REGIONALNA EKONOMIJA. Inovativnost i konkurentnost dva su koncepta. 4. Regionalni industrijski klasteri i regionalna dimenzija industrijske politike

Transcription

1 Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku Ekonomski fakultet u Osijeku Prof.dr.sc. Vladimir Cini Doc.dr.sc. Nataša Drvenkar Akademska 2014./2015. godina tipsofdivorce.com REGIONALNA EKONOMIJA 4. Regionalni industrijski klasteri i regionalna dimenzija industrijske politike Izvor slike: Konkurencija v.s. kooperacija Svaki pojedinac teži vlastitom probitku i u tome je, kao i u mnogim drugim slučajevima, nevidljivom rukom vođen ka promicanju cilja koji nije bio dijelom njegovih namjera. Nije to uvijek najgore za društvo koje u tome nije sudjelovalo. Slijedeći svoje vlastite ciljeve, on često ciljeve društva promiče uspješnije nego onda kada je to doista njegova namjera. (Adam Smith, Bogatstvo naroda) Inovativnost i konkurentnost dva su koncepta koja kreiraju i reguliraju nacionalne i regionalne politike diljem svijeta. Dok je nedavno konkurentnost zemalja proizlazila iz komparativne ili konkurentske prednosti, u novoj ekonomiji, prednost se stvara kroz istančanu ulogu javnog sektora, privatno-javnih partnerstava, povezanosti sa sveučilištem i znanstveno-istraživačkim institucijama, regionalnim agencijama i institucijama koje podupiru razvoj poduzetništva. Temelji tih uloga proizlaze iz dimenzije povezanih i nepovezanih različitosti i diferenciranih znanja. Unatoč činjenici kako je tema klastera izuzetno aktualna u akademskim i poslovnim krugovima, sam koncept razvoja koji zagovara klaster teorija, ima svoje duboke korijene. Još je godine Marshall zaključio kako će povezana poduzeća i ona koja su u neposrednoj blizini biti znatno produktivnija nego ukoliko su odvojena. On ističe kako to proizlazi iz sljedećih faktora (poznatije kao marshallovo trojstvo ): 1. raspoloživost kvalitetne i kvalificirane radne snage, 2. specijalizirana nabava i 3. transfer znanja. U pozadini politike regionalnog razvoja je kriza tradicionalne industrijske politike koja se oslanjala na subvencije i poticaje, a koji su započeli još ih godina. Suočeni s padom industrijske proizvodnje i nedostatnosti resursa da ju podupre, zagovornici lokalnog i regionalnog pristupa gospodarskom razvoju potaknuli su regionalno promišljanje na nacionalnoj razini. Takav pristup rezultirao je brojnim prijedlozima, a najpoznatiji su Marshallovi industrijski distrikti ili okruzi omogućavaju udruživanje lokalnih ekonomskih i društvenih snaga u pregovaračkoj moći kako bi došlo do određenih industrijskih promjena koje neće narušiti lokalni identitet Fleksibilni proizvodni sistemi grupiranje poduzeća omogućava sposobnost lake i brze prilagodbe novim procesima prebacivanje s jednog procesa na drugi na istom nivou industrijskih promjena Novi industrijski prostori za izradu fleksibilnih proizvodnih sustava u praksi izuzetno značajna uloga zajednice u izgradnji i reprodukciji društvenih mreža i institucija 1

2 Kako bi se bolje razumjeli klasteri, potrebno je prepoznati višestruku dimenziju njihovih odnosa, a koji uključuju: 1. geografsku blizinu poduzeća, 2. društvenu distancu, 3. tehnologiju i 4. tijekove proizvodnje (Cortright, 2006.). Koncept industrijskih klastera u kontekstu razvoja nacionalne i regionalne konkurentnosti razmatrao je Porter (1990.), ističući kako su klasteri grupe međusobno povezanih gospodarskih subjekata, ekonomskih aktera te institucija koji, kroz međusobnu povezanost i uzajamno djelovanje, postaju produktivniji i, samim time, ostvaruju komparativnu prednost. Gotovo svaka zemlja ima svoju percepciju što su klasteri i što bi trebali biti s obzirom na njihove okolnosti. Iz tog je razloga često široko prihvaćena definicija klastera prema OECD-ovom LEED Programu (OECD, 2005.) koji klastere definira kao aglomeracije vertikalno i/ili horizontalno povezanih tvrtki koje posluju u istoj liniji poslovanja i u svezi s pratećim institucijama. Porter (1998.) smatra kako klasteri mogu biti: 1. povezane industrije i druga poduzeća poput dobavljača specijaliziranih inputa, servisi industrijskih strojeva i specijaliziranih infrastruktura; 2. distribucijski kanali i potrošači, kompletna proizvodnja, poduzeća povezanih vještina, tehnologija ili zajedničkih inputa; i 3. povezane institucije poput istraživačkih instituta, sveučilišta, organizacija za standardizaciju i sličnih. Markusen (1996., u: Cortright, 2006.) izdvaja četiri tipa klastera, ili kako ih on naziva, industrijska okruga: 1. ranije istaknuti marshallovi industrijski okruzi; 2. talijanski industrijski okruzi koji obuhvaćaju približno jednaka poduzeća koja u isto vrijeme i surađuju i konkuriraju jedni drugima; 3. tzv. središte i periferija (eng. hub and spoke) koji obuhvaćaju jedno dominirajuće poduzeće koje stvara značajno tržište za lokalne dobavljače i postavlja uvjete suradnje; i 4. tzv. satelitske platforme koje obuhvaćaju obično veća poduzeća poprilično autarkična koja svoju prednost grade na niskim cijenama rada ili blizini tržišta. Ok, ali zašto nam to treba??? Razlozi industrijskog povezivanja u klaster mogu biti u: potrebi za sirovinama, olakšanom pristupu tržištu, pristupu specifičnim industrijskim znanjima i potrebi za kvalificiranom i specijaliziranom radnom snagom. Izuzetno značajna prednost industrijskih klastera proizlazi iz spillover effecta poput tehnoloških, tržišnih ili sličnih informacija, kao i samih organizacijskih rješenja. Ukoliko su istovrsne industrije lokacijski blizu, olakšano je gledanje u dvorište susjedu, kao i učenje kroz pogreške i uspjehe. 2

3 ...Kako industrija zahtjeva radnu snagu različitih specijalizacija, koncentracija industrija na jednoj lokaciji će privući nova zapošljavanja, ali će i industrija težiti locirati se na ona mjesta gdje postoji raspoloživa kvalificirana i specijalizirana radna snaga... Klasteri doprinose razvoju regije na način da upravljaju regionalnim inovacijskim procesima i dovode do razvoja jedinstvene regionalne konkurentske prednosti. Klasteri i inovativne mreže mogu poboljšati konkurentnost industrije kroz prednosti koje donosi udruženo djelovanje resursa i stručnosti, kao i promicanjem suradnje između javnog sektora, poduzeća, regionalne vlasti i sveučilišta. Za siromašne regije koje se žele brzo industrijalizirati, klasteri omogućavaju mobilizaciju neiskorištenih lokalnih resursa i njihovo efektivno korištenje korak po korak. Unatoč brojnim pozitivnim promišljanjima vezanim uz klastere, moguće je pronaći i kritike takvom pristupu. sljedeća nova stvar ranjivost na šokove zbog regionalne specijalizacije klasteri nisu i ne mogu biti lijek za gospodarski razvoj naprotiv, klasteri mogu pomoći samo nekolicini poduzeća u odabranim područjima magloviti teorijski koncept Specijalizirane industrije temelj su regionalnog gospodarskog prosperiteta. Ipak, postavlja se pitanje nije li pomalo opasno da regionalna dimenzija industrijske politike bude usmjerena na uske specijalizacije? Što će se dogoditi ako se smanji potražnja za takvim specifičnim specijalizacijama? Još je godine Marshall istaknu kako su regije koje ovise uglavnom o jednoj industriji osjetljive na ekstremne depresije u slučaju pada potražnje za svojim proizvodima. Cortright (2006.) ističe kako, unatoč činjenici da specijalizacija klastera dovodi do daljnjeg razvoja i specijalizacije tehnologije, ona može dovesti do njenog svojevrsnog odvajanja od drugih korisnih znanja i svojevrsnog grupnog razmišljanja svih članica klastera što otežava prilagodbi novim promjenama na tržištu i tehnologiji. Regionalna specijalizacija ili diferencijacija? Obično i jedna i druga strategija vode do učinkovitosti i regionalnog gospodarskog razvoja, ovisno o tome kako su provedene. Ipak, najčešće je diferenciranje regije temeljeno na mikro specijalizacijama unutar te regije, pa je možda najbolje promišljati o tome na takav način. Kroz vrijeme, regije sa svojim specijaliziranim klasterima postaju diferencirane regije u nacionalnim ili internacionalnim okvirima i upravo ključ uspjeha tih regija proizlazi iz specijalizacije. 3

4 O važnosti izvozno orijentiranih klastera u Mađarskoj, dobro je istaknuti kako je Panonski automobilski klaster PANAC stvarao 10% mađarskog BDP-a. Za to je bio zaslužan Szechenyijev plan iz godine kojim su omogućene državne potpore za osnivanje klastera. Ono što bi se ovdje posebno moglo istaknuti je razvoj koji je imao dobru startnu poziciju otvaranjem tržišta stranim ulaganjima i kombinacijom politike poticanja razvoja poduzetništva, Mađarska je uspjela privući produktivne investicije pretežito iz srednje tehnološkog i visoko tehnološkog sektora. Češka u kojoj su se poduzeća koncentrirala u starim industrijskim područjima, a cijela država je postala svojevrsna dobavljačka mreža za automobilsku industriju. U isto vrijeme, mala i srednja poduzeća su pokretala svoje inicijative za osnivanjem klastera u nastojanjima da se izbore za svoje mjesto koje im ugrožavaju multinacionalni trgovački lanci i automobilska industrija. Zemlje poput Švedske i Finske bile su uspješne u privlačenju FDI na temelju strategija promicanja i razvoja klastera u pojedinim industrijskim sektorima Kroz regionalne klastere omogućava se širenje R&D aktivnosti, inovacija, vještina, financijskih sredstava, ideja i poduzetničkih inicijativa. Klasteri omogućavaju razvoj tzv. pametnih specijalizacija i traženje vlastitih tržišnih pozicija. Klasterski pristup razvoju ima pozitivne efekte ukoliko se ispune sljedeći ciljevi (OECD, 2005.): 1. konkurentnost mora biti vodilja nacionalne industrijske politike; 2. lokalni i regionalni razvoj; 3. privlačenje i realizacija FDI; 4. poticanje inovacija; i 5. potpora malom i srednjem poduzetništvu. Lokalnim i regionalnim vlastima mora biti jasno kako klasteri ne ovise o javnom sektoru, klasteri nisu svojevrstan program oni su način ili put promišljanja o utjecaju privatnog sektora na gospodarstvo, a posebno je važno da se vodi računa o tome kako jedno uspješno iskustvo ne mora nužno voditi drugom klastere treba promatrati kao dinamičan proces, a ne statičan primjer. Enright (2000., u: OECD, 2005.) predlaže klasifikaciju klastera koja je izuzeto bitna za razumijevanje uloge socijalnog kapitala i, time, razliku između pojedinih klastera: 1) radni klasteri koji predstavljaju dobro razvijene industrijske okruge; 2) latentni klasteri koji sadrže puno poduzeća članica, ali s niskom razinom interakcije zbog nedostatka povjerenja, niske suradnje i visokih troškova transakcije; 3) potencijalni klasteri; 4) klasteri koji su nastali kao rezultat poticaja od strane javnog sektora; i 5) željeni, a ne ostvareni klasteri zbog neuspješno provedene politike. Zajednička područja članica klastera: Zajednička nabava Priprema i korištenje usluga vezanih uz poduzeće Suradnja na području distribucije Zajedničke marketinške aktivnosti Tehnološko usklađivanje svih partnera Razvoj kadrova obrazovanje i stručno usavršavanje Zajedničko istraživanje i razvoj Primjena inovacija Interesno zastupanje ( ) 4

5 5

6 Politika pametne specijalizacije epthinktank.eu enda.pdf Zanimljivi dodaci... Smart Specialisation in Poland takes off for the future through the Flaris project REGIOSTARS Art on Chairs: Portugal s innovative chairmakers gain a global reputation: REGIOSTARS Fifteen Cornwall: Launching a new life in the kitchen: Rurban Finland: Broadband Services for rural areas in Central Finland LABEL: Vladimir Žák (story) 6

7 Sumarno o strategiji pametne specijalizacije Izrada Strategije pamentne specijalizacije (S3) odgovor je na strateški dokument Europa 2020 Europske komisije te ex-ante uvjet za korištenje ESI fondova - tematski cilj 1 - Jačanje istraživanja, tehnološki razvoj i inovacije. Ključni ciljevi Strategije pametne specijalizacije RH su poticanje gospodarskog rasta i radnih mjesta fokusirajući se na gospodarski i znanstveno-tehnološki sektor gdje Hrvatska ima najveći potencijal za pametni, uključivi i održivi rast temeljen na njenim prednostima i potencijalima za napredak i izvrsnost. 7

8 1/22/2015 vlada vlada Kompromis je umijeće raspodjele kolača tako da je svatko uvjeren da mu je pripao najveći komad. Ludwig Erhard industrija sveučilište industrija A statist model vlada industrija sveučilište A laisess faire model sveučilište A balanced triple helix model Inovacija nije linearan, već evolucionaran, kumulativan i feedback proces koji može biti učenje učenje i istraživanje učenje, istraživanje, doprinos socijalnoekonomskom razvoju, komercijalizacija istraživanja ostvaren isključivo kooperacijom i ekonomskim i socijalnim interakcijama različitih subjekata, a kao rezultat pruža tehnološke, organizacijske i društvene inovacije. (Koschatzky, 2005., u: Säll, 2008.)...vlada u svojim nastojanjima da privuče FDI i osigura dugoročnu uzlaznu putanju BDP-a po stanovniku preispituje (ili bi bar trebala) svoju ulogu i počinje poticati inovativno djelovanje i nove organizacijske oblike (poduzetničke zone, klastere i slično), a znanstveno-istraživački i obrazovni sektor počinje poprimati oblike privatnih organizacija s borbom za svoju poziciju na tržištu... 8

9 ...Tehničke promjene, naizgled autonomni proces, preformuliran je kao inovacija (Fusfeld, 1986., u: Etzkowitz i Leydesdorff, 1999.) Kao posljedica toga, temelji elementarne znanosti i razvoja proizvoda sve više uključuju aspekte društvenih znanosti i to sve kako raste svijest da su društvene, baš kao i tehničke inovacije sadržane u novim tehnologijama (npr. www)... Sjetimo se: softisticiranost vs. Tehnologija Sveučilište (Academia) TRIPLE HELIX Poslovni sektor (Industry) Lokalna uprava i samouprava (Government) izgradnja regija baziranih na znanju i na jakom partnerstvu između javnog i privatnog sektora zahtijeva integriranu inovacijsku platformu koja se temelji na umrežavanju Triple helix sveučilišta, industrije i vlade ilustrirano je kroz nove organizacijske mehanizme koji promoviraju inovacije i nove poslovne formacije (Lissenburg i Harding, 2000., u: Leydesdorff i Etzkowitz, 2001.). Pod određenim uvjetima, sveučilišta preuzimaju ulogu industrije na način da pomažu u oformljivanju novih poduzeća u inkubatorima. Vlada može preuzeti ulogu industrije na način da pomaže razvoju novih poduzeća kroz pronalaženje programa i promjenu zakonodavstva i investicijskog okruženja. Industrija može preuzeti ulogu sveučilišta na način da razvija ljudski kadar kroz obuku i istraživanja, često na razini samih sveučilišta. To je novi model promicanja suradnje poslovnog sektora, sveučilišnih poveznica i vladinih agencija s naglaskom na komercijalizaciju (Asheim & Coenen, 2004; Leydesdorff, 2005; Leydesdorff & Etzkowitz, 2001; Shapira, 2002). Upravo iz ovakvog oblika suradnje proizlazi balans između znanja, društvene koristi i profitne motivacije (Asheim & Coenan, 2004; Leydesdorff, 2005). Kod triple helix modela potrebna je interna poduzetnička reorganizacija svakog od ključnih čimbenika (znanstvenog sektora, poslovnog i države) kao i međusobni utjecaj svakog ključnog čimbenika na stvaranje nove razine trilateralnih mreža za stvaranje novih ideja i oblika high-tech i high-touch razvoja. Povezivanjem i suradnjom javnog i obrazovnog sektora može se ostvariti efikasan sistem transfera znanja, a povezivanjem obrazovnog sektora i privatnog sektora poduzetništvo zasnovano na znanju. Tiple helix teza počiva na tome da su mreže odnosa između sveučilišta, industrije i vlade ključ za razvoj ekonomije temeljene na znanju u širokom rasponu društva od post laissez faire kapitalista do post socijalističkih društava. Primjerice, u Argentini je poznat koncept Sábato trokuta s obrazloženjem da vlada treba koordinirati sveučilište i industriju kako bi se razvile nove tehnologije i nova industrijska poduzeća (Leydesdorff i Etzkowitz, 2001.). Što je spin-off? Spin-off poduzeća temeljena na znanosti i tehnologiji karakterizira: 1. postojanje noseće institucije (istraživački instituti/sveučilište ili poduzeća u kojem je barem jedan nositelj zaposlen kao znanstvenik, administrativni ili tehnički suradnik ili student); 2. novo start-up poduzeće znatno se oslanja na tehničko znanje ili know-how (nije nužno da bude u obliku licenciranja ili patentiranja); 3. noseća organizacija ima vlasnički udio u poduzeću ili je izravno osnovala novo poduzeće (Giarratana i Torrisi, 2006.). 9

10 Svaka regija može postati učeća regija Ukoliko regionalna vlast zakaže, sveučilište može preuzeti ulogu u kreiranju investicijskog i inovacijskog okruženja u regiji, čime se stvara regionalna dimenzija industrijske politike. Uloga inovativnosti i istraživanja Uloga teritorija i formiranja kooperativnih klastera/triple helix Necjenovna konkurencija U teorijskim konceptima poput klastera, inovativnih miljea i regionalnih inovacijskih sustava, regionalne inovacijske razlike više nisu rezultat lokacijskih parametara već ovise o sposobnosti gospodarskih subjekata na regionalnoj razini da uspostave intra i inter regionalne informacijske i proizvodne mreže, da sudjeluju u mrežnoj integraciji i profitiraju od tih mreža kroz kolektivne procese učenja (Koschatzky, 2005., u: Säll, 2008.). stara industrijska politika liberalizam Povećanje tehnološke sofisticiranosti Ekološka osviještenost Manufuture i Monodzukuri Pametne specijalizacije REINDUSTRIJALIZACIJA Zaključna razmatranja? Mess of special interests which has long ago been emphasized by Adam Smith, is slowing down the efficiency of economic changes and influences the competitiveness of the industry, and thereby of the entire country. Regional development is more and more functioning according to the principle everybody else and the City of Zagreb. United in underdevelopment could be their slogan. One of the key stagnation or regression problems on the global level is the inability to adapt to new trends. Herein lies an even bigger problem countries like China and India (i.e. BRIC) are increasingly progressing in all industrial structures (ranging from low sophisticated to high sophisticated products) and there is less space left for middle-developed countries (and thereby also for accompanying regions) to make a breakthrough. The possibility lies in specialization namely, in various types of specializations. New industry of the future is experiencing its reawakening through reindustrialization, an it will stem from a kind of collision of technological innovation and market opportunities which, as the time goes by, are more and more accepting the global character. The industry of Pannonian Croatia is, nowadays, facing a great challenge. The question is how should a decentralized approach to industrial policy look like? Careful assessment of the key factors necessary for the decentralization itself - in terms of the number and types of companies themselves, technological capacities, institutional resources and synergy between economic operators, is needed

11 It is also necessary to determine complementary and conflict goals of the regional dimension of industrial policy, because they most certainly can make the conduct of regional and national economic policy easier or harder. Many sectors on a regional level are mostly traditional (agriculture, food industry, transport and alike), hence, it is necessary to make intersectoral specialization, application of new technological solutions into the existing sectors and specialization in specific sectors, smart specializations A certain industrial upgrading is the key and leading indicator of economic growth. Finding of one s own specialization is a process of self-revelation or experimenting. Regional dimension of industrial policy will be the main link between the general development strategy, regional policy and industrial policy. Saint-Simon (1979) emphasized that Production of useful things is the only reasonable and positive end which politics can set itself EUROPA 2020 Industrial Policy of EU HORIZON 2020 Thank You! 11