Plan gospodarenja smeđim medvjedom. u Republici Hrvatskoj. Zagreb 2008.

Transcription

1 Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj Zagreb 2008.

2 Izdavači: Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za lovstvo Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode Autori teksta revidiranog plana: Đuro Huber, Zrinko Jakšić, Alojzije Frković, Željko Štahan, Josip Kusak, Dario Majnarić, Marijan Grubešić, Blaženka Kulić, Magda Sindičić, Aleksandra Majić Skrbinšek, Vladimir Lay, Maša Ljuština, Davor Zec, Robert Laginja, Ivica Francetić Sudionici radionice za Reviziju Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj održane 17. listopada u Zagrebu 1. Zrinko Jakšić, MPŠVG, Uprava za lovstvo, 2. Đuro Huber, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 3. Teuta Skorin, Institut Ruđer Bošković, 4. Patricija Oković, Državni zavod za zaštitu prirode, 5. Marko Trošić, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, 6. Maša Ljuština, Zoološki vrt Zagreb, 7. Davorka Maljković, Zoološki vrt Zagreb, 8. Ivan Crnković Pavenka, Utočište medvjeda Kuterevo, 9. Zvonko Babaić, LD Begovača, 10. Siniša Štulić, Lovački savez Zadarske županije, 11. Mile Ugarković, Lovački savez Ličko-senjske županije, 12. Želimir Štahan, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, 13. Dražen Sertić, Hrvatske šume, Lovački savez Karlovačke županije, 14. Marijan Grubešić, Šumarski fakultet, 15. Miroslav Vlašić, GAMA-LOV d.o.o., 16. Davor Zec, MPŠVG, Uprava za lovstvo, 17. Anton Marinčič, Zavod za gozdove Slovenije, Lovišče s posebnim namenom Jelen, Slovenija, 18. Marko Jonozovič, Zavod za gozdove Slovenije, Centralna enota, Slovenija, 19. Alojzije Frković, Povjerenstvo za praćenje populacija velikih zvijeri, 20. Saša Kunovac, Šumarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, BiH, 21. Bajram Pešković, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo, BiH, 22. Vlado Soldo, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo, BiH, 23. Dujo Bušljeta, NP Paklenica, 24. Franjo Špalj, NP Paklenica, 25. Tihomir Devĉić, NP Sjeverni Velebit, 26. Antonija Dujmović, NP Plitviĉka Jezera, 27. Zlatko Marasović, NP Paklenica, 28. Ana Brkljačić, PP Velebit, 29. Vesna Kereži, Biotehniška fakulteta, Univerza v Ljubljani, Slovenija, 30. Nasir Sinanović, Veterinarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, BiH, 31. Magda Sindičić, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 32. Ana Prohaska, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 33. Daria Komorčec Modrušan, MPŠVG, Uprava za lovstvo, 34. Blaženka Kulić, Rijeka. 35. Aleksandra Majić Skrbinšek (moderator radionice) 1

3 Nacionalno povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj: Branko Iviček, Marijan Grubešić, Davor Zec, Zrinko Jakšić, Đuro Huber, Dražen Sertić, Aojzije Frković, Željko Štahan Objedinio i uredio: Zrinko Jakšić Lektura: MRRŠVG - Fotografije: Đuro Huber, Ivan Crnković Priprema: Tisak: Naklada: 500 primjeraka ISBN: Umnožavanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku, kao i distribucija dozvoljena je samo uz potpuno citiranje izvornika. 2

4 PREDGOVOR Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj prvi je sveobuhvatni i jedinstveni dokument koji uređuje osnovne odrednice obitavanja medvjeda i gospodarenja medvjedom u Republici Hrvatskoj. Ovaj plan utemeljen je na znanstvenim i ekološkim ishodištima unutar zakonskih, upravnih, kulturnih, gospodarskih i socioloških okvira u Hrvatskoj. Također, velikim dijelom, ovaj plan temeljen je na prihvaćenim međunarodnim konvencijama, planovima i preporukama koje se odnose na očuvanje i zaštitu smeđeg medvjeda u svijetu, Europi, a poglavito u njezinom alpsko-dinarsko-pindskom području. Smeđi medvjed je u Hrvatskoj slobodno živuća životinja koja obitava na ekološki očuvanom području većem od km 2 ( ha). To područje dio je šireg alpskodinarsko-pindskog područja na kojem obitava snažna populacija smeđeg medvjeda, što zahtijeva usklađeno djelovanje, i u izradi a i u provedbi ovoga plana. U skladu s obvezama koje proizlaze iz prihvaćenih međunarodnih konvencija, direktiva, planova i preporuka, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja imenovali su u godini stručno povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj. Osmočlano povjerenstvo sastavljeno je od istaknutih stručnjaka i znanstvenika, a pri njegovu osnivanju nastojalo se podjednako zastupiti i predstavnike raznih institucija. Treba istaknuti da su aktivnosti na zaštiti smeđeg medvjeda u Hrvatskoj započele znatno prije, što je istaknuto u poglavlju 4.1. i 4.2. te je počev od radi jedinstvenog gospodarenja i zaštite medvjeda u Hrvatskoj održano više savjetovanja o toj temi (Lividraga 1997., Gerovo 1999., Gerovo 2002.), na kojima su sudjelovali predstavnici raznih interesnih skupina. Osim toga, istraživači veterinarske i šumarske struke, kao i lovci praktičari, tijekom godina obavljali su opsežna istraživanja, pa o biologiji smeđeg medvjeda u Hrvatskoj postoji primjerena stručna i znanstvena literatura i vrijedni podaci. Ovaj Plan gospodarenja nastoji obuhvatiti dosadašnja znanja u gospodarenju smeđim medvjedom, ali isto tako mora istaknuti moderno, na ekološkim osnovama utemeljeno gospodarenje slobodno živućim životinjama, uz zaštitu i očuvanje biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa i njihova održivog korištenja. Plan je zamišljen kao aktivni dokument koji će se dopunjavati, a prouzrokovao je i izmjene i dopune važećih zakonskih i podzakonskih propisa koji uređuju lovstvo, zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti i druge djelatnosti, a sam Plan se temelji na Zakonu o lovstvu. Na njemu će se temeljiti godišnji planovi gospodarenja smeđim medvjedom, monitoring stanja i izvještaji nadležnim tijelima. U tom je smislu ovaj plan zamišljen kao osnovni dokument, kojem će se dodavati prilozi vezani na posebna istraživanja (sociološka, gospodarska, biološka, ekološka i dr.), te Akcijski plan za svaku kalendarsku godinu. U Republici Hrvatskoj odvijaju se, i mogu se očekivati i u narednom razdoblju, velike promjene u nizu djelatnosti, što može imati znatan utjecaj na populaciju smeđeg medvjeda. Te promjene uglavnom imaju negativan utjecaj i zato je važno da se prepoznaju, vrednuju te pronađu mehanizmi za smanjenje njihova negativnog utjecaja. Ovaj plan gospodarenja bit će okosnica oko koje će se u idućem razdoblju odvijati aktivnosti u zaštiti i očuvanju medvjeda u Hrvatskoj. 3

5 Predgovor I. reviziji Tijekom je izrađivan te u svibnju Odlukom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i donesen Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj. Protekle tri godine provođenja Plana pokazale su njegove dobre i loše strane, doneseni su i razni novi propisi (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o lovstvu, Uredba o nacionalnoj ekološkoj mreži, brojni pravilnici i dr.), što je sve rezultiralo i potrebom za njegovo detaljnije prilagođavanje novoj situaciji. Osim toga proradio je i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pokazavši puno razumijevanje i za problematiku koja se ovim Planom razrađuje. Vrlo značajna su i iskustva oko određivanja i realizacije godišnjih kvota izlučenja ove životinjske svojte, kao i njihova raspodjela. Sve navedeno, uz ostale više ili manje značajne okolnosti, razlozi su za pristupanje ovoj reviziji, od koje se očekuje da Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj učini kvalitetnijim, a autori se nadaju prihvatljivim i za ostale sudionike gospodarenja populacijom smeđeg medvjeda, i izvan granica Republike Hrvatske. 4

6 S A D R Ž A J PREDGOVOR... 3 PREDGOVOR I REVIZIJI... 4 UVOD... 8 I. OPĆI DIO NAMJENA PLANA ISHODIŠTA ZA DONOŠENJE PLANA ZAKONSKA REGULATIVA I PROPISI KOJI REGULIRAJU PROBLEMATIKU MEDVJEDA Međunarodni propisi Domaći propisi i dokumenti Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj: 140/05.) Zakon o šumama ("Narodne novine", broj: 140/05. i 82/06.) Zakon o zaštiti prirode ("Narodne novine", broj: 70/05.) Zakon o zaštiti životinja ("Narodne novine", broj: 135/06.) Zakon o veterinarstvu ("Narodne novine", broj: 41/07.) Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske NSAP (NN, br. 81/99.) Preporuke Bernske konvencije za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj Tijela za izradu i donošenje plana Uključivanje javnosti u izradu plana II. POSEBNI DIO MEDVJED OSNOVNI PODACI ZA DONOŠENJE I RAZUMIJEVANJE PLANA Povijesni pregled Biologija i ekologija Klasifikacija i podrijetlo Rasprostranjenost, brojnost i status Opis Prehrana Životni ciklus Stanište Spoznaje iz znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj Bolesti Prirodna obilježja staništa medvjeda u Hrvatskoj Orografske i hidrografske prilike Podneblje Šumske zajednice

7 4.5. Odnos medvjeda i čovjeka Stavovi javnosti o medvjedu i gospodarenju medvjedom u Hrvatskoj Štete od medvjeda i napadi na čovjeka Status medvjeda Današnje gospodarenje Sadašnje stanje Rasprostranjenost i površine Mortalitet po uzrocima i područjima utjecaj na stanje populacije Kapacitet i brojnost Trend i prirast Infrastruktura i ostali utjecaji čovjeka III. GOSPODARENJE MEDVJEDOM CILJ POŽELJNA BROJNOST (KAPACITET) Kapacitet ZONIRANJE (I MOGUĆNOST ŠIRENJA) Područje stalnog obitavanja medvjeda Područje povremenog obitavanja medvjeda Slučajna prisutnost medvjeda MONITORING MORTALITET, POPULACIJA Praćenje dinamike populacije Praćenje i analiza mortaliteta ZAHVATI U POPULACIJU Lov Sezona lova Kvota izlučenja Način i sredstva lova Prihranjivanje Vrijeme prihranjivanja Mjesto prihrane Vrsta hrane OČUVANJE STANIŠTA Mjere za očuvanje staništa Utvrđivanje Prometna infrastruktura Očuvanje i unapređenje šumskih ekosustava Razvoj poljoprivrednih djelatnosti Sportsko turistički sadržaji Otpad

8 11. PROBLEMATIČNI MEDVJEDI MEDVJEDI I TURIZAM Medvjedi u slobodnoj prirodi Zatočeni medvjedi SMANJIVANJE I NAKNADA ŠTETA Smanjivanje šteta Naknada šteta JAVNO INFORMIRANJE I SUDJELOVANJE U ODLUČIVANJU MEĐUNARODNA SURADNJA INTERVENTNI TIM OSIGURAVANJE SREDSTAVA ZA PROVEDBU PLANA Domaći izvori Strani izvori PROVEDBA I REVIZIJA PLANA LITERATURA Tablica 1. Medvjedi praćeni u Hrvatskoj putem satelitskih odašiljača..29 Tablica 2. Pregled populacija smeđih medvjeda (Ursus arctos) u Europi.30 Tablica 3. Područje rasprostranjenosti medvjeda u Hrvatskoj u Tablica 4. Iskaz površina nacionalnih parkova u staništu medvjeda..44 Tablica 5. Zastupljenost lovišta i nacionalnih parkova unutar stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj.45 Tablica uz sliku 12. Duljina granice (km) između Hrvatske i Slovenije gdje su medvjed, vuk i ris stalno ili povremeno prisutni 48 Tablica 6. Smrtnost medvjeda u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju od do po godinama i uzrocima (Iz Frković i sur )...49 Tablica 7. Smrtnost medvjeda u Hrvatskoj od do po godinama i uzrocima..50 Tablica 8. Broj opaženih medvjedica s mladunčadi...54 Tablica 9. Distribucija medvjedica sa n mladunčadi (1996/ /2002)...54 Tablica 10. Širina svih objekata i postotni udio svih objekata na dionici autoceste Zagreb-Rijeka od Bosiljeva do Grobnika..57 Tablica 11. Ocjena propusnosti autoceste Bosiljevo-Sv. Rok po dionicama uključujući samo objekte šire od 80 m 57 Tablica 12. Procjena ukupnog broja prelazaka sisavaca preko istraživanih objekata...58 Tablica 13. Broj prelazaka svih životinja viših od 40 cm i čovjeka na zelenim mostovima u Lici...58 Tablica 14. Autocesta Rijeka - Karlovac...59 Tablica 15. Autocesta Bosiljevo Tunel "Sv. Rok"...60 Slika 1: U klimadijagramima po Walteru dati su podaci za meteorološke stanice tipične za stanište medvjeda...32 Slika 2: Klimadijagrami za Zalesinu, Zavižan i Plitvički Ljeskovac (opis slika)...33 Slika 3: Karta šumskih zajednica na području rasprostranjenja medvjeda u Republici Hrvatskoj...35 Slika 4: Štete od medvjeda u Hrvatskoj u Slika 5: Štete od medvjeda u Hrvatskoj u Slika 6: Štete od medvjeda u Hrvatskoj u Slika 7: Rasprostranjenost medvjeda u Hrvatskoj...45 Slike 8-11: Rasprostranjenost medvjeda u Hrvatskoj (detalji) Slika 12: Granično područje uz Sloveniju gdje stalno ili povremeno žive medvjedi...48 Slika 13: Prikaz uzroka smrtnosti medvjeda u razdoblju

9 UVOD Hrvatska je zemljopisno zemlja srednje i jugoistočne Europe. Njezin centralni dio čine planine Dinarskog sustava, istočni obronci Alpa i Dinaridi. To je brdsko i planinsko područje na kojem od iskona obitava smeđi medvjed, gdje se nalazi veliko biološki i ekološki očuvano stanište za tu najkrupniju europsku zvijer. Očuvanost staništa potvrđuje i prisutnost ostalih dviju velikih zvijeri: vuka i risa, a i niza ostalih životinjskih vrsta koje su u ostalom dijelu Europe uglavnom nestale. Smeđi medvjed životinjska je vrsta, a u Hrvatskoj i divljač, koja zaslužuje najveću skrb i pažnju i ima pravo na opstanak. On je na tom području jedan od najvrednijih predstavnika biološke raznolikosti te ima važnu ulogu u njezinu održanju. U odnosu na ostale životinjske vrste medvjed se nalazi pri vrhu prehrambene piramide i ugrožen je samo od čovjeka i njegovih aktivnosti. Budući da je na području gdje obitava medvjed prisutan i čovjek, jasno je da treba osigurati suživot medvjeda i čovjeka, što se nastoji postići nizom mjera opisanih u ovom Planu. Provedba mjera kojima čuvamo i štitimo biološku i ekološku ravnotežu prirodnih staništa medvjeda, odnosno omogućujemo suživot medvjeda i čovjeka, mora biti osmišljena na temelju modernih ekoloških spoznaja, odgovarajuće normativno uređena, a mora postojati i opći konsenzus o osnovnim pitanjima između raznih interesnih skupina. Te mjere ne mogu se primjenjivati od slučaja do slučaja ili po slobodnoj volji, nego se moraju urediti dokumentom, a to je u ovom slučaju Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj. Svrha plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj jest odrediti cilj gospodarenja unutar okvira zadanih međunarodnim i domaćim propisima, zatim odrediti mjere koje će se primjenjivati u očuvanju prirodnih staništa i u očuvanju populacije medvjeda, a i mjere kojima će se omogućiti suživot čovjeka i medvjeda. Osim toga, ovaj plan mora biti usklađen s odgovarajućim planovima susjednih zemalja koje također gospodare očuvanim medvjeđim populacijama, kao i s odgovarajućim akcijskim planovima europskih institucija. Tako je primijenjen i Vodič za gospodarenje velikim zvijerima na razini populacija (Guidelines for 8

10 Population Level Management Plans for Large Carnivores), napisan od Large Carnivore Initiative for Europe (LCIE) prema ugovoru za Europsku komisiju. Ovaj plan sadrži sljedeće osnovne dijelove: I. Opći dio, II. Poseban dio i III. Gospodarenje medvjedom. Osnovni dijelovi razrađeni su u pojedinim točkama ovisno o materiji koju detaljno razrađuju, odnosno ovisno o mjerama koje propisuju. I. OPĆI DIO 1. NAMJENA PLANA Svim svojim biološkim svojstvima, važnim mjestom u svijesti ljudi, te velikim međunarodnim interesom za njegovo očuvanje, velika zvijer kao što je medvjed vrlo je zahtjevna u gospodarenju. Od plana gospodarenja očekuje se da pomiri najrazličitije interese, i to od ekoloških, estetskih i ekonomskih, do brige za sigurnost čovjeka i njegove imovine. Namjena plana je osigurati uvjete trajnog opstanka smeđeg medvjeda, koji je na popisima ugroženih vrsta i brojnih međunarodnih propisa o mjerama zaštite, i to tako da u Hrvatskoj i dalje bude lovna vrsta. Pažljivo odmjeravanje zahvata u populaciju najkritičniji je dio plana. Taj zahvat treba osigurati populaciju u granicama socijalnog kapaciteta staništa, tj. u gustoći koja je prihvatljiva za ljude, jer na najmanju moguću mjeru svodi moguće probleme od medvjeda, a istovremeno osigurava dovoljan broj jedinki za trajan siguran dulji opstanak vrste. Za to je potrebno regulirati i niz drugih mjera i akcija koje se tiču staništa i zahvata ljudi u stanište (poput izgradnje prometnica i sl.), dodatnog hranjenja medvjeda, sprječavanja pojavljivanja medvjeda problematičnog ponašanja i znanstvenog praćenja svih zbivanja s populacijom. Provođenje plana uvelike je zadaća stručnjaka koji vode lovno gospodarenje, ali u njemu trebaju biti aktivno uključeni i predstavnici drugih interesnih skupina. Naposljetku, plan treba biti podložan periodičnoj reviziji, i to više nego razni drugi planovi gospodarenja. Za gospodarenje velikim zvijerima, a posebno medvjedom, nema konačnih i univerzalnih rješenja. Svaki pomak u brojnosti, rasprostranjenosti ili ponašanju medvjeda zahtijeva nove odluke. Plan treba dati okvire za donošenje tih odluka, a ako nove situacije postanu trajnije, plan treba revizijama prilagoditi tim situacijama. Građani Hrvatske, susjednih zemalja, te Europe i svijeta očekuju da Hrvatska svojim «Planom gospodarenja smeđim medvjedom» osigura trajni opstanak te vrste u našim staništima u što većem optimalnom broju, a sa što manje negativnih posljedica. 2. ISHODIŠTA ZA DONOŠENJE PLANA Temeljna ishodišta za donošenje plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj jesu populacija te vrste i očuvano prirodno stanište veće od km 2 ( ha), postignuta razina općeg sporazumijevanja interesnih strana i cjelokupnog društva o potrebi očuvanja i unapređenja suživota čovjeka i medvjeda te zakonska regulativa, i međunarodne konvencije i dogovori koji uređuju problematiku zaštite smeđeg medvjeda. Važna ishodišta također su i rezultati provedenih i objavljenih znanstvenih istraživanja, bogato iskustvo u gospodarenju medvjedom, visoka razina struke, kadrovi i odgovarajuća organiziranost izvršitelja plana. 9

11 3. ZAKONSKA REGULATIVA I PROPISI KOJI REGULIRAJU PROBLEMATIKU MEDVJEDA 3.1. Međunarodni propisi Konvencija o biološkoj raznolikosti, (NN - "Međunarodni ugovori", 1/6/96.) Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) (NN - "Međunarodni ugovori", 3/5/00.) Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) (NN - "Međunarodni ugovori", br. 12/99.) Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (Habitate Directive) (br 92/43/EEC) Regulativa Europske zajednice o zaštiti vrsta divlje faune i flore reguliranjem trgovine (br. 338/97. od 9. prosinca 1996.) Action plan for the conservation of the brown bear (Ursus arctos) in Europe. (Akcijski plan za zaštitu smeđih medvjeda (Ursus arctos) u Europi) Report to the Council of Europe Convention on the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats T-PVS (2000) 24: 1-68 Swenson, J. E., Gerstl, N., Dahle, B. and Zedrosser, A. (2000).. Guidelines for Population Level Management Plans for Large Carnivores (Vodič za gospodarenje velikim zvijerima na razini populacija), Large Carnivore Initiative for Europe (LCIE) by contract for EC,2007. Republika Hrvatska potpisnica je svih relevantnih međunarodnih propisa s područja zaštite prirode te se i na taj način pridružila međunarodnoj zajednici u zaštiti prirode na globalnoj razini. Jedan od osnovnih propisa u tome jest Konvencija o biološkoj raznolikosti, koju je naša zemlja potvrdila u travnju 1996.g., (NN - "Međunarodni ugovori" 6/96.) i time se obvezala na očuvanje i unaprjeđenje postojeće biološke raznolikosti te održivo korištenje njezinih komponenti. Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) Republika Hrvatska potvrdila je godine Tim propisom utvrđuju se sve mjere koje europske zemlje moraju poduzimati za zaštitu divljih vrsta, napose za one koje su navedene u Dodacima Konvencije, kao i za zaštitu njihovih staništa. Medvjed (Ursus arctos) nalazi se u Dodatku II. Bernske konvencije, tj. na popisu strogo zaštićenih vrsta koje je zabranjeno iskorištavati, uznemirivati te ugrožavati njihovo stanište. S obzirom da populacija medvjeda u Hrvatskoj nije toliko ugrožena da bi zahtijevala strogu zaštitu, Republika je Hrvatska u skladu s točkom 9. konvencije stavila rezervu na Bernsku konvenciju, u smislu da se medvjed stavi u Dodatak III. iste konvencije. Europska inicijativa za velike zvijeri (LCIE) na temelju odredbi Bernske konvencije donijela je Akcijski plan zaštite smeđeg medvjeda (Ursus arctos) u Europi, u kojem su navedene i preporuke za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj. Stoga medvjed u Hrvatskoj ima status vrste koja se može iskorištavati, ali to mora biti zakonski regulirano. Da bi se osigurala zaštita staništa medvjeda, stranke Konvencije obvezatne su uključiti područja njihove rasprostranjenosti u ekološku mrežu Područja od posebne važnosti za zaštitu (Areas of Special Conservation Interest - ASCI), odnosno u tzv. Smaragdnu mrežu. U takvim područjima obvezatno je poduzimanje mjera zaštite i primjena načina upravljanja, kojemu je cilj očuvanje prirodnih vrijednosti tih područja. 10

12 Republika Hrvatska potpisnica je Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) (NN - "Međunarodni ugovori", br. 12/99.), koja obvezuje zemlje stranke na nadzor međunarodne trgovine ugroženim vrstama putem sustava izdavanja uvoznih i izvoznih dopuštenja i uvjerenja. Medvjed se nalazi na Dodatku II. CITES-a, što znači da je potencijalno ugrožena vrsta, pa međunarodna trgovina medvjedom mora biti strogo kontrolirana. Izvoz i uvoz te vrste moguć je jedino uz posebna dopuštenja. Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje flore i faune br. 92/43/EEC, jedan je od temeljnih propisa koji regulira zaštitu prirode u državama Europske unije. Članice Europske unije obvezatne su odredbe te direktive ugraditi u svoje zakonodavstvo, a usklađivanje zakonodavstva s tom direktivom obveza je i Republike Hrvatske, vezano uz proces pristupanja RH Europskoj uniji. Medvjed je uvršten u Dodatak II. Direktive, koji obuhvaća biljne i životinjske vrste od interesa za Europsku uniju pa njihovo očuvanje zahtjeva proglašenje Posebnih područja očuvanja (Special Areas of Conservation - SAC) kao dio ekološke mreže Natura 2000 (uz iznimku populacije u Švedskoj i Finskoj), te u Dodatak IV., koji obuhvaća životinjske i biljne vrste od interesa za Europsku uniju s potrebom stroge zaštite (nije dopušteno hvatanje, ubijanje i uznemiravanje), uz iznimku prethodno spomenutih populacija. Prema članku 16. te Direktive, odstrel ograničenog broja medvjeda, dopušten je jedino u iznimnim situacijama. Posjedovanje, prijevoz i trgovina vrstama u Dodatku IV. strogo su zabranjeni, uz izuzetke u slučaju ozbiljnih šteta na stoci, u zaštiti javnog zdravlja, zbog sanitarnih i sigurnosnih razloga, za potrebe znanosti, obnove populacije ili ponovnog naseljavanja. Trgovina je zabranjena i prema Regulativi Europske unije o zaštiti vrsta divlje faune i flore reguliranjem trgovine br. 338/97 od 9. prosinca 1996., koja regulira trgovinu zaštićenim životinjskim i biljnim vrstama u Europskoj uniji, odnosno zakonska je osnova za provedbu CITES konvencije na području Europske unije. Medvjed je uvršten u Dodatak A te regulative, koji obuhvaća vrste koje su ugrožene, izumrle ili rijetke pa bi bilo koja razina međunarodne trgovine ugrozila njihov opstanak. Europski parlament odobrio je Rezoluciju 17. veljače g., kojom se Europska komisija poziva da potiče programe zaštite medvjeda u Europi i nastavi postojeće programe. Rezolucijom Europskog parlamenta od 22. travnja 1994., Europska komisija poziva se da ne pruža potporu prostornom planiranju koje ima negativan učinak na populacije medvjeda. Takvo se planiranje mora izbjeći na način da se uspostave zaštićena područja i koridori. Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj već u svom prvom izdanju (2005.) u potpunosti slijedi upute Akcijskog plana za zaštitu smeđih medvjeda (Ursus arctos) u Europi, a revidirana verzija (2007.) slijedi i Vodič za gospodarenje velikim zvijerima na razini populacija, u 11

13 potpunosti uvažavajući činjenicu da svoju populaciju medvjeda Hrvatska dijeli sa Bosnom i Hercegovinom i Slovenijom. Kao potpisnica navedenih propisa naša zemlja obvezala se poduzimati sve primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, da bi osigurala zaštitu medvjeda i njegova prirodnog staništa, odnosno da bi osigurala stabilnu populaciju koja bi ujedno bila i genetski spremnik i potencijalni izvor reintrodukcije te vrste u odgovarajuća staništa europskih zemalja iz kojih je nestala Domaći propisi i dokumenti Domaći propisi i dokumenti koji uređuju to područje jesu: Zakon o lovstvu; Pravilnik o lovostaji; Pravilnik o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja; Pravilnik o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači; Pravilnik o lovočuvarskoj službi; Pravilnik o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarske osnove; Pravilnik o pasminama, broju i načinu korištenja lovačkih pasa za lov; Pravilnik o o načinu ocjenjivanja trofeja divljači, obrascu trofejnog lista, vođenju evidencije o trofejima divljači i izvješću o ocjenjenim trofejima; Lovnogospodarska osnova i program uzgoja divljači; Zakon o šumama; Zakon o zaštiti prirode; Zakon o zaštiti životinja; Zakon o veterinarstvu; Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju; Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske NSAP; Preporuke Bernske konvencije za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj; Tijela za izradu i donošenje plana i uključivanje javnosti u izradu plana. Medvjed se nalazi na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske iz godine Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj: 140/05.) Zakon o lovstvu donio je Hrvatski Sabor na sjednici od 17. studenoga godine i on je usklađen s pravnim sustavom Republike Hrvatske u pojedinim upravnim područjima, s osnovnim načelima koja je usvojio Međunarodni savjet za lov i očuvanje divljači (CIC), poglavito u dijelu koji se odnosi na zaštitu prirode, očuvanje biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači i zaštiti u divljači i drugih životinjskih vrsta kao i odredbe o zaštiti divljači i životinjskih vrsta te njihovih staništa iz potvrđenih međunarodnih konvencija, te sa. međunarodnim konvencijama. Zakon o lovstvu je zamjenio stari Zakon o lovu koji je tijekom razdoblja svoje primjene doživio brojne promjene. Zakonom o lovstvu propisano je da je smeđi medvjed u Republici Hrvatskoj divljač. Odredbama zakona propisana je i njegova zaštita, a posebno se ističu sljedeće odredbe koje se odnose na: uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači, dakle i medvjeda: članak 4. Divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu; članak 12. Lovoovlaštenici su dužni u lovištu omogućiti rad znanstvenoistraživačkih i znanstvenonastavnih ustanova, predviđen posebnim programom tih ustanova o njihovom trošku, 12

14 na temelju dopuštenja Ministarstva, uz obvezu vidljivog obilježavanja površina na kojima se taj rad obavlja; članak 49. Uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovno-gospodarskom osnovom, te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima; članak propisan je lovostaj za svaku vrstu divljači, - postoji institut privremene zabrane lova, - obveza održavanja utvrđene brojnosti, omjera spolova i gospodarske starosti, - osiguranje uvjeta za razmnožavanje i vođenje mladunčadi, - obveza osiguranja preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko-zdravstvenih mjera, - provedba mjera za osiguranje dovoljne količine hrane i pitke vode; članak 52. Zabrana lova ženki dlakave divljači kad su visoko bređe ili dok vode sitnu mladunčad; članak 59. Lov smeđeg medvjeda obavlja se na temelju Akcijskog plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj za pojedinu godinu, koji donosi i provodi Ministarstvo na prijedlog Nacionalnog povjerenstva za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i praćenje populacije velikih zvijeri. članak 64. Zabranjeno je loviti divljač načinom i sredstvima kojima se ona masovno uništava, kada je ugrožena poplavom, snježnim nanosima, poledicom ili požarom, zabranjeno je divljač loviti zamkama, stupicama ili klopkama (osim u znanstveno-istraživačke svrhe), zabranjeno je gaženje vozilima, zabranjena je upotreba samostrijela te luka i strijele, zabranjena je upotreba opojnih sredstava; članak 66. Divljač je dopušteno loviti samo lovačkim oružjem i nabojima koji odgovaraju snazi divljači krupna divljač može se odstrjeljivati samo zrnom iz užljebljene cijevi, zabranjen je lov automatskim oružjem; članak 68. Divljač može loviti samo osoba s položenim lovačkim ispitom; članak 74. Divljač i njezini dijelovi mogu se držati, prenositi ili stavljati u promet samo uz potvrdu o podrijetlu divljači; članci kaznene odredbe. Zakon o lovstvu propisuje načelne odredbe, a one su za pojedine postupke i radnje detaljno razrađene u podzakonskim propisima pravilnicima, koje donosi ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (odnosno ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva) na temelju Zakona o lovstvu i Zakona o sustavu državne uprave. Na temelju Zakona o lovstvu donijeti su sljedeći podzakonski propisi: 13

15 Pravilnik o lovostaji ("Narodne novine", broj: 155/05. i 82/06.) Pravilnikom o lovostaji propisano je da se medvjed ne može loviti od 1. svibnja do 30. rujna i od 16. prosinca do 1. ožujka Pravilnik načinu uporabe lovačkog oružja i naboja ( Narodne novine, broj: 68/06.) Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja propisano je da se medvjed može odstrijeliti samo lovačkim nabojem koji ima kinetičku energiju veću od 3500 džula na 100 m, težine zrna veće od 11,50 grama i na najvećoj dopuštenoj daljini strijeljanja od 100 metara Pravilnik o sadržaju, načinu izrede i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači ("Narodne novine", broj: 40/06.) Pravilnik o lovočuvarskoj službi ("Narodne novine", broj: 63/06.) Pravilnik o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarske osnove ("Narodne novine", broj: 63/06.) Pravilnik o pasminama, broju i načinu korištenja lovačkih pasa za lov ( Narodne novine, broj: 62/06.) Pravilnik o načinu ocjenjivanja trofeja divljači, obrascu trofejnog lista, vođenju evidencije o trofejima divljači i izvješću o ocjenjenim trofejima ( Narodne novine, broj: 62/06.) Lovno-gospodarska osnova i program zaštite divljači Osvrt na te propise dan je u poglavlju «Današnje gospodarenje» Zakon o šumama ("Narodne novine", broj: 140/05. i 82/06.) Zakon o šumama manjim brojem odredaba odnosi se na uzgoj divljači. To je ponajprije odredba kojom je propisano da se na šumskim površinama divljač može uzgajati u broju kojim nije ugrožen uzgoj šuma. Osnovom gospodarenja gospodarskim jedinicama propisano je do kojeg se broja divljači po jedinici površine divljač može uzgajati u lovištu. Za uzgoj i zaštitu medvjeda važne su odredbe Zakona o šumama kojima je propisana prirodna obnova šumskih sastojina, potrajno gospodarenje i očuvanje prirodnog omjera vrsta drveća. Također su važne odredbe kojima je zabranjeno, odnosno regulirano u šumi paljenje vatre, podizanje objekata, vrijeme i način sječe, korištenje mineralnih sirovina, odlaganje smeća, bespravno korištenje šumskih prometnica i sl Zakon o zaštiti prirode ( Narodne novine, broj: 70/05.) Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih vrijednosti, a priroda je u smislu ovoga Zakona sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost. Zakon obavezuje na donošenje podzakonskih propisa kojima će se definirati mjere zaštite divljih svojti, a u njega su ugrađene i odredbe propisane međunarodnim konvencijama i ugovorima. Korištenje zaštićenih divljih svojti dopušteno je na način i u količini da se njihove populacije na državnoj ili na lokalnoj razini ne dovedu u opasnost. Ako se utvrdi da je zbog 14

16 korištenja zaštićena divlja svojta ugrožena, ministar može donijeti naredbu kojom zabranjuje ili ograničava korištenje te svojte Pravilnik o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim ( Narodne novine, broj: 7/06.) Divlje svojte (vrste i podvrste) koje su ugrožene ili rijetke, zaštićuju se kao strogo zaštićene svojte i zaštićene svojte. Zaštićenim svojtama su utvrđene osjetljive ili rijetke zavičajne divlje svojte, kojima ne prijeti izumiranje na području Republike Hrvatske. Divlje svojte koje su ugrožene u smislu ovoga Zakona proglašene su zaštićenim svojtama ili strogo zaštićenim svojtama na temelju procjene njihove ugroženosti i obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka. Pravilnik se donosi na temelju Crvenog popisa koji izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode. Sukladno navedenom smeđi medvjed u Republici Hrvatskoj ima status zaštićene vrste, te se njime gospodari prema ovom Planu. Planovi gospodarenja prirodnim dobrima obvezno sadrže mjere i uvjete zaštite prirode koji osiguravaju očuvanje divljih svojti i njihovih staništa Uredba o proglašenju ekološke mreže ( Narodne novine, broj: 109/07.) Sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, čini ekološku mrežu. Očuvanjem ekološke mreže osigurava se očuvanje stanišnih tipova u povoljnom stanju, odnosno obnavljanjem staništa kojima je narušeno povoljno stanje. Ekološki značajna područja u smislu ovog Zakona su područja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova. Praćenje stanja i ugroženosti staništa obavlja Zavod. Neka od ekološki značajnih područja su područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj, staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori), selidbeni putevi životinja i dr Pravilnik o prijelazima za divlje životinje ( Narodne novine, broj: 34/06.) Ovim Pravilnikom se utvrđuju mjere zaštite, obveznici zaštite i način održavanja prijelaza kojima se osigurava nesmetano i sigurno prelaženje divljih životinja; Prijelazi uživaju zaštitu kao prirodne vrijednosti Pravilnik o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama ( Narodne novine, broj: 34/06.) Temeljem ovog Pravilnika Ministarstvo kulture izdaje dopuštenje za iznos, unos, izvoz ili uvoz zaštićenih divljih svojti, njihovih dijelova i derivata zaštićenih na temelju ovoga Zakona Zakon o zaštiti životinja ("Narodne novine", broj. 135/06.) Od domaćih propisa koji reguliraju problematiku zaštite životinja treba spomenuti i Zakon o zaštiti životinja ("Narodne novine", broj: 135/06.) Za njegovu provedbu također je nadležno Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Taj Zakon uređuje dobrobit životinja glede držanja, smještaja, hranidbe, zaštite i odnosa prema životinjama. Između ostalog 15

17 taj Zakon regulira i usmrćivanje životinja te zaštitu divljih životinja u prirodi. Hvatanje divljih životinja u prirodi i njihovo usmrćivanje također nije dopušteno na način koji uzrokuje trajnije patnje, osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraživanjima i radi pomaganja određenoj populaciji. Člankom 25. zabranjuje se vođenje i nastupanje s posebno sputanim životinjama (npr. medvjedima). Tim se Zakonom reguliraju odgovornost, obveze i dužnosti fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja, što uključuje zaštitu njihovog života, zdravlja i dobrobiti; način postupanja sa životinjama; uvjeti koji su potrebni za zaštitu životinja pri držanju, uzgoju, prijevozu, obavljanju pokusa, klanju i usmrćivanju životinja, držanju životinja u zoološkim vrtovima, u cirkusima, na predstavama i natjecanjima životinja, prilikom prodaje kućnih ljubimaca te postupanje s napuštenim i izgubljenim životinjama. Tijelo nadležno za provođenje zakona je Uprava za veterinarstvo, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Između ostalog ovim je zakonom regulirana zaštita divljih životinja u prirodi, pri čemu ovlaštenici prava lova, divljim životinjama u prirodnim staništima moraju osigurati: 1. sve potrebne uvjete za biološki opstanak prirodne populacije u sklopu ekološke ravnoteže, 2. saniranje zatečenih ili novonastalih poremećaja u staništu, 3. veterinarsko-zdravstvenu zaštitu. Ovim je zakonom također regulirano držanje životinja u zoološkim vrtovima, te zaštita životinja koje se koriste za cirkuske i druge predstave. Temeljem članka 53. zabranjeno je držanje divljih životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama. te je zabranjeno nastupanje posebno sputanih životinja te životinja s tjelesnim manama Zakon o veterinarstvu ("Narodne novine", broj: 41/07.) Tim Zakonom, između ostalog, uređuje se zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, suzbijanje zoonoza, osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda životinjskoga podrijetla te veterinarska zaštita okoliša. Tim se Zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, službene kontrole i inspekcijski nadzor u području veterinarstva. Zakon o veterinarstvu pojmom»životinja» obuhvaća i divljač odnosno zvijeri. Medvjed, kao i ostale vrste životinja, podložan je nekim vrstama zaraznih bolesti. Mjere za otkrivanje i sprečavanje zaraznih bolesti životinja, utvrđene tim Zakonom, u skladu s epizootiološkim stanjem i razinom ugroženosti, krajem svake tekuće godine za iduću, naređuje ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Radi otkrivanja i sprečavanja pojave zaraznih bolesti pored ostalih mjera obvezatno se provodi inspekcija životinja i životinjskih proizvoda u proizvodnji i prometu. Tako se svaki odstrijeljeni medvjed pregledava na bjesnoću i trihinelozu. Objekti za obradu mesa divljači i ostalih proizvoda životinjskoga podrijetla namijenjeni javnoj potrošnji i prehrani ljudi, skladištenju te prodaji odnosno prometu tih proizvoda, moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima. 16

18 Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju ("Narodne novine", br. 24/03.) Tim Pravilnikom propisan je način postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla kao i veterinarsko-sanitarni uvjeti kojima moraju udovoljavati prostorije i oprema za prihvat, sabirališta za privremeno odlaganje, objekti za toplinsku preradu životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla i objekti za spaljivanje životinjskih proteina i životinjske masti, te uvjeti kojima moraju udovoljavati prijevozna sredstva za sakupljanje i prijevoz životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla. Člankom 16. toga Pravilnika dopuštena je hranidba životinja u lovištima konfiskatima i nejestivim nusproizvodima klanja, samo uz posebnu dozvolu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske - NSAP ("Narodne novine", br. 81/99.) Hrvatski državni sabor u lipnju donio je Strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske - NSAP (NN, br. 81/99.) u kojoj je između ostalog navedena obveza izrade akcijskih planova za zaštitu ugroženih vrsta. Kao jedan od akcijskih planova te Strategije istaknuta je zaštita i izrada plana gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj. Strategija je trenutno u tijeku revizije Preporuke Bernske konvencije za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj Europska inicijativa za velike zvijeri (Large Carnivore Initiative for Europe) osnovana je radi rješavanja problematike zaštite velikih zvijeri, odnosno očuvanja populacija velikih zvijeri (smeđi medvjed, vuk, rusomak, euroazijski ris i iberijski ris) u suživotu s ljudima. Ta skupina pripremila je Akcijske planove zaštite velikih zvijeri koji su prihvaćeni od Vijeća Europe na sastanku Stalnog odbora Bernske konvencije u studenom Jedan od tih akcijskih planova jest i "Akcijski plan za zaštitu medvjeda u Europi". Vijeće Europe u Preporuci broj 74 (2000) požuruje državne vlasti da u nacionalne Planove upravljanja tom vrstom uvrste i preporuke Akcijskog plana zaštite medvjeda u Europi. Za Hrvatsku su preporučene ove akcijske točke: Bernska konvencija prihvaća Akcijski plan zaštite medvjeda u Europi Uspostava nacionalne skupine za gospodarenje medvjedom i izrada plana gospodarenja (države koje dijele populaciju, izrađuju plan gospodarenja uz međusobnu suradnju) Zaštita medvjeda zakonom, kao lovne vrste, samo tamo gdje je dokazana održivost populacije sposobne za opstanak, a lovstvom se postiže veličina populacije određena planovima gospodarenja Jačanje provedbe zakona i odgovarajućih kazni tamo gdje je krivolov ograničavajući čimbenik.. za populaciju medvjeda Klasifikacija područja u sklopu sadašnjeg i mogućeg područja rasprostranjenosti medvjeda, prema prikladnosti i važnosti staništa za gospodarenje medvjedom Identifikacija i održavanje ili ponovno uspostavljanje povezujućih zona u rascjepkanim populacijama. 17

19 Procjena utjecaja postojeće i planirane infrastrukture na stanište medvjeda i smanjenje negativnog utjecaja Kontrola ili zabrana nepoželjnih čovjekovih aktivnosti u središnjim i povezujućim zonama područja rasprostranjenja medvjeda Uspostava sustava kompenzacije Povezivanje sustava kompenzacije s poduzimanjem preventivnih mjera za stoku Nedostupnost odlagališta otpada za medvjede Napustiti umjetno hranjenje koje može rezultirati navikom medvjeda na takvo hranjenje ili na prisutnost čovjeka Smanjiti stvaranje problematičnih medvjeda kroz akcije istaknute u Akcijskim točkama i Uklanjanje problematičnih medvjeda iz populacija sposobnih za opstanak, ako zakažu preventivne mjere Procjena troškova i prednosti, prije uklanjanja problematičnih medvjeda u ugroženim populacijama Identificiranje i uključivanje nosilaca javnog mišljenja i interesnih skupina u gospodarenju medvjedom Uspostava stalnog protokola za savjetovanje s lokalnom zajednicom oko njihovih potreba i prijeko potrebnih akcija za gospodarenje medvjedom Potaknuti informacijske kampanje, osmišljene za različite ciljne skupine Koordinirano znanstveno istraživanje medvjeda u Europi Koordinacija i prikupljanje potrebnih podataka za praćenje gospodarenja i bioloških uvjeta za život medvjeda u europskim državama Tijela za izradu i donošenje plana Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj iz godine izradilo je stručno povjerenstvo od osam članova. Po četiri člana povjerenstva imenovala su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (sada Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva) te Ministarstvo kulture. Tijekom izrade plana stručno povjerenstvo uključivalo je je prema potrebi i vanjske suradnike. Nacrt plana razmotrila su navedena ministarstva na svojim kolegijima i nakon konačnog usuglašavanja, plan su zajednički donijeli Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za lovstvo i Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode. Prilikom izrade revizije Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj godine sudjelovali su članovi povjerenstva u izmjenjenom sastavu i vanjski suradnici Uključivanje javnosti u izradi plana Nadležna ministarstva, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva te Ministarstvo kulture, svjesna su važnosti uključivanja javnosti u izrade planova gospodarenja i osobito utjecaja takva pristupa na provedbu planiranih aktivnosti. Predstavnici 18

20 javnosti bili su uključeni u izradu plana iz godine putem radionica na početku izrade (dogovorene smjernice) i na kraju izrade plana (rasprava o Prijedlogu Plana). Stručno povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom uzelo je u obzir rezultate istraživanja stavova javnosti o smeđem medvjedu i gospodarenju smeđim medvjedom u Hrvatskoj provedenog tijekom (Majić, 2003.). Neki od rezultata mogu se naći i u poglavlju «Odnos medvjeda i čovjeka» ovoga plana. Početkom godine provest će se novo istraživanje stavova javnosti o smeđem medvjedu i gospodarenju smeđim medvjedom u Hrvatskoj. II. POSEBNI DIO 4.1. Povijesni pregled 4. MEDVJED OSNOVNI PODACI ZA DONOŠENJE I RAZUMIJEVANJE PLANA U pleistocenskom nalazištu Medvjeđa špilja na otoku Lošinju nađeni su fosilni ostaci smeđeg medvjeda zajedno s ostacima špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus). Tu su živjeli najmanje do pred oko godina, odnosno do kraja posljednjeg ledenog doba. Nalazišta fosilnih ostataka obje vrste medvjeda brojna su i nalaze se praktično na cijelom teritoriju Hrvatske. U povijesno vrijeme, povećanjem stanovništva neizbježivo se smanjuje njegov životni prostor. Medvjed je čovjeku bio konkurent u lovu, potom štetna i opasna zvijer, a na kraju je postao i ostao lovna divljač sve do naših dana. Štoviše, postao je gotovo onoliko brojan koliko mu to omogućuju stanišni uvjeti. Krajem 18. i početkom 19. st. nastaju prvi pisani zapisi koji pokazuju da je medvjed obitavao na širem području od područja na kojem se danas nalazi. Slovio je kao "grdni neprijatelj naše korisne divljači i stoke i opasnost za čovjeka". Ubijali su ga "slučajno" ili "iz nužde" lugari i seljaci i stočari željni da ugrabe "i slavu i tagliu". Budući da mu nije sustavno utvrđivana brojnost, teško je danas govoriti o veličini tadašnje populacije, ali znano je da su područja Gorskog kotara i Like u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća bila "par excellense" područja za lov medvjeda. Prema podacima Izvješća trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu od do godine u Hrvatskoj i Slavoniji ukupno je ubijeno 50 medvjeda, i to svih 50 u Modruško-riječkoj i Ličkokrbavskoj županiji. No, tako iskazane brojke ubijenih medvjeda, stoji u tadašnjem tisku, mogu se slobodno podvostručiti jer mnogi od ubijenih medvjeda nisu službeno registrirani. Medvjedi su lovljeni i ubijani na razne načine. Prednjačio je lov dočekom (pred brlogom), potražice po tragu, gvožđima, stupicama, trovanjem sa zatrovanim mekama. Ni na smjeni dvaju stoljeća službeni status medvjeda nije se mijenjao, pa je i dalje, na državnoj razini, ostao štetna i nezaštićena zvijer i za njegovu se glavu isplaćivala novčana nagrada (taglia). Prema okružnici Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade od 27. svibnja za svakog starog medvjeda/medvjedicu iz «zemaljskih sredstava» isplaćivala se nagrada od 20 kruna, a za svakog mladog medvjeda nagrada od 4 krune. Za «korisnu lovnu divljač» (jelen, srna i dr.) bio je propisan lovostaj, a crnu divljač, vukove, medvjede i drugu grabežljivu zvjerad bilo je dopušteno ubijati u svako doba. 19

21 Medvjedi su u prošlosti, kad su tretirani kao štetna i nezaštićena zvjerad i kad se za njihovu glavu isplaćivala "taglia", pretežito ubijani u lovu dočekom pred brlogom, hajkama, gvožđima i otrovom, a počevši od pedesetih godina prošlog stoljeća medvjedi su se u Hrvatskoj gotovo isključivo lovili dočekom na visokoj čeki uz postavljeni mamac (mrcinište). Razlog je tomu što se donošenjem prvog poslijeratnog Zakona o lovstvu (1947.) stanje u zaštiti medvjeda u mnogome popravilo, s jedne strane po liniji strožeg pridržavanja i poštivanja zakonskih propisa, a s druge strane "jer su tijekom rata izumrli ili izginuli mnogi stari lovci-medvjedari, ljuti zatornici ove zvijeri, bez da su mogli svoje iskustvo prenijeti na mlađe " (Z. Car 1952.). Tome je pridonijela i činjenica da je lov na medvjede postao sve traženiji od inozemnih lovaca-turista, koji su počevši od godine, usporedo s osnivanjem šumskih gospodarstava, postali njihovi stalni klijenti. U gorskoj Hrvatskoj bilo je i znatno prije godine pojedinih područja gdje se medvjed nije smio slobodno strijeljati. Prostrane gorskokotarske i kapelske šume, u kojima su se medvjedi stalno zadržavali, pripadale su većim dijelom šumskom eraru, imovnim općinama i pojedinim velikaškim obiteljima, u kojima je lov na medvjeda bio barem formalno zabranjen. Tako je u velikom izlučenom lovištu Gospoštije Čabar (30700 kat. rali) velikaške obitelji Ghyczy u posljednjoj dekadi 19. stoljeća «lov na medvjede vlastelinskom šumarskom lovačkom osoblju u obće najstrože zabranjen». Slične odredbe bile su u to vrijeme na snazi i u susjednim gospoštijama knezova Schonburga, Auersperga i Windischgratza u susjednoj Kranjskoj, a također i u Gospoštiji Grobnik (veleposjed Thurn Taxisa) kao i pri državnim šumskim upravama «makar je tuj još i u posliednje vrieme (1902. op. A. F.) šumarsko osoblje slobodno izvršivalo lov na medvjede». Da se stane na kraj nekontroliranom lovu medvjeda, populacija kojega je krajem treće dekade 20. st. ocijenjena ugroženom, godine donesena je Naredba banske uprave Savske banovine prema kojoj se medvjed mogao loviti samo uz dozvolu državne vlasti. Zakonom o lovu NR Hrvatske s kraja medvjed je svrstan u Popis divljači, grupa A. Dlakava divljač. Podzakonskim aktom Naredbom o zaštićenoj i nezaštićenoj divljači i lovostaji od 7. studenog medvjed je uvršten u divljač zaštićenu lovostajom, a za njega je određena lovostaj od 1. siječnja do 31. listopada. U članku IV. te naredbe određeno je da se medvjede i njihove ženke smije strijeljati samo kuglom, i to uz posebnu dozvolu Ministarstva šumarstva. Procjenjujući da je moguće bolje zaštititi medvjeda u Hrvatskoj njegovim uvrštenjem među ugrožene životinjske vrste, u tadašnjem Republičkom zavodu za zaštitu prirode pokušalo se osnovati posebne rezervate za medvjede (Velebit, Velika i Mala Kapela, risnjačko-snježnički masiv) te zabraniti trovanje vukova i lisica bar u vrijeme kad medvjedi izlaze iz brloga. Da te aktivnosti Zavoda nisu bile bez osnova rječito govori podatak da je od do (15 godina) najviše medvjeda stradalo na zatrovanim mekama namijenjenim poglavito smanjivanju broja vukova. Od ukupno 37 izlučenih medvjeda u tom je razdoblju 21 medvjed (57 %) otrovan. Tih se godina svakog proljeća u državnim šumama nalazilo po dva-tri otrovana medvjeda. Sretna okolnost za bolju zaštitu medvjeda u gorskoj Hrvatskoj bila je osnivanje šumskih gospodarstava godine i u njihovu je nadležnost pripalo gospodarenje ovom divljači. Provedene mjere zaštite, prvenstveno sprečavanje ilegalnog ubijanja medvjeda, selektivna uporaba zatrovanih meka za smanjivanje broja vukova i lisica (što je godine, rezultiralo je zabranom upotrebe cyonan kapsula) a pristupanje prihrani medvjeda, ubrzo su dale i prve pozitivne rezultate. U lovištima Šumskoga gospodarstva Delnice godine utvrđen je fond od oko 30 medvjeda, a opažanjima s visokih čeka uz hranilišta-mečilišta te prebrojavanjem medvjedica s mladima u proljeće l970. g. samo u lovištima Šumskoga gospodarstva Delnice (52300 ha) utvrdio se fond od 55 medvjeda. Deset godina kasnije u istim lovištima taj je broj bio podvostručen. 20

22 Usporedo s rastom broja medvjeda rastao je i odstrel. Od do u sklopu tek započetog lovnog turizma u lovištima delničkoga Šumskoga gospodarstva odstrijeljeno je 26 medvjeda, a od do g. 68 medvjeda ili 72% ukupnog odstrela za spomenuto 20-godišnje razdoblje. Što se rasprostranjenosti medvjeda tiče, sve do pedesetih godina prošlog stoljeća «vanjske granice njegovog područja rasprostranjenja u Hrvatskoj ostale su u glavnim obrisima nepromijenjene» u odnosu na 19. st. U drugoj polovici 19. st. nalazilo ga se još daleko izvan današnjih granica. U kotaru Dvor na Uni, šumski predjel Miletive, Šumarija Rujevac, još za vrijeme Vojne krajine ustrijeljen je jedan medvjed oko godine. Na području iste šumarije medvjedi su primijećeni po tragovima na snijegu tijekom cijele zime 1946./47. g. između sela Majdana i Komore. Službeni podatak o medvjedu koji je zadnji ubijen daleko izvan granica sadašnjega rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj, nalazimo u Šumarskoj kronici Šumarije Karlovac, u kojoj je zabilježeno da je godine ustrijeljen medvjed u šumi Okićki lug na vlastelinstvu Rauch, nedaleko od današnjeg ornitološkog rezervata Crna mlaka. Od sredine 20. st. medvjedu je u Hrvatskoj pridavana veća pažnja, utvrđivana mu je brojnost i rasprostranjenje. Najviše medvjeda utvrđeno je na Velebitu, Velikoj i Maloj kapeli, Ličkoj Plješivici s Mazinskom planinom te u Gorskom kotaru. Prolazno ga ima u Ličkom sredogorju i na Resniku, a približno je takvo stanje u glavnim obrisima i danas. Također je već i tada utvrđeno da medvjed ne dolazi u koliziju s interesima stočara i ratara. Gašenjem šumskih gospodarstava i osnivanjem Javnog poduzeća «Hrvatske šume» s područnim upravama šuma (1991.), a posebno donošenjem novog Zakona o lovu (1994.) broj ovlaštenika prava lova, pravnih i/ili fizičkih osoba koje su stekle pravo gospodarenja medvjedom mnogostruko se povećao. Ocijenivši komercijalni odstrel medvjeda vrlo profitabilnim i do tada ustaljeni godišnji odstrelni kontingenti od oko 40 grla godišnje prema lovno-gospodarskim osnovama znatno su se povećali. Od godine medvjedom se u Hrvatskoj gospodari temeljem Plana gospodarenja, a svake se godine izrađuje Akcijski plan. Akcijski plan je kraći, provedbeni dokument kojim su istaknute najznačajnije akcije u gospodarenju medvjedom za tekuću godinu te su definirane odstrelne kvote za pojedina lovišta. Donošenje ovih dokumenata izazvalo je izmjenu i dopunu zakonskih i podzakonskih propisa koji uređuju ovo područje i znatno je promijenilo način gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj. Na osnovi prikaza statusa medvjeda kroz povijest, trenda procjenjivanih brojnosti, a i samog ulova, uz brojna druga istraživanja koja su provedena, može se zaključiti da dosadašnji legalni odstrel nije ugrožavao populaciju naših medvjeda. Moguće prijetnje za njegovu budućnost ponajprije proizlaze iz promjena u staništu te naraslih apetita brojnih ovlaštenika prava lova za njihov odstrel Biologija i ekologija Klasifikacija i podrijetlo Medvjed koji živi u Hrvatskoj sisavac je iz reda zvijeri (Carnivora), porodice medvjeda (Ursidae), roda medvjed (Ursus) i vrste smeđi medvjed (Ursus arctos). 21

23 Danas u svijetu živi osam vrsta iz porodice medvjeda, i to su: smeđi medvjed (U. arctos) u Euroaziji i Sjevernoj Americi, bijeli ili polarani medvjed (U. maritimus) oko Arktika, američki crni medvjed (U. americanus) u Sjevernoj Americi, azijski crni medvjed (U. thibetanus) u Aziji, sunčasti medvjed (Helarctos malayanus) u jugoistočnoj Aziji, očalasti medvjed (Tremarctos ornatus) u Južnoj Americi, usnati medvjed (Melursus ursinus) u Aziji i veliki panda (Ailuropoda melanoleuca) također u Aziji. Svi su se razvili od zajedničkog predatorskog pretka Miacida prije oko 25 milijuna godina. Još prije pedesetak godina razni su autori opisivali nekoliko vrsta i čak od 70 do 150 podvrsta smeđih medvjeda. Novije su biološke spoznaje, poduprte genetskim istraživanjima, pokazale da su sve to zapravo samo ekološke varijante iste vrste. Tako je i grizli iz Sjeverne Amerike pripadnik iste vrste kao i euroazijski smeđi medvjed. Ovisno o populacijama iz kojih potječu, ti se medvjedi mogu i znatno razlikovati. Medvjed ima, kao malo koja druga vrsta, veliku sposobnost da veličinom i vanjskim izgledom reagira na uvjete staništa. Na Aljasci i Kamčatki, u uvjetima duge zime i obilne prehrane bjelančevinama lososa, koje hvataju prilikom migracije na mriještenje u brzacima plitkih rijeka, mogu pojedini odrasli mužjaci doseći i do 1000 kg mase. Nasuprot tome, smeđi medvjedi iz južnijih dijelova Europe (Italija, Španjolska) gotovo su 10 puta manje mase. Svi su ipak pripadnici iste vrste kao i naši medvjedi Rasprostranjenost, brojnost i status Smeđi je medvjed nekada bio rasprostranjen po cijeloj Euroaziji i Sjevernoj Americi. U Europi nikada nije živio jedino na Islandu i na sredozemnim otocima Sardiniji, Korzici i Cipru. Danas je u zapadnoj Europi praktično istrijebljen, a preostale su populacije malene, međusobno odvojene i u nestajanju (slika 2). Najveće od tih populacija jesu populacije u Kantabriji u Španjolskoj sa oko 120 medvjeda razdvojenih u dvije skupine, i u Apeninima u Italiji, gdje ih u Abruzzo nacionalnom parku i oko parka živi 40 do 50. Izrazito malene skupine medvjeda još preživljavaju u talijanskim Alpama (Trento), gdje ih je preostalo 3 do 4, i u zapadnim Pirenejima, sa također preostale 3 do 4 jedinke. Zadnji medvjedi u centralnim Pirenejima istrijebljeni su tijekom 1980-tih, ali je i unošenjem tri jedinke iz Slovenije vrsta reintroducirana. Slično je reintrodukcija provedena i u Austriju, gdje su jedinom tamošnjem medvjedu od do dodana još tri medvjeda iz Hrvatske i Slovenije. Danas u Austriji živi oko 15 medvjeda. 22

24 Preostalim medvjedima u području Trenta dodano je od do još 10 medvjeda iz Slovenije, a u Pirineje je dodano još 5 medvjeda također iz Slovenije. Jedino je na sjeverozapadu Europe, u Skandinaviji, stabilna populacija sa oko 2600 medvjeda. U središnjoj i istočnoj Europi, osim u Rusiji, samo su dvije znatnije populacije preživjele kraj prošlog stoljeća. Danas se procjenjuje da u Karpatima živi oko 8000 medvjeda, a u Dinaridima oko 2800 medvjeda (tablica 2). U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva, dakle, druge po veličini u srednjoj i južnoj Europi. Medvjedi u Hrvatskoj, zajedno s medvjedima u susjednoj Sloveniji, genetski su potpuno srodna i najzapadnija stabilna populacija, koja je posljednji mogući izvor za spas medvjeda u zapadnoj Europi. Genetska istraživanja koja uspoređuju parove baza istih gena među medvjedima iz različitih populacija pokazuju, na osnovi broja različitih parova baza, stablo njihove genetske srodnosti. Tako su medvjedi iz Hrvatske, zajedno sa medvjedima iz Slovenije i Bosne i Hercegovine genetski istovjetni s preostalim medvjedima iz Alpa, a vrlo se malo razlikuju i od medvjeda s Pireneja. S druge strane, medvjedi iz rumunjskih Karpata, Rusije i sa sjevera Skandinavije znatno se razlikuju, te nisu pogodni za reintrodukcije istrijebljenih populacija zapadne Europe. Sve to stavlja smeđeg medvjeda na vrh vrijednosti prirodne baštine u Hrvatskoj. Ograničena veličina raspoloživog staništa i velik prostor potreban za život svakog medvjeda onemogućavaju znatniji dalji rast populacije, i to biološki određuje rijetke vrste Opis Medvjedi su najveći kopneni mesožderi. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, a mužjaci 150 kg, ali poneki primjerci prijeđu i 300 kg. Tijekom godine masa iste odrasle jedinke može odstupati više od trećine: najveća je u kasnu jesen pred brloženje, a najmanja početkom ljeta odnosno krajem sezone parenja. Tijelo je pokriveno dugom dlakom i gustom poddlakom. Ljeti je poddlaka dosta rjeđa nego zimi. Boja dlake pretežito je smeđa, a po hrptu je često tamnija pa i crna. Vršci dugih dlaka znadu pak biti svijetlosivi. Poneke jedinke ravnomjerno su smeđe poput boje čokolade. Uzimajući u obzir raspon boja krzna smeđih medvjeda, u kojem preteže smeđa boja, ovdje se zalažemo za naziv vrste smeđi medvjed. Također cijeli svijet naziva tu medvjeđu vrstu "smeđi medvjed", odnosno jednu riječ u dvočlanom nazivu čini pridjev kojim se u dotičnom jeziku označava smeđa boja: engl. brown bear, tal. orso bruno, franc. l'ours brun, njem. Braunbär, slov. rjavi medved, srp. mrki medved. U hodu medvjedi dodiruju tlo cijelim tabanima, slično kao čovjek. Tako ostavljaju i trag koji nije sličan niti jednoj drugoj vrsti u našim staništima. Na prstima nogu imaju pandže, koje su na prednjim nogama osobito dugačke (oko 5 do 6 cm) i snažne. Njima medvjed raskopava zemlju, trule panjeve i mravinjake, okreće kamenje, ubija i kida plijen. Za razliku od mačaka, medvjed ne uvlači svoje pandže u mekuši. 23

25 Zubalo ima sva obilježja zvijeri, s karakterističnim sjekutićima, očnjacima i deračima (slike 7 i 8). Zubna formula jest I 3/3, C 1/1, P 4/4, M 2/3, odnosno ima ukupno 42 zuba. Međutim, većini jedinki nedostaju pojedini, a nekima i, prva tri gornja i donja pretkutnjaka, a oni koji postoje maleni su i nemaju funkciju u žvakanju hrane. Žvačne površine kutnjaka nešto su ravnije nego u ostalih zvijeri, a kao prilagodba za drobljenje biljne hrane. Probavni je trakt kratak i jednostavan kao i u drugih zvijeri, sa jednostavnim želucem, dugim tankim, malim slijepim i kratkim debelim crijevom. Izmet poprima vrlo različit oblik, konzistenciju i boju, ovisno o konzumiranoj hrani. Ipak se po veličini i najčešće po aromatičnom mirisu može lako razlikovati od izmeta ostalih životinjskih vrsta. Katkad može mekani izmet divlje svinje nalikovati na medvjeđi, ali u svinjskom izmetu ne nalaze se dijelovi slabo probavljene hrane i on nema prepoznatljivog mirisa Prehrana Iako su po tjelesnom ustrojstvu pravi mesožderi, medvjedi oko 95 % prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom, a udio životinjskih bjelančevina sastoji se uglavnom od beskralježnjaka i lešina većih životinja. Od biljne hrane u proljeće i ljeti dominiraju zeljaste biljke i trave, ljeti se pridružuju razni mekani plodovi, a u jesen i žir bukve kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti. Zbog kratkog i jednostavnog probavnog trakta znatan dio pojedene biljne hrane prođe kroz cijeli trakt slabo ili nikako probavljen. To medvjedu stvara potrebu za uzimanjem što većih količina hrane. S druge strane, zbog samo djelomične razgradnje tijekom probave, medvjed izmetom pomaže širenju biljnih vrsta, prenoseći njihove sjemenke na velike udaljenosti. Od biljne hrane u šumi nalazi tijekom proljeća medvjeđi luk (Allium ursinum L.) i kozlac (Arum maculatum L.). Na šumskim livadama hrani se travama (Graminae sp. ), djetelinom (Trifolium sp.) i kiselicama (Rumex sp.). Tijekom ljeta u šumi najčešće jede anđeoski korijen (Angelica silvestris L.), praseće zelje (Aposeris foetida L.) i plodove jagode (Fragaria sp.), a u kasno ljeto plodove maline (Rubus idaeus L.), kupine (R-., fructicosus L.), krkavine (Rhamuns catharitica L.) i borovnice (Vaccinium myrtillus L.). 24

26 U jesen je svakako najvažnija hrana plod bukve (Fagus syilvatica L.). U jesen se u šumi hrani i divljom jabukom (Malus sylvestris Mill.) i divljom kruškom (Pyrus communis L.). Isto tako rado jede i plodove lijeske (Corylus avellana L.), plodove jarebike (Sorbus aucuparia L.), kestena (Castanea sativa Mill.), drijena (Cornus mas L.) i žirove raznih vrsta hrastova (Quercus sp.). U potrazi za hranjivim plodovima medvjed zna prevaliti velike udaljenosti, a često i otići izvan stalnog životnog prostora. U poljima se hrani svim vrstama žitarica, a naročito zobljem. Vrlo rado posjećuje i polja zasijana kukuruzom, napose kada je plod mliječan. Posjećuje voćnjake i vinograde gdje jede šljive, jabuke, kruške, breskve, trešnje, grožđe i drugo voće. Rado jede šumski med i ličinke pčela, pa provaljuje u pčelinjake. Na taj način čini štete u poljoprivredi. Od hrane životinjskog podrijetla najčešće se hrani lešinama životinja koje nađe u šumi. Hrani se beskralježnjacima, napose ličinkama mrava i drugih kukaca, te mladunčadi divljih životinja. Od domaćih životinja najčešće napada ovce, katkad krave, magarce i konje. Od divljači napada samo vrlo mlade, te ranjene i bolesne životinje koje može uhvatiti Životni ciklus Medvjedi se pare od kraja svibnja do polovice srpnja. Mužjaci tada prelaze velike udaljenosti, međusobno se bore ako se nađu uz istu ženku, a svaki se trudi oploditi više njih. Također se i ženka može u jednoj sezoni pariti s više mužjaka, pa je moguće da svi mladunci iz jednog legla i ne budu od istog oca. Zametak u maternici ima odloženi razvoj odnosno implantaciju, te se najveći dio njegova razvoja odvija u zadnja 3 mjeseca trudnoće, koja ukupno traje oko 7 mjeseci. Medvjedići se rađaju u sredini zime, za vrijeme brloženja. Medvjed zimu provodi u posebno odabranom i pripremljenom brlogu, bez da išta jede i pije. Većina brloga u našim krajevima nalazi se u manjim šupljinama stijena koje medvjed kopanjem prilagodi svojim potrebama. Samo oko 10 % brloga nalazi se među žilama korijenja velikih stabala, a isto toliko i na otvorenom, odnosno pod krošnjama crnogoričnih stabala. U brlogu medvjed pripremi ugodan ležaj od suhe trave, lišća ili grančica. Ipak pojedine se jedinke mogu naći aktivne tijekom cijele zime. Ako bude uznemiren i istjeran iz brloga, dolazi u oskudicu tjelesne energije, te mu je teško dočekati proljeće ako nije bio od jeseni izdašno potkožen slojem masti. Slabo pripremljeni u zimu obično ulaze mlađi medvjedi, u dobi od dvije godine, kada prvi put zimuju sami, odnosno bez majke. Tome pogoduje i klimatska situacija u Hrvatskoj, gdje često tijekom zime ima toplijih razdoblja, odnosno snježni pokrivač bar u dijelu staništa nije trajan. Još nije jasno utječe li i kako prihranjivanje na hranilištima na zimsku aktivnost medvjeda. Najdulje je zimsko mirovanje gravidnih ženki, koje najčešće u prvoj polovici siječnja rađaju 1 do 4 mladunčeta mase oko 350 g. Rađaju se slijepi i bez dlake. Životno su ovisni o neposrednom kontaktu s tijelom majke, koja ih grije i hrani koncentriranim mlijekom. Mlijeko medvjedice ima oko 22 % masti i 12 % bjelančevina i po tome je u životinjskom svijetu usporedivo samo s mlijekom tuljana. Najveća pogibelj prijeti novorođenim medvjedima dok su u vrijeme najveće zime u brlogu. Ako zbog uznemiravanja majka mora napustiti brlog, mladunčad neizbježivo ugiba, jer ne može slijediti majku. Zabilježeni su, u takvim situacijama, pokušaji majke da u zubima prenese bar jednog medvjedića, međutim, jer ga tako ne može nositi daleko, niti usred zime pripremiti novi brlog, nema izgleda niti za njegovo preživljavanje. Poznato je da gotovo svake zime određeni broj medvjeđih legala u Hrvatskoj strada zbog uznemiravanja brloga. Znamo da je zimi 1987./88. samo u Gorskom kotaru najmanje 10 medvjedića ostalo bez majčine skrbi. Na hranjivom majčinom mlijeku medvjedići do početka travnja dovoljno narastu da mogu napustiti brlog i slijediti majku u potrazi za hranom. S majkom provedu cijelu prvu godinu života i iduću zimu u brlogu, a odvajaju se u dobi od oko 1,5 godine, kada se majka u svibnju i lipnju ponovo pari. Katkad će nakon parenja majka dopustiti lanjskim mladuncima da je slijede do 25

27 jeseni, kada se povlači u zasebni brlog gdje će izleći novo leglo. Medvjedi koji žive u sjevernijim krajevima našeg planeta provode s majkom 2,5 pa i 3,5 godine, pa je stoga i broj rođenih po jednoj ženki tamo znatno manji. Naši medvjedi spolno su zreli u dobi od 3 do 4 godine, u prirodi mogu doživjeti 10 do 20 godina, a prosječna je dob naše lovno gospodarene populacije oko 5 godina Stanište U svim svojim biološkim potrebama smeđi medvjed ima izražene potrebe za raznim oblicima obilježja staništa. Nekada su medvjedi nastanjivali i nizinske šume, poplavne doline i prirodne travnjake. Širenjem ljudske vrste potisnuti su u područja manje povoljna za život ljudi, pa se danas u Europi nalaze samo u brdskim pošumljenim područjima, a od nizinskih područja nalazi se u tajgama na krajnjem sjeveru. Da bi staništa zadovoljila životne potrebe medvjeda, moraju se sastojati od različitih tipova šume, u čemu presudnu ulogu imaju sastojine listača krupnog sjemena (bukva, kesten, hrast). Radi zaklona i paše važno je također postojanje guštika i livada. Osobito je važna mogućnost kretanja medvjeda u svim smjerovima uključujući i u zone različitih nadmorskih visina. Mir u staništu osobito je presudan zimi zbog novorođenih medvjedića u brlozima. 26

28 Medvjed svake noći traži hranu, obično u području manje nadmorske visine i veće otvorenosti prostora, odnosno bliže ljudima, a danju se povlači u mirna i gusto obrasla područja, gdje pravi tako zvani "dnevni ležaj". Prosječna dnevna kretanja medvjeda jesu 1,6 km, a maksimalna više od 10 km. Nadalje, medvjed u proljeće treba niža područja s ranijom vegetacijom i proteinskom hranom. U sezoni parenja (svibanj - srpanj) mužjaci se kreću na ogromnom prostoru u potrazi za ženkama u estrusu. U jesen, medvjedi trebaju pristup zrelim šumama s velikim količinama hranjivih plodova (bukvica, kesten, žir). Zimi se povlače u teško pristupačna i mirna područja radi brloženja, a ženke i radi rađanja mladih. Ako medvjedima bilo kakva zapreka onemogući pristup bilo kojemu dijelu kritičnog staništa, ili zbog drugih razloga dio staništa bude za medvjeda izgubljen, mogu nastati znatne poremetnje životnog ciklusa: ženke ostaju neoplođene, ugiba mladunčad u neprikladnom brlogu ili zbog nedovoljne ishrane, nedovoljna je pripremljenost za zimu, općenito raste smrtnost, rastu štete na gospodarstvima pri traženju neprirodnih izvora hrane za preživljavanje. Procjenjuje se da tijekom života medvjed u hrvatskim staništima koristi prostor od oko 250 km 2 ( ha) Spoznaje iz znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj Moderne metode istraživanja divljih životinja, pa tako i medvjeda, putem radiotelemetrije, otkrivene su i primijenjene u 1960-tim godinama u Sjedinjenim Američkim Državama. U Europi je prvi projekt telemetrijskog istraživanja medvjeda proveden tijekom 1970-tih u sjevernoj Italiji (Trento), gdje su bile obilježene dvije jedinke. Naš projekt u Hrvatskoj započeo je i tako je bio drugi u Europi. Ovdje prikazujemo sažetak dijela prikupljenih rezultata. Medvjedi su hvatani zamkom za nogu od čeličnog užeta aktiviranom nagaznom oprugom. Mamljeni su klaoničkim otpacima ili životinjskim lešinama. Uhvaćeni medvjedi omamljivani su ketamin i ksilazin hidrokloridom s pomoću injekcijalne puške ili puhaljke. Obilježavani su ušnim markicama i ogrlicom s radioodašiljačem. Rudimentarni prvi pretkutnjak vađen je za određivanje dobi. Položaji radio obilježenih medvjeda određivani su trigonometrijski s tla ili iz aviona. Veličina prostora kretanja medvjeda proračunavana je metodom konveksnog poligona. U ukupno 4256 noći klopki, uspjela su 34 hvatanja medvjeda, od kojih su 3 bila ponovna hvatanja, a 5 uhvaćenih medvjeda nije obilježeno radioodašiljačima. Ukupno je obilježeno i praćeno 26 medvjeda: 14 na Plitvicama i 12 na Risnjaku. Samo 6 od 26 praćenih medvjeda bile su ženke, i to 1 od 14 na Plitvicama, a 5 od 12 na Risnjaku. Odraslih je medvjeda bilo 15, a mladih 11, uz prosječnu dob od 4,7 godina (raspon 1-13) u vrijeme hvatanja. Nije bilo znatne razlike u dobi među spolovima. U 5 slučajeva pratili smo porodičnu grupu medvjeda. Dva medvjedića bili su godišnjaci u društvu svojih majki i braće. Jedna medvjedica rodila je najmanje jednog, a druga 27

29 tri medvjedića za vrijeme dok su bile praćene. Jedna medvjedica vodila je 2 medvjedića godišnjaka kad je obilježena. Obilježen je i jedan 6-mjesečni medvjedić bez majke, koji je sam preživio najmanje 15 mjeseci, koliko je bio praćen. Srednja masa odraslih ženki bila je 103 kg, a mužjaka 153 kg. Položaji obilježenih medvjeda određeni su 517 puta, od toga 487 puta u različitim danima. Ženke su praćene prosječno po 712 dana, a mužjaci 250 dana. Svaka od 6 ženki praćena je više od jedne godine (raspon: dana), a samo su 2 ogrlice od 23 ogrlice smještene na mužjake (uključujući i 3 ponovna hvatanja) trajale više od 1 godine. 14 ogrlica skinuli su sami medvjedi, 5 je odašiljača prestalo raditi, a 2 su medvjeda ubijena. Položaj svake ženke određen je prosječno 39 puta (raspon: 6-130), a mužjaka 13 puta (raspon: 1-86). Samo 58 % od 434 dnevna traženja muških medvjeda bilo je uspješno, a ženke su pronađene u 71 % od 333 dnevna traženja. Samo za 3 od 14 obilježenih medvjeda na Plitvičkim jezerima nije zabilježeno da su izlazili iz parka. Položaji ta 3 medvjeda određeni su, međutim, samo po nekoliko puta. Ostalih 11 medvjeda nađeno je do 11,3 km (prosjek najvećih udaljenosti = 4,7 km) izvan granice parka. Približno polovica (145 od 303) svih položaja medvjeda bilo je izvan parka. Ukupno poznato područje koje je koristilo svih 14 medvjeda bilo je 736 km 2 ( ha). Samo 2 od 7 medvjeda koji su praćeni preko zime brložilo je unutar Nacionalnog parka Plitvička jezera. Jedna mlada ženka prešla je granicu parka najmanje 25 puta tijekom 16 mjeseci. Svih 8 medvjeda s područja Risnjaka koji su bili obilježeni unutar nacionalnog parka prelazilo je njegove granice, i to do 25,6 km (prosjek = 10,4 km). Ti medvjedi nalaženi su izvan parka 62 % vremena (86 od 139 položaja). Ipak, 4 od 6 brloga medvjeda obilježenih u Nacionalnom parku Risnjak bilo je unutar parka. Najveća područja koja su koristili pojedini medvjedi bila su 224 km 2 ( ha) u 1330 dana za petogodišnjeg mužjaka i 147 km 2 ( ha) u 840 dana za trogodišnju ženku. Veličina korištenih područja postupno se povećavala s porastom broja utvrđenih položaja, iako se stupanj porasta u ženki usporavao nakon oko 40 položaja. Prosječno godišnje područje kretanja u 4 muške medvjeđe godine bilo je 128 km 2 ( ha), a 5 ženskih medvjeđih godina 58 km 2 (5 800 ha). Nije bilo znatnih razlika u veličinama područja kretanja u proljeće, ljeto i jesen. Prosječno zimsko područje bilo je znatno manje od područja u drugim godišnjim dobima. Prosjek za zimu bio je 4 km 2 (400 ha) (raspon: 0 18 odnosno 0ha ha), a za ostala doba 28 km 2 (2 800 ha) (raspon: odnosno 100ha ha). Proljetna i ljetna kretanja mužjaka bila su bitno veća nego od kretanja ženki, i to proljetna: 81 prema 18 km 2 (8 100ha prema 1 800ha) a ljetna: 34 prema 11 km 2 (3 400ha prema 1 100ha). Utvrđeno je ukupno 143 pravolinijskih udaljenosti među dnevnim položajima. Raspon je bio 0,2 do 8,5 km, a medijan 1,5 km. Šezdeset i sedam posto (n = 95) dnevnih kretanja bilo je ispod 2 km, a samo 2 % (n = 3) bilo je više od 7 km. Kretanja preko 7 km zabilježena su samo u mužjaka, međutim, ukupne razlike dnevnih kretanja mužjaka i ženki nisu bile znatne. Obilježeni medvjedi nisu pokazivali teritorijalno ponašanje. Medvjedi na Plitvicama dijelili su svoj, nama poznati, prostor sa 2 do 11 (prosjek = 7,7) poznatih prostora drugih obilježenih jedinki. U području Risnjaka preklapala su se kretanja svih 8 medvjeda obilježenih unutar parka. Od 25. rujna godine u Hrvatskoj se primjenjuje i metoda praćenja medvjeda putem satelita (GPS odašiljači) (Slika, Tablica 1). U ogrlicama tih medvjeda je GPS uređaj koji određuje položaj putem geostacionarnih satelita, a dodatni GSM uređaj šalje te podatke istraživačima u obliku SMS poruka. 28

30 Tablica 1. Medvjedi praćeni u Hrvatskoj putem satelitskih odašiljača Oznaka Spol Broj dana praćenja Broj položaja MCP 100% (km 2 ) 50% KERNEL km 2 B29 M B30 M B32 F B33 F B34 F B35 F Prosjek km 2 M=366.6 Ž=49.0 M=31.9 Ž=3.5 Rezultati znanstvenih istraživanja smeđih medvjeda u Hrvatskoj, u projektima vođenim od Đure Hubera s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, objavljeni su u 42 znanstvenih djela (27 u časopisima i 15 u zbornicima), 11 poglavlja u knjigama,u 47 stručnih članaka i 71 znanstvenih kongresnih priopćenja: ukupno 171 objavljenih bibliografskih jedinica. Djelomičan popis tih djela uključen je i u popis literature ovog Plana Bolesti Zbog prirodne otpornosti i razmjerno male gustoće populacije prirodno pojavljivanje bolesnih stanja u medvjeda razmjerno je rijetko. Bjesnoća je u medvjeda u Hrvatskoj dokazana samo u jednom slučaju, i to u godini. Većina medvjeda nosi unutarnje nametnike, najčešće askaride u tankom crijevu, ali te su invazije unutar stabilnog sustava( nosilac parazit), koji ne utječe na zdravlje nosioca. Serološkim pretragama seruma medvjeda utvrđena su antitijela na veći 29

31 broj uzročnika bolesti, ali to je prvenstveno znak razvijanja obrane na izloženost medvjeda tim uzročnicima, a ne na nastanak bolesti. Tablica 2. Pregled populacija smeđih medvjeda (Ursus arctos) u Europi (modificirano prema Linnell i sur. 2007) Populacija Zemlje Dijelovi populacije Brojnost Kantabrija Španjolska 1 Zapadna 120 Istočna Pirineji Francuska Španjolska 2 Zapadna Andora Centralna Apenini Italija Alpe Italija 5, Austrija, Slovenija Švicarska Trentino Centralna Austrija 7 Južna Austrija/ Slovenske Dinara Pindus Istočni Balkan Karpati Slovenija Hrvatska Bosna i Hercegovina, Srbija Crna gora Makedonija Albanija Grčka Bugarska, Grčka Srbija Češka Poljska Slovačka Rumunjska Ukrajina Srbija Alpe 8 Sjeverni Dinaridi' 9 Centralni Dinaridi 10 Pindus 11 Rila Rhodopi Stara Planina Istočna Srbija sjeverozapadna Bugarska Zapadni 12 Centralni 13 Apuseni planine 2, ,000 Skandinavija Švedska Norveška Južna / Centralna / Sjeverna 2,600 Northeastern Finska 4,300 Europe Karelian Norveška Rusija 3 Northeastern Europe Baltic Estonia Latvija Rusija 4, Bjelorusija 6, Autonomne pokrajine Asturias, Cantabria, Castilla y Leon i Galicijia. 2. Autonomne pokrajine Navarra, Aragon id Catalonia. 3. Russian oblasts of Murmansk, and Karelia. The southern and eastern border coincides with the natural geographic structures of Lakes Onega and Ladoga and the White Sea. 4..Russian oblasts of Lenningrad, Novgorod, Pskov, Tver, Smolensk, Bryansk, Moscow, Kalinigrad, Kaluzh, Tula, Kursk, Belgorod & Orel. 5. Autonomne pokrajine: Province of Trento, Province of Bolzano, Regions: Veneto, Lombardia, Friuli. 6. I Autonomne pokrajine: Lazio, Abruzzo, Molise. 7. Pokrajine: Donja Austrija, Štajjerska, Gornja Austrija. 8. Pokrajina Karincija. 9. Južna Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, 10. Zapadna Srbija Crna Gora, Sjeverna Albanija 11. Istočna Albanija,, Makedonija, Sjeverna i centralna Grčka. 12. Centralna Poljska il Slovačka. 13. Istočna Poljska, Istočna Slovačka, Ukrajiina, Rumunjski Karpati i istočna Srbija. 30

32 4.4. Prirodna obilježja staništa medvjeda u Hrvatskoj Orografske i hidrografske prilike Stanište medvjeda nalazi se većim dijelom na području visokog krša. Teren je razveden, a na njemu postoje svi elementi i fenomeni karakteristični za krš: vrhovi, glavice, kukovi, vrtače, ponikve, dolci, doline. Svi ti elementi isprepliću se i prožimaju. Nadmorske visine kreću se od 0 m (obala mora) do 1750 m na najvišim vrhuncima Velebita. Stanište je uvelike mjeri očuvano te se elementi krša nalaze u tipičnom obliku. Unutar staništa od većih vodotoka nalaze se rijeke: Rečina, Kupa, Dobra, Mrežnica, Korana, Zrmanja, Krupa, Gacka, Lika, Una. Od jezera nalaze se: Lokvarsko, Bajer, Lepenice, Sabljaci, Krušičko, Plitvička jezera. Uz te vodotoke i jezera medvjed vodu nalazi i u rječicama, potocima, barama, šumskim lokvama. Za razliku od mnogih drugih životinjskih vrsta, zavlači se u jame i spilje u potrazi za vodom Podneblje Staništa medvjeda nalaze se u zoni srednjoeuropskog, a pod jakim utjecajem mediteranskog podneblja. Osnovna obilježja podneblja unutar staništa medvjeda jesu: duga snježna zima, nagle vremenske promjene, kratko vegetacijsko razdoblje, niska prosječna godišnja temperatura, velika zračna vlaga, snažni rani i kasni mrazevi i magle, obilje oborina i dosta jaki vjetrovi sa sjeveroistoka (bura) i jugoistoka (jugo). Hladnih dana je (temperatura ispod 0 C) više od 120, a studenih dana (temperatura ispod -5 C) više je od 40. Broj ledenih dana (temperatura ispod -10 C) prelazi 20. Srednji broj dana sa snijegom na tlu prelazi 85. Zima počinje u studenom i traje do sredine travnja. Snježni pokrivač dosegne i do 2 m visine. Proljeće počinje kasno, kratko je i jako kišovito, prekidano s nekoliko povrataka zime. Ljeto je kratko, relativno toplo, počinje sredinom lipnja i traje do sredine rujna. Jesen je ugodna, dulja od proljeća, pod kraj svježa, kišovita i maglovita. 31

33 a stanica b nadmorska visina c broj godina motrenja (razdoblje) d godišnja temperatura u 0 C (višegodišnji srednjak) e godišnja količina oborine u mm (višegodišnji srednjak) f srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca g apsolutni minimum temperature u razdoblju motrenja h srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca i apsolutni maksimum temperature u razdoblju motrenja j srednje kolebanje temperature k višegodišnji srednjak temperature zraka prema mjesecima l višegodišnji srednjak oborine prema mjesecima o vlažno (humidno) razdoblje p mjeseci sa srednjim minimumom temperature zraka ispod 0 C r mjeseci sa apsolutnim minimumom temperature zraka ispod 0 C 32

34 Slika 1. (na prethodnoj stranici): U klimadijagramima po Walteru dati su podaci za meteorološke stanice tipične za stanište medvjeda Slika 2. Klimadijagrami za Zalesinu, Zavižan i Plitvički Ljeskovac (opis slika) 33

35 Šumske zajednice Za život medvjeda od presudne su važnosti veliki, neprekinuti šumski kompleksi u kojima nalazi hranu, vodu, mir, zaklon i brlog. Stanište medvjeda u Hrvatskoj obuhvaća nadmorske visine od 0 do 1700 m, a nalazimo ga unutar šumskih zajednica karakterističnih za brdskoplaninsko dinarsko područje. Najvažnije šumske zajednice koje se preklapaju sa životnim prostorom medvjeda u Hrvatskoj jesu: Klekovina bora s planinskom kozokrvinom Lonicero borbasianae - Pinetum mugi/ht (Borh. 1963). Ta zajednica čini gornju granicu šumske vegetacije iznad 1350 m. Dolazi na najvišim vrhovima Gorskog kotara i Velebita. Zbog temperaturne inverzije ta zajednica dolazi i u vrtačama nižih nadmorskih visina. Gorska smrekova šuma s pavlovcem (Aremonio-Piceetum Ht. 1938). Ta šuma dolazi u gorskim udolinama u kojima je veća koncentracija hladnog zraka, takozvanih mrazišta. Nalazimo je u Gorskom kotaru i na Velebitu. Pretplaninska bukova šuma s urezicom (Homogyno sylvestris - Fagetum sylvaticae /Ht. 1938/Borh. 1963). Nalazi se na visini od 1100 do 1500 m, iznad bukovo-jelovih šuma. Dolazi na području Gorskog kotara i Like, a važna je kao dobar izvor hrane medvjeda (plod bukve). Dinarska bukovo-jelova šuma (Omphalodo-Fagetum Marinček et. al. 1992). Te šume tvore najveće i najvažnije komplekse u kojima obitava medvjed. Nalazi se na najvećem prostoru Like i Gorskog kotara. Vrlo je značajna zbog velikog prostora koje zauzima, a unutar koje medvjed zadovoljava većinu svojih potreba. Jelova šuma s rebračom (Blechno-Abietetum Ht. 1950). Tu zajednicu nalazimo u Gorskom kotaru na silikatnim stijenama i podzoliranim tlima unutar bukovo-jelove šume. Jelova šuma s milavom (Calamagrostio abietetum Ht. 1956). Nalazi se na visinama oko 1100 m. Ta zajednica dolazi na velikim kamenim blokovima ili unutar pretplaninske šume bukve ili unutar bukovo-jelovih šuma. Unutar kamenih blokova medvjed često pronalazi pukotine u stijenama koje koristi kao brlog. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio orvale-fagetum sylvaticae Ht. 1938). Tu zajednicu nalazimo na kontinentalnoj strani Dinarida. Važna je zajednica zbog prehrane medvjeda žirom bukve, a dolazi na nadmorskim visinama između 400 i 800 m. Bukova šuma s jesenskom šašikom (Seslerio - Fagetum sylvaticae /Ht (M. Wraber 1960) To je zajednica visokog krša, a dolazi na primorskim padinama Dinarida. Također je važna zbog uroda bukve. Šuma hrasta medunca i crnog graba (Ostryo-Quercetum pubescentis HT. 1938). Ta šumska zajednica čini prijelaz od primorske prema kontinentalnoj vegetaciji. Nalazimo je u primorskom dijelu ispod termofilne šume bukve, te u predjelima istočno od rijeke Zrmanje. Ta šumska zajednica često čini na primorskom dijelu i granicu stalne prisutnosti medvjeda. 34

36 Slika 3. Karta šumskih zajednica na području rasprostranjenja medvjeda u Republici Hrvatskoj 35

37 4.5. Odnos medvjeda i čovjeka Stavovi javnosti o medvjedu i gospodarenju medvjedom u Hrvatskoj Istraživanje provedeno na uzorku šire javnosti, šumara i lovozakupnika (n = 779) tijekom godine u područjima u kojima medvjed stalno (središnja područja) i povremeno (rubna područja) obitava prvo je takovo istraživanje na tlu Hrvatske. Općenito, sve ciljne skupine pokazale su vrlo pozitivne stavove prema medvjedu, pa je tako većina svih ispitanika ocijenila svoj stav kao naklonjen ili jako naklonjen medvjedima. Najpozitivniji su bili lovozakupnici (80% naklonjeni) i šumari (76%), te stanovnici Gorskog kotara i Like (75 % u obje regije), 72 % bilo je naklonjeno u istočnom rubnom području medvjeda, a 71 % u zapadnom rubnom području, a samo je 50 % ispitanika iz sjevernog rubnog područja medvjeda ocijenilo svoj stav kao naklonjen medvjedima. Sukladno tome, većina ispitanika, osobito onih iz središnjih područja medvjeda (Gorski kotar i Lika) držali su da je smeđi medvjed iznimno vrijedno bogatstvo. Čak 85 % ispitanika iz područja Like držalo je da postojanje medvjeda u Lici jača turizam u toj regiji. Većina svih ispitanika držala je da medvjedi ne čine velike štete na stoci, niti na poljoprivrednim usjevima i voćnjacima. Ipak, većina ispitanika mislila je da država i/ili lovozakupnici koji gospodare medvjedom moraju nadoknaditi štete koje uzrokuju medvjedi te da osobito problematične medvjede (koji počine štetu više puta) treba ukloniti (ustrijeliti). Čak 36 % ispitanika iz Gorskog kotara i 25 % iz Like pretrpjelo je štetu od medvjeda. U rubnim područjima taj je postotak bio znatno manji, pa je tako 8 % ispitanika iz zapadnog i 4,5 % iz sjevernog rubnog područja medvjeda pretrpjelo štetu, a niti jedan ispitanik iz istočnog rubnog područja medvjeda nije pretrpio štetu od medvjeda. U ispitanika koji su pretrpjeli štetu od medvjeda zabilježeni su negativniji stavovi prema medvjedu nego u prosječnih ispitanika. Ispitanici, predstavnici šire javnosti, pokazali su dobro poznavanje osnovne biologije medvjeda. Suprotno tome, njihovo poznavanje zakonskog statusa vrste i službenih procjena veličine populacije bilo je vrlo loše. Takav podatak indicira potrebu za boljim informiranjem javnosti od nadležnih ustanova. Većina ispitanika iz skupine šire javnosti držala je da medvjede u Hrvatskoj treba potpuno zaštititi zakonom, a šumari i lovozakupnici bili su protiv te ideje. Također, postojala je znatna podrška od šire javnosti kontroliranom lovu medvjeda, što sugerira da zaštita zakonom ne isključuje lov, kao način iskorištavanja zaštićene vrste. Pri interpretacijt tih podataka treba uzeti u obzir da su predstavnici šire javnosti pokazali vrlo loše poznavanje sadašnjeg zakonskog statusa vrste. Prema većini ispitanika, kvotu za odlov medvjeda treba odlučiti na nacionalnoj razini, a svaki odstrijeljeni medvjed treba biti registriran u središnjoj bazi podataka. Većina ispitanika iz svih istraživanih područja spremna je tolerirati više medvjeda. Posebno su se pri tome istaknuli ispitanici iz područja Like. Iako su pokazali najpozitivnije stavove prema medvjedima, lovozakupnici i šumari bili su neodlučni kada ih se pitalo o potencijalnom porastu broja medvjeda. Detaljniji rezultati istraživanja mogu se naći u Majić, (prilog ovom Planu) Štete od medvjeda i napadi na čovjeka Štete od medvjeda raznolike su. Prema objektu nastanka dijelimo ih: 36

38 štete na poljoprivrednim kulturama i u voćarstvu; štete na šumskim sastojinama; štete u stočarstvu i pčelarstvu; štete na objektima; štete u prometu; opasnosti za čovjeka. Štete na poljoprivrednim kulturama ovise o smještaju površina na kojima se uzgajaju poljoprivredne kulture. Budući da je medvjed ipak uglavnom divljač visokog krša i velikih šumskih kompleksa, i štete na poljoprivrednim kulturama rijetke su i ogledaju se prvenstveno u paši medvjeda na žitaricama u vrijeme sazrijevanja sjemena. Medvjed ponajviše voli zob, potom kukuruz i pšenicu, a rjeđe raž i ječam. Na voćkama medvjed pravi štete savijanjem i kidanjem grana u vrijeme zriobe plodova. Od voćaka medvjed u prvom redu ponajviše voli šljive, jabuke i kruške. Ostalih voćarskih kultura interesantnih medvjedu (malina, kupina, jagoda i dr.) u staništima medvjeda u Republici Hrvatskoj za sada nema. U priobalju, gdje je medvjed u zadnjih godina stalno prisutan, napravio je manje štete na voćarskim kulturama tog područja (smokva, breskva, trešnja i dr.). Štete na poljoprivrednim kulturama i u voćarstvu koje u Hrvatskoj počini medvjed malene su naročito u središnjem dijelu njegova staništa, a nešto su izrazitije u rubnom dijelu. Štete na šumskim sastojinama Na području šumarije Mrkopalj od godine javljaju se štete i svake godine ima sve više oštećenih stabala. Procjenjuje se da je do sada oštećeno oko 1000 stabala. Medvjedi gule koru drveća (pretežno jele) i stružu sjekutićima slatki kambijalni sloj. Oštećena stabla se nalaze po cijeloj šumi, a ne samo oko hranilišta medvjeda. Smatra se da je početak navike guljenja kore drveća povezan sa situacijama kad veći broj medvjeda dolazi na jedno hranilište, a mlađe (niže rangirane) jedinke ne mogu do hrane dok je tamo ili u blizini jači medvjed. U stanju svojevrsnog stresa i nestašice prirodne hrane u neposrednom okruženju, poneki počinju gristi koru stabala, te nalaze slatki sok u kambijalnom sloju. Tu naviku (slično kao i naviku dolaženja na smeće) zadržavaju, te nastavljaju guliti drveće posvuda. A kako medvjedice tome uče svoje mlade, to otežava rješavanje problema. Mogući pravci djelovanja: 1. Odstrel jedinki koje gule drveće 2. Smanjivanje ukupnog broja i lokalne gustoće medvjeda 3. Smanjivanje količine izložene hrane. To se ne smije uraditi prije nego se ukloni dio medvjeda, jer će se postići i njihovo ubrzano širenje u druga šumska područja. 4. Za odvraćanje od guljenja drveća primjeneti ciljano prihranjivanje smjesom koja ima šećera, (koristiti iskustva iz SAD, država Washington i iz Bosne i Hercegovine, Bugojno). Štete u stočarstvu i pčelarstvu znatno su izraženije i upravo te štete najčešće su razlog za nastajanje sukoba između čovjeka i medvjeda. Ponekad štete čini i na krupnoj i sitnoj stoci. U zadnjih godina one su izrazito manje nego prije, što je posljedica radikalnog smanjenja sezonskog istjerivanja stoke na ispašu u staništa medvjeda. Poznati su slučajevi da pojedini medvjed učestalo napada krupnu stoku ili svinje u krugu domaćinstva ili u staji. Ne nadoknađuje se šteta koju medvjed počini na stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša stoke. Najčešći oblik štete koju počini medvjed jest šteta na pčelama. Na području staništa medvjeda nalazi se mnogo medonosnih biljaka, a neke pčelinje ispaše toga područja (vrijesak i 37

39 medun) drže se izrazito najboljim i razlog su snažnog razvoja pčelarstva na tim područjima. Također treba napomenuti da su to ekološki očuvana područja, gdje se proizvodi med najviše kvalitete i gdje je pčelarstvo već sada, a u budućnosti će biti još i više, prioritetni dio razvojnih programa tih područja. Ocjenjuje se da na području staništa medvjeda stalno ili u selećem pčelarenju postoji više od košnica. Štete na objektima odnose se uglavnom na štete koje medvjed počini na lovnogospodarskim objektima (hranilišta, solišta, spremišta za hranu i dr.), a manjim dijelom na gospodarske objekte domaćinstava (ograde, staje, spremišta, sušionice i dr.). Budući da je medvjed divljač, lovoovlaštenici štete na lovnogospodarskim objektima ne iskazuju. Istraživanje šteta od medvjeda u Hrvatskoj proveli su Huber i Morić (1989.) godine kada su zabilježena 247 slučaja šteta od medvjeda. Među 13 domaćih životinja koje je ubio medvjed,8 su bila goveda, a 3 ovce. Od poljoprivrednih kultura od medvjeda su najviše bile oštećene zob (N = 107) i kukuruz (N = 94). Do prihvaćanja Plana gospodarenja godine nije postojala obveza da se štete koje u Hrvatskoj počini medvjed zbirno evidentiraju, podaci obrađuju i potom prezentiraju, niti je postojalo tijelo koje bi te poslove obavljalo. Podatke o broju šteta od medvjeda i njihovim iznosima vode ovlaštenici prava lova, koji su ujedno odgovorni za štete koju divljač čini pa stoga i obvezatni nadoknaditi štetu. Napominjemo da se sve štete ne prijavljuju, jer su oštećenici ujedno i lovci, a i zbog toga jer su ostali oštećenici nezadovoljni visinom naknade te kriterijima za priznavanje štete (nestala stoka ne priznaje se u štetu i ne nadoknađuje se gubitak). Visina odštete utvrđuje se nagodbom te nije jedinstvena za ukupno područje rasprostranjenja medvjeda, niti postoji jedinstveni odštetni cjenik, kao što je slučaj za štetu koju počine zaštićene životinjske vrste (prvenstveno vuk). Provođenjem Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj godine, počinje organizirano prikupljanje podataka o štetama koje uzrokuje medvjed. Te je godine svim lovištima unutar medvjeđeg staništa, u sklopu LIFE COEX projekta Unapređivanje suživota velikih zvijeri i poljoprivrede u južnoj Europi (putem kojega Europska unija su-financira provođenje Plana gospodarenja medvjedom), poslan upitnik o štetama koje je medvjed počinio u lovištu prethodne godine. Od ukupno 82 lovišta s područja rasprostranjenja medvjeda, njih 37 je poslalo odgovor navodeći 26 štetnih događaja u godini. Akcijskim planovima za gospodarenje smeđim medvjedom za godinu 2005., i lovoovlaštenici su dobili upute za popunjavanje obrazaca te dostavljanje podataka o štetama koje je u lovištu počinio medvjed tijekom godine. Time je počelo organizirano prikupljanje podataka o medvjeđim štetama, koje zajednički vode Uprava za lovstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (sada Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva) te Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom godine prijavljeno je da je medvjed je počinio štetu u 15 lovišta, a zabilježeno je ukupno 88 štetnih događaja. Najveću je štetu pretrpjelo lovačko društvo Tetrijeb Čabar, na području lovišta Crna gora, te su pri tome isplatili gotovo kn odštete. Radilo se o problematičnoj dvogodišnjoj ženki, koja je 6. travnja odstrijeljena, temeljem posebne dozvole Uprave za lovstvo. Lovišta su prijavila da su tijekom isplatila gotovo ,00 kuna odštete. Za godinu 7 lovišta je prijavilo štetu, te ukupno tek 16 štetnih događaja, s ukupno isplaćenim iznosom od kuna. Od toga gotovo kuna čini šteta nastala prilikom dvije prometne nesreće. U većini slučajeva medvjed čini štetu 38

40 na poljoprivrednim dobrima poljima kukuruza, voćnjacima i povrtnjacima. Od domaćih životinja najčešće stradaju pčele, perad i kunići, dok veće domaće životinje vrlo rijetko stradaju ( krava, 1 koza, 13 ovaca; ovaca i 1 krava). Štetu najčešće uzrokuju medvjedi privučeni otpadom u blizinu naselja te mladunci koji su ostali bez majki. Obično se radi o pojedinačnim životinjama koje su na otpadu navikle na ljudski miris, te privučeni lakim izvorom hrane dolaze u naselja. Takve se životinje nazivaju problematičnim medvjedima, što je pobliže obrađeno u poglavlju Problematični medvjedi. Štete u prometu ogledaju se u štetama koje nastaju naletom osobnih vozila na medvjeda. U Hrvatskoj se to dogodi prosječno 3 10 puta tijekom jedne godine. Treba istaknuti da te štete pojedinačno mogu biti jako velike (skupo vozilo, naknada za povrede ili smrt i sl.), te iako su to vrlo rijetki slučajevi, u konačnom zbroju te štete mogu znatno nadmašiti sve ostale štete koje počini medvjed. Do sada nije postojala obveza da se štete koje u Hrvatskoj počini medvjed zbirno evidentiraju, podaci obrađuju i potom prezentiraju, niti je postojalo tijelo koje bi te poslove obavljalo. Podatke o broju šteta od medvjeda i njihovim iznosima vode ovlaštenici prava lova, koji su ujedno odgovorni za štete koju divljač čini pa stoga i obvezatni nadoknaditi počinjenu štetu. Napominjemo da se sve štete ne prijavljuju, jer su oštećenici ujedno i lovci, a i zbog toga jer su ostali oštećenici nezadovoljni visinom naknade te kriterijima za priznavanje štete (nestala stoka ne priznaje se u štetu i ne nadoknađuje se gubitak). Visina odštete utvrđuje se nagodbom te nije jedinstvena za ukupno područje rasprostranjenja medvjeda, niti postoji jedinstveni odštetni cjenik POLJOPRIVREDA PČELINJACI DOMAĆE ŽIVOTINJE LOVNI OBJEKTI 2 0 Slika 4. Štete od medvjeda u Hrvatskoj u

41 POLJOPRIVREDA PČELINJACI DOMAĆE ŽIVOTINJE LOVNI OBJEKTI AUTOMOBILI ŠTALE Slika 5. Štete od medvjeda u Hrvatskoj u POLJOPRIVREDA PČELINJACI DOMAĆE ŽIVOTINJE AUTOMOBILI 1 0 Slika 6. Štete od medvjeda u Hrvatskoj u Opasnost za čovjeka Zbog svojih dobrih osjetila medvjed na vrijeme izbjegne čovjeka, te su i rijetki neugodni susreti u kojima je čovjek napadnut. Postoji samo jedan dokumentirani slučaj fatalnog napada medvjeda na čovjeka u posljednjih 65 godina, a dogodio se u ožujku u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Čovjek je stradao od medvjedice koja je vodila mladunče. Osim ovog dokumentiranog slučaja zabilježen je i određeni broj drugih konfliktnih situacija koje nisu završile s tragičnim posljedicama. U pojedinim slučajevima došlo je do ranjavanja, a bilo je i situacija u kojima su se ljudi ozlijedili bježeći ispred medvjeda vjerujući da se radi o napadu. Incidentni susreti s medvjedima, pretežito medvjedicom sa mladima ili sa samostalnim mlađim jedinkama, mogu se svrstati pod kategoriju neodgovornog ponašanja čovjeka u staništu medvjeda Postoje osnovna pravila ponašanja u staništu medvjeda 40

42 1. Ne hranite medvjede Sve organsko smeće ponesite sa sobom iz staništa medvjeda i pazite da hrana ne bude dostupna medvjedima. Odbačena hrana i njeni ostaci, kao i smetlišta privlače medvjede. Neki medvjedi dolaze redovito na smetlišta, a ti onda mogu početi tražiti hrani i iz drugih ljudskih izvora, te izazivati štete. 2. Nemojte iznenaditi medvjeda Dok se krećete područjem medvjeda sa gustom vegetacijom budite dovoljno glasni da vas medvjed može čuti na udaljenost od oko 30 m. Ako se krećete tiho možete se naći unutar prostora medvjeđe osobne sigurnosti. Medvjed se može osjetiti ugroženim i vidjeti aktivnu obranu kao jedini izlaz, i to posebno ako se radi o medvjedici sa mladima. 3. Ne prilazite medvjedu niti ne bježite od njega Medvjede promatrajte iz daljine, a pogotovo medvjediće. Medvjedu koji se kreće prema vama sklonite se sa puta. U slučaju iznenadnog susreta na blizinu nemojte bježati, nego samo dajte mjesta medvjedu da se povuče. Bježanje može izazvati medvjeda da vas proganja Status medvjeda U smislu važećeg Zakona o lovstvu medvjed je vrsta krupne divljači. Polazeći od bioloških svojstava medvjeda (uzgojna vrijednost, dinamika rasta, migracije, proces razmnažanja) i ekoloških uvjeta u kojima obitava, Pravilnikom o lovostaji ("Narodne novine", broj: 155/05. i 82/06..) medvjeda je zabranjeno loviti od 1. svibnja do 30. rujna (5 mjeseci) i od 16. prosinca do 1. ožujka (2,5). Iz toga proizlazi da u Hrvatskoj lov na medvjeda traje od 2. ožujka do 30. travnja te od 1. listopada do 15. prosinca tijekom jedne kalendarske godine (4,5 mjeseci.). U vrijeme lovostaja dopušteno je odstrijeliti samo ranjenog i bolesnog medvjeda, te u slučaju problematičnog ponašanja, temeljem posebnog rješenja.. Iznimno je dopušteno hvatanje živih medvjeda radi naseljavanja u druga lovišta, i to: mužjaka tijekom cijele godine, a medvjedica u vrijeme kad nisu visoko bređe i kad ne vode sitnu mladunčad. Nadležno Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva zakonom je ovlašteno dozvoliti lov na medvjeda i u lovostaju ako to zahtijevaju potrebe znanosti, zaštita ljudi i stoke i dr Današnje gospodarenje U skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima lov divljači u lovištu uređuje lovnogospodarska osnova lovišta. Lovnogospodarska osnova osnovni je planski dokument koji se donosi za svako lovište kojim se uređuje cjelokupno gospodarenje s lovištem i divljači za razdoblje od 10 godina. Lovnogospodarska osnova mora biti usklađena s osnovama za gospodarenje šumama, uvjetima i načinom iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta, vodoprivrednom osnovom, prostornim planom i potvrđenim međunarodnim konvencijama i ugovorima iz područja lovstva i zaštite prirode te prirodnih staništa divljači. Za svaku vrstu divljači, pa tako i za medvjeda, koja obitava u lovištu, lovnogospodarskom osnovom utvrđuje se bonitet staništa i broj divljači koji se može uzgajati. Poput ostalih krupnih vrsta divljači, broj medvjeda prati se opažanjem, praćenjem i brojanjem tijekom cijele lovne godine po šumskim predjelima i rudinama, a iskazuje se u broju grla po spolnoj i dobnoj strukturi. Dakle, lovnogospodarskom osnovom planira se gospodarenje medvjedom u idućih 10 godina. 41

43 Lov smeđeg medvjeda za razliku od drugih vrsta divljači obavlja se na temelju Akcijskog plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj za svaku pojedinu godinu, kojeg donosi i provodi Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva na prijedlog Nacionalnog povjerenstva za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i Povjerenstva za praćenje populacije velikih zvijeri. Lovnogospodarske osnove i dalje se provode uključujući i uporabu prataćih obrazaca LGO-2, LGO-3, LGO-5 i LGO-6,. ali je samo gospodarenje medvjedom regulirano Planom gospodarenja i godišnjim Akcijskim planovima. Medvjed se lovi pojedinačnim načinom lova noću za mjesečine dočekom na visokoj čeki uz mamac (mečilište/hranilište/mrcinište). Loviti ga može samo osoba koja ima položen lovački ispit i uz prethodno pisano dopuštenje (odstrjelna dozvola) lovoovlaštenika u čijem se lovištu medvjed vodi gospodarskom vrstom, odnosno koji je Akcijskim planom dobio mogućnost odstrela. Odstrel je dopušten samo iz lovačke puške s užljebljenim cijevima (risanicana) i nabojem najmanje dopuštene kinetičke energije, odnosno težine zrna od 3500 džula na 100 m, odnosno 11,50 g i na najveću dopuštenu daljinu strijeljanja od 100 m. Čeka treba gledati prema zapadu radi mjesečine kad se medvjedi i odstreljuju, tako da se može pravilno ocijeniti grlo koje je predviđeno za odstrel. Prema članku 64. Zakona o lovstvu medvjeda je dopušteno na mjesto odstrela primamljivati hranom, osim u pojasu do 300 m od granice nacionalnih parkova i drugih posebno zaštićenih dijelova prirode u kojima lov nije dopušten. Odstrijeljeni medvjed i njegovi dijelovi mogu se prenositi, davati na pohranu i preradu samo uz propisani dokument kojim se potvrđuje da je divljač, odnosno njezini dijelovi stečena na način u skladu sa Zakonom. Dokument izdaje lovoovlaštenik. Budući da se i meso medvjeda koristi kao ljudska hrana, Zakonom o veterinarstvu ( Narodne novine, broj: 41/07.) određeno je da je lovoovlaštenik dužan odstrijeljenog medvjeda prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji radi pregleda i kontrole te procjene zdravstvene ispravnosti divljačine. Mora se posebno pregledati sadrži li meso medvjeda ličinke trihinela (Trichinella sp.), najbolje iz uzorka s korijena ošita. U medvjeda se lovačkim trofejima drže lubanja i krzno, koji se, bez obzira na starost jedinke i trofejnu vrijednost, moraju ocijeniti i za njih izdati trofejni list. U lovnom turizmu bodovna vrijednost krzna medvjeda ujedno je i podloga za naplatu odstrelne takse. Lubanja i krzno medvjeda ocjenjuju se prema važećim formulama i uputama Međunarodnog savjeta za lov i zaštitu divljači (CIC). Pri ocjenjivanju lubanje kao osnovne mjere uzimaju se dužina i širina lubanje, a pri ocjenjivanju oguljenog krzna, uz dužinu i širinu, izmjerena i procijenjena pravilnost i ljepota dlake. Vrhunski trofeji medvjeda (trofeja ocijenjena s većim brojem bodova od evidentiranog najjačeg trofeja prvaka Hrvatske) ne smiju se otuđiti u inozemstvo. Počevši od godine odlukom CIC-a krzna medvjeda na lovačkim izložbama ne vode se više kao službeni lovački trofeji i ne mogu konkurirati za prvaka države odnosno svijeta. Lovoovlaštenci su obvezatni voditi evidenciju o izdanim trofejnim listovima. 42

44 Zakonom o lovstvu posebno je obrađeno sprečavanje i naknada štete od divljači. Kao mjere sprečavanja štete navedene su: smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se u lovištu može uzgajati (tolerirati); osiguranje dovoljno hrane; ograđivanje zemljišta te čuvanje usjeva i nasada; izgon divljači s ugroženog zemljišta i dr. Lovoovlaštenik je dužan poduzimati određene mjere za sprečavanje štete, a korisnici zemljišta dužni su za sprečavanje tih šteta poduzimati propisane mjere zaštite. Za štetu koju počini medvjed odgovoran je lovoovlaštenik u lovištu u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo propisane mjere. Prema odredbama Zakona o lovstvu za štetu koju počini divljač, pa tako i medvjed, koji u tom lovištu stalno ne živi, odgovoran je lovovlaštenik u lovištu u kojem je ta šteta počinjena, ali ima pravo na odstrel te divljači. Pravo na odstrel ostvaruje se na temelju dokaza o nadoknađenoj šteti oštećeniku i odobrenja nadležnog upravnog tijela uz suglasnost ministarstva, odnosno ministarstva kad je šteta počinjena u državnom lovištu. Štete od medvjeda detaljno su opisane u poglavlju Odstrel tako stečene divljači odobrava se do visine naknađene štete, računajući vrijednost trofeja i divljačine prema tržnim cijenama. Ne naknađuje se šteta koju medvjed počini na stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša stoke. Inspekcijski nadzor provedbe Zakona i lovnogospodarske osnove provodi lovna inspekcija Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, a upravni nadzor nad provedbom zakona Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Kaznenim odredbama (čl Zakona o lovstvu) propisane su novčane kazne za kršenje odredbi Zakona Sadašnje stanje Rasprostranjenost i površine Površinu rasprostranjenosti medvjeda u Hrvatskoj možemo podijeliti u područja stalnog i povremenog (poželjnog i nepoželjnog) obitavanja. Površina stalnog obitavanja medvjeda prostor je unutar kojeg medvjed zadovoljava sve svoje potrebe za hranom, vodom, prostorom, mirom, zaklonom, razmnožavanjem i brloženjem, te je stalno prisutan kroz četiri godišnja doba. Na tim područjima poduzimaju se sve propisane uzgojno zaštitne mjere da bi se osigurala stabilnost populacije. Lokalno stanovništvo prihvaća medvjeda kao dio svog prirodnog okoliša. ha). Današnje stalno stanište medvjeda u Republici Hrvatskoj obuhvaća km² ( Povremeno stanište medvjeda jest ono stanište u kojemu je medvjed povremeno prisutan ili je prisutan u broju koji ne garantira opstanak na tom području, ili se ne može se tvrditi da se redovito brloži na tom područuju. Ukratko, to je stanište koje medvjed tek osvaja, a obično se nastavlja na stalno stanište medvjeda u Hrvatskoj, Sloveniji ili Bosni i Hercegovini. Činjenica je da medvjed povremeno čini štete na tim područjima. Unutar povremenog staništa postoje područja gdje je obitavanje medvjeda prihvatljivo i područja gdje je ono neprihvatljivo. Detaljno obrazloženje tih kategorija dano je u poglavlju 9. 43

45 Tablica 3. Područje rasprostranjenosti medvjeda u Hrvatskoj u PODRUČJE PRISUĆE km²/ha Gorski kotar stalno poželjan ( ha) Istra stalno poželjan ( ha) Istočna Lika stalno poželjan ( ha) Sjeverna Lika stalno poželjan ( ha) Zapadna Lika stalno poželjan ( ha) Biokovo i Zagora povremeno poželjan ( ha) Bosiljevo povremeno poželjan ( ha) Ribnik povremeno poželjan ( ha) Zdihovo povremeno poželjan (5 320 ha) Žumberak povremeno poželjan ( ha) Krk povremeno nepoželjan ( ha) Obala povremeno nepoželjan ( ha) Ukupno ( ha) Povremeno Stalno Ukupno Povremeni nepoželjan Povremeni poželjan Ukupno ( ha) ( ha) ( ha) ( ha) ( ha) ( ha) Ukupna površina rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj iznosi 12, km 2 ( ha). Od toga površina stalnog staništa iznosi 9, km 2 ( ha), a povremenog staništa 2, km 2 ( ha). Podaci su dobiveni terenskim ucrtavanjem staništa u karte mjerila 1:100000, (Slike 8-11) digitaliziranjem granica staništa u karte istog mjerila, te kompjutorskim obračunom površine programom ARC view. Medvjeda nalazimo na području cijelog Gorskog kotara i Like, u zapadnom i južnom dijelu Karlovačke županije, na Učki i Ćićariji u Istri, na središnjem i sjevernom dijelu otoka Krka, na Žumberačkom gorju, u obalnom pojasu od Bakra do Maslenice i na međuprostoru masiva Kamešnice, Mosora i Biokova. Unutar stalnog staništa medvjeda lovišta su zastupljena sa 94.2 % površine, a nacionalni parkovi zastupljeni su sa 5,8 % površine. Površina nacionalnih parkova ujedno je i površina gdje je medvjed trajno zaštićen (tablica 4.). Tablica 4. Iskaz površina nacionalnih parkova u staništu medvjeda Nacionalni park Risnjak Sjeverni Velebit Plitvička jezera Paklenica (dio) Ukupno: Površina (km 2 /ha) (6 400 ha) ( ha) ( ha) (6 700 ha) ( ha) 44

46 Tablica 5. Zastupljenost lovišta i nacionalnih parkova unutar stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj Stalno stanište medvjeda km 2 % Državna i zajednička lovišta ,2 Nacionalni parkovi ,8 Ukupno Slika 7. Rasprostranjenost medvjeda u Hrvatskoj Slike Rasprostranjenost medvjeda u Hrvatskoj (detalji) 45

47 46

48 47

49 Granično područje sa Slovenijom te Bosnom i Hercegovinom Područje uz granicu s Republikom Slovenijom, gdje stalno ili povremeno žive medvjedi prikazano je na slici 4., a duljine te granice u pripadajućoj tablici uz sliku 4. Proizlazi da medvjedi nemaju prirodnih niti umjetnih zapreka za prelaženje granice u oba smjera. To stanje povoljno je i treba ga očuvati, ali ujedno naglašava važnost kordiniranoga gospodarenja medvjedima u obje države. U graničnom području s Republikom Bosnom i Hercegovinom medvjedi također nemaju prirodnih niti umjetnih zapreka za prelaženje u oba smjera. Slika 12. Granično područje uz Sloveniju gdje stalno ili povremeno žive medvjedi Tablica uz sliku 12. Duljina granice (km) između Hrvatske i Slovenije gdje su medvjed, vuk i ris stalno ili povremeno prisutni Prisutan Medvjed Vuk Ris Stalno Povremeno

50 Mortalitet po uzrocima i područjima utjecaj na stanje populacije Poznati podaci o mortalitetu do stupanja na snagu Plana iz prikazani su u tom dokumentu, a ovdje su prikazani podaci za prve tri godine primjene Plana. Sustavno praćenje mortaliteta medvjeda po uzrocima na cijelom području njegova rasprostranjenja nije vođeno do godine, osim za područje Gorskog kotara (Tablica 6.), koje i inače prednjači u kvalitetnom gospodarenju ovom divljači. Provedbom Zakona o lovu i davanja u zakup svih ustanovljenih lovišta (krajem godine), kroz provedbu lovnogospodarskih osnova nastali su uvjeti da se mortalitet i ostali podaci o medvjedu mogu prikupiti i analizirati. Tablica 6. Smrtnost medvjeda u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju od do po godinama i uzrocima (Iz Frković i sur., 2000.). Uzrok Lov Krivolov Cesta Pruga Nepoznato Drugo Minsko polje* Ukupno * Uključuje sva stradanja u vezi s ratom: minsko polje, granatiranje, pucanje na bojišnici, gaženje vozilima, namjerno ilegalno ubijanje (Frković, 1999.) U tablici 6. prikazani su podaci o uzrocima smrtnosti medvjeda u razdoblju od do godine za područje Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, što čini oko 25 % od ukupne površine na kojoj obitava medvjed u Hrvatskoj. Razlog za parcijalno prikupljenje podataka za razdoblje od do godine proizlazi iz privremene okupacije velikog dijela staništa medvjeda u Hrvatskoj, ratnih djelovanja za vrijeme Domovinskog rata i nemogućnosti pribavljanja potrebnih podataka s cijelog područja na kojem obitava medvjed. Nakon okončanja Domovinskog rata (1996. godina) i na privremeno okupiranim područjima počeo se provoditi Zakon o lovu, ustanovljena su lovišta, provedeni su postupci za davanje lovišta u zakup, izrađene su i odobrene lovnogospodarske osnove, te se na temelju njih počelo sustavno lovno gospodariti tim područjem. Taj postupak ustanovljavanja i davanja u zakup lovišta protegnuo se od do godine, odnosno tek su u godini ustanovljena sva lovišta, za njih su utvrđeni lovozakupnici i u njima se gospodarenje divljači, pa tako i medvjedom, uredilo lovnogospodarskim osnovama. To je bila osnova da se podaci o mortalitetu medvjeda po uzrocima mogu od godine dati za cijelo područje Hrvatske. 49

51 Tablica 7. Smrtnost medvjeda u Hrvatskoj od do po godinama i uzrocima Uzrok smrti Spol 2000/ / / M Lov Ž Nepoznat 3 M 1 2 Krivolov Ž 2 1 Nepoznat 1 M Cestovni Ž promet Nepoznat Željeznički promet Nepoznat Drugi razlozi M Ž Nepoznat M Ž 1 3 M Ž Nepoznat 1 1 Interventni M 4 odstrel Ž 3 UKUPNO Tablica 7. prikazuje mortalitet na području cijele rasprostranjenosti medvjeda u Republici Hrvatskoj. S time da su podaci za razdoblje godine raspoređeni po lovnim godinama, dok je od godine, donošenjem prvog Akcijskog plana gospodarenja smeđim medvjedom u RH, započelo bilježenje podataka o smrtnosti tijekom akademske godine. 2% 8% 8% 2% 3% 2% 75% Lov Krivolov Cestovni promet Željeznički promet Nepoznat uzrok Drugi razlozi Interventni odstrijel Slika 13: Prikaz uzroka smrtnosti medvjeda u razdoblju Tijekom razdoblja zabilježena je smrtnost ukupno 448 medvjeda, od toga 320 mužjaka (71%), 111 ženki (25%) i 17 jedinki nepoznatog spola (4%). Od toga čak 75% (336 medvjeda) uzroka smrtnosti čini lov, dok je promet (cestovni i željeznički zajedno) s 16% (32 medvjeda) drugi najvažniji uzrok smrtnosti. U razdoblju odstrjel je činio 50%, a krivolov gotovo 10% smrtnosti. Stradavanje u prometu i tada je bilo drugi najvažniji uzrok smrtnosti s 16%. 50

52 Potrebno je naglasiti da ukupni mortalitet nije točno poznat, a vjerojatno je bio i veći od prikazanog iz više razloga. Dio lovišta nije prijavio odstrel niti drugu smrtnost medvjeda, bilo iz nemara, zbog nepoznavanja novih propisa ili zbog skrivanja činjenica. To je najviše postalo očito od godine, kada su se počele koristiti identifikacijske markice i «Obrazac za odstrijeljenog medvjeda», kojim su ovlaštenici prava lova dužni u roku od 24 sata obavijestiti Upravu za lovstvo o realiziranom odstrelu. Dojave nam ukazuju i na to da je krivolov prisutan, no u većini se slučajeva ne uspije potvrditi materijalnim dokazima. Stoga je vrlo vjerojatno da krivolov čini više od registriranih 2% uzroka smrtnosti. Unatoč tome, krivolov, u uvjetima kada sva lovišta imaju svoga gospodara i kada se u njima gospodari na temelju važećih lovnogospodarskih osnova, u ukupnom mortalitetu vrlo je malen i ne predstavlja opasnost za medvjeđu populaciju. Osim toga, temeljem prikazanih podataka može se zaključiti: - trovanje je potpuno nestalo kao uzrok smrtnosti medvjeda; - ratna zbivanjima u Domovinskom ratu (minska polja, granatiranje, pucanje na bojišnici...) više nisu prisutna kao uzrok smrtnosti; - gubici medvjeđe populacije vezani na cestovni i željeznički promet znatni su i može se očekivati da će biti veliki i u idućem razdoblju, jer će cestovni i željeznički promet u području obitavanja medvjeda biti veći iz godine u godinu (turizam je jedna od glavnih razvojnih djelatnosti Republike Hrvatske, kao i prijevoz robe iz sjeverne u južnu Europu upravo po koridorima koji prolaze Hrvatskom); - nisu primjećeni gubici medvjeđe populacije vezani na pojavu bolesti, odnosno stradanja zbog pomanjkanja hrane i vode. Postavlja se i pitanje kakav je mogući utjecaj 75%-tne smrtnosti mužjaka na populaciju. Najvažniji uzrok smrtnosti mužjaka je lov u 85% (u razdoblju odstrijeljeno je 273 mužjaka, 60 ženki i 3 jedinke nepoznatog spola), dok su kod ostalih uzroka mužjaci i ženke podjednako zastupljeni Kapacitet i brojnost Kapacitet Medvjed u Hrvatskoj obitava na oko km 2 ( ha), gdje vlada određena raznolikost u pogodnosti osnovnih stanišnih čimbenika. Zbog toga je i gustoća populacije na jedinici površine različita i kreće se od 0,5 do 2,0, a na pojedinim manjim područjima i razdobljima i više jedinki na 10 km 2 (1 000 ha). Najbolja staništa u Gorskom kotaru, Velikoj Kapeli, Maloj Kapeli i Velebitu imaju prosječno 1,0 ili više medvjeda na 10 km 2. Kod te gustoće populacije zamjetna je migracija mlađih muških grla u susjedna rubna područja areala (Učka, Čićarija, Pokuplje, Priobalje i dr.). Sve navedeno upućuje da načelno ne treba težiti daljnjem povećanju broja medvjeda, jer bi se time dodatno povećala migracija na susjedna rubna područja gdje je naseljenost ljudi znatno veća, gdje su i druge aktivnosti stanovništva znatno intenzivnije i gdje redovito dolazi do izrazitijih sukoba između čovjeka i medvjeda. Gospodarenje medvjedom u Hrvatskoj, do donošenje prvog Plana, propisivale su lovnogospodarske osnove, a one su se donosile u skadu s Pravilnikom o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove. Pri izradi lovnogospodarskih osnova, prema preporuci Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (Stručne podloge za određivanje boniteta lovišta i lovnoproduktivne površine), pri planiranju prirasta u gospodarenju medvjedom uzimao se prirast od 15 % na ukupan broj jedinki prije početka reprodukcije, odnosno na ukupan broj jedinki u matičnom fondu. 51

53 Apsolutni kapacitet raspoloživog staništa za medvjede u Hrvatskoj teško je točno izračunati.: Orijentacione vrijednosti za kapacitet dobivene su na tri različita načina. Mogući matični fond u lovnogospodarskim osnovama određivan je na temelju lovnoproduktivnih površina i broja jedinki koje se mogu uzgajati na 10 km 2 (1 000 ha) lonoproduktivne površine (bonitetni razred), te odgovara pojmu kapaciteta staništa. Pri izradi lovnogospodarskih osnova uzimana je gustoća populacije (broj jedinki na ha) od 0,5 do 2,5, ovisno o bonitetnom razredu staništa u pojedinom lovištu. Na takav način utvrđeni su mogući matični fondovi za 85 lovišta u Hrvatskoj, gdje se medvjedom gospodari na temelju lovnogospodarskih osnova i gdje je on jedna od glavnih vrsta krupne divljči. Tih 85 lovišta prostire se na 6600 km 2 ( ha), što je oko 85 % površina na kojima medvjed stalno obitava. Na temelju takva postupka izračunat je mogući ukupni matični fond medvjeda za 85 navedenih lovišta u broju od 808 medvjeda. Tome treba dodati procjenu kapaciteta staništa u kojima medvjedi žive ili bi mogli živjeti, a danas se njima tamo lovno ne gospodari. To uključuje preko 500 km 2 nacionalnih parkova, te znatan dio od 2570 km 2 ( ha) područja opisanih u prethodnom poglavlju gdje medvjed ne živi stalno. Ako se može pretpostaviti da je gustoća populacije medvjeda u nacionalnim parkovima 1/10 km 2 (50 medvjeda), a u područjima povremenog boravljenja 0,5/10 km 2 (128 medvjeda) dobiva se da bi ukupni kapacicet za matični fond medvjeda u Hrvatskoj bio oko 986 medvjeda. Sa prirastom preživjele mladunčadi od te godine od predvidljivih 15 % (148) ukupni kapacitet mogao bi biti 1134 medvjeda. Drugi izračun kapaciteta polazi od rasprostranjenosti medvjeda u Hrvatskoj na oko km 2 ( ha) u gustoći od 1,5 medvjeda na 10 km 2 (1 000 ha) te proizlazi da je kapacitet staništa za medvjede u Hrvatskoj od oko 1050 jedinki. Iako su pojedina područja većeg stanišnog potencijala, ne preporuča se znatnije povećanje gustoće populacije od 2 medvjeda na 10 km 2 (1 000 ha) radi drugih čimbenika a to su socijalni odnosi unutar populacije moguće je je rivalstvo i protjerivanje slabijih medvjeda, povećani kanibalizam i mogući negativni odraz na lokalno stanovništvo), prisutnost ostalih velikih zvijeri i očuvanje staništa, hrane i mira za ostale vrste divljači i druge životinjske vrste. Treći pristup za dobivanje ukupnog kapaciteta staništa medvjeda u Hrvatskoj jest procjenjivanje udjela površina s različitim mogućim gustoćama. Analize kvalitete staništa pokazuju da je oko 20 % ukupnog staništa medvjeda u kategoriji koja omogućava najveću moguću gustoću od 1,5 medvjeda/10 km 2 (to je 1530 km 2 odnosno ha ili 90 % od središnjih 1700 km 2 odnosno ha Gorskog kotara, te još oko 870 km 2 odnosno ha središnjeg masiva Kapele i dio Velebita.). Na tih 2400 km 2 ( ha) moglo bi živjeti 360 medvjeda. Oko 50 % staništa je u kategoriji koja omogućava život 1 medvjeda / 10 km 2, tj. na 6300 km 2 ( ha) moglo bi živjeti 600 medvjeda. Preostalih 30 % staništa omogućava život 0,1 do 0,9 (prosječno 0,5) medvjeda na 10 km 2, odnosno 180 medvjeda. Zbroj daje mogući kapacitet za 1140 medvjeda u Hrvatskoj. Sva tri izračuna su podudarna pa se može držati da u Hrvatskoj može živjeti oko 1100 medvjeda. Odvojeno je pitanje postoji li i kolika je razlika između ovog biološkog kapaciteta staništa i socijalnog kapaciteta (stav stanovništva) da podnosi određenu gustoću populacije medvjeda. Za velike zvijeri, poput medvjeda, prag tolerancije njihova broja redovito je manji od brojnosti koju njihova populacija može dostići s obzirom na uvjete staništa. Cilj je da populacija medvjeda u Hrvatskoj bude što bliže biološkom kapacitetu, a da sukob s lokalnim stanovništvom bude što manji. Za usporedbu, u sjevernim šumama u tipu tajge u Skandinaviji, Sibiru, te u Kanadi i Aljasci, uobičajena gustoća medvjeda samo je 0,1/10 km 2. Zanimljivo je da danas najveće populacije smeđih medvjeda žive upravo u tim područjima. Preostale populacije u južnijim i 52

54 produktivnijim staništima uglavnom su malene i ugrožene te se i slabo razmnažaju (Apenini i Alpe u Italiji, Kantabrija i Pireneji u Francuskoj i Španjolskoj). Uspješnost sadašnje i buduće reprodukcije i opstanka medvjeda u Hrvatskoj bitno ovisi o očuvanju kvalitete i prostranosti staništa. Brojnost Pitanje broja medvjeda koji žive u Hrvatskoj u vrijeme pisanja ovog plana predmet je različitih procjena, a niti jedna nije izrađena po metodi koja zadovoljava stroge znanstvene kriterije. Takvi načini procjenjivanja veličine populacija medvjeda primjenjuju se i u drugim zemljama. Prema zbroju podataka iz LGO ovlaštenika prava lova koji gospodare medvjedom procijenjeni osim matičnog fonda izražene su i procjene za prethodne lovne godine: 2000./01. = 813 medvjeda i 2001./02. = 854 medvjeda. Prema podacima za godinu (podaci su obrađeni u cijelosti za državna lovišta) u državnim lovištima obitava 716 medvjeda. Kada tome dodamo procijenjenu brojnost od oko 150 grla u zajedničkim lovištima, brojno stanje medvjeda u Hrvatskoj kreće se oko 866. Ti podaci prikupljali su se na osnovi važećih propisa te su bili jedini službeni izvor. Lovoovlaštenici imaju interes da prikazani broj medvjeda u lovištu s kojim gospodare bude što bliži stvarnom stanju, jer je visina lovozakupnine ovisna o broju medvjeda te nema interesa prikazati veći broj. Ako ne izvrši ili premaši planirani odstrel medvjeda, izložen je sankcijama. Također treba istaknuti da ovlaštenik prava lova mora nakon isteka vremena zakupa lovišta predati fond divljači kakav je propisan lovnogospodarskom osnovom. Pokušaji procjene broja medvjeda u Hrvatskoj učinjeni su i i godine. Putem izjava i podataka stručnjaka za pojedina područja koji se bave lovnim gospodarenjem, te istraživača medvjeda, procijenjeno je godine da bi u Hrvatskoj moglo biti oko 378 medvjeda (od 340 do 415). Ta procjena učinjena je nakon okončanja Domovinskog rata ( ) i nakon vraćanja pod državni nadzor dijelova staništa medvjeda koja su bila 5 godina okupirana i nedostupna. Tada je zaključeno da je pad veličine medvjeđe populacije izazvan ratom i poratnim zbivanjima bio oko 10 %, te da opstanak populacije nije ugrožen. Ponovna procjena sličnim metodama obavljena je godine te je dobiven broj od 623 medvjeda, bez korekcija zbog dvostrukog brojanja, kao i korigirani raspon od 400 do 600 medvjeda. Zaključeno je da je gubitak populacije medvjeda povezan s ratom i poraćem nadoknađen, te da je trend brojnog stanja u porastu Može se zaključiti da je točan broj medvjeda u Hrvatskoj nepoznat, međutim između svake od provedenih procjena zabilježen je trend porasta. Tako proizlazi da je mogući raspon po postojećim procjenama između 600 i Donja granica od 600 medvjeda u tom rasponu uzeta je iz gornje granice prikazane u procjeni iz 1999., a uz očekivani uzlazni trend. Broj od mogućih 1000 medvjeda proizlazi iz 850 prikazanih u LGO plus oko 50 u nacionalnim parkovima, te najmanje 100 medvjeda drugdje, gdje se s njima ne gospodari kroz lovnogospodarsku osnovu. Nadalje se zaključuje da je trend i dalje u laganom rastu. Treba napomenuti da poneki izvori navode da je broj medvjeda znatno niži od broja iskazanog u važećim lovnogospodarskim osnovama te da je i trend u padu. Isto tako postoje izvori koji vjeruju da ima medvjeda više nego se prikazuje. Pretpostavlja se da je moguć blagi pad u zapadnom dijelu staništa uz granicu s Republikom Slovenijom, posebno nakon tamošnjeg jakog odstrelnog zahvata u prethodnim godinama. 53

55 Metoda genetičkog prebrojavanja prema DNA iz uzoraka izmeta upravo se provodi i prvi se rezultati očekuju u godini. Tada će ovdje iznesene procjene i raspon biti znatno suženi, a rezulat će imati statistički potvrđenu znanstvenu podlogu. Od godine u Hrvatskoj prikupljaju se uzorci za genetiku, a od godine brojnost medvjeda procjenjivat će se primjenom metode analize DNA (deoksiribonukleinske kiseline) radi određivanja individualnih genetskih markera za svako grlo. Uzorci uzeti od svježih izmeta pronađenih u staništu medvjeda, konzerviraju se u alkoholu uz bilješku o mjestu i vremenu nalaza. Iz tih uzoraka u laboratoriju se izolira DNA medvjeda, a koja je podrijetlom iz epitelnih stanica sluznice probavnog trakta. U medvjeđoj DNA posebno se analizira slijed nukleinskih baza (genetski kod) određenog broja dijelova gena, a koji je dovoljan da se svakog medvjeda može pojedinačno razlikovati. Iz dovoljno velikog uzorka može se statističkom obradom s velikim stupnjem pouzdanosti izračunati broj medvjeda u tom području. Što je uzorak veći, mogućnost je pogreške manja, a predviđa se točnost od 90 %. Takva točnost postiže se kad broj uzoraka prijeđe trostuki broj jedinki u lokalnoj populaciji. Brojanje medvjeda koje Akcijski plan za svaku godinu propisuje na točno određene dane u proljeće i jesen promatranjem sa čeka na hranilištima služi za utvrđivanje trenda populacije Trend i prirast Prirast su sve novorođene životinje koje prežive prvu godinu života. Budući da medvjedica na svijet donosi mlade u brlogu tijekom siječnja, medvjed je mladunče i tijekom druge godine svog života a kao prirast računa se nakon odvajanja od majke, u pravilu u dobi od 1.5 godine. Prebrojavanje medvjedica s mladunčadi provedeno je tijekom 6 godina (tablica 8). Prebrojavanje je obavljeno u jesen (mladunčad stara 9-10 mjeseci) i proljeće (mladunčad stara mjeseci). Mjesto prebrojavanja bila su hranilišta, a promatranje je obavljeno s visokih čeka (Majnarić, 2002.). Tablica 8. Broj opaženih medvjedica s mladunčadi Godina Broj opaženih medvjedica Broj mladunčadi Broj mladunčadi/ broj medvjedica 1996./ , / , / , / , / , / ,15 Ukupno: ,15 Tablica 9. Distribucija medvjedica sa n mladunčadi (1996./ /2002.) Medvjedica s 1 Medvjedica s 2 Medvjedica s 3 Medvjedica s 4 Ukupno: mladim mladunčadi mladunčadi mladunčadi 28 (14,7 %) 104 (54,4 %) 57 (29,8 %) 2 (1,0 %) 191 (100 %) Iz tablica je vidljivo da medvjedica prosječno vodi 2,15 mladunčadi. Budući da spolno zrele medvjedice vjerojatno imaju mladunčad svake druge godine, onda najveći mogući prosječni godišnji prirast iznosi: 2,15:2 odnosno 1,075 na sve spolno zrele medvjedice. 54

56 Više od 50 % medvjedica vodi dvoje mladunčadi, dvostruko više medvjedica vodi troje nego jedno mladunče, a medvjedice s četiri mladunčeta rijetke su (tablica 9). U objavljenom znanstvenom radu o istoj temi "Brown bear litter sizes in Croatia", Frković i sur. (2000.) utvrđeno je (prijevod sažetka): Na osnovi 116 promatranja 106 porodičnih skupina od medvjedica (Ursus arctos) s mladima izračunate su prosječne veličine legla i preživljavanje medvjedića u Hrvatskoj. Svaki podatak sadržao je broj i dob medvjedića (ovogodišnji ili godišnjaci), datum i mjesto opažanja. Prosječna veličina legla bila je 2,39 (n = 56, raspon 1 4) za ovogodišnje i 1,96 (n = 50, raspon 1 4) za godišnjake. Razlika od 0,43 (18 %) bila je statistički značajna. Nije bilo signifikantne razlike između broja ovogodišnjih medvjedića i godišnjaka od proljeća do jeseni u istoj godini njhova života. Signifikantno veća legla u obje dobne skupine uočena su izvan mjesta hranjenja ( X = 2.36, n = 47), u odnosu na ona viđena na hranilištima ( X = 2.05, n = 59). To sugerira da hranjenje medvjeda u svrhu gospodarenja u Hrvatskoj nije utjecalo na veličinu reprodukcije. Prirast medvjeda u Hrvatskoj razmjerno je visok zbog sljedećih razloga: Povoljni klimatski uvjeti vladaju tijekom najvećeg dijela godine. Najnepovoljniji dio godine medvjed prespava u zimskom snu. Telemetrijsko praćenje 6 obilježenih medvjeda pokazalo je velik raspon trajanja brloženja od 6 do 189 dana, ili prosječno 86 dana. Medvjed u prirodi nalazi dovoljnu količinu hrane, u kojoj je znatan udjel ima plod bukve.. Najveći dio šuma unutar staništa medvjeda mješovite su šume bjelogorice i crnogorice. Gotovo na cijelom staništu medvjed se dodatno prihranjuje kao lovna divljač. Ipak, istraživanja nisu dokazala pozitivan utjecaj hranjenja na reprodukciju. 55

57 Postojeće aktivnosti ljudi u staništu medvjeda ne ometaju mir medvjedu toliko da bi utjecale na njegove biološke potrebe. Očekuje se da je omjer spolova prirodan te da iznosi 1:1. Medvjedice postižu spolnu zrelost između 3. i 4. godine života. Omjer spolno zrelih ( god.) i spolno nezrelih ženki (1-3 god.) takav je da ima više od 50 % spolno zrelih medvjedica u matičnom fondu. Smanjenje veličine legla od prve do druge godine života medvjedića jest oko 18 %. Taj postotak izračunat je samo na osnovi legla gdje je najmanje jedan medvjedić preživio. Nepoznat je broj kompletnih izgubljenih legala, a to znači da je ukupno preživaljavanje mladunčadi do druge godine života manje. Znatan udio u smrtnosti legla ima intraspecifično ubijanje od odraslih mužjaka. Također je nepoznato koji postotak mladunčadi preživljava od trenutka odvajanja od majke do spolne zrelosti. Poznato je da i u tom razdoblju postoji intraspecifičko ubijanje i kanibalizam. To znači da je teško procijeniti ukupni mogući prirast. Teoretski on bi mogao biti i 25 % (po nekim kalkulacijama 20%) od ukupnog broja medvjeda u matičnom fondu (starijih od 1 godine), računajući na mogući prirast od približno 1 medvjeda po spolno zreloj medvjedici. Nije poznato koliko od tih medvjeda dosiže spolnu zrelost i sudjeluje u novom ciklusu reprodukcije. Međutim, i prije nego se dođe do tih spoznaja, može se držati da je ukupna reprodukcija dovoljna da medvjeđa populacija uspješno nadoknađuje gubitke i do 15 % godišnje. Najveći godišnji prirast u smeđih medvjeda od 16% zabilježen je u jednom razdoblju u Švedskoj (Swenson 2004). Za sve ostale populacije smeđih medvjeda u svijetu redovito je ispod 10%, a najčešće oko 7%., Prema različitim iznijetom kalkulacijama trenutni prirast medvjeda u Hrvatskoj mogao bi biti u rasponu od 90 (15% uz 600 medvjeda) do 170 jedinki (20% uz 850 jedinki). Obzirom na relativno mali broj jedinki koje se tijekom godine izluče iz populacije (odstrel i evidentirani gubitci) postavlja se pitanje da li populacija i dalje raste, odnosno kamo nestane ostatak prirasta. Činjenica je da se medvjed i nadalje širi na nova staništa, odnosno pojavljuje se tamo gdje ga do sada ili već dugo nije bilo, te da je na temelju promatranja u nekim područjima utvrđena povećana gustoća populacije. S druge strane pored legalnog i evidentiranog odstrela zasigurno ima nelegalnog odstrela ili ranjavanja uslijed čega jedinka ugine a što se teško utvrdi s obzirom na stanište kojim se medvjed kreće. Zasigurno dio medvjeda prelazi državnu granicu te biva odstrijeljen u susjednim zemljama. To se posebno može pretpostaviti za granično područje sa Slovenijom gdje je ostrel znatno veći nego u Hrvatskoj i gdje se odstreljuje najviše mladih medvjeda. Dodatno se pretpostavlja da su u fazi života medvjedića do odvajanja od majke prisutni povećani prirodni gubici. U ovom složenom sustavu mogućih utjecaja na populaciju i neevidentirani gubitci donekle mogu opravdati razliku između realnog prirasta i ostvarenog i evidentiranog izlučenja Infrastruktura i ostali utjecaji čovjeka Ceste Autoceste Mrežom autocesta Karlovac Rijeka i Bosiljevo Split, stanište medvjeda uvjetno je podijeljeno u četiri dijela. Iako te prometnice imaju utjecaj na kvalitetu staništa i mogućnosti kretanja svih životinja pa tako i medvjeda, zbog velikog broja i duljine objekata na autocesti drži se da je osigurana dovoljna propusnost. Tako autocesta Bosiljevo-Rijeka ima čak 25% svoje ukupne duljine s objektima koji su mogući prijelazi, uključujući i jedan zeleni most (Dedin). Autocesta Bosiljevo-Sveti Rok ima upola manje (12.6%) objekata širine 80 i više metara, ali su na ključnim mjestima sagrađena četiri zelena mosta, koja pored svih ostalih objekata, osiguravaju propusnost autoceste. 56

58 Tablica 10. Širina svih objekata i postotni udio svih objekata na dionici autoceste Zagreb-Rijeka od Bosiljeva do Grobnika Broj i širina objekata po dionicama Bosiljevo- Vrbovsko Vrbovsko- Tuhobić Tuhobić-Grobnik Ukupno Tip objekta Širina N Širina N Širina N Širina N Most Prijelaz Prolaz Tunel Vijadukt Zeleni most Svi objekti Duljina dionice (m) Širina objekata (%) Tablica11. Ocjena propusnosti autoceste Bosiljevo-Sveti Rok po dionicama uključujući samo objekte šire od 80m. Ime dionice Duljina N Širina Udio u dionici dionice objekata objekata (%) 1 IIIA1 Bosiljevo - Josipdol IIIA2 Josipdol - Tunel Mala Kapela IIIC1 Tunel Mala Kapela - Žuta Lokva IIIC2 Žuta Lokva - Ličko Lešće IIIB1 Likčko Lešće - Lički Osik IIIB2 Lički Osik - Čvor Sveti Rok UKUPNO Mogući prijelazi između pojedinih staništa su iznad tunela i ispod mostova i vijadukata. Dosadašnjim praćenjem pomoću pješčanih pragova i infra-crvenim (IC) senzora utvrđeno je da su zeleni mostovi Dedin u Gorskom kotaru i tri od četiri zelena mosta u Lici, korištena kako je prikazano u tablicama 12 i 13. Tablica 12. Procjena ukupnog broja prelazaka sisavaca preko istraživanih objekata. Ukupan broj prelazaka za most Dedin izračunat je temeljem postotka udjela tragova pojedine vrste u ukupnom broju IC zapisa (N= u 793 dana). Za ostala tri objekta procijenjen broj prelazaka izračunat je iz broja tragova nađenih pri obilasku uvećanih za odnos između broja prelazaka određenih IC senzorima i brojem tragova pronađenih prilikom pregleda mosta Dedin. Utvrđeni brojevi imaju orijentacijsku vrijednost. 57

59 Vrsta Procjena ukupnog broja iz IC zaspisa Dedin Golubinjak Sopač Sleme Total N/dan procje na N trago va/obi lazak Odnos no dnevn ih IC zapisa prema broju trago va po obila sku N tragova/ obilazak N/dan procjena N tragova /obilaz ak N/dan procje na N trago va/obi lazak N/dan procje na N tragova/ obilazak N/dan procje na Srna obična Jelen obični Svinja divlja Smeđi medvjed Vuk Ris Čovjek Ukupno Tablica 13. Broj prelazaka svih životinja viših od 40 cm i čovjeka na zelenim mostovima u Lici (podaci do ) VUK 1, ,15 PAS 9, ,79 ČOVJEK 10, ,93 Ukupno ,3 Medina gora Vrsta % udio N godišnje N dnevno DIVLJA SVINJA 15, SRNA 9, JELEN 0 0,00 0,00 MEDVJED 22, VUK 36, PAS 4, ČOVJEK 11, Ukupno Varošina Vrsta % udio N godišnje N dnevno DIVLJA SVINJA 24, SRNA 18, JELEN 2, MEDVJED 6, VUK 8, ,76 PAS 5, ČOVJEK 33, Ukupno Jedini mogući prijelazi između pojedinih staništa jesu iznad tunela i ispod mostova i vijadukata. Na autocesti Rijeka - Zagreb i autocesti Bosiljevo - tunel Sv. Rok medvjedi mogu prelaziti na sljedećim mjestima (u obzir su uzeti objekti dulji od 80 m): 58

60 Tablica 14. Autocesta Rijeka Karlovac Objekt Dužina (m) Vijadukt "Severinske drage" 700 Vijadukt "Osojnik" 354 Vijadukt "Veliki Gložac" 1146 Vijadukt "Zečeve drage" 1103 Vijadukt "Hambarište" 103 Vijadukt "Dobra" 225 Vijadukt "Kamačnik" 225 Vijadukt "Jablan II" 228 Vijadukt "Jablan I" 105 Tunel "Čardak" 566 Vijadukt "Stara Sušica" 390 Tunel "Pod Vugleš" 564 Tunel "Bajt" 249 Tunel "Javorova Kosa" 876 Vijadukt "Zalesina" 461 Tunel "Vršek" 868 "Zeleni most" Dedin 100 Tunel "Lučice" 576 Tunel "Sopač" 752 Vijadukt "Golubinjak" 569 Tunel "Sleme" 835 Tunel "Vrata" 257 Most "Bajer" 485 Tunel "Tuhobić" 2140 Vijadukt "Hreljin" 535 Vijadukt "Bukovo" 395 Vijadukt "Melnik" 140 Vijadukt "Mali svib" 215 Vijadukt "Veliki svib" 385 Vijadukt "Čićave" 300 Ukupno: Podaci su očitani s objekata i izvedbenih elaborata. 59

61 Tablica 15. Autocesta Bosiljevo tunel "Sv. Rok" Objekt Dužina (m) Zeleni most "Ivačeno brdo" 120 Most "Dobra" 171 Most "Bistrica" 171 Zeleni most "Rasnica" 120 Most "Mrežnica" 92 Vijadukt "Krajine" 386 Most "Miljanica" 476 Most "Bjelobrajdić" 276 Vijadukt "Modruš I" 516 Vijadukt "Modruš II" 276 Vijadukt "Modruš III" 156 Tunel "Mala Kapela" 5760 Vijadukt "Mokro polje" 600 Vijadukt "Jezerane" 640 Vijadukt "Zeleni most" 131 Vijadukt "Borici" 476 Tunel "Brinje" 1625 Vijadukt "Babica most" 253 Vijadukt "Grubori" 144 Vijadukt "Oreškovići" 340 Tunel "Kompolje" 440 Tunel "Brezik" 618 Most "Gacka" 443 Vijadukt "Obilje" 251 Vijadukt "Vrsci" 338 Tunel "Plasina" 2300 Vijadukt "Pećine" 340 Tunel "Grič" 1220 Vijadukt "Duman" 120 Zeleni most "Medina gora" 120 Zeleni most "Varošina" 120 Vijadukt "Lički Osik" 81 Most "Lika" 120 Vijadukt "Vučjak" 345 Most "Suvaja" 81 Most "Grabara" 114 Vijadukt "Krpani" 350 Tunel "Krpani" 150 Tunel "Sveti Rok" 5670 Ukupno: Podaci su dobiveni očitavanjem na planu 1 :

62 Dužina auto-puta Karlovac Rijeka kroz stanište medvjeda iznosi m. Dužina svih prijelaza na istom autoputu iznosi m što je 25% od dužine autoputa kroz stanište medvjeda. Dužina auto-puta Bosiljevo Sv. Rok kroz stanište medvjeda iznosi m. Dužina svih prijelaza na istom autoputu je m što je 12.6% od dužine autoputa kroz stanište medvjeda. Kako je u nekoliko navrata istaknuto, staništa medvjeda u Hrvatskoj su u određenoj mjeri segmentirana izgrađenim ili planiranim autocestama kompletne infrastrukture, što znatno otežava komunikacije između pojedinih predjela. Temeljem provedenih istraživanja razvidno je da kretanja medvjeda, bilo sezonska bilo dnevna, nisu redovita, odnosno da se ne može odrediti njihova pravilnost. Isto tako, pokretljivost pojedinih jedinki je povezana sa njihovim dobnim i spolnim statusom i nizom određenih čimbenika u staništu. Slijedom toga i razmišljanja o održavanju sigurnosti na brzim prometnicama koje prolaze kroz staništa medvjeda, idu u cilju osiguranja što veće mogućnosti prolaženja kroz prirodne i umjetne prolaze, tunele, vijadukte, pa i posebno izgrađene namjenske objekte. Proporcionalno sa osiguranjem najveće moguće prohodnosti je i potreba maksimalnog onemogućavanja prolaženja preko brze prometnice, izgradnjom odgovarajućih ograda. U Hrvatskoj se na tome radilo i radi se još uvijek, uključujući projektiranje posebnih prijelaza za životinje, kao i studija "PROPUSNOST CESTA ZA ŽIVOTINJE (Prijedlog smjernica za projektiranje)" IGH 2002., te praćenja uspješnosti odabranih pozicija na temelju učestalosti njihova korištenja Ostale ceste Ostale javne prometnice, državne, županijske ili lokalne važnosti, također znatno utječu na populaciju medvjeda, jer se na njima svake godine događaju prometne nezgode naletom vozila na medvjeda. Posebno značenje negativno i pozitivno imaju šumske prometnice, koje služe za gospodarenje šumama (transport drvne mase, prijevoz strojeva i šumskih radnika, zaštita od požara i dr.). Budući da se vozi relativno malim brzinama, na tim cestama, mala je opasnost od sudara sa životinjom. Povoljno je da su znatan dio vremena izvan redovite uporabe, iako je većina šumskih prometnica danas otvorena za javni promet. S druge pak strane, mogu poslužiti i za krivolov, za razne sakupljačke i turističke aktivnosti, kao i za nezakonito odlaganje otpada. Isto tako, njihova ukupna površina smanjuje ukupnu površinu šumskog pokrivača. Šumske prometnice u velikim šumskim kompleksima djeluju i pozitivno, predstavljajući svijetle pruge, te tvoreći sekundarni rub šume pružaju mogućnost dodatne prehrane. One tu funkciju dobro ispunjavaju, ako nije dopušteno javno korištenje. Prosječna gustoća javnih (glavnih, regionalnih i lokalnih) cesta u Gorskom kotaru jest 0,83 km/km 2, a raspon je od 0,59 km/km 2 u području Čabra, preko 0,72 km/km 2 u području Delnica i Vrbovskg do 1,31 km/km 2 u priobalju. Zajedno sa šumskim cestama ukupan prosjek iznosi 1,91 km/km 2. 61

63 Na području Uprave šuma Podružnica Delnice, koja pokriva najveći dio Gorskog kotara (državne i privatne šume), otvorenost šuma je 18 km šumskih cesta na 10 km 2. Na području Uprave šuma Podružnica Gospić otvorenost šuma je 8 km šumskih cesta na 10 km 2. Zatečena otvorenost šuma nema vidljivih negativnih utjecaja na populaciju medvjeda u Hrvatskoj Željezničke pruge Unutar staništa medvjeda prolaze dvije pruge: Karlovac - Rijeka u dužini od 143,4 km kroz stanište medvjeda, i Lička pruga Oštarije - Knin u dužini od 213,3 km kroz stanište medvjeda. Pruge ne predstavljaju zapreku kretanju medvjeda, međutim veliki broj medvjeda strada na pruzi: 70 % mortaliteta od prometa (Huber i sur., 1996.). Osobito su opasni usjeci i otvori tunela Otpad Otpad je nezaobilazna prateća pojava tehničkog i civilizacijskog napretka. U blizini većih gradova i naselja otpad se znatnim dijelom zbrinjava na propisan način, ali na dubioznim lokacijama, naslijeđenim iz vremena dok to nije predstavljalo zabrinjavajući problem, nastale su određene površine na kojima medvjed pronalazi izvore prehrane ili druge vidove svoga interesa te se redovito pojavljuje na tim lokacijama i predstavlja određenu opasnost. Deponiji otpada, koje nisu organizirani na odgovarajući propisan način, ili «divlji» deponiji, locirani na mjestima najlakšeg prilaza i relativno male vidljivosti, potencijalna su opasnost u staništima medvjeda ili njihovoj blizini. Opasnost za medvjede svakako je indirektna, ali to veća i dugotrajnija. Odrasli medvjedi ili medvjedi u odrastanju jesu - slijedeći svoj nagon traženja najpristupačnije hrane - stalni posjetitelji navedenih lokacija. Gubeći svoj nagon cjelovremenog skupljanja hrane na velikoj površini, smanjuje se pomalo i urođeni strah od mirisa ljudi, pa medvjed postaje tako potencijalno opasan prilikom slučajnih susreta s čovjekom. Još je veća opasnost od cijelih porodica mladih medvjeda sa majkama, koji su odrasli u blizini odlagališta otpada, jer su stekli takvu naviku. Opasnost od incidenata prilikom susreta čovjeka s takvim medvjedima svakako je znatno povećana, i u krajnjoj liniji izbijanjem incidenta s kobnim posljedicama može završiti snažnim negativnim utjecajem na stav javnosti, koji se dugotrajno formirao u sadašnjem (pozitivnom) smislu. 62

64 Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je u protekle 4 godine ( ) sklopio ugovore s jedinicama lokalne uprave i samouprave za uređenje 298 službenih neuređenih odlagališta komunalnog otpada. Do sada je završena sanacija 30 odlagališta komunalnog otpada, što je značajan doprinos rješavanju navedene problematike (podaci za ovu Reviziju temelje se na Izvješću o ostvarivanju Programa rada i poslovanja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, posebnom izdanju Ekorevije i dodatnim usmenim informacijama). Privođenjem kraju cjelokupnog projekta uređenja odlagališta uz istovremeno provođenje ostalih postojećih propisa, eliminirat će se odnosno u znatnoj mjeri smanjiti jedna od najvećih opasnosti za medvjeda u njegovom sadašnjem životnom prostoru. Na području obitavanja medvjeda u Ličko-senjskoj županiji u Planu gospodarenja smeđim medvjedom, godine evidentirano je 8 odlagališta otpada, uz napomenu da situacija sa 4 odlagališta (Poljica Kosmačevo, Vidovac Karlobag, Rakitovac-Počuća brdo i Korenica Plitvička jezera) zadovoljava, dok se za ostala 4 (Klanac-Prokike-Brinje, Dugi dol- Bajino brdo-vrhovine, Bare-Donji Lapac i Razbojište-Kvatre) predlaže sanacija i zatvaranje. U vrijeme izrade ove Revizije (prosinac 2007.) planira se izgradnja županijskog centra za gospodarenje otpadom, a za sva nabrojena odlagališta izrađuje se dokumentacija potrebna za građevinsku dozvolu za zahvat sanacije. Na području Karlovačke županije za sva 3 odlagališta iskazana u staništu medvjeda (Pavlovac-Slunj, Kvaternik-Slunj i Sodol-Ogulin) u Planu je predložena sanacija i zatvaranje, dok se u vrijeme izrade Revizije upravo ishodi potrebna dokumentacija za sanaciju, odnosno prenamjenu u ekološko dvorište ili primarno skupljanje do izgradnje planiranog središnjeg županijskog centra za gospodarenje otpadom. Na području Primorsko-goranske županije prilikom izrade Plana (2005. godine) inspekcija zaštite okoliša pregledala je 3 odlagališta (Peterkov laz-čabar, Sović laz-delnice i Cetin- Vrbovsko) i zaključila da Peterkov laz treba sanirati i zatvoriti,da je Sović laz već tada prošao 1. fazu sanacije, a Cetin treba sanirati uz nastavak korištenja. Do konca godine saniran je Sović laz i Peterkov laz, dok se za odlagalište Cetin prikuplja dokumentacija za građevnu dozvolu za sanaciju. Provođenjem Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj godine, počinje provođenje akcije Smeće ubija medvjede, kojom se želi spriječiti pristup medvjeda smeću i educirati javnost o toj problematici. Akciju provode Uprava za lovstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u sklopu LIFE COEX projekta Unaprjeđivanje suživota velikih zvijeri i poljoprivrede u južnoj Europi (putem kojega Europska unija sufinancira provođenje Plana gospodarenja medvjedom). U sklopu akcije izrađeni su edukativni materijali te se putem medija i predavanja nastojalo podignuti razinu svijesti o ovom problemu. Cilj akcije je i potaknuti komunalna poduzeća i lokalne vlasti unutar medvjeđeg staništa na upotrebu kontejnera i kanti za otpad, izrađenih na način da je otpad u njima nedostupan medvjedima. Takvi kontejneri i kante izrađeni su i donirani u sklopu akcije tijekom i godine. Donirano je ukupno sedam kanti (volumena 0,70 m 3 ) i dva kontejnera (5 m3) Miniranost Duž cijele istočne granice područja rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj prema Republici Bosni i Hercegovini, djelomično u uskom ali i u vrlo širokom pojasu, postoje minskoeksplozivne naprave zaostale iz Domovinskog rata. 63

65 Postoje površine gdje su minsko-eksplozivne naprave nedvojbeno utvrđene i locirane (minska polja) i površine koje su sumnjive na prisutnost minsko-eksplozivnih naprava. Površine gdje su utvrđena minska polja relativno su male i za cijelo područje obitavanja medvjeda u Hrvatskoj (11800 km 2 ili ha) iznose oko 50 km 2 (5 000 ha). Površine koje su sumnjive na prisutnost minsko-eksplozivnih naprava mnogo su veće i prostiru se na minimalno 500 km 2. ( ha).ta područja treba u idućem razdoblju sustavno obraditi i utvrditi, odnosno točno locirati postojanje minsko-eksplozivnih naprava. Za razminiravanje poznatih minskih polja i utvrđivanje minsko-eksplozivnih naprava na sumnjivim površinama potrebna su ogromna financijska sredstva, koja Republika Hrvatska ne može osigurati u kraćem razdoblju. Zbog toga je sastavljen dugoročni plan, a na temelju njega kratkoročni planovi razminiravanja. Potpuno razminiravanje u najboljem slučaju neće se uspjeti obaviti za manje od 10-tak godina. Za gospodarenje medvjedom važno je istaknuti da površine u kojima obitava medvjed (veliki šumski kompleksi, zapuštene poljoprivredne površine i područja s izrazitom depopulacijom) prema prioritetima za razminiravanje dolaze zadnje na red. Dakle, minsko-eksplozivne naprave postojat će u staništu medvjeda još niz godina. III. GOSPODARENJE MEDVJEDOM 5. CILJ Opći cilj ovog Plana jest očuvanje stabilne populacije smeđeg medvjeda u Hrvatskoj u brojnosti koja osigurava njezinu sposobnost za opstanak i suživot sa čovjekom. Posebni ciljevi za postizanje općeg cilja uključuju (bez rangiranja prioriteta): 6.1. Kapacitet 1. Očuvanje staništa 2. Usklađivanje s međunarodnim propisima 3. Izbjegavanje opasnosti za čovjeka i njegovu imovinu 4. Utvrđivanje i održavanje poželjne brojnosti medvjeda 5. Postizanje ekonomske dobiti za lokalno stanovništvo putem turizma i lovstva 6. Podizanje javne svijesti i uključivanje interesnih skupina u donošenje odluka o gospodarenju medvjedom. 6. POŽELJNA BROJNOST (KAPACITET) Sveobuhvatno razmatranje, vezano na površinu staništa medvjeda u Hrvatskoj od gotovo km 2 ( ha). pokazuje da je moguća veličina populacije medvjeda (biološki kapacitet) oko 1100 medvjeda. Poželjna populacija (socijalni kapacitet, stav stanovništva) medvjeda u Hrvatskoj jest oko 900 medvjeda. Taj broj dobiven je na osnovi sadašnjih spoznaja, a moguće je da će podaci do kojih će se doći u bližoj budućnosti (genetsko prebrojavanje), te buduća iskustva u suživotu medvjeda s ljudima, dovesti do korekcije ovdje navedene poželjne veličine populacije. 64

66 Uz dodatno prihranjivanje i manje kvalitetna staništa mogu doseći veću gustoću populacije medvjeda od prirodne, a u onim kvalitetnijim gustoća može doseći i više od 2,0 medvjeda/10 km ZONIRANJE (I MOGUĆNOST ŠIRENJA) Medvjed nastanjuje prostor na kojemu zadovoljava većinu svojih životnih potreba. S obzirom na kvalitetu životnog prostora medvjeda, kao i na mogućnost suživota s ljudima, životni prostor medvjeda zonira se na 4 područja u Hrvatskoj: STALNO OBITAVANJE POVREMENO OBITAVANJE gdje je prihvatljiv POVREMENO OBITAVANJE gdje je nepoželjan SLUČAJNA PRISUTNOST MEDVJEDA Karta s prikazom te 4 zone nalazi se u prilogu ovom Planu. Treba istaknuti da stanište medvjeda u Republici Hrvatskoj nije fragmentirano, jer se zone stalnog i povremenog obitavanja vežu na odgovarajuće u susjednom državama, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, čineći zajedničku i kontinuiranu populaciju medvjeda u Dinaridima Područje stalnog obitavanja medvjeda To je područje visokog krša, te najvećim dijelom prebornih šuma. Površina tog područja iznosi 9253 km 2 ( ha). Ovo je ujedno i područje niske gustoće naseljenosti ljudi, odnosno područje podnošljivih konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka. S obzirom na gospodarenje medvjedom, to područje može se podijeliti na područje na kojem se gospodari, odnosno gdje se namjerava gospodariti, i na područje gdje se ne gospodari i ne namjerava se gospodariti. Središnje područje gospodarenja, bez nacionalnih parkova, obuhvaća 9 038,37 km 2 ( ha). Najveći dio odstrelne kvote treba planirati upravo na tom području, te odstrel provoditi prema planu, da medvjed ne bi osvajao rubna područja u većem broju, a time dovodio do većih konfliktnih situacija sa čovjekom. Na tom području također treba provoditi cjelokupnu prihranu medvjeda da se medvjed zadrži u tom području. Središnje područje unutar kojeg su formirani nacionalni parkovi obuhvaća područje 4 nacionlna parka sa 535 km 2 ( ha) ili 5,8 % ukupnog središnjeg područje. Na tom području ne planiraju se nikakve gospodarske aktivnosti, a ni prihrana medvjeda. Od ostalih aktivnosti predviđaju se znanstvena istraživanja medvjeda i ekološki turizam Područje povremenog obitavanja medvjeda Područje povremenog obitavanja medvjeda nastavlja se na središnje i manje je povoljno za život medvjeda. Obuhvaća područje prebornih i ostalih šuma, a gustoća naseljenosti ljudi veća je nego u središnjem dijelu. Zbog mogućeg konflikta s ljudima, to područje može se podijeliti u područje gdje je poželjna prisutnost medvjeda, te kao takvo može jednog dana prijeći u područje stalnog obitavanja ili područje gdje njegova prisutnost nije poželjna. Ukupno područje povremenog obitavanja medvjeda obuhvaća 2 798,80 km 2 ( ha). 65

67 Na područje povremeno poželjnog obitavanja medvjeda otpada 2 059,90 km 2 ( ha), a obuhvaća područje Bosiljeva, gornjih tokova Mrežnice i Korane, Zdihova, Vukove Gorice, Lipnika, područje Kamešnice, Mosora i Biokova te Žumberačko gorje (slika 5.). U području prihvatljivog obitavanja medvjeda planira se odstrijelni zahvat, ali manji je nego u području stalnog obitavanja medvjeda Na nepoželjno područje obitavanja medvjeda otpada 738,90 km 2 ( ha), a obuhvaća priobalje od Bakra s cijelom Vinodolskom kotlinom do Maslenice (granica određena na karti), te otok Krk i druge jadranske otoke. Da bi se smanjila mogućnost dolaska medvjeda na obalu, a otud preplivavanjem Vinodolskog kanala na otok Krk, u nepoželjno područje obitavanja medvjeda spada cijela Vinodolska kotlina od Bakra do Novoga Vinodolskog. Granicu tog za medvjeda nepoželjnog područja čini regionalna cesta Bakar-Krasica-Praputnjak-Križišće, a odatle vrhom grebena koji odvajaju Vinodolsku kotlinu od gorskog zaleđa iznad naselja Klarići, Drivenik, Tribalj, Belgrad, Grižane, Podgora i Bribir do Novoga Vinodolskog. To je područje prepuno malih naselja povezanih gustom mrežom cestovnih prometnica, pa su sudari medvjeda sa motornim vozilima učestala pojava, te na tom području prisutnost medvjeda nije nikako poželjna. Treba naročito paziti da se medvjed u ta područja ne privuče hranom (smetišta, hrana uz ceste, pruge i dr.). Ovdje se ne dopušta prihrana medvjeda. U području nepoželjnog obitavanja medvjeda odstrel se odobrava posebnim dozvolama, a u cilju da tamo medvjeda ne bude. Kriteriji uklanjanja medvjeda opisani su u poglavlju Zahvati u populaciju medvjeda (9.) Slučajna prisutnost medvjeda To područje obuhvaća ostale dijelove Hrvatske. Ovdje se medvjed sreće rijetko i iznimno, a, dakako, da nisu previđene nikakve aktivnosti u svezi s medvjedom, osim u iznimnim konfliktnim situacijama. 8. MONITORING - MORTALITET, POPULACIJA Stanje populacije stalno se prati putem sustavnog prikupljanja svih podataka o živim jedinkama i o smrtnosti medvjeda Praćenje dinamike populacije Populacija živih medvjeda prati se promatranjem i brojenjem medvjeda na hranilištima i drugim susretima u staništu. Posebno se vodi evidencija o broju porodičnih skupina od majke i mladunaca u prvoj i u drugoj godini života. Za evidenciju se rabe posebni obrasci, a Akcijskim planom za svaku kalendarsku godinu određeni su dani promatranja. Takovo praćenje omogućava uvid u trend populacije. Za utvrđivanje apsolutne brojnosti rabe se metode genetičke identifikacije. Materijal za dobivanje DNA za genetičku identifikaciju jesu uzorci svježeg izmeta medvjeda. Djelić površine svježeg izmeta prikupljen, obilježen i konzerviran u alkoholu prema standardnom obrascu,omogućava da se u laboratorijskom postupku izolira dovoljno velik dio DNA da se svaka jedinka od koje je potekao određeni izmet može individualno prepoznati. Dovoljno velik uzorak prikupljen na određenom terenu i u ograničenom vremenu, omogućava procjenu apsolutne veličine populacije medvjeda, sa mogućnosti pogreške oko 10 %. S pomoću toga podatka može 66

68 se baždariti indeks o trendu dobiven brojenjem opaženih medvjeda. Predviđa se potreba genetičke procjene apsolutne veličine populacije jednom u 3 do 5 godina. Osim apsolutne brojnosti, genetičke metode omogućavaju uvid u veličinu efektivne populacije (koja sudjeluje u reprodukciji), u veličinu genetske raznolikosti istraživane populacije, u brojnost mužjaka koji sudjeluju u reprodukcijskom procesu, te u promet gena na širem području, odnosno između susjednih država s kojima dijelimo istu populaciju. Budući da je genetska metoda procjenjivanja veličine populacije medvjeda znanstveno zasnovana i objektivna, očekuje se da bude temelj za donošenja odluka u gospodarenju i da bude prihvaćena od svih interesnih skupina Praćenje i analiza mortaliteta Smrt svakog medvjeda evidentira se. Prema pripremljenom obrascu uzimaju se podaci, mjere i uzorci. Podatak o smrtnosti medvjeda javlja se nadležnom Ministarstvu u roku od 24 sata. Obrazac za podatke o smrtnosti uključuje datum i mjesto događaja, uzrok smrtnosti (za odstrel i podatke o lovcu i trofejnu vrijednost), te osnovne mjere (ukupna duljina i izvagana masa), spol i dob. Nadalje, uzimaju se osnovni uzorci: jedan od rudimentarnih kutnjaka za određivanje dobi (čuva se suh u papirnatoj vrećici), komadić mekanog tkiva za genetičke analize (čuva se u zamrzivaču) te uzorak za istraživanje trihinele). Prema potrebi dogovaraju se i uzimanja dodatnih uzoraka i mjera. Svako krzno i lubanja medvjeda dobiva jedinstvenu oznaku. Markice za označavanje, njihovu distribuciju i način primjene određuje nadležno Ministarstvo Lov 9. ZAHVATI U POPULACIJU Sezona lova Sezona lova na medvjede u jednoj kalendarskoj godini prema Pravilniku o lovostaju traje od 2. ožujka do 30. travnja i od 1. listopada do 15. prosinca. Dakle sezona lova u jednoj kalendarskoj godini traje 4,5 mjeseca Kvota izlučenja Na razini države Hrvatske planira se ukupno godišnje izlučivanje iz populacije od 10 do 15 % od ukupnog procijenjenog broja medvjeda. Postotak se određuje ovisno o aktualnom utvrđenom trendu populacije. Kvota do 15 % može se rabiti ako je trend u porastu, i postoji potreba da se taj trend uspori ili zaustavi. Ako takav zahvat ne bi promijenio trend, a postoje objektivni problemi s lokalnim brojem medvjeda, iznimno se može u ograničenom području provesti i veći zahvat. Ako se zabilježi negativni trend, kvota se može odrediti i ispod 10 %, uključujući i suspendiranje odstrela u pojedinim godinama ili područjima. Na osnovi kapaciteta staništa, procijenjene veličine populacije i trenda populacije određuje se postotak za računanje kvote, te apsolutni broj medvjeda predviđen za izlučivanje u idućoj kalendarskoj godini. Na osnovi dosadašnjeg iskustva očekuje se da je u ukupnom izlučenju udio odstrela 70 %, a preostali uzroci gubitaka, 30 %. Ako ukupna godišnja kvota bude prebačena, za toliki se broj smanjuje kvota iduće godine. Isto tako, ako dođe do 67

69 odstupanja od očekivanog omjera udjela lovnog i nelovnog izlučenja, postotak za računanje bit će promijenjen. Kvota izlučivanja uključuje legalan odstrel, ilegalan odstrel, odstrel medvjeda problematičnog ponašanja, stradavanja u prometu i zbog drugih antropogenih razloga, te izlučivanje živih medvjeda iz populacije. Mlade medvjede koji su uz majku ne odstrjeljuje se, a niti ženku koja vodi mlade Raspodjela kvote i pravo odstrela Kriteriji za raspodjelu kvote Osnovni kriteriji za raspodjelu kvote jesu: kvaliteta i površina staništa: gustoća populacije. U zoni najkvalitetnijih staništa stalnog boravka medvjeda pretpostavlja se gustoća od 1,5 do 2,0 medvjeda na 10 km 2 (1 000 ha). Ta gustoća dopušta odstrel do 0,15 medvjeda godišnje na 10 km 2 (1 000 ha). To se odnosi na središnji dio: Gorskog kotara, Velike i Male Kapele, te sjevernog i srednjeg Velebita (oko 2400 km 2 odnosno ha).. U preostalom području zone stalnog boravka medvjeda (7173,37 km 2 odnosno ha) pretpostavlja se gustoća od oko 1,0 medvjeda na 10 km 2 (1 000 ha). Ta gustoća dopušta odstrel do 0,1 medvjeda godišnje na 10 km 2 (1 000 ha).. U zoni povremenog boravka medvjeda (2 798,80 km 2 odnosno ha) pretpostavlja se gustoća od oko 0,5 medvjeda na 10 km 2 (1 000 ha).. U dijelu te zone, gdje medvjed nije u sukobu s lokalnim stanovništvom (1793 km 2 odnosno ha) dopušta se odstrel od 0,05 medvjeda godišnje na 10 km 2 (1 000 ha).. Apsolutni broj medvjeda za odstrel određuje se Akcijskim planom za svaku godinu poosebno i donosi se najkasnije do 20 siječnja tekuće godine. Za raspodjelu kvote po lovištima uzimaju se u obzir gore navedeni kriteriji koji proizlaze iz veličine i kvalitete lovišta, a dodatno se vrednuje i ispunjavanje obveza prema Planu gospodarenja medvjedom u prethodnim godinama. Za svakog odobrenog medvjeda izdaje se i markica sa jedinstvenim brojem koji prati trofejne dijelove medvjeda i svu prateću dokumentaciju. U cilju ispunjenja ukupne planirane kvote odstrela nadležno ministarstvo može ukupno izdati određeni broj markica više od ciljanog broja, s time da zadržava pravo njihovog povlačenja u trenutku ispunjenja kvote. U dijelu te zone gdje medvjed nije poželjan (otoci, uže priobalje, urbane cjeline: 778 km 2 ) zbog sukoba s lokalnim stanovništvom odstrel nije ograničen. Taj odstrel ne računa se u odstrelne kvote, nego u ostale gubitke iz populacije. Za uklanjanje svakog medvjeda nadležno Ministarstvo izdaje dozvolu, a nakon što je prisuće istog medvjeda višestruko potvrđeno, i to bez obzira je li prethodno izazvao neke štete i bez obzira na lovnu sezonu na medvjeda. Ne dopušta se uklanjanje medvjeda prije nego se ista jedinka pojavi više puta u različitim danima, jer se želi izbjeći smrt medvjeda koji je samo u prolazu došao u to područje. Prije dozvole uklanjanja medvjeda nadležno tijelo treba utvrditi da (više) ne postoje ili da su barem djelomično uklonjeni svi mogući prepoznatljivi razlozi dolaženja medvjeda u područje, odnosno da je odgovorna organizacija ili osoba pismeno upozorena i upućena što treba poduzeti. Oštećenik nema pravo na odštetu ako nije primjereno čuvao svoj posjed. 68

70 Vinodolska kotlina i otok Krk, kao i ostali otoci na kojima bi se mogao pojaviti medvjed izuzeti su iz gospodarenja. Za uklanjanje medvjeda s otoka i Vinodolske kotline nije potrebno prethodno zadovoljiti uvjete kao za ostala područja gdje se medvjedom ne gospodari. Uklanjanje nepoželjnih medvjeda izvršit će lokalni lovoovlaštenik, a pri tome može koristiti i druge skupne i pojedinačne načine lova. Ako on to ne želi ili ne uspije u zadanom roku, Ministarstvo će dopustiti drugim izvršiteljima odstrel medvjeda Način i sredstva lova Medvjedi su do sada lovljeni pojedinačnim lovom dočekom na visokoj čeki uz mečilište za mjesečine, sukladno propisima Zakona o lovu, opisano u poglavlju "Današnje gospodarenje". Ovaj Plan predviđa i daljnju primjenu takvoga načina lova. Prednosti lova na medvjede sa čeke: 9.2. Prihranjivanje osigurana mogućnost dobrog motrenja, izbora dobne i spolne kategorije jedinke i samog odlova smanjena je mogućnost ranjavanja medvjeda minimalno uznemiravanje staništa do čeke s mečilištem redovno vodi šumska cesta pa je dolazak na čeku lovca i pratioca, doprema hrane na mečilište kao i manipulacija s odstreljenom divljači laka i jednostavna to je za lovca, njegova pratioca i okolinu najsigurniji način lova najučinkovitije vođenje kontrole odstrela Uobičajna mjera pri gospodarenju medvjedom jest kontrolirano prihranjivanje hranom biljnog i animalnog podrijetla. Detaljan opis vrste hrane koju u prirodi uzima medvjed dan je u prethodnom poglavlju. Medvjed je svežder. Pretežno uzima biljnu hranu, ovisno o godišnjem dobu i do 95 %. Uz biljnu hranu za normalni metabolizam potrebna mu je i hrana bogata bjelančevinama. Bjelančevinastu hranu medvjed pojačano uzima (pretežno) u proljeće. Od bjelančevinaste hrane jede kukce, beskralježnjake, glodavce i strvine. Može napasti mladunčad krupne divljači i domaće životinje. Razlozi za prihranjivanje jesu: Zadržavanje medvjeda u poželjnom dijelu staništa, odnosno smanjivanje približavanja naseljima Smanjivanje šteta na ljudskim dobrima Mogućnost motrenja i praćenja trenda populacije medvjeda Mogućnost zdravstvenog tretmana Povećanje kapaciteta staništa, rasta i prirasta populacije Ekološki turizam (fotolov) i edukacija Izvršenje planiranoga odstrela Mogući nepoželjni učinci prihranjivanja predmet su istraživanja i bit će uzeti u obzir ako i kada se dokažu. 69

71 Vrijeme prihranjivanja Medvjeda je dopušteno prihranjivati u lovištima u kojima je u toj kalendarskoj godini odobren odstrel do 240 dana u godini i to od 1. siječnja do 30. travnja i od 16. rujna do 15. prosinca. Također nije potrebno ukloniti nepojedenu hranu krajem jesenske sezone, odnosno 15. prosinca. Dakle, zabranjuje se izlaganje hrane u razdoblju od 1. svibnja do 15. rujna. kvota. Zabranjeno je prihranjivanje u lovištima u kojima nije za tekuću godinu određena odstrelna U područjima gdje su zabilježene znatnije štete od medvjeda na drveću dopušta se produljeno prihranjivanja do početka lipnja, i to biljnom hranom ili posebnim smjesama sa povećanom slatkoćom. Ograničavanjem broja dana hranjenja izbjegava se navikavanje i stjecanje ovisnosti medvjeda o prehrani iz ljudskih izvora Mjesto prihrane Za prihranu medvjeda formiraju se hranilišta - mečilišta. Ti objekti mogu se izgraditi na manjim šumskim čistinama uz prohodne komunikacije tijekom cijele godine, tako da se uvijek može doći do hranilišta - mečilišta. Za prihranu i lov medvjeda može se izgraditi najviše jedno hranilište - mečilište na 40 km 2 (4 000 ha). Lovišta manja od 40 km 2 mogu imati jedno mjesto hranjenja sa čekom, ali koje može biti aktivno (hrana se iznosi) samo u godini za koju ima dozvolu odstrela medvjeda. Hranilište mečilište mora biti udaljeno najmanje 2 km od najbližeg naselja stalno naseljenog ljudima. Minimalna udaljenost hranilišta mečilišta od granice nacionalnih parkova mora biti 300 m. Odabirom njihove lokacije treba izbjeći mogućnost zagađenja izvora, vodotokova i dr. Unutar zaštićenih područja ne treba prihranjivati medvjede. Iznimku čine: uređena mjesta za motrenje i snimanje medvjeda u obrazovne i komercijalne svrhe Vrsta hrane Za prihranu i prehranu medvjeda koristi se zrnata, sočna i mesna hrana, te posebne površine pod jednogodišnjim i višegodišnjim kulturama. Od zrnate hrane daje se prvenstveno: kukuruz u zrnu, zob i ječam. Dopušteno je u vrijeme prihrane medvjeda (do 120 dana godišnje) izložiti najviše 300 kg zrnate hrane po jednom grlu odraslog medvjeda. Od sočne hrane za prihranjivanje medvjeda daje se stočna ili šećerna repa i razno voće. Po jednom grlu odraslog medvjeda može se u vrijeme prihrane dati najviše 300 kg sočne hrane. Od mesne hrane treba najviše davati lešine uginulih životinja koje su prije izlaganja veterinarski pregledane. Ako nema dovoljno životinjskih lešina, može se izlagati klaonički konfiskat. Dopušteno je u vrijeme prihrane medvjeda godišnje izložiti najviše 400 kg mesne hrane po jednom grlu odraslog medvjeda. Na posebno napravljena hranilišta mečilišta za medvjede, dolaze i druge životinjske vrste: divlje svinje, vukovi, lisice, kune, ptice i dr. Osim navedene prihrane medvjeda mogu se osnivati jednogodišnje i višegodišnje kulture za poboljšanje prehrane, ponajviše zob. Te njive osim medvjeda koristi i ostala divljač. One trebaju biti locirane na šumskim čistinama, što je moguće dalje od naseljenih mjesta. 70

72 Isto tako medvjed dolazi na hranilišta za divlje svinje i jelensku divljač. Poželjno je da takvih hranilišta koja privlače medvjeda bude što manje. U staništu medvjeda treba imati i propisani broj hranilišta za divlje svinje i jelene sukladno LGO, ali ne i više od toga broja. Ta hranilišta također moraju biti primjereno odmaknuta od naseljenih mjesta, odnosno od granica nacionalnih parkova. 10. OČUVANJE STANIŠTA Staništa medvjeda u Hrvatskoj, kao i na cijelom području Dinarida i Pinda, spadaju među najkvalitetnija staništa smeđeg medvjeda u Europi. U prethodnim poglavljima to je detaljno prikazano. Ta staništa, a to su potvrdila i provedena istraživanja (Cicnjak i sur., 1987.; Huber i Roth, 1992., 1993.; Huber i Frković, 1993.; Kusak i Huber, 1998.; Frković 2001.; Frković i sur., 2001.; Majnarić, 2002.), omogućuju visoki prirast, stabilnost populacije i takve zahvate u populaciju kakvi nisu mogući u mnogim dijelovima Europe gdje obitava medvjed. Kroz očuvanje i valorizaciju prirodnih staništa treba postupno smanjiti ili čak u potpunosti prekinuti hranjenje medvjeda. Osnovni preduvjet za izradu i provedbu akcijskog plana gospodarenja s medvjedom u Hrvatskoj upravo je očuvanje staništa. Za stanište medvjeda u Hrvatskoj treba istaknuti sljedeće: - sastavni su dio alpsko-dinarsko-pindskog područja rasprostranjenosti medvjeda u Europi; - zaokružena su cjelina, nisu fragmentirana u smislu da postoje strogo odvojena područja obitavanja medvjeda; - vezana su na prostrane prirodne šumske ekosustave; - povezana su sa isto tako kvalitetnim staništima u susjednoj Republici Sloveniji i Republici Bosni i Hercegovini, te omogućuju nesmetanu migraciju medvjeda. 71

73 10.1. Mjere za očuvanje staništa Za ispravno prepoznavanje i potom provođenje mjera očuvanja staništa potrebno je stalno praćenje stanja i mogućih promjena Utvrđivanje: - područja rasprostranjenosti medvjeda; - prikladnosti staništa za obitavanje medvjeda; - kvalitete staništa Prometna infrastuktura - utvrđivanje svih vrsta postojeće infrastrukture i njezin utjecaj na stanište medvjeda; - procjena svih vrsta planirane infrastrukture i njezin utjecaj na stanište medvjeda; - zabrana izgradnje novih i modernizacije postojećih prometnica kroz staništa medvjeda bez zadovoljavanja uvjeta prema Zakonu o zaštiti prirode; - pri neizbježnoj gradnji prometnica nastojati: - izbjeći presjecanje najosjetljivijih dijelova staništa (primjer Grčka), - na brzim prometnicama omogućiti propusnost za medvjede i druge životinje (tuneli, vijadukti, zeleni mostovi) (Propusnost cesta za životinje smjernice za projektiranje, 2002.), - ceste koje služe šumskoj proizvodnji isključiti iz javne uporabe Očuvanje i unapređenje šumskih ekosustava - utvrđivanje i vrednovanje zatečenog stanja; - provedba dugoročnih smjernica razvoja šumarstva (šumarska strategija), prirodna obnova, mješovite sastojine, čuvanje plodonosnih stabala bukve i hrasta, te održavanje odabranih šumskih livada - vrednovanje posebno zaštićenih dijelova prirode; - planiranje proširenja posebno zaštićenih dijelova prirode Razvoj poljoprivrednih djelatnosti - utvrđivanje i vrednovanje postojećih poljoprivrednih djelatnosti; - planiranje i vrednovanje budućih zahvata u toj djelatnosti (izbjegavanje intenzivne ratarske proizvodnje na većim površinama, izbjegavanje poticanja intenzivne stočarske proizvodnje u otvorenim prostorima). 72

74 Sportsko-turistički sadržaji - utvrđivanje postojećeg stanja i njegov utjecaj na obitavanje medvjeda; - zabrana izgradnje takvih sadržaja u središnjem dijelu areala obitavanja medvjeda bez prethodnog zadovoljavanja uvjeta prema Zakonu o zaštiti prirode; - zabrana turističkih i sportskih aktivnosti kojima se remeti mir u staništu medvjeda; - izbjegavanje svih aktivnosti koje imaju za posljedicu oštećivanje staništa medvjeda Otpad Svaki izvor hrane koji tretiramo kao otpad: odbačeni ostaci obroka, smeće u raznim košarama i kontejnerima, ili otpad odložen na legalnim ili ilegalnim deponijima, mora biti nepristupačan medvjedu. Na takvim mjestima medvjedi počinju miris čovjeka povezivati s pozitivnim iskustvom, a to je suprotno iskustvo od iskustva koje su imali u prošlosti. Medvjed s takvim iskustvom možda neće izbjegavati čovjeka pri svakom susretu, odnosno naviknut će se na ljude. To samo po sebi ne znači da je taj medvjed opasan, ali je takvo ponašanje sigurno vrlo nepoželjno. Sprečavanje pristupa medvjeda otpadu: 1. Deponiji otpada ne bi smjeli biti u staništu medvjeda. Ondje gdje je to nemoguće izbjeći, deponij treba biti tako ograđen da joj medvjed ne može prići i da se ne može hraniti na smeću. Najučinkovitiji način jest ograđivanje deponija električnom ogradom. Ulazna vrata u prostor deponija trebaju biti zatvorena. 2. Ilegalna odlagališta smeća treba očistititi. Kaznenim sankcijama treba kazniti prekršitelje. 3. Kontejneri za prikupljanje otpada prije odvoza na smetište trebaju biti izvan dohvata medvjeda. Osim toga trebaju biti izrađeni od čvrstog metala i uvijek trebaju biti zatvoreni tako da ih medvjed ne može otvoriti. Treba ih redovoto prazniti i nikad ne smije biti otpada oko kontejnera. 73

75 4. Kante za otpatke u kućanstvima trebaju biti držane unutar objekta nepristupačnog za medvjeda. Smije ih se postaviti na otvoreno iskuljučivo danju, i to neposredno prije odvoza. 5. Košare za otpatke u staništu medvjeda trebaju biti izrađene od metala i s preklopnim poklopcem koji onemogućava medvjedu da dohvati sadržaj. Također ih treba redovito prazniti. 6. U staništu medvjeda treba zabraniti ostavljanje ostataka hrane te provoditi edukaciju o tome. 11. PROBLEMATIČNI MEDVJEDI Problematičnim medvjedom smatra se životinja koja učestalo uzrokuje štetu, zadržava su u blizini naselja ili u naselju, traži hranu iz ljudskih izvora i ne pokazuje strah prema čovjeku. Medvjed koji ne bježi od čovjeka potencijalno je opasan. Sam gubitak straha od čovjeka ne znači i povećanu agresivnost, ali stvarna opasnost bitno je povećana. Neki će ljudi takvu medvjedu pokušati prići da bi ga bolje vidjeli ili snimili, neki će u strahu od napada pucati i raniti ga, a sve to može izazvati medvjeda na aktivnu obranu. Osim toga učestalo opažanje pojedinog, na ljude naviknutog medvjeda, često dovodi do vjerovanja da je prekomjernmo porastao sveukupni broj medvjeda. Neki, na ljude naviknuti medvjedi, počet će praviti redovite štete u potrazi za hranom iz ljudskih izvora, te time postaju problematični medvjedi. Njihovo ponašanje teško je promijeniti. Takvi medvjedi obično stradaju od prometa, budu ubijeni u takozvanoj samoobrani, ili u planiranom uklanjanju. Mjere za sprečavanje pojavljivanja problematičnih medvjeda: A) Sprečavanje navikavanja na hranu od ljudi Mjere uključuju sve prethodno navedeno uz sprečavanje hranjenja otpadom (poglavlje 10.2.). Svi drugi izvori hrane iz ljudskih izvora (spremišta hrane, voćnjaci i vrtovi uz kuće, prijevozna sredstva i pretovarna mjesta i dr.) koji mogu privući medvjeda trebaju biti na odgovarajući način ograđeni, osigurani ili izmješteni. B) Izbjegavanje pojavljivanja medvjedića koji su ostali bez majke. Medvjedići koji izgube majku prije njihova fiziološkog odvajanja posebno su skloni tražiti hranu u blizini ljudi. Potrebno je: 1. Poduzimati mjere da se smanji vjerojatnost nastajanja medvjeđe siročadi: a) posebnim oprezom pri lovnim zahvatima, b) sprečavanjem krivolova, c) izbjegavanjem uznemiravanja u staništu tijekom zimskih mjeseci (prosinac do travnja), osobito oko poznatih područja brloženja medvjeda. 2. Kada se pojavi medvjedić bez majke, zabranjeno ga je hraniti. 3. Medvjedić koji izgubi majku u prvih 4 do 5 mjeseci života ne može preživjeti u prirodi. Ako ga čovjek počne umjetno prehranjivati, to znači da će ga se morati cijeli život držati u nekom obliku ograđenog prostora. U sklopu raspoloživih kapaciteta 74

76 takve medvjede može preuzimati specijalizirano utočište. (U vrijeme izrade ovog plana u Hrvatskoj takvo utočište postoji u Kuterevu, te upravo prolazi kroz proces rješavanja svog zakonskog statusa.) Ako takav prostor nije na raspolaganju, ne treba započimati umjetno othranjivanje medvjeđe siročadi u toj dobi. Medvjedići koji su ostali bez majke krajem svibnja ili kasnije u prvoj godini života imaju određene izglede da prežive u prirodi, ali će se normalno ponašati samo ako ih ljudi ne hrane ili ako ne pronalaze hranu na smeću. Mjere za rješavanje problematičnih medvjeda Medvjeda koji se navikao na ljude ili je počeo praviti probleme teško je odviknuti od takvog nepoželjnog ponašanja. U slučaju pojave problematičnog medvjeda potrebno je obavijestiti člana interventnog tima (IT), koji onda predlaže potrebne mjere, nadgledava njihovo provođenje, a po potrebi i sudjeluje u provođenju. Mjere koje može predložiti član interventnog tima: 1. Uklanjanje izvora hrane koji privlače medvjeda (posebnu pažnju obratiti na smeće). Ukoliko se to ne poduzme član IT podnosi izvještaj voditelju IT, koji prijavu prosljeđuje nadležnoj službi (komunalnoj, šumarskoj, lovnoj ili veterinarskoj inspekciji). 2. U slučaju štete potaknuti korištenje električne ograde i pasa čuvara. 3. Zastrašivanje zvukom (buka, petarde) i gumenim metcima. Ovlast za korištenje gumenih metaka ima isključivo osoba koja posjeduje oružni list za držanje i nošenje oružja. U slučaju da član IT posjeduje oružni list preporuča se da on poduzme zastrašivanje. Sve akcije se poduzimaju u suradnji sa lokalnim ovlaštenikom prava lova. 4. Traženje dozvole za odstrel problematičnog medvjeda (interventni odstrel). Dozvolu izdaje Uprava za lovstvo MPŠVG-a na temelju pisanog zahtjeva lovoovlaštenika. Zahtjevu je potrebno priložiti prateću dokumentaciju: točan opis mjesta i vremena pojavljivanja problematičnog medvjeda, opis poduzetih mjera za promjenu ponašanja tog medvjeda i mišljenje člana interventnog tima. Odstrel izvršava pravna ili fizička osoba koja gospodari lovištem ili površinama gdje nije ustanovljeno lovište. Ako se problematični medvjed nalazi unutar naseljenog mjesta odstrel se vrši uz dozvolu policije. Član IT mora biti nazočan na mjestu odstrela ili koordinirati na način da se zaista osigura odstrel problematične životinje. 5. Bolesni i ozlijeđeni medvjedi Ako se pojavi medvjed koji je zbog neke ozljede ili bolesti privremeno nesposoban za samostalni život u prirodi, o mogućem medicinskom tretmanu može se razmišljati jedino ako mu može pomoći jednokratni tretman, bez držanja na klinici ili nekom obliku zatočeništva. 12. MEDVJEDI I TURIZAM U ovom planu detaljno su prikazani osnovni čimbenici koji određuju stanište medvjeda u Hrvatskoj. To je površina zemljišta veća od km 2, ( ha), brdske i planinske orografije, uglavnom pod šumskom vegetacijom, slabe naseljenosti i klasična ruralna obilježja. Osim očuvanih ekoloških i bioloških vrijednosti malo je drugih komparativnih prednosti koje bi isticale to područje. Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika na tom području izrazito je 75

77 nizak u odnosu na druga područja Hrvatske a prisutna je depopulacija čitavog područja i njegova zaostajanja u ukupnom razvoju. To veliko područje ugroženo je izgradnjom krupne infrastrukture koja povezuje razvijeni kontinentalni dio države s isto tako razvijenim priobaljem. Nadalje, to područje koristi se za odlaganje raznih vrsta otpada, a pri svemu tome jedinice lokalne samouprave i područno stanovništvo od svega toga ima vrlo malo koristi, a dugoročno može očekivati velike probleme. Zbog toga je važno da se obitavanje medvjeda na tom području valorizira i iskoristi. Toga treba istaknuti da na područjima gdje obitava medvjed obitavaju i druga dva krupna predatora: vuk i ris. Budući da te dvije strogo zaštićene životinjske vrste u Hrvatskoj nisu divljač, a znatno utječu na lovno gospodarenje korištenjem dijela divljači za svoju prehranu, važno je da se kroz odstrelne takse za medvjeda i kroz druge vidove korištenja medvjeda, vuka i risa osiguraju financijska sredstva za zaštitu tih vrsta i dobrobit lokalnog stanovništva. Smeđi medvjedi bili su tijekom stoljeća i uništavani i cijenjeni. Prvo su, kao i druge velike zvijeri, bili držani nepoželjnima i uništavani, a to je izazvalo njihov nestanak u gotovo cijeloj zapadnoj Europi. Potom su preostali medvjedi postali poželjni za trofejni lov. U nekim područjima njihov su broj održali lovci koji su i pomogli njihovom opstanku i porastu broja. Danas je postojanje zdrave medvjeđe populacije znak da su ovdje i šume visoke kvalitete, a time i dobar izvor drvne mase, šumskih plodova i lovnih životinja. Medvjedi su simbol bogatstva prirode, a znamo da je kvaliteta prirodnog okoliša primarni čimbenik u turističkoj djelatnosti. Lokalna zajednica može rabiti taj simbol da poveća tržnu vrijednost tradicionalnih proizvoda poput raznih rukotvorina. Tako izrada i uporaba "medvjeđe etikete" na lokalnim proizvodima (»medvjedu prijateljski«proizvodi) znači da oni potječu iz dobro očuvanih šuma. Prisutnost medvjeda može ljubiteljima prirode bitno unaprijediti iskustvo njihova boravka u divljini. Istraživanja su pokazala da većina stanovnika u područjima nastanjenim medvjedima u Hrvatskoj osjeća da ta životinja doprinosi turizmu i donosi gospodarsku korist lokalnoj zajednici. Dakle, osim u već spomenutom "lovnom turizmu", medvjedi se mogu koristiti i na druge načine u unapređenju turističke ponude, a u sklopu koncepta koji se najčešće naziva «ekoturizam». Prema Međunarodnom ekoturističkom društvu, ekoturizam je «odgovorno putovanje u prirodna područja koje pridonosi očuvanju okoliša i blagostanju lokalnog stanovništva» (International Ecotourism Society, 2003.). Taj koncept u svijetu naziva se "nekonzumirajući" (eng. nonconsumptive) način. Ovo poglavlje bavi se prvenstveno tim "nekonzumirajućim" korištenjem medvjeda u postizanju gospodarske koristi za lokalnu zajednicu. Iako se radi o planu gospodarenja populacijom medvjeda, ovo poglavlje analizira i predlaže aktivnosti vezane i uz medvjede koji se nalaze u zatočeništvu. Za to postoje dva osnovna razloga: 1. Pojedini medvjedi koji se nalaze u zatočeništvu potječu iz prirode. 2. Medvjedi u zatočeništvu mogu se iskoristiti za postizanje pojednih ciljeva formuliranih ovim planom gospodarenja (npr. informiranje i obrazovanje javnosti o medvjedima). 76

78 Shackley (1996.), spominje četiri osnovna čimbenika koja utječu na razvoj "nekonzumirajućeg" korištenja divljih životinja u turizmu: Opći porast turističke ponude u svijetu, Jeftiniji i brži pristup turističkim odredištima, Jačanje svijesti o «zelenom» okolišu, Potraga za održivim zamjenama za masovni turizam. Smatramo da je važno promatrati i planirati korištenje medvjeda u hrvatskom turizmu u sklopu navedenih globalnih promjena i predlažemo da Povjerenstvo za gospodarenje medvjedom pripremi smjernice za»nekonzumirajuće«uključivanje medvjeda u turističku ponudu Gorskog kotara i Like Medvjedi u slobodnoj prirodi U kontekstu turizma, medvjedi se nalaze u tri različite kategorije područja, koja se mogu i preklapati, a to su zaštićena područja, lovišta i planinarska odredišta. U tim područjima posjetitelji dolaze u kontakt s medvjedima, što može rezultirati različitim utjecajima i na medvjeda i na posjetitelja. Osnovne teme koje u sklopu interakcija medvjeda s posjetiteljima treba obraditi jesu: Uznemiravanje medvjeda; Navikavanje medvjeda na ljude; Sigurnost posjetitelja; Zadovoljenje posjetitelja; Nosivi kapacitet za broj posjetitelja. Za potrebe ovog plana koristimo sljedeću definiciju nosivog kapaciteta posjetilaca: najveća moguća razina iskorištavanja nekog područja od posjetitelja uz visoku razinu zadovoljstva posjetitelja, te najmanju moguću razinu negativnih utjecaja na populaciju medvjeda. Takav pristup posebno je važan u zaštićenim područjima, pa je stoga upravo u zaštićenim područjima važno provoditi znanstvena istraživanja koja će objektivno i kvantitativno procijeniti: Razinu uznemiravanja medvjeda od posjetitelja, Razinu zadovoljenja posjetitelja tijekom posjeta zaštićenom području. 77

79 Da bi se izbjeglo uznemiravanje i navikavanje medvjeda, te osigurala sigurnost posjetitelja, važno je posjetitelje uputiti na pravilan način ponašanja u staništu medvjeda, i to putem brošura, letaka, znakova na planinarskim stazama, predavanja i slično, te ako se pokaže potrebnim, ograničiti područja koja su dostupna posjetiteljima, odnosno ograničiti broj posjetitelja u određenom području ili vremenu. Treba napomenuti da se ostale aktivnosti vezane uz istu problematiku nalaze i u poglavljima «Otpad», te «Problematični medvjedi». Radi unapređenja zadovoljenja posjetitelja, oni mogu sudjelovati u sljedećim kontroliranim aktivnostima: uživanje u staništu medvjeda, traženje, promatranje i fotografiranje tragova medvjeda, promatranje i fotografiranje medvjeda s promatračnica uz hranilišta, sudjelovanje u aktivnostima istraživača i/ili renđera, obrazovanje o medvjedima Zatočeni medvjedi Ustanove u kojima se nalaze zatočeni medvjedi moraju medvjede koristiti radi obrazovanja i zabavljanja posjetitelja, te ostvarivanja ekonomske dobiti. Medvjedima se mora osigurati: prikladne nastambe u kojima se životinje mogu dovoljno kretati i u kojima životinjama neće biti dosadno, a koje su najbolja moguća kopija prirodnog staništa medvjeda; pravilna prehrana; mir. 78

80 Posjetiteljima treba osigurati: sigurnost; obrazovanje o medvjedima; zabavu; mogućnost trošenja novaca. 13. SMANJIVANJE I NAKNADA ŠTETA Smanjivanje šteta Mjere koje trebaju poduzimati lovoovlaštenici i druge pravne osobe koje upravljaju medvjedima Nabavljanje, raspodjela i davanje uputa za korištenje zaštitnih sredstava; Prihranjvanje radi zadržavanja medvjeda dalje od ljudskih dobara; Održavanje veličine populacije u sklopu podnošljivih šteta. Redovito izvještavanje Uprave za lovstvo, MRRŠVG-a o nastalim štetama Mjere koje trebaju poduzimati korisnici zemljišta: Izvještavanje ovlaštenika o mogućim i nastalim štetama; Omogućavanje pravilne provedbe mjera zaštite od ovlaštenika; Pravilna primjena zaštitnih sredstava; Ubiranje poljoprivrednih proizvoda u agrotehničkim rokovima. Pridržavanje uputa za sprečavanje pojavljivanja problematičnih medvjeda Ostale mjere Uklučuje sve mjere opisane u poglavljima Otpad (10) i Problematični medvjedi (11), a tiču se prvenstveno pristupa medvjeda otpadu i drugim izvorima hrane iz ljudskih izvora Naknada šteta Sve štete za koje se može dokazati da ih je prouzročio medvjed trebaju biti nadoknađene oštećeniku u što kraćem roku. Naknada mora nadomjestiti stvarno prouzročenu štetu, ako oštećenik svojom djelatnošću ili propustima nije i sam pridonio šteti. 79

81 način: Postojeća zakonska regulativa (Zakon o lovstvu) odgovornosti za štetu regulira na sljedeći Površine na kojima se ustanovljuju lovišta: Članak 83. stavak 1. kaže da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, koje je u smislu Zakona bio obvezatan poduzeti. Stavak 2. smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Stavak 3. za štetu koju počini divljač koja u lovištu stalno ne živi, odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem je šteta počinjena, ali ima pravo na odstrel te divljači. Pravo na odstrel ostvaruje se na temelju dokaza o nadoknađenoj šteti oštećeniku i odobrenja nadležnog upravnog tijela uz suglasnost ministarstva, odnosno odobrenja ministarstva kada je šteta počinjena u državnom lovištu. Stavak 4. odstrel divljači iz stavka 3. ovoga članka može se odobriti do visine nadoknađene štete, računajući vrijednost mesa i trofeja prema odštetnom cjeniku. Stavak 5. ne nadoknađuje se šteta koju medvjed počini stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša stoke. Članak 84. Ako je šteta koju počini divljač na istoj poljoprivrednoj kulturi ponovljena, vrijednost pojedinačnih šteta ne može biti veća od vrijednosti očekivanog prinosa kulture. Članak 85. Za sporove glede naknade štete koju počini divljač nadležan je redovni mjesno nadležni sud na području kojega je lovište ustanovljeno. Kada medvjed počini štetu unutra lovišta, lovoovlaštenik prilikom uviđaja na mjestu štete ispunjava Zapisnik o šteti od divljači procjenjuje visinu nastale štete, a vlasnik svojim potpisom na obrascu potvrđuje slaganje s iznosom nadoknade za počinjenu štetu. Iznos naknade ovisi o korištenju zaštitnih sredstava (električnih ograda, pasa čuvara) i pridržavanju ostalih mjera za sprečavanje pojavljivanja problematičnih medvjeda i mjera za sprečavanje nastanka šteta. Lovoovlaštenik je dužan kopije Zapisnika o šteti od divljači dostaviti Upravi za lovstvo, MRRŠVG najkasnije do tekuće godine. Površine na kojima se ne ustanovljavaju lovišta: Članak 19. na površinama zemljišta na kojima se ne ustanovljavaju lovišta divljač je dužan zaštićivati vlasnik zemljišta, odnosno pravna ili fizička osoba koja koristi to zemljište. U slučaju neuobičajene štete ili učestale pojave šteta ovlaštenik prava lova dužan je obavijestiti člana interventnog tima, koji onda vrši uviđaj na mjestu nastale štete te predlaže mjere koje je potrebno poduzeti. U slučaju da predložene mjere ne spriječe nastanak štete, lovoovlaštenik ima pravo zatražiti dozvolu za odstrel problematičnog medvjeda (interventni odstrel) (postupak opisan u poglavlju 11 Problematični medvjedi). Predlaže se nastavak dosadašnjeg načina rješavanja šteta od medvjeda uz vođenje računa o: - provođenju mjera za izbjegavanje štete - primjerenom evidentiranju i dojavljivanju svake štete - pravovremenoj i primjerenoj odšteti - mogućem postupku za uklanjanje mjedvjeda koji ponovljeni čini štete. 80

82 14. JAVNO INFORMIRANJE I SUDJELOVANJE U ODLUČIVANJU Kako bi se unaprijedila kvaliteta gospodarenja populacijom smeđeg medvjeda u Hrvatskoj i rješavali te izbjegavali sukobi među interesnim skupinama, a sukladno s preporukama za Hrvatsku iz Akcijskog plana za zaštitu smeđeg medvjeda u Europi, planira se: A) Sustavno educiranje i informiranje ciljnih skupina te pokretanje edukativnoinformativnih kampanja. Da bi se osigurala potpora javnosti za gospodarenje medvjedom, te da bi javnost mogla konstruktivno sudjelovati u odlučivanju, potrebno ju je pravodobno i ispravno informirati. Ovisno o ciljnim skupinama, potrebno je prilagoditi i način i opseg informiranja. Potrebno je razviti obrazovne alate, te koristiti medije koji pokrivaju širok spektar ciljnih skupina. Povjerenstvo ima ulogu započeti, a zatim koordinirati i usmjeravati aktivnosti sustavnog educiranja i informiranja ciljnih skupina i šire javnosti. Povjerenstvo na godišnjoj osnovi, u akcijskom planu definira prioritete javnog informiranja za slijedeću godinu i na taj način usmjerava edukativno-informativne kampanje. kao i inicirati edukativno informativne kampanje. 1. Stanovništvo područja stalnog boravljenja medvjeda Postojeći stupanj prihvaćanja populacije medvjeda treba očuvati, a po potrebi i unapređivati. Posebno treba obrazovati javnost o mjerama da se veličina šteta od medvjeda i izravna opasnost za ljude što više smanje te da se pogrešnim postupcima ne potiče nastajanje medvjeda problematičnog ponašanja. Obavještavati o stanju i mogućnostima korištenja medvjeda u aktivnostima ekoturizma 2. Stanovništvo područja povremenog pojavljivanja medvjeda Naglasak u educiranju treba biti na razumijevanju biologije medvjeda da bi se izbjeglo panično reagiranje kad se pojavi. I ovdje treba obrazovati javnost o mjerama da se veličina šteta od medvjeda i izravna opasnost za ljude što više smanje, te da se pogrešnim postupcima ne potiče dolaženje medvjeda u područja gdje je nepoželjan, kao i nastajanje medvjeda problematičnog ponašanja. 3. Ukupna javnost u Hrvatskoj Cjelokupno stanovništvo treba razumjeti osnove biologije medvjeda te prihvaćati i cijeniti postojanje njegove populacije u Hrvatskoj. Također opće stanovništvo treba razumjeti sve elemente gospodarenja medvjedom, uključujući i lovni zahvat. Sustavnim obrazovanjem i informiranjem treba na razini Hrvatske popularizirati medvjeda kao vrstu. 4. Školski uzrast Osnovno i srednje obrazovanje treba dati jasnu sliku o medvjedu i drugim velikim zvijerima u Hrvatskoj kao o vrijednostima naše prirodne baštine s posebnim ekološkim statusom s obzirom na stanište, prehranu i odnos prema čovjeku. Povjerenstvo treba osmisliti programe i aktivnosti uključivanja škola u zaštitu i popularizaciju smeđeg medvjeda. 81

83 5. Posjetioci područja gdje žive medvjedi Svaki posjetilac, domaći ili iz inozemstva, područja gdje u Hrvatskoj žive medvjedi, treba dobiti osnovne informacije o činjenici da je u staništu medvjeda i o preporučenom ponašanju.. Ove informacije trebaju distribuirati uprave zaštićenih područja, turističke zajednice, nevladine organizacije, lovačka društva, šumarski djelatnici i stručnjaci koji se bave tom vrstom Time treba izbjeći izazivanje straha, kao i opasnosti za čovjeka, a istovremeno obavijestiti o mogućnostima prepoznavanja znakova prisutnosti medvjeda. Primjerenim informiranjem posjetilaca smanjuje se i odgovornost organizacije koja upravlja područjem za moguće konflikte situacije s medvjedima. B) Identifikacija i uključivanje interesnih skupina kao predstavnika javnosti u gospodarenje medvjedom, i to kroz konzultacije i zajedničko planiranje. Glavne interesne skupine u gospodarenju medvjedom su: lokalno stanovništvo područja stalnog i povremenog boravljenja medvjeda, šira hrvatska javnost, uzgajivači stoke, poljoprivrednici, lovci i lovačka društva, šumari, djelatnici zaštite prirode (javne ustanove, nevladine organizacije koje se bave zaštitom prirode, ljubitelji životinja ), znanstveno stručna zajednica, posjetioci područja obitavanja smeđeg medvjeda (planinari i ostali turisti), turistički djelatnici gorske Hrvatske, ustanove koje drže smeđeg medvjeda u zatočeništvu i drugi. Plan gospodarenja medvjedom u Republici Hrvatskoj, kao i akcijski godišnji planovi gospodarenja, trebaju biti javni dokumenti na koje interesne skupine mogu davati primjedbe i trebaju razvijati strategiju pristupa interesnim skupinama. Jednom godišnje treba organizirati skup na kojem se prikazuje stanje populacije, rezultati gospodarenja u prethodnom razdoblju te plan za sljedeću godinu. Po potrebi treba organizirati i sastanke s sukobljenim interesnim skupinama kako bi im se omogućilo sudjelovanje u odlučivanju. C) Stvaranje stalnog protokola suradnje s lokalnim stanovništvom. Lokalno stanovništvo treba biti redovito izvještavano o statusu populacije medvjeda, a napose o svim mogućim izvanrednim situacijama (npr. pojava medvjeda problematičnog ponašanja ili medvjedića bez majke). Također, lokalno stanovništvo treba znati postupak prijavljivanja šteta od medvjeda ili opasnih situacija, kao i opći stav o populaciji medvjeda. D) Praćenje stavova javnosti prema medvjedu i gospodarenju medvjedom. Razumijevanje stavova javnosti o medvjedima i o različitim opcijama postizanja ciljeva gospodarenja medvjedom, omogućit će njihovo lakše i vjerodostojnije uključivanje u donošenje odluka. Zbog toga treba pratiti stavove javnosti i moguće promjene u tim stavovima, primjerenim postupcima anketiranja putem stručno osposobljenih osoba. E) Uloga javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima i ustanova koje drže smeđeg medvjeda u zatočeništvu u javnom informiranju Javne ustanove područja obitavanja medvjeda trebaju imati istaknutu ulogu u zaštiti, edukaciji i popularizaciji smeđeg medvjeda. Svaki posjetilac zaštićenog područja treba dobiti informaciju o tome da se nalazi u području medvjeda, 82

84 osnovne informacije o vrsti i naputak o tome kako se ponašati u slučaju susreta s medvjedom. Ustanove koje drže medvjeda u zatočeništvu mogu najviše pomoći u edukaciji i popularizaciji te vrste. Informacije koje te ustanove daju posjetiteljima trebaju biti suvremene i vezane i uz hrvatsku problematiku. 15. MEĐUNARODNA SURADNJA Potpisivanjem međunarodnih sporazuma opisanih u poglavlju 3.1. Hrvatska se obvezala na poštivanje njihovih odredbi, a ovim Planom utvrđuje se poštivanje svih odredbi koje se tiču očuvanja populacije smeđeg medvjeda.. Dodatni dokument koji ovaj plan uvažava je Guidelines for Population Level Management Plans for Large Carnivores (Vodič za gospodarenje velikim zvijerima na razini populacija), a koji je Inicijativa za velike zvijeri Europe (LCIE) godine izradila prema ugovoru sa EC. U globalnim i/ili europskom mjerilima to znači usaglašavanje sa smjernicama za očuvanje vrste u «poželjnom populacijskom statusu» («favourable conservation status») u što većem broju i na što širem području, a u suživotu s lokalnim stanovništvom. Poštovat će se i odredbe o zaštiti staništa i o međunarodnom prometu živih medveda i dijelova njihovih tijela. Populacija smeđih medvjeda u Hrvatskoj dio je populacije koju dijelimo sa susjednim državama: Republikom Slovenijom i Republikom Bosnom i Hercegovinom. Slobodno kretanje medvjeda među tim zemljama danas se odvija bez zapreka, a bit će osigurano i u budućnosti. Uz razumijevanje da zahvati gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj mogu utjecati na stanje njihovih populacija u susjednim zemljama, Hrvatska se obvezuje da će gospodarenje provoditi tako da naša populacija bude približno uravnotežena te da se može očekivati podjednaki broj prelazaka granica u svakom smjeru. Sličan pristup u gospodarenju medvjedom Hrvatska očekuje i od susjednih zemalja. Znanstvene spoznaje o medvjedima u Hrvatskoj bit će na raspolaganju stručnjacima iz susjednih zemalja. Ovim Planom potiče se suradnja istraživača radi izjednačavanja metoda istraživanja, a radi moguće usporedbe i dopunjavanja rezultata. To posebno vrijedi za metode genetičkih i radiotelemetrijskih istraživanja. Nalazi obilježenih životinja s druge strane državne granice bit će odmah javljeni. 83

85 Predviđaju se najmanje jednom godišnje sastanci stručnjaka koji gospodare medvjedom i istraživača, a radi razmjena iskustava i dogovaranja zahvata gospodarenja za iduću godinu. 16. INTERVENTNI TIM Interventni tim (u daljnjem tekstu IT) za medvjeda, osnovan je Odlukom Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Klasa: /08-01/59, Urbroj: od 04. veljače Ima 9 članova (popis u Prilogu) i koji su izabrani prema području djelovanja i djeluju u skladu s Planom gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj, Uz Odluku o uspostavljanu IT donesen je i Protokol za postupanje članova Interventnog tima. Članovi IT se identificiraju navedenom Odlukom, te se sastaju jedanput godišnje (po potrebi i češće) s ciljem uvježbavanja, edukacije i razmjene iskustva. Članovi IT su uvježbani i opremljeni stručnjaci koji trebaju biti spremni posjetiti svako mjesto neuobičajene štete od medvjeda, neuobičajene nezgode ili smrti medvjeda, a posebno slučajeve pojave problematičnih medvjeda. Za sva pitanja postupaka oko problema u vezi s medvjedom, potrebno je obratiti se interventnom timu. Važno je pokazati lokalnom stanovništvu da u neuobičajenim i posebno u opasnim situacijama oko medvjeda oni nisu prepušteni sami sebi. Oprema IT-a uključuje injekcijske puške, puške s gumenim i praskajućim mecima i zamke za hvatanje živih medvjeda U svim slučajevima gdje je medvjed u nekoj neprilici (npr. zamci lovokradice ili u prirodnoj klopki) ili gdje izaziva sukob sa aktivnostima ljudi, pripadnici tima trebaju se naći na tom mjestu u što kraćem vremenu. Medvjeda koji pravi probleme pokušat će se plašenjem odviknuti od loših navika. Gdje to ne bude dovoljno, pokušat će se sa hvatanjem, obilježavanjem radiodašiljačem (radi lakšeg praćenja medvjeđih postupaka), premještanjem, smještavanjem u zatočeništvo (ako postoji mogućnost) te u krajnjem slućaju i usmrćivanjem medvjeda. Interventni tim određuje Ministarstvo i ono je posrednik pri dojavljivanju o potrebi djelovanja. Osobe u timu trebaju u suradnji s lovoovlaštenicima procijeniti situaciju i donijeti odluku o interventnom zahvatu. 17. OSIGURAVANJE SREDSTAVA ZA PROVEDBU PLANA Domaći izvori: - proračun Republike Hrvatske u kojem se osiguravaju sredstva za rad resornih ministarstava; - sredstva koja se temeljem odredbi Zakona o lovstvu akumuliraju na posebnom računu resornog ministarstva i županija, a služe za provedbu Zakona o lovstvu; - sredstva lovoovlaštenika; - sredstva jedinica lokalne i regionalne samouprave; - sredstva znanstveno-obrazovnih ustanova; - sredstva lovačkih saveza; - ostali izvori. 84

86 17.2. Strani izvori: - European Comission kroz programe poput LIFE program za pojedine godine i pojedine projekte; - strane donacije; - ostalo. 18. PROVEDBA I REVIZIJA PLANA Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (danas Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva-uprava za lovstvo) i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (danas Ministarstvo kulture-uprava za zaštitu prirode) osnovali su Nacionalno povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj te Akcijskog plana gospodarenja za pojedine godine. To povjerenstvo provodit će revizije plana, akcijskog plana, kao i njegove izmjene i dopune te sastavljanje potrebnih izvještaja. Revizije plana i akcijski planovi dostupni su interesnim skupninama i općoj javnosti, te oni daju svoje prijedloge i primjedbe. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Uprava za lovstvo i Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu prirode, zajedno su odgovorni za provedbu ovog Plana, a za praktičnu primjenu odgovorno je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Provedba Plana uključuje i informiranje javnosti te uključivanje javnosti u donošenje odluka. 85