka o naknadama od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ili centra za socijalnu skrb. Za razdoblje od 1. siječnja na dalje: Podatke o svotama naknade u postupku kontrole obveznika više ne upisuje poslodavac. Za ostvarene svote naknade plaće Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ili centar za socijalnu skrb obvezan je uspostaviti posebnu prijavu MPP-1 samo s podacima o svotama naknade. Takvu prijavu HZZO ili CSS uspostavljaju na način da se u identifikacijske podatke o osiguraniku upisuje samo podatak o matičnom broju građana osiguranika, odnosno od godine OIB osiguranika i podatak o MBPS-u, odnosno OIB-u obveznika. Podatke o osobnom broju osiguranika i registarskom broju obveznika upisuje kontrolor, odnosno ovlašteni radnik Zavoda. A) NAKNADA PLAĆE NA TERET HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Upisuje se naknada plaće na teret HZZO-a koja se uzima za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. B) NAKNADA PLAĆE NA TERET REPUBLIKE HRVATSKE Upisuje se naknada plaće na teret R. Hrvatske koja se uzima za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. C) NAKNADA PLAĆE NA TERET CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB U obilježje za šifriranje upisuje se naknada plaće na teret CSS-a koja se uzima za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, upisuje se do 31. prosinca 2008., jer se od 1. siječnja te neknade isplaćuju na teret HZZO-a. 96

99 MIROVINSKO OSIGURANJE Bolovanje nakon prestanka radnog odnosa: Ako se prijava uspostavlja za razdoblje bolovanja nakon prestanka radnog odnosa osiguranika, odnosno drugog rada na osnovi kojeg je bio osiguran (kada HZZO uspostavlja i prijavu M-1P), trajanje staža osiguranja i svota naknade upisuje se u obilježje PLAĆA pod rednim brojem PODACI O STAŽU OSIGURANJA S POVEĆANIM TRAJA- NJEM U obilježje efektivno trajanje upisuje se broj mjeseci i dana staža osiguranja u efektivnom trajanju koje mora biti manje ili jednako utvrđenom stažu osiguranja iz obilježja 8. U obilježje poslovi-radna mjesta, zanimanja i osiguranici invalidne osobe upisuje se naziv poslova-radnog mjesta, zanimanja ili invalidne osobe. Obilježje šifra staža upisuje radnik Zavoda. U razdoblje OD-DO upisuje se razdoblje (dan i mjesec) u kojem je osiguranik radio na poslovima beneficiranog staža, odnosno u kojem je osiguraniku priznat status invalidne osobe kojoj se računa beneficirani staž. Napomena: Iznimno kod evidentiranja beneficiranog staža pomoraca koji se ukrcavaju i iskrcavaju više puta u jednoj godini, u razdoblje OD-DO upisuje se prvi i posljednji dan i mjesec ukrcaja, odnosno iskrcaja u pojedinoj godini, a u obilježje staž ukupno efektivno trajanje staža za vrijeme plovidbe u pojedinoj godini. Ukupno trajanje je zbroj svih pojedinih razdoblja staža (takav način evidentiranja staža moguć je samo za šifru beneficiranog staža 9046). 12. DATUM ZAPRIMANJA PRIJAVE - obvezan podatak Obilježje popunjava i šifrira ovlašteni radnik Zavoda. Upisuje se datum primitka, odnosno uspostavljanja prijave osiguranja te se potpisom i pečatom ovjerava prijava. Prijava - promjena podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osnovici sastoji se od dva primjerka. Prvi primjerak prijave ostaje u područnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda. Drugi primjerak prijave (sadrži oznaku potvrda o podnesenoj prijavi ) uručuje se obvezniku. 5. NAČIN POPUNJAVANJA PREMA OBVEZNIKU USPOSTAVE PRIJAVE I PODACIMA ZA KOJE SE PRIJAVA USPOSTAVLJA Ovisno o tome tko je obveznik i za koje podatke osiguranika se uspostavlja prijava, potrebno je popuniti odgovarajuća obilježja: 1. Za prijavu podataka o utvrđenom stažu osiguranja i plaći, odnosno osnovici, vrsta prijave 04 ili 08 (kada je obveznik poslodavac pravna ili fizička osoba, HZZO, CSS, odnosno kada se prijava uspostavlja za samostalnog obveznika plaćanja doprinosa, podaci s dosadašnjih prijava M-4P i M-8P) popunjavaju se sljedeća obilježja: 1. osobni broj osiguranika 1.a OIB osiguranika 2. matični broj građana / datum rođenja i spol 3. registarski broj obveznika doprinosa 3.a OIB obveznika PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE 4. matični broj poslovnog subjekta 5. godina na koju se odnosi prijava 6. naziv i sjedište obveznika plaćanja doprinosa 7. prezime i ime osiguranika 8. utvrđeni staž osiguranja i plaća ili osnovica za određivanje mirovine 11. podaci o stažu osiguranja s povećanim trajanjem 12. datum zaprimanja prijave. 2. Ako prijavu / promjenu uspostavlja HZZO za naknade, uz opća obilježja (1a; 2; 3a; 4; 5; 6; 7 i 12), popunjavaju se samo obilježja: 10.1 naknada plaće na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ili 10.2 naknada plaće na teret Republike Hrvatske. 3. Ako prijavu / promjenu uspostavlja CSS za naknade uz opća obilježja (1a; 2; 3a; 4; 5; 6; 7 i 12), popunjava se samo obilježje: 10.3 naknada plaće na teret centra za socijalnu skrb. 4. Za prijavu / promjenu podataka o utvrđenom stažu osiguranja i naknadi plaće na teret HZZO-a i Republike Hrvatske nakon prestanka zaposlenja (bolovanje nakon prestanka radnog odnosa, odnosno drugog rada na osnovi kojeg je osiguran) vrsta prijave 05 i 09 koju uspostavlja HZZO (podaci s dosadašnje prijave M-5P, M-9P) popunjavaju se sljedeća obilježja: 1. osobni broj osiguranika 1.a OIB osiguranika 2. matični broj građana / datum rođenja i spol 3. registarski broj obveznika doprinosa 3.a OIB obveznika 4. matični broj poslovnog subjekta 5. godina na koju se odnosi prijava 6. naziv i sjedište obveznika plaćanja doprinosa 7. prezime i ime osiguranika 8. utvrđeni staž osiguranja i osnovica (naknada) za određivanje mirovine 12. datum zaprimanja prijave. 5. Za prijavu / promjenu podataka o utvrđenom stažu osiguranja i osnovici u vezi s profesionalnom rehabilitacijom i invalidskom mirovinom zbog profesionalne nesposobnosti za rad, vrsta prijave 06 i 10 koju uspostavlja HZMO (podaci s dosadašnje prijave M-6P i M-10P) popunjavaju se sljedeća obilježja: 1. osobni broj osiguranika 1.a OIB osiguranika 2. matični broj građana / datum rođenja i spol 3. registarski broj obveznika doprinosa 3.a OIB obveznika 4. matični broj poslovnog subjekta 5. godina na koju se odnosi prijava 6. naziv i sjedište obveznika plaćanja doprinosa 7. prezime i ime osiguranika 8. utvrđeni staž osiguranja i osnovica za određivanje mirovine: - naknada plaće u vezi s profesionalnom rehabilitacijom ili - naknada plaće korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti 12. datum zaprimanja prijave. 97

100 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE MIROVINSKO OSIGURANJE Za slučajeve pod točkom 5. prijavu MPP-1 uspostavlja i popunjava samo radnik matične evidencije Zavoda koji kompletira predmet u postupku kompletiranja. Podaci o naknadi plaće u vezi s profesionalnom rehabilitacijom i invalidskom mirovinom zbog prof. nesposobnosti od 1. siječnja izvode se na temelju podataka iz Obrasca R-Sm. HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE PRIJAVA - PROMJENA PODATAKA O UTVRĐENOM STAŽU OSIGURANJA I OSNOVICI 1- radnika kod pravne osobe 2- samostalnog obveznika doprinosa i radnika kod sam.obveznika doprinosa Tiskanica MPP-1 MF BROJ VRSTA PRIJAVE * Ustrojstvena jedinica I I I I I I I I 1 Osobni broj osiguranika I_0I_3I_4I_5I_5I_5I_5I_5I_5I_5I_5I 1a Osobni identifikacijski broj osiguranika I_0I_1I_2I_3I_4I_5I_5I_5I_5I_5I_5I 2 _0I_1I_0I_3I_1I_9_I_6I_0I_1I I I I I Matični broj građana / datum rođenja i spol M I_1_I Ž I_2_I 3 I_3I_1I_2I_1I_2I_2I_2I_2I_2I_2I Registarski broj obveznika doprinosa 3a Osobni identifikacijski broj obveznika I_9I_8I_7I_6I_5I_4I_3I_2I_1I_0I 0I 4 Matični broj poslovnog subjekta / MBPS I_0I_2I_2I_2I_2I_2I_2I_2I_0I_0I_0I_0I 5 Godina na koju se odnosi prijava I_2I_0I_1I_2I 6. PRIMJER ISKAZIVANJA PODATAKA U TISKANICI MPP-1 6 NAZIV I SJEDIŠTE OBVEZNIKA DOPRINOSA ALF, D.D. 7 PREZIME I IME OSIGURANIKA Primjer 6.: - osiguranik za godinu ostvaruje mjesečnu plaću/ osnovicu u iznosu od ,00 10 kn - u prosincu godine dobije bonus u iznosu od ,00 kn koji u Obrascu R- Sm nije pravilno šifriran (trebala je biti vrsta obračuna 03, razdoblje 00 i osnova obračuna 17), I I I I I I I I I I I I bonus je isplaćen zajedno s plaćom u I I I I I I 3 I I I I I I prosincu i šifriran je kao vrsta obračuna 01, 4 razdoblje 12 mjesec, osnova obračuna 10, - za 12 mjeseci plaća iznosi ,00 kn (niže od najviše godišnje osnovice). Automatskim izvođenjem podataka osiguraniku će se izvesti osnovica u iznosu od ,00 kn (11 x ,00 = ,00, u prosincu je dobio plaću i bonus što limitirano na najvišu mjesečnu osnovicu iznosi ,00). To je zajedno niže od najviše godišnje osnovice i time je osiguranik oštećen zbog pogrešno šifriranog Obrasca R-Sm. Pravilna osnovica za navedenog osiguranika koja se može utvrditi ili u postupku redovite kontrole ili u postupku ostvarivanja prava, iznosi ,00 kn (12 x ,00 = , ,00 = 606,800,00). Takva se osnovica evidentira u bazi podataka aktivnih osiguranika uspostavljanjem prijave MPP-1, a kod ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja, u banci izračuna limitirat će se na najvišu godišnju osnovicu u iznosu ,00 kn. I_NI_OI_SI_AI_KI I I I I I I I I I I I I I I I I_MI_AI_RI_II_OI_ I I I I I I I I I I I I I I I 8 UTVRĐENI STAŽ OSIGURANJA Plaća ili osnovica osiguranja za određivanje mirovine mjeseci dana kuna** lipa** I_1I_2I I_0I_0I I I I_6I_0I_6I_8I_0_0_0_0I 9 sati rada*** I I I I I sati bolovanja*** I I I I I 1. Naknada plaće n/t 2. Naknada plaće n/t 3. Naknada plaće n/t a. HZZO b. HZZOZZR a. RH CSS b. MOBMS kuna kuna lipa lipa kuna lipa I I I I I_ I _ I _ I _I I I I I I _I I I I I I I I I I I I 11 Podaci o stažu osiguranja s povećanim trajanjem trajanje Poslovi-radna Efektivno mjesta,zanimanja Šifra Razdoblje OD-DO mjeseci i osiguranici inv.osobe staža dan/mjesec dan/mjesec dana I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I 12 Datum zaprimanja prijave I I I I I I I I I U ZAGREBU, M.P. Potpis obveznika podnošenja prijave Popunjava Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Potpis odgovornog radnika Mjesto pečata * Vrsta prijave: 04 -prijava podataka o stažu i plaći; 08-promjena podataka o stažu i plaći 05 - prijava podataka o stažu osiguranja i naknadi plaće za bolovanje po prestanku radnog odnosa 09 - promjena podataka o stažu osiguranja i naknadi plaće za bolovanje po prestanku radnog odnosa ** Upisuju se do iznosi u dinarima i parama, u iznosi u HRD-ima (bez para), a od 1994 iznosi u kunama i lipama. *** Sati rada i sati bolovanja upisuju se do 1998., a svote naknada od Ako se u obilježje 2 unosi podatak o datumu rođenja i spolu u prvih osam mjesta unosi se dan, mjesec i godina rođenja, u označeno mjesto spol. Vesna DEJANOVIĆ, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb KONZULTACIJE I SAVJETI: (u cijeni pretplate na časopis Rif) telefonom: 01 / svakodnevno od 8 do 13 sati osobno: po dogovoru sa savjetnicima od 13 do 15 sati rif@rif.hr 98

101 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE LJUBICA ĐUKANOVIĆ, mag. iur. Stručni članak UDK Prava pacijenata u prekograničnom zdravstvenom osiguranju Zdravstveni sustavi EU zahtijevaju visoki stupanj socijalne zaštite pod čime se podrazumijeva i zdravstvena zaštita, s tim da ti zdravstveni sustavi pridonose socijalnoj koheziji i socijalnoj pravednosti kao i održivom razvoju. Sve države članice imaju posebnu odgovornost za pružanje sigurne, kvalitetne, učinkovite i količinski zadovoljavajuće zdravstvene zaštite građanima na svom teritoriju. Obveza je RH kao nove članice EU da ugradi i prenese Direktivu 2011/24/ EU Europskoga parlamenta i vijeća u svoje nacionalno zakonodavstvo i to na način da njezina primjena ne smije imati za posljedicu poticanje pacijenata na liječenje izvan njihove matične države članice, odnosno države pripadnosti pacijenta. 1. UVOD Ulaskom Republike Hrvatske (u nastavku: RH) u Europsku uniju (EU) na ostvarivanje prava pacijenata u prekograničnom zdravstvenom osiguranju primjenjuje se Direktiva 2011/24/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 9. ožujka godine (u nastavku: Direktiva). Uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (u nastavku: Ugovor o funkcioniranju EU), a posebno njegove čl i 168., prijedlog Komisije, mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora, 1 mišljenje Odbora regija, 2 a djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, 3 RH mora osigurati visok stupanj zaštite ljudskoga zdravlja pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti EU. To između ostaloga, podrazumijeva da se visok stupanj zaštite ljudskoga zdravlja mora osigurati i kada EU donosi i druge akte. Premda čl Ugovora o funkcioniranju EU predstavlja odgovarajući pravni temelj, cilj većine odredaba Direktive o pravu pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti je, između ostaloga, poboljšanje funkcioniranja unutarnjega tržišta i slobodnoga kretanja roba, osoba i usluga. Zakonodavstvo EU mora se oslanjati na navedeni pravni temelj i kada je zaštita javnoga zdravlja odlučujući čimbenik pri donošenju odluka. 1 SL C 175, 28. srpnja SL C 120, 28. svibnja Stajalište Europskoga parlamenta od 23. travnja (SL C 184 E, 8. srpnja 2010.), stajalište Vijeća pri prvom čitanju od 13. rujna (SL C 275 E, 12. listopada 2010.), stajalište Europskoga parlamenta od 19. siječnja (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 28. veljače Člankom 114. st. 3. Ugovora o funkcioniranju EU izričito je, stoga, propisano da je pri postizanju usklađenosti potrebno zajamčiti visok stupanj zaštite ljudskoga zdravlja uzimajući u obzir nove događaje temeljene na znanstvenim činjenicama. 2. POSLOVNA NAČELA ZDRAVSTVENOG SUSTAVA EU Zajedničkim vrijednostima i načelima u zdravstvenim sustavima EU prema potvrdi Vijeća EU od 1. i 2. lipnja godine (u nastavku: Zaključci Vijeća), postoji niz poslovnih načela koja su zajednička zdravstvenim sustavima EU. Značajno je da su poslovna načela nužna jer se njima osigurava povjerenje pacijenata u prekograničnu zdravstvenu zaštitu koja je potrebna za ostvarenje mobilnosti pacijenata i visokog stupnja zdravstvene zaštite. Vijeće je u navedenoj izjavi, između ostaloga, potvrdilo da se praktični načini na koje se ostvaruju te vrijednosti i načela znatno razlikuju među državama članicama. To konkretno znači da se odluke o košarici zdravstvene zaštite na koju građani imaju pravo i mehanizmi koji se koriste za financiranje i pružanje te zdravstvene zaštite, moraju uzeti u nacionalnom kontekstu, pa se tako i od RH očekuje da na isti način osigura ostvarivanje prava na prekograničnu zdravstvenu zaštitu na način da Direktivu ugradi u nacionalno zakonodavstvo. Prema ovoj Direktivi sve vrste zdravstvenih usluga potpadaju pod područje primjene Ugovora o funkcioniranju EU, što je potvrdio Sud EU (u nastavku: Sud) u nekoliko slučajeva, uzimajući u obzir specifičnosti zdravstvenih usluga (medicinska skrb) u svakom konkretnom slučaju. 99

102 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE Direktiva poštuje i ne dovodi u pitanje slobodu svake države članice, pa tako ni RH, da odluči koju vrstu zdravstvene zaštite smatra prikladnom za svoje osiguranike. Nijedna odredba Direktive ni na koji način ne dovodi u pitanje temeljne etičke odabire svake države članice. Direktivom se nastoji postići općenitija i djelotvornija primjena načela koja je razradio Sud za svaki pojedini slučaj kada je raspravljao i odlučivao o korištenju prekogranične zdravstvene zaštite. Za razliku od suda, Vijeće je priznalo osobitu vrijednost inicijative o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti. Njom se, prema stajalištu Vijeća, osigurava jasnoća za građane EU o njihovim pravima na zdravstvenu zaštitu kada dolaze iz jedne države članice u drugu te se na taj način osigurava pravna sigurnost građana na cjelokupnom području svih država članica. Direktiva je usmjerena na uspostavljanje pravila kojima se olakšava dostupnost sigurne i kvalitetne prekogranične zdravstvene zaštite u EU i osigurava i potiče mobilnost pacijenata u skladu s načelima koja je utemeljio Sud. Ujedno odredbama Direktive se potiče unapređenje suradnje na području zdravstvene zaštite među državama članicama uz istodobno poštovanje odgovornosti država članica za određivanje naknada (cijene) zdravstvenog ili šire socijalnog osiguranja koje se odnose na zdravlje. Pored navedenoga, Direktiva propisuje i osigurava organizaciju i pružanje zdravstvene zaštite i medicinske skrbi te propisuje uvjete za određivanje naknada socijalnog osiguranja, posebno za slučaj bolesti. 3. PRIMJENA DIREKTIVE O PRAVU PACIJENATA U PREKOGRANIČNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Direktiva se primjenjuje na pojedine pacijente koji odluče zatražiti zdravstvenu zaštitu u državi članici koja nije država članica njihove pripadnosti, odnosno njihova prebivališta. Niti posebna priroda ove Direktive, niti način na koji je organizirana zdravstvena zaštita, kao što je potvrdio i Sud, ne izuzima zdravstvenu zaštitu iz okvira temeljnoga načela slobode pružanja usluga. Značajno je da država članica pripadnosti, odnosno prebivališta, može ograničiti iznos troškova zdravstvene zaštite, i to prije svega iz razloga koji se odnose na kvalitetu i sigurnost pružene zdravstvene zaštite u slučajevima kada se to može opravdati odlučujućim razlozima od općeg interesa koji se odnose na javno zdravlje. Država članica pripadnosti, odnosno prebivališta korisnika također može donijeti dodatne mjere iz drugih razloga ako se to može opravdati odlučujućim razlozima od općeg interesa. Međutim, Sud je neprijeporno utvrdio da je zaštita javnoga zdravlja među odlučujućim razlozima od općeg interesa kojima se mogu opravdati ograničenja slobode kretanja predviđene u Ugovorima. Sud je u brojnim slučajevima zauzeo stajalište da odlučujući razlozi od općeg interesa mogu opravdati prepreku slobodi pružanja zdravstvenih usluga. Cilj održavanja uravnotežene zdravstvene usluge dostupne svima može također potpadati pod neka od izuzeća, što je predviđeno u čl. 52. Ugovora o funkcioniranju EU u onoj 100 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE mjeri u kojoj pridonosi postizanju visokog stupnja zdravstvene zaštite. Ta odredba dozvoljava državama članicama da ograniče slobodu pružanja zdravstvene zaštite u onoj mjeri u kojoj to utječe na održavanje zdravstvenih kapaciteta ili liječničke stručnosti na nacionalnom teritoriju prijeko potrebnih za javno zdravlje. Isto tako nadoknada troškova prekogranične zdravstvene zaštite trebala bi se ograničiti na zdravstvenu zaštitu na koju korisnik ima pravo prema zakonodavstvu države članice pripadnosti, odnosno njegova prebivališta. 4. USLUGE NA KOJE SE NE PRIMJENJUJU ODREDBE DIREKTIVE 2011/24/EU Kod preuzimanja Direktive ne bi se trebale primjenjivati odredbe koje se odnose na usluge čija je glavna svrha potpora ljudima kojima je potrebna pomoć pri obavljanju rutinskih, svakodnevnih zadataka. Konkretnije, Direktiva se ne bi trebala primjenjivati na usluge dugoročne zdravstvene zaštite kao što je kućna njega, održavanje života pomoću aparata, zdravstvena zaštita i njega u staračkim domovima. Zbog specifičnosti, pristup organima i dodjela organa radi transplantacije organa nisu područja primjene ove Direktive. No, Direktiva obuhvaća propisivanje, izdavanje i nabavu lijekova i medicinskih uređaja ako se oni nabavljaju radi korištenja zdravstvene usluge. Prekogranična zdravstvena zaštita treba obuhvatiti i slučajeve u kojima pacijent kupuje lijekove i medicinske uređaje u državi članici koja nije država članica pripadnosti i situaciju u kojoj pacijent kupuje lijekove i medicinske uređaje u državi članici koja se razlikuje od one u kojoj je izdan recept. Valja istaći da Direktiva ne utječe na pravila država članica u vezi s prodajom lijekova i medicinskih uređaja putem interneta. Isto tako Direktiva ne ograničava pravo bilo koje osobe da privremeno boravi ili se stalno nastani u nekoj državi članici radi dobivanja zdravstvene zaštite. Kada boravak određene osobe na teritoriju države članice nije u skladu sa zakonodavstvom te države članice koje se odnosi na pravo ulaska ili boravka na njezinu teritoriju, ta se osoba ne bi trebala smatrati korisnikom prava na zdravstvenu zaštitu prema definiciji iz Direktive. Države članice su u mogućnosti propisati u nacionalnom zakonodavstvu tko se smatra korisnikom za potrebe svoga javnoga sustava zdravstvene zaštite i zakona o zdravstvenom osiguranju. Kada korisnik koristi prekograničnu zdravstvenu zaštitu bitno je da unaprijed zna koja će se pravila primjenjivati. Ta pravila su ona koja su propisana u zakonodavstvu države članice liječenja, s obzirom da je za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i medicinske skrbi odgovorna država članica. 5. INFORMACIJE O POSEBNIM UVJETIMA KORIŠTENJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Pružatelji zdravstvene zaštite trebaju pružiti pacijentima informacije o posebnim uvjetima korištenja zdravstvene zaštite. Direktiva ne obvezuje pružatelje zdravstvene zaštite na pružanje opsežnijih informacija pacijentima iz drugih država članica. Ništa ne sprječava državu članicu liječenja da primora

103 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE i druge aktere osim pružatelja zdravstvene zaštite, kao što su pružatelji osiguranja ili državna tijela, da pružaju informacije o posebnim uvjetima pružanja usluga zdravstvene zaštite. Države članice trebale bi osigurati da se poštuju vrijednosti s obzirom na pacijente i građane iz drugih država članica i prema svim pacijentima postupati jednako. Države članice moraju poštovati načela slobodnoga kretanja osoba unutar unutarnjega tržišta, zabrane diskriminacije, među ostalim s obzirom na nacionalnost, nužnost i razmjernost svih ograničenja u pogledu slobodnoga kretanja. Ništa što je navedeno u Direktivi ne bi trebalo obvezivati pružatelje zdravstvene zaštite da prihvaćaju pacijente iz drugih država članica radi planiranoga liječenja ili da im daju prednost na štetu drugih pacijenata. Priljev pacijenata može stvoriti potražnju koja premašuje postojeće kapacitete u državi članici za određene vrste liječenja, a u takvim slučajevima država članica treba zadržati mogućnost da popravi stanje iz razloga javnoga zdravlja. To ograničenje ne smije dovesti u pitanje obveze država članica temeljem Uredbe (EZ-a) br. 883/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 29. travnja godine o usklađivanju sustava socijalnog osiguranja. Direktiva zahtijeva da se osigura kvaliteta i sigurnost korisnika usluga, ne zanemarujući pritom napretke u medicinskoj znanosti i općeprihvaćene dobre medicinske prakse. Isto tako moraju se uzeti u obzir i nove zdravstvene tehnologije. 6. ODGOVORNOST ZA ŠTETU Mehanizam odgovornosti za štetu koja proizlazi iz zdravstvene zaštite je potreban kako bi se spriječilo nepovjerenje u korištenje prekogranične zdravstvene zaštite. Sustavi rješavanja šteta u državi članici liječenja ne bi trebali dovesti u pitanje mogućnost država članica da prošire pokriće svojih domaćih sustava na pacijente iz svoje zemlje koji traže zdravstvenu zaštitu u inozemstvu kada je to za pacijenta prikladnije. Države članice trebaju osigurati da u slučaju štete postoje mehanizmi za zaštitu pacijenata i ostvarivanje odštete kada je zdravstvena zaštita pružena na njihovu teritoriju. 7. PRAVO NA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA Pravo na zaštitu osobnih podataka je temeljno pravo iz čl. 8. Povelje temeljnih ljudskih prava EU-e. Osiguranje kontinuiteta prekogranične zdravstvene zaštite ovisi o prijenosu osobnih podataka o zdravlju pacijenata. Potrebno je omogućiti protok osobnih podataka iz jedne države članice u drugu, ali se istodobno trebaju zaštititi temeljna prava osoba. Direktivom 95/46/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 24. listopada godine o zaštiti pojedinaca koji se odnose na obradu osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, utvrđuje se pravo osoba na pristup svojim osobnim podacima o zdravlju, podacima u svojim zdravstvenim kartonima koji sadrže podatke poput dijagnoza, rezultata pregleda, ocjena liječnika i svih obavljenih postupaka liječenja ili intervencija. Ovo treba primjenjivati i u slučaju korištenja prekogranične zdravstvene zaštite. PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE 8. POKRIĆE TROŠKOVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Direktiva ne bi trebala imati utjecaj na prava pacijenata u pogledu pokrića troškova zdravstvene zaštite koja postane nužna iz medicinskih razloga za vrijeme privremenoga boravka u drugoj državi članici i utjecati na pravo korisnika da dobije odobrenje za liječenje u drugoj državi članici. To odobrenje može se dobiti ako su ispunjeni uvjeti predviđeni propisima EU o koordinaciji socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar EU. Pacijenti koji traže zdravstvenu zaštitu u drugoj državi moraju biti u mogućnosti iskoristiti načela slobodnoga kretanja pacijenata, usluga i roba u skladu s Ugovorom o funkcioniranju EU i Direktivom. Pacijentima se mora jamčiti pokriće troškova zdravstvene zaštite korištene u drugoj državi članici barem u visini propisanoj za istu zdravstvenu zaštitu u državi članici pripadnosti, odnosno državi prebivališta pacijenta. Pacijentima ne treba uskraćivati povoljnija prava zajamčena u Uredbi (EZ) broj 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja godine o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti 4 i Uredbi (EZ) broj 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna godine, o izmjenama Uredbe (EZ) broj 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. 5 Kada pacijent ima pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu temeljem Direktive i Uredbe, a primjena te Uredbe je povoljnija za pacijenta, država članica pripadnosti bi trebala pacijentu skrenuti na to pozornost. No, pacijenti ni u kojem slučaju ne bi trebali stjecati financijsku korist od zdravstvene zaštite pružene u drugoj državi članici i stoga bi pokriće troškova trebalo ograničiti samo na stvarne troškove ostvarene zdravstvene zaštite. Države članice pripadnosti nemaju obveze pacijentima dati pravo na iste povlastice u drugoj državi članici kao što su one predviđene zakonodavstvom države članice pripadnosti. Ako na popisu povlastica nije precizno navedena metoda liječenja koja se primjenjuje, nego su utvrđene vrste liječenja, država članica pripadnosti u tom slučaju ne mora odbiti prethodno odobrenje ili naknadu troškova zbog toga što ta metoda liječenja nije dostupna na njezinu teritoriju, ali bi trebala procijeniti odgovara li traženo ili ostvareno prekogranično liječenje povlasticama koje su predviđene njezinim zakonodavstvom. Obveza naknade troškova prekogranične zdravstvene zaštite je ograničena na zdravstvenu zaštitu koja je navedena među povlasticama na koje pacijent ima pravo u svojoj državi, što ne sprječava države članice da naknade trošak prekogranične zdravstvene zaštite u iznosu većem od tog ograničenja. Države članice slobodne su naknaditi dodatne troškove poput troškova smještaja i putovanja ili dodatne troškove osobama s invaliditetom, čak i kada se ti troškovi ne naknađuju u slučaju zdravstvene zaštite pružene na njihovu teritoriju. Cilj odredaba o prethodnom odobrenju i naknadi troškova zdravstvene zaštite pružene u drugoj državi članici je omogućavanje slobode pružanja zdravstvene zaštite za pacijente i uklanjanje neoprav- 4 SL L 166, SL L 284,

104 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE danih prepreka temeljnoj slobodi unutar pacijentove države članice pripadnosti. Direktiva u potpunosti poštuje razlike u nacionalnim sustavima zdravstvene zaštite i odgovornosti država članica za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite. 9. PRAVO PACIJENTA NA LIJEKOVE I ZDRAVSTVENU ZAŠTITU Direktiva predviđa pravo pacijenta da dobije svaki lijek koji je odobren za stavljanje u promet u državi članici liječenja, čak i ako taj lijek nije odobren za stavljanje u promet u državi članici pripadnosti, budući da je to prijeko potreban dio dobivanja djelotvornoga liječenja u drugoj državi članici. Ništa ne obvezuje državu članicu pripadnosti da naknadi osiguraniku troškove lijeka propisanoga u državi članici liječenja ako taj lijek nije uključen u povlastice koje se tom korisniku osiguravaju u državi članici pripadnosti. Prema Direktivi, države članice mogu primjenjivati opće uvjete, kriterije za udovoljavanje uvjetima i regulatorne i administrativne formalnosti za dobivanje zdravstvene zaštite i naknadu troškova zdravstvene zaštite, što podrazumijeva savjetovati se s doktorom opće/obiteljske medicine prije savjetovanja sa specijalistom ili prije ostvarivanja bolničkog liječenja. To uključuje procjenu zdravstvenoga stručnjaka ili zdravstvene administracije koji pružaju usluge za državni sustav zdravstvenog osiguranja ili nacionalni zdravstveni sustav države članice pripadnosti, za utvrđivanje pojedinoga pacijentova prava na zdravstvenu zaštitu. Opći uvjeti, kriteriji i formalnosti moraju se primjenjivati na objektivan, transparentan i nediskriminirajući način. Moraju biti unaprijed poznati i utemeljeni na medicinskim razlozima i ne nametati dodatna opterećenja pacijentima koji traže zdravstvenu zaštitu u drugoj državi članici u usporedbi s pacijentima koji se liječe u svojoj državi članici pripadnosti, s tim da se odluke donose na najbrži mogući način. 10. PRETHODNO ODOBRENJE ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI Kretanja pacijenata između država članica su ograničena i očekuje se da ostanu takva, budući da velika većina pacijenata u EU dobiva zdravstvenu zaštitu u vlastitoj zemlji i više se odlučuje za to. Međutim, pacijenti mogu tražiti neke oblike zdravstvene zaštite u drugoj državi članici. Primjeri uključuju visokospecijalizirane usluge ili zdravstvenu zaštitu koja se pruža u pograničnim područjima gdje se najbliži odgovarajući objekt nalazi s druge strane granice. Neki se pacijenti žele liječiti u inozemstvu kako bi bili u blizini članova svojih obitelji koji su nastanjeni u drugoj državi članici ili kako bi im bila dostupna drukčija metoda liječenja ili zbog toga što vjeruju da će dobiti kvalitetniju zdravstvenu zaštitu. Države članice mogu uvjetovati pokriće troškova bolničke zdravstvene zaštite pružene u drugoj državi članici od strane nacionalnoga sustava prethodnim odobrenjem. Na državama članicama je da odluče postoji li potreba uvođenja sustava prethodnog odobrenja, a ako postoji, da ustanove za koju je zdravstvenu zaštitu potrebno prethodno odobrenje. Podaci o toj zdravstvenoj zaštiti bi trebali biti unaprijed javno dostupni. Kriteriji koji se odnose 102 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE na davanje prethodnog odobrenja trebaju se opravdati objektivnim razlogom od općeg interesa kojim se može opravdati sprječavanje slobodnog kretanja zdravstvene zaštite, kao što su potrebe planiranja koje se odnose na cilj osiguranja dostatnoga i trajnoga pristupa uravnoteženom opsegu kvalitetnoga liječenja u određenoj državi članici ili stoga što se žele obuzdati troškovi i izbjeći rasipanje financijskih i tehničkih sredstava te ljudskih potencijala. Sud je utvrdio nekoliko elemenata koje treba imati u vidu: rizik ozbiljnoga dovođenja u pitanje financijske ravnoteže sustava zdravstvenog osiguranja, uravnotežene zdravstvene i bolničke zdravstvene zaštite pristupačne svima kao i održavanja zdravstvenih kapaciteta ili liječničke stručnosti na nacionalnom teritoriju, što je prijeko potrebno za javno zdravlje i zdravlje stanovništva. Također je važno uzeti u obzir opće načelo sigurnosti pacijenta u zdravstvenom sustavu pri donošenju propisa vezanih uz sustav prethodnog odobrenja. I obratno, odbijanje prethodnog odobrenja ne mora biti iz razloga što postoje liste čekanja na nacionalnom teritoriju s namjerom da se omogući planiranje i upravljanje ponudom bolničke njege na temelju prethodno utvrđenih kliničkih prioriteta bez obavljanja objektivne medicinske procjene. Kriteriji za davanje ili odbijanje prethodnog odobrenja trebaju se ograničiti na ono što je potrebno i razmjerno u svjetlu opravdanih razloga u općem interesu. Utjecaj na nacionalne zdravstvene sustave prouzročen mobilnošću pacijenata mogao bi se razlikovati među državama članicama ili među područjima unutar države članice ovisno o čimbenicima kao što su zemljopisni položaj, jezične zapreke, položaj bolnica u pograničnim područjima ili broj stanovnika i proračun za zdravstvenu zaštitu. Države članice trebaju odrediti kriterije za odbijanje prethodnog odobrenja koji su nužni i razmjerni, uzimajući u obzir i koja zdravstvena zaštita potpada pod opseg sustava prethodnog odobrenja jer će i djelomičan odljev pacijenata više utjecati na određena liječenja visokospecijalizirane naravi nego na druga. Zbog toga su države članice u mogućnosti utvrditi različite kriterije za različita područja ili druge mjerodavne upravne razine za organizaciju zdravstvene zaštite ili za različita liječenja, sve dok je sustav transparentan i lako dostupan, a kriteriji se objavljuju unaprijed. Ako pacijent ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a ta se zdravstvena zaštita ne može pružiti u roku koji je medicinski opravdan, država članica pripadnosti bi u načelu trebala obvezno dati prethodno odobrenje. Međutim, u određenim okolnostima prekogranična zdravstvena zaštita može izložiti pacijenta ili širu javnost riziku koji nadilazi interes pacijenta da dobije traženu prekograničnu zdravstvenu zaštitu. U takvim bi slučajevima država članica pripadnosti trebala biti u mogućnosti odbiti zahtjev za prethodnim odobrenjem, a pacijenta uputiti da potraži alternativna rješenja. Ako država članica odluči uspostaviti sustav prethodnog odobrenja za pokriće troškova bolničke ili specijalističke zdravstvene zaštite koja se pruža u drugoj državi članici, troškove takve zdravstvene zaštite bi trebala nadoknaditi država članica pripadnosti do visine troškova koji bi bili pokriveni da je ista zdravstvena zaštita pružena u državi članici pripadnosti, a stvarni troškovi dobivene zdravstvene zaštite ne smiju se povećati. To bi trebalo osobito vrijediti u slučajevima kada se odobrenje daje nakon administrativne ili sudske revizije zahtjeva i kada je dotična osoba primila terapiju u drugoj državi članici.

105 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE 11. NACIONALNE KONTAKTNE TOČKE Informacijama o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti potrebno je pacijentima omogućiti da u praksi ostvare svoja prava na prekograničnu zdravstvenu zaštitu. Jedan od mehanizama za pružanje takvih informacija je osnivanje nacionalnih kontaktnih točaka u svakoj državi članici. Nacionalne kontaktne točke bi trebale pružati informacije pacijentima na bilo kojem službenom jeziku države članice u kojoj se nalaze kontaktne točke. Države članice odlučuju o obliku i broju svojih nacionalnih kontaktnih točaka. Nacionalne kontaktne točke se osnivaju na učinkovit i transparentan način i trebaju biti u mogućnosti savjetovati se s udrugama pacijenata, osigurateljima koji nude zdravstveno osiguranje i pružateljima zdravstvene zaštite. Nacionalne kontaktne točke trebaju imati odgovarajuće tehničke mogućnosti za pružanje informacija o glavnim uvjetima za ostvarivanje prekogranične zdravstvene zaštite. Komisija treba surađivati s državama članicama, pa i RH kako bi se olakšala suradnja u vezi s nacionalnim kontaktnim točkama za prekograničnu zdravstvenu zaštitu, uključujući stavljanje odgovarajućih informacija na raspolaganje na razini EU. Postojanje nacionalnih kontaktnih točaka ne smije onemogućavati države članice da uspostave druge povezane kontaktne točke na regionalnoj ili lokalnoj razini koje su odraz posebne organizacije njihova sustava zdravstvene zaštite. PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE pa je stoga potrebno posvetiti posebnu pozornost liječenju rijetkih bolesti. 6 Napredak medicinske znanosti i zdravstvenih tehnologija predstavlja prilike i izazove za zdravstvene sustave država članica. Suradnja na procjeni novih zdravstvenih tehnologija može pomoći državama članicama putem ekonomija razmjera i izbjegavanja dvostrukih poslova te može pružiti bolju osnovu za optimalnu uporabu novih tehnologija. Ta suradnja zahtijeva uključivanje svih nadležnih tijela svih država članica. Točkom 34. Međuinstitucionalnoga sporazuma o boljem zakonodavstvu, 7 države članice se potiču da sastave vlastite tablice u kojima će biti prikazan odnos između ove Direktive i mjera prenošenja propisa EU u nacionalne propise te da ih objave. Europski nadzornik zaštite podataka također je iznio svoje mišljenje o prijedlogu ove Direktive. 8 EU može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u čl. 5. Ugovora o EU. 6 SL C 151, 3. srpnja SL C 151, 3. srpnja SL C 151, 3. srpnja SURADNJA DRŽAVA ČLANICA PRI PRUŽANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Komisija treba poticati suradnju među državama članicama pri pružanju prekogranične zdravstvene zaštite na regionalnoj i lokalnoj razini, osobito putem prepoznavanja većih prepreka suradnji između pružatelja zdravstvene zaštite u pograničnim područjima, davanja preporuka te razmjene informacija o tome kako prevladati prepreke. Država članica pripadnosti trebala bi dobiti potvrdu da će prekograničnu zdravstvenu zaštitu pružiti ili da ju je pružio zdravstveni stručnjak koji zakonito obavlja medicinsku djelatnost. Stoga je potrebno osigurati da se informacije o pravu na obavljanje medicinske djelatnosti sadržane u nacionalnim ili lokalnim registrima zdravstvenih stručnjaka, ako imaju poslovni nastan u državi članici liječenja, na zahtjev dostave nadležnim tijelima države članice pripadnosti. Priznavanje recepata iz drugih država članica ne bi trebalo imati utjecaj na bilo kakvu profesionalnu ili etičku obvezu koja bi ljekarnicima nalagala da odbiju izdati lijek na recept. Provedba načela priznavanja bi se trebala pojednostaviti donošenjem mjera potrebnih za zaštitu sigurnosti pacijenta i izbjegavanje zlouporabe ili nejasnoća u vezi s lijekovima. Priznavanje recepata trebalo bi se odnositi i na medicinske uređaje koji se propisno stavljaju na tržište u državi članici u kojoj će se uređaj izdavati na recept. Europske referentne mreže mogu poboljšati dostupnost dijagnoza i pružanje kvalitetne zdravstvene zaštite svim pacijentima čija zdravstvena stanja zahtijevaju određeno udruživanje sredstava ili stručnoga znanja, a mogu biti i središnje točke za medicinsku izobrazbu i istraživanje, pružanje informacija i procjenu jer su utemeljene na dobrovoljnom sudjelovanju svojih članova. Pacijenti koji su oboljeli od rijetkih bolesti suočeni su s poteškoćama u potrazi za dijagnozom i terapijom kako bi poboljšali kvalitetu života i povećali očekivano trajanje života, Ljubica ĐUKANOVIĆ, mag. iur., Ministarstvo zdravlja, Zagreb 103

106 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE MIHOVIL RISMONDO Stručni članak UDK Rad u državama članicama EU i određivanje mjerodavnog zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti Od 1. srpnja godine Hrvatska primjenjuje Uredbu EU 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Uredbom 883/2004 se, između ostaloga, određuje koje je nacionalno zakonodavstvo mjerodavno za ostvarivanje prava po osnovi socijalne sigurnosti državljana jedne države koji rade u drugoj državi članici EU, odnosno koje je zakonodavstvo mjerodavno za osobe koje istodobno rade u dvije ili više država članica EU. Određivanje zakonodavstva mjerodavnog za ostvarivanje socijalnih prava posljedično određuje i zakonodavstvo koje se primjenjuje pri određivanju obveze plaćanja socijalnih doprinosa. Uredba EU 883/2004 uređuje pravila određivanja mjerodavnog zakonodavstva za zaposlene osobe, pripadnike samostalnih djelatnosti, državne službenike, nezaposlene osobe, osobe u vojnoj službi, letačko osoblje i za pomorce koji rade na jedinstvenom tržištu rada EU. 1. UVOD Od 1. srpnja hrvatski građani postaju i državljani EU. Za njih to neće značiti samo slobodu kretanja po cijelom području EU, nego, u slučaju nastanka nekoga o socijalnih rizika 1 za vrijeme rada odnosno prebivanja u nekoj od država članica EU, hrvatski će građani ostvarivati određena prava na davanja iz nacionalnih socijalnih sustava tih država članica pod istim uvjetima kao i ostali njihovi građani, u pravnom režimu uređenom Uredbom 883/2004 od 29. travnja o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. 2 Za primjenu te Uredbe EU 16. rujna donesena je Uredba 987/2009 o određivanju načina primjene Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava 1 Po socijalnim rizicima ovdje se podrazumijevaju slučajevi obuhvaćeni zaštitom u sklopu pojedinih grana nacionalnih sustava socijalne sigurnosti (osiguranja), kao što je bolest i majčinstvo, ozljeda na radu i profesionalna bolest, nezaposlenost, invalidnost, starost i smrt, kao i potreba podizanja odnosno uzdržavanja članova obitelji. 2 Journal officiel L 166 od Ova je uredba EU u međuvremenu izmijenjena i dopunjena Uredbom 988/2009 od o izmjenama i dopunama Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Journal officiel L 294/09, Uredbom 1244/2010 od o izmjenama i dopunama Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Journal officiel L 338/10, Uredbom 465/2012 od o izmjenama i dopunama Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Journal officiel L 149/12 i Uredbom 1224/2012 od o izmjenama i dopunama Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Journal officiel L 349/ socijalne sigurnosti. 3 Kako se već iz naslova može zaključiti, Uredba 883/2004 sadržava materijalnopravne odredbe, a Uredba 987/2009 odredbe o postupku za primjenu nacionalnih zakonodavstava država članica EU prigodom ostvarivanja prava iz socijalne sigurnosti (osiguranja) radnika migranata i članova njihovih obitelji unutar EU, a po ulasku Hrvatske u članstvo te asocijacije europskih država, zbog primjene te Uredbe, prestat će primjena dvostranih ugovora o socijalnom osiguranju s njezinim državama članicama. U prethodnim brojevima našega časopisa prikazali smo primjenu Uredbe 883/2004 u vezi s pravima za slučaj nezaposlenosti i dali općenite naznake o njoj, a u ovome prilogu daje se prikaz važenja te Uredbe u odnosu na osobe koje migriraju unutar EU, dok će se u narednim brojevima opisati primjena Uredbe u slučajevima ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, mirovinskog osiguranja, osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti te obiteljskih dodataka (doplatka za djecu). 3 Journal officiel L 284 od Izmjene i dopune ove Uredbe objavljene su u istim brojevima Službenog lista EU (Journal officiel) - v. prethodnu napomenu.

107 2. OPĆE ODREDBE O PRIMJENI ZAKONODAVSTVA Primjenom Uredbe 883/2004 obuhvaćeni su građani (državljani) zemalja članica EU i članovi njihovih obitelji (bez obzira na njihovo državljanstvo). Ta Uredba primjenjuje se i na osobe bez državljanstva i izbjeglice s prebivalištem u državama članicama EU, te na članove njihovih obitelji, kojima je taj status priznat konvencijama UN-a. 4 Međutim, a u svrhu određivanja nacionalnoga zakonodavstva, kojem će biti podvrgnuta osoba iz druge države članice koja u nekoj državi članici obavlja aktivnost iz koje proizlaze prava i obveze iz socijalnog sustava te države članice, Uredba sadržava još posebne odredbe, koje imaju za svrhu određivanja odnosno razgraničenja koje zakonodavstvo neke od država članica će se primijeniti na osobu u odnosnom slučaju. Na početku dijela o tim osobama, Uredba određuje da se na njih primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice (članak 11. Uredbe). Time se postiže da osoba, koja se tijekom radnoga vijeka kreće u državama članicama EU, bude podvrgnuta zakonodavstvu samo jedne od njih i tako se izbjegava moguće dvojno i istodobno osiguranje, dvostruka obveza na plaćanje doprinosa povodom obavljanja istoga rada i dvostruko računanje istih razdoblja u mirovinski staž. 5 Ipak, a polazeći od načela slobode kretanja (i rada) osoba, koje se primjenjuje na čitavom teritoriju EU, moguć je istodobni rad iste osobe na području dvije ili više njezinih država članica. Radi toga, a za razliku od međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, Uredbom se uređuje primjena zakonodavstva i u takvim slučajevima, za koje Uredba također sadržava odredbe o određivanju samo jednoga zakonodavstva koje će se primjenjivati (članak 13. Uredbe) Zakonodavstvo države rada Opće i glavno načelo za određivanje primjene zakonodavstva, od kojega se polazi u Uredbi, a sadržavaju ga i međunarodni ugovori o socijalnom osiguranju, jest obveza primjene zakonodavstva države u kojoj pojedinac obavlja svoj rad (zakonodavstvo mjesta rada). 6 Ta obveza proizlazi iz činjenice važenja zakonodavstva odnosne države na njezinom teritoriju. Pri utvrđivanju zakonodavstva koje će se primjenjivati ne pravi 4 To je Konvencija UN-a o pravnom položaju izbjeglica, i Konvencija UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva, Prema tim konvencijama, ove grupe osoba izjednačene su s građanima države koja ih primjenjuje, pa je njihov obuhvat zaštitom međunarodnim instrumentima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti općeprihvaćeni pravni standard. Obje konvencije UN-a preuzete se u hrvatski pravni sustav sukcesijom bivše SFRJ (Narodne novine - međunarodni ugovori, br. 12/93.). 5 Tu je načelo jedinstva zakonodavstva koje se primjenjuje na odnosnu osobu. Njegovom primjenom izbjegava se sukob zakona različitih država članica te sve nedoumice i konflikti koji proizlaze iz toga. 6 U hrvatskom pravnom sustavu, ovo načelo provodi se primjenom odredaba o osiguranicima prema Zakonu o mirovinskom osiguranju - ZOMO (Nar. nov., br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 89/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12.), Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju - ZOZO (Nar. nov., br. 150/08., 94/09., 153/09., 71/10., 139/10., 49/11., 22/12., 57/12., 90/12., 123/12., 144/12.) i Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za slučaj nezaposlenosti - ZPZ (Nar. nov., br. 80/08., 94/09., 121/10., 25/12., 118/12., 12/13.). U vezi s time, vidi čl ZOMO, čl b ZOZO i članak 6. ZPZ. PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE se razlika između pojedinih grana socijalne sigurnosti (osiguranja), već se primjenjuje jedno zakonodavstvo za sve njezine grane. To znači, na primjer, da nije moguće biti zaposlen u državi rada i u njoj biti osiguran samo na zdravstveno, a u državi podrijetla ostati osiguranim na mirovinsko osiguranje. Polazeći od toga, u članku 11. Uredba određuje: - na zaposlene osobe i samostalne djelatnike (obrtnike i pripadnike drugih samostalnih djelatnosti) primjenjuje se zakonodavstvo države članice u kojoj oni obavljaju rad ili djelatnost, - na državne službenike primjenjuje se zakonodavstvo države članice kojemu podliježe uprava u kojoj je državni službenik zaposlen, - na korisnike prava na temelju nezaposlenosti u državi prebivališta (članak 65. Uredbe) primjenjuje se zakonodavstvo te države članice, - na osobe pozvane u vojnu ili civilnu službu u državi članici primjenjuje se zakonodavstvo te države članice, - na letačko osoblje primjenjuje se zakonodavstvo države članice u kojoj se nalazi sjedište letačke baze, prema Aneksu III. Uredbe 3922/91, - na ostale osobe, neobuhvaćene naprijed navedenim slučajevima, primjenjuje se zakonodavstvo države članice prebivališta tih osoba. Ova Uredba ne određuje posebno koje će se zakonodavstvo primjenjivati na članove diplomatskih i konzularnih predstavništava, oni ostaju osiguranima u državi koja ih šalje u odnosnu državu članicu, pa se na njih odnosi odredba članka 11., prema kojoj te osobe, kao državni (ili javni) službenici, podliježu zakonodavstvu uprave u kojoj su zaposleni. Također, u Uredbi nema odredaba o osoblju u cestovnom i željezničkom prometu, kao i zaposlenima na utovaru i istovaru broda, te popravku ili nadzoru gradnje broda, koji se obično izdvojeno navode u međunarodnim ugovorima, jer oni ostaju podvrgnuti zakonodavstvu države svojega rada odnosno sjedišta poslodavca. Na pomorce, kao što je uobičajeno, primjenjuje se zakonodavstvo države čiju zastavu vije brod na koji su ukrcani, međutim, ako pomorac prima naknadu za rad (plaću) od pravne ili fizičke osobe koja se nalazi u drugoj državi članici, onda se primjenjuje zakonodavstvo države sjedišta te pravne ili fizičke osobe (članak 12.). Hrvatsko zakonodavstvo ima posebne odredbe o obveznom osiguranju članova posade broda 7, što treba imati u vidu u primjeni Uredbe prigodom ukrcaja hrvatskih pomoraca na brodove koji viju zastavu neke države članice, po pristupanju Hrvatske EU. Koje će se zakonodavstvo primijeniti prema Uredbi u pojedinom slučaju, utvrđuje u svakoj od država članica posebno za to određena ustanova, koja će u tu svrhu komunicirati i surađivati s takvim ustanovama ostalih država članica. 8 U tu svrhu, Administrativna komisija, nadležna za primjenu ove Uredbe donijela je 12. lipnja Odluku A1, kojom se uspostavlja postupak dijaloga i mirenja koji se odnosi na valjanost 7 Članak 16. stavak 1. ZOMO i čl i 129. Pomorskog zakonika (Nar. nov., br. 181/04., 76/07., 146/08., 61/11.) o prijavi i odjavi, osnovici i obvezi plaćanja doprinosa na obvezna osiguranja članova posade broda. Prema tim odredbama, član posade broda u međunarodnoj plovidbi obvezno je osiguran na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ako ima prebivalište ili uobičajeno boravište (rezident) u Hrvatskoj. 8 Predviđeno je da u Hrvatskoj to bude Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. 105

108 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE dokumenata, određivanje zakonodavstva koje se primjenjuje i na pružanje davanja na temelju Uredbe 883/ OSOBE KOJE RADE U DRUGOJ DRŽAVI, A OSTAJU OSIGURANE U DRŽAVI PODRIJETLA Nerijedak je slučaj da se radnici iz jedne države članice privremeno upućuju na rad u drugu državu članicu, radi obavljanja određenih radova ili drugih zadataka. Također, to mogu biti i pripadnici samostalnih djelatnosti. Obje ove skupine ostaju obuhvaćene zakonodavstvom države iz koje su upućene na rad kada njihov rad u drugoj državi članici traje ograničeno i kada su ispunjeni drugi uvjeti iz Uredbe Izaslani radnici Izaslani (detaširani) radnici su radnici koje poslodavac iz jedne države članice privremeno šalje na rad u drugu državu članicu radi izvođenja radova, koje obavlja za vlastiti interes. Za to vrijeme, izaslani radnici ostaju podvrgnuti zakonodavstvu sjedišta njihovog poslodavca (članak 12. Uredbe). Izaslanje radnika na rad u drugu državu ima za svrhu i poticanje slobodnog kretanja radnika unutar EU, ali i izbjegavanje skupih i nekorisnih administrativnih komplikacija za radnike, poduzeća i ustanove država članica. Izaslanje ne može trajati dulje od 24 mjeseca i ne može biti u svrhu zamjene drugog izaslanog radnika. Za razumijevanje i postupak izaslanja, Administrativna komisija za primjenu Uredbe 12. lipnja donijela je Odluku A2 o tumačenju članka 12. Uredbe 883/2004 koja se odnosi na primjenu zakonodavstva na izaslane radnike i samostalne djelatnike koji privremeno obavljaju aktivnost izvan nadležne države. 10 S obzirom na sadržaj i prirodu izaslanja na rad u drugu državu, za postojanje statusa izaslanog radnika potrebno je postojanje određene veze između njega i poslodavca koji ga upućuje na rad u drugu državu članicu, koja se manifestira u sljedećem: - postojanje ugovora o radu između izaslanog radnika i poslodavca, - odredba u ugovoru o radu prema kojoj samo poslodavac može prekinuti taj ugovor otpuštanjem izaslanog radnika, - odredba u ugovoru o radu da poslodavac određuje vrstu i prirodu poslova koje će obavljati radnik za vrijeme izaslanja, i - odredbe u ugovoru o radu o plaći koju će ostvarivati izaslani radnik u tome svojstvu Pripadnici samostalnih djelatnosti Što se tiče obrtnika i ostalih pripadnika samostalnih djelatnosti sa sjedištem u jednoj državi članici EU, oni također mogu privremeno obavljati svoju djelatnost na području druge države članice i mogu ostati podvrgnuti zakonodavstvu drža- 9 Décision A1 du 12. juin 2009 concernant l établissement d une procédure de dialogue et de conciliation relative à la validité des documents, à la détermination de la législation applicable et au service des prestations au titre du règlement (CE) n o 883/2004, Journal officiel C 106 od Décision A2 concernant l interprétation de l article 12 du règlement (CE) n o 883/2004 du Parlement européen et du Conseil relatif à la législation applicable aux travailleurs salariés détachés et aux travailleurs non salariés qui exercent temporairement une activité en dehors de l État compétent, Journal officiel C 106 od ve članice podrijetla najduže do 24 mjeseca, ako predviđeno privremeno trajanje takve djelatnosti nije dulje od toga roka RAD U VIŠE DRŽAVA ČLANICA U ovome dijelu, kojim se uređuje primjena zakonodavstva u slučaju rada u dvije ili više država članica, Uredba pravi razliku između zaposlenih i pripadnika samostalnih djelatnosti (članak 13. Uredbe). Za razliku od rada u svojstvu izaslanoga radnika, koji je privremene naravi i u kojem slučaju se radi o radu samo u (jednoj) državi članici, uz ostajanje u zakonodavstvu države podrijetla, u ovome slučaju radi se o istodobnom radu u dvije ili više država članica, bez vremenskog ograničenja. Također, taj rad ima za posljedicu i obveze u pogledu plaćanja doprinosa, kao i ostale obveze koje slijede obavljanje aktivnosti u nekoj državi Zaposlene osobe Na zaposlenoga (osobu u radnom odnosu), u ovim slučajevima može doći do primjene zakonodavstva države članice njegovog prebivališta ili zakonodavstva države u kojoj je sjedište ili mjesto poslovanja njegova poslodavca. Zakonodavstvo države članice prebivališta primijenit će se kada zaposleni u toj državi članici obavlja znatan dio svojega rada (članak 13. stavak 1. pod a) Uredbe). Kada zaposleni ne obavlja znatan dio svoga rada u državi članici prebivališta (članak 13. stavak 1. pod b) Uredbe), tada se na njega primjenjuje: - zakonodavstvo države u kojoj poduzeće ili poslodavac ima sjedište društva ili mjesto djelatnosti, ako je zaposleni plaćen od strane istoga poduzeća ili poslodavca (i), - zakonodavstvo države članice u kojoj poduzeća ili poslodavci imaju sjedište društva ili mjesto djelatnosti, ako je zaposleni plaćen od strane poduzeća ili poslodavaca koji imaju sjedište društva ili mjesto djelatnosti samo u jednoj (istoj) državi članici (ii), - zakonodavstvo države članice, koja nije država članica prebivališta, u kojoj poduzeće ili poslodavac ima sjedište društva ili mjesto djelatnosti, ako je zaposleni plaćen od dva ili više poduzeća ili poslodavaca koji imaju sjedište društva ili mjesto djelatnosti u dvije države članice od kojih je jedna država članica u kojoj je prebivalište zaposlenoga (iii), i - zakonodavstvo države članice prebivališta, ako je zaposleni plaćen od strane dva ili više poduzeća ili poslodavaca, od kojih najmanje dva imaju sjedište društva ili mjesto djelatnosti u različitim državama članicama od kojih nijedna nije država članica prebivališta (iv) Pripadnici samostalnih djelatnosti Na pripadnika samostalnih djelatnosti, koji znatan dio svoje djelatnosti obavlja u državi svojega prebivališta primijenit će se zakonodavstvo te države, a ako on nema prebivalište u niti jednoj od država, u kojima obavlja samostalnu djelatnost, primijenit će se zakonodavstvo u kojoj je središte interesa njegove djelatnosti. 11 Prema postojećim ugovorima o socijalnom osiguranju, ovaj rok može trajati najduže 12 mjeseci.

109 4.3. Istodobno zaposlenje i samostalna djelatnost Uredba, također, poznaje slučaj istodobnog obavljanja rada u svojstvu zaposlenoga i pripadnika samostalnih djelatnosti. Tada se primjenjuje zakonodavstvo države članice sjedišta poslodavca, odnosno zakonodavstvo države članice prebivališta, kao što je naprijed navedeno u slučaju zaposlenja kod više poslodavaca Državni službenici Ako se radi o državnom službeniku, koji, u svojstvu zaposlenoga ili pripadnika samostalnih djelatnosti, radi na području dvije ili više država članica, primijenit će se zakonodavstvo uprave u kojoj je državni službenik zaposlen Obveza plaćanja doprinosa Na kraju ovoga dijela, Uredba određuje da se u svim slučajevima rada ili djelatnosti u dvije ili više država s odnosnim osobama postupa kao da obavljaju sve svoje djelatnosti kao zaposlene osobe ili kao samostalni djelatnici i kao da sav svoj dohodak ostvaruju u odnosnoj državi članici, što upućuje na to da se na njih primjenjuju sva prava i obveze koje imaju i ostale osobe na koje se primjenjuje zakonodavstvo pojedine države članice. Posljedica toga je obveza uplate doprinosa iz svih država rada tijelu ili ustanovi države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje. Ta obveza konkretizirana je člankom 21. Uredbe 987/2009, prema kojemu poslodavac koji ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja izvan nadležne države članice, ispunjava sve obveze utvrđene zakonodavstvom koje se primjenjuje na njegove zaposlenike, a posebno obvezu uplate doprinosa predviđenih tim zakonodavstvom, kao da ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja u nadležnoj državi članici (stavak 1.). Taj poslodavac i njegov zaposlenik mogu se dogovoriti da zaposlenik ispunjava poslodavčeve obveze u vezi s uplatom doprinosa, tj. da on to radi umjesto njega, ne dovodeći u pitanje temeljne obveze poslodavca u tom pogledu (stavak 2.). Time se ne postiže samo primjena jednoga zakonodavstva u slučaju istodobnog rada u dvije ili više država članica, nego se i uklanja moguća kolizija u pogledu primjene zakonodavstava više država, te se ostvaruje uplata doprinosa iz svih država članica samo onoj ustanovi države članice koja prikuplja doprinose, jer se u odnosnom slučaju primjenjuje njezino zakonodavstvo. Kasnije, osoba koja je radila u dvije ili više država članica, ostvaruje svoje pravo na mirovinu prema zakonodavstvu države članice, u kojoj su prikupljani doprinosi iz svih država članica rada, ali u većem opsegu, zbog kumuliranja doprinosa iz više država u odnosnom slučaju Takva praksa postoji u hrvatskom mirovinskom osiguranju, u kojem je moguće ostvariti višu svotu mirovine na temelju prihoda iz tzv. neformalnih oblika rada, ostvarenih od 1. siječnja i evidentiranih u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, iz kojih su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje. PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE 5. DOBROVOLJNO OSIGURANJE Uredba 883/2004 posebno uređuje dobrovoljno osiguranje 13 i produženo osiguranje 14, te određuje da se na ove vidove osiguranja ne primjenjuju njezine prethodne odredbe o primjeni zakonodavstava država članica EU, osim, kada za pojedinu granu osiguranja u nekoj državi članici postoji samo dobrovoljni sustav (članak 14. Uredbe). S obzirom na svrhu i narav dobrovoljnog i produženog osiguranja, odluka o pristupanju tim vidovima osiguranja u pojedinoj državi članici i o izboru između mogućih sustava dobrovoljnog ili produženog osiguranja ostavljena je izboru zainteresiranoga. Uredba dozvoljava, nadalje, pristupanje dobrovoljnom ili produženom osiguranju za slučaj starosti, invalidnosti i smrti jedne države članice i kada je odnosna osoba podvrgnuta zakonodavstvu druge države, ako se na tu osobu tijekom njezina radnog vijeka primjenjivalo zakonodavstvo prve države članice i ako je takvo preklapanje izričito ili prešutno dozvoljeno prema zakonodavstvu prve države članice. 15 U ovome dijelu Uredba također sadržava odredbu, uobičajenu za međunarodne ugovore o socijalnom osiguranju, prema kojoj, kada je, u svrhu ispunjavanja uvjeta za pristupanje dobrovoljnom ili produženom osiguranju, potrebno ispunjavanje uvjeta prethodnog rada, osiguranja ili prebivališta, te činjenice jednako vrijede i primjenjuju se ako su nastale u drugim državama članicama EU. 6. UGOVORNO OSOBLJE EU Pripadnik ugovornog osoblja EU angažiran na području države članice ima pravo izbora (članak 15.): - zakonodavstva države članice u kojoj se zapošljava, ili - zakonodavstva države članice koje se na njega posljednje primjenjivalo prije sklapanja ugovora, ili - zakonodavstva države članice čiji je državljanin. 16 Izbor primjene zakonodavstva u ovome slučaju može se napraviti samo jednom, prigodom zapošljavanja, od kada se i primjenjuje. 7. DOGOVORNI IZUZECI OD PRIMJENE ZAKONODAVSTVA Prema članku 16. Uredbe, dvije ili više država članica, odnosno njihovih nadležnih tijela, koje imaju za to interes, mogu zajedničkim dogovorom uspostaviti izuzetke od navedenih pravila za primjenu zakonodavstva koja sadržava ova Uredba. Ovo je zaseban slučaj izuzeća od primjene zakonodavstva i nije ograničen u pogledu svojstva osobe u pitanju, vrste rada ili duljine trajanja izuzeća. 13 Pod dobrovoljnim osiguranjem podrazumijeva se mogućnost pojedinca za pristupanje osiguranju u nekoj od grana socijalnog osiguranja (sigurnosti), kao i za izlazak iz toga osiguranja po svojoj volji (na primjer, dobrovoljno mirovinsko osiguranje na III. stupu hrvatskog mirovinskog sustava). 14 Za razliku od dobrovoljnog osiguranja, produženo osiguranje, iako također počiva na dobrovoljnosti, znači produžavanje prethodnog obvez nog osiguranja na vlastiti zahtjev (članak 17. ZOMO). 15 Uredba sadržava posebne odredbe o preklapanju davanja (čl. 10., 34., , ). 16 Navedene mogućnosti ne odnose se na zakonodavstvo o obiteljskim dodacima (u Hrvatskoj: doplatak za djecu), koje se primjenjuje sukladno sustavu koji se primjenjuje na te osobe. 107

110 PLAĆE I SOCIJALNO OSIGURANJE Uredba predviđa još mogućnost da korisnik mirovine iz jedne ili više država članica koji prebiva u jednoj od država članica, na svoj zahtjev, može biti izuzet od primjene zakonodavstva države te članice, pod uvjetom da se to zakonodavstvo na njega ne primjenjuje zbog zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti. Drugim riječima, ako je taj korisnik mirovine zaposlen ili obavlja samostalnu djelatnost, ne može biti izuzet od primjene zakonodavstva države u kojoj ima prebivalište. U tom slučaju: - ne bi se mogle primijeniti obveze države rada o plaćanju doprinosa i drugih javnih obveza (članak 13. Uredbe), i - ne bi bilo ograničenja u pogledu korištenja mirovine (obustava isplate ili smanjenje mirovine povodom rada njenog korisnika), koja imaju pojedina zakonodavstva i ne bi se primijenilo načelo izjednačavanja pravnih činjenica nastalih u jednoj državi u pogledu njihovih učinaka u drugoj državi članici (članak 5. Uredbe). 8. ZAKLJUČAK Kako se može zaključiti iz prethodnoga prikaza, Uredba br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, obuhvaća krug osoba koji je uobičajen za međunarodne instrumente o koordinaciji socijalne sigurnosti. U dijelu o određivanju zakonodavstva koje se primjenjuje pri zapošljavanju ili obavljanju samostalne i druge djelatnosti osoba na područjima njezinih država članica, ova Uredba EU sadržava određene specifičnosti u odnosu na dvostrane međunarodne ugovore o socijalnom osiguranju. Te su specifičnosti motivirane, prije svega, time što EU predstavlja jedinstveno tržište rada i, osobito, što se u EU primjenjuje načelo slobode kretanja osoba i slobode rada, kao i slobode pružanja usluga. Radi toga, Uredba sadržava posebne odredbe o istodobnom radu u dvije ili više država članica, kakve ne poznaju međunarodni ugovori u ovome području, barem ne oni koje je sklapala Hrvatska. S druge strane, Uredbom nije posebno izuzeto diplomatsko i konzularno osoblje, prometno osoblje i neke druge skupine zaposlenih, koje sadržavaju ugovori o socijalnom osiguranju, jer su te skupine osoba u Uredbi obuhvaćene na drugi način. Također, osim prema zastavi broda, pomorci mogu biti podvrgnuti zakonodavstvu države članice EU iz koje primaju plaću. U tome dijelu, valja ukazati na odredbe hrvatskog zakonodavstva, prema kojima su pomorci u međunarodnoj plovidbi osigurani na zdravstveno i mirovinsko osiguranje prema hrvatskim propisima, ali u praksi se događaju izuzeci od toga u slučajevima osiguranja prema zastavi broda u državama s kojima je sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju i u kojima je za te osobe ugovorom određena primjena zakonodavstva zastave broda (naime, odredbe međunarodnog ugovora imaju u primjeni prednost u odnosu na odredbe domaćeg prava). Nadalje, valja istaći i odredbe o izboru zakonodavstva za osoblje koje EU angažira ugovorom za rad na području pojedinih država članica. Na kraju, Uredba ima uobičajene izuzetke u pogledu primjene zakonodavstva, ali i odredbe o mogućem izuzimanju korisnika mirovina od primjene zakonodavstva države prebivališta, osim za slučaj obavljanja rada u toj državi. Na te osobe, slijedom toga što primaju mirovinu iz druge države, u praksi se nastavlja primjena mirovinskog zakonodavstva te druge države (režim korištenja prava, usklađivanje i dr.). Mihovil RISMONDO, Zagreb Program 16. savjetovanja INTERNA REVIZIJA I KONTROLA Hotel Ilirija, Biograd na Moru, rujna ŠTEDITE NOVAC I VRIJEME - ČITAJTE PROVJERENO! 108

111 PLATNI PROMET POSLOVNE FINANCIJE Mr. sc. MARCELA KIR Stručni članak UDK Platni promet i devizno poslovanje u zemlji i s inozemstvom nakon 1. srpnja Tijekom proteklih nekoliko godina postupno se liberaliziralo plaćanje i naplata, osobito u kapitalnim transakcijama s inozemstvom tako da danas, ulaskom u punopravno članstvo Europske unije, nema ograničenja u pogledu iznosa ili svrhe plaćanja u poslovima s inozemstvom, tek je nešto zadržano za isključiva plaćanja u kunama. Prilagodba se provodila kroz nekoliko zakona koji se međusobno nadopunjuju i o čemu će biti riječi u nastavku teksta te o kojima treba voditi računa, bilo da se radi o bezgotovinskim ili gotovinskim plaćanjima i naplatama. 1. UVOD Uvodno spominjemo već dobro poznati IBAN (International Bank Account Number), međunarodni broj bankovnog računa, koji je od 1. lipnja ove godine obvezan i u nacionalnim plaćanjima te se treba točno unositi, kako kod navođenja računa platitelja, tako i kod navođenja računa primatelja plaćanja, u platne naloge. Platni nalozi su pojednostavljeni i u upotrebi su HUB 3 - Univerzalni nalog za plaćanje, koji se koristi za isplatu i uplatu gotovine te za bezgotovinski prijenos sredstava, kako u zemlji, tako i za plaćanje s inozemstvom. HUB 3A - Nalog za nacionalna plaćanja, koristi se uglavnom za računalno ispunjavanje podataka. Pretpostavljamo da su se korisnici platnih usluga i njihove banke o tome već međusobno informirale i uskladile dostavu podataka, sa što manje troška za bilo koju ugovornu stranu. Međutim, banke će još i do 1. lipnja obrađivati naloge koji eventualno budu ispunjeni sa starom konstrukcijom računa primatelja plaćanja, međutim taj rok za prilagodbu svakako ne treba čekati. 2. NOVINE U PLATNOM PROMETU OD 1. SRPNJA Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji na snagu stupaju određeni članci Zakona o platnom prometu, dvije Uredbe koje uređuju platni promet te novi Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa. a) Zakon o platnom prometu U članku 161. Zakona o platnom prometu (Nar. nov., br. 133/2009. i 136/2012.), navedene su odredbe koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Te se odredbe odnose na rad pružatelja platnih usluga u Republici Hrvatskoj iz drugih država članica (što mogu biti kreditne institucije, institucije za elektronički novac, institucije za platni promet, Europska centralna banka). Nadalje, tu su odredbe u vezi naknada, kamatnih stopa i tečaja, neopozivosti naloga za plaćanje, roka izvršenja transakcije i datuma valute, kako za prekogranične, tako i nacionalne platne transakcije. Uz to odredbe pojedinih članaka reguliraju pravo regresa, prigovora i pritužbi, pružanje platnih usluga na području druge države članice, nadzor nad poslovanjem strane institucije za platni promet u našoj zemlji ili domaće u drugoj državi članici te konačno razmjenu informacija između nadzornih tijela i prekršaje. Kako je već navedeno, nove su odredbe o prekograničnim platnim transakcijama, odnosno dio dosadašnjih međunarodnih platnih transakcija s inozemstvom imat će drugačije uvjete i način izvršenja. Sve platne transakcije s drugim državama potpisnicama Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru (Europski gospodarski prostor obuhvaća 27 država članica Europske unije te Norvešku, Island i Lihtenštajn), definiraju se kao prekogranične platne transakcije. Ujedno se mijenjaju i uvjeti izvršenja nacionalnih platnih transakcija u eurima i u valutama država potpisnica Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru. U tom smislu se skraćuju rokovi izvršenja prekograničnih platnih transakcija i nacionalnih platnih transakcija, ovisno o valuti izvršenja. Tako je banka platitelja obvezna osigurati da račun banke primatelja plaćanja kod nacionalne i prekogranične platne transakcije u eurima bude odobren najkasnije do kraja sljedećega radnog dana, pri čemu se taj rok može produžiti za jedan dan ako je transakcija zadana nalogom na papiru. Međutim, pri izvršenju prekograničnih platnih transakcija u drugim valutama država potpisnica Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru i kod nacionalne platne transakcije u navedenim valutama (izuzevši novčane 109

112 POSLOVNE FINANCIJE jedinice euro i kunu) ostaje rok izvršenja kao i do sada, tj. do četvrtog radnog dana od dana zaprimanja naloga. b) Uredba (EZ) br. 924/2009 i Uredba (EU) br. 260/2012 Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna o prekograničnim plaćanjima u Zajednici, kojom se ukida Uredba (EZ) br. 2560/2001 (u nastavku teksta: Uredba (EZ) br. 924/2009) i Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka kojom se utvrđuju tehnički i poslovni zahtjevi za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i kojom se mijenja i dopunjuje Uredba (EZ) br. 924/2009 (u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 260/2012), izravno su primjenjive u Republici Hrvatskoj i neće se donositi novi nacionalni propisi koji uređuju ovu materiju, tj. postaju dio našeg pravnog sustava. Sadržaj direktiva Europske unije, kao što je već poznato, preuzima se u nacionalno zakonodavstvo države članice donošenjem zakona. Uredbe se objavljuju u Službenom listu Europske unije (engl. Official Journal of the European Union), izdanju L (zakonodavstvo), na svim službenim jezicima Unije. Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji hrvatski jezik postaje jedan od službenih jezika Europske unije, što očekujemo na internetskoj stranici: do?year=2013&ihmlang=hr). Za lakše snalaženje u propisima Hrvatska narodna banka objavila je na internetskoj stranici HNB-a neslužbeni tekst prijevoda uredbi na hrvatskom jeziku u rubrici Platni promet - Propisi EU. - Uredba (EZ) br. 924/2009 Iz ove Uredbe (EZ) br. 924/2009, korisnicima platnih usluga bitno je da naknada koju banka zaračunava svom klijentu za prekogranična plaćanja u eurima, mora biti jednaka naknadi koju zaračunava za odgovarajuća nacionalna plaćanja iste vrijednosti i u istoj valuti. Banka treba obvezno svog korisnika platnih usluga obavijestiti o njegovom IBAN-u i o BIC-u banke, što vjerujemo da su sve banke već učinile. I druge zemlje članice su za bolje razumijevanje ove materije imale dodatnih pitanja, tako da su odgovori na njih službeno objavljeni na internetskim stranicama Europske komisije, na engleskom jeziku: _2009/faq _en.pdf ; na njemačkom jeziku: _2009/faq _de.pdf te i na francuskom jeziku: _2009/faq _fr.pdf. - Uredba (EU) br. 260/2012 Uredbom (EU) br. 260/2012, propisuju se pravila za izvršenje kreditnih transfera i izravnih terećenja u eurima, unutar Europskoga gospodarskog prostora. Platne transakcije kreditnog transfera i izravnih terećenja na koje se Uredba odnosi, u Europskome gospodarskom prostoru, izvršavat će se za te platne instrumente unutar SEPA (Single Euro Payment Area) shema. Većina odredaba koje se odnose na pružatelje platnih usluga treba se početi primjenjivati u državama koje nemaju euro kao nacionalnu valutu, što vrijedi i za našu zemlju, najkasnije od 31. listopada PLATNI PROMET U cilju pripreme za primjenu ove Uredbe Nacionalni odbor za platni promet (NOPP) je na svojoj 22. sjednici, održanoj 21. svibnja razmatrao organizacijska pitanja vezana uz provedbu SEPA projekta. Donijet je Aneks Sporazuma o osnivanju NOPP-a, čime su stvorene formalne pretpostavke za izmjene Poslovnika o radu NOPP-a. Nastavno je donijeta Odluka o osnivanju Hrvatskog odbora za SEPA koordinaciju, kojim predsjedava Hrvatsko udruženje banaka te Odluka o osnivanju Hrvatskog SEPA foruma, koji će voditi Hrvatska gospodarska komora. Svako tijelo može osnivati po potrebi odbore i radne skupine kako bi se migracija na SEPA-a shemu obavila efikasno i na vrijeme. c) Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa Ranije navedene uredbe ipak ne mogu propisati neke stvari jedinstveno za sve članice Europske unije, nego je potrebno to urediti zakonom. Tako je u Nar. nov., br. 54/2013. objavljen Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa. Zakon određuje tijelo nadležno za provođenje nadzora i rješavanje pritužbi, uređuju se izvansudski pritužbeni postupci i postupak mirenja te se određuju prekršaji za postupanje protivno Uredbi (EZ) br. 924/2009 i Uredbi (EU) br. 260/2012. Kako je bilo i za očekivati, kao tijelo nadležno za nadzor primjene odredaba uredbi kod pružatelja platnih usluga, određena je Hrvatska narodna banka. Nadzor nad primjenom uredbi kod pružatelja platnih usluga, prigovori, pritužbe i postupak mirenja uređeni su istovjetno kao i u Zakonu o platnom prometu, s iznimkom roka za odgovor pružatelja platnih usluga u slučaju prigovora i pritužbe, koji je izmijenjen sa sedam radnih dana na deset dana. Slijedom ovoga Zakona banka je obvezna prije izvršenja platne transakcije na koju se Uredbe odnose informirati klijenta: - o njegovu pravu na podnošenje prigovora banci ako smatra da se banka ne pridržava odredaba Uredbe (EZ) br. 924/2009 ili Uredbe (EU) br. 260/2012, - o načinu podnošenja prigovora, i - o njegovu pravu na podnošenje pritužbe i na pokretanje postupka mirenja. Navedenu obvezu banka može ispuniti navođenjem informacija u okvirnom ugovoru. Banka je ujedno obvezna uskladiti svoje interne postupke tako da klijentu može odgovoriti na prigovor u roku od najviše deset dana od dana zaprimanja prigovora. 3. NOVINE U DEVIZNOM POSLOVANJU Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju usvojen je na sjednici Sabora dana 14. lipnja te se očekuje njegova objava u Narodnim novinama. Stupa na snagu također 1. srpnja Izmjene i dopune Zakona o deviznom poslovanju (dalje u tekstu: Zakon) odnose se na usklađivanje s drugim propisima i zakonima kako slijedi: Provedba pravnih akata EU Ovim se Zakonom uređuje provedba sljedećih uredbi Europske unije: - Uredba (EZ) br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada godine o kontrolama go-

113 PLATNI PROMET tovine koja se unosi u Zajednicu ili iznosi iz Zajednice (SL L 309, ) - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1889/2005, - Uredba Vijeća (EZ) br. 2182/2004 od 6. prosinca godine o medaljama i žetonima koji nalikuju eurokovanicama (SL L 373, ) - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2182/2004 i - Uredba Vijeća (EZ) br. 2183/2004 o proširenju primjene Uredbe (EZ) br. 2182/2004 o medaljama i žetonima koji nalikuju eurokovanicama na države članice nesudionice (SL L 373, ) - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2183/2004. Postupanje s krivotvorinama kuna i eura U Nar. nov., br. 54/2013. objavljena je Izmjena i dopuna Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, gdje je između ostalog uređeno postupanje s krivotvorinama kuna i eura. Iz tog razloga treba razumjeti da Odluka o postupanju sa stranom gotovinom za koju postoji sumnja da je krivotvorena (Nar. nov., br. 21/2007. i 34/2010.) ostaje na snazi i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona do donošenja odgovarajućega podzakonskog akta prema posebnom zakonu i primjenjuje se na svu stranu gotovinu, osim na onu koja glasi na euro. Medalje i žetoni koji nalikuju eurokovanicama Fizičke i pravne osobe koje u Republici Hrvatskoj proizvode, prodaju, uvoze za prodaju ili za druge komercijalne svrhe ili za te svrhe distribuiraju medalje i žetone dužne su na temelju Uredbe (EZ) br. 2183/2004 postupati u skladu s Uredbom (EZ) br. 2182/2004. Svaka osoba koja na bilo koji način dođe u posjed medalje i žetona za koji sumnja da je suprotan Uredbi (EZ) br. 2182/2004, dužna je o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku, koja će proslijediti medalje i žetone koje dobije na uvid ili koji na drugi način dođu u njezin posjed Europskoj komisiji radi očitovanja o tome jesu li suprotni Uredbi (EZ) br. 2182/2004. Očitovanje Europske komisije kojim se utvrđuje da je riječ o medaljama ili žetonima koji su suprotni Uredbi (EZ) br. 2182/2004, Hrvatska narodna banka dostavit će fizičkim i pravnim osobama, a iste su dužne bez odgode povući iz prometa i uništiti medalje i žetone za koje je tim očitovanjem utvrđeno da su suprotni Uredbi (EZ) br. 2182/2004. i o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku. Slijedom svega navedenog, stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Odluka o medaljama i žetonima koji nalikuju kovanicama eura (Nar. nov., br. 132/2007. i 34/2010.). Prijenos gotovog novca preko granice Fizičke osobe koje ulaze u Europsku uniju ili izlaze iz Europske unije preko Republike Hrvatske, a prenose gotovinu u vrijednosti od ,00 eura ili većoj, dužne su u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1889/2005 Ministarstvu financija - Carinskoj upravi prijaviti podatke iz članka 3. stavka 2. iste Uredbe, u pisanom obliku na obrascu za prijavu koji je dostupan u carinskim uredima na graničnim prijelazima i objavljen na internetskim stranicama Ministarstva financija - Carinske uprave i Financijskog inspektorata. Obrazac za prijavu gotovine možete preuzeti s navedene stranice: POSLOVNE FINANCIJE Određivanje tečaja HNB-a za izračun carinskih davanja Budući da se određivanje tečaja za izračun carinskih davanja uređuje novim Zakonom o provedbi carinskih propisa EU (Nar. nov., br. 54/2013.), u članku 12. te se navodi da se primjenjuje tečaj za devize s tečajne liste Hrvatske narodne banke, bilo je potrebno u Zakonu izostaviti određivanje tečaja za te potrebe, kako ista materija ne bi bila uređena nepotrebno u dva zakona. Nastavno na Zakon o provedbi carinskih propisa EU, način izračuna carinskih davanja treba obavljati u skladu s Uredbom za provedbu Carinskog zakonika EU. Fit&proper kriterij ovlaštenog mjenjača S obzirom da je novi Kazneni zakon stupio na snagu 1. siječnja ove godine, trebalo je uskladiti kaznena djela i u Zakonu o deviznom poslovanju, za koja je pravomoćno osuđen član uprave, prokurist, kvalificirani vlasnik ili direktor tvrtke koja je ujedno i ovlašteni mjenjač te tako taj subjekt nije, ili nije više, prikladan niti primjeren za obavljanje te vrste financijskog poslovanja. Dakle, sve promjene koje su u Zakon unijete odnose se na usklađivanje s člancima danas važećega Kaznenog zakona. Nadzorna knjiga Olakšano je vođenje nadzorne knjige te ostaje obveza da se ona vodi samo za kapitalne poslove, a ne više i za tekuće poslove s inozemstvom. Naredba o vođenju nadzorne knjige o tekućim i kapitalnim poslovima s inozemstvom (Nar. nov., br. 145/03.) i dalje je na snazi, s tim da bi ministar financija u ostavljenom roku od 90 dana trebao donijeti ažuriranje postojeće ili novu naredbu u kojoj bi se propisali detaljniji uvjeti vođenja nadzorne knjige. Do tada se kapitalni poslovi bilježe na odgovarajući način, a tekući više ne. Jedan od kapitalnih poslova su i depozitni poslovi s inozemstvom. Dakle, radi se o slobodnom otvaranju računa u inozemnim financijskim institucijama te obavljanju tekućih i kapitalnih transakcija preko tih računa. Očekuje se da će nova Naredba o vođenju nadzorne knjige pojasniti kako se depozitni poslovi, kao jedan od bitnih kapitalnih poslova, svrsishodno mogu evidentirati, s tim da za potrebe kontrole, naravno, kod poslovnih subjekata moraju biti dostupni i dnevni izvodi po računu u inozemnoj banci ili po transakciji, već kako je s inozemnom bankom dogovorena dostava izvješća po računu. Ovdje napominjemo da se o depozitnim poslovima trebaju slati izvješća i Hrvatskoj narodnoj banci, pod uvjetima i na način propisan Odlukom o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja (Nar. nov., br. 103/2012.). U Zakonu se naravno ažuriraju i pripadajući prekršaji, vezani uz promjene u materijalnim odredbama Zakona. I DALJE NA SNAZI OSTAJE... Pristupanje Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije nije ujedno i ulazak u europsku monetarnu uniju, tj. prihvaćanje eura kao nacionalne valute. To nije za očekivati u narednih nekoliko godina, jer je za to potrebno ispuniti druge uvjete koje Republika Hrvatska za sada ne ispunjava. Načelno opredjeljenje jest da se ide u tom pravcu, ali to još nije za očekivati u kratkom roku. Stoga će i nakon ulaska u Europsku uniju vrijediti isti propisi, što se tiče deviznog poslovanja 111

114 POSLOVNE FINANCIJE rezidenata, koji su na snazi i danas. Kuna je i dalje zakonsko sredstvo plaćanja te su i dalje na snazi odredbe Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (Nar. nov., br. 75/2008. i 54/2013.), članak 21. koji glasi: (1) Novčana jedinica Republike Hrvatske jest kuna, koja se dijeli na stotinu lipa. (2) Kuna je zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. (3) Za plaćanja u zemlji zakonom se može dopustiti i korištenje druge valute. (4) Hrvatska narodna banka može odrediti najniži apoen u prometu na koji se zaokružuju obračuni u gotovinskim i bezgotovinskim plaćanjima te u poslovnim knjigama. Za devizno poslovanje iz Zakona naglašavamo članke 15. i 34. slijedom kojih su donijete dvije odluke, i to: - Odluka o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji (Nar. nov., br. 111/ dalje u tekstu: Odluka o deviznim plaćanjima), i - Odluka o načinu na koji rezidenti podižu i polažu stranu gotovinu i čekove na račun otvoren u banci (Nar. nov., br. 45/ dalje u tekstu: Odluka o gotovini). Kreditne institucije i drugi obveznici kod otvaranja računa i rada sa strankama trebaju posebno imati u vidu Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Nar. nov., br. 87/2008. i 25/ dalje u tekstu Zakon o SPNFT), a za sve koji imaju određene naplate u gotovini vrijede ograničenja koja taj Zakon propisuje u članku 39. S obzirom da je iz poslovanja s nerezidentima potrebno statističke podatke prikupljati i dostavljati za razne potrebe u Republici Hrvatskoj, a ubuduće i za potrebe odgovarajućih tijela Europske unije, donijeta je ranije već spomenuta Odluka o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja (Nar. nov., br. 103/ dalje u tekstu Statistička odluka). Ona objedinjava nekoliko dosadašnjih zasebnih odluka i uvodi neka nova istraživanja za poslove i transakcije koje su se u zadnje vrijeme razvile na tržištu. U nastavku nešto detaljnije navodimo bitne odrednice deviznog poslovanja od 1. srpnja na dalje. - PLAĆANJA MEĐU REZIDENTIMA U STRANIM SRED- STVIMA PLAĆANJA Odlukom o deviznim plaćanjima dozvoljena su plaćanja između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja (što obuhvaća devize i stranu gotovinu) za posebne vanjskotrgovinske poslove, a obavljaju se preko posebnih deviznih računa. U tim poslovima može sudjelovati više rezidenata tako da postoji obveza i potreba prijenosa deviznih sredstava između njih. Plaćanja i naplate u devizama, dakle bezgotovinskim putem, dopuštena su u sljedećim slučajevima: pri kupoprodaji na primarnom tržištu blagajničkih zapisa HNB-a i vrijednosnih papira izdanih od Republike Hrvatske koji glase na stranu valutu; pri kupoprodaji vrijednosnih papira koji kotiraju ili su izdani u inozemstvu, između investitora i ovlaštenog društva te između ovlaštenih društava, osim vrijednosnih papira koji su izdani u inozemstvu, a kotiraju u Republici Hrvatskoj; za isplatu plaća radnicima rezidenata koji su privremeno na radu u inozemstvu (radnici na radilištima u inozemstvu, u predstavništvima, pomorci, konzuli, diplomati i slično); 112 PLATNI PROMET pri kupoprodaji robe i usluga između korisnika slobodne zone te pri kupoprodaji robe i usluge između korisnika slobodne zone i rezidenta izvan zone, ako je riječ o domaćoj robi ili usluzi koja je namijenjena izvozu ili ako je riječ o stranoj robi ili usluzi; pri izvođenju investicijskih radova u inozemstvu, između nositelja posla i drugih sudionika u poslu za iznos naplaćenih radova; pri posredničkim poslovima u međunarodnom prijevozu i turističko-agencijskim uslugama, između posrednika i drugog rezidenta, za uslugu koju je pružio ili primio nerezident; kod tekućih poslova u trgovini s inozemstvom, između posrednika i drugog rezidenta za plaćanje uvoza robe i usluga, odnosno za naplaćeni izvoz robe i usluga; u postupku unutarnje proizvodnje za uslugu dorade, obrade i prerade uključujući i utrošeni materijal, koju je rezident pružio nositelju unutarnje proizvodnje; pri obračunu po platnim karticama za iznos plaćanja ili podizanja gotovine platnom karticom domaćeg izdanja kojom se rezident koristio u inozemstvu, odnosno za iznos naplate ili podizanja gotovine platnom karticom stranog izdanja kojom se nerezident koristio u Republici Hrvatskoj; između podružnice stranog osnivača i drugog rezidenta ako plaćanje i naplata predstavljaju ispunjenje obveze iz ugovora sklopljenog između tog drugog rezidenta i stranog osnivača te podružnice. Za razliku od toga, plaćanje bezgotovinskim putem kao i u stranoj gotovini između rezidenata dozvoljeno je u sljedećim slučajevima: pri kupoprodaji robe s carinskog skladišta tipa "D", za isplatu i povrat troškova službenog puta i drugih troškova povezanih s time u inozemstvu uključujući terenski dodatak, i pri posredničkim poslovima u međunarodnom prijevozu i turističko-agencijskim uslugama, između posrednika i drugog rezidenta fizičke osobe, za uslugu koju je pružio nerezident. Ovdje je bitno uočiti da se odnosi između rezidenata u stranoj gotovini predviđaju samo ako je jedan od njih fizička osoba, koja slobodno raspolaže stranom gotovinom. I dalje je dozvoljeno plaćanje i naplata između rezidentnog društva za osiguranje i rezidenta, što podrazumijeva naplatu premije u devizama ako je ugovaratelj osiguranja fizička osoba koja u inozemstvu boravi uz radnu dozvolu od najmanje 183 dana, a moglo bi vrijediti i za rezidente koji u inozemstvu borave na temelju dozvole trajnog boravka. Isto tako je dozvoljena naplata premije i isplata štete u devizama ako se radi o ugovoru s nerezidentnim reosiguravateljem. U tom slučaju devizne transakcije se odvijaju između osiguravateljskog društva i ugovaratelja / korisnika osiguranja te između osiguravateljskog i reosiguravateljskog društva, koji su rezidenti. Akontaciju za službeni put dozvoljeno je i bezgotovinskim putem prenijeti s deviznog računa pravne osobe na osobni račun djelatnika koji putuje u inozemstvo. Banci se u tu svrhu podnosi kopija putnog naloga s iskazanim iznosom akontacije. Povrat neutrošenih sredstava može se također bezgotovinskim putem prenijeti na račun pravne osobe, uz prilaganje obračuna po službenom putu.

115 PLATNI PROMET Kako u domaćem platnom prometu, tako se i u platnom prometu s inozemstvom dozvoljava upotreba obračunskog načina izmirivanja obveza, tj. cesije, asignacije, preuzimanja duga ili izmirenja obveza i potraživanja prijebojem. U tim slučajevima plaćanje u devizama između rezidenata dozvoljeno je ako je barem jedan od sudionika nerezident, pod uvjetom da takve transakcije nemaju učinak nedopuštenog deviznog kreditiranja između rezidenata ili da se time ne plaćaju obveze po kapitalnim poslovima između rezidenata i nerezidenata, koje bi se morale izvršavati u kunama. Ako je račun rezidenta - poslovnog subjekta u blokadi zabranjeno je: - obračunsko plaćanje - kompenzacija, cesija, asignacija, preuzimanje duga i drugi oblici namire bez uporabe novčanih sredstava (čl. 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima), - plaćanje gotovim novcem (čl. 15. Zakona...), i - plaćanje preko institucije za platni promet (čl. 16. Zakona...). Naplate i plaćanja u poslovanju s nerezidentima mogu se izvršiti i u kunama ako je tako ugovoreno. Za tu svrhu mogu se koristiti i nerezidentni kunski računi koje nerezidenti slobodno otvaraju u bankama u Republici Hrvatskoj te se koriste isti obrasci kao i za devizna plaćanja. Međutim, prema Odluci o deviznim plaćanjima za sljedeće kapitalne poslove između rezidenata i nerezidenata plaćanja trebaju obvezno biti u kunama: kupoprodaja nekretnine u Republici Hrvatskoj i udjela u trgovačkim društvima sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, kupoprodaja udjela u investicijskim fondovima osnovanim prema propisima Republike Hrvatske, kupoprodaja vrijednosnih papira koji kotiraju ili su izdani u Republici Hrvatskoj bez obzira na to glase li na stranu valutu ili kune, osim vrijednosnih papira koji su izdani u Republici Hrvatskoj, a kotiraju u inozemstvu. Ova odredba se ne odnosi na kupoprodaju na primarnom tržištu vrijednosnih papira izdanih od Republike Hrvatske koji glase na stranu valutu. - PLAĆANJE I NAPLATA IZMEĐU REZIDENTA I NEREZI- DENTA U STRANOJ GOTOVINI, GOTOVINI U KUNAMA TE DEVIZNA BLAGAJNA Uvodno je rečeno da Zakon člankom 34. daje ovlast Hrvatskoj narodnoj banci da propiše način na koji rezidenti pravne osobe, podružnice stranih trgovačkih društava, trgovci pojedinci, obrtnici i druge rezidentne fizičke osobe koje samostalnim radom obavljaju gospodarsku djelatnost za koju su registrirane podižu i polažu stranu gotovinu i čekove na račun otvoren u banci, rok u kojem su dužni naplaćenu stranu gotovinu i čekove položiti na račun otvoren u banci te uvjete pod kojima mogu držati stranu gotovinu i čekove u blagajni. Odluka o gotovini propisuje način za podizanje i polaganje strane gotovine kao uvjeta ili posljedice za plaćanje i naplatu u stranoj gotovini koja je dozvoljena propisima koji uređuju devizno poslovanje, Zakonom o SPNFT te poreznim propisima. Plaćanja i naplate u stranoj gotovini i čekovima S obzirom da više nije propisano nikakvo ograničenje u iznosu gotovine kod naplate ili plaćanja između rezidenta i nerezidenta u deviznim propisima, takva se naplata s tog aspekta POSLOVNE FINANCIJE smatra slobodnom. Međutim, treba imati u vidu ograničenja iz čl. 39. Zakona o SPNFT koji propisuje da se slobodno može naplatiti u poslovima s nerezidentima pojedinačna transakcija ili više povezanih transakcija do vrijednosti od eura. Ako je naplata u kunama, tada je iznos kuna ograničenje za gotovinsku naplatu, a sve iznad toga se mora provesti bezgotovinski preko računa u banci. Navedeno ograničenje odnosi se na: - prodaju robe i pružanje usluga, - prodaju nekretnina, - primanje zajmova te - prodaju prenosivih vrijednosnih papira ili udjela. Dozvoljena plaćanja u stranoj gotovini između rezidenata propisana su Odlukom o deviznim plaćanjima i primjenjuju se: 1. pri kupoprodaji robe s carinskog skladišta tipa D, 2. za isplatu i povrat troškova službenog puta i drugih troškova povezanih s time u inozemstvu uključujući terenski dodatak te 3. pri posredničkim poslovima u međunarodnom prijevozu i turističko-agencijskim uslugama, između posrednika i drugog rezidenta fizičke osobe, za uslugu koju je pružio nerezident. Dakle, rezident koji je posrednik između nerezidenta i drugog rezidenta fizičke osobe, može od tog drugog rezidenta fizičke osobe naplatiti uvoz usluge, koju je pružio nerezident, i u stranoj gotovini. S druge strane kod izvoza robe ili usluga, rezident posrednik može od nerezidenta naplatiti izvezenu robu ili uslugu, do iznosa propisanog ranije navedenim Zakonom o SPNFT. Daljnji prijenos deviznih sredstava na račun krajnjeg korisnika naplate po izvozu mora biti bezgotovinskim putem. Polaganje i podizanje strane gotovine i čekova Odlukom o gotovini je propisano da su rezidenti dužni kod polaganja na račun i podizanja strane gotovine i čekova sa svog računa u banci dostaviti ugovor, račun ili predračun. Iz te dokumentacije i/ili dokumentacije koju banka posjeduje poznavajući opseg djelatnosti svog klijenta, treba biti vidljivo da je roba prodana ili usluga pružena nerezidentu, odnosno da je naplata od rezidenta u skladu s deviznim propisima. Ukoliko se polaganje strane gotovine i čekova na račun obavlja na osnovi predračuna, banci se naknadno treba dostaviti ugovor ili račun u roku u kojem je ugovorena isporuka robe ili usluga odnosno drugo ispunjenje obveze. Također, ukoliko se podizanje strane gotovine i čekova s računa radi plaćanja obavlja na osnovi predračuna, tada je rezident dužan u roku 60 dana od dana podizanja strane gotovine i čekova podnijeti banci dokaze da je tu gotovinu i/ili čekove iskoristio za plaćanje ili ih vratio na svoj račun u banci. U oba slučaja banka je dužna voditi posebnu evidenciju o isplaćenoj odnosno naplaćenoj stranoj gotovini i čekovima, a predračune čuvati za potrebe nadzornih tijela. Odlukom o gotovini je zadržana obveza rezidenta da naplaćenu stranu gotovinu i čekove po svim tekućim i kapitalnim poslovima mora položiti na svoj račun u banci u roku tri radna dana od dana naplate, neovisno o tome je li naplaćena od rezidenta ili nerezidenta. Strana gotovina i čekovi u blagajni Rezident može imati stranu gotovinu i čekove u blagajni za izdatke za službena putovanja u inozemstvo, a onaj koji 113

116 POSLOVNE FINANCIJE pruža usluge u međunarodnom robnom i putničkom prometu i koji pruža hitnu medicinsku pomoć, može ta sredstva koristiti i za plaćanje troškova u vezi s prijevoznim sredstvima i robom na službenom putu u inozemstvu. Prosječno dnevno stanje strane gotovine i čekova u blagajni u tromjesečju može biti u vrijednosti do 1.500,00 eura. Osim toga, rezident koji je registriran ili je posrednik: za pružanje ugostiteljsko-turističkih usluga (usluga noćenja, pansiona, polupansiona i usluga prijevoza); za pružanje usluga zračnih luka, morskih luka, marina, pristaništa i autocesta te za opskrbu stranih zrakoplova i brodova gorivom i mazivom i drugom potrošnom robom; za prodaju robe s carinskog skladišta tipa "D" i za prodaju putničkih i robnih voznih isprava, neposredno ili preko putničkih turističkih agencija, za račun nerezidenata, može imati više strane gotovine i čekove u blagajni radi vraćanja ostatka novca kupcu. Prosječno dnevno stanje tih sredstava u blagajni u jednom tromjesečju može biti u vrijednosti do 3.000,00 eura. Iznimno, kod ovih utvrđenih limita za stanje strane gotovine i čekova u blagajni, Hrvatska narodna banka može izdati odobrenje rezidentu za držanje većeg iznosa sredstava u blagajni nego što je prethodno navedeno. Odobrenje se izdaje na rok do godine dana. Obrazloženom zahtjevu za izdavanje odobrenja treba priložiti: izvadak iz registra trgovačkog suda; podatak o potrebnom prosječnom dnevnom stanju strane gotovine i čekova u blagajni te pristojbu prema Zakonu o upravim pristojbama, koja iznosi 70 kuna. Naravno, u rješavanju zahtjeva Hrvatska narodna banka može, prema potrebi, zatražiti i drugu dokumentaciju. Prijenos gotovine preko granice Već je nešto naprijed rečeno u kontekstu Izmjena i dopuna Zakona o deviznom poslovanju, a tiče se prijenosa novca preko granice. Evo još koje pojašnjenje više: člankom 40. Zakona regulirano je da rezidenti i nerezidenti moraju prilikom prelaska državne granice cariniku prijaviti unošenje odnosno iznošenje gotovine u kunama te strane gotovine i čekova u vrijednosti propisanoj Zakonom o SPNFT. To je iznos u protuvrijednosti većoj od eura. Obveza prijavljivanja gotovine koja se iznosi ili unosi u zemlju odnosi se na fizičke osobe u putničkom prometu s inozemstvom, bilo da su rezidenti ili nerezidenti, no isto tako i na predstavnika, odgovornu osobu ili punomoćnika koji preko državne granice za pravnu osobu prenosi gotovinu u kunama, stranu gotovinu i čekove. Pod uvjetom da se cariniku pokaže novac, čekovi ili vrijednosni papiri koji se unose u Republiku Hrvatsku te podnese prijava na pisanom obrascu, prijenos je slobodan. Ovdje je bitno napomenuti što se sve smatra gotovinom prema Zakonu o SPNFT. Tako se u članku 3. navodi da gotovina iz članka 74. ima isto značenje kao u Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća br. 1889/2005 od 26. listopada o kontroli ulaska i izlaska gotovine iz Europske unije. Naime, članak 74. propisuje obveze tijela Carinske uprave Republike Hrvatske kod prijenosa gotovine preko državne granice, a stavkom 4) daje se ovlast ministru financija da pravilnikom 114 PLATNI PROMET propiše što se smatra gotovinom te koje će podatke i na koji način tijela Carinske uprave dostavljati Uredu za sprječavanje pranja novca. Dakle, Pravilnikom o kontroli unošenja i iznošenja gotovine u domaćoj ili stranoj valuti preko državne granice (Nar. nov., br. 1/2009.) u članku 2. stoji da se gotovinom smatraju: - novčanice i kovani novac koji je u optjecaju kao zakonsko sredstvo plaćanja u zemlji ili inozemstvu te - instrumenti plaćanja na donositelja kao što su putnički čekovi, prenosivi vrijednosni papiri (uključujući čekove, mjenice, bjanko zadužnice i novčane uputnice i drugo) koji su izdani ili na donositelja, prenosivi bez ograničenja, ispostavljeni na fiktivnog primatelja ili u takvom obliku da vlasništvo nad njima prelazi na drugoga prilikom predaje te nepotpuni instrumenti (uključujući čekove, mjenice i novčane uputnice i drugo) koji su potpisani ali je izostavljeno ime primatelja. U poslovanju s gotovinom uopće, a posebno sa stranom gotovinom treba poznavati njena zaštitna obilježja, kako se umjesto kvalitetnog novca ne bi za prodanu robu ili pruženu uslugu zaprimila bezvrijedna krivotvorina. Osim neugodnosti s policijom trpi se i materijalna šteta. Stoga je preporučljivo upoznati se sa zaštitnim obilježjima stranih novčanica koje se najčešće primaju (npr. valute eura) putem internetskih stranica stranih centralnih banaka. Isto tako se preporuča od nerezidenta koji plaća stranom gotovinom zatražiti njegove osobne podatke, u slučaju vještačenja podrijetla novčanice koja može biti krivotvorina. Ako se posumnja na autentičnost strane novčanice ili kovanice treba postupati u skladu s Odlukom o postupanju sa stranom gotovinom za koju postoji sumnja da je krivotvorina (Nar. nov., br. 21/2007. i 34/2010.). Na adresi - Novac i numizmatika / Novac / - može se pronaći praktičan obrazac za tu svrhu - Zahtjev za vještačenje. 4. ZAKLJUČAK Iako je tijekom proteklih godina u cijelosti završen planirani proces liberalizacije kapitalnih transakcija, tj. uvedena je jednaka sloboda kretanja kapitala kao i u zemljama članicama Europske unije, ostaje dio deviznih propisa na snazi koji se odnosi na činjenicu da je u Republici Hrvatskoj kuna zakonsko sredstvo plaćanja, a iznimno se može dopustiti i korištenje druge valute. Isto tako se više pažnje posvećuje sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, pa se i propisi iz te materije trebaju imati u vidu kod obavljanja transakcija i ne samo s nerezidentima. Pojednostavljuje se obavljanje platnog prometa, što se tiče obrazaca, podataka i načina (kanala) komunikacije s kreditnim institucijama, kao i vođenje nadzorne knjige, dok se većina kapitalnih transakcija s nerezidentima treba bilježiti i izvještavati za potrebe statistike. Napomena: Stajališta iznesena u ovome članku osobna su te ne predstavljaju stajališta institucije u kojoj je autorica teksta zaposlena. Mr. sc. Marcela KIR, HNB, Zagreb

117 UGOSTITELJSTVO I TURIZAM GRANSKE SPECIFIČNOSTI KORALJKA LADEŠIĆ MASNEC Stručni članak UDK Izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti U Hrvatskom saboru su po hitnom postupku donesene izmjene i dopune Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Navedeni Zakon usvojen je na 8. sjednici Hrvatskog sabora Osnovni razlog donošenja Zakona po hitnom postupku bila je činjenica, da bi se isti mogao primjenjivati već tijekom predstojeće turističke sezone, te time doprinijeti otklanjanju poremećaja u turizmu, jer su pojedine odredbe važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Nar. nov., br. 138/06., 152/08., 43/09., 88/10. i 50/12.) ograničavajuće. Autorica u nastavku piše o pitanjima uređenim izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. 1. PITANJA UREĐENA IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 1 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona u ugostiteljskoj djelatnosti donesen je na Hrvatskom saboru po hitnom postupku i usvojen je na 8. sjednici Hrvatskog sabora Ovim se izmjenama i dopunama omogućuje građanima koji raspolažu smještajnim kapacitetima, a ne posjeduju dokaz o uporabljivosti zgrade, da putem nadležnog tijela državne uprave mogu ishoditi privremeno rješenje na osnovu kojeg će moći pružati uslugu smještaja uz uvjet da su u zakonskom roku predali zahtjev za legalizaciju. Prema odredbama važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, ugostitelj, kao i iznajmljivač uz zahtjev za izdavanje rješenja za pružanje usluga u domaćinstvu mora priložiti i dokaz da građevina, tj. objekt u kojem će pružati usluge ispunjava uvjete sukladno posebnom propisu, a bez kojih nadležni ured ne može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti. Taj poseban propis je Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12.). U tijeku je proces legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada, sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 86/12.). Prema odredbama cit. Zakona rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju objekata izgrađenih bez potrebne dokumentacije za gradnju istječe 30. lipnja godine. Ako se odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ne bi izmijenile, veliki dio nelegalno sagrađenih objekata ostao bi neiskorišten, odnosno poslovao bi u sivoj zoni. Da bi se navedeno spriječilo, predloženim izmjenama i dopunama Zakona privatnim iznajmljivačima koji su podnijeli zahtjev za legalizaciju nezakonito izgrađenih objekata za manje zahtjevne zgrade, tj. za one zgrade čija gra- 1 Do trenutka zaključivanja časopisa ( ) nije objavljen u Narodnim novinama. đevinska bruto površina nije veća od 400 m², omogućilo bi se pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu temeljem privremenog rješenja o odobrenju s rokom važenja do 31. prosinca godine, bez dokaza o uporabljivosti građevine, u smislu posebnih propisa kojima je uređena gradnja. Da bi uopće nadležni ured mogao potencijalnom pružatelju ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu izdati rješenje o odobrenju, isti mora biti vlasnik zemljišta na kojem se nalazi građevina za koju je podnesen zahtjev za legalizaciju i u kojoj namjerava pružati ugostiteljske usluge smještaja, a navedeni zahtjev za legalizaciju mora biti podnesen u zakonom propisanom roku, tj. do 30. lipnja godine. Osim za potencijalne pružatelje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti obuhvaćeni su i potencijalni ugostitelji koji su podnijeli zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene manje zahtjevne zgrade (tj. čija građevinska bruto površina nije veća od 400 m²). Dakle, i takvim se osobama omogućuje obavljanje ugostiteljske djelatnosti u nekoj od vrsta ugostiteljskih objekata, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o njihovu zahtjevu za legalizaciju, te uz mogućnost ishođenja privremenog rješenja nadležnog ureda s rokom važenja do 31. prosinca 2016., uz uvjet da su vlasnici zemljišta na kojem se nalazi građevina za koju je podnesen zahtjev za legalizaciju, a u kojoj će se obavljati ugostiteljska djelatnost, te ukoliko su navedeni zahtjevi podneseni u zakonom propisanom roku. Nadalje, izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ugostiteljima, tj. obrtnicima, trgovcima pojedincima, zadrugama i trgovačkim društvima, omogućuje se obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskim objektima vrste soba, apartman i studio apartman u građevinama stambene namjene koje su u njihovom vlasništvu, izdavanjem privremenog rješenja, 115

118 GRANSKE SPECIFIČNOSTI najduže do 31. prosinca 2016., a do kada su dužni ishoditi prenamjenu iz stambenog u poslovni prostor. Važeći Zakon omogućuje obavljanje ugostiteljske djelatnosti samo u poslovnim, ali ne i u stambenim objektima. Tako se događa da u praksi nailazimo na slučajeve da za jedan dio objekta, a koji je po namjeni poslovni prostor, fizička ili pravna osoba ishodi rješenje o ispunjavanju propisanih uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja, dok u dijelu iste građevine, koja je po namjeni stambeni prostor, na crno pruža gostima ugostiteljske usluge smještaja zaključujući ugovore o najmu na desetak ili mjesec dana, a protivno odredbama članka 27. Zakona o najmu stanova (Nar. nov., br. 91/96., 48/98., 66/98. i 22/06.). Naime, tim je člankom propisano da se odredbe tog Zakona ne primjenjuju ukoliko stan služi za privremeni smještaj (turisti i sl.). Izmjenama i dopunama Zakona omogućuje se iznajmljivačima pružanje usluga u domaćinstvu u/ili na nekretnini u vlasništvu bračnog druga, srodnika u ravnoj liniji ili članu obitelji s kojim iznajmljivač živi u zajedničkom domaćinstvu. Važećim Zakonom, samo vlasnicima stambenog objekta (soba, apartmana, kuća za odmor i sl.), odnosno vlasnicima zemljišta za kamp bilo je omogućeno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu uz ishođenje rješenja o odobrenju nadležnog ureda. Pored navedenoga, takvo je rješenje mogao ishoditi samo jedan bračni drug, odnosno jedan član istog domaćinstva. U stvarnosti međutim, postoje slučajevi da su bračni drugovi koji žive u zajedničkom domaćinstvu pojedinačni vlasnici objekata stečenih darovanjem, nasljeđivanjem, kupnjom i sl., a koji nisu mogli svoje kapacitete staviti na tržište i u istima pružati usluge smještaja. Izmjenom Zakona omogućuje se da oba bračna druga, odnosno jedan ili više članova obitelji koji žive u zajedničkom domaćinstvu ishode rješenje o odobrenju nadležnog ureda za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu, ali uz uvjet da smještajni kapacitet utvrđen u izdanim rješenjima ne prelazi maksimum smještajnog kapaciteta propisanog Zakonom, tj. 10 soba, odnosno 20 postelja, a u koji se broj ne ubrajaju pomoćni kreveti. Daljnjim izmjenama cit. Zakona omogućuje se nastavak pružanja ugostiteljskih usluga bračnom drugu, srodniku u ravnoj liniji, te članu obitelji koji živi u zajedničkom domaćinstvu s iznajmljivačem, uz izdavanje novog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga koje na zahtjev izdaje nadležni ured, a pod uvjetom da takva osoba može biti iznajmljivač u smislu članka 28. Zakona, te da ispunjava zdravstvene uvjete propisane Pravilnikom iz članka 30. stavka 3. Zakona, da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju. Uz zahtjev se prilaže i izjava da nije došlo do bitnih promjena vezanih za objekt, a koji bi utjecali na prestanak ispunjavanja propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju objekta u kojem se pružaju usluge. Prema odredbama važećeg Zakona, omogućuje se nastavak pružanja usluga iznajmljivanja samo nasljednicima iznajmljivača utvrđenim rješenjem o nasljeđivanju i osobama koje su darovanjem ili na osnovu ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju stekle pravo vlasništva nad nekretninom, i to u slučajevima opravdane nemogućnosti iznajmljivača da 116 UGOSTITELJSTVO I TURIZAM pruža navedene usluge zbog bolesti, starosti i sl., ali uz ishođenje odgovarajućeg rješenja. Sadašnjim izmjenama Zakona, takva je mogućnost propisana i za bračnog druga, srodnika u ravnoj liniji i člana obitelji koji živi s iznajmljivačem u zajedničkom domaćinstvu, s tim da ukupni smještajni kapacitet utvrđen u izdanim rješenjima ne prelazi maksimum smještajnog kapaciteta propisanog odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, tj. 10 soba, odnosno 20 kreveta, u koji se broj ne ubrajaju pomoćni kreveti, te 10 smještajnih jedinica u kampu, odnosno 30 gostiju istodobno, u koji se broj ne ubrajaju djeca u dobi do 12 godina starosti. Nadalje, brisana je i obveza dokazivanja poslovne sposobnosti za iznajmljivača, a koji je postupak do sada produžavao postupak izdavanja rješenja o odobrenju. Radi jasnoće teksta, pojam fizička osoba koja nije obrtnik ili trgovac pojedinac, zamijenjena je pojmom fizička osobagrađanin. 2. PROŠIREN JE KRUG OSOBA NA KOJE SE NE PRIMJENJUJU ODREDBE ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI Pored navedenoga, izmjenama Zakona proširen je krug osoba na koje se ne primjenjuju odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Tako je navedeno da se odredbe tog Zakona ne primjenjuju na pružanje usluga prehrane i smještaja u objektima ustanova socijalne skrbi, zdravstva, odgoja, obrazovanja i drugih sličnih ustanova, Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Oružane snage RH i MUP-a, ukoliko takve usluge pružaju njihovi djelatnici, isključivo svojim djelatnicima, pripadnicima ili korisnicima, a djelatnici ustanova socijalne skrbi i korisnicima druge ustanove socijalne skrbi. 3. IZMJENE VEZANE ZA VOĐENJE KNJIGE ŽALBE Odredbama izmjena i dopuna Zakona brisana je obveza ugostitelja da na propisani način u svakom ugostiteljskom objektu vodi knjigu žalbi, te je propisano da je ugostitelj dužan omogućiti korisniku usluge podnošenje pisanih prigovora, a sukladno posebnom propisu kojim je uređena zaštita potrošača. 4. IZMJENE PREKRŠAJNIH ODREDBI Izmjenama i dopunama predmetnog Zakona, izmijenjene su kaznene, sada prekršajne odredbe Zakona, a koje su usklađene s odredbama Prekršajnog zakona (Nar. nov., br. 107/07. i 39/13.). Tako je propisano da za prekršaje iz članka 44. stavka 1. i 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, gospodarski inspektor može pravnoj osobi naplatiti kaznu na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 5.000,00 kuna, a odgovornoj osobi u pravnoj osobi i fizičkoj osobi novčanu kaznu od 2.500,00 kuna na mjestu izvršenja prekršaja. Za prekršaje iz članka 45. stavka 2. i 3. Zakona, smanjen je raspon kazne za odgovornu osobu u pravnoj osobi i fizičku osobu, te je umjesto ranijeg raspona novčane kazne od do ,00 kuna, taj raspon sada od 3.000,00 do ,00 kuna.

119 UGOSTITELJSTVO I TURIZAM Za prekršaje propisane u članku 45. stavku 1. Zakona, povećana je kazna na mjestu izvršenja prekršaja s 1.500,00, na 2.500,00 kuna za pravnu osobu, dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi i za fizičku osobu za prekršaje navedene članku 45. stavku 1. Zakona, kazna na mjestu izvršenja prekršaja propisana u iznosu od 1.500,00 kuna. Za prekršaje iz članka 46. stavka 3. Zakona za fizičku osobu smanjen je raspon kazne, te je umjesto ranijeg raspona novčane kazne od 5.000,00 do ,00 kuna, sada propisan raspon novčane kazne za fizičku osobu od 3.000,00 do ,00 kuna. Povećana je kazna na mjestu izvršenja prekršaja za pravnu osobu za prekršaje iz članka 46. stavka 1. s 1.500,00 kuna na ,00 kuna. Nadalje, za prekršaje iz navedenoga članka Zakona, smanjena je novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi za koju je umjesto ranije propisane novčane kazne od 1.500,00 kuna, sada propisana novčana kazna na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 750,00 kuna, a za fizičku osobu je ostao iznos novčane kazne od 1.500,00 kuna, kako je to bilo propisano ranijim odredbama Zakona. Za prekršaje iznajmljivača propisane člankom 47. stavkom 1. Zakona snižen je raspon novčane kazne za prekršaj s 3.000,00 na 2.000,00 kuna, pa je sada navedeni raspon novčanih kazni za prekršaje navedene u članku 47. stavku 1. Zakona propisan u rasponu od 2.000,00 do ,00 kuna. Pored navedenoga, i u članku 47a. stavku 1. koji se odnosi na prekršaje fizičke osobe - nositelja ili člana poljoprivrednog gospodarstva, smanjen je raspon novčane kazne za prekršaje navedene u tom članku Zakona, te je umjesto raspona od 3.000,00 do ,00 kuna, propisan raspon novčane kazne od 2.000,00 do ,00 kuna. Povećane su kazne na mjestu izvršenja prekršaja od 1.000,00 na 2.500,00 kuna za pravnu osobu, odgovornu osobu u pravnoj osobi i fizičku osobu koja neposredno ili posredno, putem javnih glasila, interneta, promidžbenim materijalima i sl. GRANSKE SPECIFIČNOSTI oglašava i/ili reklamira pružanje ugostiteljskih usluga, odnosno objekata u kojima se pružaju takve usluge, a bez ispunjavanja uvjeta propisanih tim Zakonom za pružanje tih usluga. 5. ZAKLJUČNO Općenito govoreći, najnovije izmjene i dopune Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti sigurno će doprinijeti smanjenju rada na crno, te bržem ishođenju potrebnih dozvola za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje ugostiteljskih usluga. Realno je reći, da će se pozitivni rezultati ovih izmjena vidjeti tek ubuduće. Vezano uz predstojeću turističku sezonu, postoji naime velika dvojba hoće li nadležni uredi na vrijeme moći riješiti sve pristigle zahtjeve. Pri navedenom, svakako treba uzeti u obzir činjenicu da građani koji žele legalizirati svoje nelegalno sagrađene objekte, to mogu učiniti podnoseći zahtjeve nadležnom ministarstvu do 30. lipnja 2013., a izdavanje privremenih rješenja od strane nadležnih ureda državne uprave, uslijedit će tek krajem ovogodišnje turističke sezone. Stoga smatramo, da su ovakve izmjene Zakona trebale uslijediti mnogo ranije, kako bi se osobama koje to žele, omogućilo legalno poslovanje, a samim time bi se i smanjile potrebe za intervencijama inspektora Državnog inspektorata. Koraljka LADEŠIĆ MASNEC, Državni inspektorat, Zagreb Program 16. savjetovanja INTERNA REVIZIJA I KONTROLA Hotel Ilirija, Biograd na Moru, rujna

120 GRANSKE SPECIFIČNOSTI MARTINA DRVAR 1 BANKARSTVO I DRUGE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Stručni članak UDK Izmjene Zakona o kreditnim institucijama (ZOKI) Ulaskom Hrvatske u EU potrebno je uskladiti i Zakon o kreditnim institucijama s pravnom stečevinom EU. Zbog toga je izvršeno usklađivanje i promjene usvojene u novom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (ZOKI), što je objavljeno u Nar. nov., br. 54/2013. Autorica članka analizirala je posljednje izmjene i dopune ZOKI-a podijeljene u tri cjeline: (a) vezane uz korporativno upravljanje (stjecanje kvalificiranog udjela, licenciranje članova uprave i nadzornog odbora, politika primitaka radnika, bankovna tajna, kontrolne funkcije); (b) vezano uz upravljanje rizicima (izračun adekvatnosti kapitala, upravljanje likvidnosnim rizikom, kupoprodaja plasmana, javna objava) i (c) vezane uz superviziju poslovanja (nadzor mješovitog financijskog holdinga, suradnja s europskim tijelima, supervizija i supervizorske mjere, imenovanje povjerenika i posebne uprave, predstečajne mjere i stečajni razlozi, zaštita potrošača). 1. UVOD Zbog potrebe usklađivanja Zakona o kreditnim institucijama (Nar. nov., br. 117/2008., 74/2009., 153/2009., 108/2012., ZOKI) s europskom pravnom stečevinom, a prije ulaska u Europsku uniju, krajem travnja ove godine usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (Nar. nov., br. 54/2013.). Time je temeljni propis kojim se uređuje poslovanje i supervizija poslovanja kreditnih institucija (banke, štedne banke, stambene štedionice) usklađen sa sljedećim direktivama: Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja godine o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija; Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja godine o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija; Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca godine o godišnjim izvješćima i konsolidiranim izvješćima banaka i drugih financijskih institucija; Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja godine o shemama osiguranja depozita; Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja godine o reorganizaciji i likvidaciji kreditnih institucija; Direktiva Vijeća 89/117/EEZ od 13. veljače godine o obvezama podružnica kreditnih i financijskih institucija otvorenih u nekoj državi članici pri čemu takve institucije 1 Napomena: Izneseni stavovi autorice članka nisu nužno i stavovi Hrvatske narodne banke. 118 imaju svoja sjedišta izvan dotične države članice, a koje se obveze odnose na objavljivanje godišnjih računovodstvenih dokumenata; a koje su od godine bile izmijenjene sljedećim direktivama: Direktivom 2009/111/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenjaju i dopunjuju direktive 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2007/64/EZ u pogledu banaka povezanih sa središnjim institucijama, nekih stavaka jamstvenog kapitala, velikih izloženosti, nadzornih režima i upravljanja krizom (SL, L 302, ); 2 Direktivom 2010/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenjaju i dopunjuju direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ o kapitalnim zahtjevima za knjigu trgovanja i za resekuritizaciju, te za superviziju politike primitaka (SL, L 329, ); 3 Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ (SL, L 331, ). 2. KORPORATIVNO UPRAVLJANJE Stjecanje kvalificiranog udjela Izmijenjena je definicija zajedničkog djelovanja na način da su se u nju uključili svi fondovi kojima upravlja društvo 2 Spomenuta je direktiva poznata pod nazivom CRD II, engl. Capital Requirements Directive II (Direktiva o kapitalnim zahtjevima II). 3 Spomenuta je direktiva poznata pod nazivom CRD III, engl. Capital Requirements Directive III (Direktiva o kapitalnim zahtjevima III).

121 BANKARSTVO I DRUGE FINANCIJSKE INSTITUCIJE za upravljanje, izravna ili neizravna kontrola drugih pravnih osoba te povezanost prema odredbama zakona koji uređuje preuzimanje dioničkih društava (članak 25.). Na to su nadovezane izmjene odredbe vezane uz situacije kada se ne podnese zahtjev za izdavanje suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela ili ako se ne podnese zahtjev za daljnje stjecanje dionica u kapitalu ili glasačkim pravima od strane već kvalificiranog udjela (članak 34.) jer te dionice prema članku 40. ne mogu imati pravo glasa i HNB će rješenjem (dostavlja se osobama, kreditnoj instituciji i Središnjem klirinškom depozitarnom društvu) naložiti prodaju tih dionica bilo osobi ili grupi povezanih osoba ili osobama koji zajednički djeluju (u slučaju više osoba prodaja će se naložiti svakom stjecatelju razmjerno i pojedinačno). Pritom rok za prodaju ne može biti kraći od tri mjeseca ni duži od devet mjeseci, a do ostvarenja prodaje stjecatelj ne može ostvarivati nikakva prava ni iz jedne dionice za koju je naložena prodaja što osigurava kreditna institucija i o tome na mjesečnoj razini izvještava HNB. Kako bi onemogućila glasovanje stjecatelja bez suglasnosti u situaciji kada on i nakon smanjenja kvoruma za valjano odlučivanje (za iznos dionica bez prava glasa) i dalje ima većinski udio dionica, HNB će prema izmjenama moći rješenjem imenovati delegata za glasovanje koji sve do dana prodaje dionica na glavnoj skupštini glasuje u skladu s uputom HNB-a, pri čemu delegat ostvaruje sva upravljačka prava iz dionica, a imovinska prava ostvaruje kreditna institucija (članak 40.a). Opisanu prodaju dionica HNB može naložiti i kod oduzimanja suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela (članak 41.). Kao informacije potrebne kod odlučivanja o izdavanju suglasnosti (članak 35.), osim grupe povezanih osoba (članak 24.) uz zahtjev za stjecanje kvalificiranog udjela potrebno je podnijeti i popis osoba koje zajednički djeluju (članak 25.), te se proširuje informacija o nekažnjavanosti stjecatelja pravne osobe (osude za kaznena djela ili prekršaje, pravomoćnost odluke te vođenje kaznenog ili prekršajnog postupka). HNB je dobila mogućnost pobliže propisati kriterije na temelju kojih procjenjuje primjerenost i financijsko stanje stjecatelja kvalificiranog udjela (članak 38.). Konačno, izmijenjena je obveza kreditnih institucija da izvještavaju HNB o održanoj glavnoj skupštini, a ne o sazivanju iste (članak 162.). GRANSKE SPECIFIČNOSTI Licenciranje članova uprave i nadzornog odbora Opis ustroja kreditne institucije je proširen (članak 42.a) na način da se opisuje kako uprava i nadzorni odbor moraju zajedno imati stručna znanja, sposobnosti i iskustvo potrebne za vođenje poslova kreditne institucije (uprava), odnosno za neovisno nadziranje poslova kreditne institucije (nadzorni odbor). Isto tako se od kreditne institucije dodatno traži da odmah obavijesti HNB o prestanku mandata člana uprave i nadzornog odbora te navede razloge za prestanak mandata. Iz uvjeta za člana uprave (članak 45.) brisan je uvjet završenog diplomskog studija u skladu s propisima kojima se uređuje znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje, naglašeno je da član uprave ne smije biti u sukobu interesa u odnosu na kreditnu instituciju, dioničare, članove nadzornog odbora, nositelje ključnih funkcija i više rukovodstvo kreditne institucije te da osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela (članak 35. stavak 1. točka 1. podtočka i) ) nemaju dobar ugled, pri čemu se o pravomoćnoj osuđivanosti HNB informira iz kaznene odnosno prekršajne evidencije na temelju obrazloženog zahtjeva (a ne kao dosad o podacima o nekažnjavanju), a podaci iz kaznene odnosno prekršajne evidencije ne smiju biti stariji od 90 dana. Zadaci uprave su prošireni (članak 48.) na način da je uprava dužna uz postojeće odredbe vezane uz poštivanje pravila i propisa, supervizorskih mjera, upravljanja rizicima i solidarnu odgovornost za štetu, ujedno periodično, a najmanje jednom godišnje, preispitati primjerenost postupaka i djelotvornost kontrolnih funkcija, svoje zaključke dokumentirati i o njima obavijestiti nadzorni odbor. Pisana opomena koja se izriče odgovornoj osobi iz uprave kreditne institucije sada se može izreći (članak 50. stavak 2.) bez obzira na to je li u trenutku izricanja opomene osoba i dalje član ili predsjednik uprave kreditne institucije. Umjesto određivanja uvjeta pod kojima osoba ne može biti član nadzornog odbora kreditne institucije, definirani su uvjeti pod kojima osoba može biti član nadzornog odbora kreditne institucije (članak 52.) - dobar ugled, stručno znanje, sposobnost i iskustvo, ne postojanje sukoba interesa, dovoljno vremena za ispunjavanje obveze te zadovoljavanje uvjeta iz Zakona o trgovačkim društvima. Za izbor članova uprave kao i za izbor članova nadzornog odbora kreditna institucija mora imati primjerenu politiku za izbor i procjenu ispunjenja uvjeta za članove uprave (uz prethodnu suglasnost nadzornog odbora) te članove nadzornog odbora. Dodane su i nove odredbe koje se odnose na izdavanje prethodne suglasnosti HNB-a za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora kreditne institucije (članak 52.a) - mandat na koji se izdaje suglasnost do četiri godine, dobar ugled te obveza predsjednika glavne skupštine da najmanje tri mjeseca prije isteka mandata pojedinog člana nadzornog odbora podnese zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti - te oduzimanje suglasnosti za obavljanje funkcije nadzornog odbora kreditne institucije (članak 52.b). Politika primitka radnika Iz nadležnosti nadzornog odbora kreditne institucije izbrisana je odredba o davanju suglasnosti upravi na akt kojim se uspostavlja i osigurava adekvatno funkcioniranje sustava unutarnjih kontrola (članak 53.), ali mu se nameće obveza da najmanje tri svoja člana delegira u odbor za primitke (članak 54.a), ukoliko prema propisu HNB-a kreditna institucija isti mora osnovati. U ZOKI je uključen i opis nositelja ključnih funkcija (članak 54.b) kao osoba koje obnašaju one funkcije koje im omogućavaju značajan utjecaj na upravljanje kreditnom institucijom, ali koji nisu ni članovi uprave ni članovi nadzornog odbora o čemu je kreditna institucija dužna donijeti i provoditi primjerene politike za izbor i procjenu primjerenosti nositelja ključnih funkcija u kreditnoj instituciji, a HNB može pobliže propisati sadržaj navedene politike. U sustav upravljanja (članak 113.) se uz jasan organizacijski ustroj, djelotvorno upravljanje rizicima i primjerene sustave unutarnjih kontrola uključuju i politike primitaka koje su u skladu s odgovarajućim i djelotvornim upravljanjem rizicima i koje promiču odgovarajuće i djelotvorno upravljanje rizicima te se ograničava isplata varijabilnih primitaka (članak 113.a) protivna odredbama ZOKI-a ili podzakonskog propisa. HNB je zadužena za utvrđivanje referentnih trendova i praksi kreditnih institucija vezanih uz primitke radnika na osnovi raspoloživih informacija o primicima radnika (članak 119

122 GRANSKE SPECIFIČNOSTI 162.a), dok je kreditna institucija dužna javno objaviti opće informacije vezane uz politiku primitaka radnika i provođenje te politike (članak 176.). Bankovna tajna Obveza čuvanja bankovne tajne (članak 169.) ne odnosi se prema dopunama ZOKI-a na pisani zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske ili Ministarstva unutarnjih poslova kod prikupljanja podataka u predistražnom postupku, odnosno na sudužnika, založnog jamca ili drugog sudionika vezano uz konkretan kreditni odnos te na pisani zahtjev osobe koja je pogrešno uplatila novčana sredstava na račun klijenta kreditne institucije kako bi se mogao pokrenuti sudski postupak za povrat pogrešno uplaćenih novčanih sredstava. Vezano uz razmjenu povjerljivih podataka za koje se klijent kreditne institucije pisano suglasio da se mogu priopćiti ili se razmjenjuju između kreditnih i/ili financijskih institucija, HNB može propisati detaljnije uvjete, a kreditna institucija osigurati točnost podataka i njihov primjeren opseg i rok čuvanja te omogućiti klijentu uvid u njegove podatke. Kontrolne funkcije ZOKI je dopunjen definicijom sustava unutarnjih kontrola (članak 180.) kao skupa procesa i postupaka za adekvatnu kontrolu rizika, praćenje učinkovitosti i djelotvornosti poslovanja kreditne institucije, pouzdanosti njezinih financijskih i ostalih informacija te usklađenosti s propisima, internim aktima, standardima i kodeksima radi osiguranja stabilnosti poslovanja kreditne institucije. Prema usvojenim dopunama uprava kreditne institucije je dužna (uz prethodnu suglasnost nadzornog odbora) uspostaviti djelotvoran sustav unutarnjih kontrola kao i akt za svaku od triju kontrolnih funkcija (članak 181.) - funkciju kontrole rizika, funkciju praćenja usklađenosti te funkciju unutarnje revizije - a HNB može detaljnije propisati sadržaj akta za svaku kontrolnu funkciju, kriterije koje moraju zadovoljiti osobe koje obavljaju poslove kontrolnih funkcija, sadržaj i dinamiku izvješća kontrolnih funkcija, osobe kojima se izvješća dostavljaju te način na koji uprava kreditne institucije preispituje primjerenost i djelotvornost kontrolnih funkcija. Pojedina kontrolna funkcija ne može biti organizirana u sklopu druge kontrolne funkcije (uz iznimku funkcije usklađenosti), trebaju se pokriti svi značajni rizici te izbjeći sukob interesa. Značajna dopuna odnosi se na odredbu prema kojoj kreditna institucija ne smije u cijelosti eksternalizirati kontrolne funkcije (članak 182.). Postavlja se zahtjev da uprava kreditne institucije ne može imenovati niti zamijeniti odgovornu osobu za rad pojedine kontrolne funkcije bez suglasnosti nadzornog odbora kreditne institucije (članak 183.) te je dužna obavijestiti HNB bez odgađanja o imenovanju i zamjeni odgovornih osoba za rad svake kontrolne funkcije, a osoba odgovorna za rad pojedine kontrolne funkcije najmanje jednom godišnje izvještava izravno upravu i nadzorni odbor te revizorski odbor. S druge strane, kontrolna funkcija se obvezuje obavijestiti upravu, nadzorni odbor kreditne institucije i HNB ukoliko utvrdi nezakonitost u poslovanju ili kršenje pravila o upravljanju rizicima, zbog čega je ugrožena likvidnost, solventnost ili sigurnost poslovanja kreditne institucije (članak 184.). Iz ZOKI-a su izbrisani članci 120 BANKARSTVO I DRUGE FINANCIJSKE INSTITUCIJE kojima se detaljnije propisivao ustroj unutarnje revizije u kreditnoj instituciji (članci 185. do 189.). Vezano uz reviziju za potrebe HNB-a (članak 196.) ocjena revizora o pridržavanju pravila o upravljanju rizicima, obavljanju poslova funkcije kontrole rizika, stanju informacijskog sustava te pravilnosti i točnosti izvješća koji se dostavljaju HNB-u ocjena je opisna u četiri kategorije: potpuno zadovoljavajuće, zadovoljavajuće, nezadovoljavajuće, u potpunosti nezadovoljavajuće (izbrisana je kategorija djelomično zadovoljavajuće). 3. UPRAVLJANJE RIZICIMA Izračun adekvatnosti kapitala Uz definiciju resekuritizacije (članak 97.) kao sekuritizacije kod koje je rizik povezan s odnosnim skupom izloženosti tranširan i kod koje najmanje jednu odnosnu izloženost čini sekuritizacijska pozicija, izmijenjena je i odredba vezana uz upravljanje sekuritizacijskim rizikom (članak 117.) koje se mora zasnivati na ekonomskom sadržaju posla. Upravljanje likvidnosnim rizikom U definiciju djelotvornog upravljanja likvidnosnim rizikom (članak 121.) uključena je primjena adekvatnog mehanizma raspodjele likvidnosnih troškova, koristi i rizika i to na način da se uzmu u obzir ne samo moguća pravna, supervizijska ili provedbena ograničenja u prijenosu likvidnih i slobodnih sredstava unutar i izvan Republike Hrvatske, već i unutar i izvan Europskog gospodarskog prostora. Kupoprodaja plasmana Zbog učestale kupoprodaje plasmana kreditnih institucija, uvedeno je cijelo novo poglavlje VII.a, te je definirana kupoprodaja plasmana (članak 160.a) - svaki ugovor kojim se prenosi plasman ili se prenose rizici i koristi s osnove plasmana s kreditne institucije prodavatelja na stjecatelja te čija će posljedica biti prestanak priznavanja plasmana u bilanci kreditne institucije u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. U slučajevima kad je riječ o materijalno značajnom iznosu plasmana, HNB propisuje opće i posebne uvjete za sklapanje tog ugovora uz obvezu pisanog obavještavanja HNB-a 60 dana prije sklapanja takvog ugovora te uvjete za vraćanje tog plasmana u bilancu kreditne institucije. Posebno se ističe zaštita potrošača čiji su plasmani predmet ugovora kako ne bi došli u nepovoljniji položaj nakon prodaje plasmana. Iz ovih odredbi izuzeti su ugovori o prodaji plasmana sklopljeni kao mjere za kreditne institucije u financijskim poteškoćama. Javna objava Vezano uz javnu objavu, kreditna institucija se obvezuje donijeti politiku za procjenu toga prikazuju li njezine javno objavljene informacije cjelovit profil rizičnosti kreditne institucije sudionicima na tržištu, pri čemu ne treba objaviti materijalno neznačajne ili povjerljive informacije (članak 176.). Dodana je i obveza nadređenoj kreditnoj instituciji u Republici Hrvatskoj da javno objavi opis pravnih odnosa u svojoj grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj te opis sustava upravljanja i organizacijske strukture ili poveznice na navedene informacije (članak 178.a).

123 BANKARSTVO I DRUGE FINANCIJSKE INSTITUCIJE 4. SUPERVIZIJA POSLOVANJA Nadzor mješovitog financijskog holdinga U sve relevantne odredbe koje se odnose na superviziju na konsolidiranoj osnovi uključen je (uz postojeće nadređenu kreditnu instituciju i nadređeni financijski holding) i mješoviti financijski holding koji predstavlja financijski holding koji u Republici Hrvatskoj nije podređeno društvo kreditne institucije koja je od HNB-a dobila odobrenje za rad, odnosno nekoga drugoga financijskoga holdinga ili mješovitoga financijskoga holdinga koji su osnovani u Republici Hrvatskoj, a u Europskoj uniji nije podređeno društvo kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici, odnosno drugoga financijskoga holdinga koji su osnovani u bilo kojoj državi članici (članci 19. i 20.). U tom smislu proširen je popis dodatnih poslova na konsolidiranoj osnovi (članak 287.) Suradnja s europskim tijelima Nakon osnivanja pravne osobe koja se bavi supervizijom kreditnih institucija na europskoj razini, kod izricanja preventivnih mjera HNB uz nadležna tijela matičnih država članica i Europsku komisiju treba u najkraćem mogućem roku obavijestiti i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, EBA 4 (članak 215.). To isto tijelo moći će posredovati između HNB-a i nadležnog tijela iz druge države članice, ukoliko je ono odbilo zahtjev HNB-a za suradnju, osobito za razmjenu informacija ili nije postupilo u primjerenom roku (članak 222.). EBA je uključena i u popis osoba s kojima HNB može razmjenjivati povjerljive informacije (članak 223.), a mogućnost prosljeđivanja povjerljivih informacija sada se odnosi i na druga tijela nadležna za nadzor nad platnim sustavima te na Europski odbor za sistemske rizike, ESRB 5 (članak 225.). I EBA i ESRB uključeni su u popis institucija u Europskoj uniji koje je HNB dužna obavještavati (članak 227.) Supervizija i supervizorske mjere Predmet supervizije se dopunio provjerom usklađenosti poslovanja kreditne institucije s propisima Europske unije kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, 6 a u obavljanje 4 EBA (engl. European Banking Authority) je neovisno tijelo Europske unije čiji rad je usmjeren ka osiguravanju učinkovite i dosljedne bonitetne regulative i supervizije u cijelom europskom bankovnom sektoru. Njezini glavni ciljevi su očuvanje financijske stabilnosti u Europskoj uniji te zaštita cjelovitosti, učinkovitosti i urednog funkcioniranja bankovnog sustava. Glavni zadatak EBA-e je pridonijeti stvaranju jedinstvenih europskih pravila za bankarstvo čiji je cilj stvaranje jedinstvenih skupa usklađenih bonitetnih pravila za financijske institucije u Europskoj uniji. EBA isto tako ima važnu ulogu u promoviranju ujednačavanja supervizorskih pravila i zadaća joj je ocjenjivanje rizika i ranjivosti bankovnog sustava u Europskoj uniji. EBA je osnovana 1. siječnja kao dio Europskog sustava financijske supervizije (ESFS, engl. European System of Financial Supervision) te je preuzela sve odgovornosti i zadatke bivšeg Odbora europskih bankovnih supervizora (engl. Committee of European Banking Supervisors). 5 ESRB (engl. European Systemic Risk Board) je odgovoran za makrobonitetni nadzor financijskog sustava unutar Europske unije kako bi se spriječili ili smanjili sistemski rizici koji utječu na financijsku stabilnost, a koji proizlaze iz financijskog sustava, pri čemu se uzimaju obzir makroekonomske okolnosti kako bi se izbjegla razdoblja širenja financijskih nestabilnosti. Ova vrsta nadzora treba omogućiti neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta u Europskoj uniji te osigurati primjerenu podršku gospodarskom rastu od strane financijskog sektora. 6 Većinu europskih propisa predstavljaju direktive koje predstavljaju rezultat koji treba postići, ali je nacionalnim vlastima prepušten izbor metode kojom se dolazi do zadanih regulatornih učinaka. U većini slučajeva GRANSKE SPECIFIČNOSTI supervizije se uz obavljanje prikupljanja podataka, izravnog nadzora i nalaganja supervizorskih mjera uključilo i izdavanje mišljenja, odobrenja i suglasnosti u skladu sa ZOKI-em (članak 197.). 7 Popis supervizorskih mjera (članak 236.) proširen je mogućnostima HNB-a sazivanja glavne skupštine s dnevnim redom koji odredi HNB te mjerama koje se odnose na iznos varijabilnih primitaka (ne smije prelaziti postotak dobiti poslije oporezivanja), pretvaranje iskazane dobiti u temeljni ili neki drugi oblik kapitala te imenovanje novog nositelja ključne funkcije. Vezano uz sazivanje glavne skupštine od strane HNB-a (članci 236.a i 236.b) detaljno su propisani razlozi sazivanja (neizvršenje supervizorske mjere ili povećanje i smanjenje temeljnoga kapitala) te imenovanje predstavnika HNB-a na takvoj skupštini (određen odlukom guvernera HNB-a). Izricanje stope adekvatnosti jamstvenoga kapitala iznad minimalno propisanog (članak 237.) dopunjeno je razlozima na kojima se temelji donošenje takve odluke (ocjena kvalitativnih i kvantitativnih odrednica procesa i postupaka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala, ocjeni sustava upravljanja rizicima te nalazima obavljene supervizije). Imenovanje povjerenika i posebne uprave Način imenovanja povjerenika u kreditnu instituciju (članak 238.) te njegove ovlasti (članak 239.) detaljnije su uređene u dijelu koji se odnosi na imenovanje pomoćnika povjerenika te prava povjerenika i pomoćnika na naknadu za njihov rad te obvezom povjerenika da u roku 30 dana od imenovanje izradi izvješće o financijskom stanju kreditne institucije (članak 239.a), dužnosti povjerenika da bez odgađanja obavijesti HNB o svim okolnostima koje mogu utjecati na neizvršavanje supervizorskih mjera ili pogoršanje financijskog stanja kreditne institucije (članak 239.b) te postupanje HNB na temelju izvješća povjerenika (članak 239.c) - nalaganje primjene plana oporavka ili imenovanje posebne uprave. S tim u vezi izmijenjeni su i razlozi uvođenja posebne uprave u kreditnu instituciju (članak 242.), članovima posebne uprave (članak 244.) koji ne odgovaraju kao redovna uprava za neusklađenost poslovanja kreditne institucije sa ZOKI-em i drugim propisima te odgovaraju za štetu samo ako je šteta prouzročena namjerno ili iz krajnje nepažnje (članak 246.a), a HNB je ovlaštena davati posebnoj upravi pisane naloge i upute (članak 248.). Brisani su članci koji su se odnosili na povećanje temeljnog kapitala radi osiguranja financijske stabilnosti, sazivanje glavne skupštine te procjenu rezultata države članice transponiraju direktive u svoje nacionalne propise uzimajući u obzir posebnosti svog zakonodavnog okvira. Ponekad nacionalne vlasti u propisivanju dodaju obveze i procedure koje nisu predviđene europskim zakonskim okvirom. To pozlaćivanje (engl. goldplating) utječe na primjenu europskih propisa kao i na kvalitetu regulatornog okvira u Europskoj uniji. Europski Parlament i Vijeće, kao i Europska komisija, mogu isto tako usvajati i uredbe koje su direktno primjenjive u državama članicama EU. Pošto te uredbe ne zahtijevaju transponiranje, nema problema pozlaćivanja. Stoga zamjena direktiva uredbama u određenim okolnostima može biti u cilju pojednostavljenja regulative. Uredbe ujedno jamče da se na sve subjekte regulative primjenjuju ista pravila - vidi više na eu/governance/better_regulation/instruments_en.htm#_reg_dir). EBA je ovlaštena za predlaganje obvezujućih tehničkih standarda (engl. binding technical standards) iz svog djelokruga, a koje u konačnici usvaja Europska komisija u pravnom obliku uredbi, bilo kao regulatorne (engl. regulatory) - što u našem okruženju odgovara razini pravilnika ili odluka - bilo kao provedbene (engl. implementing) tehničke standarde - što u našem okruženju odgovara razini uputa. 7 Isto. 121

124 GRANSKE SPECIFIČNOSTI posebne uprave (članci 251., 252., 253.), a produžen je rok za podnošenje tužbe nadležnom upravnom sudu protiv rješenja HNB-a o uvođenju posebne uprave (članak 243.) s 8 dana na 30 dana. Predstečajne mjere i stečajni razlozi Na novi način je određena mogućnost donošenja rješenja o nedostupnosti depozita od strane HNB-a (članak 67.) kao sposobnost da u danom trenutku isplati dospjeli depozit ili se isto u tom trenutku ne može očekivati. Pritom HNB donosi spomenuto rješenje najkasnije u roku do pet radnih dana nakon što je utvrdila da kreditna institucija nije isplatila dospjele i plative depozite utvrđene zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita. Ujedno se kreditna institucija obvezuje na zahtjev HNB-a izraditi i dostaviti plan oporavka (članak 163.a) čiji sadržaj može propisati HNB (članak 161.). Izmijenjen je način otvaranja stečajnog postupka nad kreditnom institucijom (članak 273.) na način da prijedlog za otvaranje podnose samo HNB ili likvidator prema Stečajnom zakonu, te su izmijenjeni stečajni razlozi (članak 274.). Postupanje kod otvaranja stečajnog postupka detaljnije je uređeno propisivanjem privremenih mjera (članak 274.a) koje se odnose na zabranu provedbe osnova plaćanja na teret računa kreditne institucije prema zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, privremenu zabranu plaćanja kreditnoj instituciji sa svih njezinih računa, privremenu isplatu i prijenosa kreditnoj instituciji s računa njezinih klijenata te privremenu zabranu pružanja platnih usluga kreditnoj instituciji putem platnih kartica. Ujedno se stečajni sudac obvezuje da u roku osam dana od dana primitka prijedloga za otvaranje stečajnog postupka zakaže ročište te u roku 30 dana donese rješenje o otvaranju stečajnog postupka ili odbijanju otvaranja tog postupka (članak 275.). Od stečajnog upravitelja se očekuje da ima znanje i iskustvo iz područja bankarskog poslovanja (članak 276.c), a skraćen je popis tražbine stečajnih vjerovnika viših isplatnih redova (članak 278.) na tražbine radnika, HNB-a, osiguranja depozita kao tri viša isplatna reda, dok sve ostale tražbine ulaze u četvrti isplatni red. 122 BANKARSTVO I DRUGE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Zaštita potrošača Niz je novih odredbi vezanih uz zaštitu potrošača pri čemu treba izdvojiti: ugovaranje usluga (članak 305.): po jedan primjerak ugovora se predaje uz dužnika i sudužnicima, založnim dužnicima i jamcima; prije zaključivanja ugovora potrošaču se daju sve informacije potrebne za usporedbu različitih ponuda, nacrt ugovora bez naknade te čine dostupnim svi bitni uvjeti iz ugovora iz kojih proizlaze prava i obveze potrošača, kao i elektroničke verzije članaka iz relevantnih Općih uvjeta poslovanja, Politike kamatnih stopa, Tarife naknada i svih drugih akata koji mogu direktno ili indirektno utjecati na financijski položaj potrošača, uključujući i objašnjenja kreditne institucije; objavljivanje općih uvjeta poslovanja (članak 306.): vezano uz valute u kojima se može nominirati ili uz koje se može vezati glavnica (kod odobravanja kredita) ili depozit (kod primanja depozita) potrebno je dati pojašnjenja koja se odnose na rizik promjene tečaja tih valuta, a kod naknada odnosno provizije objašnjenje povezano s mogućom promjenjivosti tih naknada odnosno provizija za vrijeme trajanja ugovora; vezano uz primanje depozita potrebno je informirati potrošača o mogućnosti isplate oročenog depozita prije isteka oročenja, način postupanja s depozitom nakon isteka oročenja te uvjetima raspolaganja sredstvima maloljetnih osoba; propis o sadržaju ugovora (članak 307.): HNB-u je dana mogućnost da može propisati (uz postojeće efektivnu kamatnu stopu, obvezne elemente ugovora o kreditu i depozitu te sadržaju i obliku informacija kod ugovaranja usluga) i tipske obrasce za pojedine kreditne i depozitne usluge te odredbe koje ugovori o depozitu i kreditu ne smiju sadržavati; obavještavanje potrošača (članak 308.): obavještavanje potrošača (kod kredita i sudužnika i jamaca) o stanju kredita odnosno depozita mora biti bez naknade i najmanje jednom godišnje; obavještavanje sudužnika, založnog dužnika i jamca u slučaju kada nakon nastupa kašnjenja u otplati dugovanja ne postoji dogovor između kreditnog dužnika i kreditne institucije; obavještavanje o promjeni ugovorene promjenjive kamatne stope uz objašnjenje o kretanju parametara zbog kojih je došlo do promjene kamatne stope inače promjenu ne kreditna institucija ne može primijeniti, a ako se potrošač s promjenom ne slaže, može bez naknade prijevremeno vratiti kredit; ugovaranje kamatnih stopa (članci 308.a, 308.b, 308.c): promjenjiva kamatna stopa se ugovara prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kratkoročni depoziti i kratkoročni krediti (do 12 mjeseci) ne smiju se ugovarati s promjenjivom kamatnom stopom; naknade koje nisu sadržane u Tarifi naknada u vrijeme zaključenja ugovora ne smiju se naplatiti potrošaču tijekom trajanja ugovornog odnosa; rješavanje prigovora potrošača (članak 309.): potrošači nezadovoljni odgovorom ili rješenjem kreditne institucije na njihov uloženi prigovor mogu o tome obavijestiti HNB, ali HNB ne rješava pojedinačne prigovore potrošača odnosno klijenata kreditne institucije; mjere za zaštitu potrošača (članak 309.b): HNB može rješenjem kreditnoj instituciji odrediti mjere i rokove za njihovo ispunjenje radi osiguravanja zaštite potrošača. 5. ZAKLJUČAK Temeljem opisanih izmjena i dopuna ZOKI-a Hrvatska narodna banka usvojila je tijekom svibnja i lipnja godine sljedeće podzakonske propise kojima su detaljnije propisana sljedeća područja vezana uz poslovanje i superviziju poslovanja kreditnih institucija: Odluka o sustavu unutarnjih kontrola (Nar. nov., br. 69/2013.); Odluka o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija (Nar. nov., br. 67/2013.); Odluka o procjeni primjerenosti predsjednika uprave, člana uprave, člana nadzornog odbora i nositelja ključne funkcije u kreditnoj instituciji (Nar. nov., br. 68/2013.); Odluka o primicima radnika (Nar. nov., br. 67/2013.);

125 BANKARSTVO I DRUGE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o upravljanju likvidnosnim rizikom (Nar. nov., br. 60/2013.); Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu provedbe supervizije kreditnih institucija i izricanju supervizorskih mjera (Nar. nov., br. 67/2013.); Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnoj objavi bonitetnih zahtjeva kreditnih institucija (Nar. nov., br. 67/2013.); odnosno odluke kod kojih je u relevantne članke za potrebe supervizije na konsolidiranoj osnovi uključen i mješoviti financijskih holding : Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o nadzornim izvještajima kreditnih institucija (Nar. nov., br. 67/2013.); Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija (Nar. nov., br. 67/2013.); Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o postupku procjenjivanja adekvatnosti internog kapitala kreditne institucije (Nar. nov., br. 67/2013.); Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o superviziji grupe kreditnih institucija na konsolidiranoj osnovi (Nar. nov., br. 67/2013.); GRANSKE SPECIFIČNOSTI Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o ograničenju ulaganja kreditnih institucija u kapital nefinancijskih institucija i materijalnu imovinu (Nar. nov., br. 67/2013.). Nakon usvajanja izmjena Direktive o kapitalnim zahtjevima koje su predložene u srpnju , a čije se usvajanje očekuje u srpnju godine, očekuju se nove izmjene Zakona o kreditnim institucijama obzirom da će jedan dio odredbi, poglavito onaj koji se odnosi na izračun adekvatnosti kapitala kreditnih institucija, biti usvojen u obliku uredbe na razini Europske unije. 8 Riječ je o izmjenama koje su poznate pod nazivom CRD IV engl. Capital Requirements Directive IV (Direktiva o kapitalnim zahtjevima IV) - vidi više na poveznici Martina DRVAR, HNB, Zagreb

126 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA DAMIR HUTINEC Stručni članak UDK Novela Zakona o zemljišnim knjigama: 40 milijuna elektroničkih uvida godišnje, žalbi... Izmjene i dopune Zakona o zemljišnim knjigama odnose se mahom na postupovne odredbe, a namjera im je ubrzati zemljišnoknjižni postupak u predvečerje konačnog stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, osuvremeniti ga digitalizacijom te ujednačiti sudsku praksu uvođenjem Visokog zemljišnoknjižnog suda, kao i usvojiti neka druga suvremena rješenja. 1. UVOD Brojnost i značaj novih rješenja koja donosi Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., 55/13. i 60/13., dalje: ZZK) najočitija je u postupovnim odredbama kojima se u mnogo čemu mijenjaju dosadašnje odredbe zakona. Slijedimo li ih kroz tekst postojećega zakona koji mijenjaju kreću se redom kroz: 1. Dio - opće odredbe; 2. Dio - knjižni upisi; 3. Dio - postupak u zemljišnoknjižnim stvarima, i to: - opće odredbe o troškovima, - prijedlog za upis, - odlučivanje u zk postupku, - dostava, - pravni lijekovi; 4. Dio - novonazvan: Posebne odredbe o zajedničkom informacijskom sustavu, bazi zemljišnoknjižnih podataka i zemljišnoknjižnom postupku, naročito - elektroničko poslovanje u zemljišnim knjigama, - posebne odredbe o zemljišnoknjižnom postupku; 5. Dio - osnivanje, obnavljanje,dopuna i preoblikovanje zemljišne knjige; te naposlijetku prijelazne i završne odredbe. 2. OPĆE ODREDBE Po novome Zemljišne knjige vodi općinski sud kao zemljišnoknjižni sud prvog stupnja, a predviđeno je da se u 124 zemljišnoknjižnom sudu može osnovati jedan ili više odjela koji obavljaju poslove vođenja zemljišnih knjiga, a kao voditelj određen je predsjednik odjela i voditelj odjela, koji je određen godišnjim rasporedom poslova, a ne kao prije voditelj zemljišnih knjiga. Veliku novinu predstavlja odredba da o žalbama u zemljišnoknjižnim predmetima, kao i o žalbama protiv odluka suda prvog stupnja u postupcima: - brisovne tužbe, - tužbe za ispravak, - tužbe za ispravak pogrešnog upisa i - tužbe za opravdanje predbilježbe, odlučuje Visoki zemljišnoknjižni sud Republike Hrvatske. Odmah se postavilo i pitanje, koliko je predmeta koji potencijalno stoje pred tim sudom u jednoj godini, te je li potreban, pogotovo kada se uzme brojka od sedam tisuća žalbi koje prispiju županijskim sudovima u nabrojenim stvarima. U žalbenim postupcima o kojima odlučuju županijski sudovi kao drugostupanjski, do početka rada Visokog zemljišnoknjižnog suda Republike Hrvatske, žalbe će i nadalje rješavati nadležni županijski sud, dok će s danom početka rada ovoga suda, nadležni županijski sudovi ustupiti predmete u kojima je izjavljena žalba Visokom zemljišnoknjižnom sudu Republike Hrvatske. Nedvojbeno je da će rad ovoga suda doprinijeti ujednačavanju sudske prakse koja se ponekad

127 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA jako razlikuje od suda do suda koji rješavaju u prvom stupnju. Svakako će ovakav sud, koji po svemu spada u specijalizirane sudove, svojim radom učiniti bitan doprinos kvaliteti sudovanja u predmetima ove vrste. To će s odobravanjem dočekati i stranke koje nerijetko bivaju prisiljene, nakon što dobiju prvostupanjsku odluku, odlučiti je li im se više isplati podnijeti novi prijedlog ili se žaliti pa čekati odluku drugostupanjskog suda nerijetko dulje od godinu dana. 3. ELEKTRONIČKI OBLIK ZEMLJIŠNIH KNJIGA Prema novoj odredbi, zemljišne knjige vode se u elektroničkom obliku, a ne više kao ručno vođena zemljišna knjiga i tako vođena, zajedno s katastrom vođenim elektroničkom obradom podataka čini bazu zemljišnih podataka Republike Hrvatske, skraćeno BZP. 4. ZEMLJIŠNOKNJIŽNI UPISI U ovome dijelu izmjene nisu opsežne, i dalje vrijede odredbe o kvaliteti isprava na temelju kojih se dopušta upis, o tome da ako se isprave sastoje od više listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne može umetnuti nijedan list, kao i da osobe, moraju biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima, a moraju biti navedeni i mjesto, dan, mjesec i godina sastavljanja isprave. Izmjena je učinjena dodavanjem stavka 3. članka 44., kojim je propisano da se isprave koje ne sadrže podatke o mjestu i vremenu sastavljanja (ali je na njima izvršena ovjera kod javnog bilježnika), smatraju podobnim za provođenje upisa. Nadalje je predviđeno i to da će se upis u zemljišnu knjigu dopustiti i temeljem elektroničke isprave ako je bez nedostataka koji dovode u sumnju vjerodostojnost i ako su navedeni svi potrebni podaci. Također se takvom ispravom podobnom za upis smatra i isprava potpisana elektroničkim putem, i to naprednim elektroničkim potpisom podnositelja prijedloga. Predbilježba je doživjela izmjenu tek u jednom, a to je odredba da javne isprave na temelju kojih se može dopustiti predbilježba jesu neovršne, a ne kao prije, neizvršene pravomoćne domaće sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno utvrđuje ili dosuđuje ili se bezuvjetno odbija. Kod Zabilježbe ima većih promjena. Kao prvo, u članku 74. sada stoji da zabilježbe prvenstvenog reda gube učinak istekom roka od godine dana od dostave rješenja o upisu, bez obzira je li riječ o založnom pravu ili nekom od zabilježbi navedenih u članku 72. Rok od godine dana teče od dostave rješenja o upisu, a ne više od samoga upisa. Dalje, dodavanjem članka 84.a predviđa se nova vrst zabilježbe, a to je zabilježba pokretanja postupka u situaciji kad stranka koja je pred sudom ili upravnim tijelom pokrenula postupak u kojemu bi se mogao odrediti upis za koji se ne može upisati zabilježba spora. Dakle, na temelju tog podneska s potvrdom da je predan sudu ili upravnom tijelu na rješavanje, zemljišnoknjižni sud dopustit će zabilježbu pokretanja tog postupka. Time je stvorena osnova da se zamijeni članak 57. stavak 7. Zemljišnoknjižnog poslovnika da će se plomba upisati kad drugi sud ili tijelo pred kojim je pokrenut postupak u kojemu bi se mogao odrediti upis u zemljišnu knjigu dostavi zemljišnoknjižnom sudu podnesak kojim je pokrenut postupak ili ako takav podnesak s potvrdom da je predan sudu ili tijelu na rješavanje podnese stranka koja je postupak pokrenula. Dakle, na stranci je da predloži ovu zabilježbu, odnosno da predloži i njezino brisanje. 5. POSTUPAK U ZEMLJIŠNOKNJIŽNIM STVARIMA Odlukom da u zemljišnoknjižnim postupcima svaka stranka snosi svoje troškove, umjesto da se kao do sada primjenjuju propisi parničnog postupka, ukinuta je supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku u pitanju troškova. U svezi podnošenja prijedloga za upis, promjena je nastupila ukidanjem mogućnosti da se prijedlog može podnijeti usmeno na zapisnik kod zemljišnoknjižnog suda već su od sada mogućnosti podnošenja ograničene na pisani oblik neposredno ili poštom te elektroničkim putem, uz obvezu suda da zaprimi svaki podnesak bez obzira je li prikladan da se po njemu provede upis U članku 97. dodanim stavkom 5. predviđena je i značajna novina da...prijedlog elektroničkim putem, kao punomoćnik stranke, može podnijeti javni bilježnik ili odvjetnik uz napredni elektronički potpis i na način propisan podzakonskim aktom. Prijedlog elektroničkim putem uz napredni elektronički potpis mogu podnijeti i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti kada se utvrdi da ispunjavaju uvjete iz podzakonskog akta iz članka 173.a ovoga Zakona za elektronički pristup zemljišnoknjižnom sudu te kada to odobri ministar nadležan za poslove pravosuđa.... Time će se značajno smanjiti mogućnosti za višestruko otuđenje nekretnina različitim stjecateljima, a što se nemali broj puta u praksi događalo upravo u vremenu između sklapanja kupoprodajnog ugovora i podnošenja prijedloga za upis iste nekretnine. 6. ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU Namjera ubrzavanja zemljišnoknjižnih postupaka vidljiva je iz promjena u članku 190.a da rješenje u zemljišnoknjižnom postupku donose: - ovlašteni zemljišnoknjižni referent, - sudski savjetnik i - zemljišnoknjižni sudac, kada je to određeno Zakonom, a ujedno je određeno i da ovlašteni zemljišnoknjižni referent i sudski savjetnik mogu provoditi i sve radnje u posebnim zemljišnoknjižnim postupcima, do donošenja odluke, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Nadalje, dodano je i da nacrte zemljišnoknjižnih rješenja u redovnom postupku, kao i pojedine radnje koje su potrebne u pripremi rasprave u posebnim zemljišnoknjižnim postupcima iz nadležnosti ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta i sudskog savjetnika, može pripremati odnosno provoditi i zemljišnoknjižni referent koji nema posebne ovlasti, ali pod nadzorom ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta, sudskog savjetnika ili zemljišnoknjižnog suca. Ipak, ovakvo namjeravano ubrzavanje postupka povećanjem broja osoba koje mogu aktivno sudjelovati u obavljanju poslova u postupcima u kojima se zapravo donose sudske odluke, zakonodavac je popratio i promjenom koja govori da se za ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta može ubuduće 125

128 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA imenovati i službenik koji uz položeni poseban stručni ispit ima najmanje naziv stručni prvostupnik ili sveučilišni prvostupnik struke prava ili uprave i najmanje 3 godine radnog iskustva na poslovima zemljišnoknjižnog referenta. 7. PROVEDBA UPISA U provedbi upisa izmjene se odnose na ispravljanje pogreške upisa gdje je propisano da ne dođe li do sporazuma o ispravku pogrešnog upisa, zemljišnoknjižni sud će odbiti prijedlog za ispravak pogrešnog upisa. Stranke koje zahtijevaju ispravak uputit će na parnicu te će im se odrediti rok od 30 dana za podnošenje tužbe za ispravak, koji teče od dana pravomoćnosti rješenja. To je nastavljeno dodavanjem novog stavka članka 117. kojim se predviđa da ako se u roku 8 dana od proteka ovoga roka ne dostavi zemljišnoknjižnom sudu dokaz da je podnesena tužba za ispravak, brisat će se zabilježba pokrenutog postupka za ispravak pogrešnog upisa. U protivnome, zabilježba pokrenutog postupka za ispravak smatra se zabilježbom spora. 8. DOSTAVA Odredbe o dostavi su pojednostavljene, predlagatelj je u obvezi dostaviti sve adrese za dostavu rješenja u samome prijedlogu. Rješenje u zemljišnoknjižnom postupku dostavit će se predlagatelju, odnosno njegovu opunomoćeniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena zabilježba. Kad se osoba ne zatekne na adresi iz prijedloga, dostavljač će ostaviti pismeno kod punoljetne osobe zatečene na adresi ili u poštanski sandučić ili pretinac, pretpostavlja se također poštanski, iako je taj dio odredbe nejasan. U tom slučaju se na dostavnici naznačuje dan i način dostave, a kada protekne 30 dana od dana dostave pismena, smatra se da je dostava obavljena. Kada dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi (npr. nepoznat, odselio, umro i sl.), pismeno će vratiti sudu uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti. Ako je pak pismeno vraćeno s naznakom nepoznat ili odselio, sud će pribaviti podatak iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) o adresi primatelja i pismeno dostaviti na tu adresu. Ako MUP obavijesti sud da nema podataka o adresi primatelja, pismeno će se objaviti na oglasnoj ploči suda. Ako se pismeno vrati s naznakom da je primatelj pismena umro, a zemljišnoknjižni sud u roku 60 dana od takvog saznanja nije primio obavijest o nasljednicima, objavit će se na oglasnoj ploči suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom 30 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. U elektroničkoj dostavi ovaj zakon ide nešto dalje i propisuje da ako je prijedlog podnesen elektroničkim putem, pismena zemljišnoknjižnog suda dostavit će se predlagatelju elektronički, s time da se dostava smatra izvršenom u trenutku zaprimanja pismena na poslužitelju predlagatelja, a ako je 126 predlagatelj u prijedlogu označio elektroničku adresu rješenje će se dostaviti i elektroničkom poštom. Brzini dostave svakako će pogodovati odredba da se oglasna ploča zemljišnoknjižnog suda vodi i elektronički. 9. PUNOMOĆNIK ZA DOSTAVU PISMENA Novo dodanim člancima 120.a i b, regulirano je ovo pitanje i to tako da u prijedlogu za knjižni upis, predlagatelj može naznačiti punomoćnika za dostavu pismena s njegovom točnom adresom za dostavu, dok je predlagatelj koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužan već prilikom podnošenja prijedloga imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj i naznačiti njegovu adresu. Ako prijedlog ne sadrži podatak o punomoćniku, sud će isti odbaciti. 10. PRAVNI LIJEKOVI Uz dosadašnje pravni lijek, žalbu, uvodi se i prigovor, iako niti jedan pravni lijek ne odgađa provedbu upisa. U prigovoru i žalbi ne mogu se iznositi nove činjenice niti prilagati nove isprave, osim u slučajevima kada sud pozove predlagatelja na dopunu prijedloga i ako je to jedina prepreka upisu (a nije u pitanju tabularna isprava). Sud odlučuje o prigovoru i žalbi samo na temelju činjeničnog i pravnog stanja kakvo je bilo u trenutku kada je zemljišnoknjižni prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu. Prigovor i žalba mogu se izjaviti u roku 15 dana od dana dostave odluke, a dostavit će se protivnoj strani na odgovor. Kad provodi upis naložen odlukom povodom prigovora ili žalbe, zemljišnoknjižni sud neće donositi posebno rješenje, nego će neposredno provesti odluku. Dalju razradu odredbi o pravnim lijekovima predviđa novi članak 123.a u kojemu stoji da: - prigovor nezadovoljna stranka može podnijeti protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta i sudskog savjetnika, a o njemu odlučuje zemljišnoknjižni sudac koji može: - preinačiti rješenje o odbijanju prijedloga za upis, dopustiti predloženi upis, naložiti njegovu provedbu i brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga; - preinačiti rješenje o odbacivanju prijedloga za upis, dopustiti predloženi upis, naložiti njegovu provedbu i brisanje zabilježbe odbačenog prijedloga; - preinačiti rješenje kojim je dopušten upis, odbiti prijedlog za upis, naložiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog upisa i upis zabilježbe odbijenog prijedloga; - ukinuti rješenje kojim je dopušten upis, odbaciti prijedlog za upis, naložiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog upisa i upis zabilježbe odbačenog prijedloga; - ukinuti rješenje o odbijanju prijedloga za upis, odbaciti prijedlog i naložiti upis zabilježbe odbačenog prijedloga; - ukinuti rješenje o upisu kojim je dopušten upis, vratiti na ponovni postupak, narediti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i ponovni upis svih plombi, ako se utvrdi da je u prvom stupnju povrijeđeno pravilo o prvenstvenom redu;

129 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA - ukinuti rješenje kojim je odbijen ili odbačen prijedlog za upis, vratiti na ponovni postupak, narediti brisanje zabilježbe odbijenog odnosno odbačenog prijedloga i ponovni upis svih plombi, ako se utvrdi da je u prvom stupnju povrijeđeno pravilo o prvenstvenom redu. Žalbu stranka može podnijeti protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru. U slučaju da je zemljišnoknjižni referent odbacio ili odbio prijedlog, a zemljišnoknjižni sudac ocijeni da je prigovor osnovan, pozvat će stranku da dostavi ispravu sukladno članku 109. stavak 7. Ako stranka dostavi ispravu u propisanom roku, kao i ako je ispravu već dostavila uz prigovor, zemljišnoknjižni sudac će donijeti odluku uzimajući u obzir dostavljenu ispravu, a prema stanju zemljišne knjige u času podnošenja prijedloga. Ako stranka ne dostavi ispravu u ostavljenom roku ili dostavi neodgovarajuću ispravu, zemljišnoknjižni sudac će odbiti prigovor i potvrditi prvostupanjsku odluku. Nadalje, članak 128. detaljno je razradio koja su rješenja moguća povodom žalbe. 11. ELEKTRONIČKO POSLOVANJE U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Promjene u zemljišnim knjigama najočitije su u području digitalizacije gdje se uspostavljaju zajednički informacijski sustav (ZIS) kao informacijski sustav u kojemu se podaci zemljišnih knjiga i katastra pohranjuju, održavaju i čuvaju, a sastoji se od podataka pohranjenih u bazi zemljišnih podataka (BZP), podataka zemljišne knjige i podataka katastra zemljišta. Sama BZP sastoji se od katastarskih podataka o nazivu katastarske općine, broju katastarske čestice, oblika, površine, izgrađenosti i načina uporabe te podataka zemljišne knjige o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima. U BZP-u su nadležni za podatke: - tijela nadležna za katastar za katastarske podatke, a - zemljišnoknjižni sudovi za podatke o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima. Zemljišnoknjižni sudovi i tijela nadležna za katastar izdaju izvatke iz BZP-a i ostvaruju uvid u sve podatke o zemljištu pohranjene u BZP-u. Istovremeno, zbirka zemljišnoknjižnih rješenja vodi se samo u elektroničkom obliku. Člancima 170. i 171. ZZK propisuje se uvid u zemljišnu knjigu i izdavanje izvadaka, naknada za uvid čiju visinu i način plaćanja propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa, osobe i tijela javne vlasti koji imaju pravo na pristup i pretraživanje podataka. Ujedno se određuje i da se prijedlozi upisa koji se podnose zemljišnoknjižnom sudu putem javnog bilježnika, odvjetnika kao i putem pravne osobe koja ima javne ovlasti, mogu podnositi u obliku elektroničke prijave uz napredni elektronički potpis, a prijavi se prilažu elektronički prilozi koji su navedeni u prijedlogu. Naposlijetku se određuje da će se tehnički i drugi uvjeti poslovanja u elektroničkom obliku koji nisu uređeni ovim zakonom, kao i troškovi odnosno naknade za pruženu elektroničku uslugu, urediti pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. 12. OSNIVANJE, OBNAVLJANJE, DOPUNJAVANJE I PREOBLIKOVANJE ZEMLJIŠNE KNJIGE Članak 179. propisuje tko i kada obavlja pojedini postupak, pa će se tako zemljišna knjiga ili neki njezin dio osnovati temeljem prikupljenih i obrađenih katastarskih podataka za ona zemljišta koja nisu upisana niti u jednoj zemljišnoj knjizi. Obnovit će se ako se provede nova izmjera u odnosnoj katastarskoj općini ili njezinu dijelu ili ako je ručno vođena zemljišna knjiga ili njezin dio koja nije prepisana u digitalni oblik, uništena, znatno oštećena ili izgubljena. Dopunit će se daljnjim zemljišnoknjižnim ulošcima kad u nju nisu upisana sva zemljišta katastarske općine za koju se knjiga vodi, a sve to po službenoj dužnosti provodi zemljišnoknjižni sud na čijem se području nalazi katastarska općina. Sada se i za dijelove katastarske općine mogu osnivati i obnavljati zemljišne knjige. Ovaj se postupak može provesti ako zemljišnoknjižni sud i tijelo nadležno za katastar ocijene da bi provođenje djelomičnog osnivanja, odnosno obnove bilo učinkovitije od istodobnog osnivanja, odnosno obnove cijele općine. Osnivanje, obnovu i dopunu zemljišne knjige provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik, ali pojedine radnje u postupku mogu se povjeriti i ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu, dok se pojedine radnje u postupku osnivanja, obnove i dopune zemljišne knjige mogu se povjeriti i zemljišnoknjižnom referentu koji nema posebno ovlaštenje. Te će poslove obavljati pod nadzorom suca ili sudskog savjetnika. Dan otvaranja zemljišne knjige ili tek jednog njenog dijela je dan kada zemljišnoknjižni sud utvrdi da su sastavljeni zemljišnoknjižni ulošci, a ujedno je to i dan kojim se otvara ispravni postupak ispravljanja upisa u knjizi. Novina je članak 180.a, koji predviđa da će se postupak sastavljanja uložaka provesti istodobno s izlaganjem na uvid prikupljenih katastarskih podataka, i to kada zemljišnoknjižni sud primi obavijest od tijela nadležnog za katastar da su prikupljeni i obrađeni katastarski podaci. Obavijest o provođenju postupka sastavljanja zemljišnoknjižnih uložaka stavit će se najmanje 30 dana prije početka postupka sastavljanja zemljišnoknjižnih uložaka na: - oglasnoj ploči nadležnog suda i nadležnog ureda za katastar, jedinice lokalne samouprave na čijem se području postupak vodi, - mrežnim stranicama jedinice lokalne samouprave i Ministarstva pravosuđa ili - drugim prikladnim načinima javnog obavještavanja, najmanje 30 dana prije početka postupka sastavljanja zemljišnoknjižnih uložaka. Ova obavijest je poziv svim posjednicima i osobama upisanim u knjigu položenih ugovora i kartone zemljišta kao i svim osobama koje smatraju da im pripada pravo koje bi trebalo upisati, da se odazovu pozivu na raspravu za sastavljanje zemljišnoknjižnih uložaka. Tom prilikom bi trebali predočiti sudu isprave iz kojih proizlazi da bi njihova prava trebala biti upisana u uloške zemljišne knjige koja se sastavlja. Na raspravi će se utvrditi sve činjenice važne za sastavljanje uloška, o čemu se vodi zapisnik koji sadrži bitne izjave i podatke o predočenim ispravama i koji se uručuje prisutnim strankama (a može se uručiti i zajedno s nacrtom novog uloška). 127

130 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Ako se pojavi spor više osoba koju od njih bi trebalo upisati kao nositelja prava, a ne postoje kartoni zemljišta, sud će upisati u nacrt uloška osobu koja je upisana u popisni list sastavljen u trenutku izlaganja katastarskih podataka, a ostale uputiti da svoje pravo ostvaruju u ispravnom postupku. Državna geodetska uprava odgovara za katastarske podatke koji su iskazani u popisnom listu i koji se preuzimaju u posjedovnicu zemljišnoknjižnog uloška koji se sastavlja, a zemljišnoknjižni sud ograničit će se na otvaranje zemljišnoknjižnog uloška i raspoređivanje pojedinih katastarskih čestica u uloške. Podatke u drugi odjeljak posjedovnice unosi i za njihov sadržaj odgovara zemljišnoknjižni sud. Vlastovnica i teretovnica se sastavljaju na raspravi prema podacima iz: - kartona zemljišta, - podacima iz javne ili privatne isprave predočene sudu, - podacima iz knjige položenih ugovora, - prikupljenim podacima o nositeljima prava na katastarskim česticama iskazanim u elaboratu izmjere, - podacima katastarskog operata te drugim raspoloživim dokazima. Ujedno se upisuju i osobni identifikacijski brojevi nositelja knjižnih prava, a ako isti nije dodijeljen, uz podatke o nositeljima knjižnih prava može se prenijeti jedinstveni matični broj građana, odnosno matični broj pravnog subjekta te sistemski brojevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija. Prigovori li neka od stranaka na stanje prikupljenih podataka u postupku koji se preuzimaju na posjedovnicu uloška koji se sastavlja, zemljišnoknjižni sud neće pristupiti sastavljanju uloška sve dok o prigovoru ne bude riješeno u odgovarajućem postupku kod za to nadležnog tijela. Za objavu Otvaranje ispravnog postupka predviđen je novi članak 186., kojim je određeno proširenje obveze objavljivanja uz prijašnje i u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči nadležnog suda, sada i na oglasnu ploču nadležnog ureda za katastar, jedinice lokalne samouprave, kao i na mrežnoj stranici Ministarstva pravosuđa ili na drugi odgovarajući način (npr. u dnevnom tisku, radiju ili televiziji, ili društvenim mrežama). Oglas sadrži: - da je otvorena zemljišna knjiga za određenu katastarsku općinu te mjesto i način uvida u nju, - da se određene do tada postojeće evidencije nekretnina zatvaraju s danom otvaranja zemljišne knjige jer je zemljišna knjiga stupila na njihovo mjesto, - da će od dana otvaranja zemljišne knjige samo upisi u nju, glede nekretnina na koje se ta knjiga odnosi, proizvoditi one pravne učinke u vezi sa stjecanjem, promjenama, prijenosom i ukidanjem prava vlasništva i ostalih knjižnih prava koji su zakonom određeni za pravne učinke upisa u zemljišne knjige, - da je otvoren ispravni postupak glede otvorene zemljišne knjige, pa se sve osobe koje smatraju da bi trebalo u tu knjigu upisati nešto što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red, pozivaju da stave zemljišnoknjižnom sudu svoje prijave prijedloga za upise odnosno svoje prigovore postojećim upisima ili njihovu prvenstvenom redu u određenom roku 128 (rok za ispravak- ne kraći od mjesec dana i ne dulji od jedne godine), - da se, dok ne istekne oglasom određeni rok za prijave i prigovore, ne smatra da su upisi u zemljišnu knjigu istiniti i potpuni. 13. RASPRAVA ZA ISPRAVAK I ODLUČIVANJE Prijave i prigovori koji se odnose na istu česticu raspravit će se na raspravi pred zemljišnoknjižnim sudom (rasprava za ispravak) u istom prvenstvenom redu, a pozvat će se osobe: - koje su podnijele svoje prijave i prigovore, - osobe protiv čijih su upisa te prijave i prigovori podneseni, - osobe za koje prema sadržaju zemljišnih knjiga proizlazi da bi mogle imati pravni interes, - po potrebi i predstavnika tijela nadležnog za katastar u svojstvu stručnog pomagača. Novina je da se nenazočnima više neće postavljati privremenog zastupnika, čime se do sada znatno otezao postupak. Sud će ubuduće odlučiti i ako uredno pozvane osobe nisu došle, i to prema podacima koje ima, dakle prema stanju u spisu. Nadalje, za prigovore i prijave pristigle nakon isteka roka za ispravak, stranke se mogu sporazumjeti da će ih se u postupku razmatrati kao da su stigli pravodobno - do zakazivanja rasprave. Konačno, raspravu za ispravak zaključit će zemljišnoknjižni sud kad ocijeni da su sva pitanja dovoljno raspravljena te će donijeti i proglasiti svoju odluku kojom će, u potpunosti ili djelomično usvojiti, odbiti ili odbaciti prijavu upisa odnosno prigovor na upise ili njihov prvenstveni red. 14. ODLUČIVANJE O PRIJAVAMA I PRIGOVORIMA Ustanovi li zemljišnoknjižni sud da bi za postupanje po prijavi ili prigovoru bilo nužno izmijeniti upis u posjedovnici o površini, obliku ili izgrađenosti katastarske čestice, on toj prijavi ili prigovoru neće udovoljiti, i neće kao do sada podnositelja uputiti u parnicu, već će, po novom sadržaju članka 195. stavka 1., prijavu ili prigovor odbaciti bez provođenja rasprave. Zabilježbu prigovora brisat će po službenoj dužnosti kada rješenje o odbacivanju postane pravomoćno. 15. PROVEDBA UPISA Ako je na raspravi postignut sporazum o prijavama ili prigovorima, zabilježba prijave i prigovora izbrisat će se zajedno s provođenjem upisa. Po službenoj dužnosti će sud izbrisati sve zabilježbe prijava i prigovora o kojima nije postignut sporazum, nakon što protekne rok od 30 dana od dana dostave rješenja o osnovanosti - drugim riječima ako utvrdi da su prijava ili prigovor o kojima nije postignut sporazum neosnovani. U slučaju da se te prijave zamijene zabilježbom spora, može ih se brisati i prije isteka toga roka. 16. OBNOVA I DOPUNA ZEMLJIŠNIH KNJIGA Ako se utvrdi da su podaci o površini i obliku čestice u katastru istovjetni s podacima u zemljišnoj knjizi koja će se

131 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA zatvoriti, posjedovnica obnovljenog zemljišnoknjižnog uloška sastavit će se tako da se preuzmu podaci iz katastra o broju, površini, obliku i izgrađenosti katastarske čestice. Vlastovnica zemljišne knjige - sastavit će se prema podacima iz: - zemljišne knjige koja se zatvara otvaranjem obnovljene zemljišne knjige, - knjige položenih ugovora, - podataka o prikupljenim nositeljima prava na katastarskim česticama iskazanim u elaboratu izmjere, popisnom listu ili postojećem katastarskom operatu, - javnih i privatnih isprava koje stranke dostave zemljišnoknjižnom sudu. Upisuju se osobni identifikacijski brojevi nositelja knjižnih prava, a ako OIB nije dodijeljen, uz podatke o nositeljima knjižnih prava može se prenijeti JMBG, matični broj pravnog subjekta ili sistemski brojevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija. Teretovnica zemljišne knjige - sastavit će se prema podacima iz: - zemljišne knjige koja se zatvara otvaranjem obnovljene zemljišne knjige, - knjige položenih ugovora i - podacima o založnim pravima stečenima popisom. Neće se prenositi bespredmetni upisi ili hipoteke za tražbine glede kojih su nastupili zakonski uvjeti za brisanje koji određuju amortizaciju i brisanje starih hipotekarnih tražbina, primjerice onih upisanih prije 25. prosinca 1958., ako nije moguće pronaći ni one koji su ovlašteni tim upisima, niti njihove pravne sljednike i dr. iz članka 141. stavka 1. ZZK. 17. NEČITKI ILI OŠTEĆENI ULOŠCI Kod znatno oštećenih ili nečitkih uložaka, i to toliko da se sa sigurnošću ne može utvrditi stanje zadnjega upisa, novim člankom 199.c propisuje se da oni ostaju upisani kao ručno vođena zemljišna knjiga i ne vode se kao dio zemljišne knjige koja se po novome vodi u elektroničkom obliku. Za te uloške sud će provesti postupak obnove na temelju stanja zemljišne knjige, zbirke isprava, spisa kao i drugih mogućih isprava (npr. potpunog zemljišnoknjižnog izvatka potvrđenog po nadležnom sudu prije oštećenja knjige i sl.), i to po službenoj dužnosti, a ako to nije moguće, zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti provodi postupak obnove za sve katastarske čestice upisane u tom ulošku. 18. FINANCIRANJE OSNIVANJA, OBNAVLJANJA, DOPUNJAVANJA I PREOBLIKOVANJA ZEMLJIŠNE KNJIGE Poslovi osnivanja, obnove i dopune zemljišne knjige, kao i poslovi pojedinačnog preoblikovanja zemljišne knjige u BZP, su poslovi od interesa za Republiku Hrvatsku i financiraju se iz sredstava proračuna i (ili) drugih izvora, a sve temeljem odluke o osnivanju, obnovi ili dopuni zemljišne knjige za određenu katastarsku općinu. Dobra je novina da u osiguranju sredstava mogu temeljem sporazuma koji sklapaju s Ministarstvom pravosuđa, sudjelovati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje upravljaju javnim dobrom u općoj uporabi, kao i pravne osobe koje obavljaju djelatnosti određene posebnim zakonima kao javne usluge, koje tako u svom djelokrugu mogu aktivno utjecati na sređivanje zemljišnoknjižnog stanja. 19. POJEDINAČNI ISPRAVNI POSTUPAK Pojedinačni ispravni postupak provodi se kada za to postoji opravdani razlog, i to spram jednog ili više zemljišnoknjižnih uložaka, a pokreće se na prijedlog osobe koja ima pravni interes. Taj opravdani razlog postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa, a nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise. U prijedlogu za otvaranje treba biti točno označeno: - u kojem se smislu zahtijeva ispravljanje zemljišnoknjižnog uloška, - koji bi se zemljišnoknjižni upisi ispravili u tom ulošku, - na koji način i u čiju korist bi se trebali ispraviti. Moraju se navesti činjenice na kojima se prijedlog temelji (npr. temelj stjecanja, povijest stjecanja i slično), te prijedlog mora sadržavati ime i prezime, adresu i osobni identifikacijski broj osobe u čiju se korist traži ispravak upisa u zemljišnoj knjizi. Može se podnijeti i nacrt ispravljenog zemljišnoknjižnog uloška, prijedlog da se nakon okončanja postupka provede određeni upis (uknjižba, predbilježba, zabilježba). Protustranke se ne moraju navesti. Prijedlogu treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga. Kada se otvori pojedinačni ispravni postupak, zemljišnoknjižni sud će to po službenoj dužnosti, bez odgađanja, objaviti javnim oglasom u službenom glasilu Republike Hrvatske, na oglasnoj ploči suda, nadležnog ureda za katastar, jedinice lokalne samouprave, kao i na mrežnoj stranici Ministarstva pravosuđa ili na drugi odgovarajući način. Rješenje o otvaranju ispravnog postupka dostavit će se podnositelju prijedloga, osobama iz čijeg se upisa nedvojbeno zaključuje da bi dostava bila moguća. Na raspravu za ispravak, odlučivanje o prijavama i prigovorima, na provedbu upisa u pojedinačnom ispravnom postupku te na tužbu za ispravak u svojstvu stručnog pomagača sud može pozvati i ovlaštenog inženjera geodezije koji je izradio prijavni list za provedbu u zemljišnoj knjizi. 20. PREOBLIKOVANJE U BAZU ZEMLJIŠNIH PODATAKA (BZP) Osnova ideje o bazi zajedničkih podataka leži u namjeri da se stvori i održava jedinstveni registar nekretnina, čime će se, uz korištenje naprednog elektroničkog potpisa, omogućiti brži i kompletniji uvid u stanje nekretnina, a moći će se elektroničkim putem podnositi i prijedlozi za upis zemljišnoknjižnih prava. Tako je određeno i da će ministar nadležan za poslove pravosuđa u sporazumu s ravnateljem Državne geodetske uprave odrediti početak pojedinačnog preoblikovanja zemljišnih knjiga za određenu katastarsku općinu, a prilikom preoblikovanja 129

132 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA zemljišne knjige prenijet će se u BZP svi neizbrisani upisi koji se odnose na podatke o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima, a s onim sadržajem i u onome obliku koji odgovara pravilima o vođenju glavne knjige. Čim se u BZP pohrane upisi svih uložaka jedne katastarske općine; katastarski podaci o imenu katastarske općine, broju katastarske čestice, obliku, površini, izgrađenosti i načinu uporabe te podaci zemljišne knjige o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima, zemljišnoknjižni sud i tijelo nadležno za poslove katastra odredit će dan kojim će se za tu katastarsku općinu zemljišna knjiga voditi kao prema pravilima koja uređuju postupanje u BZP-u. Pojedinačno preoblikovanje zemljišnih knjiga u BZP-u provodi se za jednu ili više katastarskih čestica kada su podaci zemljišne knjige i podaci katastra o čestici identični u odnosu na oblik, površinu, način uporabe i izgrađenost čestice te u odnosu na podatak o nositelju prava vlasništva upisanom u zemljišnu knjigu i ovlašteniku prava upisanom u katastar. Nakon što se izvrši postupak pojedinačnog preoblikovanja određene katastarske čestice, nadležni zemljišnoknjižni sud će izdati rješenje o tome da je postupak preoblikovanja u BZP-u za određenu katastarsku česticu dovršen te će se to rješenje dostaviti svim upisanim nositeljima knjižnih prava. Ujedno je određeno i to da će se pobliže odredbe o pojedinačnom preoblikovanju zemljišne knjige u BZP-u te postupak i način preoblikovanja, urediti Zemljišnoknjižnim poslovnikom. Na kraju recimo i to da je najavljena naplata komercijalne upotrebe podataka iz zemljišne knjige. Krene li se od podatka da zemljišne knjige i katastar bilježe oko četrdeset milijuna ulaza godišnje radi uvida u podatke dostupne putem interneta, jasno je da je to prilika da se skupe prilična sredstva. Pri tome treba razumno odrediti kojim se podacima pristup može naplaćivati i koliko, kako pretjerana cijena takvog pristupa nebi proizvela protuučinak i otežala protok informacija vitalnih za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja. 21. ZAKLJUČAK Novela ZZK svakako je dobrodošao pokušaj da se ubrza postupanje u zemljišnoknjižnim stvarima. U praksi će se pokazati učinkovitost procesnih promjena uvedenih ovim izmjenama i dopunama, te podzakonskim aktima o visini naknade za uvid u glavnu knjigu i o tehničkim i drugim uvjetima poslovanja u elektroničkom obliku te troškovima i naknadama za pruženu elektroničku uslugu. Damir HUTINEC, odvjetnik, Zagreb 130

133 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA DUNJA KOVAČIĆ Stručni članak UDK Obvezatnost predugovora Predugovor ili preliminar je institut obveznog prava. Kroz vrijeme se nije bitno mijenjao, zapravo nije se uopće mijenjao, tako da već godinama imamo identičnu zakonsku formulaciju Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br., 35/05., 41/08.) u članku 268. No, čini se da praksa ima dvojbe oko obvezatnosti predugovora. Autorica u članku kroz primjere i sudsku praksu nastoji približiti institut preliminara. 1. UVOD Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. 1 Razlozi za sklapanje preliminarnog ugovora mogu biti najrazličitiji. U prvom redu ovisit će o volji ugovornih strana. Čest je slučaj da stranke žele sklopiti budući ugovor, a u trenutku sklapanja predugovora još nisu ispunjene sve bitne pretpostavke za sklapanje glavnog ugovora. Stranke se žele osigurati da će glavni ugovor uistinu biti sklopljen. Primjerice, poslodavac odluči za svoje zaposlenike izgraditi stambenu zgradu. Kako, međutim, nisu izvršene sve predradnje (npr. konačna lokacija, nacrti itd.) poslodavac sklopi s građevnom tvrtkom predugovor kojim se obvezuje da će za godinu dana sklopiti glavni ugovor o gradnji. Sada poslodavac zna za budućeg graditelja, a građevna tvrtka pak može realnije postaviti plan svoje djelatnosti za nadolazeću godinu. 2 Nadalje, primjer, predugovora kojim se stranke obvezuju sklopiti budući ugovor o osiguranju jest zasnivanje založnog prava na nekretnini i tome slično. Predugovor je samostalan, potpun ugovor sa svim bitnim sastojcima koje ugovor mora sadržavati, samo što je svrha njegova sklapanja, sklapanje glavnog ugovora. Dakle, činidba se sastoji u sklapanju budućeg glavnog ugovora. Članak 268. st. 3. postavlja još jedan bitan sastojak predugovora da bi isti bio punovažan. Preliminar nužno mora sadržavati bitne sastojke glavnog ugovora, koji se ima sklopiti po predugovoru da bi obvezivao stranke. Ponuđeni glavni ugovor mora u potpunosti odgovarati ugovoru predviđenom u predugovoru jer će u protivnom nastati sasvim druga pravna situacija 3, a ako nastane druga pravna situacija, obveza preuzeta predugovorom, zapravo njegova činidba, na koju su se stranke obvezale, neće nastati. Drugim riječima, stranke će sklopiti neki drugi ugovor čije sklapanje neće biti ispunjenje obveze (sklapanja ugovora) preuzete preliminarom. 1 Članak 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br., 35/05., 41/08.). 2 Primjer preuzet iz knjige M. Vedriš i P. Klarić, Građansko pravo, 12 izdanje, Narodne novine, Zagreb, Presuda Županijskog suda u Rijeci, Gž-1583/09, od 25. siječnja OBVEZATNOST Praksa nerijetko postavlja pitanje kolika je pravna snaga preliminara i jesu li stranke uistinu obvezne sklopiti glavni ugovor i time ispuniti svoju obvezu koju su preuzeli preliminarnim ugovorom. Pravno je neupitna odgovornost stranaka na ispunjenje obveze koju su preuzeli 4, u ovom slučaju predugovorom. Predugovor je također ugovor, obvezujući za stranke 5, samo što se njegova obveza sastoji u sklapanju budućeg ugovora. Ako koja od stranaka odluči ne pristupiti sklapanju glavnog ugovora, druga strana je može tužiti i tada će sud naložiti sklapanje glavnog ugovora u određenom roku. Ako stranka ustraje u svojem naumu neizvršavanja obveze proizašle iz preliminara, sudska presuda će na zahtjev zainteresirane strane nadomjestiti glavni ugovor OBLIK PRELIMINARNOG UGOVORA Propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora. 7 Dakle, općenito za predugovor vrijedi načelo neformalnosti, ali ako je za glavni ugovor propisan pisani oblik tada i preliminar valja sklopiti u pisanom obliku. 8 Nadalje, ako stranke u preliminaru ugovore obvezatno sklapanje glavnog ugovora u pisanom obliku, to će ih pri zaključenju obvezivati. 4. ROK U KOJEM VALJA SKLOPITI GLAVNI UGOVOR Zakonska odredba ne navodi rok u kojem stranke trebaju sklopiti glavni ugovor kao bitan sastojak predugovora. Zakon propisuje formulaciju obveza da se kasnije, sklopi drugi ugovor. 9 Ako stranke i ne ugovore izrijekom rok u kojem se ima 4 Lat. Pacta sunt servanda. 5 Može biti jednostrano obvezujući ili pak obvezuje obje stranke na sklapanje ugovora određenog kao glavnog ugovora u preliminaru - preliminar može biti jednostrani ili dvostrani pravni posao. 6 Članak 268. st. 4. Zakona o obveznim odnosima. 7 Članak 268. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. 8 Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 304/07-2 od 3. svibnja Članak 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. 131

134 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA sklopiti glavni ugovor, predugovor će biti valjan, no trpi li obvezno pravo takvu neizvjesnost drugo je pitanje. Stoga Zakon predviđa da se sklapanje glavnog ugovora može zahtijevati u roku šest mjeseci od isteka roka za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen. Preporuka je predvidjeti rok u kojem se glavni ugovor ima sklopiti jer svaka neizvjesnost može biti izvor nesporazuma među ugovornim stranama. Po isteku roka u kojem je glavni ugovor imao biti sklopljen, obveza na sklapanje ugovora se gasi, što ne znači da ga stranke i nadalje ne mogu dragovoljno sklopiti. Valja također napomenuti da glavni ugovor proizvodi pravne učinke od dana kada je zaključen, a ne od dana kad je bio sklopljen predugovor. 5. IZMIJENJENE OKOLNOSTI I OBVEZA SKLAPANJA GLAVNOG UGOVORA Nedvojbeno je da tijekom vremena od zaključenja predugovora pa do dospijeća njegove jedine obveze, zaključenja glavnog ugovora, može doći do nastupanja izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti koliko god stranke savjesno postupale. U tim bi situacijama glavni ugovor koji se ima sklopiti izgubio svaki ratio svog postojanja, odnosno sklapanja. Predugovor predmnijeva da okolnosti ostanu kakve su i bile 10 u vrijeme sklapanja predugovora. Izvjesno je da predugovor ne bi obvezivao ako bi se okolnosti toliko promijenile da ga stranke ne bi bile niti zaključile da je takvo promijenjeno stanje - okolnost postojalo u trenutku zaključenja samog predugovora. Normativan sadržaj Zakona upravo tako i propisuje. Ne radi se o tome je li ispunjenje postalo pretjerano otežano ili 10 Lat. Clausula rebus sic stantibus. bi se sklapanjem glavnog ugovora nanijela pretjerana šteta 11, naglasak na svrsi samog predugovora za onu ugovornu stranu koja se na njega poziva, a sastoji se isključivo u sklapanju glavnog budućeg ugovora. Ako su se prilike toliko izmijenile, razumno je za očekivati da se obveza iz predugovora ugasila i da stranke više neće biti obvezne postupiti prema ugovornoj obvezi. 6. ZAKLJUČAK Predugovor ili preliminar zapravo nastoji unijeti pravnu sigurnost i izvjesnost u još nesigurne i neizvjesne buduće situacije. U trenutku sklapanja preliminarnog ugovora vrlo često još nisu ispunjene sve bitne pretpostavke za sklapanje glavnog ugovora, a stranke se žele obvezati na sklapanje istog u nekom budućem vremenu. Radi se o obvezi, a ne o listi želja da tako kažemo, sa svim pravnim posljedicama koje obveznopravni institut nosi. 11 Što bi moguće bio valjani razlog za raskid već sklopljenog glavnog ugovora. Dunja KOVAČIĆ, HZRIF, Zagreb Č A S O P I S Nakladnik: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika Zagreb, Jakova Gotovca 1/II; rif@rif.hr punopravna članica: Međunarodne federacije računovođa (IFAC), Međunarodnog odbora za računovodstvene standarde, Europske konfederacije instituta za internu reviziju, Europskog udruženja računovođa online narudžbe: ŠTEDITE NOVAC I VRIJEME - ČITAJTE PROVJERENO! 132

135 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Mr. DARKO TEREK, VESNA VOLAR Stručni članak UDK Neki slučajevi promjena u obveznim odnosima U Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 38/05., 41/08. i 125/11.) u Glavi VI. (čl. 80. do 159.) predviđeni su slučajevi promjena u obveznim odnosima. Te promjene moguće su na strani subjekata (ustup tražbinecesija, subrogacija, preuzimanje duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja, jamstvo, prijenos ugovora i uputa-asignacija), kao i promjene sadržaja (obnovanovacija i nagodba). U članku se bavimo nekim promjenama na strani subjekata i to: preuzimanjem duga, pristupanjem dugu, preuzimanjem ispunjenja i prenošenjem ugovora. Uz razmatranje ovih pravnih instituta daju se i primjeri iz sudske prakse Vrhovnog suda RH. 1. PREUZIMANJE DUGA Ugovor o preuzimanju duga je trostrani ugovor u kojem sudjeluju dužnik, vjerovnik i preuzimatelj. Ugovor se sklapa između dužnika i preuzimatelja, a vjerovnik treba na ugovor dati svoj pristanak. Zakon o obveznim odnosima za ugovor o preuzimanju duga ne traži pisanu formu. Međutim, korisno je da se ugovor, radi lakšeg dokazivanja, sklopi u pisanom obliku. Vrhovni sud RH je u svojim odlukama potvrdio da ugovor o preuzimanju duga ne mora biti sklopljen u pisanom obliku. Za sklapanje ugovora i pristanak vjerovnika nije propisana posebna forma, tako da je pravni posao sklopljen iako je obavijest o preuzimanju duga dana usmenim putem. Tako se u odluci tog suda, broj: II Rev 132/ od 4. srpnja navodi: Prema odredbi čl st. 1. ZOO dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Za sklapanje ugovora i pristanak vjerovnika nije propisana posebna forma. S obzirom na činjenično stanje kako su ga utvrdili nižestupanjski sudovi, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, jer sklopljeni pravni posao između tuženika i M. ima sve elemente preuzimanja duga, kako ih određuje odredba čl ZOO. 1 Slično stajalište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda RH, broj: Revt 100/04-2 od 22. prosinca u kojoj se navodi: Sve prigovore tužitelja koje iznosi u reviziji, a to su da stranke međusobno nisu zaključile pismeni ugovor o preuzimanju duga na koje je pristao vjerovnik, tj. tužitelj, te da su obveznice preuzete kao sredstvo osiguranja naplate budućeg mogućeg potraživanja, pa da nije moglo doći do promjene u 1 Sudska praksa Vrhovnog suda RH navedena u ovom članku uglavnom se temelji na odredbama bivšeg Zakona o obveznim odnosima. osobi dužnika, nižestupanjski sudovi su raspravili i ocijenili u svojim odlukama, a njihov pravni zaključak prihvaća u cijelosti i ovaj sud. Za ovaj pravni posao, a prema citiranim propisima nije bila propisana pismena forma, odnosno sklapanje pismenog ugovora, koji bi bio jedino obvezujući prema tvrdnji revidenta, već, kao što je rečeno, ispunjenje svih provedbenih propisa za prenošenje dugova poduzeća uz pristanak banke (preuzimanjem obveznica Republike Hrvatske u svoj depo) u javni dug Republike Hrvatske. Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Vjerovnikov pristanak se traži iz razloga što preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a prijašnji dužnik se oslobađa obveze. Zbog okolnosti da se prijašnji dužnik oslobađa obveze potreban je pristanak vjerovnika. Kada tome ne bi bilo tako, vjerovnik bi mogao bez svog pristanka dobiti novog, a možda prezaduženog ili insolventnog dužnika. O sklopljenom ugovoru o preuzimanju duga može vjerovnika izvijestiti ili dužnik ili preuzimatelj, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Zakon i u ovom slučaju polazi od pretpostavke da za ovaj ugovor nije potrebna pisana forma, jer bi se priopćenje o pristanku moglo dati i u usmenom obliku, pa čak i konkludentnim radnjama. U vezi s konkludentnim radnjama, Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj: Rev 2982/00-2 od 11. rujna navodi: Naime, ugovor o preuzimanju duga je ugovor između dužnika ovdje bi to trebali biti nasljednici pok. K. L. i preuzimatelja ovdje tuženika J. G., prema kojem preuzimatelj preuzima dug tako da stupa na mjesto dužnika (dolazi do promjene dužnika), time da na tu promjenu pristane vjerovnik ovdje tužitelj koji svoj pristanak može dati i konkludentnim činima (čl ZOO). 133

136 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Međutim, ako je ugovor sklopljen u pisanom obliku, bilo bi korisno da vjerovnik svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga potvrdi svojom suglasnošću u pisanom obliku, tj. da potvrdi svoj pristanak i to ovjeri potpisom ovlaštene osobe. Vjerovnik svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga može dati i konkludentnim radnjama, na način da bez ograde primi neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je preuzimatelj učinio u svoje ime. Prema tome, ako vjerovnik ima saznanje da je između dužnika i preuzimatelja sklopljen ugovor o preuzimanju duga, a prije toga nije drugim dvjema strankama priopćio da pristaje na taj ugovor, pa ako je od preuzimatelja primio neko ispunjenje koje je ovaj učinio u svoje ime, po Zakonu se smatra (presumira) da je vjerovnik na taj ugovor dao svoj pristanak. Međutim, samo prihvaćanje uplate se u nekim slučajevima ne može smatrati da je vjerovnik dao pristanak na preuzimanje duga. O tome se u odluci Vrhovnog suda RH, broj: Rev 1153/06-2 od 15. ožujka navodi: - da su tuženici 4. ožujka pod br. 679/91 sklopili ugovor o zajedničkom ulaganju sredstava radi izgradnje objekta na navedenom zemljištu, kojim se u čl. 3. II-tuženik između ostalog obvezao snositi troškove pripreme terena za izgradnju objekta i infrastrukture, te da je II-tuženik u vezi toga ugovora platio u korist tužitelja HRD i to 18. lipnja HRD, a 28. lipnja HRD. Istina je da je tužitelj prihvatio te uplate, te je priznao smanjenje duga I-tuženiku, no temeljem toga ne može se zaključiti da je dao pristanak na preuzimanje duga koji bi navodno ugovorili tuženici, a uplatom iznosa od HRD u korist tužitelja II-tuženik je ustvari ispunjavao obvezu iz ugovora što ga je sklopio s I-tuženikom, te sklapanjem toga ugovora nije sklopljen ugovor o preuzimanju duga. Ugovaratelji zajedno ili svaki od njih mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku očituje pristaje li na preuzimanje duga. Ako se vjerovnik u određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga. Ugovor o preuzimanju duga imat će učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja 2 u dva slučaja: - sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ili - ako vjerovnik odbije dati pristanak. U navedenim slučajevima će ugovorni odnos nastati samo između dužnika i preuzimatelja, pa će preuzimatelj za ispunjenje odgovarati samo dužniku, a ne vjerovniku Slučaj kad je dug osiguran hipotekom U ovom slučaju se radi o posebnom slučaju preuzimanja duga prema hipotekarnom vjerovniku. Kad se prenosi nekretnina na kojoj postoji hipoteka, onda otuđitelj te nekretnine može s pribaviteljem nekretnine ugovoriti da će pribavitelj preuzeti dug prema hipotekarnom vjerovniku. Kad je tako ugovoreno u ugovoru kojim se prenosi nekretnina, onda je otuđitelj dužan pisanim pozivom pozvati 2 Ugovorom o preuzimanju ispunjenja treća osoba ne preuzima dug niti pristupa dugu, a vjerovnik nema nikakvo pravo tražiti ispunjenje od treće osobe. Vjerovnik ne sudjeluje u sklapanju ugovora o preuzimanju ispunjenja iz razloga što se taj ugovor sklapa između dužnika i nekog trećega. Tim ugovorom se treći obvezuje ispuniti obvezu dužnika prema dužnikovu vjerovniku. Za neispunjenje ovog ugovora treći odgovara dužniku, a ne vjerovniku. 134 hipotekarnog vjerovnika da u roku tri mjeseca da pristanak na ugovor o preuzimanju duga. Ako hipotekarni vjerovnik u roku tri mjeseca od primitka poziva nije dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga, smatra se da je na taj ugovor dao svoj pristanak. U pisanom pozivu vjerovniku se mora skrenuti pozornost na ovu posljedicu, inače će se smatrati kao da poziv nije upućen. To npr. može biti slučaj da preuzimatelj preuzima dug za dužnika koji duguje banci za kredit, a banka je svoju tražbinu prema dužniku osigurala hipotekom na njegovoj nekretnini. Sada otuđitelj (dužnik) prenosi nekretninu na pribavitelja (preuzimatelja duga), koji prijenos može biti kupoprodajom ili darovanjem, kojom prigodom se ugovara da će pribavitelj preuzeti dug prema banci kao hipotekarnom vjerovniku. Nakon toga je otuđitelj dužan pisanim putem pozvati hipotekarnog vjerovnika, banku, da u roku tri mjeseca da pristanak na ugovor o preuzimanju duga. Ako banka u roku tri mjeseca ne da pristanak na ugovor o preuzimanju duga, smatra se da je pristanak dala. U ovom se slučaju polazi od toga da banka ne mora dati pristanak na preuzimanje duga budući je njena tražbina već osigurana hipotekom na nekretnini, pa njezin pristanak na preuzimanje duga nije od osobite važnosti Pravne posljedice ugovora o preuzimanju duga Preuzimanjem duga preuzimatelj, kako je već navedeno, stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a prijašnji dužnik se oslobađa obveze. Međutim, ako je u vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimatelj bio prezadužen, a vjerovnik to nije znao niti je morao znati, prijašnji dužnik ne oslobađa se obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu. 3 O ovom se slučaju u odluci Vrhovnog suda RH, broj: Revt 111/06-2 od 29. kolovoza navodi: Međutim, da bi se moglo raspraviti pitanje ostanka tuženika kao starog dužnika u obveznopravnom odnosu s tužiteljem kao vjerovnikom, nije bez važnosti pitanje učinka zaključenog ugovora o preuzimanju duga i anexa tom ugovoru ukoliko vjerovnik u vrijeme davanja pristanka nije znao niti morao znati da je preuzimalac duga prezadužen. Naime, o tome ovisi da li se radi o ugovoru o preuzimanju duga (čl st. 2. ZOO) ili ovaj ima učinak ugovora o pristupanju duga (čl ZOO). Između preuzimatelja i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika. U vezi sa sporednim pravima koja su dotada postojala uz tražbinu, ista ostaju i nadalje. Sporedno pravo je, kako se navodi u odluci Vrhovnog suda RH, broj: Rev 1119/ od 09. prosinca godine i hipoteka, založno pravo zasnovano na nekretnini. O tom sporednom pravu, kojim je osiguran preneseni dug, u spomenutoj odluci Vrhovnog suda RH se navodi: 3 Ugovorom o pristupanju dugu dužnik se ne oslobađa obveze već se uz dužnika treći obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu. Time se jača pravni položaj vjerovnika jer uz postojećeg dužnika vjerovnik dobiva još jednog dužnika.

137 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Založno pravo zasnovano na nekretnini - hipoteka, kojim je osiguran preneseni dug, ostaje i nadalje ukoliko je založena nekretnina u vlasništvu dužnika prenositelja duga, jer to proizlazi iz odredbe čl st. 1. ZOO kojom je propisano: Sporedna prava koja su dotad postojala uz potraživanje ostaju i nadalje, ali jamstvo te zalozi koje su dale treće osobe prestaju ako jamci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika. Međutim, jamstva i zalozi koje su dale treće osobe prestaju ako jamci i zalogodavci ne pristaju odgovarati i za novog dužnika. U ovom slučaju bi treće osobe, kao jamci i zalogodavci, koji su dali jamstva ili zaloge za starog dužnika, trebali pristati da u tom svojstvu odgovaraju i za novog dužnika. Što se tiče kamata, ako nije što drugo ugovoreno, preuzimatelj ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja. Tek ako bi preuzimatelj pristao odgovarati za kamate koje su dospjele do dana preuzimanja, odgovarao bi vjerovniku i za te kamate. U vezi s prigovorima koje preuzimatelj može isticati vjerovniku, Zakon o obveznim odnosima određuje da preuzimatelj može vjerovniku isticati dvije vrste prigovora: - sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe preuzeti dug, te - prigovore koje preuzimatelj ima prema vjerovniku. Preuzimatelj ne može isticati vjerovniku prigovore iz njegova pravnog odnosa s prijašnjim dužnikom, a koji odnos je bio temelj preuzimanja. 2. PRISTUPANJE DUGU U Zakonu o obveznim odnosima postoje samo dva članka koji reguliraju materiju pristupanja dugu (čl i 102.). Ugovorom o pristupanju dugu vjerovnik pored postojećeg dužnika stječe još jednog dužnika, čime jača pravna pozicija vjerovnika. Ugovor o pristupanju dugu sklapaju vjerovnik i treći (novi dužnik). Tim se ugovorom treći obvezuje vjerovniku da će ispuniti vjerovnikovu tražbinu koju vjerovnik ima prema dužniku, tako da treći stupa u obvezu pored dužnika. Očitovanje volje trećega može prema sudskoj praksi biti sadržano i u internom aktu trećega. Tako u praksi Vrhovnog suda RH (odluka tog suda, broj: Rev 2077/01-2 od 11. veljače 2004.) nalazimo slučaj kad je očitovanje o pristupanju dugu sadržano u Statutu treće osobe. U vezi s tim u spomenutoj odluci stoji: Naime, s obzirom na sadržaj odredbe čl tuženikovog Statuta, u kojoj se navodi da na tuženika prelaze sva prava i obveze osiguratelja D. d. d., Poslovnih jedinica Z., K., R. i S., opravdano je zaključiti da je u toj statutarnoj odredbi sadržano očitovanje tuženikove volje da će ispuniti tražbine vjerovnika prema navedenim poslovnim jedinicama Z. o. D. B. iz ugovora o osiguranju. Takvo očitovanje volje treba shvatiti kao ponudu za sklapanje ugovora o pristupanju dugu iz čl Zakona o obveznim odnosima - ZOO ( Narodne novine broj 53/91 i dr.), kojim se treći (ovdje tuženik) obvezuje vjerovniku (tužiteljima) da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika (Z. D.), a podnošenjem predmetne tužbe tužitelji su tu ponudu prihvatili, pa je time nastala tuženikova ugovorna obveza naknade predmetne štete pored osiguratelja Z. D. Zakon o obveznim odnosima uređuje i pitanja pristupanja dugu u slučaju preuzimanja neke imovinske cjeline. Tako osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i slično) pojedinca ili pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive. 4 Odgovornost za dugove postoji prema vjerovniku koji ima potraživanje za te dugove koji se odnose na tu cjelinu ili njezin dio. U ovom se slučaju radi o zakonskom pristupanju dugu, ali je ono ograničeno samo do vrijednosti aktive te imovinske cjeline ili njenog dijela. Ako bi se ugovorom o preuzimanju imovinske cjeline ili njenog dijela isključila ili ograničila solidarna odgovornost preuzimatelja te cjeline, takva odredba ugovora ne bi imala pravni učinak prema vjerovnicima. Oni bi i nadalje temeljem zakona imali pravo ostvarivati svoju tražbinu i prema preuzimatelju imovinske cjeline, ali samo do vrijednosti aktive imovinske cjeline. 3. PREUZIMANJE ISPUNJENJA Ispunjenje se preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti dužnikovu obvezu prema dužnikovu vjerovniku. Prema tome, radi se o dvostranoobveznom odnosu između dužnika i trećega. Ugovorom o preuzimanju ispunjenja jača se položaj dužnika, budući se treći obvezuje da će umjesto dužnika ispuniti njegovu obvezu prema vjerovniku. Kako se ne mijenja pravni položaj vjerovnika u odnosu prema dužniku, za ovaj ugovor nije potreban pristanak vjerovnika. Ovdje se treba navesti i odredba čl Zakona o obveznim odnosima prema kojoj obvezu prema vjerovniku uz dužnika može ispuniti i neka treća osoba, a vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. Kad prema ugovoru ili naravi obveze, istu treba ispuniti dužnik osobno, onda vjerovnik nije dužan primiti ispunjenje od treće osobe. Treći odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku, te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika. Ovo znači da obvezu prema vjerovniku prvo treba ispuniti treći, a ako on to ne učini, onda tu obvezu mora ispuniti dužnik. Međutim, treći ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema njemu. Kako se treći nije obvezao vjerovniku već dužniku, vjerovnik nema pravo tužiti trećega, niti ima bilo koje pravo kojim bi svoju tražbinu mogao naplatiti od trećega. U vezi ugovora o preuzimanju ispunjenja u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH navode se sljedeći slučajevi: 4 Aktiva se po Pravilniku o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (Nar. nov., br. 38/08., 12/09. i 130/10.) sastoji od: A) Potraživanja za upisani a neuplaćeni kapital, B) Dugotrajne imovine (nematerijalne imovine, materijalne imovine, dugotrajne financijske imovine i potraživanja), C) Kratkotrajne imovine (zaliha, potraživanja, kratkotrajne financijske imovine i novca u banci i blagajni) i D) Plaćenih troškova budućeg razdoblja i obračunatih prihoda. 135

138 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Osoba koja je u skladu s odredbom čl ZOO preuzela ispunjenje nije ugovorna stranka s vjerovnikom, već samo s dužnikom, pa ne bi bila ovlaštena tražiti povrat iznosa koje je uplatila vjerovniku preuzimanjem ispunjenja. Stoga tužitelji nisu ovlašteni, jer nemaju pravnog interesa, tražiti da se utvrde ništavim navedene odredbe ugovora u kojima nisu ugovorne stranke. (Odluka VRSH, broj: Rev 935/05-2 od 29. ožujka godine). Iz sadržaja odredbe članka 2. Ugovora OU-217/97 proizlazi da se radi o preuzimanju ispunjenja iz čl ZOO. Odredbom članka 2. Ugovora OU-217/97 tuženik, kao treći, obvezao se prema tužitelju kao dužniku iz Ugovora o prijenosu od solemniziranog kod javnog bilježnika V. P. u R., poslovni broj OU-327/97 (dalje: Ugovor OU-327/97) da će ispuniti njegovu obvezu prema E. H., vjerovniku iz tog Ugovora. Prema Ugovoru OU-327/97 tužitelj je kao dužnik u obvezi platiti E. H. (vjerovniku iz tog Ugovora) iznos od DEM u obrocima i zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja, uz klauzulu da se naknada smatra podmirenom ukoliko stjecatelj do isplati iznos od DEM. (Odluka VRSH, broj: Rev 282/06-2 od 30. prosinca godine). Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Osnovano je pravno motrište drugostupanjskog suda da se u ovom slučaju radi o pravnom odnosu preuzimanja ispunjenja iz čl Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine, broj 53/91, dalje ZOO). U pravnom odnosu preuzimanja ispunjenja iz čl ZOO u ugovoru sklopljenom između dužnika i trećega, treći se obvezuje dužniku da će ispuniti njegovu obvezu prema njegovom vjerovniku. Utvrđeno činjenično stanje nedvojbeno upućuje na zaključak da se radilo o pravnom odnosu što ga spominje drugostupanjski sud. Naime, utvrđeno je da je direktor tužitelja u sporazumu s vlasnikom O., odnosno predstavnikom O. platio tuženiku spornu svotu uz primjedbu veza cesija sa O.O.. U to vrijeme O. - dužnik je dugovao tuženiku svotu od ,00 kn. Dakle nema sumnje da je drugostupanjski sud pravilno zaključio, da je u nazočnom pravnom odnosu u pitanju preuzimanje ispunjenja iz čl ZOO, te sukladno tom zaključku i donio presudu. Zbog toga nema nikakovog pravnog oslonca tvrdnja revidenta da se u nazočnom slučaju radi o pravnom odnosu stjecanja bez osnove. Utvrđeno činjenično stanje isključuje osnovanost takvog zaključka. (Odluka VRSH, broj: II Rev 134/ od 22. listopada godine). 4. PRIJENOS UGOVORA Prema čl Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu. Prema navedenome, prijenos ugovora je trostrani odnos u kojem sudjeluju prenositelj, primatelj i druga strana, koja na taj prijenos mora pristati. O prijenosu ugovora se u odluci Vrhovnog suda RH, broj: Rev 2716/ od 4. veljače obrazlaže: Utvrdjene činjenice nesumnjivo upućuju na to da je došlo do uspostavljanja obveznopravnog odnosa između tužitelja i drugotuženika. Došlo je, naime, do prijenosa ugovora, pod kojim se razumijeva takav pravni posao kojim se cjelokupna pravna pozicija jedne ugovorne strane - dakle, i potraživanja i dugovanja - prenosi na treću osobu a da se tom pravnom operacijom ne ukida identitet prvobitnog obveznopravnog odnosa. Prema tome, ispravno je postupio prvostepeni sud kada je, i to pravilno, jer su se za to ispunile i sve za to predvidjene materijalnopravne pretpostavke, primijenio odredbu čl Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj, svaka strana u dvostranom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekoj trećoj osobi koja time postaje nosilac svih njezinih prava i obveza iz tog ugovora, time da ustupanjem ugovora ugovorni odnos izmedju ustupioca i druge strane prelazi na primaoca i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na ustupanje, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o ustupanju. Pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora. U praksi su česti slučajevi da se prenose ugovori o građenju. Kako takvi ugovori po čl st. 2. Zakona o obveznim odnosima moraju biti sklopljeni u pisanom obliku, to i prijenos takvog ugovora na npr. novog izvođača, mora biti u istom, pisanom obliku. Odredbe o sporednim pravima kod ugovora o preuzimanju duga na odgovarajući se način primjenjuju i na prijenos ugovora, što znači da sporedna prava koja su dotle postojala uz tražbinu ostaju i nadalje. Prenositelj odgovara primatelju za valjanost prenesenog ugovora. Prenositelj ne jamči primatelju da će druga strana ispuniti svoje obveze iz prenesenog ugovora, osim ako se na to prenositelj primatelju posebno obvezao. Isto tako, prenositelj ne jamči drugoj strani da će primatelj ispuniti obveze iz ugovora, osim ako se prenositelj na to drugoj strani posebno obvezao. Druga strana može isticati primatelju sve prigovore iz prenesenog ugovora, pa i one koje ima iz drugih odnosa s njim. Druga strana ne može primatelju isticati i prigovore koje ima prema prenositelju. Mr. Darko TEREK, odvjetnik, Vesna VOLAR, odvjetnička vježbenica, Zagreb 136

139 RADNO PRAVO ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Mr. DARKO TEREK Stručni članak UDK Novela Zakona o radu Ministarstvo rada i mirovinskog sustava izradilo je nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, a Vlada RH je na svojoj 91. sjednici održanoj 24. svibnja utvrdila konačni prijedlog tog Zakona i uputila ga Hrvatskom saboru na usvajanje. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu Hrvatski sabor je donio na sjednici 14. lipnja Zakon je objavljen u Nar. nov., br. 73 od 18. lipnja 2013., a stupio je na snagu 26. dana istoga mjeseca. Odredbe čl. 13. do 25., koje se odnose na europsko radničko vijeće, stupit će na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Odredbe o europskom radničkom vijeću tiču se malog broja hrvatskih kompanija, samo onih koje posluju na razini EU, pa se iz tog razloga tim odredbama nećemo baviti. Ova novela Zakona o radu je po svojem obujmu skromna, a radi se o tome da je Zakon o radu, prije ulaska u EU, valjalo uskladiti s revidiranom Direktivom 2009/38/EZ od 6. svibnja 2009., koja se odnosila na poboljšanja prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje u multinacionalnim kompanijama. Što se tiče zamjenskog odmora, ove odredbe Zakona o radu trebalo je izmijeniti sukladno presudi Suda pravde EU u predmetu C-151/02 Jaeger. U tom je predmetu sud zauzeo stav da se korištenje zamjenskog odmora mora omogućiti odmah nakon razdoblja rada, kako bi se spriječio pretjerani umor radnika uzrokovan dugotrajnim uzastopnim razdobljem rada. 1. UVOD Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, u postupku usklađivanja s aktima EU, uređuje: - korištenje zamjenskog odmora, - novine u uređivanju ugovora o radu na određeno vrijeme, - veće mogućnosti poslovanja za agencije za privremeno zapošljavanje, - donošenje odluke o otkazu ugovora o radu ako radnik nije zadovoljio na probnom radu, - drukčije uređivanje prekovremenog rada, - novine u utvrđivanju kolektivnog viška radnika, te - europsko radničko vijeće. 2. ZAMJENSKI ODMOR Zamjenski odmor reguliran je u čl. 3., kao i u čl. 53. Zakona o radu. Sada je u čl. 3. st. 5. izmijenjen tako da se kolektivnim ugovorom kojim se osigurava odgovarajući zamjenski odmor u trajanju jednakom propuštenim satima odmora radniku ne može odrediti dnevni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od 8 sati dnevno niti tjedni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od 20 sati. Iza st. 5. dodan je novi st. 6. U tom se stavku navodi da se radniku mora omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog ili tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je koristio kraći dnevni, odnosno tjedni odmor. Izmijenjen je i čl. 53. Zakona o radu, koji se odnosi na dnevni odmor. Prema izmijenjenom tekstu ovoga članka radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata. Iznimno, poslodavac je dužan punoljetnom radniku koji radi na sezonskim poslovima, a koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, osigurati pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje osam sati neprekidno. Poslodavac ovom radniku mora omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je koristio kraći dnevni odmor. Ova iznimka znači da se za punoljetne radnike koji rade na sezonskim poslovima, a koji poslovi se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, omogućuje iznimka u odnosu na propisani dnevni odmor od 12 sati neprekidno. 3. UGOVOR O RADU NA ODREĐENO VRIJEME Prema izmijenjenom članku 10. Zakona o radu, ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme koje je 137

140 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA RADNO PRAVO određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. U odnosu na raniji tekst, u st. 1. izostavljena je odredba da prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme mora biti unaprijed utvrđen objektivnim razlozima, ali se postojanje objektivnog razloga spominje u kasnijem tekstu u čl. 10. Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen u trajanju dužem od tri godine, onda poslodavac s istim radnikom ne može sklopiti sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme. Drugi je slučaj kad je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen u trajanju kraćem od tri godine, onda ukupno trajanje sklopljenih ugovora o radu ne može biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti svaki sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji u tom ugovoru mora biti naveden. Ovo znači da objektivan razlog mora postojati samo kad se sklapa svaki sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme. Pritom se svaka izmjena odnosno dopuna (npr. aneks) ugovora o radu na određeno vrijeme, koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora smatra svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme. Ako je prekid između dva ugovora o radu na određeno vrijeme kraći od dva mjeseca, to se ne smatra prekidom razdoblja od tri godine. Odredba koja je određivala da se ugovor o radu na određeno vrijeme smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme ostala je ista. Tako će se ugovor o radu na određeno vrijeme, koji je sklopljen protivno odredbama Zakona o radu smatrati sklopljenim na neodređeno vrijeme. Isto će se smatrati ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen. U suprotnom, ako poslodavac ne postupi po ovoj zakonskoj odredbi, radnik bi temeljem čl st. 4. Zakona o radu mogao odmah od suda zatražiti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Rok za podnošenje tužbe sudu je 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno radnikovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava. 4. AGENCIJA ZA PRIVREMENO ZAPOŠLJAVANJE Novim čl. 24. Zakona o radu nešto su proširene mogućnosti poslovanja za agencije koje se bave privremenim zapošljavanjem. Do sada je agencija poslove ustupanja radnika korisnicima mogla obavljati kao jedinu djelatnost. Sada će agencija za privremeno zapošljavanje moći obavljati i djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem, pod uvjetom da za to posjeduje odgovarajuću dozvolu prema posebnom propisu. 138 Agencija za privremeno zapošljavanje je definirana kao poslodavac koji na temelju sporazuma o ustupanju radnika ustupa radnika drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova. Agencija mora biti registrirana prema posebnom propisu i mora biti upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za poslove rada. Ako agencija nije upisana u evidenciju ministarstva, inspektor rada će joj zabraniti obavljanje poslova. Agencija je dužna ministarstvu dostavljati statističke podatke o obavljanju svojih poslova, a sadržaj, način i rok dostave tih podataka propisat će pravilnikom ministar nadležan za poslove rada. Pri obavljanju svojih poslova agencija od radnika ne smije naplatiti naknadu za njegovo ustupanje korisniku, odnosno naknadu u slučaju sklapanja ugovora o radu između ustupljenog radnika i korisnika. 5. PROBNI RAD I OTKAZ UGOVORA O RADU Institut probnog rada valjalo je preciznije urediti budući da je sudska praksa rigidno tumačila razloge otkazivanja radniku tijekom probnog rada. Naime, poslodavac je bio dužan otkaz ugovora o radu tijekom probnog rada obrazlagati jednim od razloga za otkaz ugovora o radu iz čl Zakona o radu. Moralo se obrazlagati da radnik nije zadovoljio na probnom radu najčešće zbog osobno uvjetovanih razloga ili zbog skrivljenog ponašanja, a rjeđe zbog poslovno uvjetovanih razloga. Sada je u čl. 35. (Ugovaranje i trajanje probnog rada) dodan novi st. 3. prema kojem nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Kad se otkazuje ugovor o radu zbog toga što radnik nije zadovoljio na probnom radu, ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu koje se odnose na otkaz ugovora, osim odredbi: - koje se odnose na neopravdane razloge za otkaz (bolovanje, podnošenje žalbe ili tužbe, prijave zbog sumnje na korupciju i sl.), - koje se odnose na to da otkaz mora imati pisani oblik, da mora biti obrazložen i da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje i - koje se odnose na ovlaštenje suda da naloži vraćanje radnika na posao ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten. Otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je ostao isti i iznosi najmanje 7 dana. 6. PREKOVREMENI RAD Odredba čl. 45. Zakona o radu koja se odnosi na prekovremeni rad uglavnom je ostala ista. Tako radnik u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, mora na zahtjev poslodavca raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena, ali najviše do 8 sati tjedno. Novina u vezi s prekovremenim radom je u tome da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje. Napuštena je odredba da rad pojedinog radnika

141 RADNO PRAVO ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA ne smije trajati duže od 32 sata mjesečno. Dakle, nema više ograničenja prekovremenog rada pojedinog radnika na mjesečnoj, već samo na godišnjoj razini. 7. KOLEKTIVNI VIŠAK RADNIKA I PROGRAM ZBRINJAVANJA VIŠKA RADNIKA U Zakonu o radu ovom je novelom izmijenjen čl koji govori o kolektivnom višku radnika, te čl i 122. koji se odnose na program zbrinjavanja viška radnika i obavješćivanje o tom programu. Poslodavac je po novom čl Zakona o radu dužan pravodobno se savjetovati s radničkim vijećem na način propisan tim Zakonom ako u razdoblju od 90 dana namjerava utvrditi prestanak potrebe za radom najmanje 20 radnika, od kojih će poslovno uvjetovanim otkazom otkazati ugovore o radu najmanje 5-orici radnika. Savjetovanje s radničkim vijećem provodi se radi postizanja sporazuma s ciljem otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika ubrajaju se i radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca. Prilikom savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o: - razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, - broju ukupno zaposlenih radnika, - broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, - kriterijima izbora radnika za čijim će radom prestati potreba, - roku u kojem će prestati potreba za radom radnika, te - iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima. O provedenom savjetovanju s radničkim vijećem poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj sve podatke koje je dostavio radničkom vijeću. Uz to, poslodavac je nadležnoj javnoj službi zapošljavanja dužan dostaviti i podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, o rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je isto dostavljeno. Poslodavac koji će i nakon provedenog savjetovanja utvrditi višak radnika, dužan je izraditi program zbrinjavanja viška radnika. Program zbrinjavanja mora sadržavati sve podatke koje je poslodavac dostavio nadležnoj javnoj službi zapošljavanja, a uz to program mora sadržavati i: - mogućnost promjena u tehnologiji i organizaciji rada u cilju zbrinjavanja viška radnika, - mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima, - mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca, - mogućnost rada u nepunom radnom vremenu i - mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije radnika. Kad izradi program zbrinjavanja radnika, poslodavac ga je dužan dostaviti radničkom vijeću i nadležnoj javnoj službi zapošljavanja, a radničko vijeće može nadležnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge dostavljenom programu zbrinjavanja. Poslodavac ne može provesti otkazivanje radnicima za koje je izrađen program zbrinjavanja viška radnika u roku 30 dana od dana dostave programa nadležnoj javnoj službi zapošljavanja. Iznimno od navedenoga, nadležna javna služba zapošljavanja može naložiti odgodu provođenja otkazivanja svim ili pojedinim radnicima za koje je izrađen program zbrinjavanja viška radnika za najduže 30 dana. Za takvu odgodu moraju postojati opravdani važni gospodarski ili socijalni razlozi, ili ako će se u odgođenom razdoblju na radnike primijeniti mjere aktivne politike zapošljavanja. Mr. Darko TEREK, odvjetnik, Zagreb Program 16. savjetovanja INTERNA REVIZIJA I KONTROLA Hotel Ilirija, Biograd na Moru, rujna

142 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA Dr. sc. MARIJA ZUBER RADNO PRAVO Stručni članak UDK Ukidanje radne knjižice i uspostavljanje elektroničke baze podataka o radnicima Radne knjižice se ukidaju 1. srpnja godine. Poslodavac je dužan u radnoj knjižici precrtati sve nepopunjene rubrike, uz pečat i potpis ovlaštene osobe, te u roku 3 mjeseca radniku vratiti radnu knjižicu. Ukoliko se ne radi o prestanku zaposlenja, ne zaključuju se podaci o trajanju zaposlenja ni podaci o mirovinskom stažu. Radne knjižice koje do kraja rujna neće biti moguće vratiti radnicima, poslodavac će dostaviti područnom uredu Zavoda za mirovinsko osiguranje nadležnom prema prebivalištu radnika, a ako mu nije poznato prebivalište, dostaviti će ih Središnjoj službi Zavoda za mirovinsko osiguranje. Kao svojevrsna zamjena za radnu knjižicu, uspostaviti će se elektronička baza podataka o osiguranicima osiguranim temeljem radnog odnosa koju će voditi Zavod za mirovinsko osiguranje. Koji će se podaci voditi u elektroničkoj bazi, način upisivanja podataka u elektronički zapis i njihova razmjena između tijela s javnim ovlastima, te način pribavljanja tih podataka za potrebe poslodavca, biti će uređeno posebnim pravilnikom koji treba biti donesen u roku 3 mjeseca. 1. UVOD U procesu priprema i pregovora za uključivanje Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije ocijenjeno je da radna knjižica u obliku i sadržaju kako više desetljeća postoji u sustavu radnog i socijalnog zakonodavstva Hrvatske, predstavlja zapreku slobodi kretanja radnika na jedinstvenom tržištu rada EU. Odluka o ukidanju radnih knjižica donijeta je godine, prilikom usvajanja Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/ /13.), koji je na snazi od 1. siječnja godine, ali je njezino stupanje na snagu predviđeno na dan kad Hrvatska postane punopravna članica EU. Već je od 1. siječnja poznato da će se radne knjižice ukinuti. Posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o radu koje su na snazi od 26. lipnja godine nisu izmijenjene odredbe o ukidanju radne knjižice, samo je promijenjena državna institucija kojoj su poslodavci dužni dostaviti radne knjižice koje iz bilo kojeg razloga neće biti moguće vratiti radnicima u propisanom roku. Umjesto ranije odredbe prema kojoj je arhivu neuručenih radnih knjižica trebalo voditi u županijskim uredima za poslove rada, te su obveze sada prebačene na 140 urede Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Također, izmjenama Zakona o radu uvodi se obveza vođenja podataka o radnicima u elektroničkoj bazi podataka, a sadržaj podataka i način njihova dostavljanja nadležnom tijelu uredit će se posebnim pravilnikom koji će se donijeti u roku 3 mjeseca od stupanja na snagu izmijenjenog Zakona o radu. 2. RADNA KNJIŽICA SE UKIDA OD 1. SRPNJA Članak 219. Zakona o radu kojim se uređuje radna knjižica kao javna isprava, prestaje vrijediti 1. srpnja godine. Radna knjižica je u nizu desetljeća funkcionirala kao svojevrsna socijalna legitimacija, javna isprava kojom je mirovinski osiguranik dokazivao i pomoću koje je ostvarivao određena socijalna prava. Sadržaj podataka koji se vode u radnoj knjižici, postupak izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih knjižica, način vođenja Registra izdanih radnih knjižica, te oblik, način izrade i prodaja radnih knjižica bili su uređeni posebnim Pravilnikom o radnoj knjižici (Nar. nov., br. 14/96.). Radnu knjižicu je fizičkoj osobi na njezin zah-

143 RADNO PRAVO ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA tjev izdavalo tijelo državne uprave (županijski ured nadležan za poslove rada prema prebivalištu ili boravištu fizičke osobe odnosno prema sjedištu poslodavca s kojim fizička osoba sklapa ugovor o radu), koje je vodilo i odgovarajući registar i abecedni imenik izdanih radnih knjižica. Ovlaštena osoba nadležnog državnog tijela je provjeravala valjanost isprava na temelju kojih su u radnu knjižicu upisivani podaci o stečenoj stručnoj spremi, državljanstvu i drugi podaci. Radnik je pri zasnivanju radnog odnosa poslodavcu predao radnu knjižicu, poslodavac je upisivao svoje podatke i datum početka rada radnika, a po prestanku rada podatak o datumu prestanka zaposlenja i ostvareni mirovinski staž. U radnoj knjižici su bile predviđene i posebne rubrike za upis podataka o zaposlenju u inozemstvu koje je upisivalo nadležno tijelo mirovinskog osiguranja, te o razdoblju mirovanja prava za vrijeme trajanja radnog odnosa (neplaćeni dopust i dr.). U zasebne rubrike su se upisivali podaci relevantni za ostvarivanje posebnih prava iz mirovinskog osiguranja, kao npr. ostvareni mirovinski staž za radnike s pravom na staž osiguranja s povećanim trajanjem, preračunati staž sezonskih radnika ostvaren radom dužeg od propisanog radnog vremena, podaci o stažu ostvarenom radom kod dva ili više poslodavaca istovremeno i dr. Na posebnoj su se stranici navodile činjenice relevantne za ostvarivanje prava po osnovi tjelesnog oštećenja i invalidnosti i dr. Upisivali su se čak i podaci o razdoblju privremene nezaposlenosti, trajanju nezaposlenosti i visini novčane naknade isplaćene u razdoblju nezaposlenosti (podatke je upisivao Hrvatski zavod za zapošljavanje). Ukratko, radna knjižica je kao osobna javna isprava pratila osiguranika tijekom radnog vijeka, sve do 30. lipnja godine. Koristila je osiguraniku, poslodavcu i nadležnim državnim tijelima kao isprava kojom se dokazuju i pomoću koje se ostvaruju određena socijalna prava. Poslodavac koji nastavno od 1. srpnja zapošljava novog radnika više neće od njega preuzeti radnu knjižicu. Poslodavac će prijaviti radnika nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja na propisanim tiskanicama, evidentirat će radnikove podatke u evidenciju o zaposlenim radnicima koju vodi na temelju Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Nar. nov., br. 37/11.), a ukoliko mu trebaju određeni podaci kojima radnik ne raspolaže ili treba provjeriti neke činjenice, zatražit će podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. 3. POSTUPANJE S RADNIM KNJIŽICAMA 3.1. Obveza precrtavanja nepopunjenih rubrika Prema čl Zakona o radu poslodavac je prije nego što radnu knjižicu vrati radniku, dužan precrtati sve nepopunjene rubrike. Prema stajalištu nadležnih državnih tijela zaduženih za rad i mirovinski sustav, poslodavac neće zaključiti radnu knjižicu s datumom 30. lipnja godine upisivanjem tog datuma u rubriku predviđenu za prestanak rada i zaposlenja, niti će upisivati mirovinski staž koji je radnik kod njega ostvario do 30. lipnja godine. Rubrike predviđene za prestanak rada - osiguranja i za staž (godina, mjesec, dan) treba ostaviti prazne i precrtati ih uz potpis i pečat. Poslodavac je dužan precrtati sve nepopunjene rubrike u radnoj knjižici. Ako su na određenoj stranici neke rubrike popunjene, a neke prazne, svaku praznu rubriku treba precrtati zasebno, a cijele prazne stranice se precrtavaju povlačenjem kosih crta preko cijele stranice. Precrtavanje se provodi iscrtavanjem dviju paralelnih dijagonalnih crta povučenih iz donjeg lijevog prema gornjem desnom uglu rubrike odnosno stranice. Na stranicama radne knjižice koje su predviđene za upis bilježaka treba navesti koje su sve stranice precrtane, također uz pečat i potpis osobe koja unosi podatke (npr. Precrtane su str. 5., str , str , te str ). U bilješkama se kao precrtane stranice navode stranice koje su cijele precrtane paralelnim kosim crtama i stranice na kojima su precrtane samo neiskorištene, nepopunjene rubrike. Bilješku treba upisati crnilom i tiskanim slovima (čl. 21. Pravilnika o radnoj knjižici). Ako radniku prestaje radni odnos s danom 30. lipnja godine, poslodavac će s tim datumom zaključiti radnu knjižicu, upisati podatke o trajanju zaposlenja i o mirovinskom stažu i radniku uručiti radnu knjižicu. Na dan 30. lipnja još je na snazi čl Zakona o radu i poslodavac je dužan postupiti po odredbama tog članka. U tom slučaju poslodavac ne precrtava prazne rubrike u radnikovoj radnoj knjižici. Ukoliko se odnosni radnik od 1. srpnja zapošljava kod novog poslodavca, novom poslodavcu neće predati radnu knjižicu i u njegovoj će knjižici ostati neprecrtane nepopunjene rubrike Vraćanje radne knjižice radniku Poslodavac je dužan radniku vratiti radnu knjižicu u roku 3 mjeseca od ukidanja radnih knjižica, tj. najkasnije do 30. rujna godine. Uputno je sastaviti odgovarajuću potvrdu na kojoj radnik svojim potpisom potvrđuje preuzimanje radne knjižice od osobe koju je poslodavac za to ovlastio. Ako se radna knjižica šalje poštom, to treba učiniti preporučenom uputnicom s povratnicom, kako bi poslodavac raspolagao dokazom da je radniku uručio javnu ispravu. Potvrda o preuzimanju radne knjižice odlaže se u radnikov osobni dosje. Nije predviđeno kao obveza, ali je kod nekih poslodavaca možda uputno kopirati stranice radne knjižice na kojima su evidentirani podaci o mirovinskom stažu radnika. Iako će nakon ustrojavanja elektroničke baze podataka o osiguranicima po osnovi radnog odnosa poslodavci te podatke pribavljati od Zavoda za mirovinsko osiguranje, poslodavcu će možda biti jednostavnije na taj način pratiti podatke o navršenim godinama radnog staža kao kriterija za ostvarivanje dodatka na plaću za radni staž, dodatnih dana godišnjeg ili navršenih godina rada kao uvjeta za isplatu jubilarne nagrade određenom radniku Radne knjižice koje nije moguće vratiti One radne knjižice koje poslodavac iz bilo kojeg razloga neće biti u mogućnosti vratiti radniku do 30. rujna (nepoznata adresa, ne želi preuzeti i dr.), poslodavac će dostaviti područnom uredu Zavoda za mirovinsko osiguranje prema mjestu prebivališta radnika. Ukoliko je prebivalište radnika ne- 141

144 ZAKONODAVSTVO I PRAVNA PRAKSA poznato, radnu knjižicu treba dostaviti Središnjoj službi Zavoda za mirovinsko osiguranje (adresa: Zagreb, Mihanovićeva 3). Na isti način trebaju postupiti i uredi državne uprave u županijama, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za poslove rada. Kod njih su se do 30. lipnja pohranjivale radne knjižice koje radnik iz bilo kojeg razloga nije preuzeo od poslodavca Obustava započetih postupaka izdavanja radnih knjižica Postupci izdavanja, upisa podataka i zamjene radne knjižice koji do 1. srpnja godine nisu konačno i pravomoćno dovršeni, obustavljaju se po službenoj dužnosti. Npr. ako je osoba 28. lipnja godine nadležnom uredu podnijela zahtjev za izdavanje radne knjižice, a radna knjižica do 1. srpnja nije izdana, nadležni će ured obustaviti postupak. Ukoliko je radna knjižica izdana, a nije preuzeta do 1. srpnja, treba je uručiti radniku, a ako to ne bude moguće, dostaviti nadležnoj službi Zavoda za mirovinsko osiguranje. Dakle, u Zavodu za mirovinsko osiguranje će se čuvati arhiva svih radnih knjižica koje iz bilo kojeg razloga nisu mogle biti uručene njihovim vlasnicima. RADNO PRAVO 4. ELEKTRONIČKA BAZA PODATAKA O RADNICIMA Kao svojevrsna zamjena za radnu knjižicu, izmjenama Zakona o radu se od 1. srpnja godine uspostavlja elektronička baza podataka o osiguranicima. Novim čl. 291.a Zakona o radu uvodi se obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da u okviru elektroničke baze podataka o osiguranicima vodi elektroničke zapise podataka o osiguranicima koji taj status imaju po osnovi radnog odnosa. Koji će se podaci voditi u elektroničkom zapisu, način upisivanja podataka o radniku i njihovu razmjenu između tijela s javnim ovlastima, te način pribavljanja tih podataka za potrebe poslodavca, bit će uređeno posebnim pravilnikom koji treba donijeti u roku 3 mjeseca od stupanja na snagu izmijenjenog Zakona o radu. Zavod za mirovinsko osiguranje će ustrojiti i voditi elektroničku bazu podataka, ali će informacije za bazu podataka dostavljati poslodavci. Nakon što taj pravilnik stupi na snagu, poslodavac će biti dužan u elektroničku bazu podataka dostavljati podatke o radniku s kojim je zaključio ugovor o radu, kao i sve promjene podataka do kojih dođe tijekom trajanja radnog odnosa. Podatke će trebati dostavljati u roku osam dana od dana početka rada, odnosno od nastale promjene. Nakon što stupi na snagu pravilnik kojim će se propisati sadržaj, način dostavljanja i razmjena podataka o osiguranicima, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je obvezan u roku tri mjeseca u elektroničku bazu podataka unijeti sve postojeće podatke o radnicima. Prema najavama nadležnog ministra, obuhvat tih podataka će biti širi od podataka koji se sada vode u matičnoj evidenciji mirovinskih osiguranika prema mirovinskim propisima Iako će se podaci o osiguranicima koji su osigurani po osnovi radnog odnosa voditi u elektroničkoj bazi podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u radnim odnosima će se nakon ukidanja radnih knjižica više koristiti mogućnost izdavanja potvrde o zaposlenju uređena čl Zakona o radu. Na zahtjev radnika, poslodavac je dužan radniku izdati potvrdu o vrsti poslova koje obavlja i o trajanju zaposlenja, ali u toj potvrdi ne smije navoditi ništa što bi radniku otežalo sklapanje novog ugovora o radu. Novi poslodavac može od radnika s kojim namjerava sklopiti ugovor o radu zatražiti potvrdu o prethodnom zaposlenju. Dr. sc. Marija ZUBER, HZRIF, Zagreb 142 zuber.indd 142 RaËunovodstvo i financije 6/27/13 4:49:00 PM

145 PRAKSA EUROPSKE UNIJE MAKROEKONOMSKA KRETANJA LIDIJA ŠVALJEK Stručni članak UDK Pružanje usluga u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj Pristupanjem Europskoj uniji, 1. srpnja godine, Republika Hrvatska postaje dijelom unutarnjeg tržišta EU. Sloboda pružanja usluga jedna je od četiri temeljne slobode koje omogućavaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta. S ciljem pojednostavljenja postupaka vezanih za obavljanje uslužnih djelatnosti i olakšavanja njihovog izvođenja za pružatelje usluga temeljem prava na slobodu poslovnog nastana i prava na slobodu pružanja usluga na unutarnjem tržištu, donijeta je Direktiva 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu. Države članice EU, pa tako i Republika Hrvatska, bile su dužne implementirati Direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva, o čemu autorica detaljnije piše u ovome članku. 1. UVOD Pojednostavljenje administrativnih postupaka i formalnosti za poduzetnike, smanjivanje troškova i vremena za pokretanje poslovne aktivnosti, objedinjavanje i osiguravanje transparentnosti informacija o poslovanju, važan je zadatak Europske komisije. Na razini Europske unije kontinuirano se nastoji poboljšati poduzetnička klima, osobito vezano za mala i srednja poduzeća, budući da ona čine 99% svih europskih poduzeća i predstavljaju glavnu pokretačku snagu ekonomskoga rasta, zapošljavanja i socijalne integracije. Prekogranično pružanje usluga u Europskoj uniji, za razliku od slobode kretanja roba, kapitala ili radne snage nije zaživjelo iako je to bilo predviđeno osnivačkim ugovorom. Zemlje članice u svoja su nacionalna zakonodavstva ugradile brojne prepreke prekograničnom pružanju usluga. S obzirom na važnost sektora usluga koji čini 70 posto bruto domaćeg proizvoda EU, analize Europske komisije pokazale su da bi uklanjanjem prepreka za prekogranično pružanje usluga moglo pridonijeti stvaranju preko novih radnih mjesta. Početkom godine tadašnji povjerenik za unutarnje tržište Frits Bolkenstein iznio je svoj prijedlog vezan uz pružanje usluga. Najvažnije načelo u tom prijedlogu bilo je načelo zemlje podrijetla prema kojem tvrtka može pružati usluge u bilo kojoj drugoj zemlji članici i pri tome poštovati samo zakone zemlje u kojoj je registrirana, a ne i one u kojoj se usluga obavlja. To je izazvalo brojne polemike i neslaganja. U dijelu starih zemalja članica pojavio se strah da bi tvrtke iz novih zemalja članica koje imaju nižu razinu zaštite socijalnih i radnih prava mogle ugroziti domaće tvrtke i tako pridonijeti gubitku radnih mjesta. Radi pruženog otpora oko liberalizacije usluga, prvotni Bolkesteinov prijedlog se ublažio. Umjesto zemlje podrijetla uvedeno je pravo pružateljima usluga da mogu obavljati svoju djelatnost i u drugim zemljama članicama. Zemljama članicama ostavljeno je pravo da mogu uvesti određene restrikcije kada je pitanju održavanje javnog reda i mira, zaštita okoliša i javno zdravstvo. Te restrikcije moraju biti nediskriminatorne prema stranim tvrtkama u odnosu na domaće. Iako navedena regulacija nema doseg koji je prvotno bio zamišljen, doprinijela je stvaranju povoljnijeg okruženja i većoj slobodi u pružanju usluga. 2. DIREKTIVA O USLUGAMA Direktiva 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu (u daljnjem tekstu: Direktiva o uslugama) donesena je u prosincu godine i dio je novije pravne stečevine EU. Države članice EU bile su dužne implementirati Direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva do 28. prosinca g. i od tada započeti s primjenom Svrha Direktive o uslugama Direktiva uspostavlja opći pravni okvir za veliki niz usluga uzimajući u obzir različita obilježja svake djelatnosti ili struke i njihov sustav uređenja. Spomenuti se okvir temelji na dinamičnom i selektivnom pristupu koji, kao prioritetno pitanje, uključuje uklanjanje prepreka koje su lakše uklonjive, dok za ostale predviđa pokretanje postupka ocjenjivanja, savjetovanja i usklađivanja oko posebnih pitanja. Usklađivanje nacionalnih zakonodavstava treba osigurati visoki stupanj pravne povezanosti na razini EU i visoki stupanj zaštite ciljeva od općeg interesa, a posebno zaštite potrošača. Direktiva, također, uzima u obzir druge ciljeve od općeg interesa, uključujući zaštitu okoliša, javnu sigurnost, javno zdravstvo kao i potrebu za usklađivanjem sa zakonom o radu. 143

146 MAKROEKONOMSKA KRETANJA Svrha Direktive o uslugama je pojednostaviti postupke vezane za obavljanje uslužnih djelatnosti i olakšati njihovo izvođenje za pružatelje usluga temeljem prava na slobodu poslovnog nastana u skladu s člankom 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i prava na slobodu pružanja usluga na unutarnjem tržištu sukladno članku 49. Ugovora o funkcioniranju EU Trajno i povremeno pružanje usluga Uslugama se u smislu Ugovora o funkcioniranju Europske unije (članak 57.) smatraju različite radnje, djela koja se obavljaju uz naknadu, u što ulaze industrijske, trgovačke, zanatske djelatnosti te djelatnosti samostalnih zanimanja i slobodnih profesija. Sloboda pružanja usluga je pravo fizičkih osoba državljana neke države članice i pravnih osoba koje imaju sjedište u nekoj državi članici da unutar EU pružaju usluge osobama s područja drugih država članica pod istim uvjetima koji vrijede kad takve usluge pružaju domaći državljani. Određena usluga može se pružati trajno ili povremeno. Pružatelj usluga može u nekoj državi članici EU ostvariti poslovni nastan s namjerom trajnog pružanja usluga, odnosno obavljanja određene djelatnosti kroz osnivanje trgovačkog društva ili proširenja svoje djelatnosti osnivanjem podružnice. Ograničenja koja se mogu postaviti za ostvarenje prava poslovnog nastana za strane državljane mogu postojati samo ako je riječ o obavljanju javne službe ili ako to zahtijevaju razlozi javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja. Ako se djelatnost pružanja usluga neće obavljati trajno, već povremeno, radi se o slobodi prekograničnog pružanja usluga. Pravila o slobodi prekograničnog pružanja usluga važe za sve usluge koje se pružaju na području EU za koje su ispunjene određene pretpostavke: - pružanje odnosno primanje usluge mora imati međunarodni karakter, tj. odlučno je da usluga, primatelj ili pružatelj usluga prijeđu iz jedne države članice u drugu; - pružanje usluge mora imati privremeni, sporadični karakter, za razliku od poslovnog nastana, kod kojega se usluge pružaju trajno ili razmjerno trajno; - pružanje usluga mora biti naplativo. Ako su ispunjene sve navedene pretpostavke, pružateljima odnosno primateljima usluga mora biti osigurano da uslugu mogu pružiti odnosno primiti pod istim pretpostavkama i uz iste uvjete koji vrijede za domaće fizičke i pravne osobe koje također pružaju odnosno primaju takve usluge u državi članici u kojoj se usluga pruža. Time se ostvaruje načelo jednakog postupanja kao prema domaćim državljanima Primjena Direktive o uslugama Direktiva o uslugama određuje i pravila o upravnom pojednostavljenju postupaka za pristup i obavljanje uslužnih djelatnosti, uspostavljanje jedinstvene kontaktne točke za usluge kao informativnog mjesta za navedene postupke i upravnu suradnju između država članica EU. Ukidanje prepreka razvoju uslužnih djelatnosti, kako u državama članicama Europske unije, tako i u Republici Hrvatskoj, ima ključnu važnost za jačanje europske gospodarske 144 PRAKSA EUROPSKE UNIJE integracije, te poticanje uravnoteženog i održivog gospodarskog i socijalnog razvoja. Obzirom da uslužni sektor obuhvaća veliki broj usluga, teško je utvrditi sve posebne propise koje je potrebno uskladiti s europskom pravnom stečevinom. S druge strane, s obzirom na dinamičnost uslužnog sektora, kontinuirano se pojavljuju nove usluge za koje ne postoji pravni okvir. Važno je naglasiti ograničeni utjecaj Direktive o uslugama s obzirom da su ekonomski najznačajnije usluge (npr. financijske ili zdravstvene usluge) ostale izvan dosega. Osim toga Direktiva se ne primjenjuje na usluge elektroničke komunikacije i usluge transporta Usluge obuhvaćene Direktivom o uslugama Direktiva o uslugama obuhvaća sljedeće usluge: djelatnosti većine reguliranih profesija (arhitekti, pravni i porezni savjetnici, inženjeri, revizori ), poslovne usluge (upravno savjetovanje, certificiranje, testiranje), oglašavanje, upravljanje objektima, zapošljavanje, poslovanje nekretninama (agencije za prodaju nekretnina), usluge u turizmu (turistički vodiči, rekreacijske usluge, sportski centri, zabavni parkovi), putničke agencije, distributivna trgovina (na veliko i na malo), trgovačko posredovanje, djelatnosti smještaja i prehrane (hoteli, restorani, catering aktivnosti), iznajmljivanje i leasing (rent-a-car djelatnosti), pomoćne usluge u kućanstvu (čišćenje, vrtlarstvo, privatne dadilje), informacijske usluge (web portali, novinske agencije, izdavaštvo, računalno programiranje), organizacija sajmova, usluge u građevinarstvu i obrti, instalacija i održavanje opreme Usluge isključene iz primjene Direktive o uslugama Direktiva o uslugama isključuje sljedeće usluge: negospodarske usluge općeg interesa, financijske usluge (bankarstvo, kreditiranje, osiguranje, reosiguranje, profesionalne ili osobne mirovine, vrijednosni papiri, investicijski fondovi, plaćanja, investicijska savjetovanja), elektroničke komunikacijske mreže i usluge, usluge prijevoza, uključujući gradski prijevoz, taksi službu, hitnu pomoć i lučke službe, usluge agencija za privremeno zapošljavanje, zdravstvene usluge (bez obzira jesu li javne ili privatne; zdravstvena zaštita i farmaceutske usluge), audiovizualne usluge (kinematografske usluge, radijsko emitiranje), igre na sreću, lutriju, klađenje, djelatnosti povezane s izvršavanjem službenih ovlasti, socijalne usluge u području stanovanja, dječje skrbi i pomoći potrebitim obiteljima i osobama, koje država osigurava na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini

147 PRAKSA EUROPSKE UNIJE preko posebno ovlaštenih pružatelja ili dobrotvornih organizacija, koje je država priznala kao takve, kako bi se osigurala potpora osobama koje trebaju trajnu ili privremenu pomoć zbog nedostatnih obiteljskih primanja, potpune ili djelomične ovisnosti o drugima te opasnosti od marginalizacije, usluge privatnog osiguranja, usluge javnih bilježnika i ovrhovoditelja, usluge u području oporezivanja. Republika Hrvatska ima obvezu ispuniti sve uvjete za punu primjenu Direktive o uslugama do dana pristupanja Europskoj uniji. 3. PRIMJENA ZAKONA O USLUGAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ Zakon o uslugama (Nar. nov., br. 80/11.) preuzeo je temeljne odredbe Direktive u hrvatsko zakonodavstvo i time uspostavio opći pravni okvir za usluge na koje se navedena Direktiva odnosi. Zakon o uslugama je tzv. horizontalni (krovni) zakon koji propisuje opća načela i s kojim se usklađuju ostali posebni propisi za uslužne djelatnosti. Obzirom da je tržište usluga vrlo dinamično, istovremeno se osiguravaju i pravila za nove usluge koje se pojavljuju na tržištu. Nakon ulaska RH u punopravno članstvo EU, pravne i fizičke osobe, tj. pružatelji usluga koji imaju poslovni nastan u državama članicama EU, odnosno Europskog gospodarskog prostora (EGP), mogu ostvarivati pravo na poslovni nastan i na slobodno pružanje prekograničnih usluga u RH pod istim uvjetima kao i u državama članicama EU/EGP-a. Isto tako, pružatelji usluga koji imaju poslovni nastan u RH moći će ostvarivati pravo na poslovni nastan i na slobodno pružanje usluga u svim drugim zemljama članicama EU/EGP-a Jedinstvena kontaktna točka Pružateljima usluga omogućit će se pristup svim relevantnim informacijama (postupcima i formalnostima vezanima za uslužne djelatnosti) elektroničkim putem, tj. pomoću jedinstvene kontaktne točke (Points of Single Contact/PSC) Ciljevi jedinstvene kontaktne točke U razdoblju nakon usvajanja Direktive države članice EU učinile su značajan napredak na području razvoja svojih jedinstvenih kontakt točaka. One predstavljaju jedan od najvažnijih konkretnih aspekata Direktive. Njihov je cilj pomoći poduzetnicima u pronalaženju informacija koje se odnose na zakonske obveze o administrativnim postupcima koje moraju ispuniti. Također im se želi omogućiti da sve ove formalnosti mogu u potpunosti obaviti online, odnosno elektroničkim putem uz pomoć jedinstvenog portala. Često sadrže dodatne informacije o zakonskoj regulativi vezanoj uz usluge, poslovnim planovima, porezima i sl. Omogućuju dobivanje potrebnih informacija bez kontaktiranja čitavog niza raznih institucija/nadležnih tijela, bilo da se radi o poslovnom nastanu ili prekograničnom pružanju usluga. Na portalima se mogu naći informacije o tome: Koje dozvole, postupci su potrebni za pokretanje poslovanja u nekoj od država članica EU? MAKROEKONOMSKA KRETANJA Što je potrebno za pokretanje poslovanja? Kako ishoditi određene dozvole ili odobrenja? Koje su i koliko iznose naknade i pristojbe? Koja je institucija nadležna za ishođenje dozvola, odobrenja? Kako ishoditi priznavanje profesionalnih (stručnih) kvalifikacija? Koliko je vremena potrebno za ishođenje određenih dozvola ili odobrenja? Što je potrebno za privremeno obavljanje određenih uslužnih djelatnosti u inozemstvu? Gdje se mogu dobiti dodatne informacije i savjeti? EUGO mreža jedinstvenih kontaktnih točaka PSC štede vrijeme i novac pravnim i fizičkim osobama prilikom traženja određenih poslovnih informacija, pomažu prilikom širenja poslovanja u druge države članice i osiguravaju transparentnost i pravnu sigurnost vezano za pojedine zahtjeve, bez obzira radi li se o poslovnom nastanu u EU ili Hrvatskoj, odnosno povremenog pružanja usluga u nekoj od država članica EU ili Hrvatske. Uspostavljene su u svim državama članicama EU/EGP-a, ali se bitno razlikuju po stupnju razvoja i obujmu informacija koje pružaju. Kako bi informacije na razini cijele EU bile što bolje dostupne uspostavljena je EUGO mreža jedinstvenih kontaktnih točaka (EUGO Network). Popis jedinstvenih kontakt točki u zemljama članicama EU/EGP dostupan je na: Razvoj kontaktnih točaka Kontaktne točke se konstantno razvijaju i unaprjeđuju kako bi postali funkcionalni alati e-uprave namijenjeni poslovnom sektoru. U izvješću o primjeni Direktive o uslugama procjenjuje se da modernizacija i unaprjeđenje administrativnih zahtjeva te povećanje učinkovitosti kontaktnih točaka može dugoročno dovesti do povećanja BDP-a za 0,21%. Isto tako konstatirano je wda je postignut različiti stupanj napretka u pogledu kreiranja PSC-a koje zadovoljavaju potrebe poduzetnika. Neke su dobro integrirane u širu strategiju e- uprave, dok druge uvelike zaostaju u tome. Jedno od ključnih pitanja i dalje ostaje dostupnost PSC portala za prekogranične korisnike, kao i vrsta, raspon informacija dostupnih putem PSC-a, način na koji su prezentirane, te niska razina svijesti o postojanju PSC-a kod potencijalnih korisnika. Poslovni subjekti snažno podupiru razvoj PSC-a, uviđajući njihov potencijal s obzirom na pojednostavljenje postupaka koje im omogućuju, osobito onih koje se odnose na osnivanje tvrtke ili privremeno obavljanje poslovnih aktivnosti u drugoj državi članici EU-a. Smatraju da PSC trebaju obuhvatiti i šire informacije i funkcije od onih zahtjeva koji su definirani Direktivom o uslugama. To znači da poduzetnici očekuju da PSC-i osiguraju u potpunosti korisnički orijentirani pristup da informacije koje PSC-i pružaju obuhvate sve potrebne informacije koje se odnose na cijeli životni ciklus poduzetnika/tvrtke, te koje se odnose i na druga područja kao što su porezni propisi, radni propisi, socijalna zaštita, a koja nisu obuhvaćena Direktivom o uslugama. U nedavno usvojenom Priopćenju o provedbi Direktive o uslugama Partnerstvo za novi rast , Europska 145

148 MAKROEKONOMSKA KRETANJA komisija se obvezala da se do kraja godine, države članice, uz pomoć Komisije, potiču na razvijanje druge generacije PSC-a koje bi trebale obuhvatiti sve postupke tijekom životnog ciklusa poduzetnika/tvrtke, biti dvojezične, te više korisnički orijentirane. Komisija će zajedno s državama članicama usuglasiti kriterije za drugu generaciju PSC-a u obliku Povelje o PSC-ima. Svrha Povelje je promovirati sve ono što su države članice do sada napravile u pogledu korisnički orijentiranih PSC-a koje funkcioniraju kao alati e-uprave te potaknuti daljnje napore na ovom području. Komisija će pripremiti opću odluku kojom će se definirati obveza uspostave druge generacije PSC-a, a koju države članice trebaju podržati i potvrditi na političkoj razini na početku godine. Napredak država članica na ovom području ocjenjivat će se krajem godine sukladno specifičnim kriterijima Jedinstvena kontaktna točka za usluge u Republici Hrvatskoj Jedinstvena kontaktna točka za usluge u Republici Hrvatskoj uspostavljena je temeljem Zakona o uslugama (članak 6.) u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Centru za poslovne informacije. Razvija se kao internetski portal koji pružateljima i primateljima određenih usluga u RH i EU treba pružiti sve potrebne informacije da mogu obaviti sve postupke i ispuniti sve uvjete za pristup ili obavljanje uslužne djelatnosti u Hrvatskoj, ali i kroz povezanost s drugim kontaktnim točkama informacije o poslovanju u državama članicama EU/EGP-a. Propisano je da postupci i uvjeti za pristup ili obavljanje uslužne djelatnosti putem jedinstvene kontaktne točke moraju biti jasni i jednoznačni, nedvosmisleni, lako dostupni na daljinu i putem elektroničkih sredstava te redovito ažurirani. U suradnji s nadležnim tijelima radi se na tome da se osigura putem jedinstvene kontaktne točke da pružatelji usluga mogu dobiti odgovarajuće obrasce i dokumentaciju, obaviti sve radnje u svrhu provedbe postupka, kao i radnje u svrhu ispunjenja uvjeta potrebnih za pristup uslužnim djelatnostima koje žele obavljati. PRAKSA EUROPSKE UNIJE 3.2. Prestanak rada predstavništva država članica EU Nakon ulaska RH u punopravno članstvo EU pravne i fizičke osobe s poslovnim nastanom u državama članicama EU moći će ostvarivati svoje pravo na poslovni nastan i slobodno pružanje usluga u Hrvatskoj pod jednakim uvjetima pod kojima djeluju i domaći pružatelji usluga. Isto će tako hrvatski pružatelji usluga moći svoju djelatnost obavljati u svim drugim državama članicama Unije. Danom ulaska RH u EU prestaje obveza registriranja predstavništava za strane osnivače koji imaju poslovni nastan u nekoj od država članica EU. Obveza registriranja predstavništava stranih pravnih osoba ostaje i dalje na snazi za osnivače iz trećih zemalja. Propisi koji uređuju materiju vezanu uz osnivanje i rad predstavništva, od 1. srpnja odnose se samo na treće zemlje odnosno nečlanice EU. Postojeća predstavništva upisana u Registar predstavništava pri Ministarstvu gospodarstva nisu dužna podnijeti zahtjev za brisanjem iz Registra, jer će se smatrati da su danom ulaska RH u EU predstavništva prestala postojati po sili zakona. Ukoliko postojeća predstavništva žele poslovati u RH s namjerom obavljanja gospodarske djelatnosti na području RH, predstavništvo može promijeniti svoj oblik na način da se registrira kao trgovačko društvo ili podružnica kod nadležnog trgovačkog suda ili kao obrt evidentiran pri nadležnom Uredu za gospodarstvo na čijem području će biti sjedište obrta. Ako se sadašnji osnivač predstavništva planira baviti samo istraživanjem tržišta koje ne ulazi u područje obavljanja gospodarske djelatnosti, u skladu sa Zakonom o uslugama ta se djelatnost može obavljati iz zemlje osnivača. Lidija ŠVALJEK, Centar za poslovne financije, Zagreb KONZULTACIJE I SAVJETI: (u cijeni pretplate na časopis Rif) telefonom: 01 / svakodnevno od 8 do 13 sati osobno: po dogovoru sa savjetnicima od 13 do 15 sati rif@rif.hr 146

149 IN MEDIAS RES MAKROEKONOMSKA KRETANJA Mr. sc. MIRJANA POPOVIĆ Na redu su Schengen i Euro 1. NA REDU SU SCHENGEN I EURO Za Hrvatsku je, napokon, završen put prema ravnopravnom članstvu u zajednici udruženih europskih zemalja. Svoj zahtjev za pristupanje EU podnijela je 21. veljače godine, da bi godinu dana kasnije dobila i službeni status kandidatkinje, te uspješno završila pregovore o članstvu u lipnju godine. Poslije toga uslijedila je dvogodišnja procedura u kojoj su sve članice Unije bile obvezne, ukoliko se njihovi parlamenti s time slože, a složili su se, ratificirati Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Proces koji je trajao cijelo desetljeće pridonio je tome da je, a prema ocjeni mnogih Europejaca, Hrvatska danas spremnija za Europsku uniju od mnogih zemalja koje su ušle prije nje. Uspješno je položila, uvjetno rečeno, cijelu seriju svojevrsnih ispita o stupnju prilagodbe teoriji i praksi Europske unije, pa su i pregovori o potencijalnom članstvu bili podijeljeni u više faza, a svaka od njih je bila uvjetom za idući korak. Kontroli i prilagodbi kandidata za pridruživanje podliježu brojna područja života i rada zainteresirane zemlje, od pravosuđa i učinkovitosti javne uprave do strogih standarda kada je riječ o sigurnosti hrane i o zaštiti okoliša. Temeljni je ipak uvjet usklađenost pravnih propisa, pa je odmah nakon početka pregovora o članstvu (2005.) počela rigorozna analiza (tzv. screening) usklađenosti hrvatskoga zakonodavstva s europskim propisima. Svaka zemlja, naime, koja želi postati članicom EU, mora usvojiti i implementirati u svoju praksu pravnu stečevinu EU (acquis com munautaire) i cijeli pripremni put kandidatkinje je prije svega proces tih prilagodbi. Hrvatskoj je taj put bio natprosječno dug iz više razloga. Jedan od njih je svakako i globalna kriza koja je u jednom trenutku zatresla i same temelje Europske unije i oživjela sumnje o njezinoj održivosti, pa se postavilo i pitanje smisla njezinoga daljnjeg proširivanja na nove članice. Hrana za taj skepticizam bila je i relativno teška ekonomska situacija u Hrvatskoj, pa su euroskeptici sve glasnije pitali treba li ekonomski ranjenoj Europskoj uniji još jedna zemlja s problemom dugova i nezaposlenosti. U cijelom procesu mukotrpnog pregovaranja svoj udio je imalo i loše iskustvo Europe s posljednjim paketom novoprimljenih članica, a za koje se naknadno pokazalo da nisu bile dovoljno spremne za zajednicu s razvijenijima od sebe. Ne smijemo ponoviti grešku koju smo napravili s Rumunjskom i Bugarskom! mnogo puta se čulo s europske govornice, a i Grčka i Cipar su udruženoj Europi donijele probleme zbog kojih je Hrvatska bila na ledu duže nego što se očekivalo. No, unatoč svemu, proces je uspješno i na obostrano zadovoljstvo završen i Hrvatska je postala 28. ravnopravna članica Europske unije. Europa je time u svijet poslala poruku kako je žilava tvorevina kojoj ne prijeti, kao što to neki prog noziraju, odumiranje, a Hrvatska primitak u klub razvijenijih i pretežito bogatijih od sebe tretira kao svjedočanstvo o svojoj izvrsnosti. Unatoč povećanoj strogosti Unije, zadovoljila je njezine kriterije i izborila status ravnopravne članice. S velikim očekivanjima od toga članstva, ali i s otvorenim pitanjima o benefitima koji joj ono, nakon toliko godina čekanja, treba i može donijeti. 2. DRUGI SU PROFITIRALI Referendum na kojemu su se stanovnici Hrvatske izjasnili žele li ući u Europsku uniju koju je zahvatila kriza i koja se uvelike razlikovala od tvorevine kojoj je Hrvatska prije deset godina poslala svoj zahtjev za članstvo, pokazao je da Hrvati nisu promijenili mišljenje. Samo su pokazali određenu dozu suzdržanosti, pa su, kao i EU, realno i bez euforije procijenili što im je bolje. Pridružiti se pretežito razvijenijima, s kojima je ionako vežu čvrste ekonomske, kulturne i mnoge druge socijalne i političke veze, ili priznati kako se nema snage nositi s njima. I sa zahtjevima koje to društvo postavlja. Svojevrsni uteg na vagi, koji je jezičac ozbiljno potegnuo na stranu članstva, svakako je bilo iskustvo zemalja koje su nekada, razvojno, bile iza Hrvatske, da bi je potom pretekle. Naime, i delegacija Europske unije u Hrvatskoj u svojim je izvješćima često podsjećala kako su zemlje, a koje su ušle u EU neposredno prije Hrvatske, članstvom profitirale. Ono im je donijelo veću stopu rasta i povećanje životnog standarda. Istina, u Europskoj uniji je zajedništvo donijelo određeni prosperitet svima, pa i starim članicama, to je, uostalom, i bio cilj njihova udruživanja i odricanja od dijela svojih suvereniteta. No, najbolje je, a prema podacima EU, prošlo dvanaest članica koje su ušle u EU prije Hrvatske. Računa se da je proces pristupanja u njima potaknuo gospodarski rast u prosjeku za 1,75 posto godišnje (razdoblje od do godine). Brži gospodarski rast omogućio je i povećanje životnog standarda u novim zemljama članicama. Tako je u godini, prosječni dohodak po glavi stanovnika u novim članicama porastao i do 52 posto dohotka po stanovniku u starijim zemljama članicama, dok je u bio samo 40 posto. Euroanalitičari taj rast pripisuju povećanju akumuliranog bogatstva i produktivnosti. Pritom je vrijedna osobite pozornosti činjenica da je u razdoblju od do godine u tim zemljama otvoreno oko tri milijuna novih radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti pala je u na oko 7 posto. To je približno razina na kojoj su tada bile najrazvijenije zemlje Unije odnosno njezine najstarije članice. 147

150 MAKROEKONOMSKA KRETANJA Istina, vremena su se promijenila, velika nezaposlenost i prezaduženost nisu primarno specifikum siromašnih i razvojno inferiornijih europskih zemalja. I najveći i nekada najbolji s njima danas imaju problema. No, razlike i dalje postoje, Europa se postupno izvlači iz krize i sa sobom izvlači prije svih drugih upravo svoje članice. 3. HRVATSKA REALNOST Pravu sliku Hrvatske u trenutku kada je svečano obilježeno proširenje Europske unije do granica Srbije i Bosne i Hercegovine, statistika će postupno oslikavati. No, kada je ekonomija u pitanju, osim u iznimnim slučajevima, nema dramatičnih skokova u kratkim vremenskim razdobljima, a jedna od glavnih analitičkih kategorija su trendovi. Oni pokazuju u kojem se pravcu, a u određenom vremenskom razdoblju, odvijaju ukupni gospodarski, pa i društveni procesi. Ova će godina, nema nikakve sumnje, u hrvatsku povijest ući prije svega zbog činjenica formalno-pravnog, a ne ekonomskog predznaka. Zbog pridruživanja Europskoj uniji, a ne zbog toga što je, primjerice, gospodarstvo neočekivano ubrzalo svoj razvitak i rast. Prvo tromjesečje ove godine, naime, a prema podacima koje je na temelju podataka službene statistike razvrstala HNB, iako je proteklo u znaku iščekivanja spektakularnog 1. srpnja, gospodarstvu nije donijelo osobito dobre vijesti. Procjena tromjesečnog obračuna bruto domaćeg proizvoda u prvom tromjesečju 2013., a što je javnosti ponudio Državni zavod za statistiku, pokazuje da je ostvaren pad realne gospodarske aktivnosti od 1,5 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Nešto optimističniju sliku pružaju sezonski i kalendarski prilagođeni podaci koji pokazuju da je riječ o stagnaciji, ako se podaci usporede s posljednjim tromjesečjem prethodne godine. Iz dostupnih mjesečnih pokazatelja vidljivo je da su spomenuta kretanja rezultat prije svega smanjenja izvoza robe i usluga, na što utječe i nepovoljna ekonomska situacija kod najvažnijih hrvatskih vanjskotrgovinskih partnera. S druge strane, čini se da je domaća potražnja porasla uglavnom zbog jačanja državne potrošnje i državnih investicija, dok se osobna potrošnja zadržala na razini iz prethodnog tromjesečja. Posljednji mjesečni podaci pokazali su da su kretanja gospodarske aktivnosti potkraj prvog i početkom drugog tromjesečja bila dosta neujednačena. Tako je, na primjer, industrijska proizvodnja, nakon stagnacije u cijelom prvom tromjesečju, pa i u ožujku, zabilježila u travnju pad. Istodobno su se zalihe gotovih proizvoda povećavale, da bi u travnju čak ubrzao rast neprodanih proizvoda. Dio razloga je u otežanom plasmanu na strana tržišta. Nakon što je i u ožujku nominalni robni izvoz oslabio, u prvom je tromjesečju u odnosu na isto prethodno razdoblje zabilježen pad kakav statistika nije zabilježila još od početka krize potkraj godine. Istodobno se robni uvoz smanjio za 0,5 posto u odnosu na prvo tromjesečje prošle godine. Slično kao kod izvoza, smanjio se i uvoz brodova s dorade, dok se uvoz nafte i naftnih derivata povećao nakon smanjenja u dva uzastopna tromjesečja. Međutim, isključi li se utjecaj brodova i nafte te naftnih derivata, uvoz ostale robe malo se oporavio: rast je iznosio 2,2 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca. Vrijedno je pozornosti da je rastu uvoza najviše pridonio rast uvoza kapitalnih proizvoda poput pogonskih strojeva i aparata za telekomunikacije. Jedna od važnih karika bruto domaćeg proizvoda, promet trgovine na malo, u prvom tromjesečju je realno ostao na istoj 148 IN MEDIAS RES razini na kojoj je bio u posljednjim prošlogodišnjim mjesecima. No, dobra je vijest da je građevinska aktivnost u veljači zabilježila drugi mjesec za redom u kojemu je imala rast. Istina, razlog nisu bile investicije u poduzetništvo već intenziviranje državnih investicija u infrastrukturu, ali je unatoč tome bruto domaći proizvod dobio pozitivni impuls. Tome je pridonio u određenoj mjeri i turizam budući da su, kad je riječ o broju noćenja turista, u ožujku ostvareni povoljniji rezultati nego u istom razdoblju lani. 4. PRIGUŠENI INFLACIJSKI PRITISCI Prema podacima nacionalne banke, kratkoročni su se pokazatelji inflacije u travnju približili razini od 0 posto, što upućuje na zaključak da su inflatorni pritisci, vezani uz povećanje osnovne stope PDV-a u ožujku prošle godine te uz pad cijena nafte odnosno naftnih derivata, u domaćem gospodarstvu i dalje prigušeni. U travnju su se potrošačke cijene povećale za 0,4 posto u usporedbi s ožujkom, čemu je ponajviše pridonijelo sezonsko poskupljenje odjeće te porast cijena prerađenih i neprerađenih prehrambenih proizvoda. Tijekom travnja uvozni inflatorni pritisci smanjili su se zahvaljujući znatnom pojeftinjenju sirove nafte i drugih sirovina na svjetskom tržištu (osobito žitarica, tekstilnih vlakana i obojenih metala) u usporedbi s prethodnim mjesecom. Godišnja stopa promjene potrošačkih cijena u prvim se ovogodišnjim mjesecima usporavala da bi se u travnju spustila na 3,3 posto (nakon što je u ožujku iznosila 3,7 posto). To je bilo ponajviše rezultat znatnog smanjenja godišnje stope promjene cijena energije, prije svega naftnih derivata. Zahvaljujući tome se i godišnji rast proizvođačkih cijena industrije na domaćem tržištu usporio s 3,2 posto, koliko je iznosio u ožujku, na 2,4 posto u travnju. Kretanja cijena na tržištu robe i usluga velikim su dijelom povezana i s cijenom novca odnosno s njegovom dostupnošću na financijskom tržištu. Tako je na poduzetništvo povoljno utjecalo smanjivanje kamatnih stopa na kredite u travnju, iako je ono popraćeno padom kamatnih stopa i na depozite. Poduzećima je, naime, dobro došlo to što su mogla doći pod povoljnijim uvjetima do kratkoročnih kredita u kunama bez valutne klauzule (smanjene su sa 6,58 posto u ožujku na 6,27 posto u travnju). Istodobno su kamatne stope na dugoročne kredite s valutnom klauzulom povećane (s 5,88 posto u ožujku na 6,23 posto u travnju), ali je takvih kredita plasirano poduzećima relativno malo. Za domaće je poduzetništvo važan trend rasta, iako skromnog, kreditnih plasmana u prvom, pa i početku drugog ovogodišnjeg tromjesečja. Ako iz računice isključimo državu, plasmani su u travnju povećani za 2,3 mlrd. kuna ili 0,9 posto. Taj je rast rezultat povećanja kredita trgovačkim društvima (1,8 mlrd. kuna), a prije sveg velikim trgovačkim društvima. Istodobno su krediti usmjereni stanovništvu stagnirali, a na godišnjoj su razini i smanjeni za 1,7 posto. 5. POTPORA EUROPSKE UNIJE Brojni pokazatelji gospodarskih kretanja svjedoče o tome da Hrvatska još nije dobila bitku s recesijskim trendovima. Nitko realan ne očekuje da će se bilo što spektakularno u tom pravcu dogoditi zbog činjenice da je Europska unija dobila i svoju 28. članicu. Hrvatska je, naime, već statusom

151 IN MEDIAS RES kandidatkinje sebi priskrbila pravo korištenja sredstava iz europskih fondova, pa je ipak mnogo toga ostalo više u sferi mogućnosti nego u realizaciji. Stoga će i ubuduće aktiviranje sredstava EU ovisiti ponajprije o tome koliko će i kakvih razvojnih ideja Hrvatska ponuditi. U drugoj polovini ove godine, ukupna odobrena sredstva Europske unije za Hrvatsku iznose 687,5 milijuna eura. Najveći dio toga su sredstva strukturnih fondova i kohezijskog fonda (449,4 milijuna eura) te Europskog fonda za ribarstvo (8,7 milijuna eura). Hrvatskoj će također biti dostupni i tzv. šengenski instrument namijenjen financiranju uređenja vanjske granice EU-a (40 milijuna eura). Za unapređenje administrativnih i pravosudnih sposobnosti Hrvatska će dobiti 29 milijuna eura, a iz instrumenta za jačanje novčanog toka je predviđeno 75 milijuna eura. Ukupnom iznosu mogu se pridodati i sredstva za određene poljoprivredne mjere čije će se isplate početi realizirati od godine. Istodobno, Hrvatska, kao i druge članice EU, mora uplaćivati sredstva u proračun Europske unije. Računa se da će u drugoj polovini godine njezina obveza iznositi 267,7 milijuna eura, što je približno trećina iznosa kojeg Hrvatska ima na raspolaganju u ovoj godini. Europsko je vijeće početkom ove godine prihvatilo financijski okvir za razdoblje do godine, a prema kojemu bi Hrvatska do tada mogla povući 11,7 milijardi eura. Postigne li se dogovor o tome s Europskim parlamentom, sredstva bi primarno bila usmjerena na otvaranje novih radnih mjesta, u istraživanja, inovacije i obrazovanje s naglaskom na rješavanje problema nezaposlenosti mladih. Osim raznih oblika financijske potpore Europa svojoj novoj članici nudi tržište od pola milijarde ljudi. Istina, tijekom dugogodišnjeg procesa pripreme za članstvo Hrvatska je, osobito kada je u pitanju robna razmjena, u potpunosti liberalizirala svoju trgovinu sa zemljama EU. No, i tu su mogući znatni i za Hrvatsku pozitivni pomaci. Realno bi bilo očekivati da će se nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji povećati izvoz hrvatskih proizvoda na to veliko tržište. I to ne samo zato što će se, a prema kriterijima Unije, morati povećati kakvoća hrvatskih proizvoda nego će i zaštitne barijere, kojima EU štiti, često prikriveno, svoje proizvodnje, za Hrvatsku biti ubuduće lakše premostive. S druge pak strane, primjena istih standarda značit će da će proizvodi koji se uvoze u Hrvatsku morati također zadovoljavati kriterije koji vrijede u Europskoj uniji. To znači da će proizvodi koji će ubuduće dolaziti na hrvatsko tržište morati biti kvalitetniji nego što je bilo prije, da će automobil ili deterdžent koji dolazi u Hrvatsku morati biti jednako dobar kako onaj iste marke plasiran u Njemačkoj ili u Francuskoj. 6. KADA EURO? Još i prije nego što je popijen pjenušac dobrodošlice u čast nove članice Europske unije, u Hrvatskoj su počela nagađanja kada će se domaća valuta zamijeniti europskom, zajedničkom. Odgovor, a iz redova predstavnika Europske središnje banke, stigao je također znatno prije povijesnog 1. srpnja: Hrvatska bi mogla uvesti euro najranije godine!. Čim je ušla u Europsku uniju, Hrvatska je potpisala da će poštivati obuzdavanje deficita ili točnije njegovog svođenja u granice predviđene kriterijima usvojenim u Maastrichtu, a vezane uz stabilnost cijena i tečaja, razinu dugoročnih kamatnih stopa i održivost javnih financija. Konkretno to znači da bi već u idućoj godini morala smanjiti deficit s 4,2 na 3,7 posto bruto domaćega proizvoda, MAKROEKONOMSKA KRETANJA a to je milijarda i pol kuna. Ostvari li to, a Europska komisija provjerava provođenje ekonomskog programa Vlade, Hrvatska bi najranije godine mogla dobiti odobrenje da uđe u ERM II (The European Exchange Rate Mechanism), sustav usklađivanja vrijednosti kune s ostalim valutama. To uz ostalo znači i njezino još čvršće vezivanje uz euro. Potom bi, nakon dvije godine kušnje, a pod uvjetom da ispuni sve kriterije, mogla ući u eurozonu. Ako je pak suditi prema izjavama hrvatskog guvernera, a upućene su europskoj javnosti jedva mjesec dana prije službenog pristupanja Hrvatske udruženoj Europi, članice Europske unije ionako nemaju nezavisne monetarne politike, pa je eurozona logičan izbor. To dodatno vrijedi za Hrvatsku zbog njezine visoke eurozacije odnosno vezanosti za euro koji u njoj dobrim dijelom funkcionira kao paralelna valuta. U eurozoni je 18 članica Europske unije, posljednja će biti od iduće godine Latvija, koja je postala članicom Europske unije godine. Inače, prema protokolu bi sve države koje su u EU trebale, prije ili poslije, uvesti euro, ali su neke poput Velike Britanije i Danske uspjele dogovoriti drukčije. Neke, i bez posebnog dogovora, ne žele u eurozonu, iako su, poput Švedske, već desetljećima u Uniji. Svatko se bori, kako zna, za svoje interese, pa i Island, koji je odbio ući u EU iako je ispunio sve uvjete u procesu prilagodbe koji je počeo godine. 7. NA EUROPSKOJ GRANICI Osim uvođenja eura pred Hrvatskom je, kada je riječ o njezinom integriranju u Europsku uniju, još otvoreno pitanje uređenja granica prema Uniji, ali i prema trećim zemljama. Granične kontrole prema zemljama Unije će postojati sve dok Hrvatska ne pristupi Schengenskom sporazumu, a to bi moglo potrajati i više godina. Da bi, naime, neka članica Europske unije dobila pravo da između sebe i drugih zemalja članica ukloni sve uobičajene granične formalnosti, mora ispuniti dosta preduvjeta. Mora preuzeti odgovornost za nadzor vanjskih granica EU-a i mora moći uredno primjenjivati schengenska pravila. To uključuje nadzor na kopnu, na moru i u zračnim lukama, izdavanje viza, policijsku suradnju i zaštitu osobnih podataka. Osim toga, ta zemlja mora aktivno surađivati s tijelima zaduženima za primjenu zakona u drugim državama članicama kako bi razina sigurnosti unutar schengenskog prostora ostala visoka i nakon ukidanja unutarnjih granica. Schengenski sporazum potpisale su još godine Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska. One su se tada dogovorile da će postupno ukinuti međusobne granične kontrole na kopnu, moru i u zračnim lukama te da će jačati graničnu kontrolu na vanjskim granicama odnosno prema državama koje nisu članice EU-a. Danas, schengensko područje obuhvaća 24 članice EU-a (sve države osim Irske, Rumunjske i Ujedinjene Kraljevine), te Island, Norvešku i Švicarsku, koje nisu članice. Hrvatska poduzima već sada aktivnosti kojima bi ispunila kriterije za to da se uključi među zemlje u kojima se granice prelaze bez posebnih provjera i putovnica. Plan je Vlade da taj proces prilagodbi bude završen u iduće dvije godine. Mr. sc. Mirjana POPOVIĆ, Zagreb 149

152 NOVI PROPISI NARODNE NOVINE 150 Broj 61 od 23. svibnja Nema značajnih propisa za potrebe financijsko-računovodstvene prakse Broj 62 od 24. svibnja Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada Broj 63 od 27. svibnja Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli Broj 64 od 28. svibnja Pravilnik o trošarinama - Pravilnik o EORI broju - Pravilnik o upravljanju carinskim kvotama - Pravilnik o tarifi troškova uredovanja izvan uredovnog prostora i izvan uredovnog vremena carinskog ureda Broj 65 od 29. svibnja Odluka o visini naknade predsjednicima, potpredsjednicima i članovima biračkih odbora za provedbu lokalnih izbora - Odluka o izmjeni Odluke o pokretanju pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama i imenovanju pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske - Odluka o izmjeni Odluke o pokretanju pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i imenovanju pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske - Odluka o izmjeni Odluke o pokretanju pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje i imenovanju pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske - Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju Popisa dijagnostičkih terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima - vremenski i kadrovski normativi Broj 66 od 4. lipnja Uredba o Digitalnom informacijsko-dokumentacijskom uredu - Uredba o visini trošarine na cigarete, sitno rezani duhan i ostali duhan za pušenje - Odluka o visini naknade predsjednicima, potpredsjednicima i članovima izbornih povjerenstava za provedbu lokalnih izbora - Zaključak Vlade Republike Hrvatske od 29. svibnja u vezi s postupanjem tijela javne vlasti prema odredbi članka 20. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama Broj 67 od 5. lipnja Odluka o primicima radnika - Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti Broj 68 od 7. lipnja Zakon o carinskoj službi - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj iskaznici - Zakon o izmjeni Zakona o trgovačkim društvima - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru robe s dvojnom namjenom - Pravilnik o privremenom smještaju robe i skraćenoj deklaraciji - Naredba o izmjeni i dopuni Naredbe o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u godini Broj 69 od 10. lipnja Strategija razvitka službene statistike Republike Hrvatske Program statističkih aktivnosti Republike Hrvatske Odluka o namjenskom višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti na javnim sveučilištima i javnim znanstvenim institutima u Republici Hrvatskoj u godinama 2013., i Pravilnik o izmjenama Pravilnika o obrascima i evidenciji osobnih iskaznica - Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina Restorani, Barovi, Catering objekti i Objekti jednostavnih usluga - Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja Broj 70 od 12. lipnja Pravilnik o uvjetima i načinu polaganja, primjene te povrata instrumenata osiguranja plaćanja koji se koriste u carinskim postupcima - Pravilnik o dodjeli potpore ribarskim zadrugama u godini - Pravilnik o sustavu poljoprivrednih knjigovodstvenih podataka

153 NOVI PROPISI Broj 71 od 14. lipnja Pravilnik o proračunskom nadzoru - Pravilnik o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku - Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o pravilima rada Hrvatskog sustava velikih plaćanja - Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o pravilima rada Nacionalnoga klirinškog sustava - Indeks proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda na domaćem tržištu u svibnju Broj 72 od 17. lipnja Zakon o državnim potporama - Zakon o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića - Zakon o transparentnosti tokova javnih sredstava - Godišnji provedbeni plan statističkih aktivnosti Republike Hrvatske za godinu - Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama - Odluka o oslobođenju od obveze fiskalizacije u prometu gotovinom veterinarske djelatnosti, provođenje mjera kontrole bolesti životinja od zaraznih i nametničkih bolesti, koje se provode izvan veterinarske ambulante i dokumentiranju posebnim evidencijama - Odluka o oslobođenju od obveze fiskalizacije u prometu gotovinom pri prodaji robe u zrakoplovima na letovima Croatia Airlinesa d.d. - Odluka o izmjeni Odluke o visini naknade predsjednicima, potpredsjednicima i članovima izbornih povjerenstava za provedbu lokalnih izbora Broj 73 od 18. lipnja Zakon o porezu na dodanu vrijednost - Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu - Odluka o stavljanju izvan snage Odluke o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja Broj 74 od 19. lipnja Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima - Pravilnik o uvjetima prostora, opremljenosti prostora odgovarajućom opremom i ostalim uvjetima za obavljanje djelatnosti dadilje Broj 75 od 20. lipnja Podaci iz Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika - Indeks potrošačkih cijena u svibnju Broj 76 od 21. lipnja Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poreznom savjetništvu - Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od do godine - Uredba o izmjeni Uredbe o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za pogon KONZULTACIJE I SAVJETI: (u cijeni pretplate na časopis Rif) telefonom: 01 / svakodnevno od 8 do 13 sati osobno: po dogovoru sa savjetnicima od 13 do 15 sati rif@rif.hr 151

154 RIF-ove OBAVIJESTI Uz časopis broj 1/2013., pretplatnici su dobili i poseban prilog RIF-ove OBAVIJESTI. Prilog sadrži korisne informacije koje računovođe svakodnevno koriste i trebaju u svome radu. Podaci u navedenom prilogu, ažurirani su s propisima koji su objavljeni zaključno u Nar. nov., br. 144/12. Većina objavljenih podataka ne mijenja se tijekom godine, pa ćemo u sljedećim brojevima časopisa u rubrici RIF-ove OBAVIJESTI, objavljivati samo u međuvremenu izmijenjene i dopunjene podatke, te će se na taj način ažurirati ovaj prilog. Sati rada po mjesecima Nove stope prireza U RIF-ovim OBAVIJESTIMA 2013., dodatak uz RIF br. 1/13, na stranicama 49. do 60. objavljene su stope prireza po općinama i gradovima, a u međuvremenu su izmijenile odnosno uvele nove stope prireza sljedeće općine/gradovi: Grad/Općina Stopa prireza Primjena od Dubrovnik stopa 15% smanjena na 10% Žminj stopa 10% smanjena na 5% 1. siječnja dana od dana objave u Službenom glasniku Općine Žminj Objava - Narodne novine 147/12. 9/13. - za 40-satni tjedan u kojemu je radno vrijeme raspoređeno od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno Mjesec Sati u godini Sati u godini Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Ukupno Društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) čiji je ukupan prihod u godini prešao 30 mil. kuna - obveznik je revizije za godinu Društvo s ograničenom odgovornošću čiji je godišnji ukupan prihod u godini prešao 30 mil. kuna, obveznik je revizije za godinu temeljem članka 6. i 6a. Zakona o reviziji (Nar. nov., br. 146/05., 139/08. i 144/12.). Skupština trgovačkog društva treba izabrati i imenovati revizora najkasnije do 30. rujna godine.

155 1. Plaće i naknade RIF-ove OBAVIJESTI 1.1. Neoporezivi iznosi naknada, potpora, nagrada, dnevnica i otpremnina Red. br. NAKNADE RADNICIMA Naknade, potpore ili nagrade Troškovi prijevoza na posao i s posla (mjesni i/ili međumjesni) Naknada za uporabu privatnog automobila u službene svrhe (za loko vožnju i za korištenje privatnog automobila na službenom putu) POTPORE RADNICIMA Odredba Zakona o porezu na dohodak 1 ili Pravilnika o porezu na dohodak 2 čl. 13. st. 2. t. 3. Pravilnika čl. 13. st. 2. t. 5. Pravilnika Neoporezivi iznosi (u kunama) u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte javnog prijevoza 2,00 kn/km 1. Potpore zbog bolovanja dužeg od 90 dana (godišnje) čl. 13. st. 2. t. 9. Pravilnika 2.500,00 kn 2. Potpora zbog invalidnosti radnika (godišnje) čl. 13. st. 2. t. 6. Pravilnika 2.500,00 kn Potpora za slučaj smrti člana uže obitelji radnika (bračnog čl. 13. st. 2. t. 8. Pravilnika 3.000,00 kn 3. druga, roditelja, roditelja bračnog druga, djece, drugih predaka i potomaka u izravnoj liniji) 4. Potpora za slučaj smrti radnika, osim potpora koje poslodavci ispaćuju djeci radnika, a koje se smatraju neoporezivim primicima u ukupnom iznosu čl. 13. st. 2. t. 7. Pravilnika 7.500,00 kn Napomena: Ako se isplaćuje potpora obitelji za slučaj smrti radnika iznad neoporezivog iznosa od kuna taj iznos podliježe obvezi obračuna samo poreza na dohodak (drugi dohodak) bez obveze obračuna doprinosa (prema čl st. 1. t. 7. Zakona o doprinosima, Nar. nov., br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12. i 144/12.), osim potpora djeci koje su neoporezive u ukupnom iznosu. NAKNADE TROŠKOVA SLUŽBENOG PUTA I TERENSKI DODATAK RADNICIMA 1. Troškovi prijevoza na službenom putu čl. 13. st. 2. t. 1. Pravilnika u visini stvarnih troškova 2. Troškovi noćenja na službenom putu čl. 13. st. 2. t. 2. Pravilnika u visini stvarnih troπkova bez ograničenja kategorije hotela 3. Dnevnice u zemlji za službeno putovanje (u mjesto udaljeno najmanje 30 km) koje traje više od 12 sati dnevno. Za službeno putovanje u zemlji koja traju više od 8, a manje od 12 sati, neoporezivi dio dnevnice iznosi do 85,00 kn. čl. 13. st. 2. t. 13. Pravilnika 170,00 kn, 4. Dnevnice u inozemstvu čl. 13. st. 2. t. 14. Pravilnika do propisanog iznosa za korisnike državnog proračuna Odluka Nar. nov., br. 8/ Terenski dodatak u zemlji (dnevno) - za udaljenost najmanje čl. 13. st. 2. t. 15. Pravilnika 170,00 kn 30 km 6. Terenski dodatak u inozemstvu (dnevno) čl. 13. st. 2. t. 16. Pravilnika 250,00 kn 7. Pomorski dodatak (dnevno) čl. 13. st. 2. t. 17. Pravilnika 250,00 kn Pomorski dodatak na brodovima međunarodne plovidbe čl. 13. st. 2. t. 18. Pravilnika ,00 kn (dnevno) 9. Naknada za odvojeni život (mjesečno) čl. 13. st. 2. t. 19. Pravilnika 1.600,00 kn OTPREMNINE RADNICIMA 1. Otpremnine prilikom odlaska u mirovinu čl. 13. st. 2. t. 20. Pravilnika 8.000,00 kn 2. Otpremnina zbog poslovno i osobno uvjetovanih otkaza ugovora o radu prema Zakonu o radu (za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca) čl. 13. st. 2. t. 21. Pravilnika 1 Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. i 144/12. 2 Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09. - ispravak, 146/09., 123/10., 137/11. i 61/ ,00 kn 8.000,00 kn za invalide rada 153

156 RIF-ove OBAVIJESTI Red. br. Naknade, potpore ili nagrade NAGRADE I DAROVI RADNICIMA 1. Jubilarne nagrade: - za 10 godina radnog staža - za 15 godina radnog staža - za 20 godina radnog staža - za 25 godina radnog staža - za 30 godina radnog staža - za 35 godina radnog staža - za 40 godina i svakih narednih 5 godina radnog staža Odredba Zakona o porezu na dohodak ili Pravilnika o porezu na dohodak čl. 13. st. 2. t. 12. Pravilnika Neoporezivi iznosi (u kunama) 1.500,00 kn 2.000,00 kn 2.500,00 kn 3.000,00 kn 3.500,00 kn 4.000,00 kn 5.000,00 kn 2. Prigodna nagrada radniku (godišnje) čl. 13. st. 2. t. 11. Pravilnika 2.500,00 kn 3. Dar radniku u naravi (godišnje) čl. 16. stavak 3 t. 7. Pravilnika 400,00 kn 4. Dar djetetu (radnika) do 15 godina starosti (godišnje) čl. 13. st. 2. t. 10. Pravilnika 600,00 kn 5. Potpora za novorođeno dijete radnika (do visine jedne proračunske jedinice prema posebnom propisu) čl. 13. st. 2. t. 22. Pravilnika 3.326,00 kn 6. Premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist svojeg radnika, uz njegov pristanak STIPENDIJE 1. Stipendije (učenicima srednje škole i redovnim studentima - mjesečno) 2. Stipendija koja se dodjeljuje studentima za izvrsna postignuća čl. 10. t. 17. Zakona čl. 45. st. 1. t. 3. Pravilnika Do 500,00 kn mjesečno odnosno 6.000,00 kn godišnje 1.600,00 kn čl. 45. st. 1. t. 3. Pravilnika 4.000,00 kn 3. Stipendije iz proračuna EU čl. 10. t. 13. Zakona u ukupnom iznosu isplate 4. Stipendije na javnim natječajima koje isplaćuju zaklade, fundacije, ustanove i druge institucije, koje djeluju u skladu s posebnim propisima, osnovane s namjenom stipendiranja čl. 10. t. 18. Zakona u ukupnom iznosu isplate STIPENDIJE, NAGRADE I NAKNADE ŠPORTAŠIMA Športske stipendije, koje se prema posebnim propisima 1. isplaćuju športašima za njihovo športsko usavršavanje (mjesečno) čl. 45. st. 1. t. 4. Pravilnika 1.600,00 kn 2. Naknade športašima amaterima, prema posebnim propisima (mjesečno) čl. 45. st. 1. t. 6. Pravilnika 1.600,00 kn 3. Nagrade za športska ostvarenja (godišnje) čl. 45. st. 1. t. 5.Pravilnika ,00 kn PRIMICI UČENIKA I STUDENATA 1. Primici učenika i studenata za rad preko ovlaštenih posrednika (godišnje) čl. 45. st. 1. t. 2. Pravilnika ,00 kn 2. Nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada (mjesečno) čl. 45. st. 1. t. 1. Pravilnika 1.600,00 kn OSTALE POTPORE I DAROVANJA Potpore koje djeci u slučaju smrti roditelja isplaćuju pravne čl. 9. st. 2. t Zakona u ukupnom iznosu isplate 1. i fizičke osobe te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju svojih općih akata i čl Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/ /12.) 2. Darovanja za zdravstvene potrebe čl. 9. st. 1. t. 9. Zakona čl. 6. st. 6. Pravilnika Do visine stvarno nastalih izdataka za tu namjenu NAPOMENE: ISPLATE RADNICIMA Iznose naknada, potpora i nagrada koji su navedeni u prethodnoj tablici, poslodavac može isplatiti bez obveze obračuna poreza i doprinosa samo radnicima. Kada poslodavac radnicima isplaćuje naknade koje prelaze neoporezive iznose, razlika se smatra primitkom od nesamostalnog rada, odnosno plaćom na koju treba obračunati porez na dohodak i doprinose. ISPLATE OSOBAMA KOJE NISU U RADNOM ODNOSU Ako se naknade, potpora i nagrada isplaćuju osobama koje nisu u radnom odnosu kod isplatitelja ukupna se svota smatra primitkom od kojeg se utvrđuje drugi dohodak (čl. 44. st. 20. Pravilnika o porezu na dohodak), sa iznimkom neprofitnih organizacija. ISPLATE U NEPROFITNIM ORGANIZACIJAMA Neprofitne organizacije (uključivo i proračunski korisnici), mogu osobama koje nisu u radnom odnosu neoporezivo isplatiti: - naknade troškova službenog putovanja (troškove prijevoza, noćenja, dnevnice te naknadu za upotrebu privatnog automobila na službenom putu) ako te osobe službeno putuju za potrebe tih organizacije i pod uvjetom da ne ostvaruju naknadu za rad (dohodak po osnovi nesamostalnog rada ili drugi dohodak, čl. 10. t. 11. Zakona o porezu na dohodak i čl. 7. st. 5. Pravilnika o porezu na dohodak). Iznimno, neprofitne organizacije i proračunski korisnici mogu neoporezivo isplatiti troškove noćenja i prijevoza na službenom putovanju i osobama koje primaju naknadu za rad pod uvjetom da račun za noćenje i prijevoz glasi na neprofitnu organizaciju odnosno proračunskog korisnika. OBVEZA ISPLATE NA ŽIRORAČUN Iako se radi o neoporezivim iznosima, stipendije, športske stipendije, nagrade za športska ostvarenja obvezno se isplaćuju na žiro-račun primatelja. Izuzete su nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada koje se mogu isplatiti u gotovini Naknade korisnika državnog proračuna Osnovica Osnovica za obračun naknada, potpora i otpremnina za mirovinu iznosi 3.326,00 (proračunska osnovica), sukladno čl. 20. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za g. (Nar. nov., br. 139/12.). Jubilarna nagrada Prema čl. 69. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 141/12.) o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada Vlada Republike 154 Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarat će svake godine u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna s time da ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto. Prema Dodatku I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 141/12.), osnovica za isplatu jubilarne nagrade u godini iznosi 500,00 kuna Prema Dodatku I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12.) osnovica za isplatu jubilarne nagrade u godini iznosi 900,00 kuna.

157 Dnevnice, terenski dodatak i druge naknade Prema Odluci o visini dnevnice za službeno putovanje u zemlji i visini naknada za državne dužnosnike, suce i druge pravosudne dužnosnike te ostale zaposlene koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, a čija prava nisu uređena kolektivnim ugovorima (Nar. nov., br. 117/12.), proračunskim korisnicima i izvanproračunskim fondovima koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, određuju se sljedeći iznosi naknada: Visina naknade Iznos u kn Dnevnice za službeni put u 150,00 dnevno zemlji Troškovi noćenja prema priloženom računu Naknada troškova za korištenje 2,00 po prijeđenom km privatnog automobila u službene svrhe Terenski dodatak (isključuje pravo na dnevnicu i naknadu za odvojeni život od obitelji) Naknada za odvojeni život od obitelji (isključuje pravo na dnevnicu za obavljanje službenih poslova u mjestu prebivališta obitelji) 150,00 dnevno 1.000,00 mjesečno (iznimno, ako je po odobrenju nadležnog tijela, osiguran smještaj na teret državnog proračuna, naknada iznosi 50% propisane naknade) Prema Dodatku I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 141/12.), visina dnevnica za službena putovanja u zemlji u godini iznosi 150,00 kuna. Prema članku 65., terenski dodatak utvrđuje se u visini koja radniku pokriva povećane troškove života zbog boravka na terenu. Puni iznos terenskog dodatka isplaćuje se na način kako je to utvrđeno za državna tijela pa on za godinu iznosi 150,00 kuna. Prema Dodatku I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12.), visina dnevnica za službena putovanja u zemlji i visina terenskog dodatka u godini iznosi 150,00 kuna Plaće Osnovice za obračun doprinosa u g. - doprinosi se obračunavaju prema stvarno isplaćenoj plaći koja ne može biti manja od minimalne plaće koja za razdoblje od 1. lipnja 2012 do 31. svibnja iznosi 2.814,00 kn. Najniža mjesečna osnovica ,45 kn - ako je iznos isplaćene plaće (ili naknade bolovanja) u određenim slučajevima manji od najniže osnovice za obračun doprinosa, iste treba obračunati na iznos najniže mjesečne osnovice koja za godinu iznosi 2.753,45 kn - prema Naredbi o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za godinu (Nar. nov., br. 132/12.). Najviša mjesečna osnovica ,00 kn - na iznos plaće koja je veća od najviše mjesečne osnovice ne obračunava se doprinos za mirovinsko osiguranje (I. i II. stup) RIF-ove OBAVIJESTI - primjenjuje se samo prilikom obračunavanja mjesečne plaće za određeni mjesec - ne može se primijeniti pri isplati bonusa, naknada, nagrada, otpremnina itd. Najviša godišnja osnovica ,00 kn - primjenjuje se samo za doprinos za mirovinsko osiguranje za I. stup. Stope doprinosa Doprinosi iz plaće: - za mirovinsko osiguranje 20% - I. stup 15% - II. stup 5% Doprinosi na plaću: - za zdravstveno osiguranje 13% - za zaštitu zdravlja na radu 0,5% - za zapošljavanje i doprinos za poticanje zapošljavanja 1,7% osoba s invaliditetom ili 1,6 + 0,1% ili 1,6 + 0,2% Doprinos za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom Poslodavci koji zapošljavaju do 19 radnika plaćaju doprinos za zapošljavanje po stopi 1,7%. Poslodavci koji zapošljavaju 20 i više radnika imaju obvezu plaćanja posebnog doprinosa za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom pa doprinos za zapošljavanje obračunavaju po stopi 1,6%, te doprinos za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom po stopi 0,1%. Poslodavac koji podliježe obvezi zapošljavanja invalida, a nije zaposlio odgovarajući broj osoba s invaliditetom poseban doprinos za zapošljavanje invalida plaća po stopi 0,2%. Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Nar. nov., br. 143/02. i 33/05.) poslodavci koji podliježu obvezi zapošljavanja osoba s invaliditetom su: tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvanproračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu RH. Staž osiguranja s povećanim trajanjem Na plaće radnika kojima se staž računa s povećanim trajanjem pored mirovinskog doprinosa 20%, poslodavac je obvezan uplatiti i povećani doprinos za mirovinsko osiguranje na istu osnovicu po sljedećim stopama: Za 12 mj. staža priznaje se Ukupna stopa doprinosa Stope doprinosa za radnike u I. stupu Oslobođenje od plaćanja doprinosa na plaću Stope doprinosa za radnike u II. stupu 14 mjeseci 4,86 % 3,61 % 1,25 % 15 mjeseci 7,84 % 5,83 % 2,01 % 16 mjeseci 11,28 % 8,39 % 2,89 % 18 mjeseci 17,58 % 13,07 % 4,51 % a) prema Zakonu o doprinosima (Nar. nov., br. 85/ /12.), poslodavci koji zaposle radnika kojemu je to prvo zapošljavanje oslobođeni su godinu dana plaćanja doprinosa na plaću (čl. 20. st. 2. Zakona). 155

158 RIF-ove OBAVIJESTI b) prema Zakonu o poticanju zapošljavanja (Nar. nov., br. 57/12. i 120/12.), poslodavci koji zaposle: - nezaposlenu osobu koja nema više od jedne godine evidentiranog staža u zvanju za koje se obrazovala, a u evidenciji nezaposlenih osoba vodi se duže od 30 dana ako se zapošljava na temelju ugovora o radu, - dugotrajno nezaposlenu osobu koja se kao nezaposlena osoba vodi neprekidno duže od dvije godine te se zapoš ljava na temelju ugovora o radu, imaju pravo na olakšicu u obliku oslobođenja od obveze plaćanja doprinosa na osnovicu u trajanju od dvije godine (doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za zaštitu na radu i doprinos za zapošljavanje i za zapošljavanje osoba s invaliditetom) Minimalna plaća Zakonom o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 67/08.) od 1. srpnja godine propisana je minimalna plaća kao najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu. Visina minimalne plaće utvrđuje se jednom godišnje, u lipnju tekuće godine te se njezin porast veže uz realan rast BDP-a iz prethodne godine prema objavi Državnog zavoda za statistiku. Razdoblje Minimalna bruto plaća - u kunama Minimalna bruto plaća za tekstilnu, drvnoprerađivačka i kožarsko-obućarsku industriju - u kunama Objava u Narodnim novinama 1. srpnja svibnja , ,65 (0,94) 67/ lipnja svibnja , ,44 (0,96) 65/ lipnja svibnja , ,58 (0,97) 66/ lipnja svibnja , ,72 (0,98) 58/ lipnja svibnja , ,00 60/ lipnja prosinca prema Uredbi o visini minimalne plaće donesene na sjednici Vlade RH ,78 moguće je kolektivnim ugovorom ugovoriti niži iznos, ali ne manje od 95% iznosa koji vrijedi za ostale zaposlene Porez na dohodak Stope poreza na dohodak Stope poreza na dohodak Mjesečna porezna osnovica 12% do 2.200,00 kn 25% iznad 2.200,00 kn do 8.800,00 kn (tj. daljnjih 6.600,00 kn) 40% iznad 8.800,00 kn Godišnja porezna osnovica za g. Stopa do ,00 kuna 12% od ,00 do ,00 kuna, tj. na razliku od kuna 25% iznad ,00 kuna 40% Stope poreza na dohodak od kapitala Vrsta dohotka od kapitala Stopa poreza na dohodak - Dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni u razdoblju od 1. siječnja i isplaćene nakon 1. ožujka % - Izuzimanje imovine i korištenje usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja 40% - Primici po osnovi kamata 40% - Udjeli u dobiti po osnovi dodjele i opcijske kupnje dionica 25% Osobni odbici Osobni odbitak Faktor osobnog odbitka Svota osobnog odbitka Mjesečno od Osnovni osobni odbitak 1, Uzdržavani član (supružnici, roditelji, roditelji supružnika, unuci, bake i djedovi) 0, Prvo dijete 0, Drugo dijete 0, Treće dijete 1, Četvrto dijete 1, Peto dijete 1, Šesto dijete 2, Sedmo dijete 3, Za svako daljnje dijete faktor se povećava 0,8, 0,9 itd. Za djelomičnu invalidnost (poreznog obveznika ili uzdržavanog člana) 0, Za 100% invalidnost (poreznog obveznika ili uzdržavanog člana) 1, Umirovljenici visina mirovine a - najviše (najmanje 2.200) Područje posebne državne skrbi I. skupina II. skupina III. skupina Brdsko-planinska područja Napomene: 1. Ne smatraju se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu Zakona o porezu na dohodak ne smatraju dohotkom, prelaze iznos od ,00 kuna godišnje. 2. Pri obračunu plaće za osobe s prebivalištem na području posebne državne skrbi i brdsko-planinskom području primjenjuje se osnovni osobni odbitak, a povećani osobni odbici propisani za navedena područja ostvaruju se tek podnošenjem godišnje prijave poreza na dohodak Osnovice za obračun plaća u državnim i javnim službama za g. Osnovica - bruto Propis Državni službenici i namještenici 5.108,84 kn Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 40/09.) Javne službe 5.108,84 kn Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Nar. nov., br. 40/09.) Državni dužnosnici 4.491,236 kn Odluka o visini osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika (Nar. nov., br. 25/13.) primjena od 1. ožujka počevši s plaćom za mjesec ožujak 2013., koja će biti isplaćena u mjesecu travnju Suci i drugi nositelji pravosudnih dužnosti 4.727,615 kn Odluka o visini osnovice za obračun plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (Nar. nov., br. 25/13.) - primjena od 1. ožujka godine, počevši s plaćom za mjesec ožujak godine, koja će biti isplaćena u mjesecu travnju godine 156

159 1.7. Preračunavanje neto iznosa plaće na bruto plaću Kod preračunavanja neto iznosa plaće na bruto iznos, mogu se koristiti formule dane u nastavku. Za preračunavanje treba izabrati formulu prema kriteriju za izbor formule ovisno o: - neto iznosu plaće, - iznosu osobnog odbitka (osnovni osobni odbitak uvećan za uzdržavane članove), - stopi prireza te - najvišoj osnovici za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje Formule za preračunavanje 1. bez poreza Kriterij za izbor formule: NTO =< Oo 100 x NTO BT = Dop RIF-ove OBAVIJESTI 5. porez 12%, 25% i 40% (ograničenje doprinosa - najviša mjesečna osnovica ,00 kn) Kriterij za izbor formule: NTO < Oo ,14 x Pr 37761,6 x ( x Pr) + (100 + Pr) x ( x Oo) NTO > x NTO - (100 + Pr) x ( x Oo) BTO = 9440, x (150 - Pr) Značenje simbola: BTO - bruto plaća (neto + mirovinski doprinos + porez na dohodak) NTO - neto plaća Dop - stopa doprinosa iz plaće (20% mirovinski I. i II. stup) Pr - stopa prireza Oo - iznos osobnog odbitka 2. porez 12% Kriterij za izbor formule: NTO > Oo NTO =< Oo ,64 x Pr x NTO - Oo x 12 x (100 + Pr) BTO = ,6 x Pr 3. porez 12% i 25% Kriterij za izbor formule: NTO > Oo ,64 x Pr NTO =< Oo ,14 x Pr 2000 x NTO - (100 + Pr) x ( x Oo) BTO = 4 x (300 - Pr) 4. porez 12%, 25% i 40% Kriterij za izbor formule: NTO > Oo ,14 x Pr 37761,6 x ( x Pr) + (100 + Pr) x ( x Oo) NTO < x NTO - (100 + Pr) x ( x Oo) BTO = x Pr 1.8. Koeficijenti za preračunavanje neto na bruto dohodak od nesamostalnog rada (plaće) bez utjecaja osobnog odbitka Stopa prireza Doprinos za mirovinsko osiguranje = 20% Stopa poreza 12% Stopa poreza 25% Stopa poreza 40% 0,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,25 1, , , ,50 1, , , ,00 1, , , ,50 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , ,

160 RIF-ove OBAVIJESTI 1.9. Koeficijenti za preračunavanje neto iznosa na bruto iznos drugog dohotka Stopa prireza Drugi dohodak* Dopr. za M.O. = 20% Stopa poreza 25% Drugi dohodak za koji ne postoji obveza doprinosa (drugi dohodak umirovljenika, potpora obitelji za slučaj smrti radnika, stipendije iznad neoporezivih iznosa i dr.) Pauš. izdaci = ne Dopr. za M.O. = ne Stopa poreza 25% Autorski honorar Pauš. izdaci = 30% Stopa poreza = 25% Umjetnički autorski honorar uz potvrdu ovlaštene udruge Neoporezivi dio = 25% Pauš. izdaci = 30% Stopa poreza = 25% *Napomena: Za drugi dohodak za koji se plaćaju doprinosi se obvezna osiguranja (iz stupca 2) isplatitelj obraëunava i plaêa doprinos za osnovno zdravstveno osiguranje po stopi 13% kao doprinos na osnovicu istovjetnu doprinosu za mirovinsko osiguranje Koeficijenti za preračunavanje neto na bruto dohodak od kapitala Stopa prireza Dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu Udjeli u dobiti po osnovi dodjele i opcijske kupnje dionica Izuzimanje imovine i korištenje usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja i primici po osnovu kamata Stopa poreza 12% Stopa poreza 25% Stopa poreza 40% 0,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,25 1, , , ,50 1, , , ,00 1, , , ,50 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , , ,00 1, , ,

161 2. Obrtnici i slobodna zanimanja RIF-ove OBAVIJESTI Osnovice, stope, obveznici i rokovi uplate doprinosa za obvezna osiguranja OSNOVA OSIGURANJA 1. SAMOSTALNE DJELATNOSTI OBRTA 1.1. Obveznici poreza na dohodak (čl. 66. st.1. t. 1. Zakona) 1.2. Obveznici poreza na dobit (poduzetnička plaća) (čl. 82. st. 2. Zakona) faktor 7.867,00 I I + II NAJNIŽA OSNOVICA 2 IZ PLAĆE NA PLAĆU STOPE DOPRINOSA % Mirovinsko Zdravstveno Ozljeda na radu Zapošljavanje Obveznici obračuna i plaćanja Rok plaćanja 0, , ,5 osiguranik do 15. u mjesecu za po rješenju prethodni 1, , ,5 osiguranik pri isplati poduzetničke plaće (ako se ne isplaćuje do 15. u mjesecu za prethodni) 1.3. Paušalisti (čl. 70 Zakona) 0, , ,5 osiguranik do 15. u mjesecu za po rješenju prethodni 2. SAMOSTALNE DJELATNOSTI SLOBODNOG ZANIMANJA 2.1. Obveznici poreza na dohodak (čl. 66. st.1. t. 2. Zakona) 1, , ,5 osiguranik po rješenju 2.2. Obveznici poreza na dobit (poduzetnička plaća) (čl. 82. st. 2. Zakona) do 15. u mjesecu za prethodni 1, , ,5 osiguranik pri isplati poduzetničke plaće (ako se ne isplaćuje do 15. u mjesecu za prethodni) 3. DRUGE DJELATNOSTI - OSOBE KOJE OBRT, SAMOSTALNU DJELATNOST ILI POLJOPRIVREDU OBAVLJAJU UZ RADNI ODNOS ILI MIROVINU (AKO TO POSEBNI PROPISI OMOGUĆAVAJU) 3.1. Obveznici poreza na dohodak ostvareni dohodak utvrđen po godišnjoj poreznoj prijavi ali najviše do , osiguranik u roku 15 dana od dana po rješenju uručenja rješenja 3.2. Obveznici poreza na dobit ostvarena dobit utvrđena po godišnjoj poreznoj prijavi ali najviše do , osiguranik u roku 15 dana od dana po rješenju uručenja rješenja 3.3. Samostalna djelatnost obrta ili po ljo privrede koja se obavlja uz radni odnos od koje se porez plaća u paušalnom iznosu (čl st. 3. Zakona)* ,00 kn za ukupni godišnji primitak do kn ,00 za ukupni godišnji primitak iznad kn di , ,00 za ukupni godišnji primitak iznad ,00 do ,00 kn osiguranik u roku 15 dana od dana po rješenju uručenja rješenja * Prema Naredbi o izmjenama i dopunama Naredbe o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za (Nar. nov., br. 34/13.) Obveza dostave poreznih prijava POREZNO IZVJEŠĆE - OBRAZAC Rok dostave Poreznoj upravi najkasnije do Z-KA-OM - Zahtjev za tiskanje obilježavajućih markica za označavanje kave 5. srpnja TROŠARINE: DOT-PI, DOT-AL, DOT-EN, MI-UTE Igre na sreću i nagradne igre 8. srpnja ID, IDD, IDD srpnja POSEBNI POREZI NA PROMET (mjesečni obrasci) 15. srpnja TROŠARINE: ZT-AL Igre na sreću i nagradne igre 15. srpnja TROŠARINE: MU-AL, DOT-PI, DOT-AL, MI-PI, MI-AL, ZT-DIM, IZVJ-DC, IZVJ-ODP-C, IZVJ-ODP-DP, PP-PDP, IZVJ-DUH, DOT-EN, MI-EN, MI-NA; Igre na sreću i nagradne igre 22. srpnja PDV PP-MI-PO 31. srpnja 159

162 RIF-ove OBAVIJESTI 2.2. Polugodišnji i tromjesečni izvještaji izdavatelja vrijednosnih papira Izdavatelji vrijednosnih papira obvezni su temeljem članaka 407. i 408. Zakona o tržištu kapitala (Nar. nov., br. 88/08., 146/08. i 74/09.), za prvih šest mjeseci izraditi i objaviti javnosti polugodišnji izvještaj. Rok za izradu i objavu polugodišnjih izvještaja je dva mjeseca od proteka polugodišta, odnosno za tekuće polugodište to je 31. kolovoza godine. Zakon o tržištu kapitala u članku 410. definira za izdavatelje dionica obvezu izrade i objave tromjesečnih izvještaja na način i sa sadržajem koji su propisani za polugodišnje izvještaje, ali s rokom od 30 dana od dana proteka tromjesečja. Člankom 440. Zakona o tržištu kapitala, propisano je da je izdavatelj vrijednosnih papira obvezan propisane informacije (uključujući i izvještaje izdavatelja) objaviti javnosti putem medija (HINA). Smatra se da je izdavatelj dostavio medijima godišnje, polugodišnje i tromjesečne izvještaje te izjave poslovodstva u cijelom njihovom propisanom sadržaju, ako medijima dostavi priopćenje u kojem navodi internetske stranice i službene registre propisanih informacija u kojima su ti izvještaji dostupni javnosti u cijelosti Nema obveze podnošenja tromjesečnih statističkih izvještaja Nakon što je Državni zavod za statistiku ukinuo kvartalno statističko istraživanje, poduzetnici od godine i dalje nisu više obvezni podnositi tromjesečne statističke izvještaje na obrascima TSI-POD, TSI-BAN i TSI-OS-RE. Za potrebe izrade informacije o bonitetu (BON-1), poduzetnici mogu podnijeti tromjeečne izvještaje na obrascu TI-POD. Za predaju tromjesečnog izvještaja u ovom slučaju nije propisan rok, pa se izvještaj može podnijeti neposredno prije podnošenja zahtjeva za izdavnje BON-1 obrasca. 3. Stope zateznih kamata i eskontna stopa KAMATE I RAZDOBLJE PRIMJENE STOPA OBJAVA ESKONTNA STOPA od do ,9% Nar. nov., br. 39/00. od do ,5% Nar. nov., br. 12/02. od do ,0% Nar. nov., br. 132/07., 75/08., 1/09., 76/09., 1/10., 82/10. i 1/11. od ,0% Nar. nov., br. 66/11., 1/12., 73/12. i 1/13.) ZATEZNA KAMATA od do % Nar. nov., br. 72/02. od do Nar. nov., br. 15% /04. Zatezna kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i na odnose iz ugovora između trgovaca i osoba javnog čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08.) prava* od do % od % Zatezne kamate u ostalim odnosima od do % od % čl. 29. Zakona o obveznim odnosima * Prema čl. 26. st. 6. Zakona o obveznim odnosima, osobama javnog prava smatraju se osobe koje su obvezne postupati po propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava. 4. Pregled koeficijenata porasta cijena u Hrvatskoj u godini Mjesec XII. I. II. III. IV. V. Koeficijent MjeseËni koeficijent porasta cijena industrijskih proizvoda pri proizvoappleaëima u mjesecu u odnosu na prethodni mjesec 0,000-0,004 0,004 0,000-0,002-0, Koeficijent porasta cijena industrijskih proizvoda pri proizvoappleaëima od poëetka godine do kraja razdoblja 0,069-0,004-0,001 0,000-0,003-0, Koeficijent prosjeënog mjeseënog porasta cijena industrijskih proizvoda pri proizvoappleaëima od poëetka godine do kraja razdoblja 0,006-0,004 0,000 0,000-0,001-0, Koeficijent porasta cijena industrij skih proizvoda pri proizvoappleaëima u mjesecu u odnosu na isti mjesec prethodne godine 0,069 0,054 0,037 0,032 0,024 0, MjeseËni koeficijent porasta potroπaëkih cijena u mjesecu u odnosu prethodni mjesec -0,001 0,001 0,003 0,003 0,004 0, Koeficijent porasta potroπaëkih cijena od poëetka godine do kraja razdoblja 0,047 0,001 0,004 0,008 0,011 0, Koeficijent prosjeënog mjeseënog porasta potroπaëkih cijena od poëetka godine do kraja razdoblja 0,004 0,001 0,001 0,003 0,003 0, Koeficijent porasta potroπaëkih cijena u mjesecu u odnosu na isti mjesec prethodne godine 0,047 0,052 0,049 0,037 0,033 0, Koeficijent porasta prosjeka potroπaëkih cijena za razdoblje od poëetka godine do kraja - razdoblja u odnosu na prosjek u godini 0,034 0,017 0,019 0,020 0,022 0,023 Izvor: PriopÊenje Dræavnog zavoda za statistiku br ,

163 RIF-ove OBAVIJESTI 5. Podaci o prosječnim isplaćenim plaćama po zaposlenom Za ožujak g. Područje djelatnosti prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti - NKD Prosječne mjesečne plaće u kunama Verižni indeksi* BRUTO NETO BRUTO NETO HRVATSKA - UKUPNO ,6 101,3 A Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo ,4 102,5 B Rudarstvo i vađenje ,6 103,2 C Prerađivačka industrija ,4 99,5 D Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija ,6 101,3 E Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša ,7 102,7 F Građevinarstvo ,7 101,6 G Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla ,9 99,8 H Prijevoz i skladištenje ,1 104,3 I Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane ,4 100,2 J Informacije i komunikacije ,8 118,4 K Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja ,5 102,8 L Poslovanje nekretninama ,9 102,6 M Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti ,7 101,1 N Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti ,0 102,8 O Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje ,5 99,4 P Obrazovanje ,9 100,0 Q Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi ,2 100,2 R Umjetnost, zabava i rekreacija ,3 100,6 S Ostale uslužne djelatnosti ,0 102,8 T Djelatnosti kućanstava kao poslodavaca; djelatnosti kućanstava koja proizvode različitu robu i obavljaju različite usluge za vlastite potrebe U Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijela UKUPNO HRVATSKA TROMJESEČNI PROSJEK I. - III II. - IV ,4 99,6 100,2 99,7 UKUPNO HRVATSKA GODIŠNJI PROSJEK I. - XII I. - XII HRVATSKA - UKUPNO za ožujak ,6 101,3 HRVATSKA - UKUPNO za travanj ,8 99,3 * NOMINALNI PORAST U ODNOSU NA PRETHODNI MJESEC ,5 101,0 101,8 100,7 161

164 RIF-ove OBAVIJESTI Krajem razdoblja 6. Srednji tečajevi HNB (u kunama) Datum EMU 1 EUR SAD 1 USD Japan 100 JPY Mađarska 100 HUF Češka Rep. 1 CZK Švedska 1 SEK Švicarska 1 CHF Vel.Britanija 1 GBP , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , Izvor podataka: tečajnice Hrvatske narodne banke. Srednji tečajevi HNB od 24. svibnja do 22. lipnja Broj tečajne liste Primjena od dana EMU 1 EUR Izvor podataka: tečajnice Hrvatske narodne banke. USA 1 USD Japan 100 JPY Mađarska 100 HUF Švedska 1 SEK Švicarska 1 CHF (u kunama) Vel. Britanija 1 GBP , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

165 VIJESTI IZ HZRIF I UDRUGA UDRUGA RAČUNOVOĐA I FINANCIJSKIH DJELATNIKA ZAGREB ZAGREB, Ul. kneza Mislava 1/I, tel ; ; faks: udruga@rfd-zagreb.hr; www: rfd-zagreb.hr MB: OIB: OBAVIJEST O TEMAMA NA TRIBINI SRIJEDOM U SRPNJU god. U srijedu u 12 sati u Europskom domu, Jurišićeva 1/I predavanje o temi: - Prijava za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica EU - Primjena valute (tečaja) - Evidencija uvoza iz zemalja ne članica EU - Knjige URA Predavačica: mr. sc. MILJENKA CUTVARIĆ, savjetnica - urednica u časopisu RIF U srijedu u 12 sati u Europskom domu, Jurišićeva 1/I predavanje o temi: - Zbirna prijava za isporuku dobara i usluga u druge države članice EU - Primjena valute (tečaj) - Izvoz u zemlje ne članice EU - Knjige IRA Predavačica: mr. sc. MILJENKA CUTVARIĆ, savjetnica - urednica u časopisu RIF U srijedu u 12 sati u Europskom domu, Jurišićeva 1/I predavanje o temi: Sadržaj obrasca prijave PDV-a od godine Predavačica: mr. sc. LJUBICA JAVOR, Ured ovlaštenih poreznih savjetnika Javorović, Idžojtić i partneri, Zagreb Napomena: Radi godišnjih odmora u kolovozu neće biti predavanja na Tribini srijedom. Želimo vam ugodan odmor. Predsjednica Udruge RFD Zagreb: Dragica Kutnjak, dipl. oec. KONZULTACIJE I SAVJETI: (u cijeni pretplate na časopis Rif) telefonom: 01 / svakodnevno od 8 do 13 sati osobno: po dogovoru sa savjetnicima od 13 do 15 sati rif@rif.hr 163

166 VIJESTI IZ HZRIF I UDRUGA Održana Izborna skupština Udruge računovođa i financijskih djelatnika BARANJA Beli Manastir Udruga računovođa i financijskih djelatnika Baranja Beli Manastir održala je 17. svibnja godine Izbornu Skupštinu u Suzi. Skupštini su pored članova Udruge RFD Baranja Beli Manastir nazočili gosti: Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika, Udruge RFD Zagreb, Osijek, Našice, Županja, Đakovo, Valpovo i Slavonski Brod. Na Skupštini su podnesena i usvojena izvješća za razdoblje od četiri godine: izvješće predsjednice o radu Izvršnog odbora, financijskom poslovanju i Nadzornog odbora o izvršenoj kontroli financijskog poslovanja. Skupština je razriješila dosadašnja tijela Udruge i za sljedeće razdoblje od četiri godine izabrala nova tijela: - predsjednicu Udruge RFD-a Baranja Beli Manastir Mariju Kerovec, - dopredsjednika Igora Ivkovića - članove Izvršnog odbora: Sabinu-Esteru Justić, Damira Paulića, Silviju Dolić, Božanu Panić i Mirjanu Carić - Nadzorni odbor: predsjednicu Mirjanu Dobrovac, članove Jadranku Gašparović i Dragana Čička - Stegovni sud: predsjednicu Ljerku Ivić, članove Ljiljanu Dušić i Mirelu Koning te rizničara Aleksandra Žeksa. Predsjednica Udruge Marija Kerovec iznijela je Plan rada za iduće mandatno razdoblje godine. Marija Kerovec Održana 39. redovna Izvještajna skupština Udruge računovođa i financijskih djelatnika Slavonski Brod i međunarodni susret Udruga računovodstvenih i financijskih djelatnika Zagreb, Celje i Skopje 7. lipnja godine održana je u Slavonskom Brodu 39. redovna Izvještajna skupština Udruge računovođa i financijskih djelatnika Slavonski Brod. U radu Skupštine sudjelovalo je pedesetak članova Udruge RFD-a Slavonski Brod i gosti: predstavnici HZRiF-a, Udruge RFD Osijek, Našice, Požega, Nova Gradiška, Đakovo, Valpovo, Vinkovci i Županja. Pored navedenih Udruga Skupštini su nazočili članovi Udruge RFD Zagreb, Društvo računovodskih in finančnih delavcev iz Celja i Zajednica na opštinski asocijacii na smrtkovoditeli na grad Skopje. Na Skupštini su podnesena i usvojena izvješća: - Izvješće o radu Izvršnog odbora Udruge u i godini - Izvješće Nadzornog odbora o poslovanju Udruge za i godinu. Dana 8. lipnja godine s članovima Udruga RFD Zagreb, Celje i Skopje s kojima imamo višegodišnju - prijateljsku suradnju, posjetili smo u Brodskoj tvrđavi Muzej tambure i Galeriju Ružić, crkvu Presvetog Trojstva, Franjevački samostan, kupalište Poloj u Slavonskom Brodu i Planinarski dom u brodskom vinogorju. mr. sc. Ivan Prša 164

167 NARUDÆBENICA I.»ASOPIS RA»UNOVODSTVO I FINANCIJE S PRILOGOM RIZNICA (DVA ILI VIŠE IZDANJA 15% POPUSTA) GODIŠNJA PRETPLATA ZA (S UKLJUËENIM PDV-OM) TISKANO IZDANJE ,00 KN KOM - POLUGODIπNJA PRETPLATA (S UKLJUËENIM PDV-OM) TISKANO IZDANJE ,00 KN KOM INTERNET IZDANJE I e-časopis (S UKLJUËENIM PDV-OM) ,00 KN KOM II. PRIRU»NICI I UDÆBENICI RA»UNOVODSTVO I REVIZIJA 1. FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO (2013.) SVEUČILIŠNI UDŽBENIK ,00 KN KOM (ZA STUDENTE) ,00 KN KOM 2. HARMONIZACIJA I STANDARDIZACIJA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA ,00 KN KOM 3. REVIZIJA (2012.) SVEUČILIŠNI UDŽBENIK ,00 KN KOM (ZA STUDENTE) ,00 KN KOM 4. UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO (2011.) ,00 KN KOM (ZA STUDENTE) ,00 KN KOM 5. PRIMJENA RAČUNSKOG PLANA PRORAČUNA I POREZNIH PROPISA 2011./2012. (2011.) RAČUNSKI PLAN PRORAČUNA ZA ,00 KN KOM 50,00 KN KOM 7. ZBIRKA RAČUNOVODSTVENIH PROPISA U I KONTNI PLAN KONTNI PLAN PODUZETNIKA (2011.) ,00 KN KOM 70,00 KN KOM 9. REVIZIJA I ANALIZA (2009.) ,00 KN KOM 10. PRIMJENA HRVATSKIH STANDARDA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA - S POREZNIM PROPISIMA - (2008.) ,00 KN KOM 11. RAČUNOVODSTVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA (2006.) ,00 KN KOM 12. RA»UNOVODSTVO - UDŽBENIK ( III. IZDANJE) ,00 KN KOM 13. RA»UNOVODSTVO - PRIRUČNIK ZA VJEÆBE ( III. IZDANJE) ,00 KN KOM 14. OSNOVE RAČUNOVODSTVA - RAČUNOVODSTVO ZA NERAČUNOVOĐE DRUGO IZDANJE (2008.) ,00 KN KOM 15. REVIZIJA (2008. TREĆE IZDANJE - TVRDI UVEZ) ,00 KN KOM 16. MENADÆERSKO RA»UNOVODSTVO HOTELA ,00 KN KOM 17. RAČUNOVODSTVENI INFORMACIJSKI SUSTAVI ,00 KN KOM 18. OSNOVE PROCJENE EKONOMSKE VRIJEDNOSTI (2010.) ,00 KN KOM FINANCIJE 19. MALA ŠKOLA INVESTIRANJA ILI RAZUMNI ULAGAČ (SILVIJE ORSAG) ,00 KN KOM 20. OSNOVE FINANCIJA (B. E. MILLING - PRIJEVOD S ENGLESKOG JEZIKA 2005.) ,00 KN KOM 21. GOSPODARSKA MATEMATIKA ,00 KN KOM 22. FINANCIJSKE TABLICE... 60,00 KN KOM POREZI 23. NOVI ZAKON O PDV-U OD 1. SRPNJA 2013 (2013.) ,00 KN KOM 24. POSLOVANJE OBRTNIKA (2010.) ,00 KN KOM 25. HRVATSKI POREZNI PROPISI U 2012 (2012.) IZDANJE NA CD-U ,00 KN KOM PLAΔE I RADNI ODNOSI 26. OBVEZNA OSIGURANJA U (2011.) ,00 KN KOM 27. PLAĆE, IZMJENE PDV-a I FISKALIZACIJA OD 1. SIJEČNJA (NOVO 2013.) 120,00 KN KOM PRAVO I OSTALO 28. PLANIRANJE U SUSTAVU JAVNE NABAVE (2012.) ,00 KN KOM 29. SUSTAV JAVNE NABAVE ZBIRKA PROPISA (2012.) ,00 KN KOM 30. SUSTAV I PRAKSA JAVNE NABAVE (2010.) ,00 KN KOM 31. POSLOVANJE TRGOVINE (PRAVO - RAČUNOVODSTVO - POREZI) (2009.) ,00 KN KOM 32. PLANIRANJE U SUSTAVU PRORAČUNA (2012.) ,00 KN KOM 33. ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA S PRIMJERIMA UGOVORA (2006.) ,00 KN KOM 34. DRU TVO S OGRANI»ENOM ODGOVORNO ΔU ,00 KN KOM 35. KNJIGA POSLOVNIH UDJELA ,00 KN KOM 36. LEASING (2003.) ,00 KN KOM 37. TEHNIKE FINANCIJSKE ANALIZE ,00 KN KOM AKTUALNO - PRIPREMA I REALIZACIJA INVESTICIJA U JAVNOJ NABAVI (NOVO! 2013.) ,00 KN KOM - IZMJENE UPITNIKA O FISKALNOJ ODGOVORNOSTI (2012.) ,00 KN KOM - PRAVNA ZAŠTITA U JAVNOJ NABAVI (2012.) ,00 KN KOM - POSLOVNO PLANIRANJE, KONTROLA I ANALIZA. (2012.) ,00 KN KOM - IZMJENE POREZNIH PROPISA OD 1. OŽUJKA ,00 KN KOM - PROVEDBENI PROPISI U SUSTAVU JAVNE NABAVE ,00 KN KOM - PRIMJENA ZAKONA O FISKALNOJ ODGOVORNOSTI (2011.) ,00 KN KOM - UPITNIK O FISKALNOJ ODGOVORNOSTI (2012.) ,00 KN KOM - PLAĆANJE I OSIGURANJE PLAĆANJA (2011.) ,00 KN KOM - NOVINE U SUSTAVU JAVNE NABAVE U (2011.) ,00 KN KOM - POREZ NA DODANU VRIJEDNOST (2011.) ,00 KN KOM - KOLEKTIVNI UGOVORI U DRŽAVNIM I JAVNIM SLUŽBAMA (2011.) ,00 KN KOM - POREZI - ZBIRKA STAJALIπTA MINISTARSTVA FINANCIJA RH O PRIMJENI POREZNIH PROPISA (2011.) ,00 KN KOM - UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO I RAČUNOVODSTVO TROŠKOVA U JAVNOM SEKTORU - IZABRANE TEME - (2011.) ,00 KN KOM Svotu od kn za naruëene publikacije platit Êemo unaprijed (avansom) po primitku predračuna. Puni naziv, toëna adresa naruëitelja: žiroračun:... OIB: : telefon br.:.... telefax:... Potpis i peëat naruëitelja:... INFORMACIJE: HZRIF, Zagreb, Jakova Gotovca 1/II, PP 732, tel. 01/ ; fax. 01/ ; æiroraëun: MB: OIB: pretplata@rif.hr

168 CJENIK ZA OBJAVU PROMIDÆBENIH PORUKA UVJETI OGLA AVANJA U BOJI A) KNJIGE I PRIRUČNICI format 1/1 (220 x 150 mm) 4. omotna stranica ,00 kn 2. i 3. omotna stranica 7.000,00 kn unutarnji list 5.000,00 kn format 1/2 (110 x 150 mm) unutarnji list 3.000,00 kn format 1/3 (70 x 150 mm) unutarnji list 2.000,00 kn format 1/4 (50 x 150 mm) unutarnji list 1.500,00 kn B) OGLASI U ČASOPISU format 1/1 (205 x 285 mm) (205 x 285 mm) 4. omotna stranica ,00 kn format 1/1 (205 x 285 mm) (205 x 285 mm) 2. i 3. omotna stranica 8.000,00 kn format 1/1 (180 x 252 mm) unutarnji list 5.000,00 kn format 1/2 (180 x 126 mm) (90 x 252 mm) unutarnji list 3.000,00 kn format 1/3 (180 x 84 mm) unutarnji list 2.000,00 kn format 1/4 (180 x 63 mm) (90 x 126 mm) unutarnji list 1.500,00 kn format 1/8 (90 x 63 mm) unutarnji list 750,00 kn objava financijskih izvještaja (180 x 250 mm) unutarnji list 2.500,00 kn C) PRILOG "RIZNICA" I OSTALI SEPARATI 2. i 3. omotna str. (205 x 285 mm) 4.000,00 kn 4. omotna stranica (205 x 285 mm) 5.000,00 kn unutar priloga 60% od cijena objave u osnovnom Ëasopisu D) OSTALI UVJETI: navedeni iznosi uvećavaju se za PDV odobravamo agencijske popuste i popuste za višekratno objavljivanje rok za predaju gotovih materijala 20. u mjesecu materijale do 5MB primamo om u JPEG, TIFF i/ili PDF formatu (300 dpi) poseban smjeπtaj - cijene se uveêavaju za 20% insertiranje promidæbenih materijala u Ëitavu nakladu ili selektivno poseban ugovor banner na web stranici: ,00 mjeseëno + PDV

169 korica 2-3 str.indd 1 zuta.indd 1 6/28/13 9:45:10 AM 1/31/06 9:36:04

170 UDK 657/685:336 Nakladnik: HZ RIF Zagreb J. Gotovca 1/II Godina LIX SRPANJ Računovodstvo i financije 7/ IZ SADRŽAJA: NAJAVA: 16. savjetovanje Interna revizija i kontrola od rujna Hotel Ilirija, Biograd na Moru Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji Primjena MSFI 11 - Zajednički poslovi Novi Zakon o PDV-u u primjeni od 1. srpnja Prava pacijenata u prekograničnom zdravstvenom osiguranju Platni promet i devizno poslovanje u zemlji i s inozemstvom nakon 1. srpnja Novela Zakona o radu Ukidanje radne knjižice TISKANICA korica 1-4 str..indd savjetovanje JESEN BRELA od listopada godine Radionice i seminari, Poštarina plaćena HP-u d.d. u sortirnici Zagreb 6/28/13 9:44:38 AM