8. ZAŠTITA PRIRODE I PROSTORNO PLANIRANJE

Transcription

1 8. ZAŠTITA PRIRODE I PROSTORNO PLANIRANJE (VAŽNOST I OSOBITOSTI PLANIRANJA I ZAŠTITE PRIRODNIH PROSTORA I PRIRODNIH VRIJEDNOSTI ) 8.1. BIOLOŠKA RAZNOLIKOST I NJENA UGROŽENOST Zaštita prirode odnosi se s jedne strane na očuvanje ukupne biološke i krajobrazne raznolikosti, te na posebnu zaštitu prirodnih vrijednosti odnosno zaštitu posebno vrijednih dijelova prirode. Pri tom biološka raznolikost (biodiverzitet) predstavlja sveukupnost živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje: raznolikost životinjskih i biljnih vrsta, raznolikost životinjskih zajednica, te raznolikost ekoloških sustava i krajobraza. Drži se da je najviše vrsta obitavalo na globusu pred 20 do 25 tisuća godina. Računa se da će radi čovjekova djelovanja u slijedećih 25 godina nestati tisuću puta više vrsta nego što bi izumrlo prirodnim putem. Po nekim procjenama, nastavi li se sadašnji trend izumiranja do kraja stoljeća izumrijeti će barem polovica danas poznatih vrsta. Danas godišnje izumire oko vrsta. Glavni razlog nestajanju vrsta je krčenje šuma - do sada je čovjek uništio preko 6 milijuna kvadratnih kilometara šuma, a posljednjih se desetljeća godišnje krči oko km2, tj. otprilike oko 1% svjetskih kompaktnih šuma. Osobito su ugrožene kišne tropske šume, u kojim živi najveći broj vrsta općenito i s obzirom na jedinicu površine, a koje se krče ne samo radi drvne mase (17%), već nadalje radi stvaranja novih poljoprivrednih površina za monokulturu (soja, uljana repica, šećerna trska, kulture palma i dr. paradoksalno velikim dijelom kao sirovine za alternativna odnosno biološka goriva). Sljedeći razlog smanjenja bioraznolikosti je fragmentacija (usitnjavanje) prirodnih staništa (radi izgradnje naselja i infrastrukturnih sustava, osobito željezničkih pruga i cesta,...i drugog. 1

2 Daljnji razlog je degradacija, pa i uništenje staništa također radi izgradnje, zatim onečišćenja staništa (globalni i lokalni izvori onečišćenja), radi isušivanja močvara (koje su inače veoma bogate po bioraznovrsnosti), te radi naglog unosa stranih vrsta u postojeće ekološke sustave kojima se oni ne mogu brzo prilagoditi (invazivne vrste). Erozija pedosfere zbog različitih prirodnih (vjetar, ispiranje i dr.) i ljudskih djelovanja (globalne promjene klime i lokalni zahvati, kemijska i fizička degradacija) odnijela je posljednjeg desetljeća godišnje 6 milijuna ha tla i u stalnom je porastu. Na koncu valja spomenuti prekomjerni ulov odnosno izlov, koji se osobito provodi posljednjih desetljeća u svjetskim morima moderne ribarske flote i riboprerađivačka industrija uništavaju ekološke sustave u morima. Pri tom se od postojećih riba gospodarski iskorištava samo oko dvije stotine vrsta, a ostalo je prilov koji se ili baca natrag u more ili se dijelom prerađuje u riblje brašno. Prilov iznosi i do 2/3 ukupnog ulova. Na taj je način barem 120 gospodarski važnih riba, rakova i mekušaca prelovljeno, a neke se nalaze na granici istrebljenja (npr. kanadski bakalar i sredozemna tuna). Koristi iz očuvanja biološke raznolikosti su mnogostruke (npr. koristi od ekoloških sustava, koristi od bioloških resursa i socijalne dobiti), tako da prema procjeni američkih uvaženih ekologa one iznose više od 33 trilijuna USD godišnje, što je vrijednost gotovo dvostruko veća od ukupnog svjetskog godišnjeg društvenog proizvoda RAZVOJ I OBLICI ZAŠTITE PRIRODE (BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI) U ovom se poglavlju s jedne strane obrađuju razvojni i suvremeni aspekti zaštite prirode odnosno biološke raznolikosti u svijetu i kod nas, zatim oblici posebno zaštićenih dijelova prirode i na koncu ekološke mreže kao suvremeni oblik najšire zaštite prostora prirode s druge strane Razvojni aspekti zaštite prirode Opći razvoj - Ispočetka su zaštiti podvrgnuti objekti izuzetne (rijetke) ljepote i vrijednosti: zaštita područja (životne sredine) svetih životinja (Indija, Kina), zaštita spilja, vodopada i sl. 2

3 - zatim g.: zaštita europskog divljeg goveda tura (Poljska i Bjelorusija). - Nadalje: g., pismo indijanskog poglavice plemena Sietla odgovor na ponudu američkog predsjednika A. Lincolna u svezi prodaje indijanskog teritorija - i danas se smatra temeljnom poveljom zaštite okoliša i prirodnih predjela; citati: «Kako se može prodati ili kupiti nebo i toplina zemlje. Takvo što potpuno je strano mome narodu. Mi nismo vlasnici svježine zraka i bistrine vode. Pa kako ih onda možemo prodati? Svaki dijelić ove zemlje svet je mome narodu, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka maglica u tami šume sveti su u mislima moga naroda...razmotriti ćemo Vašu ponudu da kupite zemlju. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju...bijeli čovjek morati će se ponašati prema životinjama kao prema svojoj braći...što god zadesi životinje, ubrzo snađe čovjeka. Sve je u svijetu povezano...zemlja nam je mati. Što snađe zemlju, snađe i njenu djecu.» - Alexander von Humboldt ( ), prirodoslovac, geograf, botaničar. Prvi je uočio zakonitosti biljnih i životinjskih zajednica i njihovih staništa u širim okvirima. Utjecao je na stvaranje zaštićenih prostora prirode, prvenstveno nacionalnih parkova g. prvi nacionalni park: Yelowstone SAD, g. drugi nac. park: Tangariro Australija, zatim g. 4 nac. parka u Kanadi. - Mnoge razvijene zemlje krajem XIX i poč. XX stoljeća donose niz propisa u svezi ograničenja sječe šuma i zaštite pojedinačnih prirodnih fenomena g. prvi nac. park u Europi iznad doline Trenta (osnivač: Paul Sarrasin ) g. Washingtonski sastanak rezultat: Konvencija o zaštiti prirode. - Nakon drugog svjetskog rata u okviru UN i pojedinih dijelova UN vodi se najučinkovitija politika zaštite prirode: o IUCN Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih izvora = Svjetska organizacija za zaštitu prirode, o ICNP Međunarodna komisija za Nacionalne parkove, o WWF Svjetski fond za održanje divljine, 3

4 o UNESCO-v Komitet za zaštitu svjetskih kulturnih i prirodnih dobara: «World Heritage Committee» g. Atena, u organizaciji IUCN-a: Kongres o očuvanju prirode g. Rezolucija UN o Nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima g. (Stockholm) Konferencija «Jedna jedina zemlja» - Deklaracija o čovjekovu prirodnom okolišu (upozorenje na sukobe između nekotroliranog ekonomskog rasta i očuvanja okoliša i prirode kao osnove našeg budućeg života) g. ustanovljen je UNESCO-v program: «Man and the Biosphere» s ciljem promocije, konzervacije i održivog razvoja prirodno vrijednih područja od svjetskog značaja svjetski rezervati biosfere; - kod nas: Velebit: ha od g g. Pariz - UN i UNESCO: Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine «World Heritage List», kod nas: Dubrovnik i Dioklecijanova palača (1979. g), zatim: Eufrazijeva bazilika i stara jezgra Trogira (1997), katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000), te Nacionalni park Plitvička jezera (1979) g. Grand Teton: Svjetska konferencija o nacionalnim parkovima Preporuke. - Temeljem Ramsarske konvencije (Iran, g) o močvarnim (vlažnim) područjima, proglašena su kod nas (stanje (2005. g.) 4 takva područja: Crna Mlaka, Delta Neretve, Kopački rit i Lonjsko polje sve g g. Rio de Janeiro (svjetska konferencija UN): Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD-Konvencija) istraživanje, planiranje i korištenje, suvremene osnove za očuvanje svjetske prirodne baštine Hrvatska - Oko g. Edikt Marije Terezije glede načela održivosti kod gospodarenja šumama g. grof Aueršperg izuzima 305 ha svojih šuma iz eksploatacije, tj stavlja ih pod zaštitu g. propisi o korisnim vrstama i zaštiti šuma i pećina, individualne akcije zaštite, popularizacija prirode. 4

5 Hrvatsko prirodoslovno društvo donosi Program: «- odrediti zaštićene dijelove: šume, planine, močvare; - donijeti propise o zaštiti rijetkih vrsta flore i faune; - osigurati zaštitu i nadzor spilja i predjela posebne ljepote» g. (predratna Jugoslavija): u Građevinski zakon unijete su odrednice o obvezi izrade regulacijskog plana za područja kupališta, lječilišta i posebnih prirodnih ljepota g. Budžetskim zakonom proglašena su 4 nacionalna parka u Jugoslaviji: Plitivička jezera, Paklenica, Bijele Stijene i Štirovača g. Uredba o nacionalnim parkovima (Banovina Hrvatska): - uvjeti proglašenja N.P., - odštete vlasnicima, - zabrana mijenjanja kulture i prirode područja, - gradnja samo uz dozvolu Banske uprave. - U II svjetskom ratu uništeno je oko ha šuma u Hrvatskoj, a pola od toga je i danas ledina i kamenjar g. Niz propisa o očuvanju prirodnih rijetkosti i spomenika kulture (FNRJ) g. Proglašenje pojedinih nacionalnih parkova i rezervata prirode g. Republički zakoni o zaštiti prirode g. Važeći «Zakon o zaštiti prirode», NN 70/2005 (ranije: NN 30/94 i 72/94), koji utvrđuje posebno zaštićene prirodne vrijednosti (prostore i svojte), ali i ekološku mrežu prostora koji doprinose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti Nacionalni parkovi i svjetska baština - Najveći broj nacionalnih parkova i sličnih područja nalazi se u Australiji gotovo Prema podacima (od pred godina) prema površini nacionalnih parkova u odnosu na površinu teritorija države na prvom mjestu je Venecuela: ukupno oko 8% njenog teritorija, Japan: 5,5%, Kanada: 2%, Hrvatska 1,2%, Italija 1,5%, Španjolska 0.24% itd. Posljednjih desetljeća usporedno s porastom svijesti o važnosti prirode taj je trend znakovito uzlazan. 5

6 - Na UNESCO-voj listi zaštićenih dobara svjetske baštine - «World Heritage List», nalazi se danas ukupno 812 lokaliteta odnosno prostora, od toga su 628 kulturna dobra, 160 prirodni prostori, a 24 su mješovita područja. Najveći broj prirodnih područja nalazi se na teritoriju SAD-a: 13 i Kanade: 9, a kulturnih u Italiji: oko 40, te u Španjolskoj i Njemačkoj: po 30. Hrvatska s ukupno 6 lokaliteta zauzima vrlo visoko mjesto. - Na UNESCO-voj listi svjetskih rezervata biosfere nalazi se (2005. g) 482 područja u 102. zemlje svijeta, a od toga se njih 143 nalazi u 28 europskih zemalja (bez Rusije). - Na UNESCO-voj listi močvarnih područja međunarodnog značaja nalazi se (2005. g) ukupno područja u 147 zemalja svijeta (ukupno 1,3 mrd km2) Suvremeni aspekti zaštite prirode Međunarodni aspekt Najvažnije međunarodne organizacije u funkciji zaštite prirode, tj. one koje organiziraju međunarodne skupove na tu temu, pružaju servis informacijama i savjetima glede očuvanja prirode ili su nositelji pripreme i izrade međunarodnih dokumenata osobito konvencija u svezi zaštite prirode uopće ili osobitih prirodnih vrijednosti jesu: OUN (Organizacija ujedinjenih naroda, osobito UNESCO), WCED (Svjetska komisija za okoliš i razvoj), IUCN (Svjetska organizacija za zaštitu prirode), te različite druge organizacije za zaštitu pojedinih sastavnica okoliša, npr. REMPEC (Regionalno središte za zaštitu Sredozemnog mora od onečišćenja), IMO (Svjetska pomorska organizacija - zaštita mora od onečišćenja) i dr. Najvažniji međunarodni sporazumi i konvencije - kao sporazumi više subjekata međunarodnog prava (suverene države ili međuvladine organizacije) glede zaštite zaštite prirode i biološke raznolikosti jesu: CBD-konvencija, tj. konvencija UN o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, g.) i Kartagenski protokol (protokol o biološkoj raznolikosti) donijet temeljem te konvencije (Montreal, g.); CCPWH-konvencija odnosno konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Pariz, g.), CCD-konvencija, tj. konvencija s sprječavanju dezertifikcaije odnosno zaštiti šuma (Rio de Janeiro, g.), Barcelonska konvencija (Barcelona, i g.) i niz pripadajućih protokola, kojom su dane osnove zaštite Sredozemnog mora i pripadajućeg obalnog područja, 6

7 MARPOL-konvencija, tj. međunarodni sporazum o sprječavanju onečišćenja mora s brodova, UNFCCC-konvencija odnosno međunarodni sporazum glede zaštite klime na globusu (Rio de Janeiro, g.) i Protokol iz Kyota donijet temeljem te konvencije (Kyoto, g.), Konvencija o europskim krajobrazima (Firenca, g.) i druge ( vidjeti detaljnije u poglavlju 8.5. (11.5. za PPO) odnosno u poglavlju za GF jednog dana za SKR II dio (2011/2012) možda: ) (12.3 za PPO) ovog udžbenika). Tomu valja pridodati važne programe, kao što je to Agenda 21, tj. akcijski program održivoga razvoja za 21. stoljeće odnosno Povelja o održivom razvoju na globusu (RIO-deklaracija), Program UN za okoliš (UNEP), Program UN za održivi razvoj na globusu za razdoblje g. (CSD-program) i dr. ( vidjeti detaljnije u poglavlju 8.5 (11.5. za PPO) odnosno u poglavlju za GF jednog dana za SKR II dio (2011/2012) možda: ) (12.3 za PPO) ovog udžbenika). Nadalje su za zaštitu prirode važne slijedeće konvencije: Bernska konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa, kojom su utvrđene strogo zaštićene biljne i životnijske vrste (zabranjeno ih je brati, skupljati, rezati, uznemiravati, hvatati, ubijati, te je potrebno očuvati njihova staništa), zatim zaštićene vrste (nadzirano iskorištavanje istih), kao i utvrđena zabranjena sredstva i metode hvatanja, ubijanja i drugih oblika iskorištavanja. Ramsarska konvencija odnosno konvencija o močvarnim staništima od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica, temeljem koje su stranke konvencije obvezne donijeti nacionalne programe zaštite močvarnih staništa kao izuzetnih prirodnih dobara koje obiluju životinjskim i biljnim svijetom. Bonska konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja preko nacionalnih kopnenih područja, temeljem koje su sklopljeni mnogi drugi međunarodni sporazumi (npr. Sporazum o zaštiti šišmiša u Europi, Sporazum o zaštiti kitova i dr.). Odrednica EU o zaštiti prirodnih staništa i divljih svojta (92/43/EEC) najvažniji je i najzahtjevniji propis EU u području zaštite prirode. Njen je cilj doprinjeti očuvanju biološke raznolikosti kroz zaštitu divlje flore i faune, prvenstveno uspostavljanjem europske ekološke mreže, osobito «Natura 2000». Odrednica navodi 200 životinjskih i 500 biljnih vrsta, čija staništa zahtijevaju posebnu zaštitu. Svaki planirani zahvat u području mreže podliježe ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu. Površina mreže mora iznositi barem 10% teritorija zemalja članica. 7

8 Prednjači Slovenija koja je 1/3 svoga teritorija proglasila područjem ekološke mreže Nacionalni aspekt Temeljni zakon kojim je regulirano područje zaštite prirode je Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05). Zakonom se utvrđuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih vrijednosti odnosno cjelokupne biološke i krajobrazne raznolikosti. Zakon utvrđuje i zaštićene prirodne vrijednosti, tj. dijelove prirode koji uživaju posebnu zaštitu radi očuvanja sveopće biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili znanstvenoga, kulturnoga, estetskoga, gospodarstvenoga i drugog javnog interesa. Te su vrijednosti: zaštićena područja (npr. nacionalni parkovi i parkovi prirode), zaštićene vrste (vrste biljaka i životinja), te zaštićeni minerali i fosili. Zakonom se utvrđuju dozvoljene i zabranjene djelatnosti glede prirodnih vrijednosti (npr. zabrana trgovine zaštićenim životinjskim vrstama), postupci proglašavanja prirodnih vrijednosti, dokumenti zaštite prirode i dr. Zakon utvrđuje i potrebu donašanja ekološke mreže po uzoru na mrežu «Natura 2000». Također se utvrđuje potreba donašanja provedbenih propisa, koji primjerice reguliraju prijelaze za divlje životinje preko prometnica, postupak ocjene prihvatljivosti zahvata na prirodu i dr. Temeljem zakona donosi se Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH, a županijske skupštine donose Program zaštite prirode za područje županije. Strategija podliježe reviziji svakih 5 godina. Na državnoj i županijskoj razini takoder se donose Izvješća o stanju prirode, koja se izrađuju za prethodno razdoblje. Strategiju i Izvješće na razini države izrađuje (državni) Zavod za zaštitu prirode, utvrđuje nadležno ministarstvo (kulture), pa Vlada RH, a donosi Sabor RH. Postojeća Strategija (NN 81/99.) ističe da se RH odlikuje raznolikošću ekoloških sustava i velikim brojem vrsta. Strategija ističe ugroženost krajobrazne i biološke raznolikosti u RH, pri čemu se navode razlozi poput: promjena staništa (uništenjem, degradacijom, fragmentacijom, onečišćenjem okoliša: tla, vode, zraka, mora, krivolov), sječa, sakupljanje, uznemiravanje i unošenje stranih vrsta, turizam i društveno-gospodarske promjene koje dovode do nestanka ekstenzivnog stočarstva, te zapuštanja zavičajnih i kultiviranih biljaka i životinja. 8

9 Sl Pregledna karta zaštićenih prirodnih prostora u Europi 9

10 Oblici i karakteristike zaštićenih dijelova prirode Pod zaštitom prirode podrazumijevamo s jedne strane zaštitu posebno vrijednih dijelova prirode, tj. prirodnih vrijednosti, te s druge strane zaštitu ostalih prostora i migratornih koridora, koji su važni za očuvanje temeljnih prirodnih vrijednosti odnosno prvenstveno zaštićenih životinjskih i biljnih vrsta Oblici zaštićenih prirodnih vrijednosti u RH Najznačajniju ulogu za suvremenu zaštitu prirodnih predjela i vrsta u 20. stoljeću imala je klasifikacija po Bourdelle-u, kako slijedi: 1. Teritorijalno ograničena područja ili opći prirodni rezervati, 2. Biljne i životinjske vrste općenito i njihove zajednice u specijalnim rezervatima, 3. Prirodni spomenici, 4. Rezervati prirodnog predjela, 5. Spomen područja (memorijalni predjeli i parkovi). Bourdelleova je klasifikacija bila temelj svih daljnjih razrada i podjela prirodnih predjela, a danas je u RH, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, uvrđena slijedeća klasifikacija: 1. Prostorno odnosno teritorijalno određena područja Opći prirodni rezervati strogi i upravljani prirodni rezervati nacionalni parkovi ostali prirodni prostori parkovi prirode regionalni parkovi parkovi-šume Specijalni rezervati rezervati šumske vegetacije zoološki rezervati (ornitološki, ihtiološki) rezervati u moru geografski i geološki rezervati 10

11 2. Pojedinačni objekti i manji prostori 2.1. značajni krajolik 2.2. spomenik prirode 2.3. hortikulturni spomenik 3.4. spomen područja i spomen objekti 3. Pojedine biljne i životinjske vrste (divlje svojte i udomaćene svojte) 4. Zaštićeni minerali i fosili. Strogi prirodni rezervati namijenjeni su za znanstvena istraživanja kao izvorni dijelovi sačuvane prirode (prašuma i sl.), ovdje nisu dozvoljene nikakve radnje (niti uklanjenje trulih stabala), npr. to je dio Risnjaka i dio Sjevernog Velebita (Hajdučki kukovi i Rožanski kukovi; Bijele i Samarske stijene). Može se potpuno zabraniti pristup. U RH zauzimaju površinu od 24 km2. Upravljani prirodni rezervati područja su koja su još uvijek u znatnoj mjeri prostori očuvane izvorne prirode, prvenstveno su namijenjeni znanstvenim istraživanjim, praćenju stanja prirode te obrazovanju koje ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa. Ovdje se priroda može pomagati u svojoj evoluciji. Može se zabraniti ili ograničiti pristup. Nacionalni parkovi (u daljnjem tekstu: NP), u pravilu su prostrana područja očuvane prirode (barem ha), izuzetne estetske i umjetničke vrijednosti od interesa za znanost, kulturu, odgoj, rekreaciju i turizam. Turizam je podvrgnut znanstvenoj i odgojnoj funkciji pristup da, ali ne i uživanje supstance. Režim i status NP moraju proizaći iz najvišeg organa državne i zakonodavne vlasti. U NP valja osigurati određen broj osoblja na površinu, a ponekad (SAD) određen je broj čuvara u odnosu na broj životinja (medvjedi i sl.). Za NP moraju biti osigurana sredstva za održavanje i unapređenje (po jedinici površine). U NP su zabranjene određene djelatnosti, npr. obrada tla (poljoprivreda), uzgoj stoke, lov, ribolov, korištenje šuma, rudarstvo, izgradnja brana, vodocrpilišta, izgradnja naselja i nastambi, izgradnja tranzitnih prometnica, dalekovodi i sl. Dozvoljene su infrastrukturne građevine u funkciji NP. (Novim propisima, a radi proširenja prostora nacionalnih parkova, može se dozvoliti (ne uvijek) bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom ali na tradicionalan način.) Tolerirana iznimka je turizam, ali s ciljem da NP posjećuje veći broj posjetilaca, sa što kraćim zadržavanjem, a iz NP treba isključiti sve one vrste turizma kojima glavna 11

12 svrha nije posjet i razgledavanje. U RH nalazimo osam nacionalnih parkova, koji zauzimaju ukupnu površinu od 961 km2, od čega se 726 km2 odnosi na kopno, a 235 km2 na more. Park prirode je u osnovi prostrana prirodna cjelina, naročite ljepote i svojevrsnosti, s ekološkim obilježjima nacionalnog značaja, s naglašenim krajobraznim, obrazovnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima, a planski usmjerenog razvoja s jače naglašenom turističko-rekreacijskog funkcijom nego NP. (Turizam katkad može biti inicijatorom proglašenja parka prirode.) U pogledu zaštite, osnovni oblik je opća zaštita prirodne sredine i očuvanja većih prostora prirodnog i antropogenog krajolika od devastacije i prevelikih promjena zbog gospodarske eksploatacije i izgradnje, te nadalje služe i kao ekološki oslonac faune i vegetacije ugrožene urbanizacijom, lovom i ribolovom. U RH nalazimo 10 parkova prirode, koji zauzimaju ukupnu površinu od km2 kopna i 41 km2 mora. Regionalni park je područje slično parku prirode: prostrano prirodno i dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora, s ekološkim obilježjima prvenstveno od regionalnog ili makroregionalnog značaja i s krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi. Propisiju se mjere zaštite. (U RH zasad nema regionalnih parkova.) Park-šuma je prirodna ili sađena šuma, koja je namijenjena odmoru, rekreaciji i/ili ima određenu pejsažnu vrijednost (npr. otočić Košljun u Puntarskoj Dragi, šuma Dundo na o. Rabu). Ovdje su dozvoljene samo radnje i mjere u svrhu njena održavanja i namjene. U RH se nalaze 32 park-šume, koje zauzimaju ukupnu površinu od 100 km2. Posebni ili specijalni rezervat (u daljnjem tekstu SR) je područje u kojem je osobito izražen jedan ili više elemenata prirode: biljne vrste, životinjske vrste, zajednice biljnih i životinjskih vrsta, rijetko: reljef, vode i dr., a od osobitog je znanstvenog značaja i namjene. SR može biti: rezervat šumske vegetacije, botanički odnosno floristički rezervat (npr. dio otoka Prvića), zoološki rezervat (ornitološki ptice (dio sjeverozapadnog dijela otoka Cresa supovi), ihtiološki ribe rijeka Jadro Solin) i dr.), rezervat u moru (dio morskog prostora i morskog dna, npr. područje Malostonskog zaljeva), geografski, geološki i drugi rezervati. (Ostali primjeri: šumica crnika na Glavotoku, otok Lokrum kraj Dubrovnika.) U SR nisu dozvojenje radnje koje bi mogle narušiti njegova svojstva, npr. zabrannjeno je branje biljaka, uznemiravanje i hvatanje životinja, unašanje stranih vrsta i sl. U RH su do sada proglašena 85 SR u ukupnoj površini od 350 km2. 12

13 Značajni krajolik odnosno značajni krajobraz (npr. otok Ilovik, poluotok Lopar, Kamačnik kraj Vrbovskog, Klek iznad Ogulina) je prirodni i/ili kultivirani predjel veće estetske vrijednosti: slikoviti krajolik očuvanih obilježja karakterističnih za neku regiju ili područje, krajolik s kulturno-povijesnim ili etnografskim spomenikom i sl. (U ovisnosti o veličini teritorija može se svrstati u 1. ili u 2.). Mjerama zaštite propisane su dopuštene i nedopuštene djelatnosti. U RH je proglašeno oko 70 značajnih krajolika s ukupnom površinom od 620 km2. Spomenik prirode (u daljnjem tekstu: SP) je pojedinačni izvorni objekt ili skupina objekata žive i nežive prirode, koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. SP može biti geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki,...), geomorfološki (spilja, jama, soliterna stijena), hidrološki (vodotok, slap, jezero), botanički (rijedak star primjerak drveća ili njihova skupina. (Primjeri proglašenih spomenika prirode: Modra spilja na Biševu, Modro i crveno jezero kod Imotskog, spilja Lokvarka, izvor Kupe kod Razloga, lokva u naselju Unije, najstarija maslina na V. Brijunu, dva hrasta u Guljanovu dolcu kod Crikvenice). Na spomeniku prirode nisu dozvoljene radnje kojima se mogu ugroziti njegova prirodna obilježja. U RH je proglašeno oko 100 spomenika prirode s ukupnom površinom od 2,5 km2. Spomenik parkovne arhitekture odnosno hortikulturni spomenik je umjetno oblikovani prostor: perivoj (npr. uz dvorce), botanički vrt (npr. Velebitski botanički park na Zavižanu, botanički vrt u Zagrebu, arboretum (npr. Trsteno), pa i gradski park, koji ima veću estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno-povijesnu ili znanstvenu vrijednost (npr. park Sv. Jakova i park Angiolina u Opatiji). (Ovdje se može nalaziti i neki drugi antropogeni fenomen prirode, npr. Primoštenske i Bakarske terase vinova loza.) U RH je zasad proglašeno oko 190 spomenika, koji se prostiru na površini od 10 km2. Spomen-područje (memorijano područje) i spomen-objekt je dio prirode u svezi sa značajnim povijesnim ili legendarnim događajima (npr. Krbavsko polje, Petrova Gora, Gettisburg). Temeljna mu je funkcija održavanje memorijala, znanstvena, odgojna, obrazovna, rekreacijska te povod za zaštitu prirode. Osnovna koncepcija ne počiva na zoniranju nego na sustavu obilaska. Pojedina biljna i životinjska vrsta kao divlja svojta je rijetka ili znanstveno značajna ili ugrožena vrsta samonikle biljke ili slobodne životinje: ris, medvjed, runolist, sredozemna medvjedica, velebitska degenija, 13 vrsta šišmiša, veliki tetrijeb, kornjača-čančara, vidra, vuk i dr.). Divlja svojta može biti zaštićena na cijelom području (županija, država) ili samo na nekim ograničenim područjima (npr. planinski božur na Samoborskom gorju, Medvednici i Lici). Zabranjene su radnje kojima se biljna ili životinjska zaštićena vrsta uznemirava u njenom prirodnom životu i 13

14 slobodnom razvitku: branje, uklanjanje, oštećivanje, držanje, oštećivanje razvojnih oblika (jaja, ličinke), legla i dr., a također je zabranjena i strogo sankcionirana prodaja, kupnja, otuđivanje i prepariranje. Zaštićene zavičajne udomaćene svojte su one biljke i životinje koje su se razvile kao posljedica tradicijskog uzgoja i čine dio hrvatske kulturne baštine (boškarin u Istri, istarski gonič i dr.). Do sada je pod svim gore navedenim oblicima zaštićenih prostora zaštićena površina od 9,8% kopna RH, i oko 0,9% morske površine RH Proglašenje, upravljanje i gospodarenje zaštićenim dijelovima prirode u RH Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor posebnim zakonom. Za nacionalni park i park prirode obvezno se izrađuje Prostorni plan područja posebnih obilježja, koga donosi Sabor RH. Stroge, upravljane i specijalne rezervate i zaštićene prirodne vrijednosti koje se prostiru na području više županija proglašava Vlada uredbom, a temeljem prijedloga nadležnog ministarstva (zasad je nadležno ministarstvo kulture). Ostale zaštićene prostorne dijelove prirode: regionalni park, značajni krajobraz, park-šumu, spomenik prirode, spomenik parkovne arhitekture proglašava Županijska skupština uz suglasnost nadležnog ministarstva. Prijedlog akta o proglašenju zaštićenih prostora prirode temelji se na stručnoj podlozi, koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode (u daljnjem tekstu: Zavod). Stručnom se podlogom utvrđuju obilježja i vrijednosti područja koje se predlaže za zaštitu, način upravljanja tim područjem i dr. Zaštićene pojedine biljne i životinjske vrste (svojte) proglašavaju se aktom nadležnog ministarstva, temeljem procjene ugroženosti pojedinih svojta, te obveza koje proizlaze iz konvencija kojih je RH stranka. U pravilu je riječ o biljkama i životinjama koje se nalaze na tzv. «crvenom popisu» IUCN-a (Svjetska organizacija za zaštitu prirode). Biljke i životinje koje se nalaze na crvenom popisu pripadaju jednoj od tri kategorije ugroženosti. U prvu kategoriju ubrajaju se one koje se smatraju izumrlim (oznaka EW odnosno EX) i regionalno izumrlim (EW). U drugu kategoriju ubrajaju se one za koje postoji veliki rizik od izumiranja (CR), te organizmi s vrlo visokim rizikom od nestajanja (EN i VV), a u trećoj su kategoriji oni organizmi kod koji bi uskoro mogli doći u opasnost od izumiranja (NT niskorizične i DD nedovoljno poznate). Na svjetskom se crvenom popisu 14

15 (bez niskorizičnih) nalazi oko svojta, od toga u Europi živi 672, a u RH 223 (dakle 1/3 europskih organizama), pri čemu su u RH osobito ugrožene ptice (76 od 231 europskih vrsta), te slatkovodne ribe (66 od 145). Crveni popis za RH izrađuje Zavod. Zavičajne i udomaćene svojte, kao i zaštićene minerale, sigovine i fosile proglašava nadležni ministar temeljem stručne podloge Zavoda. Zaštićene prirodne vrijednosti upisuju se u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, koje vodi nadležno ministarstvo. Sadržaj i način vođenja upisnika propisan je predmetnim pravilnikom, a podaci iz upisnika su javni. Zaštićenim područjima upravljaju javne ustanove. Javne ustanove za upravljanje s NP i PP osniva Vlada RH. Javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim prirodnim područjima i vrijednostima osnivaju županije odlukom Županijske skupštine. Upravljanje strogim rezervatom, NP, PP, regionalnim parkom, posebnim rezervatom i zaštićenim krajolikom provodi se temeljem Plana upravljanja. Plan upravljanja donosi se za razdoblje od 10 godina, a njime se određuju razvojne smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja i upravljanja zaštićenim područjem, kao i detaljne smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva Korištenje prirodnih dobara Korištenje prirodnih dobara provodi se na temelju planova gospodarenja i korištenja prirodnih dobara kao i dokumenata prostornog uređenja vodeći računa o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti. Zabranjeno je korištenje prirodnih dobara na način koji uzrokuje: - oštećivanje tla i gubitak njegove prirodne plodnosti, - oštećivanje površinskih ili podzemnih geoloških, hidrogeoloških i geomorfoloških vrijednosti, - osiromašenje prirodnoga biljnoga, gljivljeg i životinjskog svijeta, - smanjenje biološke i krajobrazne raznolikosti, - onečišćenje ili zagađenje vode i ugrožavanje njezine iskoristivosti. Planovi gospodarenja i korištenja prirodnih dobara u vodnom gospodarstvu, šumarstvu i lovstvu, slatkovodnom i morskom ribarstvu, 15

16 rudarstvu, poljoprivredi, energetici, prometu, telekomunikacijama, turizmu, športu i rekreaciji i dr. u daljnjem tekstu: Plan, podliježu Ocjeni. Nositelj plana dostavlja Ministarstvu kulture u daljnjem teksu: MK nacrt prijedloga Plana s molbom da mu se za predmetni plan u roku od 60 dana utvrde mjere i uvjeti zaštite prirode, te nakon toga dovršava Plan. Nositelj Plana dostavlja MK Konačni prijedlog Plana zajedno s mjerama i uvjetima zaštite prirode sa zahtjevom da mu MK izda Prethodnu suglasnost. Izdavanjem (utvrđivanjem) Prethodne suglasnosti od strane MK ujedno je dana i Ocjena na Plan gospodarenja prirodnim dobrima na području ekološke mreže. Mjere i uvjeti zaštite prirode kao sastavnica Plana jesu: - pregled zaštićenih i evidentiranih prirodnih vrijednosti, ekološki značajnih područja i osobito vrijednih krajobraza s njihovim značajkama i ocjenom stanja, - pregled područja na kojima se očekuje postojanje prirodnih vrijednosti, te preporuke za ponašanje prigodom otkrivanja tih vrijednosti ili proglašavanja njihove zaštite, - zaštitne mjere i razvojna usmjerenja za zaštićene prirodne vrijednosti, ekološki značajna područja i osobito vrijedne krajobraze, - mjere za očuvanje biološke raznolikosti, osobito mjere za očuvanje stanišnih tipova, - kartografski prikaz stanišnih tipova. U prostorne planove moraju se ugraditi uvjeti i mjere zaštite prirode. U postupku izrade prostornih planova, a na zahtjev nositelja prostornog plana, MK utvrđuje i izdaje nositelju uvjete i mjere zaštite prirode. U postupku donošenja prostornih planova koji obuhvaćaju zaštićeno područje pribavlja se prethodna suglasnost MK. Ako način ili opseg korištenja prirodnih dobara neposredno ugrožava povoljno stanje neke vrste ili stanišnoga tipa, ministar MK može to korištenje naredbom ograničiti ili privremeno obustaviti dok traje ugroženost. 16

17 Zahvati u prirodu Planovi, programi i drugi zahvati u daljnjem tekstu: zahvat, koji sami ili s drugim zahvatima mogu imati utjecaja na prirodu odnosno na sastavnice ekološke mreže podliježu ocjeni prihvatljivosti za prirodu. Ocjena prihvatljivosti zahvata za prirodu je postupak ocjene planova, programa i drugih zahvata koji sami ili s drugim zahvatima mogu imati bitan utjecaj na ekološku mrežu u daljnjem tekst: EM 1, u odnosu na ciljeve očuvanja EM i njen integritet. Za zahvate za koje se sprovodi postupak PUO 2, te za planove i programe za koje se provodi postupak SPUO 3 ocjena prihvatljivosti za prirodu odnosno za EM daje se u okviru predmetnih postupaka. Ocjena prihvatljivosti zahvata za prirodu odnosno sastavnice EM, provodi se u 3 dijela (koraka): 1. prethodna ocjena, 2. glavna ocjena, te sljedna ocjena drugih pogodnih mogućnosti i 3. utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih mjera. Ad1. Prethodna ocjena Nakon što nositelj zahvata (plana, programa) u daljnjem tekstu: Nositelj, Ministarstvu kulture odnosno županijskom tijelu nadležnom za za zaštitu prirode 4 u daljnjem tekstu: MK, dostavi cjeloviti zahtjev za ocjenu (propisan provedbenim zakonskim aktima 5 donijetim temeljem Zakona o zaštiti prirode), MK provodi postupak Prethodne ocjene. Ukoliko se tom ocjenom utvrdi da planirani zahvat neće imati bitan utjecaj na područje EM, MK će Potvrdom o prihvatljivosti zahvata utvrditi da Nositelj stječe pravo izvođenja zahvata u odnosu na EM. Ukoliko MK Prethodnom ocjenom utvrdi da planirani zahvat može imati značajan utjecaj na EM, donosi Rješenje o potrebi provođenja Glavne ocjene. 1 Vidjeti poglavlje ovog udžbenika (za PPO ). 2 Vidjeti poglavlje ovog udžbenika (za PPO ). 3 Vidjeti poglavlje ovog udžbenika. (za PPO ). 4 Tek u malom dijelu specijalnih slučajeva za ocjenu je nadležno županijsko tijelo za upravne poslove zaštite prirode (ZP). Naime nadležno tijelo za ove postupke je tijelo koje je inače nadležno za utvrđivanje posebnih uvjeta ZP prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata. Tako je za predmetne poslove za područja nacionalnog parka, posebnog rezervata, spomenika prirode i parka prirode nadležno Ministarstvo kulture, a županijsko tijelo nadležno za upravne poslove ZP za područja regionalnog parka, značajnog krajobraza, parka-šume i spomenika parkovne arhitekture - op.aut. 5 Uglavnom je riječ o sljedećim propisima: Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu, NN 89/07., Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu, NN 118/09. i Uredba o proglašenju ekološke mreže, NN 109/07. 17

18 Ad 2. Glavna ocjena Za postupak Glavne ocjene Nositelj mora dati izraditi stručnu podlogu, tj. Studiju prihvatljivosti planiranog zahvata ili programa za prirodu s prikazom mogućih utjecaja na EM (koja ima slične sastavnice kao i Studija utjecaja na okoliš samo s naglaskom na zaštitu prirode) 6. Ukoliko se u postupku Glavne ocjene utvrdi da je Zahtjev prihvatljiv, MK izdaje Rješenje o dopuštenju planiranog zahvata. Rješenje sadrži uvjete zaštite prirode koji sadrže i mjere ublažavanja štetnih posljedica na ciljeve očuvanja i cjelovitost EM kojima se osigurava smanjivanje štetnih utjecaja zahvata na EM na prihvatljivu razinu, te Program praćenja ciljeva i očuvanja EM. Rješenjem se utvrđuje i plaćanje jamčevine. Ukoliko se u postupku Glavne ocjene utvrdi štetan utjecaj zahvata na područje EM, MK donosi Mišljenje o potrebi provedbe Ocjene drugih pogodnih mogućnosti. Ako se ovom ocjenom utvrdi da niti jedna druga predložena mogućnost nije prihvatljiva, a štetni utjecaji planiranog zahvata ostaju, MK utvrđuje Rješenje kojim se odbija Zahtjev za izvođenje planiranog zahvata u prirodu, i upućuje Nositelja na utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta. Ad3. Prevladavajući javni interes i kompenzacijski uvjeti U postupku utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta 7 utvrđuje se postoje li imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa nad javnom koristi očuvanja prirode. Ukoliko postoje, uključujući one gospodarske i socijalne naravi ili zbog pomanjkanja drugih pogodnih mogućnost, planirani zahvat je moguće odobriti tek uz utvrđivanje kompenzacijskih uvjeta. Ako se na području planiranog zahvata nalazi stanišni tip ili svojta iz Popisa ugroženih i značajnih tipova i svojti (stanište biljne, gljivlje, ili životinjske vrste koje su zaštićene na temelju međunarodnih akata i drugih propisa), prevladavajući javni interes zbog kojeg se prihvaća planirani zahvat može se odnositi samo na zaštitu zdravlja ljudi i javnu sigurnost ili na uspostavljanje bitno povoljnijih uvjeta za prirodu, a prevladavajući javni interes i kompenzacijske uvjete utvrđuje Vlada RH. U ovom slučaju administrativne poslove postupka obavlja MK. U ostalim slučajevima cjelokupni postupak provodi MK. 6 Kod postupaka PUO i SPUO jedna od temeljnih sastavnica studije SUO odnosno studije SPUO je «Glavna ocjena prihvatljivosti zahvata odnosno programa (PiP) za ekološku mrežu» (karakteristike ekološke mreže, opis utjecaja zahvata odnosno programa na ekološku mrežu i mjere ublažavanja štetnih posljedica na ekološku mrežu). 7 Kompenzacijskim uvjetima osigurava se ponovno ispunjavanje ciljeva očuvanja ekološke mreže, njezina integriteta, povezanosti i očuvanja vrijednosti zbog kojih je područje proglašeno ekološkom mrežom. 18

19 Prevladavajući javni interes i kompenzacijski uvjeti utvrđuju se uz prethodno provedenu javnu raspravu odnosno javni uvid 8. Osnovni su oblici kompenzacijskih uvjeta sljedeći: uspostavljanje kompenzacijskih područja koje ima iste ili slične značajke kao dio prirode oštećen zahvatom, uspostavljanje nekog drugog područja značajnog za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, plaćanje novčanog iznosa u vrijednosti procjene prouzročenog oštećenja prirode (u slučaju da nije moguće provesti sanacijske uvjete). Radi utvrđivanja kompenzacijskih uvjeta MK osniva Povjerenstvo. Povjerenstvo se sastoji od stalnih članova i to najmanje jednog predstavnika MK i najmanje jednog predstavnika Zavoda za zaštitu prirode te od članova koji se imenuju, ovisno o području ekološke mreže i zahvatu, iz redova relevantnih stručnjaka i predstavnika nevladinih udruga. Novčani iznos na ime kompenzacije uplaćuje se u korist državnog proračuna. Postupak utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta završava donošenjem Rješenja MK 9, kojim se: dopušta provođenje zahvata (s utvrđenim kompenzacijskim uvjetima i programom praćenja) odnosno odbija provođenje zahvata (s odgovarajajućim obrazloženjem). Postupci Prethodne ocjene, Glavne ocjene, i Ocjene drugih pogodnih mogućnosti, ne mogu trajati duže od šest mjeseci od dana zaprimanja urednog Zahtjeva. Postupak iznimno može trajati i duže ako se radi o utvrđivanju prevladavajućih javnih interesa i kompenzacijskih uvjeta za planirani zahvat. Javnost mora biti obaviještena na odgovarajući način 10 o svim dijelovima pojedinih koraka provedbe ocjene prihvatljivosti plana, programa i drugih zahvata za prirodu. Sudjelovanje javnosti u provedbi ocjene osigurava se putem javne rasprave (u slučaju PUO i SPUO) odnosno javnog uvida (kod ostalih zahvata) Primjerice kod zahvata koji se ne vode u okviru PUO i SPUO u pravilu se provodi samo javni uvid. 9 Kod postupaka PUO i SPUO MK donosi odgovarajuće Mišljenje glede utjecaja zahvata na ekološku mrežu, te u tim postupcima MZOPU donosi Rješenje o PUO odnosno SPUO. 10 Vidjeti poglavlje: alineja h) ovog udžbenika (za PPO alineja h)). 11 Vidjeti poglavlje: alineja i) ovog udžbenika (za PPO alineja i)). 19

20 Ekološka mreža Ekološka mreža je sustav najvrjednijih područja za ugrožene vrste, staništa, ekološke sustave i krajobraze, koja su dostatno bliska i međusobno povezana koridorima, čime je omogućena međusobna komunikacija i razmjena vrsta. Zamisao o ekološkoj mreži pojavila se tih godina g. donijeta je EU-odrednica (92/43/EEZ) o očuvanju prirodnih straništa te divljih životinjskih i biljnih vrsta, g. «lansirana» je u Maastrichtu ideja o europskoj ekološkoj mreži, g. usvojena je sveeuropska strategija biološke i krajobrazne raznolikosti (PEBLDS), a na svjetskom skupu u Johannesburgu g. pokrenuta je ideja o globalnoj ekološkoj mreži svijeta. Na razini Europe najpoznatije su danas ekološka mreža «Natura 2000» (članice EU) tzv. SPA područja (Spatial Protection Areas) i «Smaragdna mreža» - područja od posebne važnosti za zaštitu prirode, tzv. ASCI područja (Areas of Special Conservation Interest) za europske zemlje koje nisu u EU i druge izvaneuropske zemlje. Osnovni je princip ostvarenje dovoljno velikog područja koji omogućuje adekvatnu zaštitu odnosno održanje ekoloških sustava, staništa, svojta i krajobraza od europske važnosti. Ekološku mrežu čine 4 glavna područja: - središnje jezgre (core areas), - koridori (corridors), - prijelazne zone (buffer zones) i - područja obnove (restoration areas). Središnje jezgre čine osnovu ekološke mreže. To su područja od posebne važnosti za zaštitu prirode, a u idealnom slučaju sadrže: - značajan broj predstavnika prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova karakterističnih za Europu duž njihovog tradicionalnog područja rasprostranjenosti, - za opstanak sposobne populacije europski značajnih vrsta, - prirodne procese neophodne za opstanak staništa i populacija, te - krajobraze od europske važnosti. 20

21 Sl Prikaz principa strukturiranja ekološke mreže Koridori imaju ulogu da poput mostova povezuju središnje jezgre, tako da vrste između njih mogu komunicirati i migrirati. Razlikuju se tri vrste koridora s tim da različiti tipovi koridora maju različitu funkciju za različite vrste, npr. za kretanje šumskih zvijeri (medvjed, ris, vuk) koridori su prostrrani šumski kopmpleksi. Vrste koridora su: - linijski koridor čine neprekinuti linijski elementi koji se izrazitije razlikuju od okolnog područja i nisu intenzivno korišteni, npr. vodotok, drvored, živica i sl., - krajobrazni koridor, koji u obliku širih pojasa povezuje središnje jezgre, te - «steping zone» - koridor, koji se sastoji od pojedinih izdvojenih područja (dakle ne postoji kontinuirana struktura), koje vrste mogu koristiti na svom migratornom putu (npr. sustav vodenih staništa na selidbenom putu ptica). Prijelazne zone su u pravilu tampon zone koje trebaju čuvati jezgre od negativnih vanjskih utjecaja (naselja osobito gradska, promet, isušivanje i dr.). 21

22 Područja obnove predstavljaju područja nekad vrijednih ali sada degradiranih područja, koja je potrebno obnoviti i ponovo uključiti u staništa ekološke mreže, kako bi se osigurala njezina funkcionalnost. U područja ekološke mreže u RH uvršteni su slijedeći prostori (prema prijedlogu u Izvješću o stanju prirode u RH za razdoblje g. odnosno Uredbi o proglašenju ekološke mreže RH): - biološki iznimno vrijedni i dobro očuvani prostori, - područja stanišnih tipova koja su ugrožena na svjetskoj ili europskoj razini, - staništa divljih svojta koja su ugrožena na svjetskoj ili europskoj razini ili na području RH, - staništa endemičnih svojta, - područja koja bitno doprinose genskoj povezanosti populacilja bioloških vrsta (koridori), - selidbeni putovi životinja, - očuvane šumske cjeline - svi biospeleološki važniji objekti te morske spilje. U naravi su u područje ekološke mreže u RH uvršteni svi do sada zaštićeni prostori prirodnih vrijednosti (NP, PP i drugi), te većina predloženih prostora u prostornim planovima županija, područja većih vodotoka, šumskih koridora, močvarna područja kao postaje na putu seljenja ptica (Jadran) i prostora drugih krajobraznih elemenata koji omogućuju kretanje divljih svojta između njihovih staništa. Postojeća ekološka mreža RH obuhvaća km2 kopnene površine (oko 47% ukupnog prostora kopna) i km2 mora (oko 39% morskog prostora) odnosno ukupno km2 ili 44% ukupnog teritorija RH. Pri tom se ekološka mreža na kopnu sastoji iz prostora: - jezgara od međunarodne važnosti u površini od oko km2, - nacionalnih jezgara u površini od oko km2, - koridora u površini od oko km2 i - prijelaznih područja u površini od oko km2. Od ukupne kopnene površine Primorsko-goranske županije koja iznosi km2, u Ekološku je mrežu uključeno km2 ili preko 88% kopnenog područja Županije. 22

23 Sl Nacionalna ekološka mreža (NEM) Hrvatske - prijedlog prema Izvješću o stanju prirode u RH za razdoblje g. 23

24 8.3. OSOBITOSTI PROSTORNOG PLANIRANJA NACIONALNIH PARKOVA I PARKOVA PRIRODE Uvodno Za nacionalni park (u daljnjem tekstu: NP i park prirode: PP) obvezno se donosi prostorni plan (Prostorni plan područja posebnih obilježja) i to od strane najvišeg predstavničkog tijela države. Prostorni plan područja posebnih obilježja nacionalnog parka ili parka prirode osnovno je sredstvo koncepcije i provođenja, zaštite, uređenja, održavanja i unapređenja tih prostora Temeljni principi 1. Cilj prostornog plana je zaštita prirodnih karakteristika, prirodnog izgleda i ambijenta u zatečenom obliku, kao i unapređenje prirode u dijelovima prostora koji su u odnosnu na izvorno stanje promijenjeni ili narušeni. 2. Temeljna akcija prostornog plana je zaštita prostora odnosno ograničenje zahvata koji bi mogli narušiti prirodne značajke. 3. Teritorij NP i PP mora biti dovoljno prostran da se na odgovarajući način mogu čuvati temeljne vrijednosti odnosno prostori s «tampon» zonama prema okolnim prostorima. Granice NP i PP koincidiraju s granicama obuhvata plana. 4. Globalni odnosno društveni interes u zaštiti nije samo prioritet, već treba biti jedini izraženi interes. 5. Prostor obuhvata plana u pravilu se promatra prema principu homogene regije, tj. prostora bitno različitog i različito uređenog od okolnog prostora. 6. Prostor NP i PP ne smije se nikada smatrati izrazito turističkim područjem - posjeta da, ali uživanje supstance ne. Kapacitet posjetilaca mora se temeljiti na procjeni dovoljnog (prihvatnog) kapaciteta parka odnosno njegovih pojedinih zona. 7. Temeljni polazni stav je da nikakav tranzitni promet (tj. onaj kome nije cilj prostor parka) ne smije prolaziti kroz dio područja parka. To, nažalost nije moguće uvijek ostvariti, osobito radi postojećih izgrađenih građevina prometne i druge infrastrukture. Trase unutarnjeg prometa (ako nije pješački) moraju zaobilaziti zonu temeljnog fenomena NP. Uopće je uputno ostaviti pojedine prostore unutar parka (zone divljine) bez pristupnih putova. 24

25 8. U načelu u NP ne bi smjelo biti naselja. Za postojeća naselja, ako su u zahvatu NP, prostornim planom se određuje zabrana proširenja i izgradnje, te strogi uvjeti za rekonstrukciju građevina Temeljne karakteristike i sastavnice Prostornog plana Nacionalnog parka (i parka prirode) 1. Ciljevi plana: očuvanje prirodnih obilježja, prirodnog izgleda i ambijenta na teritoriju NP 2. Analitički dio plana 2.1. Istraživanje osnovnih obilježja: Temeljni fenomen NP je osnovna prirodna vrijednosti (obilježje) radi koga se područje stavlja pod zaštitu (Plitvice: sedrene barijere, Mljet: šuma i jezera itd.). On se može nalaziti na neprekinutoj ili diskuntinuiranoj površini, može se raditi o jednoj osobitosti ili njih nekoliko Prateći elementi prirode koji su ekološki, estetski ili funkcionalno povezani s temeljnim fenomenom Sekundarni prirodni fenomeni koji nisu specifični promatranom području, ali ga obogaćuju Svi se fenomeni odnosno elementi moraju analizirati u različitim dimenzijama: opća i specifična obilježja, rasprostranjenost, intenzitet, osjetljivost na ekološke poremećaje i značaj (znanstveni, kulturni, edukativni, estetski, rekreacijski i sl.) 2.2. Istraživanje nespecifičnih pojava, čimbenika, utjecaja i procesa Postojanje prirodnih procesa koji mogu ugroziti temeljni fenomen NP Postojanje antropogenih utjecajnih čimbenika, demografske značajke, naselja, izgrađenost Ostalo 2.3. Zaključci u svezi opće ugroženosti NP i utvrđivanje njihovih uzroka. 25

26 3. Koncepcija plana 3.1. Koncepcija zaštite Pravne, socijalne, političke, ekonomske i kulturne okolnosti i aktivnosti glede zaštite 3.2. Koncepcija korištenja Vanjske makroregionalne i regionalne okolnosti: prometni pravci, gradovi u bližoj i daljoj okolici, djelatnosti u regiji, postojeći prostorni planovi, postojeća infrastruktura Izvori, smjerovi i intenzitet mogućih posjeta NP-u Prikladnost pojedinih prostora (u estetskom, biološkom, tehničkom, ekonomskom, rekreacijskom pogledu) NP za pojedine namjene Ostalo: kapaciteti pojedinih dijelova NP za prihvat posjetitelja, posebno temeljnog fenomena, prohodnost odnosno pristupačnost (staze, mostići, elektro-vlakovi, brodice,...) tim zonama (zona mješovite namjene, zona usmjerne zaštite, specijalne zone: rezervati i pojedinačni objekti i dr.). 4. Plan (planski i provedbeni dio) 4.1. Program zaštite i unapređenja 4.2. Program korištenja u znanstvene, kulturne, rekreacijske, gospodarske, obrazovne i slične svrhe 4.3. Shema temeljne prostorne organizacije (prilazi području NP, namjene površina i dr.) 4.4. Plan zona i režima zaštite, te programi po zonama «zoniranje» vidjeti grafički prilog: Sl Plan kolnog i pješačkog prometa unutar područja NP 4.6. Pejsažna odnosno krajobrazna osnova, održavanje, sanacija, naputci za rekonstrukcije 4.7. Naselja i programi njihova tretiranja 4.8. Idejna rješenja infrastrukture 4.9. Predviđeni programi daljnjih detaljnih istraživanja i određenje područja za detaljnije planiranje i uređenje, tj. izradu detaljnih i drugih vrsta prostornih planova i dr. 26

27 Sl Skica zoniranja nacionalnog parka (Načela zoniranja mogu se koristiti i kod drugih zaštićenih područja, osobito parka prirode) (Izvor: A. Marinović-Uzelac: Prostorno planiranje, Zagreb, 2001.) Zona temeljnog fenomena Prostor je (prostori) na kojemu se nalaze prirodne vrijednosti i osobitosti, koji su glavni razlog proglašenja NP i daju mu temeljnu karakteristiku (Plitvice: sedrene barijere, Krka: jezera i sedrene barijere, Mljet: jezera i šuma oko njih i sl.). Zona odnosno zone usmjerene zaštite Prostori su šire zaštite, tj. u pravilu prostori koji su antropogeno promijenjeni (dakle nisu prostori izvorne prirode), ali su neophodni komplement zoni temeljnog fenomena NP. Specijalne zone Prostori su specijalnih rezervata: botanički, zoološki (ornitološki, ihtiološki), zone divljine, zatim su tu spomenici prirode: geomorfološki, hidrološki, hortikulturni spomenici ili spomen objekti odnosno neki drugi zaštićeni objekti ili kompleksi arheoloških zona. Zone mješovite namjene To su prostori koji su namijenjeni: - turističkoj izgradnji, ugostiteljstvu, rekreaciji, - postojeća stambena izgradnja prioritetno adaptacija za smještaj djelatnika NP, 27

28 - prostori i građevine za tehničke, stručne i znanstvene potrebe NP: laboratoriji, rasadnici, biblioteke, muzeji, spremišta, garaže, radionice, servisi i dr., - prometni kompleksi: parkirališta i sl. Ostale zone Zone poljoprivrednog krajolika su zone tradicionalne poljoprivredne proizvodnje koje treba takvima održati. Etnološke zone čine zaseoci i sela tradicionalnog graditeljstva, koja imaju etnografsku, povijesno-kulturnu i umjetničko-estetsku vrijednost. Ovdje još nalazimo i arheološke i kulturnospomeničke zone, te antropogene i druge slične zone Nacionalni parkovi i parkovi prirode u RH, osobito NP Plitvička jezera Nacionalni parkovi u Hrvatskoj jesu: Plitvička jezera, Krka, Kornati, Risnjak, Brijunsko otočje, Sjeverni Velebit, Paklenica i Mljet. Zauzimaju ukupno 1,3% površine kopna i 0,4% površine mora. Parkovi prirode u Hrvatskoj jesu: Učka, Kopački Rit, Medvednica, Biokovo, Velebit, Lonjsko polje, Žumberak i Samoborsko gorje, Papuk, Telašćica i Vransko jezero. Ostali PP u postupku proglašenja ili predviđeni za zaštitu jesu: Bjelolasica, Mrežnica, Plješivica, Lastovo, Donja Neretva, Elafiti i dr. PP u RH zauzimaju 7,07% površine kopna i 0,07% površine mora. Nacionalni park Plitvička jezera (nekad zvan: Đavolski vrt, radi svoje nepristupačnosti) najznačajniji je NP u Hrvatskoj. Prvi je puta proglašen NP-om financijskim zakonom za budžetsku 1929/1930. g., što prestaje g., pa su park nakon toga održavali isključivo entuzijasti lukrativno g. ponovo je Uredbom Banovine Hrvatske proglašen NP-om, a g. odnosno g. zaštićen je kompleks Plitvica i šume kao NP na teritorijju od ha g. postaje dijelom svjetske prirodne baštine (UNESCO). NP Plitvička jezera danas se prostire na ukupnoj površini od ha, od čega je šumom pokriveno ha (od toga 1/3 u prašumskom obliku, 1/3 u vrlo dobrom stanju, a 1/3 u degradiranom stanju). Vode obuhvaćaju 217 ha, a travnjaci sa seoskim naseljima ha. Najviša kota u NP je mnm (Seliški vrh), a najniža 367 mnm (Koranski most). Na području NP nalazi se više specijalnih zona (specijalni rezervati i spomenici prirode vidjeti skicu zoniranja). Do sada je poznato 50 spilja, što jama, ponora i ledenica (speleološki objekti). 28

29 11 većih od 1 ha i mnogo manjih jezera smjestilo se između M. Kapele i Plješivice u izvorišnom području rijeke Korane (Crna rijeka, Bijela rijeka, potok Plitvica i drugi pritoci) slijedom: Prošćansko jezero: 68 ha, Ciginovac: 7 ha, Okrugljak: 4 ha, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero i Galovac (ukupno: 8,3 ha), Gradinsko jezero: 12,5 ha, Kozjak: 82 ha (koje je ujedno i najdublje jezero: - 47 m), te Milanovac i Kaluđerovac (ukupno: 5,3 ha). Jezera se protežu na ukupnoj dužini od m. Razlika visina najvišeg i najnižeg jezera iznosi 134 m. Preko sedrenih barijera između jezera (brojni slapovi i kaskade) voda se preljeva iz viših (gornja jezera su na dolomitnoj podlozi) u niža jezera (donja jezera su na podlozi od vapnenca). Zona temeljnog fenomena obuhvaća prostor oko jezera do prvog grebena vododjelnice i pod najstrožim je režimom. Proces nastajanja sedrenih barijera, pa slijedno tome i oblikovanja jezera protiče, pojednostavljeno kazano, na slijedeći način: Padavine (kiša, snijeg) padajući kroz krošnje drveća u šumama obogaćuju se ugljičnim dioksidom, te se istim dodatno obogaćuju prolaskom kroz debeo humusni sloj, - te postaju bitno agresivnije i otapaju dijelove vapnenačkih i karbonatnih stijena prolazeći kroz podzemlje, - a u nastavku se taj vapnenac uz pomoć tzv. sedrotovoraca : biljne i životinjske zajednice koje obitavaju na sedrenim barijerama (bakterije, alge, mahovine, grančice, ) izlučuje iz vode koja prska na sedrednim barijerama u obliku mekanog šupljikavog sedimenta, koji sada nazivamo sedrom odnosno plitvičkim travertinom. Dakle šira okolina: šuma, tlo, podzemlje, kao sedrotvorci i postojeće sedrene barijere, tj. anorganski i organski svijet su u stalnoj međusobnoj interakciji. Stoga s pravom kažemo da je ovdje riječ o biogenetskim odnosno biodinamičkim čak i fotogenim (brži porast kod više sunčeve svjetlosti) barijerama (slapovi) i jezerima. Na Plitvičkim je jezerima ustanovljen godišnji rast slapišta od 0,5 do 3,0 cm, te se slijedom toga stalno mijenjaju barijere i jezera (oblik i dubina). Postojeće barijere (ustanovljeno ispitvanjem uz pomoć izotopa C-14) odnosno jezera nisu starije od godina. Poviše današnjih kaskada nađeni su ostaci travertina stari godina u toplijim razdobljima jezera se stvaraju, u hladnijim (ledene faze) razgrađuju. 29

30 8.4. PRIMJER PROSTORNOG PLANA PODRUČJA POSEBNIH OBILJEŽJA PARKA PRIRODE UČKA TEMELJNI DOKUMENTI U SVEZI PARKOM PRIRODE UČKA U svezi s Parkom prirode Učka (u daljnjem tekstu: Park) najvažniji su sljedeći dokumenti: - Zakon o proglašenju Parka prirode Učka, NN 45/96, kojim je između ostalog utvrđeno: o točno prostiranje parka (granica parka ucrtana je na topografskoj karti u mjerilu 1: , koja je prilog zakona, a čuva se u Ministarstvu), o obveza Vlade RH da tijekom 6 mjeseci osnuje Javnu ustanovu za upravljanje Parkom. - Uredba o osnivanju Javne ustanove Parka prirode Učka, NN 96/99, kojom je utvrđeno: o osnivanje javne ustanove za zaštitu, očuvanje i promicanje parka o tijela uprave ustanove, tj. upravno vijeće i ravnatelj o nadležnosti g. n. tijela ustanove, kao npr.: «upravno vijeće upravlja s Parkom, donosi statut, plan razvoja ustanove, planove održavanja, očuvanja i korištenja parka i dr., a ravnatelj je voditelj ustanove (imenuje ga Vlada, temeljem raspisanog natječaja od strane upravnog vijeća), predstavlja i zastupa ustanovu, organizira i vodi njeno poslovanje» i dr. o javnost rada ustanove o odgovornost RH glede solidarne i neograničene odgovornosti za obveze ustanove. - Pravilnik o unutarnjem redu Parka prirode Učka, kojim se pobliže određuje gospodarenje i upravljanje parkom (a koje mora biti sukladno odredbama za provođenje prostornog plana parka). - Prostorni plan područja posebnih obilježja Parka prirode Učka, odnosno Odluka o donošenju toga plana, NN 24/06. 30

31 PROSTORNI PLAN PODRUČJA POSEBNIH OBILJEŽJA PARKA PRIRODE UČKA Nositelj izrade prostornog plana područja posebnih obilježja Parka prirode Učka (u daljnjem tekstu: plan) bilo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a izrađivač Zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje Primorsko-goranske županije. Sastavnice plana izrađene su sukladno propisima. Glavne sastavnice plana jesu: polazišta, ciljevi prostornog razvoja i uređenja, plan prostornog uređenja, odredbe za provođenje, prilozi, te grafički dio plana. Pril Prostorni plan područja posebnih obilježja Parka prirode Učka teritorijalna podjela 31

32 Polazišta (i ocjena stanja) Područje parka obuhvaća dijelove prostora jedinica lokalne samouprave iz Primorsko-goranske županije (Opatija, Lovran, Mošćenička Draga i Matulji), te dijelove JLS iz Istarske županije (Lanišće, Lupoglav i Kršan). Utvrđene su pripadajuće površine tih JLS kao i pripadajuća statistička naselja koja su uključena u područje parka. Nakon sveobuhvatne analize stanja (teritorijalna podjela, demografska obilježja, geografski položaj, prirodna baština, kulturna baština, izgrađeni resursi, npr. naselja, infrastrukturni sustavi, gospodarstvo, stanje okoliša i analize dosadašnje zaštite prirode i kulturne baštine, utvrđene su obveze koje proizlaze iz nadređenih dokumenata uređenja prostora (Strategija i Program prostornog uređenja RH i Prostorni plan Primorsko-goranske i Prostorni plan Istarske županije). Potom je utvrđena ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja, a važniji naglasci stavljeni su pritom na: - prirodne značajke: vrijedna priroda (miješanje alpskih, krških i submediteranskih flornih elemenata), bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, velik broj endemskih, zaštićenih i ugroženih vrsta, brojna vrijedna geološka obilježja, npr. o na području parka za sada su evidentirane 73 vrste biljaka koje se inače nalaze na tzv. «crvenom popisu» (npr. Arnica Montana brđanka, mnogo vrsta kaćuna, više vrsta narcisa itd.) o 7 endemičnih vrsta životinja u podzemnoj fauni (spilje), 11 vrsta puževa, 57 vrsta leptira, 6 vrsta gmazova, 9 vrsta vodozemaca, 73 vrste ptica o 170 speleoloških objekata i dr.; - antropogene značajke: o bogatstvo spomeničke i vrijedne kulturne baštine o izraženi procesi depopulacije (brojni zaseoci su potpuno napušteni, g. na području obuhvata parka prirode živjela su 286 stanovnika) o postojanje značajnih infrastrukturnih sadržaja (ceste, željeznice, odašiljači, dalekovodi) na prostoru parka o neriješen sustav odvodnje o nezadovoljavajuća turistička ponuda o značajni potencijali za bavljenje ekološkom poljoprivredom i seoskim turizmom, rekreacijom i dr. o smještaj značajnih turističkih smještajnih kapaciteta u bližoj i široj okolici parka. 32

33 Ciljevi prostornog razvoja i uređenja Sljedeći su temeljni ciljevi utvrđeni planom: - očuvanje prirodnih, kulturno-povijesnih i turističko-rekreativnih vrijednosti, uz istodobno obavljanje radnji i djelatnosti kojim se ne ugrožavaju bitne značajke i funkcije parka, - turizam bazirati na prosjećivanju parka (dakle ne na smještaju) odnosno kao nadopunu postojećih oblika turističke ponude Kvarnera i Istre, temeljeći sve oblike posjećivanja na razvijanju interaktivnih miroljubivih odnosa prema okolišu, - naselja na rubnim područjima parka uključiti u ponudu parka kao polazna mjesta i mjesta za prihvat dijela turističkih sadržaja; - odrediti zoniranje prostora u skladu s utvrđenim vrijednostima prostora i pravilima struke; - zaštititi postojeće graditeljske strukture i utvrditi urbanističkotehničke uvjete za ev. rekonstrukciju; - maksimalno istražiti sportsko-rekreativne mogućnosti prostora i razvijati nove djelatnosti: šetnice, biciklizam, planinarenje, letenje zmajem, alpinizam, speleološke aktivnosti, jahanje, škole u prirodi i dr. Plan prostornog uređenja Planom su prikazane prostorne strukture, organizacija prostora i osnova namjena i korištenje provršina, razgraničenje prostora, prikaz gospodarskih i društvenih djelatnosti, uvjeti korištenja, uređenja i mjere zaštite prostora, infrastruktura (promet, energetika, vodnogospodarski sustav), gospodarenje s otpadom, zaštita okoliša: tlo, zrak, vode i dr. Planom se daje iskaz prostornih pokazatelja. Utvrđuju se postojeće površine naselja (53,71 ha), te neizgrađeni i planirani dio (13,75 ha), s tim da je u samo 6 naselja planirana mogućnost njihova proširenja (uglavnom su rubno smještena). Zatim su utvrđene izdvojene građevinske zone za različite djelatnosti, npr. za punionicu vode, kamenolome, turističko-ugostiteljsku i sportskorekreacijsku namjenu ukupno 32,91 ha, a za sadržaje infrastrukture (ceste, željeznice i ostalo) 377,89 ha. Poljoprivredne površine prema planu iznose 100,43 ha, šume ,65 ha - od čega je za gospodarsku namjenu određeno 80% tih šuma, a ostalih 20% ima zaštitnu funkciju. Ostali prostori (livade, pašnjaci i dr.) zauzimaju površinu od 3.331,54 ha. 33

34 Ukupna površina parka iznosi ,28 ha, udio šumskih površina iznosi 76% od toga, a livada i pašnjaka oko 21%. Pril Primjer određenja građevinskog područja za jedno od naselja na području Parka prirode Učka naselje Vela Učka 34

35 Planom su utvrđeni: - najinteresantniji prostori i lokaliteti za posjetu, npr. prirodni predjeli osobite ljepote, kao što su to primjerice vršni dijelovi Učke: Vojak, Suhi Vrh i Argun, zatim Vranjska Draga, Škrile, Korita, Krvava Stijena i dr.; - vrijedni ruralni krajolici, npr. planinska sela Mala i Velika Učka, Brest pod Učkom i dr.; - ugostiteljsko-turistički lokaliteti odnosno sadržaji (Poklon, Tisvar, lovačke i planinarske kuće i dr.). Sukladno gore kazanom utvrđen je sustav posjećivanja: - ponuda različitih programa prema dužini namjeravanog posjeta parku (kratko, poludnevno, višednevno noćenje u lovačkim i planinarskim kućama), prema interesima, dobi, podnošljivosti i zainteresiranosti; - određena su načela prihvatljivosti prema brojnosti grupe; - utvrđena je lokacija glavnog prijema posjetitelja za organizirane posjete (Lovran upravna zgrada parka, Poklon zahtijeva uređenje); - glavni ulazi s primorske strane (Matulji, Opatija, Ičići) i s istarske strane (Lupoglav, Dolenja Vas, Boljun); - glavne ulazne točke na postojećim cestovnim prometnicama s obzirom na mogući (ograničen odnosno dozvoljen) budući kapacitet parkirališta (Veprinac, portali tunela, Lanišće, Dobreć, Lovranska Draga i dr.); - glavne staze za razgledavanje parka, npr. o glavna transverzala: Brgudac-Korita-Planik-Poklon-Vojak- Mala Učka-Brgud-Sisol, o planinarske staze različitih težina, npr. Lovran-Sv. Rok- Liganj-Vojak, (4 h i 30 min), Medveja-Kali-Mala Učka-Vojak (5 h i 45 min) itd., o glavne biciklističke staze, npr. Brgudac-Brest, Poklon-Vojak i sl., o poučne staze su načelno predložene, a utvrditi će se točno programima javne ustanove. 35

36 Pril Prostorni plan Parka prirode Učka korištenje i namjena prostora 36

37 Prostor parka je prema uvjetima korištenja i zaštite prostora razgraničen na: Zonu stroge zaštite (ukupna površina oko ha, što čini 16.5 % ukupne površine parka), koju čine vršni dijelovi Učke (821 ha), slivna područja bujičnih tokova (1.239 ha), površine posebnih vrijednosti šumske vegetacije (107 ha), površine posebnih botaničkih i zooloških vrijednosti (Sisol, Planik i dr., 188 ha), te površine posebnih geomorfoloških i hidroloških vrijednosti (Vela Draga, Krvava stijena i dr., 244 ha) i Zonu usmjerene zaštite (ukupna površina oko ha, što čini ostatak od 83,5% površine parka), a sastoji se od preostalih površina, npr. površina šuma u kojima je dopušteno gospodarenje, većih pašnjačkih površina, površina naselja i njihove okolice, lokacija za organizirani boravak posjetitelja, područja sanacije (kamenolom, divlji deponiji) i dr. Mjerama zaštite utvrđeno je: - da u parku nije dopušteno ugrožavanje, oštećivanje i uništavanje izvornih vrijednosti geološke i pedološke podloge, - u zoni stroge zaštite utvrđena je: - potpuna zaštita biljnog i životinjskog svijeta, te je strogo zabranjena gradnja i sječa šume, - posebno su zaštićeni neki prostori prirode, npr. Vela Draga kao spomenik prirode i sl., - ograničeno je kretanje motornim vozilima, - ograničene su ili zabranjene neke druge aktivnosti (koje se poimence navode), - u zoni usmjerene zaštite zabranjene su radnje kojima se ugrožavaju bitne značajke krajolika i drugih prirodnih vrijednosti specificiraju se mjere za to i određuju zabranjene djelatnosti. Planom se utvrđuju kulturna dobra već upisana u registar kulturnih dobara RH s jedne, npr. ruralna cjelina Mala Učka i seosko naselje Katun, te s druge strane određuju za zaštitu odnosno upis mnogi drugi lokaliteti, razvrstani u 5 kategorija, npr. - seoska naselja (ukupno 4, npr. Brest pod Učkom) - sakralni objekti (ukupno 4, npr. crkva Presvetog trojstva u Brestu) - arheološki lokaliteti (ukupno 9, npr. Gradac predpovijesna gradina i Sv. Bartul srednjevjekovna nekropola) - memorijalna baština (ukupno dvije) - etnološka baština selo Trebišća. Planom je utvrđena obveza detaljnog konzervatorskog istraživanja i propisivanja uvjeta zaštite i revitalizacije za određena naselja. 37

38 Pril Park prirode Učka zaštita prostora i uvjeti korištenja prostora 38

39 Planom je određeno postupanje s otpadom (nema odlagališta na području parka, zrbrinjavanje obavljaju JLS putem odgovarajućih komunalnih službi i poduzeća). Planom je također utvrđeno koja istraživanja valja provesti, te koje studije i programe valja izraditi, npr.: - cjeloviti program posjećivanja i razgledavanja parka - daljnje istraživanje i kartiranje biljnog i životinjskog svijeta - sustavno praćenje stanja okoliša - program revitalizacije naselja i tradicionalne poljoprivrede. Planom je nadalje utvrđena obveza donošenja detaljnih planova uređenja za određene navedene prostore, npr. za naselja Lovranska Draga, Brest pod Učkom, za gospodarske djelatnosti (punionica vode u naselju Katun, izletnički centar Tisva i dr.). Planom su utvrđeni zahvati za koje valja provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, npr. za sanaciju kamenoloma, izgradnju plinovoda, izgradnju žičare, izgradnju punionice vode. Prilozi Priloge plana čini korištena dokumentacija (studije, planovi, statistički podaci i drugi izvori), te fotodokumentacija (fauna, flora, kulturna baština, naselja, vode, šume i dr.), te grafički dio plana. Grafički dio plana Grafički dio ovog prostornog plana sastoji se iz: shematrograma (teritorijalna podjela, pregledna geološka karta, pregledna karta s najznačajnijih slivnim područjima i vodenim staništima, pregledna karta kulturne baštine, sustav posjećivanja i dr.), te kartografskih prikaza u mjerilu 1:25.000, 1:2.000 i 1: za «korištenje i namjenu prostora», «infrastrukturne sustave», «uvjete korištenja i zaštite prostora», «naselja s građevinskim područjima», «pedološka karta», te «karta tipova staništa i vegetacije». 39

40 Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu Učka, Pogled prema Rijeci Izvor: od

41 Učka, Vela Draga Izvor: od