INTERVJU SA REKTOROM INTERNACIONALNOG UNIVERZITETA U NOVOM PAZARU DR. SUADOM BEĆIROVIĆEM NEMOJTE STUDIRATI SAMO RADI DIPLOME

Transcription

1 INTERVJU SA REKTOROM INTERNACIONALNOG UNIVERZITETA U NOVOM PAZARU DR. SUADOM BEĆIROVIĆEM NEMOJTE STUDIRATI SAMO RADI DIPLOME MJESEČNA NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU «SANDŽAK» BR MAJ CIJENA 100 RSD CG 1 BIH 2 KM EU 3 EUR USD 5 $ CH 4 CHF GB 4 GBP TR 4 TL

2 42 22 El-Kelimeh, izdavačka kuća Mešihata Islamske zajednice u Srbiji Tel: 00381/ ; 00381/ kelimeh@gmail.com; tel: (00381)64/ kelimeh@gmail.com web: Uz komplet, poklon knjiga: BOSANSKI PAŠALUK (prvi dio) NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU SANDŽAK IZDAVAČ: ZAJEDNICA SANDŽAČKE DIJASPORE (ZSD) DIREKTOR MITHAT EF. MUJOVIĆ (mmidhat@gmail.com) Muftija Muamer-ef. Zukorlić: BOSANSKI ILI BOŠNJAČKI, SRPSKI ILI VLAŠKI GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK SALAHUDIN FETIĆ (sfetic@gmail.com) Nurudina Agović: ISTRAJNOŠĆU DO POBJEDE POMOĆNIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA MUHAMED ĆEMAN (muhamed.ceman@gmail.com) Alen Duraković: NAROD JE KRIV TEHNIČKI UREDNIK SENAD REDŽEPOVIĆ (senko_x@hotmail.com) Erdžan Fetahović: ROŽAJSKA IZBORNA KARVANA Ibiš Ljajić: AMNEZIJA BOŠNJAČKIH POLITIČARA LEKTOR MAHMUT SULJOVIĆ (mahmud.s@hotmail.com) REDAKCIJA HAZBIJA KALAČ (hazkal@live.com) JAHJA FEHRATOVIĆ (korektor_sveznadar@hotmail.com) ADMIR MURATOVIĆ (muratovic.admir8@gmail.com) SULEJMAN ALIČKOVIĆ (alickovic_sulejman@yahoo.de) MUHAMED MAHMUTOVIĆ (mahmutovic.m@gmail.com) MERSADA NURUDDINA AGOVIĆ (nuruddinaa2@gmail.com) SUAD BEĆIROVIĆ (s.becirovic@uninp.edu.rs) ZAIM REDŽEPOVIĆ (zaimredzepovic@yahoo.com) ALEN DURAKOVIĆ (durakovicalen@gmail.com) FERID BULIĆ (ferid.bulic@gmail.com) Intervju sa rektorom IUNP Suadom Bećirovićem: NEMOJTE STUDIRATI SAMO RADI DIPLOME Mirsad Kurgaš: NEVIĐENI PRITISCI NA BDZ U CRNOJ GORI Dr. Jahja Fehratović: SANDŽAČKOBOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST MEĐURAĆA ( ) SARADNICI HAKO DULJEVIĆ, ŠEFKET KRCIĆ, ŠERIF ŠAČIĆ, AIDA ZORONJIĆ, FIKRET ZORONJIĆ, SULEJMAN ALIČKOVIĆ, ADNAN HASANOVIĆ, ARMIN ŠABOTIĆ Šefket Krcić: FILOZOFSKA GLEDIŠTA DR. ENVERA HALILOVIĆA Mithad R. Ćeman: DA PAMETNA REČENICA BUDE ZAPISANA Razgovor sa mladim režiserom Eldarom Lakotom iz Rožaja: ELDAR LAKOTA - TRAGOVI U MJESEČINI RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE NE VRAĆAJU DIZAJN IFET ALIČKOVIĆ ADRESA GRADSKA 1, NOVI PAZAR TEL: 066/ , FAX: 020/ revijasandzak@gmail.com Dr. Harun Crnovršanin: JUSUF MEHONJIĆ HEROJ SANDŽAKA

3 RIJEČ UREDNIKA MUBAREK OLSUN VAM BAJRAK SANDŽAKA Salahudin FETIĆ Poštovani čitaoci Revije Sandžak, 11. maj Bošnjaci svečano obilježavaju Danom bošnjačke nacionalne zastave, kada se navršava 23 godine od osnivanja Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka. U tom smislu, u ime redakcije i saradnika, te u svoje lično ime svim Bošnjacima čestitam 11. maj Dan bošnjačkog nacionalnog bajraka. Bajrak je uvijek simbolizirao slobodu i dostojanstvo. I u najtežim okolnostima ratova bajrak nije smio pokleknuti, a kamo li pasti. Njegovo posrnuće ili pad značio je nestanak ili pad onoga ko nosi bajrak. Zato Bošnjaci nikada ne smiju dozvoliti da svoj nacionalni bajrak zaborave ili prestanu makar jedan dan u godini zvati njegovim imenom. Naš bajrak je bajrak slobode koji nas Bošnjake okuplja i ujedinjuje. On simbolizira da su Bošnjaci narod evropskog porijekla u čiju su tradiciju neraskidivo utkane islamske vrijednosti, a grb u obliku štita znači da je naš bajrak naša zaštita. I dok se bošnjački bajrak visoko vihori, to znači slobodu za Bošnjake, ali ne samo za Bošnjake, nego i njihove komšije. Zato Bošnjaci trebaju biti ponosni na sebe, svoju historiju i visoko podići svoj bajrak kako bi se on što ljepše vihorio, a nas štitio od svih zlih elemenata koji žele naš nestanak. 3

4 HRONIKA DR. CERIĆ: RAZMIŠLJAM O KANDIDATURI ZA ČLANA PREDSJEDNIŠTVA Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić u razgovoru za Anadolu Agency (AA), odgovorio je na pitanja o svojoj mogućoj političkoj karijeri o kojoj se posljednjih sedmica sve učestalije spekuliše. Odgovor na vaše ponovljeno pitanje glasi: Ta mogućnost je uzeta u obzir i razmatra se. Učešće na izborima, u svojstvu nezavisnog kandidata, je mogućnost, ali još nije odlučeno. Bit će odlučeno u odgovarajuće vrijeme. Ubrzo, izjavio je Mustafa Cerić za AA, otkrivajući ii mogući motiv vlastite kandidature: Sada je međutim jasno da, jednostavno rečeno, ovoga časa, zajedno i država i društvo u Bosni i Hercegovini pati od nedostatka političkog i ekonomskog vodstva. Na molbu da dodatno precizira kada će se dogoditi objavljivanje odluke o njegovoj mogućoj kandidaturi, BDZ UČESTVUJE NA IZBORIMA U ROŽAJAMA I BIJELOM POLJU Općinski odbor Rožaje, Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori, je godine predao je svoju izbornu listu za lokalne izbore koji su zakazani za godine. BDZ izlazi na predstojeće izbore sa velikom nadom i zadovoljstvom a nosilac liste je predsjednik stranke, gospodin Hazbija Kalač. 4 Naš uspješan tim mladih, stručnih, iskusnih i uglednih ljudi je spreman da iskoristi svoje potencijale i nada se dr. Cerić je ustvrdio: Očekujem da imam tu privilegiju da objavim nalaze posebne istraživačke komisije (koja se bavi procjenom izvedbe izborne kampanje op.aut.) - narednih dana. da će biti prepoznat kao onaj tim koji popravlja, unapređuje i mijenja stanje na bolje. Naš odbor je satkan od mladosti, ljepote, stručnosti, dostojanstva, hrabrosti, blagosti i nepokolebljivog stava. Na našoj listi ima dokazanih stručnjaka iz različitih oblasti tako da je to jedna od realnih pretpostavki održivog i uspješnog razvoja nasega grada i čitave regije u budućnosti. - navodi se u BDZ-u. I OO Bijelo Polje, je nakon uspješnog prikupljanja potpisa, predao odbornicku listu za lokalne izbore u tom gradu. Nosilac liste za Bijelo Polje je magistar evropskih integracija Nusret Balić. Odbornička lista se sastoji od 38 odborničkih kandidata, različitih profila i starosnih doba, a uglavnom dominiraju mladi ljudi i studenti, koji su uvijek predstavljali generator društvenih promjena i društvenog progresa. Na predstojećim lokalnim izborima izaći ćemo autonomno pod sloganom Došla je istina, Akovo moje. - navode u BDZ-u.

5 HRONIKA EDUKATIVNI SEMINAR U ORGANIZACIJI BNF KAMPUS BOŠNJACKE OMLADINE BIH Bošnjačka nacionalna fondacija je uspješno realizirala prvi trodnevni edukativno-informativni seminar pod nazivom Kampus bošnjačke omladine od aprila 2014.god. u Sarajevu. Na seminaru je učestvovalo 20 mladih Bošnjakinja koje su imale priliku razmijeniti iskustva iz najbližeg okruženja o nacionalnoj osviješćenosti mladih kao i usvajati znanja kroz predavanja koja su bitna za izgradnju bošnjačkog nacionalnog identiteta. Po prvi put je na jednom mjestu Fondacija uspjela okupiti mlade Bošnjakinje iz Blagaja, Mostara, Viteza, Zenice, Travnika, Sarajeva, Rožaja, Bara, Podgorice, Bijelog Polja, Prijepolja, Sjenice, Tutina, Novog Pazara, Zagreba, Kosovske Mitrovice i Prizrena. Cilj seminara bio je razvijanje mreže mladih kroz promoviranje nacionalnih institucija. NA INTERNACIONALNOM UNIVERZITETU OTVORENA IZLOŽBA STUDENATA GRAFIKE Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru u petak, g., svečano je otovorena izložba studentskih radova studenata grafike Departmana umjetnosti iz Novog Pazara i Niša. Izložbu je svečano otvorio rukovodilac Departmana umjetnosti, prof. dr. Fehim Husković, a prisutnima su se obratili i prof. dr. Mehmet Slezović i rektor Univerziteta, prof. dr. Suad Bećirović. U IZDANJU BKZ-A: SAŽETI KOMENTAR TAHAVIJSKE AKIDE U izdanju Bošnjačke kulturne zajednice, u prodaji je knjiga pod nazivom: Sažeti komentar TAHAVIJSKE AKIDE. Sa arapskog na engleski jezik knjigu je preveo Ebu-Talha Davud Burbank, rhm., a sa engleskog na naš, Bosanski jezik, Saud Šabović. Nakon toga prijevod je uspoređen sa orginalom knjige na arapskom, korigovan i recenziran od strane našeg uvaženog hafiza Abdurrahmana-ef. Kujevića. TAHAVIJSKA AKIDA je knjiga o vjerovanju koja spominje brojne tačke u koje su vjerovale prve pohvaljene generacije, a sa kojima se slažu imami hanefijskog mezheba. Sami Et-Tahavi je slijedio mezheb imama Ebu-Hanife, našta se skreće pažnja na samom početku knjige. ODRŽANA KONFERENCIJA NA FIS-U: ŠERIJAT JE PRAVNI SISTEM ZAŠTITE I USPOSTAVE REDA Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru, , bio je domaćin međunarodne konferencije Šerijatsko pravo, izazovi i perspektive. Učešće na konferenciji uzeli su predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji, muftija Mevlud-ef. Dudić, muftija sandžački Muameref. Zukorlić, dekan FIS-a dr. Enver-ef. Gicić, direktor medrese Gazi Isa-beg Rešad-ef. Plojović, profesori FIS-a, IUNP-a, imami, studenti. Na samom početku, prisutnima obratio i otvorio konferenciju, predsjednik Mešihata muftija Mevlud-ef. Dudić. Izrazio je duboko poštovanje i pohvalio održavanje konferencije, na temu od izuzetnog značaja za nas muslimane. Konferencija je ujedno i pokazatelj kojim putem ide Fakultet za islamske studije. Muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić je kazao da je ova konferencija pokazatelj da FIS uz podršku Islamske zajednice i dalje drži barjak odlučnosti znanja, koje vodi ka slobodi. Muftija je govorio o čovjeku, njegovom prirodnom ambijentu, prije svega koja je čovjekova uloga na zemlji, podvlačeći da je moral osnova koja čovjeka čini čovjekom. Na konferenciji su govorili: dr. Almir Pramenković, mr. Kemal Džemić, mr. Rejhan Kurtović, dr. Jahja Fehratović, dr. Šefket Krcić, dr. Admir Muratović, dr. Enver Gicić, dr. Hajrudin Balić, dr. Haris Hadžić, Elvir Mehić i dr. Mustafa Fetić. 5

6 AKADEMSKA NOTA Muftija Muamer-ef. Zukorlić BOSANSKI ILI BOŠNJAČKI, SRPSKI ILI VLAŠKI 6 Veoma vješto osmišljena strategija Matice srpske u pogledu pokušaja diskreditiranja bosanskoga jezika iznova pokušava agresiju na bošnjačku kulturu i tradiciju. Međutim, za razliku od prijašnjih apriornih negacija postojanja bosanskoga jezika i pokušaja nipodaštavanja svega južnoslavenskog što nije srpsko, ovoga puta se mnogo više vodilo računa o klasifikacijama i jezičkoj kategorizaciji, što u suštini predstavlja priznanje bosnistici i priznavanje bosanskoga jezika kao zvaničnog jezika Bošnjaka i svih drugih koji ovaj jezik osjećaju svojim maternjim jezikom. U saopćenju Matice srpske doslovno stoji da je Одбор за стандардизацију српског језика правовремено усвојио социолингвистички засновану одлуку да је за српску културу једино прихватљив термин бошњачки, а не босански језик. Upravo u ovoj konstataciji se krije priznanje bosanskoga jezika i bošnjačke kulture, i to od strane renomirane srpske institucije koja se bavi očuvanjem srpskog jezika i književnosti. Činjenica da se termin bosanski ne osporava iz lingvističkih već kulturoloških razloga, i to iz pozicije sociolingvistike kao discipline koja proučava uticaje društva na jezik i jezika na društvo, dokaz je toga. Dakle, nema dileme, srpski lingvisti više ne osporavaju ono što je odavno svima poznato kao nesporna naučna činjenica, to jest postojanje bosanskoga jezika kao dijela šireg srednjejužnoslavenskog dijasistema u koji još spadaju srpski, hrvatski i crnogorski jezik kao posebni standardni jezici Bošnjaka, Srba, Hrvata i Crnogoraca. I tu se lingvistička priča završava, obzirom da smo odavno prihvatili tezu da o unutarbošnjačkim temama možemo pričati samo sa Bošnjacima, kao i da je u periodu pokušaja osporavanja prava Bošnjacima na imenovanje svoga maternjeg jezika iznijeto toliko činjenica da bi se samo njihovo taksativno nabrajanje oteglo na više štamparskih tabaka. Ali, ovdje postaji jedna druga začkoljica koju imamo potrebu razjasniti. U saopćenju stoji da je za srpsku kulturu neprihvatljiv naziv bosanski jezik i da je preporuka da se ubuduće unutar te kulture jezik Bošnjaka naziva bošnjačkim. Ovdje već ulazimo u opasno polje iskazivanja osjećaja jedne kulture prema posebnostima druge, ili bolje kazano, pokušajima kreatora srpske kulturne politike da, kao mnogo puta u prošlosti, svoje stavove nametnu susjednim kulturama i njihovim baštinicma i na taj način izvrše kulturnu agresiju ili bar nanesu neku štetu, makar ona bila neznatna kao u ovom slučaju. Ukoliko pogledamo u kulturne baštine Bošnjaka i Srba, nije ni čudo što postoje takve tendencije u srpskoj kulturnoj politici, jer kada iz nje izuzmete sve što je bošnjačko, a uz to i sve što pripada drugim okolnim narodima, vidjet ćete koliko je to kultno naslijeđe šturo i zaostaje za onim što Bošnjaci gaje još od srednjоvjekovlja kao svoju autohtonu i autentičnu baštinu. Možda su baš zbog tog Božijeg određenja da budu titulari balkanske kulture oduvijek bili na meti nedobronamjernih komšija, pa su od stećaka preko Hasanaginice, Omera i Merime, Mehmed-paše Sokolovića do Meše Selimovića, Skendera Kulenovića i drugih, koje su pozicionisti iz Matice srpske, SANU-а i drugih velikosrpskih institucija proglašavali srpskim, bili u poziciji da dokazuju i brane svoje vlastito naslijeđe. Ili da se vijekovima i decenijama docnije upoznaju sa stvarnim vrijednostima svojih kulturnih dobara materijalne i nematerijalne prirode. Nije mi cilj da ulazim u autentičnost ili apokrifnost kulturnih sadržaja nulte kategorije koje ovdašnja javnost smatra srpskim, a prema historijskim činjenicama i drugim nepobitnim dokazima isti potiču iz drugih kultura, jer bi nas to odvelo u drugo opasno polje kulturnih previranja, što nije namjera ovog saopćenja, već samo želim inicirati posve humanističku tezu da ljudska civilizacija postoji upravo zahvaljujući prožimanjima različitih kultura te da su međusobni uticaji i dijalozi duhovnih naslaga suština našega postojanja i da svaki pokušaj negacije ili nipodaštavanja tuđe kulture više govori o kulturi onoga ko ima potrebu da negira nešto ili nekoga, nego o onome ko se nalazi u poziciji oštećenog. Ako bismo bili do kraja cinični, mogli bi kazati da se u kulturi Bošnjaka i to kako u onoj još uvijek živućoj tako i u onoj vijekovima prije srpska kultura i srpski jezik nazivaju vlaškom kulturom i vlaškim jezikom, jer se u percepciji Bošnjaka vijekovima unazad za Srbe koristio naziv Vlah, a za njihov jezik vlaški jezik; isto kao što postoji glagol povlašiti se u značenju prihvatiti srpsku/vlašku kulturu i pridjev vlaški u značenju srpski. Preporuka bošnjačkoj javnosti da srpski jezik naziva vlaškim, iz razloga što je taj naziv prihvatljiv za bošnjačku kulturu, vjerovatno bi uznemirila sve govornike tog jezika i izazvala buru kod jezikoslovaca. Isto je tako uvrjedljivo, neprimjereno i nedopustivo bilo kome, a naročito onima koji bi se trebali baviti nacionalnom kulturom jednog naroda i imati najprefinjenije manire, nipodaštavati tuđu kulturu, nametati terminologiju kod suštinskih identitetskih stvari ili zahtijevati od pripadnika svog naciona da vrijeđaju jedan cijeli, komšijski narod. Iz svih navedenih razloga, saopćenje Matice srpske i njenog predsjednika Stanića djeluje apsurdno i neprihvatljivo, te neodoljivo podsjeća na vrijeme koje niko ko zdravorazumski razmišlja na Balkanu ne priželjkuje. I neka Staniću i Matici srpskoj ne smeta bosanski jezik kojim govore njihovi susjedi, kao što nama Bošnjacima ne smeta srpski jezik kojim govore naše komšije. Autor teksta je generalni sekretar Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti

7 TABIRENJA ISTRAJNOŠĆU DO POBJEDE Nuruddina Agović Svi se ponekad u životu suočavamo sa situacijama u kojima je izuzetno važno procijeniti treba li u nečemu ustrajati ili ne, bez obzira na to radilo se o nekom društvenom angažmanu, očuvanju braka, pokretanju pozitivnih promjena, navika i dr. Tada se treba zapitati vrijedi li ono za šta se borimo davanja maksimuma od sebe koji je za nekog par sati utroška vremena i energije na nekom vanrednom angažmanu, za nekog odricanje i trošenje novca u tu svrhu, a za nekog spremnost na davanje života kad se radi o dobrobiti zajednice, društva i ummeta. U vrijeme oružane agresije na majku Bosnu bilo je različitih postupaka, pa bi neko otišao u rov, neko na isturenu kotu, a neko, što bi se kazalo, zdrav i prav šmugnuo u drugu zemlju da se spasi. Bilo je i onih koji su rekli: I ja bih šmugnuo, nego ne nađoh načina i puta., ali bilo je, hvala Bogu, i onih koji su se izvan Bosne zatekli, pa iznašli način da dođu majku Bosnu braniti. Bilo je, zaista, mnogo onih koji su maksimum od sebe dali i život svoj ugradili u tekovine ove zemlje. ISKRENI I LAŽNI PRIJATELJI BOŠNJAČKOG NARODA Međunarodna zajednica je, kako znamo, nijemo posmatrala činjenje genocida nad Bošnjacima, i to jedanaestog po redu. To je ona ista međunarodna zajednica koja sve vrijeme za sebe tvrdi da baštini pozitivne društvene vrijednosti i da ima legitimnost intervencije. Bošnjački se narod pita: kad imade legitimnost intervencije, što ne intervenisa? Zašto genocid ne spriječi? Da je bošnjački narod (koji je po svojoj miroljubivosti, gospodstvu i genetskom kodu elitan) bio napao te barbare, da li bi ona onda svoju 7

8 TABIRENJA 8 legitimnost intervencije sprovela u djelo? Nakon toga narod koji je, kako smo zaključili, opstao samo Allahovom voljom dao je legitimitet bosanskohercegovačkoj vlasti da mu nastavi dušu vaditi na drugi način. Agresija na BiH je nastavljena hladnim ratom. U tom hladnom ratu jedan (nećemo ih imenovanjem reklamirati) se na sumnjiv način obogatio, toranj napravio, jedan pohapsio neke branitelje Bosne, izručio dušmaninu, već šestu godinu čami jedan posve nevin, i niko ništa još uvijek ne preduzima, jedan samo govori narod zna, sjedi na šiltetu i biznisa, dok neke sandžačke marionete slave biva svoju pobjedu na izborima... Nit je svoja, a nit pobjeda i teško njima sa svojim, tj. tuđim predstavnicima... Hvala dragom Bogu, još uvijek ima i onih koji se (iako su u manjini) nesebično zalažu za vraćanje dostojanstva svome narodu. Nek se ne pitaju neki od njih jesu li kadri iznijeti teški teret koji moraju nositi. Svaki pomak na bolje je dobrodošao, jer sadašnje stanje ne može biti gore. Uz Allahovu pomoć (nasrullah) sve se može, a Allah cijeni djela prema namjeri. Zato, neka se pokrenu. VOJSKOVOĐA I MRAV Znamo, teško je ustrajati kad je Put pun zapreka. Prisjetiti se treba velikih povijesnih vojskovođa. Jednom takvom je običan mali mrav uzor bio. Kako mali mrav može biti uzor velikom vojskovođi? Pao je vojskovođa ranjen i vojska koja je emotivno bila vezana za njega se demoralisala. Bilo je ranjenih, oslonjenih na stabla, onih koji su ležali, sjedili i jedva disali... Glava vojskovođe je bila na zemlji, a njegov umorni pogled se na trenutak bio zaustavio na jednom malom mravu koji je uporno pokušavao da u svoj mravinjak ubaci košpu nekoliko puta veću i težu od njega samog. Mravčić je istrajno nosio svoju tešku košpu koja mu je zbog težine tereta nebrojeno puta padala, ali on nije odustajao. Bio je naumio da je unese u svoj dom i gotovo. Nakon brojnih pokušaja, zaista je i uspio. Vidio je to vojskovođa i zastidio se svog klonuća duha. Pokušao je ustati, po uzoru na mrava i njegovu borbu. Dao je sve od sebe da se pridigne. Povjetarac ga je umio, osvježio i on je osjetio da mu se snaga vraća. Ustao je. Uspravno stojeći, ponosno uzdignute glave i podignute ruke, zapovijedio je: Naprijeeed! Gromoglasna zapovijed se prolomila iz njegovih grudi i odjeknula poljem. Odana i umorna vojska je jasno čula zapovijed voljenog vođe. Nada se vratila. Posljednjim atomima snage ustajali su ranjeni borci, radujući se povratku vođe. Krenuli su na neprijatelja koji je bio zbunjen naglom promjenom situacije i pobijedili ga. KAP VODE BUŠI STIJENU Jedna stara latinska izreka veli: Per aspera ad astra (Preko trnja do zvijezda). I pripadnici drugih kultura su cijenili istrajnost kao jednu od najznačajnijih čovjekovih osobina. Kenedi je (1961) kazao: Čovjek će otići na Mjesec do kraja ovog desetljeća, ne zato što je to lahko učiniti, već zato što je teško; a čovjek postaje bolji kada čini teška djela. Nikoga ne treba da obeshrabruju povremeni padovi u borbi, oni su doprinos povećanju uspjeha, poput lopte koja još bolje odskoči nakon pada. Osim primjera upornosti malog mrava, možemo navesti i primjer upornosti kapljice vode koja vremenom izbuši stijenu. Kako može voda koja je tečnog agregatnog stanja izbušiti stijenu koja je čvrstog agregatnog stanja? Tako što se voda pokreće, radi, djeluje, kap po kap, ali djeluje; a stijena je čvrsta i ne miče se s smjesta, kao i kamen koji nečija ruka uzme sa mjesta gdje se uležao i zafrljači ga gdje hoće. To su primjeri prividne čvrstine. A tek kako je plastelinu... Od plastelina se može napraviti magare, konj, pas, ovca i svaki hajvan... Prije par godina objavljeno je jedno reagiranje pod naslovom Narod od plastelina. U tekstu se veli:,,uvijek je bilo poganih čudovišta koji samo stoje i gledaju. I šute. Potpuno ravnodušni. Ovo je izjavio Primo Levi, talijanski pisac, koji je preživio i nacizam i fašizam (ja bih dodao i komunizam), kao najgore moguće oblike populizma. Neko, ili bolje kazano nešto, u jednom BH. tjedniku, objavi fotomontaže najvećeg vjerskog autoriteta u neprikladnom obliku, sa ahmedijom na glavi, a narod, čiji je vjerski autoritet ismijan, šuti i gleda (izuzev par blagih protestnih pisamaca). U nedavnim radničkim demonstracijama narod je dokazao da nije baš uvijek narod od plastelina, ali da je razjedinjen i obezglavljen, to je sigurno. Dok god misli da mu ne treba sposoban vođa, nek takav narod nastavi životariti u svom halu, ali nek zna da svako vrijeme ima upornih i vrijednih mrava i istrajnih kapi vode koje buše nepomične stijene. IZAĐI IZ ČAHURE I POMOZI NARODU! Učahureni bosanski intelektualci se nakon toliko vremena drže prevaziđenih sistema, što bi se u narodu kazalo, k o pijan plota. Moraju znači svjesni aktivisti hodati pored njih i preko zvučnika im stalno govoriti: Idite u korak s vremenom! Učestvujte u izgradnji pozitivnih promjena! Nema više Golog otoka, a nećemo se nikad više nadati pomoći legitimnih pomagača. Uzdat ćemo se u se i u svoje kljuse. Pridružite nam se! Mi se predati nećemo! Istrajat ćemo po svaku cijenu, a vama je bolje pridružiti nam se prije nego kasnije (jer svakako ćete, na kraju, morati). Odlučnost i snaga volje su dvije važne komponente istrajnosti u borbi za vrijednosti u koje se vjeruje. Snaga vjere je od iznimne važnosti. Mladi muslimani su vjerovali u svoje ideje, uprkos hapšenjima, zatvaranjima, mučenjima i strijeljanjima. Mladomusliman Munir Gavrankapetanović je obolio od zlostavljanja u vrijeme komunizma i do kraja života bio uzor generacijama koje dolaze. Isticao je važnost čuvanja duhovnih vrijednosti u svim situacijama i to opisao u svom djelu Snagom vjere do savršenstva duše. Narod koji vodi računa o svom dostojanstvu ne povija glavu pred neprijateljima, niti pred ikim drugim osim pred dragim Bogom. Reci: Vjerujem u Allaha! i istraj! (hadis) Neki su pripadnici mog naroda ustrajni, ali u strahu. Da su ustrajni u nečemu drugome koliko u strahu ptice bi im ljepše pjevale. Znaju oni da je strah loš gospodar, ali džaba, pokorili mu se i sad ne mogu ni sebi pomoći, a kamoli drugome. Ima ih razočaranih i tužnih, koji zaboravljaju da se čak i poslije loše žetve mora saditi. Istrajnost vodi do pobjede, zato budimo ustrajni, udružujmo se u spremnosti da služimo Dobru i budimo svjesni toga da kad služimo Dobru, zlo će se sigurno buniti, a zlo koje se buni, pobjeđuje se još jačom odanošću Dobru.

9 TABIRENJA NAROD JE KRIV Alen Duraković Puno toga se dogodilo u mjesecu aprilu, puno značajnih datuma u prošlosti koji bi se trebali pamtiti i o čemu bi trebalo govoriti i pisati. Naprimjer, obilježavanje života i djela slavnog Bošnjačkog Homera, gospodina Avda Međedovića, kojeg su nam prezentirali ljudi iz daleke Amerike, ili recimo sjećanje na Džemala Bijedića i njegovu smišljenu politiku i mudrost. Ko je kriv što se o tome ne govori i ne zna? Za stavove i zaključke u ovom tekstu može biti odgovoran i moj boravak u dijaspori ili možda sublimacija životog iskustva, pročitanog i svježe doživljenog. Uzmimo za primjer stanje naroda koji usljed mnoštva smišljenih manipulacija političkih šibicara je prestao da vjeruje svojim očima i da se nalazi u jednom bestežinskom stanju duha i materije gdje nije u stanju razlučiti dobro od lošeg, istinu od prevare. Naravno, za događaje iz naše bliže prošlosti ne možemo kriviti šibicare, već narod, jer je nijemo posmatrao (čast izuzecima) dešavanja oko sebe i samovoljno pristajao biti žrtveno jagnje za više ciljeve neznanih. Nije zanemarljiv broj koliko puta sam u kratkom vremenskom periodu čuo konstataciju da se neko od sveštenih lica bavi politikom i kako su, po mišljenju pojedinaca, njegovo djelovanje ali i posao politički obojeni. Zaista čudan zaključak od strane pojedinaca kojima je usljed političkog djelovanja i primjene zakona koje su, opet, političari u parlamentu izglasali, (tom istom pojedincu ili skupini) nesmetan boravak i rad. Znači govorimo o rezultatima politike a ne o svešteničkom izglasavanju i usaglašavanju kanona bilo koje religije. Zabrinjavajuća je činjenica koliko malo znamo o svojoj historiji i koliko se narod boji pojedinaca koji govore o historijskim činjenicama svog naroda, ali ta bojazan nije prisutna samo u svojoj zemlji već i kod onih Bošnjaka koji su više decenija u inostranstvu. Nisam uspio odgonetnuti šta je uzrok tome, da li je u pitanju strah od toga da se kaže istina, ili je u pitanju stid od preživljenog zločina, ili je u pitanju hatar prema narodu iz kojeg su najvećim djelom potekli zločinci. Šta god da je od nabrojanog, njihova je krivica i oni su krivi jer neće ili ne žele sebi da pomognu. Ko je kriv!? A ono opet narod! Slijedom događaja koji se dešavaju spontano i namjerno, narodu se nekada hoće prikazati stvarno stanje i slika sredine i društva u kojem živimo. Uzalud pokušaj i namjera da se ostalom poštenom svijetu skrene pažnja na pojedince koji su se svojim nemoralom i bestidnošću odvojili od ostalih, narod, usljed bestežinskog stanja duha i materije nije u stanju ni razumjeti u prvi momenat šta se dešava a o preventvnom djelovanju mi ne možemo govoriti. Možda bi imalo ljudi koji bi govorili o preventivnom djelovanju, ali nemaju slušaoce i pratioce. I zbog čega uzalud trošiti i vrijeme i riječi, bolje je nešto konkeretno raditi. Isto je tako i sa idejom, pokretom. Narod, prosto, nije sazrio da shvati društvene procese i dešavanja i ne želi da stane na zemlju i da korača. Više voli da se okreće u bestežinskom stanju duha i materije bez trunke atmosfere savjesti, prilagođavajući se pravcu i silini vjetra, nego da stane na svoje noge i da smjelo korača. Postalo je očigledno da je potrebno raditi sa pojedincima kojima će se pružiti prilika da utiči i kreiraju stvarnost i dešavanja, a samim tim i na historiju. Davanjem mogućnosti svjesnim pojedincima možemo da budemo i ostanemo na tragu iznalaženja formule i modela opstanka. Ako Bošnjaci nisu u stanju da uzmu svoj dio kolača, i ne samo Bošnjaci nego i druge nacionalne manjine, onda nemaju pravo drugog kriviti za svoj neuspjeh i očaj. Jednostavno, ako hoćemo da budemo spašeni, prvo trebamo željeti da budemo spašeni, pa htjeti da budemo spašeni. Želja za ostvarenjem cilja proizvodi kod čovjeka ali i cijelog naroda iznalaženje modela kako i na koji način ostvariti svoj cilj. Nepostojanje želje i volje za spasenjem, nema se početna osnova za razmišljanje o medelima spasa. aprila se navršava 99. godina (1915) od Bitke na Čanakkalama, gdje su učešće uzeli i Bošnjaci Sandžaka (njih preko deset hiljada). Otišli su da se bore za ideale, pod tuđom zastavom. Znali su šta ih čeka, ali su išli. Ko sada može skupiti deset hiljada ljudi da dođu na jedan zajednički ručak, da jedu i piju i da se zdravo i veselo vrate kućama!? Vrlo je vjerovatno da smo izgubili ideale za budućnost i osjećaj za sadašnjost, a iz prošlosti ne učimo lekcije koje su nas koštale stotine hiljada ubijenih. Jednostavno, naša realnost je takva, ljudi iz kafane govore kako hodža ne zna da radi svoj posao i kako bi trabao da ga radi, i narod to prihvata. Povodi se za pričom pijanih ili drugova pijanih bez razmišljanja o tome ko je kriv? Narod je kriv! 9

10 TABIRENJA Edin Đerlek I BI VLADA A SANDŽAK I BOŠNJACI SPADOŠE NA JEDNOG MINISTRA 10 Period poslije izbora prošao je u unutarstranačkim analizama, odmjeravanjima, sagledavanjima i ravnanjima političkih ponuda i stvarnih potreba društva, a prije svega u iščekivanju formiranja Vlade Srbije kako bi se vidio dalji kurs i imali išta od suštinskih promjena srbijanskoga društva koje je pobjednička koalicija strastveno najavljivala u predizbornim aktivnostima. Građani su glasali za promjene, ili su tako bili ubijeđeni da vjeruju, sada je na redu da vidimo da li će tih promjena doista i biti u staroj-novoj Vladi. Što se Srbije tiče, pomaci su mogući, samo je pitanje u kojoj mjeri i da li će voditi na bolje ili gore, a pak u Sandžaku je takav scenarij skoro nemoguć, jer su na sceni iste politike koje su i na ovim izborima iskoristile dvadesetogodišnje iskustvo izbornih malverzacija. No, da se to ne shvati kao svakidašnja jadikovka, bez obzira na sve malverzacije, podvučena je crta i izborni rezultati su takvi kakvi jesu, legitimitet su dobili oni koji su dobili i mi ga moramo poštovati uprkos tome što smatramo da je stečen na prevarama, ucjenama, krađi i drugim metodama kupovine izbora. Umjesto toga, trebamo usmjeriti pogled unaprijed i vidjeti šta se je već počelo događati i što će predstojati građanima Sandžaka u narednom periodu. Po meni, dva ključna u sijasetu negativnih procesa koji se odvijaju pred nama i preko kojih se prelamaju svi ostali jesu odlazak mladosti Sandžaka trbuhom za kruhom put bijela svijeta u potragu za egzistencijom jer ovdje ne mogu ostvariti ni njen minimum i drugi je ono što se nudi kao alternativa radnim mjestima, stimulaciji za formiranje porodice i poboljšanje životnih uvjeta a to je starostavna taktika hljeba i igara uniformirana kroz stalne incidente i nerede na stadionima i opsjedanje našeg grada od strane policijskih oklopnika. Ove dvije stvari povezujemo jer se kroz njih reflektira suština onoga što smo dobili nakon ovih izbora, jer kako drukčije tumačiti odnos vlasti koja, dok radnici javnih preduzeća štrajkuju zbog višemjesečnih neprimljenih plaća, dok građani piju muljevitu i mutnu vodu (i to kada je ima!), dok grad grca u smeću i kalu, dok je na birou za zapošljavanje od čega preko hiljadu akademski obrazovanih, glavnu brigu brine kako da osvijetli reflektorima gradski stadion i za taj poduhvat građanima natovari još jedan kredit koji će morati otplaćivati kroz javni dug, iako je sreća u nesreći to što nijedna banka više ne vjeruje ovoj vlasti i ne da kredit na lijepe oči. Nigdje obećanih radnih mjesta, čak ni za one koji su direktno radi tih interesa glasali za njih, nigdje ni pokušaja da se ponudi projekt koji će pomoći da se iziđe iz besperspektivnosti koja već duže vrijeme urušava naše društvo, i to ne samo Novoga Pazara već svih sandžačkih gradova u cjelini. Gdje su strateški partneri, kud su domaći i strani investitori, šta je sa razvojnim projektima, ili bolje kazano ima li vlast uopće model da zaustavi dalje propadanje grada i građana. Bacanjem pogleda s lokalnog nivoa na republički, situacija donekle djeluje drukčije, ili se to samo priviđa. I tu su ključne dvije poruke sa Sjednice Skupštine Srbije prilikom formiranja nove Vlade. Prva se odnosi na bošnjačke predstavnike u ovome tijelu, a druga na samoga mandatara gospodina Vučića. U ovom sazivu parlamenta, statistički gledano, Bošnjaci imaju sedam predstavnika i jednoga ministra i potpredsjednika Vlade, ne ulazeći u njihovu autentičnost i stvarnosni osjećaj nacionalne pripadnosti. To je više nego dovoljno da se pobije svaki argument o nezastupljenosti i diskriminaciji ove nacionalne zajednice u najznačajnijim državnim institucijama. Situacija koju smo imali i prije, sa malom iznimkom što smo u manjku za jedno ministarsko mjesto. Dakle, forma je zadovoljena i sada imamo potpuno pravo Srbije da kaže da su Bošnjaci integrirani u državni aparat i da na terenu ne postoji diskriminacija, bez obzira što u policiji, sudstvu, tužilaštvu i drugim republičkim institucijama nema recipročnog odnosa zapošljenih, bez obzira što u obrazovnim institucijama još uvijek nije kvalitetno zaživjela nastava na bosanskome jeziku i što je predmet islamske vjeronauke minoriziran, bez obzira što još uvijek imamo neotklonjenu nepravdu prema Bošnjačkom nacionalnome vijeću, bez obzira na konstantnu podršku države agresorima na Islamsku zajednicu, bez obzira što udar na vakufsku imovinu još uvijek traje... Bez obzira na sve to mi smo integrirani u državni aparat i nismo diskriminirani već uživamo sva prava koja nam prema Ustavu i zakonima kao građanima drugoga reda sljeduju, obzirom da nas nema u tom Ustavu i da sudstvo uvijek nađe način da na nas primijeni najrigidnije zakonske odredbe. Možda ovim stavovima ličim na gospodina Ugljanina i neko će reći da kopiram njegovo Skupštinsko izlaganje. Možda i jeste, a prije će biti da nije, jer zapravo gospodin Ugljanin odlaskom u opoziciju dolazi na naše, dolazi na ono što Bošnjačka demokratska zajednica konstantno govori i za šta se zalaže. I čestitam mu na tome što je prepoznao one vrijednosti iz programa BDZ Sandžaka koje su suštinski nacionalni interesi Bošnjaka u Srbiji. To onda daje pravo njegovim stranačkim operativcima da šire propagandu da nema razlike između BDZ i SDA. To je jedna jako opasna pri-

11 TABIRENJA ča od koje se mi odričemo jer se i suštinski razlikujemo jedni od drugih. Program zaštite bošnjačkih interesa i interesa građana Sandžaka i Srbije je autentična identitetska vrijednost Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka koju mi u kontinuitetu i bez imalo osciliranja gradimo od osnivanja partije, dok je kod Ugljaninove stranke to varijabilnost koja zavisi od pozicije vlasti ili opozicije. Nekako kad god su u opoziciji čelnici SDA učine korak unazad i pokušaju se vratiti svojim polaznim osnovama, ali odmah kada dođu na poziciju zaborave sve što su bili i postaju sušta suprotnost sebi samima. To se dešavalo nekoliko puta u ovih dvadeset pet godina višestranačja, i više se ne može govoriti o pojedinačnom primjeru. sjetimo se da su, recimo, samo prije tri godine dok smo mi govorili o diskriminaciji Bošnjaka na svim nivoima, Ugljanin i njegov bliski saradnik Esad Džudžević govorili da prava Bošnjaka u Srbiji nikada nisu bila na većem nivou. Ili, još slikovitiji je fenomen napadanja gospodina Ljajića za razne kriminalne radnje i krivična djela, za koja i mi tvrdimo da ih je počinio direktno ili indirektno, a onda koaliranje s njim u gradskoj vlasti u Sjenici. Možda je ključ političkog opstanka na vlasti u takvom neiskrenom odnosu spram svojih koalicionih partnera, ali BDZ Sandžaka se opredijelila za suštinsku politiku i ovakva vrsta odnosa joj je strana. I zato se razlikujemo od Ugljanina, a pogotovu od Ljajića i ograđujemo od njegove političke doktrine koja se zasniva na krilatici: Mogu sa svim i svakim, pristajem na sve i svašta samo da dobijem dio kolača vlasti. Da se razumijemo i govorimo vrlo otvoreno, ne treba Ljajiću vlast radi vlasti, već kao paravan za sve one radnje koje bi ga otjerale na dugogodišnju robiju da nema tog mehanizma zaštite. Kako drukčije objasniti oglušivanje svih nadležnih institucija o više milionskih afera, pronevjera budžeta grada Novoga Pazara, optužbama za ubistva, pokušajima ubistava i likvidacija o kojima nadležni organi šute. Poraz na izborima u Sandžaku valjda je bio dovoljan argument i za mandatara Vučića da shvati njegovu stvarnu vrijednost u političkome smislu, jer njihova koalicija u Sandžaku nije dobila ni 5% bošnjačkih glasova, dok je i ukupni zbir osvojenih glasova daleko ispod 50% koje je u predizbornim obraćanjima najavljivao Ljajić istodobno govoreći da će sve ispod toga biti neuspjeh ove koalicije i njegove partije osobno što se na koncu i desilo, tako da je Ljajić vjerovatno ministar s najmanjim izbornim legitimitetom u Vladi Srbije. Jer, ukoliko, sagledamo činjenicu da je koalicija Vučić-Ljajić sa sve pozicijom vlasti i svih mogućih vidova izbornih mahinacija u Sandžaku dobila svega glasova, što ukoliko izdvojimo više od srpskih glasova znači da je Ljajić Vučiću donio između 6500 i 5000 glasova. Kada to pretvorimo u procente biračkog tijela od kojih skoro 50% nije izašlo na birališta, vidjet ćemo da je Ljajićev izborni legitimitet u Sandžaku manji od 5% bošnjačkih glasova. Na koncu, poruka novoga premijera Vlade Bošnjacima da imaju strpljenja i da će u skorijoj budućnosti osjetiti veću brigu Vlade prema njihovim zahtjevima jeste najavljena pozitivnost koja ostaje da se provjeri na djelu. Međutim, nije precizirano do kada Bošnjaci trebaju biti strpljivi i u kojoj od stvari važnih za njihovu egzistenciju i opstanak. Ukoliko ne bude hitre akcije ka rješavanju svih nagomilanih problema, Bošnjaci kao i drugi građani Srbije ne mogu izdeverati, pogotovu jer su im istu stvar govorili svi premijeri i predsjednici od ubistva Đinđića do danas a da nikada nisu dočekali da kapitaliziraju to strpljenje. S druge strane, premijerova uvjerljivost postaje slabašna samim tim da u njegovoj Vladi sjedi gospodin Ljajić koji je dvadeset godina sa pozicije ministra imao prilike da pomogne svom narodu a nije već je odmagao i čak radio direktno protiv svog naroda, što je na koncu skoro i priznao izjavivši da Sandžak više nije njegova baza. Dakle, u činjeničnoj situaciji u kojoj su Bošnjaci od premijera i Vlade dobili pravo na neograničeno strpljenje, potpredsjednika Vlade, ministra i sedam veličanstvenih narodnih poslanika čija će uloga biti, zavisno od situacije, da statiraju i s vremena na vrijeme se upinju da nas ubijede u svoju nazovi brigu za narod i narodne interese dok će narod i dalje grcati u bijedi, neimaštini i nipodaštavanju individualnih i kolektivnih prava, ne preostaje nam ništa drugo nego da Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka odlučnije nego ikada do sada krene u akciju političkog djelovanja koje će prije ili kasnije dovesti do suštinskih promjena u Sandžaku i poboljšanja općih uvjeta života Bošnjaka i drugih građana, jer mi ne odustajemo od programa koji smo ponudili biračima i vjerujemo da će vrijeme pred nama pokazati da je to jedini način spašavanja našega društva, što će ubrzo postati jasno i svima koji su se ovoga puta polakomili na isprazna obećanja onih političkih opcija koje nisu sposobne ni da ponude jasnu viziju svog programa kojeg će se dosljedno i iskreno držati a kamoli da imaju potencijala i resursa da izvedu društvo iz očaja. Autor teksta je portparol BDZ Sandžaka 11

12 va rao : Sal ahudin Fetić INTERVJU zgo Ra NEMOJTE STUDIRATI SAMO RADI DIPLOME I ntervju sa rektorom Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru dr. Suadom Bećirovićem, povodom obilježavanja Dana Internacionalnog univerziteta. i stečenim znanjem, da li su zaposlenici zadovoljni sa radnim uvjetima, da li su prostorna rješenja adekvatna, kako najbolje predstaviti Univerzitet budućim studentima, kako generalno unaprijediti rad Univerziteta itd. Naravno, ovdje postoji veliki broj pitanja. Ali ova pitanja, naravno, ne rješavam sam. Ja sam ponosan na činjenicu da imam kvalitetne saradnike, koji su maksimalno posvećeni svojem poslu. Ovo se ne odnosi samo na prorektora, generalnog menadžera i dekane, nego na cijelo nastavno i administrativno osoblje od portirnice do rektorata Univerziteta Ove godine 5. maja bit će obilježen Dan Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Bilježite 12 godina postojanja. Šta nam možete reći u vezi sa tim? 1. Poštovani rektore Bećiroviću, čini nam čast što ste pristali dati intervju za Reviju Sandžak. Na početku, u ime kolektiva Revije Sandžak želim Vam čestitati na izboru za poziciju rektora Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Šta za Vas to znači, šta to znači za Univerzitet, i šta se može od Vas očekivati u narednom periodu u smislu razvoja i unapređenja ove ustanove? Najprije želim poselamiti sve čitaoce Revije Sandžak i zahvaliti se kolektivu Revije Sandžaka na iskrenim čestitkama. Imenovanje za v.d. Rektora je, prije svega, velika čast za mene, jer je uprava Univerziteta povjerila ovaj veliki emanet meni zato što je, vjerovatno, ubijeđena u to da ću kvalitetno obaviti ovaj posao. S druge strane, rukovođenje Univerzitetom je velika odgovornost. Ipak, kao rektor ste odgovorne za sve radnje na univerzitetu. Tako morate da vodite računa da li su, prije svega, naši studenti zadovoljni sa nastavom Savjet Univerziteta je na svojoj sjednici godine donio odluku da se 04. maja, umjesto dosadašnjeg 30. marta, obilježava Dan Univerziteta. Dosadašnji dan Univerziteta će i dalje imati svoju važnost, jer tog dana počinje naša manifestacija Univerzitetsko proljeće koja traje do 04. maja. Razlog promjene datuma jeste u tome što smo htjeli da Dan Univerziteta bude kruna svih ovih događaja, koji smo planirali i realizovali u okviru manifestacije Univerzitetsko proljeće. Tako da smo 31. marta ove godine imali bitnu konferenciju pod naslovom Obrazovanje u integrisanoj Evropi, gdje smo kritički analizirali primjenu Bolonjske deklaracije u regiji i dali prijedloge za bolju primjenu ove deklaracije radi poboljšanja kvaliteta visokog obrazovanja u regiji. Također, tog dana dat je počasni doktorat uvaženom prof. dr. Marcelu van de Voordeu, koji je savjetnik za visoko obrazovanje pri Evropskoj Komisiji. Pored ove konferencije, imali smo veliki broj drugih manifestacija, poput naučnih konferencija, izložbi, promocija knjiga, gostujuća predavanja eminentnih profesora, studijskih putovanja, turnir u malom fudbalu itd. Također, bitno je istaknuti da nisu bitni formalni datumi bitno šta se desilo, i prije svega, šta je urađeno za određeni period. 04. maja godine je zvanično objelodanjena odluka o osnivanju Univerziteta. Prije dvanaest godina su hrabri ljudi, vizionari, predvođeni muftijom Muamer-ef. Zukorlićem, donijeli jednu od najbitnijih odluka za Sandžak, koja je očigledno zauvijek transformisala naš prostor i omogućila da će buduće generacije nezavisno od naci-

13 INTERVJU AKADEMSKA KARIJERIJA NA INTERNACIONALNOM UNIVERZITETU Jedan ste od mlađih doktora nauka. Možete li nam reći nešto o Vašoj akademskoj karijeri? godine upisao sam osnovne akademske studije u gradu Rojtlingen (Reutlingen), gdje sam diplomirao godine. Nakon toga, godine upisao sam postdiplomske magistarske studije - smjer Monetarni, bankarski i finansijski menadžment godine magistrirao sam na temu Islamski finansijski sistem. Ova tema analizira kako se može organizovati jedan savremeni finansijski sistem bez korišćenja kamate, jer je kamata zabranjena u islamu. Nakon uspješne odbrane magistarskog rada, prijavljujem doktorsku disertaciju pod naslovom Interest - a comparative study about different monetary and financial systems. Ova disertacija, na engleskome jeziku, upoređivala je klasični kapitalistički ekonomski sistem i islamski finansijski sistem. Jedan ste od rijetkih koji bi izabrali Novi Pazar umjesto Njemačke, kada je u pitanju akademsko usavršavanje. Zašto niste nastavili studije u Njemačkoj? Prije svega, to je sudbina. Možda prije desetak godina nikada ne bih pomislio da ću postati nastavnik na Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru. Mada, ovo je više pitanje da li se neko želi opredijeliti za rad na univerzitetu ili u privredi. Ovo zavisi od toga gdje čovjek sebe vidi. Neko se rodi sa afinitetom prema privredi, ili prema prosvjeti, ili medicini, ili umjetnosti itd. Za mene je rad na univerzitetu istraživački i nastavni rad uvijek bilo nešto posebno. Kada sam dobio ponudu Univerziteta, smatrao sam da je to jednostavno put kojim trebam krenuti i mislim da nisam pogriješio. Niti jednom nisam zažalio. Počeo sam kao asistent na različitim predmetima. Upornim radom sam uspio u relativno kratkom roku da odbranim svoju doktorsku disertaciju i nakon odbrane sam nastavio kao nastavnik na Univerzitetu. onalnosti i vjeroispovijesti, nezavisno od toga da li žive u Sandžaku ili van Sandžaku mogu graditi svoju budućnost ovdje u Sandžaku. Osnivanje Internacionalnog univerziteta je civilizacijski iskorak, o kojem se pisalo, piše se, ali će se, prije svega, u budućnosti puno pisati o ulozi Internacionalnog univerziteta za razvoj Sandžaka. Tako možemo kazati da smo prvi univerzitet koji je istinski primijenio lisabonsku deklaraciju o visokom obrazovanju gdje se kaže da Visoko obrazovanje treba igrati vitalnu ulogu u promovisanju mira, međusobnog razumijevanja i tolerancije, te u stvaranju uzajamnog povjerenja među ljudima i narodima. 3. Kakav je program povodom Dana univerziteta? Ove godine smo planirali veliki broj iznenađenja sa velikim brojem zvanica iz zemlje i inostranstva. Tako da ne želim puno otkrivati prije Dana Univerziteta. Bujrum dođite tog dana na Univerzitet. 4. Koji su ključni momenti u proteklom dvanaestogodišnjem radu, koje biste posebno izdvojili? Svaka akademska godina na Univerzitetu je ispunjenja velikim brojem događaja. Mi smo, Univerzitet, kao jedna mlada institucija, može se slobodno kazati, više postigli za 12 godina nego slične institucije za 50 ili više godina. U okviru Univerziteta djeluje računarski centar, izdavački centar, karijer centar, biznis centar, kulturni centar i centar za monitoring i evaluaciju. Imamo uspješne visokoškolske jedinice u Nišu, Subotici i Pančevu, koji po svojoj kadrovskoj i materijalnoj opremljenost uopšte ne zaostaju sa glavnim sjedištem u Novom Pazaru. Ali mi nismo zadovoljni time, nego svakog dana radimo da naš univerzitet bude još bolji, da bude što korisniji zajednici, i da bude temelj razvoja Sandžaka, pa i cijele regije. 13

14 INTERVJU Kakvi su planovi za budućnost? Kakva je saradnja sa drugim obrazovnim ustanovama? U prvoj deceniji postojanja Univerziteta, s obzirom na to da je broj visokoobrazovanih ljudi u Sandžaku bio vrlo mali, naš glavni cilj je bio visoko obrazovanje visoko kvalifikovanih, ali i odgovornih građana, koji će biti u stanju da zadovolje potrebe svih sektora ljudske aktivnosti i preuzeti aktivno učešće u društvu. U drugoj deceniji postojanja našeg univerziteta, nakon što smo i znatno ojačali ljudski resurs na Univerzitetu kroz mlade kadrove, možemo se, pored visokog obrazovanja, fokusirati i intenzivni razvoj naučnog rada, uključujući i njene komercijalizacije, kao i intenziviranja međunarodne saradnje. U okviru naučnog rada pokrenuti su dodatni naučni časopisi. Pored časopisa Univerzitetska misao koja postoji od osnivanja Univerziteta, na departmanu za ekonomske nauke postoji časopis Ekonomski izazovi, na departmanu za pravne nauke časopis Pravne teme i na departmanu za računarske nauke očekujemo ovih dana prvo izdanje čaosopisa UNIT. Također, veliki napori su urađeni na polju razmjene studenata i profesora. Tako da, naprimjer, po prvi put studenti i profesori našeg univerziteta mogu studirati, odnosno predavati, na Ondokuz Mayis Univerziteta iz Samsuna u okviru Mevlana programa, kojeg finansira YÖK (Savjet za visoko obrazovanje Republike Turske). Trenutno smo u pregovorima sa drugim univerzitetima iz Evrope o organizaciji sličnih razmjena akademskog osoblja kao i studenata. Pored Mevlana programa, već su realizovani drugi projekti na Univerzitetu, kao što su projekat GRADIMO MOSTO- VE, A NE ZIDOVE: Uloga univerziteta u izgradnji mira (finansiran od strane Norveškog Helsinškog komiteta), različiti TEMPUS programi kao i programi prekogranične saradnje finansirani od strane Evropske Unije. Posebnu pažnju želimo posvetiti temi koja se danas naziva doživotnim obrazovanjem. Današnji svijet se mijenja ogromnom brzinom, tako da ono što je bilo aktuelno i savremeno jučer, možda sutra više neće biti dio naše svakodnevnice. To možemo i vidjeti na primjeru brzog nestajanja vrlo poznatih kompanija i zauzimaja tog upražnjenog prostora od strane novih kompanija. Da bi bili spremni da se suočimo s ovakvim izazovima neophodno je da stalno stičemo nova znanja sa određenog stručnog područja i da osvježavamo svoje ranije naučeno stručno znanje. Na Univerzitetu već realizujemo gostujuća predavanja, okrugle stolove, konferencije, seminare i druge vidove obuke u cilju usavršavanja naših studenata kao i drugih zainteresovanih lica u cilju unapređenja svojih vještina. 6. Često se postavlja pitanje akreditacije. Šta ona zapravo znači i u kojoj je fazi? Ono što je, prije svega, bitno istaknuti jeste to da Univerzitet od svojeg osnivanja ima validnu dozvolu za rad. Trenutna dozvola za rad izdata je godine pod brojem I / od strane tadašnjeg Ministarstva prosvjete i sporta. Tako da nema nikakve sumnje u validnost naših diploma. Ova dozvola važi sve do završetka postupka akreditacije, tj. dobijanja nove dozvole za rad. Sve dok se ovaj proces ne završi, koji je nažalost zbog političkih razloga odugovlačen, i dalje važi postojeća dozvola za rad. Nažalost postojale su različite dezinformacije vezano za proces akreditacije, koji je jasno definisan u Zakonu o visokom obrazovanju. Ministarstvo prosvjete Republike Srbije je na našu ličnu inicijativu i zahtjeve pojedinaca već više puta izdalo zvanične potvrde o validnosti naših diploma. Tako da svaka informacija koja govori suprotno politički je motivisana dezinformacija radi dobijanja sitnih političkih poena. Što se tiče postupka akreditacije, tj. obnove postojeće dozvole za rad, nadamo se da će novi ministar prosvjete kao i novi saziv Komisije za akreditaciju i provjeru kvaliteta kao i Nacionalni savjet za visoko obrazovanje sada objektivno analizirati naš podnijeti zahtjev, jer do sada ove institucije nisu objektivno analizirale našu podnijetu dokumentaciju. Ova neprofesionalnost nadležnih institucija potvrđena je i presudom Upravnog suda od prošle godine. Tako da očekujemo da ćemo uskoro završiti proces oko nove akreditacije. 7. S obzirom na to da je u toku upisna kampanja, šta biste poručili svršenicima srednjih škola, tj. vašim potencijalnim studentima? Svršenici srednjih škola koji žele nastaviti svoje obrazovanje sada će biti u prilici dobiti različite informacije od različitih visokoobrazovnih institucija, gdje svaka institucija ističe to da je najbolja. Moj savjet svakom maturantu jeste jednostavan: NEMOJTE STUDIRATI SAMO RADI DIPLOME. Diploma je sredstvo, ali ne cilj studiranja. Samom diplomom dobija se mogućnost da se obavljaju određeni poslovi. Međutim, svaka organizacija svejedno da li se radi o državnoj ili privatnoj, profitnoj ili neprofitnoj želi imati najbolje kadrove. Najbolji kadrovi su oni koji imaju najbolje stručno znanje, kao i druge vještine, poput komunikacionih vještina. Svaki maturant treba upisati studije u instituciji koja mu omogućava sticanje ovih vještina. Mi na Internacionalnom univerzitetu svakodnevno nastojimo da budemo što bolji, da angažujemo najbolje profesore iz svoje oblasti, da nudimo najbolje uslove studiranja, da nudimo praktična znanja, koja će studentima konkretno koristiti na tržištu rada, da prikažemo kako se rad može unaprijediti putem savremenih tehnologija, kako se snaći u današnjem globalizovanom svijetu. Ovdje studentima nudimo priliku da putem studijskih putovanja u inostranstvo i jezičkih kurseva upoznaju druge zemlje. Naprimjer naši studenti svake godine borave u Turskoj mjesec dana. Naša osnovna vizija i misija nije zaraditi od studenata naša dobit je kada vidimo mlade, sposobne, stručne kadrove koji mogu dati konkretan doprinos svojoj zajednici.

15 TABIRENJA NEVIĐENI PRITISCI NA BDZ U CRNOJ GORI Mirsad Kurgaš Utorak, godine je bio posljednji rok za podnošenje izbornih listi. Najmlađa partija na crnogorskom političkom nebu, Bošnjačka demokratska zajednica (BDZ) je od svog osnivanja izložena neviđenoj hajci i pritiscima, pa je tako jedan broj članova koji se nalaze na opštinskoj izbornoj listi primoran da se u posljednjem trenutku povuče sa iste. Naravno, oproban način da se dovede u pitanje čak i izlazak BDZ-a na predstojeće lokalne izbore. Ovakvim pritiscima su naročito izložene žene, kao najranjiviji dio stranke, koje nerijetko odustaju na nagovor članova svoje porodice uplašeni za njihovu bezbjednost, posao, egzistenciju,... Da ovakva strahovanja i nijesu bez osnova, slikovito govori nedavni primjer maltretiranja kojem je sa svojom porodicom bio izložen jedan od članova BDZ-a od strane podgoričkog imama i njegovih saradnika. Uhodana mašinerija vladajuće koalicije ništa ne prepušta slučaju, pa je tako i jedan značajan dio rukovodećeg kadra Islamske zajednice (IZ) u Crnoj Gori uključen u izbornu kampanju, što i nije neka novost. Tako smo svjedoci da se čak i džumanske hutbe zloupotrijebljavaju kako bi se satanizovali članovi novoformirane Bošnjačke demokratske zajednice, koja ima jedinstvenu šansu da preuzme značajan dio biračkog tijela Bošnjačkoj stranci (BS). To i ne bi trebalo da predstavlja problem imajući u vidu prethodne (ne)uspjehe jedinog autentičnog predstavnika bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, kako uobičavaju da se predstavljaju. A kakav uspjeh su do sada postigli govori i njihov slogan na prethodnim izborima: Biram svoje!. Naravno da je potenciranje nacionalne opredijeljenosti bio jedini način kako bi ikako animirali bošnjačko biračko tijelo, jer drugog i nije bilo. Osim lične koristi svojih funkcionera, Bošnjačka stranka nije imala sa čime da se pojavi pred svojim narodom. To je i razlog što brojni časni pojedinci iz BS-a vide alternativu u BDZ-u. Istini za volju, Bošnjačkoj stranci sa ovakvim dosadašnjim rezultatima i nije potreban jak protivnik. Svojom (?) politikom su proizveli takav revolt da brojni Bošnjaci u Crnoj Gori ogorčeno konstatuju da bi prije svoj glas dali nekoj od pro-srpskih političkih opcija negoli BS-u! Porazom na predstojećim izborima, osim brojnih stečenih privilegija, većina čelnika BS-a ne rizikuje i gubitak slobode, kao što je to slučaj sa njihovim dominantnim koalicionim partnerom. A problem je upravo u tome, jer je za vladajući režim neizvjestan uspjeh na nastupajućim izborima i pored svih do sada oprobanih mahinacija. I do sada su bošnjačko/muslimanski glasovi bili presudni za pobjedu i opstanak na vlasti ali, čini se, nikada situacija nije bila neizvjesnija, jer svi pokazatelji govore da je aktuelni režim na silaznoj putanji. Pa zar onda treba prepustiti slučaju mogućnost da im račune pomrsi nova i još uvijek minorna politička stranka kao što je BDZ? Upravo Demokratska partija socijalista (DPS), uz svu logistiku državog aparata, preduzeće sve da položaj BS-a ne bude uzdrman i da njihov najodaniji saveznik ostane uz njihove skute. A da će o njihovoj sudbini odlučivati bukvalno svaki glas, dovoljan je razlog da što manji broj nezadovoljnih Bošnjaka glasa za BDZ. Da bi, kao što rekosmo, jedan značajan broj Bošnjaka/Muslimana mogao povjerenje ukazati mladim, nekompromitovanim i hrabrim članovima BDZ-a, govori u prilog i to da u proteklom periodu bošnjačko-muslimanski korpus i nema baš mnogo razloga za zadovoljstvo. Istina, evo već gotovo pune dvije decenije nije bilo masovnog pokolja, ali činjenica da žrtve iz 90-tih nijesu za sve to vrijeme dobile ni najmanje spomen-obilježje u Crnoj Gori, više je nego dovoljan signal za uzbunu! A stav Bošnjačke stranke je po tom pitanju jasan, ako se prisjetimo izjave jednog od njihovih čelnika tokom prethodne izborne kampanje da ne treba pominjati žrtve 90-tih, jer brojni birači tada nijesu bili ni rođeni... (ovu izjavu niko nije demantovao!). Ovakav stav dijametralno je suprotan stavu i hrabrim istupima mladih čelnika BDZ-a. Neravnopravna borba BDZ-a vidljiva je i u potpunoj medijskoj izolaciji. Čak i navodno opoziciono nastrojeni mediji ne daju im ni minimum prostora a, kao što se kaže: Ako te nema u medijima, onda i ne postojiš!. Da li takav stav znači da je ta tzv. opoziciona pristrasnost nekih medija samo u domenu deklarativnog kako bi privukla čitaoce ili je po srijedi nešto ozbiljnije? Jer, kada se dovedu u pitanje stvarni interesi vladajućeg režima, onda vlada totalni muk? A upravo je, po svemu, BDZ jezičak na vagi koji bi mogao presuditi pobjednika predstojećih izbora u Crnoj Gori. Nakon osnivanja BDZ u Crnoj Gori, mnogi dušebrižnici su zlurado iznosili procjenu da će to usitniti ionako rascjepkano bošnjačko/ muslimansko glasačko tijelo, te da nakon toga narod možda neće imati niti jednog predstavnika u parlamentu? Odgovor na tu dilemu je i više nego jasan: A šta su ti autentični i legitimni predstavnici učinili do sada za svoj narod?! Brojna očekivanja i nadanja u BS su isparila već nakon prvih izbora. Tokom drugih, kada su već spale maske, mnogi nezadovoljni birači su komentarisali da im treba dati još jednu šansu, te da su nam oni jedini logičan izbor...? Bošnjaci/Muslimani u Crnoj Gori sada imaju i drugi izbor- BDZ i treba im dati šansu! Autor teksta je predsjednik NVO Broj 19 15

16 SEHARA dr. Jahja Fehratović SANDŽAČKOBOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST MEĐURAĆA ( ) 16 Stvaranjem Kraljevine SHS, a potom i Jugoslavije, dakle u periodu međuraća ( ), rađa se prva generacija savremenih sandžačkobošnjačkih pisaca i rodonačelnika temeljnih žanrova u našoj književnosti. Značajnu ulogu u njihovoj pojavi odigrala je Velika medresa kralja Aleksandra u Skoplju u koju su talentirani mladi ljudi iz Sandžaka odlazili uglavnom zbog nemanja drugih alternativa, jer još uvijek nisu izgradili povjerenje u državne škole, zbog nejednakopravnog i zločinačkog odnosa režima spram njih, kao i zbog tradicije vrjednovanja znanja stečenog kroz sistem islamskih odgojnih institucija. Tako su na ovoj školi koja je osnovana godine sa svrhom pripreme muslimanske djece, prevashodno Bošnjaka i Albanaca, za visoke škole sazrijevali prvi bošnjački pisci i ljevičari. Medresa je, uz kvalitetnu široku opću naobrazbu, davala svojim štićenicima dvije mogućnosti: da postanu poslušnici kraljevskog režima, u koju svrhu je i osnovana, na uštrb interesa svog naroda ili da se izgrade u mlade buntovnike i revolucionare koji će imati značajnu ulogu ne samo u sandžačkom već i cjelokupnom jugoslavenskom narodnooslobodilačkom pokretu. Književnost je bila jako agitatorsko sredstvo za prikupljanje simpatija mladih medresanata prema radničkom pokretu, socijalističkim idejama i provijavanjima komunističkih ideoloških postulata. 1 Obzirom da je Velika medresa bila jedna od škola s najelitnijim profesorskim kadrom koji je hrabrio učenike da se natječu u intelektualnim pregnućima, godine osnovano je školsko udruženje mladih intelektualaca Južna vila i omladinski list za književnost Vjesnik u kom su se, uz Almanah za južnu Srbiju, prvim književnim prilozima javili Bajraktarević Haso, Bećo Bašić, Abas Redžepagić, Alija Avdović,2Rifat Burdžović Tršo, Muhamed Mule Musić, Junus Međedović, Muharem Papirović, Smajo Softić, Idriz Šahmanović, Hamdija Šahinpašić, Vehbija Hodžić, Ćamil Sijarić, Hivzija Sulejmani, Muhamed Abdagić, Edib Hasanagić, Zenun Hasković, Esad Šabović i mnogi drugi. Značajnu ulogu za podizanje mlade bošnjačkosandžačke inteligencije u Skoplju imao je i Zufer Musić Sadov, bibliotekar Vakufske biblioteke i osnivač časopisa za kulturu i ekonomsko podizanje muslimana na jugu zemlje Naš dom ( ). 3 Nakon u većini slučajeva neuspješnog svršavanja Medrese i doškolovavanja po gimnazijama širom Kraljevine Jugoslavije, autori ove generacije su odlazili na studije u veće centre gdje su razvijali vlastite umjetničke i intelektualne poglede. U tom periodu se, pored dobijanja autentične inteligencije, događa i prvo raslojavanje sandžačkobošnjačke književnosti na sarajevski, beogradski i zagrebački centar, što je uvjetovalo i ulazak u slojevite razlikovne ideološke nijanse međuratnog jugoslavenskog intelektualnog i književnog života. Tako na primjer sarajevskom i zagrebačkom krugu pripadaju Ilijas i Hasan Dobardžić, 4 Sait Orahovac,Asim Hadžić, Rizo Ramić, Mustafa Busuladžić, Teufik Čaušević, Drnda Ćamil i Vehbija Hodžić,a beogradskom Junuz Međedović, Muhamed Abdagić, Muhamed Musić, Rifat Burdžović Tršo, Hivzija Sulejmani, Zenun Hasković, Ćamil Sijarić i drugi. Ne samo po poetici, ishodištima, temama i motivima njihovih međuratnih književnih ostvarenja već i prema odabiru ekavskog ili ijekavskog narječja, periodike u kojoj sarađuju i na kraju pravca kojim kreću za vrijeme i nakon II svjetskog rata, označit će prvu polarizaciju sandžačkobošnjačke književnosti. Dok će pripadnici beogradskog kruga većinom sarađivati sa ljevičarskim, revolucionarnim časopisima gdje će prednjačiti Student i uloga Rifata Burdžovića Trša u njegovom nastanku i uređivanju, 5 pripadnici sarajevskog i zagrebačkog kruga će se kretati od isključivo muslimanske periodike Gajret, Novi behar, Kalendar Muslimanske uzdanice preko blago izraženih ljevičarskih ideja moralno-etičkog pokreta izraženim u Novom životu Miljenka Vidovića do radikalno socijalističkih pogleda u zagrebačkom muslimanskom časopisu Putokazi Hasana Kikića, Skendera Kulenovića i Riza Ramića. 6 Polariziranjem sandžačkobošnjačkih autora na dominantne književne centre dolazi i do prvog značajnijeg dodira između do tada međusobno nepoznatih poetika sandžakobošnjačke i sandžačkosrpske/crnogorske književnosti, prije svih Rista Ratkovića, Milovana Đilasa i Sretena Vukosavljevića. Značajnost tih dodira, naročito s posljednjom dvojicom, u toliko je veća što ideja o zasebnom sandžačkom bošnjačko-srpsko-crnogorsko-albanskom identitetu počinje dobijati na značaju. Formiraju se prve zajedničke institucije s izraženim osjećajem za regionalnu posebnost kakva je bio List za kulturno i ekonomsko podizanje Sandžaka Sandžak koji je počeo izlaziti u Prijepolju 1. februara godine i, suočen s raznim vidovima pritisaka, zabrana i cenzura, o čemu svjedoči njegov osnivač, urednik i vlasnik Milivoje Žugić, traje sve do godine. List Sandžak nije bio samo susret međusandžačkih intelektualnih i književnih dodira, već i sublimatum progresivnih ideja i misli univerzitetskih profesora, uglavnom iz Beograda, umjetnika, aktera političke scene i svih drugih sfera kulturnog i javnog života. Značajno glasilo bilo je već spominjani časopis za kulturu i ekonomsko podizanje muslimana na jugu zemlje Naš dom Plavljanina Zufera Musića Sadovog koji je izlazio u Skoplju u periodu Najplodniji autori tog perioda bili su Rizo Ramić, utemeljitelj književne kritike ne samo sandžačkobošnjačke već općenito bošnjačke književnosti svojim znakovitim tekstom objavljenim u zagrebačkim Putokazima Tri generacija muslimanskih književnika, Bećo Bašić7 koji se, uz Aliju Avdovića i Hasa Bajraktarevića, smatra prvim pjesnikom savremene san-

17 SEHARA džačkobošnjačke književnosti, Rifat Burdžović Tršo, rodonačelnik pripovijetke, pjesnik, esejist i publicista, Sait Orahovac pjesnik i začetnik sandžačkobošnjačke folkloristike, Abas Redžepagić vjerovatno utemeljitelj dramskog žanra, Asim Hadžić jedan od najstarijih savremenih publicista i urednik časopisa Glas Sandžaka koji je izlazio u Sarajevo 1920., te pjesnici s objavljenim zbirkama poezije Ilijas Dobardžić i Nazif Šehović, dok će se prvim pjesmama, raspravama, novinskim tekstovima na različite teme javljati Sulejman Mašović, Kasim Hadžić,Ćamil Sijarić, Vehbija Hodžić i Junuz Međedović. Naporedo sa začecima savremene pisane sandžačkobošnjačke književnosti u periodu međuraća intenzivno nastaje i sandžačkobošnjačka usmena književnost, pogotovu epika s posebnom sandžačkom guslarskom školom i pjevačima-pripovjedačima koji uznose ovu književnost u sami epicentar svjetskih književnih i naučnih interesiranja. To je period boravka u ove krajeve američkih istraživača Alberta Lorda i Milmana Pariya, te njihovog otkrića Avda Međedovića i drugih guslarskih velikana. 8 1 Detaljnije: HADŽIĆ, Kasim: Pedeseta obljetnica Velike medrese u Skoplju, Takvim, 1975, Udruženje ilmije Islamske zajednice u SR BiH, Sarajevo 1975; Još neki podaci o Velikoj medresi, Takvim, 1977, Udruženje ilmije Islamske zajednice u SR BiH, Sarajevo Alija Avdović rođen je u Sinđelićima kod Skoplja u porodici sandžačkobošnjačkih nikšićkih muhažera. jedan je od osnivača medresantskog književnog udruženja Južna vila i prvih pisaca ove generacije. Zbog revolucionarnog rada pred rat je osuđen na robiju. Nakon odležane robije, rukovodi NOP-om u Sinđelićima, biva uhapšen i strijeljan Zufer Sadov Musić rođen je godine u Plavu, umro godine u Beogradu. Njegov otac Mula Sado, imam plavske džamije, prva je žrtva genocida nad Bošnjacima Plava i Gusinja godine jer je odbio staviti crnogorsku kapu na glavu. Zufer Musić je bio rukovodilac Vakufske biblioteke u Skoplju. Bio je kandidat Musić za narodnog poslanika u Crnoj Gori godine. Bio je revolucionar i slavni komandant prve Kosovske udarne partizanske brigade. Nakon rata ostao je u vojnoj službi, i do kraja života stekao čin general-majora JNA. U zaostavštini mu je ostala monografija o plavskogusinjskom kraju. Detaljnije: MEMIĆ, Mustafa: Velika medresa i njeni učenici u revolucionarnom pokretu, Fonografija, Skopje Ilijas Dobardžić rođen je godine u Bijelome Polju. Književnim radom se počeo baviti kao đak sarajevske Trgovačke škole. Zbirku Pesme niz dolove objavio je godine. Objavljuje u svim tadašnjim jugoslavenskim glasilima. Stradao je netom poslije rata godine. Jedan je od općenito rijetkih bošnjačkih pjesnika i prvih sandžačkobošnjačkih lirika koji objavljuje zasebnu zbirku poezije godine Ismet Rebronja i faruk Dizdarević objavili su knjigu njegove izabrane lirike i ispravili historijsku nepravdu prema ovom pjesniku. 5 Rifat Burdžović Tršo rođen je godine u Bijelom Polju pohađao je Veliku medresu Kralj Aleksandar Prvi u Skoplju. Pravni fakultet u Beogradu, upisuje godine, i tu se uključuje u revolucionarni studentski pokret. Član KPJ od godine. Bio je veoma aktivan u studentskim demonstracijama i drugim akcijama. U jesen godine postaje sekretar Univerzitetskog komiteta. Jedan je inicijatora i organizatora ilegalnog udruženja sandžačkih studenata Zlatar. Od godine u više navrata je pokretao list Glas Sandžaka Po početku rata, odlazi u Bijelo Polje, gdje formira Okružni komitet KPJ za Sandžak i rukovodi pripremama za ustanak. Predvodi oslobođenje Bijelog Polja jula godine. Učestvuje i drugim oružanim akcijama, stvara partizanske odrede i udarne grupe. Kao partijski rukovodilac učestvuje u razradi direktiva i proglasa, bori se za učvršćivanje bratstva među narodima Sandžaka. Dva puta odlazi u CK KPJ u Foču, 25. februara i 29. marta godine, i podnosio izvještaje o radu i stanju u Sandžaku. Nakon povlačenja partizana iz Sandžaka maja g., po odluci Okružnog komiteta KPJ napušta Sandžak. Učestvuje u formiranju Treće proleterske sandžačke udarne brigade i postaje zamjenik političkog komesara. Uz Sretena Vukosavljevića, najzaslužniji je za formiranje ZAVNO i Autonomije Sandžaka. Zajedno sa Vladimirom Kneževićem Volođom i Tomašem Žižićem, u selu Trnovu kod Mrkonjić Grada u noći između 2. i 3. oktobra na prijevaru je napadnut od četnika i zvjerski ubijen. Ukazom Predsjedništva AV- NOJ-a, , među prvim borcima NOB-a, proglašen je za narodnog heroja posmrtni ostaci su mu sahranjeni u grobnicu narodnih heroja u Titogradu. Bio je jedan od osnivača literarne družine,,južna vila i pokretač časopisa,,pomol. Pisao je poeziju, prozu, besjede i eseje natopljene idejom slobodnog, buntovnog i revolucionarnog Sandžaka. Tridesetih godina organizira i učestvuje na mitinzima poezije u Makedoniji i Sandžaku sa grupom naprednih mladih ljudi iz Sandžaka traži javno da Sandžak postane banovina u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Tokom studija intenzivno piše publicističke tekstove i rasprave o položaju Sandžaka i Bošnjaka u Kraljevini Jugoslaviji, zbog čega biva nekoliko puta hapšen i osuđivan. Osnivač je časopisa kultnog Student, ali je za njegovog prvog urednika postavio Ivu Lolu Ribara. Od godine u više navrata pokreće list Glas Sandžaka. Detaljnije: KRCIĆ, Šefket: Burdžovićeve vizije Sandžaka,Matica Bošnjaka/Bošnjačka nacionalna zajednica u CG, Novi Pazar/Bijelo Polje Rizo Ramić rođen je u Beranama 1907., a umro je u Sarajevu godine. Osnovnu školu završio u Herceg- Novom, a zatim se preselio najprije u Zagreb i konačno u Sarajevo. U početku je pisao poeziji ljevičarske orijentacije, učestvovao je u projektu Knjige drugova iz godine, da bi se kasnije opredijelio za književnu kritiku na temeljima marksizma. Njegov članak tri generacije Muslimanskih književnika prvi je sintetski književnokritički tekst o novijoj bošnjačkoj književnosti. Šezdesetih godina objavio je značajnu studiju Budna Bosna (1966.). 7 Bećo Bašić rođen je u Plavu. Pohađao je Veliku medresu od Nakon medrese, studirao je književnost u Beogradu, Skoplju i Zagrebu. Organizator je studentskog štrajka u Skoplju. Bio je član SKOJ-a za Makedoniju i Komiteta KPJ za Skoplje. Jedan je od osnivača medresantskog književnog kluba Južna vila. Poeziju je objavljivao u tadašnjim časopisima godine vratio se iz Zagreba u rodni kraj i kao rukovodeći partijski organ radi na organiziranju NOP-a u Plavu, Gusinju, Andrijevici i Beranama. Poginuo u borbi godine. U narodu priznat kao heroj oslobodilačkog rata. Njegovo ime nosi plavska gimnazija. 8 Vidjeti detaljnije: PARRY, Milman: Srpskohrvatske junačke pjesme / skupio Milman Parry; uredio Albert Bates Lord. Knj. 2, Novi Pazar: srpskohrvatski tekstovi, Srpska akademija nauka; Harvard University Press (SAD), Beograd/ Kembridž 1953.; Serbocroatian heroic songs / collected by Milman Parry; edited and translated by Albert Bates Lord. Vol. 1, Novi Pazar: English translations / with musical transcriptions by Béla Bartók, ; and prefaces by John H. Finley, Jr. and Roman Jacobson, The Harvard University Press/Serbian Academy of Sciences, Cambridge/Belgrade 1954.;Serbo-Croatian heroic songs / collected by Milman Parry. Vol. 3, The wedding of Smailagić Meho / Avdo Međedović ; translated with introduction, notes, and commentary by Albert B. Lord ; with a translation of conversations concerning the Singer s life and times by David E. Bynum, Harvard University Press, Cambridge 1974.;Serbo-Croatian heroic songs / collected by Milman Parry. Vol. 6, Ženidba Vlahinjić Alije, Osmanbeg Delibegović i Pavičević Luka / kazivao i pjevao Avdo Međedović ; edited with prolegomena and notes by David E. Bynum, Harvard University Press, Cambridge

18 TABIRENJA ROŽAJSKA IZBORNA Erdžan Fetahović KARVANA 18 Iako se održavaju pomalo u sjenci podgoričkih, predstojeći lokalni izbori u Rožajama zavrjeđuju pažnju zbog nekoliko aspekata. Jedna od karakteristika pomenutih izbora jeste nabrzinu sklepan izborni zakon koji u sebi sadrži brojne nepravilnosti, pa čak i diskriminirajuće odredbe. Zahvaljujući baš ovom zakonu, članovi i simpatizeri samo pojedinih političkih partija su prinuđeni da svoju biračku volju iskažu dva puta. Prvi put javno pred opštinskom izbornom komisijom, dajući svoj potpis za podršku liste, a drugi put tajno na biralištima na sam dan izbora. Junak popularne crtane serije iz sedamdesetih godina prošlog vijeka Kalimero bi na ovo uzviknuo: Nepravda, brate, pa to ti je! Dakle, startne pozicije aktera ove predizborne trke nisu iste. Da sudbina nije htjela da se kao alternativa i izlaz iz mraka na političkoj sceni pojavi Bošnjačka demokratska zajednica, mogla je da se desi nezapamćena izborna farsa u kojoj bi se oko glasova otimala vlast u liku DPS-a i njeni vjerni čuvari SDP i BS. Može se samo pretpostaviti kakav bi to bio ljuti boj koji bi se vodio između ove tri velike ljubavi na državnom, a žestokih rivala na lokalnom nivou. Još jedan veoma bitan momenat koji karakteriše ovaj izborni proces u gradu pod Hajlom jesu evidentni i učestali prelasci do juče visokih partijskih funkcionera vladajuće stranke uglavnom u BS. Ovo bi se moglo shvatiti i protumačiti kako oni nisu mogli ostvariti svoje lične interese tamo odakle bježe, ili pak predosjećaju opasnost, pa na vakat napuštaju brod koji će uskoro potonuti, a zapravo je pravi razlog ovakve pojave činjenica da između ovih partija ne postoji ama baš nikakva konceptualna razlika, tako da je ljudima sasvim svejedno u kojoj će od njih biti. Bilo da sebe nazivaju građanskim ili nacionalnim, njima se upravlja iz jednog centra i sve funkcionišu po istoj matrici i sa ciljem da naši glasovi cure prema Podgorici. Sasvim je svejedno da li ti glasovi idu Milu ili Ranku, kroz velika ili mala vrata, jer mi zauzvrat ne dobijamo ništa ili vrlo malo. Zajednička karakteristika ovog trojstva jeste i zloupotreba državnih resursa, bilo da su u pitanju privremena zapošljavanja, otpisivanje ili preuzimanje dugova za struju, davanje drvnih sortimenata, ukratko - nuđenje narodu komplet,,rahatluka. Dakle, u nedostatku kvalitetnih programskih ponuda i nemoći da zasluže povjerenje građana, oni ga kupuju trgujući ljudskim dušama, direktno učestvujući u dodatnom ponižavanju ionako poniženih građana. Najveća i najopasnija zloupotreba jeste davanje gotovog novca za glas. A da bi neko mogao dati novac na ruke, on ga mora neovlašteno izvući iz legalnih tokova, tj. podići sa žiro računa i nenamjenski trošiti. Drugi način jeste da ga, uz ne malu kamatu, pozajme od onih koji ga nisu ni uvodili u legalne tokove, pa samim tim izbjegli plaćanje poreza državi, a stekli su ga sami procijenite kako. Zar nije više nego očigledno da nas oni na ovaj način podstiču da robujemo radnom mjestu, jelama i smrčama, prljavom novcu, njima insanima? Nažalost, pred ovom pojavom zatvaraju oči i ćute baš oni koji bi morali dići svoj glas i strogo je osuditi, ako ni zbog čega drugog a ono zbog prirode posla koji obavljaju. Umjesto toga, često i sami učestvuju u ovakvim radnjama. Ne bi začudilo da neko izda fetvu kako je i ovo halal. A šta će biti nakon izbora? Mnogi će, neminovno, ostati bez privremenog zaposlenja, jer je neodrživo. Dugovi za utrošenu struju će se ponovo nagomilati, a novac, bilo da je uzet od prodatih homora na panju ili direktno na ruke, će se brzo potrošiti, tako da će narod naredne četiri godine morati da trpi jaram na svom vratu, koji će često žuljati do bola. A da li je u prirodi čovjeka da dobrovoljno nosi lance i okove? Naravno da nije. Nosit će ih samo kada mora i pri tome vrebati čak i najmanju priliku da ih pokida i zbaci sa sebe, jer se rađa kao slobodno biće. Sloboda je najveći ljudski ideal, ali ona ne dolazi sama od sebe, niti će nam je iko servirati na tacni. Za nju se valja izboriti. Zato, oslobodimo najprije svoj zarobljeni um i odbacimo nepotrebne strahove od ljudi. Priča koju nam serviraju uoči svakih izbora, priča o tome kako će, ako ne glasamo njih, naše,,spasioce, doći ovi ili oni i uraditi nam veoma ružne stvari, više ne pije vodu. To je valjda jasno i vrapcima na grani. Nema više ratnog okruženja niti paravojnih formacija koje kao dželati stoje nad našim glavama. Danas najveću opasnost za sve poštene i dobronamjerne građane predstavljaju organizovani kriminal i korupcija na svim nivoima vlasti, na šta nas vrlo često upozoravaju sa svih relevantnih evropskih i svjetskih adresa. Opasnost predstavljaju uništene nam fabrike i jedna opšta besperspektivnost koja nam se u kontinuitetu nudi već dugi niz godina. Nažalost, usred ove kolotečine pluta i Bošnjačaka stranka, potpuno zaboravljajući svoja programska načela i svrhu postojanja, zadovoljavajući se mrvicama sa DPS sofre. Nezadovoljna ovakvim stanjem, Bošnjačka demokratska zajednica, na čelu sa predsjednikom Hazbijom Kalačem, koja u svojim redovima ima uglavnom mlade i obrazovane ljude sa idejama, bez bilo kakvih hipoteka iz prošlosti, zalagat će se da bošnjačkom narodu vrati dostojanstvo i ulogu u društvu koja mu realno pripada. Bošnjačka demokratska zajednica nije nastala ni iz kakvog hira niti ličnih ambicija I želje pojedinaca za političkom afirmacijom, već iz krajnje nužde. Nije nastala, radi ovih lokalnih izbora, već je u pitanju jedna dugoročna misija u kojoj će svi njeni učesnici uvijek na svakom mjestu lične interese podrediti opštim. Ona sa sobom donosi istinu, mir, toleranciju i suživot, kao i stvaranje pretpostavki za bolju budućnost i život dostojan čovjeka. Njeni dometi u ovoj časnoj namjeri prevashodno će zavisiti od količine podrške ponosnih Bošnjaka.

19 TABIRENJA AMNEZIJA BOŠNJAČKIH POLITIČARA Ibiš Ljajić Amnezija je gubitak pamćenja određenog vremenskog razdoblja ili određenih događaja. Najčešće se javlja kao posljedica traume mozga ili patoloških promjena u nekim moždanim područjima, a nekada se može javiti i kao posljedica pretjeranog uzimanja psihoaktivnih supstanci ili zbog intezivnog neugodnog iskustva - stresa. Inspirisan različitim gnoseološko-perceptivnim teorijama koje govore na temu političkih angažmana i političke elite koja predvodi narod, želio bih da predstavim svoje viđenje u vezi sa tim. Za početak bih kazao da politiku vidim kao opće korisnu društvenu djelatnost koja je primamljivo tržište koje izaziva pažnju širokog kruga različitih profesionalnih orijentacija, te na taj način pruža šansu različitim profilima ličnosti da iznesu svoje stavove i viđenja političke situacije kroz prizmu svog poziva, intelektualnih potencijala, duhovno moralnih kapaciteta i oratorskih umijeća. Pitanje koje se nameće, a koje se u politici veoma često i koristi, jeste da cilj opravdava sredstvo. Političari koriste ovu metodu uglavnom za unaprjeđenje finansijsko-personalnog statusa. Pokušao bih da razumijem poruku i te metode da njen krajnji bilans vodi u ekonomsko-socijalni progres naroda kojeg oni predstavljaju. Medjutim, svjedoci smo da je naše stanje sve gore i da od tih ciljeva koje nam oni obećavaju imamo samo lažnu nadu zapakovanu u vidu njihovih dobro istreniranih komunikaciskih vještina sa kojima na veoma stručan i efektivan način narodu nude velike riječi i obećanja, ali samo u onolikoj mjeri u kojoj na determinisan način dobijaju zeleno svjetlo od svojih sadašnjih mentora za koje su koliko je do juče mnoge od njih smatrali ih ideološkim stratezima odgovornim za stradanje i ogromne migracije našeg naroda. Svaki onaj koji i malo poznaje historiju našeg naroda svjestan je koliko je nas narod propatio u ovaj zadnji 20-ti vijek i o tome je uglavnom informisana većina ljudi te ne treba o tome posebno govorit. Medjutim ono što mene zabrinjava i što mi djeluje itekako simptomatično je stanje nekih Bošnjačkih političara koji se na lukav i perfidan način odnose prema narodnoj masi iz koje su potekli, koja ih je izabrala i odvela u te političke pozicije. Postavlja se jedno logično pitanje kako to da oni čim preskoče nogom iz svojih Gradova kod njih od jednom zaživi taj kompleks inferiornosti praćen svim onim odlikama koje su u našoj tradiciji i kulturi itekako nepoželjne a manifestuju se u poltronskokonformističkim izjavama i radu, praćene onim metodama koje se sastoje u brzo naučenoj i prihvaćenoj metodi a to je naredbodavac-poslušnik jednako izvršeno je, kakve su to manipulativno-hipnotičke sposobnosti srbijansko-crnogorskih političara da od većine naših političara pretvore ih u poltrone umjesto da su partneri. Oni koji su trebali biti pravi reprezentativni uzorak analize koja bi označavala naše najbolje intelektualne i kreativne kapacitete koji su eto dobili čast da predstavljaju ovaj herojski narod. Umjesto da naša politička elita bude barem u jednoj mjeri skromna i da se malo zastidi svojih postupaka ona konstantno koristi jedan odbrambeni mehanizam koji se zove racionalizacija ukazujući nam na taj način da smo mi krivi za ovakvo stanje, te vješto skidajući i prebacujući breme odgovornosti sa svojih ledja na naša ledja. Naš narod kaže jednu veoma mudru izreku: pametnom je i išaret dovoljan. Gledano iz ovog današnjeg konteksta u današnjem vremenu pojam pametan postao je diskutabilan, pa su svi nekako pametni i imaju pravo da budu pametni pa čak i najpametniji. Pa nekako ti što dobiju kvalifikaciju i dozvolu da su najpametniji oni pokažu svakakve kvalitete osim toga da su najpametniji. Naši političari nekako odjednom čim stupe na fine pozicije i presele se u Beograd i Podgoricu kao i da preseli i njihova memorija odnosno dodje do amnezije. Nekome je dovoljan kao motivacioni faktor i vječni podsjetnik jedan primjer iz svojih redova, sa čime se dotični ponose ili ga hvale ili stalno pominju. Medjutim ovim našim kao pouka i podsjetnik nije npr. dovoljno na stotine hiljada ubijenih, na stotine hiljada sunarodnika nasilno u migracioni proces natjeranih preko deset genocida dvanaest ipo hiljada pokrštenih za vrijeme balkanskih ratova u plavu i Gusinju, hiljadu i petsto raseljenih 1913 god samo iz Plava i Gusinja, 8000 protjeranih iz Bara bez putnih troškova početkom maja 1914 god. Iz Bijelog Polja se prijavilo 416 porodica sa 2080 lica koja su proterana, 720 porodica porodica iz Bihora sa 4,500 ljudi, iz Pljevalja 340 porodica, zatim Srebrenica i oko 150,000 raseljenih poslije rata 90-tih i sve su to jasne slike i informacije i opet to nije dovoljno. Ali nažalost naši političari većina njih doživi gubitak pamćenja i to onaj najgori oblih amnezije a to je trajna amnezija, interesantno je i veoma privlačno za proučavanje kakve to psiho-aktivne supstance koriste prilikom ubrizgavanja tih opojnih supstanci našim političarima koje prouzrokuju ovako teške i destruktivne posljedice amnezije a koje većina naših političara u prosjeku doživi. Ono Što je još razlog više za zabrinutost je i to što je kod amnezije još jedna veoma štetna karakteristika koja se odnosi na to da amnezija često prouzrokuje i nemogućnost zamišljanja i projektovanja budućnosti, tako da što smo sa jedne strane uskraćeni na gubitak pamćenja vezanog za prošlost ovakva amnezija naših političara nam oduzima jasne i precizne koordinate vezane za našu budućnost. Nekako bi za utjehu bilo da je to i anterogradna amnezija koja manifestuje vid oboljenja kod kojeg se novi događaji smještaju u privremenu memoriju pa eto nadali bi se da se ponekad nešto i sjete, medjutim dosadašnja analiza iiskustvo ukazuje da je riječ o retrogradnoj amneziji u kojoj se pamćenje u potpunosti gubi. Ili možda naši političari su doživjeli jedan drugi oblik amnezije a to je sindrom nepovjerenja u memoriju koja inače opisuje situaciju u kojoj osoba ne vjeruje sopstvenom sjećanju, vjerovatno im je neko ili nešto promijenio čitav mentalni sklop sjećanja, uvjerenje i stavova pa su došli u situaciju da sliče kući bez krova za koju su svi vjetrovi i kiše razorni, rušilački i djelujući u smislu promjenljivog i zaboravnog karaktera. Kako god bilo naš zadatak je da osmislimo, kreiramo i edukujemo političku elitu koja će se naoružati dobrim ljekovito-edukativnim, i moralnim ljudskim kapacitetima koji će biti dovoljno snažni i sposobni da sačuvaju pamćenje jer kao što rekosmo amnezija je destruktivna i kobna kako za prošlost tako i za budućnost, a mi ne želimo biti narod sa izgubljenim političkim kompasom kada je u pitanju prošlost a pogotovo budućnost. 19

20 PORTRET DR. ENVER HALILOVIĆ - U POVODU ŠEST DECENIJA ŽIVOTA I ČETIRI DECENIJE FILOZOFSKE DJELANTNOSTI dr. Šefket Krcić FILOZOFSKA GLEDIŠTA 20 Cijela neposredna poslijeratna etapa francuske kulturne povijesti, četrdesete i pedesete godine, duboko su prožete egzistencijalističkim duhom. Poseban doprinos u rasvjetljavanju i razumijevanju egzistencijalizma, i to ne samo u Francuskoj već i šire predstavljalo bi istraživanje društvenih pretpostavki razmaha egzistencijalizma u Evropi (...) Imajući u vidu tradiciju francuske filozofije, Sartre naglašava da nastanak i razvoj egzistencijalizma u Francuskoj predstavlja svojevrsnu revalorizaciju njene tradicionalne filozofije. Do nastanka egzistencijalizma vladajuća filozofija u Francsukoj bila je epistemologija. Epistemologija se granala u dva smjera: smjer realizma i smjer idealizma. (dr. E. Halilović) Halilovićev opus je veoma kompleksan i razuđen, kreće se od recepcije čiste filozofije do graničnih pitanja disciplina, etike, epistemologije, ontologije, sociologije, kao i tema sagledavanja savremenog društva i transformacije obrazovnog sistema, kao i analiza suvremenih bošnjačkih tema i podizanja istih na filozofsku razinu mišljenja. Kao i iz same posvete, naglašavam veliku generacijsku bliskost, te ovim radom težimo skrenuti pažnju na brojne projekte i izazove Halilovićevog znanstveno-filozofskog i pedagoškog rada. Bez sumnje, akademik dr. Enver Halilović, pripada malobrojnoj plejadi srednje generacije bošnjačkih filozofa, među kojima prije svega spadaju akademik dr. Ferid Muhić, akademik dr. Enes Karić, akademik dr. Rešid Hafizović, dr. Sulejman Bosto, dr. Hilmo Neimarlija, dr. Jasminka Babić, dr. Fatima Lačević, prof. Muhamed Mrahorović, dr. Nijaz Ibrulj, dr. Adnan Silajdžić, dr. Orhan Bajraktarević, dr. Samir Arnautović, dr. Asim Mujkić, prof. Dervo Pušina, dr. Hasan Džilo i drugi. Pune četiri decenije pratim rad dr. Envera Halilovića. Halilovićev filozofski opus se može podijeliti u dva perioda: prištinski i tuzlanski. Zacijelo, svoju afirmaciju ovaj autor je stekao, nakon odlaska sa Univerziteta u Prištini u novoizabranu sredinu, Univerzitet u Tuzli, u Bosnu i Hercegovinu, čijim angažmanom je zapaženo sudjelovao na afrimaciji univerziteta i filozofije uopće. Nakon završenih studija sociologije i filozofije, angažiran je na Univerzitetu i čitavim životom je vezan za univerzitetski život i rad. Tijekom agresije na matičnu domovinu Bosnu i Hercegovinu ( ), nije bilo dana i noći da nisam razmišljao o svom prijatelju iz studentskih dana, o prof. dr. Enveru Haliloviću i njegovim najbližim srodnicima. Tako se i desilo prilikom moje regularne posjete sa san-

21 PORTRET džačkom delegacijom Bosni i njenin institucijama, gdje sam u više mjesta sudjelovao u mirovnim misijama i pregovorima. Jednog dana uz sav rizik, bilo je to g. (sa znanjem) napustio sam delegaciju u Zenici (sa kojom sam došao iz Sandžaka preko Beča i Zagreba) i pošao u Tuzlu, da vidim mog prijatelja dr. Envera Halilovića. Uspio sam da ga pronađem u okupiranoj Tuzli. Tim činom sam ga prijatno iznenadio. Stvorio sam mu veliku brigu kako ću se vratiti nazad, nakon datog i kritičkog intervuja RTV Tuzla. Naravno, poslije oslobođenja smo intenzivno surađivali i posjećivali se, i otvoreno filozofski razgovarali na razne filozofske i prijateljske bosansko-sandžačke teme. Ovaj rad je nastao prigodom značajnih Halilovićevih datuma, a, inšallah, u nešto većem obimu i sa sadržajnom argumentacijom pojavit će se u djelu Izazovi bošnjačke filozofije danas, koje intenzivno pripremamo, ako nam dragi Allah dopusti. BIOGRAFSKE REFERENCE Dr. Enver Halilović, bošnjački filozof i univerzitetski profesor, rođen je 11. oktobra u Kladnici (Ursule) Sjenica u Sandžaku. Roditelji Adil i Safa. Oženjen, djeca sin Ensar1 i kći Eroldina. Diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini, Odsjek filozofija-sociologija, godine. Magistrirao je godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Odsjek filozofija-sociologija, na temu: Problem Tijela u Maurice Marleau Ponzeovoj filozofiji. Doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu godine na temu Jean Paul Sartreova kritika dijalektičkog materijalizma. Sudjeluje na brojnim domaćim i međunarodnim filozofskim i znanstvenim skupovima i konferencijama. Važi za odmjerenog i racionalno-kritičkog intelektualca. Krajem godine primljen je u BANU Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti. Objavio knjige: Sartreova kritika staljinizma, «Univerzal», Tuzla, 1991; Bošnjaci i vrijeme, Filozofski fakultet u Tuzli, 1995; Um i egzistencija, «Grafičar», Tuzla, 1998; Kontingencija i metafizika u filozofiji nauke od Kanta, «Univerzitet u Tuzli», Harfograf, 2001; Horizonti historije filozofije od Talesa do Hegela, Sarajevo, 2004; Horizonti historije filozofije, Tokovi savremene filozofije, Sarajevo, 2004; Postsovjetski geopolitički prostor i Balkan, Dobra knjiga, Sarajevo g. Profesionalni univerzitetski agnažman: Univerzitetsko radno iskustvo je započeo na Univerzitetu u Prištini godine. Nakon prištinskog perioda gdje je autor ostvario zapažene rezultate i projekte, prelazi na Univerzitet u Tuzli godine 1986, od kada počinje njegov tuzlanski stvaralački period, gdje i danas u dobrom zdravlju i raspoloženju djeluje. To je period punog zamaha i sjajnih rezultata, na polju stvaralaštva i društvene agnažiranosti. Sada ću navesti zapaženije funkcije ovog profesora filozofije: Sekretar za obrazovanje, nauke, kulture i sport Opština Tuzla godine; ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Tuzlanskog kontona godine, dekan Filozofskog fakulteta na Univerzitetu u Tuzli , prorektor za nastavu i studentska pitanja Univerziteta u Tuzli godine, Fulbright stipendista od oktobra do jula godine, ambasador Bosne i Hercegovine u Ruskoj Federaciji, Kazahstanu, Kirgistanu, Uzbekistanu, Armeniji i Bjelorusiji godine, dekan Filozofskog fakulteta u Tuzli od septembra do maja godine, rektor Univerziteta u Tuzli od jula godine; član je Udruženja filozofa i sociologa BiH, član Senata Svjetskog Bošnjačkog kongresa 2012, te drugih stručnih udruženja i državnih, znanstvenih i prosvjetnih komisija. Svoje filozofsko društvo je izgradio u dobroj suradnju, ne samo sa mentorima, počev od osnovnih i magistarskih studija, već i originalnog doktorskog rada, koji je odmah nakon odbrane i objavio. Svoje školovanje je kontinuirano i sa odličnim rezultatima završio, što je i najveća dimenzija njegove intelektualne biografije. U svom serioznom pristupu izučavanja filozofije i društvene teorije, prošao je kroz klasu značajnih filozofskih poslenika. Ovom prilikom navest ćemo, po sjećanju, samo neka imena, kao što su: akademik dr. M. Filipović, dr. R. Mumimović, akademik dr. A. Šarčević, dr. K. Prohić, akademik dr. A. Tanović, akademik dr. V. Premec, dr. V. Jokić, dr. F. Muhić, dr. F. Agani, dr. M. Petrović i drugi, sa kojima je izgradio izuzetnu filozofsku komunikaciju i vodi neposredni kritički dijalog. Najsažetije, Halilović pripada egzistencijalističkom krugu suvremenih filozofa, gdje je prepoznatljivo njegovo djelo Um i egzistencija i drugi radovi, gdje zauzima značajno mjesto u novijoj bošnjačkoj filozofskoj misli. EGZISTENCIJALIZAM I KRITIKA STALJINIZMA Svi esplikati koji proizlaze iz analitike opstanka dobijeni su u odnosu na svoju strukturu iz egzistencijalnosti, karakteristike bitka opstojnosti, i nazivamo ih egzistencijalima. (M. Hajdeger) Halilovićevo prioritetno polazište je um (grč. nus, njem. vernautt, lat. racio) je gledište spoznajne filozofije i predstavlja izraz duhovne moći čovjeka u vremenu. To je polazište iz uma, koje predstavlja moć principa kojim se podstiče i izgrađuje jedinstvo vječitog filozofskog pitanja: Odnos bitka i mišljenja. U tom konktekstu, ovaj bošnjački filozof se ogleda na njemačke, kako klasične tako i suvremene, predstavnike mišljenja. Druga dimenzija polazišta ovog filozofa je egzistencija (lat. existentsa), što označava postojanje u vječitoj borbi čovjeka za opstanak u vremenu. Uporedo sa razvojem ove ideje, Halilović vidi kao revoluciju mišljenja Hajdeger Sartr Merlo Ponti. HALILOVIĆEVA RECEPCIJA SARTROVE KRITIKE STALJINIZMA Suvremena filozofija je moment totalitarnog društvenog sistema, masovnog društva, depersonalizovane kulture, racionalno organizovane destrukcije. Sudionicima našeg vremena ostalo je sasvim očito da se carstvo slobode nije ostvarilo sa sve većim osvajanjem prirode, naučno-tehničkom revolucijom (...) Jean Paul Sartre u svom filozofskom hodu, koji ima razvojni karakter, prešao uzlazni put od bavljenja i interesovanja za individualne probleme, probleme jedinke, individue, pojedinca, ka društvenim problemima i problemima odnosa društva i pojedinca... (Dr. E. Halilović) Od suvremenih filozofa, Sartr, Hajdeger i Merlo Ponti, su Halilovićev istraživački izbor. Sartr zbog ideje humanuma i odbijanja Nobelove nagrade, Hajdeger zbog promišljanja grčake filozofije, a Merlo Ponti zbog veze sa francuskom kulturom mišljenja. Pored uvoda, u ovoj knjizi su zastupljeni sljedeći naslovi: Sartre u savremenoj marksističkoj filozofiji, Savremena pluralizacija marksizma, 21

22 PORTRET 22 Klasna totalizacija znanja, Akcija i istina, Međusobno sumnjičenje, Pobuna i revolucija; I Sartre i savremena filozofija Dramatična jeza modernog Zapada, Filozofski put J. P. Sartrea, Glavni folozofski poticaji Sartreovom egzistencijalizmu, Uticaj Husserla na formiranje Sartreovog egzistencijalizma, Heidegger Sartre, Uticaj Maurica Merleau Pontya na Sartrea, Prodor marksističkih ideja u Francusku i njihov uticaj na Sartrea, Pregled stupanja marksističke misli u Francusku, Ideološka suština Hegelove filozofije, Ulazak Hegela u francusku fiozofiju, Egzistencijalistička rekonstrukcija Hegela, Apriorna i povijesna tjelesnost; II Sarterovo odredenje egzistencualizma Egzistencijalizam i evropska fiozofska tradicija, Egzistencijalizam kao pravac u savrernenoj fiozofiji, Egzistencijalizam je humanizam, egzistencija prethodi esenciji, egzistencijalizam, metafizika i naučno-tehnička slika svijeta, Prošlost i budućnost odnosa marksizma i egzistencijalizma; III Šta je staljinizam - Neke opšte napomene o kritici staljinizma i orijentacijama u njoj, Historija kritike staljinizma, Sartreovo tematiziranje staljinizma kao praktičnog fenomena, Vakum humanizma; IV Sartreova kritika staljinizma kao praktičnog fenomena - Objektivna subjektivnost staljinizma, Nerevolucionarnost staljiniziranog proletarijata, Socijalistička industrijalizacija, Suprostavljenost društvenih i egzistencijalnih potreba radnika, Subjektivna objektivnost staljinizma, birokratizacija i staljinizacija, subjekt staljinističkog socijalizma, staljinistički kult ličnosti, izvoz revolucije, izvoz socijalima, izvoz staljinizima; V Sartreova kritika dijalektičko materijalističkih osnova staljinizma Sartreova kritika materijalizma dijalektičkog materijalizma, Društvena potreba valorizacije dijalektičkog materijalizma, Okvir Sartreove kritike materijalizma, Materijalistička metafizika dijalektičkog materijalizma, Materijalistički objektivizam, Sartreova kritika pojma materije u dijalektičkom materijalizmu, Sartreova kritika dijalektike dijalektičkog materijalizma, Dijalektika dijalektičkog materijalizma i dijalektika Hegelovog idealizma, Sartreova kritika dijalektike Prirode, Sartreova kritika druge postavke dijalektike Prirode, Dijalektika je bit i način postojanja totaliteta, Sartreova kritika druge postavke dijalektike Prirode, Promjene u Prirodi i dijalektika, Engelsova ideja primjene dijalektike u prirodnim naukama i Darvinova teorija evolucije, Dijalektika je logika rada; VI Sartreova kritika gnoseološko metodoloških snova staljinizma Pojam uzročnosti u dijalektičkom materijalizmu, Odnos dijalektičko materijalističke ontologije i gnoseologije, Staljinistički objektivizam, Subjektivizam staljinističkog objektivizma, Staljinistički dogmatizam i determinizam, Metodologija odozgo i metodologija odozgo, Sartreova kritika dogmatizma dijalektičkog uma, Porijeklo dijalektičkih zakona; VII Jedanaest teza za zaključak o Sartreovoj kritici staljinizma Halilović je svoju recepciju Satrove kritike staljinizma, sažeo u jedanaest teza; U Sartreovoj kritici staljinizma sadržana je svojevrsna kritika marksizma; Sartreova kritika marksizma je u osnovi kritika marksizma kao Dijalektičkog materijalizma; Sartreova kritika marksizma kao Dijalektičkog materijalizma je kritika Engelsovog shvatanja Prirode i njene dijalektike; Sartre smatra da je Dijalektički materijalizam ono što u filozofsko-teorijskom smislu povezuje marksizam i staljinizam; Iako je u svojevrsnom uže-filozofskom smislu povezao marksizam i staljinizam, Sartre je to dvoje na svojevrstan način razlikovao i razdvojio; Sartre je premalo ukazao na različitost izvornog i staljinističkog Dijalektičkog materijalizma, a previše na njihovu povezanost; Sartre se previ usmjerio ka dokazivanju povezanosti filozofske dimenzije Engelsovog i Staljinovog mišljenja, a premalo na njihovu različitost; Sartre nije dovoljno ukazao na politološku dimenziju staljinizma i na tu razliku između izvornog i staljinističkog Dijalektičkog materijalizma, između tih strana Engelsovog i Staljinovog mišljenja, zbog toga mu je iskliznuo detaljniji i eksplicitniji prikaz odnosa između Dijalektičkog materijalizma kao filozofije, njegove politološke strane i staljinističke društveno-političke prakse, staljinizma kao realne prakse; Sartreova kritika staljinizma izvedena je sa svojevrsnog humanističkog stanovišta; U Sartreovoj kritici staljinizma i marksizma sadržane su svojevrsne postavke fenomenologije, egzistencijalizma, psihoanalize, marksizma i drugih savremenih teorija i teorijskih stanovišta; Ma koliko u teorijsko sadržajnom smislu Sartreova kritika staljinizma i marksizma bila diskutabilna ili prihvatljiva, teorijski utemeljena i obrazložena, radi se o tome da se staljinizam ukine, u hegelovskom smislu tog pojma i otvore procesi daljeg planetarnog razvoja socijalizma. UM I EGZISTENCIJA Struktura Halilovićevog istoimenog djela čine teme, pored Predgovora, uvoda i indeksa imena u ovoj knjizi su zastupljeni tri poglavlja koje nose sljedeće naslove: Šta je filozofija, Progres u filozofiji: Prvi dio - 1. Transcendentalna dijalektika - Metafizika kao nauka, Elementi znanja, Transcendentalna analitika, Transcendetalna dijalektika, 2. Historijska dijalektika - Dijalektika političke prakse, Sloboda i dijalektika, Dijalektika praktičnog uma i slobode, 3. Objektivna dijalektika, 4. Dijalektika kao zakon stvarnosti i metoda spoznaje, Dijalektika svijeta i svijesti, Svijest, Samosvijest, Um, Duh, Pravi duh, običajnost, Otuđeni duh, obrazovanost, U samom sebi izvjestan duh, moralnost, Odnos fenomenologije duha i logike, Religija, Prirodna religija, Religija umjetnosti, Objavljena religija, Politička metafizika, Mudrost, Znanje, 5. Hegel i mladohegelovstvo Mladohegelovstvo, Konstitutivni aspekti lijevohegelijanstva, Od Dijalektike Povijesti do dijalektike Prirode, Dva tipa ljevice, Lijevohegelijanski utopizam, Renesansa Hegela, Drugi dio 1. Pojam tjelesnosti u merleau-pontyevoj filozofiji - Objektivni svijet i objektivno mišljenje, Polnost tijela-intencionalnost, Prostornost tijela kao praksa bitka u svijetu, Govor tijela-koegzistencija, Empirističke i intelektualističke teorije govora, Odnos mišljenja i govora, Govor i povijest, Značaj Merleau- Pontyeve filozofije jezika, 2. Eidos kao bi subjektivnosti - Osnova ontologije subjektivnosti Moderne, Ontologija subjektivnosti E. Husserla, Transcendentalno samoiskustvo, Čisti fenomeni i psihički ili kvazifenomeni, Odnos čistih fenomena i transcendencije, Prirodno-naučna i filozofska spoznaja, Tri stupnja fenomenološke metode, 3. Vrijeme kao biće subjektivno-

23 PORTRET sti - Tubitak kao bitak u svijetu, Fenomenologija vremena, Ontologija vremena, Osnove filozofske hermeneutike, 4. Percepcija kao biće subjektivnosti - Egzistencijalna analitika svijesti, Merleau-Pontyevo vraćanje samim stvarima, Ontologija percepcije, 5. Ništavlo kao biće subjektivnosti - Glavni filozofski uticaji na formiranje Sartreovog egzistencijalizma, Uticaj Husserla na Sartrea, Uticaj Heideggera na Sartrea, Uticaj Merleau-Pontya na Sartrea; Treći dio 1. Feyerbendova kritika scijentizma - Znanost i njena metoda, Racionalizam znanosti i Moderne, Znanost-Tehnika-Kapital, Prosvjetiteljstvo danas, Sumary, Bibliografija. Ovim djelom Halilović je epistemološki obznanio utolovljenje ideje egzistencije modernom mišljenju, kao i kroz Sartra i lični odnos prema totalitarizmu. KONTIGENCIJA I METAFIZIKA (...) Filozofija je imala pretežno teorijsku funkciju. Bavila se a) poznajom općih principa postojanja postojećeg, općih principa onog što jeste, b) spoznajom onog što jeste i c) spoznajom same spoznaje. (Dr. E. Halilović) Halilovićeva monografska studija Kontigencija i metafizika u filozofiji nauke do Kanta (Univerzitet u Tuzli, 2001), aktualizuje krucijalna filozofska pitanja znanosti od Aristotela do Kanta. Kao takva, ona pruža jedan izvanredan pregled razvoja filozofskog mišljenja iz perspektive historijsko-filozofskog poimanja svijeta. Ovim djelom Halilović dovodi u dijalog filozofiju sa znanostima posebno sa fizikom što su značajna pitanja za razvoj suvremenog filozofskog mišljenja. Naravno, Halilović pravi vrsne uvide u mišljenje Euklida, Lajbnica, Spinoze, a kroz prizmu Karla Popera i Ajnšajna. U tom smislu, ovo djelo predstavlja zapažen pomak razumijevanju problema odnosa filozofije i znanosti. Upravo je to metodologija za koju brojne znanosti duguju filozofiji. Pored predgovora, indeksa pojmova i literture, ovo djelo sadrži sljedeće temate: I antička grčka filozofija nauke (Opće naznake, Antički grčki atomizam, Struktura nauke i uvjeti znanja po Aristotelu, Od teološke ka teologičkoj filozofiji nauke, Vrste znanja i nauka, Prirodne nauke i metafizika, Logika i metafizika, Aristotelova Induktivno-deduktivna metoda, stadij indukcije, stadij dedukcije, Empirijski zahtjevi naučnog objašnjenja, Struktura nauke, Teorija uzroka); II Helenistička nauka i kultura (Opće naznake, Ideal deduktivne sistematizacije); III Islamska filozofija nauke (Historijske osnove islamske filozofije, Osnovne karakteristike islamske filozofije, Ulazak islamske kulture na Zapad, Uticaj islamske filozofije na Zapad, Islamska filozofija nauke, Nauka kao grana filozofije, Ontološki osnov hijerarhije znanja, Odnos esencije i egzistencije); IV Srednjovjekovna filozofija nauke (Srednjovjekovni aristotelizam, Grossetestov odnos prema Aristotelovoj metodologiji nauke, Grossetestova induktivna metoda slaganja i razlike, Grossetesteov odnos prema deduktivnoj naučnoj metodi, Grossetesteov metod provjere, Roger Baconov odnos prema Aristotelovoj metodologiji nauke, Prvi prerogativ eksperimentalne nauke, «Drugi prerogativ» eksperimentalne nauke, John Duns Scotus o dvjema vrstama naučnih istina, William Ockamov Metod neslaganja, Ockhamov Brijač, Nicholaus of Autrecourt o nužnoj istini kao prilagođavanju principu nekontradikcije); V Novovjekovna filozofija nauke (Renesansna koncepcija filozofije nauke, Naučno-metodološki spor dva teorijska sistema planeta Coperinicusova Matematička teorija i metoda, Galilejeva teorija i metoda, Keplerova Pitagorejska teorija i metoda, Galilejeva filozofija nauke, Kvantifikacija kvaliteta, Univerzalnost fizikalnih zakona, Teorija naučne procedure, Galilejev odnos prema eksperimentu, Francis Bacon, Kontroverze o vrijednostima Baconovog doprinosa nauci i filozofiji, Bacon i onovremena nauka i filozofija, Kritika Aristotelove metode, Teorija nove metode, Baconovo učenje o formi, Descartes, Preokret Baconove teorije postupka, Primarne i sekundarne kvalitete, Opći naučni zakoni, Descartesova teorija spoznaje i naučne metode, Newtonova metoda aksioma, Metod analize i sinteze, Apsolutni prostor i apsolutno vrijeme, Newtonova metoda aksioma, Nonfingo hipoteza, Pravila rasuđivanja u filozofiji, Implikacije nove nauke na teoriju naučnih metoda, Lockeova teorija spoznaje i metodologija, Locke o mogućnosti apsolutne spoznaje prirode, Leibniz na relacijama između nauke i metafizike, Humeov skepticizam, Dvije vrste stvarnosti i dvije vrste znanja, Humeova analiza pojma uzroka, Regulativni principi u nauci po Kantu, Kantova sinteza nauke i filozofije, Metafizika kao osnov naučne metodologije, Metafizika kao nauka, Iskustvo i stvar po sebi, Momenti naučne spoznaje i metodologije, Induktivno-deduktivna i Logičko-iskustvena sinteza naučnog znanja, Faze naučne spoznaje, Analogije iskustva i metafizička načela prirodnih nauka, Sistemska organizacija empirijskih zakona, Teleološka i kauzalna objašnjenja, Principi uma i zakoni svijeta). Posebna dimenzija ove studijske monografije, kroz brojne paradigme, predstavlja značajan autorov pokaz o povezivanju prirodne filozofije sa znanošću i smislom filozofije danas. Napominjemo, uz pregled helenističke tradicije mišljenja na ovu temu, da su veoma interesantna razmišljanja autora o historijskim osnovama i putokazima islamske filozofije od srednjeg vijeka do Kanta, kao i uticaj islamske filozofija na zapadno filozofsko mišljenje. 1 Sin Ensar Halilović, stekao je doktorat nauka u Americi, gdje živi i radi. 2 Žan Pol Sartr ( ) jedan je od najzanačajnijih predstavnika filozofskog i književnog egzistencijalizma. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1964, ali je odbio da je primi, zbog čega je bio uzuzeto poštovan od Studentskog pokreta g. do kraja života. Napominjemo da je Sartr posjetio Jugoslaviju i imao vrlo konstruktivne razgovore u Udruženju filozofa i Udruženju književnika u Beogradu. Zatim, bio je vrlo rado viđen sudionik na Korčulanskoj ljetnjoj školi. 3 (Dr. Enver Halilović: «POSTSOVJETSKI GE- OPOLITIČKI PROSTOR I BALKAN», Dobra knjiga, Sarajevo g, 360 str.) 4 Aktualni rektor Državnog univerziteta u Tuzli, prof. dr. Enver Halilović (1954), inače redovni profesor Suvremene filozofije, Političke filozofije i Etike (prije ovog značajnog angažmana, obnašao je funkciju ambasadora Bosne i Herecegovine u Ruskoj federaciji sa sjedištem u Moskvi). 5 Svojevremeno, profesor političke filozofije, Univerziteta u Sarajevu. 6 Profesor sociologije na Univerzitetu u Sarajevu. (Ulomak iz duže monografske studije - Izazovi bošnjačke filozofije danas ) (Nastavit će se) 23

24 ISLAMIJET Mithad R. Ćeman DA PAMETNA REČENICA BUDE ZAPISANA 24 Ez-Zehebi, u svojoj knjizi Tezkiretul-huffaz, bilježi zanimljivu činjenicu vezanu za život i rad Ibn Džerira et-taberija. Naime, ovaj učenjak je živio od 220. do 295. godine po Hidžri i iza sebe je ostavio obiman pisani rad. Njegovi učenici su se dosjetili toga da izračunaju broj dana koje je živio od punoljetstva do smrti, te su na te dane podijelili broj stranica koje je tokom života napisao. Ispostavilo se da je ovaj vrsni učenjak prosječno, svakog dana, pisao 14 stranica. Ebul-Vefa Ali b. Akil el-hanbeli ( / ) toliko je pragmatično koristio vrijeme da je ostao upamćen kao najveći primjer historije po tom pitanju. Ta posvećenost u iskorišćavanju vremena ništa nije bila manja sa osamdeset u odnosu na posvećenost kada je imao dvadeset godina. Iza sebe je ostavio pisana djela iz dvadesetak različitih oblasti. Najobomnije djelo koje je napisao jeste El-Funun od sedamsto tomova/svezaka. Ez-Zehebi navodi da na dunjaluku ne postoji obimnija knjiga od ove. Sabrana djela Huseina Đoze, rahimehullah, koja sadrže pet tomova, ili stranica, ili Izabrana djela Mehmeda Handžića, rahimehullah, štampana u šest tomova, ili stranica, pored toga što nam daju uvid u mnoga šerijatka pitanja i teme, djelimično nas upoznaju sa vremenom u kojem su živjeli. Rad navedenih autora ima vrijednost za kompletan ummet, kao što je riječ o prvoj dvojici, ili za sve Bošnjake vjernike, kao što je riječ o drugoj dvojici, i to je uspjeh koji dosegnu pojedinci. Ovo spominjem jer želim da se zapitamo kome bi naše pisanje i bilježenje bilo zanimljivo poslije naše smrti, i da li je isplativo ulagati trud za tu populaciju. ZAŠTO PISATI? Ostavština potomcima: U najmanju ruku naš rad bi bio zanimljiv našoj djeci, unučadima, praunučadima... A zar to nije čitalaštvo vrijedno truda!? Sjećam se drvenog kufera moga djeda. Pošto sam bio mali kada je preselio, sjećam se svega par situacija i događaja sa njim. Tokom odrastanja često bih otvarao taj kufer u kome su bile njegove lične stvari. Njegov sahat, hemijska, manžetne (dugmad za košulju), mnoga dokumenta i pisma. Gledajući te stvari i čitajući ta pisma i dokumenta pokušavao sam bolje upoznati svoga djeda. Pokušavao sam doprijeti do njegovih misli sa kojima se nosio prilikom kupovine, korišćenja ili odlaganja tih stvari. Pokušavao sam doprijeti do njegovih misli tokom pisanja ili primanja tih pisama, pokušavajući sve to da povežem sa ličnim iskustvima sa njim ili sa pričama koje sam o njemu slušao od svoga baba i majke stare (kako smo zvali nenu), a koje su najčešće pričali kada bi nestalo struje. Ako nikome drugome, meni je svaka zapisana riječ mojih predaka važna i ima neprocjenjivu vrijednost. Tako i naš rad našim potomcima može pomoći da upoznaju svoj identitet i da sačuvaju vrijednosti do kojih mi danas držimo. Upravo ovakav odnos prema našim bližnjima jedan je od razloga zbog kojeg je propisano napisati oporuku vasijjet. Promoviranje istine: Kao što rekoh, kada ne bi bilo druge koristi pisanja osim spomenutog, to je dovoljan razlog da se prihvatimo toga posla. Ali ne treba zaboraviti da čovjek u vremenu današnjeg olakšanog serviranja informacija i sve većeg broja onih koji koriste internet, a i velikog broja onih koji se trude da u ružnom svjetlu prikažu islam, muslimane i Bošnjake zbog čega bi se trebao povećavati broj onih koji će praviti protutežu. Svakodnevno se srećemo sa lažnim predstavljanjem događaja, pogrešnim tumačenjem historijskih činjenica, sataniziranjem radnika, veličanjem kriminalaca. Možda to ne možemo izmijeniti, ali možemo pokušati. Stati u odbranu istine i njenih nosioca trebao bi biti zadatak svakog svjesnog muslimana. Učimo vrijednost čitanja: Jedna od sigurnih koristi pisanja jeste ta što više cijenimo knjigu i lijep način izražavanja. Na taj način spoznajemo naša ograničenja i slabosti u pisanju te više cijenimo one koji su tome vični. Pisanjem izlazimo iz staklenog zvona u kojem smo sačuvani kritika, a u tom stanju smo itekako bili spremni kritikovati druge. Izlaganjem kritici izlazimo iz okruženja vlastitih iluzija i ustručavamo se neosnovano kritikovati druge. KAKO PISATI? Pisanje je umijeće koje se izučava i usavršava i koje tjera čovjeka da se obuči u ovom zanatu. U kolikom smo u zaostatku u odnosu na naše komšije po pitanju pisanja dovoljan pokazatelj nam je jedna činjenica. U želji da poradim na umijeću pisanja na google-u sam potražio najbliži Centar za kreativno pisanje. Za kurseve takve prirode stanovnik Sarajeva mora ići u Zagreb, Pulu, Split, Beograd, Mostar (kod Hrvata naravno) ili eventualno da čeka kada će se jednom ili dva puta godišnje takva privilegija organizirati u Sarajevu (gdje se predavači biti Srbi i Hrvati, opet naravno). Sa većim brojem onih koji imaju šta da kažu (napišu), a koji su svjesni da nemaju dovoljno umijeća da se izraze, utjecat će na formiranje i organiziranje Centara za kreativno pisanje koje će voditi Bošnjaci, a na kojima ćemo učiti biti kreativni u izražavanju čuvajući naš identitet i tradicionalne vrijednosti. Bez obzira na spomenuto stanje, činjenica je da je pisanje umijeće koje se može naučiti i svakim novim tekstom čovjek se sve više brusi. Razloga za pisanje je puno, a umijeće se stiče vremenom pa počnimo!

25 RAZGOVOR ELDAR LAKOTA IZ ROŽAJA RADI DOKUMENTARNO IGRANI FILM O KULTURNO-HISTORIJSKOJ BAŠTINI ROŽAJSKOG KRAJA POD NASLOVOM Razgovarao: Salahudin Fetić TRAGOVI U MJESEČINI Život ljudi u rožajskom kraju početkom XX vijeka tema je i inspiracija za dokumentarno - igrani film TRAGOVI U MJESEČINI koji se aktivno snima u Rožajama u produkciji Artvizijafilm. Tim povodom razgovaramo sa rediteljem i scenaristom filma gospodinom Eldarom Lakotom. Recite nam nešto više o vašem projektu i zašto baš o kulturi Rožaja? Riječ je o istoriskoj, igrano-dokumentarnoj rekonstrukciji života u rožajskoj čaršiji i selu. Pošto sam prvi filmski producent iz Rožaja moja energija i snaga je isključivo usmjerena ka očuvanju i prezentovanju vrijednosti Rožaja u svim sferama. O svemu tome svjedoči na desetine fotografija i raznih video formi ciji sam ja autor. Sve to sam radio sa ciljem da ljudima koji ne poznaju Rožaje i Rožajce a koji su sliku o nama (uglavnom negativnu ) stekli putem pisanih medija na neki nacin ispravim i prikazem u pravom svijetlu. Još od upisa na fakultet vizuelnih umjetnosti odsjek filmske produkcije imao sam želju da prezentujem našu kulturnu i istorisku baštinu koja je po mnogo čemu jedinstvena u Crnoj Gori. Posljednjih godina od strane entuziasta i čuvara narodnog blaga bilo je pokušaja da se nešto filmski napravi o starim Rožajama, medjutim radi se o video formama koje su potkrijepljene isključivo fotografijama i koje nisu radjene filmskim jezikom i filmskim pravilima što im ni u kojem slučaju ne umanjuje važnsot već imaju zapaženo mjesto u dokumentarnosti. Tragovi u mjesečini je prvi istorisko etnološki film na našim prostorima, Sandzaku,Ccrnoj Gori koji se radi po svim filmskim standardima i pravilima koju jedna takva forma treba da zadovolji. Na šta ste stavili akcenat u filmu i odakle crpite podatke koje prezentirate u filmu? Kako je ovo istorisko etnološki film, prvenstveni zadatak mi je bio da što bolje shvatim i sebi približm atmosferu života starih Rožajaca kako bih je na što autentičniji način mogao prenijeti na filmskom platnu i približiti svakom gledaocu. U tome su mi u mnogome pomogli naučni radovi koji su objavljivani na teme života i običaja kao i razgovori i zapisi sa starim Rožajcima koje sam pravio tokom dvogodišnjeg istraživanja na ovu temu. Gdje se vrši snimanje, ko Vam pomaže i pravljenju scena i pronalaženju stare odjeće? U filmu ću oživjeti sve bitnije dogadjaje, običaje, karakteristike i specificnosti rožajskog kraja koje su izbrisane ili su pak u odumiranju. Sve one će biti prikazane kroz zbir igranih sekvenci koje imaju dokumentarnu i izuzetno emocionalnu pozadinu i povezane su u jednu logičnu i funkcionalnu cjelinu. U produkciji svakog filma jednu od glavnih karika imaju scenografija i kostimografija. Nažalost, Rožajci su, slobodno možemo reći, uništili čaršijsku staru kuću i ambijente koji su bili jedinstveni po mnogo čemu pa je i scenografija ovog fima u pojedinim djelovima uslovljena CGI efektima, koji će u potpunosti rekonstruisati te ambijente. Što se tiče kostima, za potrebe filma su uradjene originalne seoske i gradske nošnje, te će gledaoci imati priliku da uživaju u bogatsvu i raskošu narodnih nošnji. U filmu sudjeluju neki od najvećih čuvara naše baštine medju kojima ću pomenuti Baliju Kurpejovića doajema izvorne muzike i pjesme iz glasa. Moram priznati da je ekipa koju predvodim dobila veliku podršku gradjanstva te nam se svakodnevno javljaju za razne vidove podrške pogotovo kada su u pitanju odredjeni rekviziti za scene koje radimo. Imate li finansijske podrške od države? Film je jednim dijelom dobio finansisku podršku Fonda za manjine, međutim za ovakvu vrstu projekta je to razočaravajuće imajući u vidu da se radi o filmu. Ali znajući da smo mi Bošnjaci još uvijek bez jakih institucija kulture i da još uvijek nije stvoren način da se izmjeri šta je to što ima vrijednost a šta ne, pa onda da se javlja na desetine kvazi autora, stvaraoca, nevladinih organizacija, pomislim da smo od te finansiske crkavice i dovoljno dobili. Želim da istaknem da zahvaljujući odricanju honorara pojedinih članova ekipe snimanje filma zasad nije dovedeno u pitanje. Nadam se da ćemo tokom preostale produkciske faze zaokružiti finansisku konstrukciju i okončati snimanje. Film bi premijerno trebao biti prikazan na jesen. 25

26 SEHARA dr. Harun Crnovršanin JUSUF MEHONJIĆ HEROJ SANDŽAKA (prvi dokumentarni film o najpoznatijem sandžačkom gerilcu) 26 Bošnjački narod Sandžaka je u svojoj historiji imao veliki broj gazija (junaka) koji su za života postali legende. Jedan od njih je i Jusuf Mehonjić, vođa sandžačkih pobunjenika (komita) u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili Kraljevine Jugoslavije. Zahvalan sam Allahu, dž.š., na pomoći koju mi je dao da posljednjih dvadeset godina istrajem u istraživanju lika i djela ovog gazije. Idući tragom objavljenih radova (počev od 1976) poznatog sandžačkog historičara mr. Avdije Avdića, sve dublje sam ulazio u jedan, za mene do tada nepoznat svijet borbe ljudi protiv neljudi, pravde protiv nepravde. Preda mnom se redala galerija sandžačkih vitezova koji su bili riješeni da opstanu u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. Nakon završetka balkanskih ratova ( ), savez pravoslavnih balkanskih država (Srbija, Crna Gora, Grčka, Bugarska i Rumunija) uspijevaju da protjeraju tursku vojsku sa Balkana. Srpski i crnogorski režim osvajaju i dijele Novopazarski sandžak i odmah primjenjuju princip čija je vlast toga je i vjera. Počinju masovna protjerivanja i ubijanja bošnjačkog i albanskog stanovništa iz Sandžaka, Kosova i Makedonije. Nezadovoljni postojećom vlašću, sandžački Bošnjaci počinju pružati oružani otpor. On je u početku bio sporadičan, da bi kasnije poprimio organizovan oblik. Na čelo ovog pobunjeničkog (komitskog) pokreta nalazio se Jusuf Mehonjić ( ) rodom iz sela Grančareva u Šahovićkoj opštini kod Bijelog Polja (Akovo). I u novoformiranoj Kraljevini Jugoslaviji stanje nije bilo bolje. Naprotiv, Bošnjacima i Albancima se negira vjerski i nacionalni identitet. Zulum Beograda je postao neizdržljiv, pa se u šumu odmeće veliki broj sandžačkih Bošnjaka i kosovskih Albanaca. Ove druge su predvodili Bajram Curi i Hasanbeg Priština. Režim kralja Aleksandra i Nikole Pašića zavodi krvavi teror šaljući vojsku, žandarmeriju i tzv. leteći odred četničkog vojvode Koste Pećanca. Bošnjačka i albanska sela gore, nedužni narod se ubija bez ikakve presude i dokaza, a sve se to događa u miru, jer je rat bio završen godine. Nakon što su Crnogorci sa Kolašina i Mojkovca izvršili genocid nad bošnjačkim stanovništvom Šahovića 11. novembra 1924, pokreće se veliki talas iseljavanja u Tursku. Za ovaj genocid nikada niko nije odgovarao, kao ni za onaj počinjen od istih katila u Plavu i Gusinju i godine. Komitske čete su bile najbrojnije u bjelopoljskom, novopazarskom, sjeničkom, tutinskom, rožajskom, beranskom, plavsko-gusinjskom, a žilav otpor su pružale i komite Huseina Boškovića u pljevaljskom srezu, sve do bosanske granice. Komitski pokret na Kosovu i u Sandžaku imao je oslobodilački karakter, prvi je težio ujedinjenju svih Albanaca u jednu državu, a drugi, sandžački, borio se za oslobođenje okupirane teritorije i pripajanje matici Bosni i Hercegovini u čiji je sastav bio sve do Berlinskog kongresa godine. Najpoznatije vođe sandžačkih komita bili su glasoviti junaci i vitezovi bošnjačkog otpora: Jusuf Mehonjić ( ), Husein Bošković ( ) i Feriz Salković ( ). U užoj pratnji Mehonjića nalazio se njegov brat Hakija, zatim braća Mahmut i Arslan Jejna iz sjeničkog sreza, Arslan Buča iz Gubavča, Nuko Hot iz Suhog Dola, Belo i Nuško Ljuca, Husein Karadan iz Boroštice, Azem Međedović, Džemo Kandić i mula Agan Kojić iz Plava, Hajdar Dautović iz Komarana i drugi. U Bihoru su komite predvodili braća Sait i Jusuf Hadrović i Vejsil i Sinan Đukić. Jusuf Mehonjić je ubrzo postao bošnjački nacionalni junak u Sandžaku, koga su na sve strane krili i pomagali. Vojne i žandarmerijske potjere, pokrenute za njim, uvijek su se završavale s neuspjehom, a četnici Koste Pećanca 23. avgusta 1921, u Bici na Komaranu kod Brodareva, doživljavaju najveći poraz. Njegovi jataci se ni pod koju cijenu nisu htjeli odreći saradnje sa njim. Beogradski režim je otvorio specijalne zatvore za članove porodica odbjeglih kosovskih i sandžačkih komita. Bile su to tzv. IZOLACIJE. O izolaciji se saznavalo potajno, u povjerenju. Na području Srbije postojale su izolacije u Gornjem i Donjem Milanovcu i u Nišu. Tamo su se zatvarali uhvaćeni komitaši iz Sandžaka i sa Kosova i njihovi jataci. Veoma mali broj ljudi je izvukao živu glavu iz ovih kazamata. Opširnije o komitskom pokretu u Sandžaku i na Kosovu pisao sam sa gospodinom Nurom Sadikovićem u našim knjigama: Sinovi Sandžaka (1996), Sandžak porobljena zemlja (2001) i Kako se kalio Sandžak štampane godine. Ono šta me je posljednjih dvadeset godina tjeralo da uradim dokumentarni film o Jusufu Mehonjiću jeste činjenica da niko nije znao način na koji je stradao ovaj junak i gdje se nalazi njegov mezar (grob). Iako je Mehonjić svojom borbom za oslobođenje i zaštitu sandžačkih Bošnjaka ispisao najljepše stranice historije našeg naroda, njegova smrt je ostala velika enigma za mnoge historičare i poštovaoce. Nakon Drugog svjetskog rata, a posebno posljednjih 20 godina, srpska tajna policija je lansirala priču da je za smrt Jusufa Mehonjića odgovoran Albanac pobratim, kako bi se i na taj način pokušala anulirati historijska činjenica da su upravo Albanci više puta spašavali Bošnjake Sandžaka tokom 20. vijeka. Ja sam u ljeto došao do pouzdanih informacija da je Mehonjić ubijen u okršaju sa albanskom žandarmerijom u selu Arapaj kod mjesta Šijak nedaleko od luke Drač. Jedini opipljiv dokaz od koga sam pošao bila je činjenica da je Jusuf Mehonjić u braku sa Nazom Kolić imao sina Lutva, koji je živio u selu Hamilj kod grada Fiera u srednjoj Albaniji. Ovaj podatak sam dobio godine od rahmetli Salka Brahovića iz Brodareva, koji je bio u bliskom srodstvu sa Mehonjićem. Situaciju je iskomplikovala i informacija da je krajem u Sandžak stigao unuk Jusufa Mehonjića iz Turske. Bio je to izvjesni Našid

27 Ešlik iz grada Kajserija, koji se predstavljao kao Jusufov unuk, penzionisano vojno lice i hadžija. Meni nije bilo jasno da li je tačna ona informacija koju sam g. dobio od Salka Brahovića, da je Jusuf imao samo jednog sina Lutva, i da on živi u Albaniji, ili ova informacija, da njegovi potomci žive u Turskoj, a ne u Albaniji. Navedeni gospodin Ešlik je g. zaista došao u Sandžak i stupio je u kontakt sa novinarom Almirom Mehonjićem iz Prijepolja. Almir nije ulazio dublje u pojedinosti oko familije dotičnog hadžije Ešlika. Međutim, ja sam bio jako zainteresovan za gospodina, pa sam od Almira dobio njegov br. telefona u Turskoj. Pozvao sam ga i postavio mu par prostih pitanja vezanih za Jusufa Mehonjića. Međutim, njegov navodni unuk nije umeo da odgovori na njih, da bi na kraju priznao da on nije unuk komitskog vođe Jusufa Mehonjića već nekog drugog Jusufa. Tragom informacije objavljene u mojoj knjizi Sinovi Sandžaka (1996), da u selu Hamilj živi Jusufov sin Lutvo, pošao je i istraživač iz Bara gospodin Mirza Kurgaš. Informacija se pokazala tačnom i on je u Albaniji zaista upoznao prave unuke Jusufa Mehonjića, dok je njegov sin Lutvo umro godine. U međuvremenu sam od gospodina Almira Mehonjića dobio br. telefona najstarijeg Jusufovog unuka koji se također zove Jusuf (1948). Prilika da se konačno sretnem sa pravim potomcima legendarnog Jusufa Mehonjića ukazala se u ljeto godine. Tada sam, boraveći u Ulcinju, telefonom stupio u kontakt sa unukom Jusufom i najavio dolazak u grad Fier. Najstariji unuk Jusuf nije krio oduševljenje mojim dolaskom, s obzirom na to da je čuo za mene još davne godine kada je izašla moja prva knjiga Sinovi Sandžaka na čijoj se naslovnoj strani nalazi slika njegovog djeda Jusufa. Iz Ulcinja sam pošao kolima sa svojim sinom Mehmedom u pravcu albanske granice. Bio je to moj prvi susret sa Albanijom. Nekada najzatvorenija i jedina zvanično proglašena ateistička zemlja na svijetu, zemlja sa bunkera, nakon smrti diktatora Envera Hodže ( ), danas pokazuje sasvim drugo lice. Albanija danas zaista doživljava ekonomski procvat. Gradi se na sve strane, od auto-puteva, hotela, do privatnih luksuznih kuća. Strani kapital je ovdje ušao na velika vrata. Od Ulcinja do grada Fiera u Albaniji ima tačno 202 kilometra. Iako smo taj put mogli proći mnogo brže, Mehmed i ja nismo žurili, već smo znatiželjno upijali svaki detalj ove, po kulturi, vjeri i tradiciji, tako bliske a tako daleke zemlje. Kažem tako daleke, jer je ova zemlja do godine bila hermetički zatvorena i njen paranoični predsjednik Enver Hodža ju je 40 godina držao izolovanom od čitavog svijeta. Zahvaljujući mudroj politici premijera Saliha Beriše, Albanija je doživjela veliki ekonomski razvoj i uspješno prolazi kroz period tranzicije. Nažalost, o njenom razvoju srpska i crnogorska televizija danas malo ili nimalo ne izvještavaju. Sve se svodi na otrcanu priču u koju ni oni sami ne vjeruju, kako danas u Albaniji živi veliki broj Crnogoraca i Srba, pokušavajući da tamošnje bošnjačko stanovništvo iz Sandžaka i Bosne i Hercegovine prikažu kao svoje, iako su Bošnjaci u Albaniju pobjegli od njihovog terora zavedenog između dva svjetska rata, u Kraljevini Jugoslaviji. Put nas je vodio kroz gradove: Skadar (Shkoder), Lješ (Lezhe), Kruju (Kruje), Drač (Durres), Kavaju (Kavaje), Ljušnje (Lushnje) i konačno Fier. Na samom ulazu u grad čekao nas je Jusuf Mehonjić, najstariji unuk junaka Jusufa Mehonjića. Sa njim je bio i gospodin Fehim Salković, sinovac čuvenog komitaša Feriza Salkovića. Nakon što smo se odmorili i upoznali, moja prva želja je bila da obiđem mezar najvećeg sandžačkog gazije Jusufa Mehonjića. Bio je to jedan od mojih najsrećnijih trenutaka u životu, da mogu izučiti Fatihu najvećim sandžačkim sinovima. Pored Jusufa Mehonjića, na groblju Baltez, koje se nalazi pored sela Hamilj, ukopani su i Feriz Salković, Nazif Škrijelj, Sinan Delija Paljevac i mnogi drugi. U susjednom selu Radostin ukopan je Jusufov brat Hakija, koji je umro pred Drugi svjetski rat. Poslije podneva smo obišli grad Fier. To je danas moderan grad sa širokim ulicama i novoizgrađenim stambenim četvrtima. I Fier kao i Novi Pazar ima dva univerziteta. U centru se nalazi velelepna džamija izgrađena godine. Bio je mjesec ramazan pa su opštinske vlasti istakle veliki transparent sa natpisom: Ramazan mubarek olsun. U razgovoru sa unukom Jusufom i Fehimom Salkovićem saznao sam mnoge nove detalje na osnovu kojih sam lahko rekonstruisao način na koji je ubijen Jusuf Mehonjić, što je za mene i mnoge Bošnjake iz Sandžaka bila velika enigma. Ovo je bio posljednji detalj u mozaiku priče o našem junaku Mehonjiću. Nakon dvadeset godina bavljenja ovom tematikom uspio sam da, u aprilu godine, u saradnji sa Sandžak TV iz Novog Pazara, realizujem dokumentarni film pod nazivom Jusuf Mehonjić heroj Sandžaka. Pored mnogobrojnih fotografija, film sadrži i četiri intervjua: Prvi: sa mr. Avdijom Avdićem, najboljim poznavaocem komitskog pokreta u Sandžaku. Drugi: sa hadži Kambom Hukićem, unukom Smaila Huke, koji je nepravedno osumnjičen za ubistvo Jusufa Mehonjića. Treći: sa Jusufom (1948), najstarijim unukom junaka Jusufa Mehonjića. Četvri: sa Fehimom Salkovićem (1946), sinovcem Feriza Salkovića. Prvi cilj ovog filma je da našoj i široj javnosti ukaže na jedan od najmračnijih perioda u historiji sandžačkih Bošnjaka (period Kraljevine Jugoslavije) i na hrabru borbu njenih zaštitnika (komitaša) koji su živote dali da bi mi danas živjeli. Neka im je rahmet veliki! Drugi cilj filma je da argumentovano ukaže da ubistvo najvećeg sandžačkog junaka nije izvršio Albanac, pobratim, kako je zvanični Beograd tvrdio, a sve u cilju stvaranja mržnje između Bošnjaka i Albanaca. SEHARA 27

28 BOŠNJACI NEKA VAM JE MUBAREK DAN BAJRAKA