REFORMA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET DAMIR MUSLIĆ REFORMA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA DIPLOMSKI RAD RIJEKA, 2013.

2 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET REFORMA MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA DIPLOMSKI RAD Predmet: Predmet: Međunarodne financije Mentor: Prof. dr. sc. Mario Pečarić Student: Damir Muslić Matični broj: Smjer: Financije i bankarstvo

3 SADRŽAJ stranica 1. UVOD Predmet istraživanja Problem istraživanja Objekt istraživanja Svrha i ciljevi istraživanja Korištene znanstvene metode PROCES FORMIRANJA MMF-a Osnivanje mmf-a Ciljevi osnivanja i evolucija fonda Članstvo u MMF-u Struktura MMF-a Izvori sredstava i zajmovi AKTIVNOSTI MMF-a Konzultativna uloga MMF-a Konzultacije po članku IV. statuta Reprogramiranje dugova u pariškom klubu Financijska podrška fonda Politika rezervne tranše Politika kreditnih tranši Stand-by i prošireni aranžmani Olakšice u provođenju transformacijskih procesa Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom Neformalno pračenje Pojačani nadzor Aranžman predostrožnosti ZNAČAJKE REFORME MMF-a U 21. STOLJEĆU Utjecajni čimbenici na reformu MMF-a u 21. stoljeću Program reforme MMF-a Reforma u upravljanju MMF-om Reforma instrumenata prevencije krize Reforme instrumenata financiranja niskodohodovnih država Reforme u međunarodnom monetarnom sustavu HRVATSKA I MMF Pristupanje članstvu MMF-a Konvertibilnost hrvatske valute Suradnja hrvatske i MMF-a Prvi stand-by aranžman...42

4 5.3.2 Prošireni aranžman (EFF EXTENDED FOUND FACILITIES) Stand-by aranžman odobren godine Stand-by aranžman odobren godine Stand-by aranžman odobren godine Ocijene i preporuke MMF-a za godinu Svijetska kriza i hrvatska ZAKLJUČAK...54 LITERATURA...56

5 1. Uvod 1.1. Predmet istraživanja Globalna ekonomska suradnja a naročito međudržavno valutno povjerenje snažno je uzdrmano II. svj. ratom te svim njegovim negativnom implikacijama. Potreba za što bržom obnovom ratom pogođenih zemalja zahtjevalo je od svjetskih gospodarstava visoki stupanj ekonomske suradnje čiji je preduvjet reguliran i stabilan međuvalutni režim. Rezultat takvih težnji je uspostavljanje institucije Međunarodni monetarni fond koja kao središnja globalna monetarna institucija predstavlja jamca globalne monetarne i makroekonomske stabilnosti. Međunarodni monetarni fond je jedna od najvažnijih međunarodnih financijskih institucija. Osnovana tijekom konferencije u Bretton- Woodsu godine s ciljem razvijanja međunarodne monetarne suradnje. Djelatnost Fonda uvukla se u mnoge pore nacionalnih privreda u kojima svoju funkciju ostvaruje putem nadziranja, te financijskim i tehničkim putem. Danas broji gotovo 187 članica među koje se ubraja i Hrvatska koja je članicom postala godine Problem istraživanja Problem istraživanja je činjenica da MMF u više od pola stoljeća djelovanja nije uspio polučiti željene rezultate a istodobno nije u fokusu sve širih rasprava o nužnim reformama posebice u svijetlu aktualne globane ekonomske krize Objekt istraživanja Objekt istraživanja je Međunarodni monetarni fond 1.4. Svrha i ciljevi istraživanja Svrha istraživanja je prikazati moguće puteve ostvarivanja reformi fonda te ukazati na nužnost veće brzine, efikasnosti, preciznosti i pravovremenosti djelovanja fonda. 1

6 Ciljevi istraživanja odnose se na rezultate istraživanja temeljnih značajki Međunarodnog monetarnog fonda, posebice uloge i značaja fonda u svjetskoj gospodarskoj krizi na početku 21. stoljeća i nužnosti provođenja reforme u skladu s trendovima na globalnom tržištu, te prezentaciju dobivenih rezultata. Za ostvarenje ciljeva potrebno je utvrditi: 1) Kako je tekao razvoj Međunarodnog monetarnog fonda od njegovog uspostavljanja do danas? 2) Na kojim temeljima je formiran fond te koja je njegova uloga u svijetu? 3) Koje su značajke funkcioniranja Međunarodnog monetarnog fonda? 4) Koji su suvremeni problemi Međunarodnog monetarnog fonda? 5) Koje su značajke reforme Međunarodnog monetarnog fonda na početku 21. stoljeća? 6) Kakav je aktualni odnos Hrvatske i Međunarodnog monetarnog fonda? 1.5. Korištene znanstvene metode Tijekom istraživanja i formuliranja rezultata diplomskog rada u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda, povijesna metode, metoda analize i sinteze, komparativna metoda, metoda klasifikacije, metoda kompilacije, deskriptivna metoda, metoda generalizacije i specijalizacije, te metode dokazivanja i opovrgavanja. 2

7 2. Proces formiranja MMF-a 2.1.Osnivanje MMF-a Međunarodni monetarni sustav svoj konačni krah doživljava krajem 2. svjetskog rata. Već i prije rata svijet se počeo suočavati sa problemima međunarodnih plaćanja zbog čega se počinju tražiti rješenja koja će stabilizirati monetarnu sferu i stvoriti preduvjete za rast međunarodne razmjene. U svrhu pronalaska izlaza iz takve situacije godine u Bretton Woodsu održana je međunarodna konferencija o monetarnim i financijskim problemima, a u sklopu iste osnovan je Međunarodni monetarni fond. Međunarodni monetarni fond MMF (International Monetary Fund - IMF), specijalizirana je institucija Organizacije ujedinjenih naroda sa stalnim sjedištem u Washingtonu 1. Njezin Sporazum, odnosno Statut potpisale u 27. prosinca godine 43 zemlje članice. Statut MMF-a, predviđa ova institucija, unaprijeđuje međunarodnu monetarnu suradnju, potiče razvoj svjetske trgovine, unaprijeđuje stabilnost međuvalutnih odnosa, razvija multilateralni platni sustav, suzbija ograničenja u financijskom prometu i pomaže članicama u rješavanju platnobilaničnih neravnoteža. 2 Osnivanjem MMF-a stvoreni su institucionalni okviri za globalni monetarni sustav. Slom zlatnog standarda te ljudski i materijalni gubici uzrokovani ratom uvjetovali su ovaj pokušaj stabilizacije svjetskih valuta, a putem monetarne konsolidacije i dostizanje gospodarskog razvoja što bi u konačnici vodilo do postizanja globalne stabilnosti, globalnog ekonomskog rasta ali i blagostanja putem povećanja svjetske trgovine. Dakle, svjetska zajednica krenula je putem koji u prvom planu ima rješavanje problema stabilnosti nacionalnih valuta što bi omogućilo i međunarodnu razmjenu. U skladu sa ciljevima Fonda, financijska pomoć bi bila pružena zemljama članicama. Takav proces rezultirao je uspostavom konvertibilnosti u suvremenom smislu u nekoliko zapadnoeuropskih država tek 60-ih godina prošlog stoljeća pa upravo te zemlje (SAD, Švicarska, Kanada, Australija...) postaju zemlje stabilnih valuta i glavni nositelji ovih procesa. 1 Strahinja, D.: Međunarodna ekonomija : Teorija i politika, Digital point tiskara, Rijeka, 2007., str Aćimović, M. : Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet Opatija, Opatija, 1995., str

8 2.2. Ciljevi osnivanja i evolucija MMF-a sljedeći: Ciljevi osnivanja međunarodnog monetarnog fonda prema odredbama Statuta 3 su 1. Unapređenje međunarodne monetarne suradnje putem čvrste i stabilne institucije koja pruža tehničke mogućnosti za konzultacije i suradnju država na rješavanje međunarodnih monetarnih problema. 2. Potpomaganje ekspanzije i ravnomjernog rasta međunarodne trgovine i na taj način doprinosi razvoju i održavanju visoke razine zaposlenosti i ostalih proizvodnih čimbenika. 3. Unapređenje stabilnosti tečajeva, održavanje pravilnih intervalutarnih odnosa između zemalja članica i sprječavanja njihovog umjetnog obaranja. 4. Pomaganje i poticanje uvođenja multilateralnog sustava plaćanja u odnosu na tekuće transakcije između zemalja članica. 5. Pružanje pomoći zemljama članicama putem raspoloživih sredstava Fonda, kako bi mogle lakše otkloniti neravnoteže i poremećaje u bilanci plaćanja, bez upotrebe mjera koje usporavaju razvoj u zemlji ili inozemstvu. 6. Smanjenje trajanja i inteziteta neravnoteže u bilanci plaćanja zemalja članica. U ostvarivanju tih ciljeva, Fond se koristio raznim mehanizmima i instrumentima, a danas je od originalnog Bretonvudskog sustava ostalo jako malo, a i to što je i ostalo poprilično je izmjenjeno. Dva su karakteristična perioda egzistiranja MMF-a, od trenutka njegova osnutka pa do danas. Prvo razdoblje odnosi se na evoluciju njegova formiranja i prilagodbe uvjetima međunarodnog monetarnog komuniciranja u poslijeratnom razdoblju, a drugo na početak suvremenog načina života, tj. raspada njegova monetarna sustava pa do danas tj. do početka kreiranja međunarodnih ekonomskih odnosa globaliziranog svijeta. 4 3 Srb V., Matić, M. : Bankarstvo u gospodarstvu, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2001., str Trlin, V.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski institut Zagreb i Sveučilište u Mostaru, Zagreb, 1999., str

9 U tablici 1. prikazan je kronološki razvoj MMF-a i najvažniji događaji koji su obilježili njegovo djelovanje. Izrazito bitne godine u njegovom razvoju bile su kada je aktiviran GAB 5 i kada SPV stupa na snagu godina bila je od ključne važnosti jer označava kraj konvertibilnosti dolara u zlato, a ujedno i uvođenje dodatnog poreza na sav uvoz u SAD. Tim činom prestao je funkcionirati međunarodni monetarni sistem prema principima koji su definirani u Bretton-Woodsu. Slijedeći presudni događaj dogodio se kada je izvršeno udruživanje MMF-a i Svjetske Banke u provedbi zajedničkih ciljeva do godine. Tablica 1. Kronološki prikaz važnijih događaja kroz povijest MMF-a Godina Događaj Konferencija u Bretton Woodsu na kojoj je konstruiran statut MMF-a i Svjetske banke Statut stupa na snagu nakon što ga je potpisalo 29 država MMF počinje s radom, prvi zajam odobren Francuskoj Izvršni odbor odobrio stand-by aranžmane Izvršni odbor prihvatio uvjete Općeg sporazuma o posuđivanju (GAB) Aktiviran GAB davanjem zajma Velikoj Britaniji Odbor guvernera odobrio uvođenje specijalnih prava vučenja (SPV) SPV stupa na snagu Ukinuta konvertibilnost dolara za zlato Prihvaćen sustav fluktuirajućih tečajeva Vrijednost SPV-a počinje se određivati na pojednostavljenoj košarici valuta od 5 zemalja (američki dolar, njemačka marka, francuski franak, japanski jen i britanska funta) Revidiran i proširen GAB Prihvaćanje strategije rješavanja vanjskog duga zemalja u razvoju Prijedlog odbora o povećanju kvota sa 90 milijardi SPV-a na 135 milijardi SPV-a Odobren najveći stand-by zajam do tada, Meksiku 5 GAB Opći sporazum o posuđivanju- posebna kreditna linija koja predstavlja mogućnost Fonda da posudi određeni iznos novca po tržišnim uvjetima kako bi nesmetano mogao provoditi svoje funkcije 5

10 1998. Uganda postaje prva članica kojoj je oprošten dio vanjskog duga u iznosu od 350 milijuna američkih dolara Povećanje kvota prema 11. Općoj reviziji kvota na 212 milijardi SPV-a Udruženje MMF-a i Svjetske banke u nadzoru i provedbi ciljeva za globalni razvoj do godine afričkih zemalja oprošten 100% dug u iznosu od 3,3 milijarde dolara Odbor MMF-a predlaže paket reformi vezanih uz kvote Izvor: Babić, M.; Babić, A.: Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb, 2000., str Na slijedećem grafikonu prikazano je kretanje vrijednosti dolara. Nakon formiranja MMF-a, SAD se postavio kao vodeća država svijetskog gospodarstva zbog čega je američka valuta određena kao međunarodna rezerva. Paritetni tečaj dolara bio je utvrđen u odnosu 35 dolara za 1 uncu zlata. Dolar je zamijenio zlato, najprije kao valuta prilikom obračunavanja, a zatim kao svijetski priznata valuta i međunarodno platežno sredstvo koje se ne može konvertirati u zlato. Naime, 15. kolovoza predsjednik Nixon ukida konvertibilnost dolara za zlato i tim činom završava era Bretton Woodsa. Nakon tog čina vrijednost dolara počinje strmoglavo padati. Grafikon 1. Kretanje vrijednosti dolara mg zlata Vrijednost Godina Izvor : 6

11 2.3. Članstvo u MMF-u Članstvo u MMF-u otvoreno je za svaku zemlju koja je voljna svoju, nacionalnu politiku gospodarskih odnosa s inozemstvom prilagoditi Statutu MMF-a. Gotovo sve zemlje svijeta članice su Fonda. One mogu istupiti iz članstva, a mogu i zatražiti ponovni primitak. Od trenutka osnivanja Fonda pa sve do danas broj članica porastao je na 185. Kao središnja globalna monetarna institucija, MMF izravno utječe na najvažnije financijske i gospodarske odluke u svijetu. Zbog toga, status njezinih članica izrazito je privlačan jer podrazumijeva da se radi o stabilnom i za međunarodni kapital privlačnom gospodarstvu. S druge strane to znači da svaka zemlja koja postane njezina članica ujedno postaje i članica Svjetske banke koja pomaže zemljema u rješavanju njihovih gospodarskih problema i financiranju razvojnih projekata kroz odobravanje dugoročnih zajmova. Grafikon 2. Rast broja članica od do godine Broj članica Godine Izvor ( ) 7

12 2.4. Struktura MMF-a MMF ima karakter pravne osobe, on može sklapati ugovore, raspolagati imovinom, stjecati je i baviti se raznim poslovima iz monetarne sfere. Prema čl. XII, st. 1 Statuta IMF njegova upravna struktura sastoji se od: 6 1. Odbora guvernera (Board of Governors) 2. Izvršnog odbora (Executive Board) 3. Upravnog direktora (Managing Director) i ostalog osoblja. Odbor guvernera je najviši organ upravljanja Fonda, a sastoji se od predstavnika svih zemalja članica. Svaka članica imenuje guvernera i njegova zamjenika koji ih predstavljaju u Fondu. Najčešće su to ministar financija i guverner središnje nacionalne banke. Guverneri biraju predsjednika između sebe, a njihov se odbor sastaje redovito godišnje i to zajedno s Odborom guvernera Svjetske banke. Ti sastanci se održavaju dvije godine zaredom u Washingtonu, a svake treće godine izvan SAD-a. Izvršni odbor odgovoran je za vođenje tekućih poslova kao i za pripremu godišnjih izvještaja u kojemu se diskutiraju sve aktivnosti Fonda i daju preporuke za rješenje tekućih poteškoća. Izvršni se odbor sastoji od 24 izvršna direktora od kojih 5 imenuju članice Fonda s najvećim kvotama. Ostalih 19 predstavnici su grupa zemalja raspodjeljenih tako da ti direktori imaju otprilike jednaku glasačku moć. Izvršni direktori predstavljaju MMF u svojim zemljama ili grupama zemalja koje su ih izabrale, ali i te zemlje u Fondu. Upravo oni vrše odabir Upravnog direktora. Upravni direktor istodobno je predsjednik Izvršnog odbora i šef osoblja zaposlenog u Fondu, a odgovoran je i za organizaciju, imenovanja i otpuštanja. MMF je organiziran regionalno i funkcionalno. Postoji pet regionalnih sektora i to za Afriku, Aziju, Europu, Srednji istok i američki kontinent. Funkcionalnih dijelova ima deset i to su: administracija središnje banke, devizni i trgovinski odnosi, vanjski odnosi, fiskalni poslovi, Institut MMF-a, pravni dio, istraživački dio, tajništvo te računovodstvo i financije Fonda. 6 Babić, M., Babić, A.: op.cit., str

13 2.5. Izvori sredstava i zajmovi MMF-a Postoji četiri glavna izvora sredstava MMF-a koje on koristi za davanje kredita zemljama članicama: 7 1. upisom kvota članica, 2. posuđivanjem na tržištu, 3. pristojbe za korištenje sredstava, dohodak od investicija, 4. kamate na Fondove SPV-a. Mogućnosti dobivanja zajmova razlikuju se s obzirom na izvore sredstava MMF-a namjenjenih za zajmove u funkciji rješavanja poteškoća neuravnoteženosti bilance plaćanja. One se mogu podijeliti u tri vrste: 8 1. Permanentne (stalne) mogućnosti koje se temelje na stalnim izvorima sredstava MMF-a. U njih su uključeni rezervna (zlatna) tranša, četiri kreditne tranše, proširena mogućnost kompenzacijskog financiranja i mogućnost financiranja stabilizacijskih zaliha, 2. Privremene mogućnosti koje se temelje na sredstvima koje MMF posuđuje na tržištu kapitala. U njih se uključuju mogućnost za financiranje uvoza nafte, dodatne mogućnosti i proširena mogućnost dobivanja sredstava, 3. Ostale mogućnosti Fonda, kao što su račun subvencija za financiranje uvoza nafte, račun subvencija u vezi s dodatnim mogućnostima financiranja, trust fondovi. Međunarodni monetarni fond u svom poslovanju i djelovanju primjenjuje slijedeće vrste kreditiranja: Prava vučenja Okvirne kredite Specijalna prava vučenja (SPV) 7 Babić, M., Babić, A.: op.cit., str Mileta, V. : Uvod u međunarodne ekonomske odnose, Centar društvene djelatnosti saveza socijalističke omladine hrvatske, Zagreb, 1980., str

14 Prava vučenja predstavljaju mogućnost kupnje neke strane valute za domaću valutu. Članica MMF-a tada je dužna u zadanom roku otkupiti vlastitu deponiranu valutu. Ako članica zapadne u platnobilanične probleme, ona od MMF-a uzima okvirne kredite, ali uz vrlo stroge uvjete postavljene od strane Fonda koje mora ispunjavati u zadanom roku. Kad zemlja dužnik ima manje privredne poteškoće, a uzima okvirni kredit, dobiva kredit na osnovi tzv. Odredbe pojačanog praćenja, koji se odobrava uz nešto povoljnije uvjete. Specijalna prava vučenja predstavljaju bezuvjetno pravo vučenja valuta drugih zemalja, dakle sredstva vlastitih rezervi svake zemlje. 9 To nije međunarodna valuta ali je zemlje mogu koristiti za kupnju konvertibilnih valuta. Predstavljaju međunarodnu rezervu aktive koju Fond kreira te oblik međunarodne likvidnosti. Specijalna prava vučenja nastala su kao posljedica potreba za rješenjem koje bi omogućilo adekvatn rast svjetskih rezervi likvidnosti a da se ne poveća deficit platne bilance SAD-a. Najveća sredstva Fond dobiva upisom kvote pojedinih zemalja članica. Svaka članica unosi određenu kvotu izraženu u SPV, koje joj daje određenu glasačku snagu (broj glasova) i predstavlja osnovu za maksimalni iznos korištenja sredstava Fonda i za udio u alokaciji SPV. Nakon realiziranog članstva u MMF-u svaka zemlja ima 250 početnih glasova plus po jedan za svakih SPV. Vrijednost SPV-a u početku je bila jednaka vrijednosti dolara, no nakon ukidanja konvertibilnost dolara za zlato njegova se vrijednost izražava putem košarice stabilnioh svijetskih valuta. Isprva su košaricu valuta činile valute zemalja koje su u svjetskom izvozu sudjelovale s više od 1%, a dogovoreno je da se vrijednost SPV-a određuje na temelju košarice 5 valuta u koje su se ubrajale USD, DEM, japanski jen, francuski franak i engleska funta. Uvođenjem eura, košarica SPV-a sastoji se od četiri svjetske valute. U skladu s time zamjenjena je i kamatna stopa za područje Euro zone koja postaje tromjesečni Euribor. Potrebno je naglasiti kako se vrijednost tečaja SPV-a kalkulira svaki dan, dok se procjena košare valuta provjerava i prilagođava svakih pet godina. 9 Baban, Lj.. Međunarodna ekonomija, III. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 1998., str

15 godine. U slijedećoj tablici prikazana je struktura košarice valuta na dan 17. travnja Tablica 2. Struktura košarice valuta na dan Valuta Iznos valuta prema pravilu MMF-a 0-1 Devizni tečaj US dolar ekvivalent Postotna promjena tečaja u odnosu na američki dolar Euro Japanski jen Sterling funta US dolar US $= SPV 1 SPV = US$ Izvor: ( ) Prava svake zemlje na dobivanje zajmova od MMF-a definirani su tranšama ili dijelovima njezine kvote koje su najčešće definirane kao 25% od iznosa njezine kvote. Slijedeća tablica prilazuje strukturu uplate kvote neke zemlje i njezine mogućnosti dobivanja zajma od Fonda. Tablica 3. Kvote prilikom izdavanja tranši KVOTA KREDIT MMF-A Zlato Domaća valuta Zlatna tranša Kreditna tranša Prva Druga Treća Četvrta 25% 25% 25% 25% 25% 25% 25% 25% 25% Izvor: Babić, M: Međunarodna ekonomija, 1996., Zagreb, str

16 Kvota se uplačivala 25% u zlatu, a 75% u vlastitoj valuti. Zemlja je prema prvotnim pravilima svake godine mogla dobiti zajam u iznosu 25% od svoje kvote. Tih 25% od kvote koje je uplaćeno u zlatu se zove zlatna tranša, a zajam u toj visini odobrava se automatski. Nakon demonetizacije zlata, zlatna tranša postaje rezervna tranša (razlika iznosa upisane kvote neke zemlje i iznosa u nacionalnoj valuti koju za tu zemlju drži MMF). Uzimanje zajma u visini rezervne tranše zemlja vrši tako da plaća MMF-u svoju valutu u iznosu od 25% svoje kvote te dobiva protuvrijednost u stranoj valuti. Kad to učini, MMF ima valutu zemlje u visini 100% njezine kvote. Kada je iskoristila rezervnu tranšu, zemlja svake sljedeće godine može dobiti zajam u iznosu od 25% njezine kvote što se naziva kreditna tranša. Ne dobivaju se automatski, već uz odobrenje Fonda, a kamate svake godine rastu dok se uvjeti Fonda postrožuju. Dobivaju se tako da zemlja deponitra svoju valutu u Fondu u iznosu 25% kvote. Nakon što iskoristi sve mogućnosti dobivanja kredita, MMF njezinu valutu ima u iznosu od 200% kvote. Maksimalni iznos kredita kroz 5 godina jest 125% njezine kvote, tj. zlatna tranša plus četiri kreditne. Prije nego li MMF odobri kredit zemlji članici, potrebno je izvršiti pregovore s Fondom. Članica fondu upućuje pismo namjere u kojem potvrđuje da će svoju odluku striktno provoditi u predviđenom roku. Prihvaćanjem pisma namjere, Fond odobrava prvu tranšu kreditnog aranžmana, a potom pod strožijim uvjetima i ostale tranše. To podrazumjeva standby aranžmane u sklopu kojih je članica dužna, prije svake slijedeće tranše dokazati da je postupila u skladu s pismom namjere i da je ispunila zahtjevane uvjete. Kada neka zemlja zatraži zajam od MMF-a, on joj predlaže određene mjere ekonomske politike sa svrhom da se u razumnom roku uklone razlozi koji su uvjetovali teškoće u bilanci plaćanja. MMF u pravilu financira samo jedan dio neravnoteže u bilanci plaćanja zemlje članice. Ostatak neravnoteže financiraju drugi kreditori. Uvjetovanjem svog zajma, MMF ubrzava strukturna prilagođavanja zemlje i tako povećava povjerenje kreditora i investitora. Time MMF ostvaruje ključnu ulogu u organizaciji financiranja eksterne neravnoteže neke zemlje od strane drugih zemalja, njihovih središnjih ili komercijalnih banaka kao i Svjetske banke i Banke za međunarodna plaćanja u Baselu. Uvjetovanost korištenja zajmova mijenjala se je tijekom vremena u skladu s promjenama globalne ekonomske situacije u svijetu. Ta uvjetovanost znači prihvaćanje dogovorenog paketa mjera stabilizacije, koji je najčešće sadržavao tzv. norme ili kriterije 12

17 izvršenja čiji je cilj ostvariti odgovarajuće devizne rezerve u platnoj bilanci, odgovarajuću razinu stabilnosti cijena te eventualno stanoviti ekonomski rast. 10 Polovina dosad odobrenih sredstava otpada na zemlje u razvoju. Fond svoju pomoć odobrava isključivo za otklanjanje gospodarstvenih teškoća u bilanci plaćanja, a ne i za financiranje gospodarskog razvoja zemlje. MMF vrši kratkoročno i srednjoročno kreditiranje svojih članica. Na odobrena sredstva naplaćuje kamatu koja se utvrđuje svake godine, osim za sredstva koja su odobrena u sklopu dopunskog i proširenog financiranja. Na takva sredstva naplaćuje se tržišna kamata uvećana za troškove Fonda. 11 Tablica 4. Kvote i glasačka moć izabranih zemalja kod MMF-a u godini GLASOVI ČLANICA MILIJUNI SPV-A UKUPNI UKUPNI POSTOTAK KVOTA POSTOTAK SAD 42, , Japan 15, , Njemačka 14, , Francuska 10, , Velika Britanija 10, , Italija 7, , Rusija 5, , Švicarska 3, , Švedska 2, , Poljska 1, , Slovenija , Hrvatska , Izvor: ( ) 10 Zdunić, S.: Recesija se produbljuje, Banka, god. IX, br.2., Zagreb, 2000., str Aćimović, M: Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hoteljerski fakultet Opatija, Opatija, 1995., str

18 3. Aktivnosti i djelovanje MMF-a Tri su glavna područja aktivnosti 12 fonda: promatranje (nadzor), financijska i tehnička pomoć. Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja članica s obzirom na uvjerenje kako jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom i čvrstom deviznom tečaju, te pogoduje gospodarskom rastu i razvoju svjetske ekonomije. Financijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama fonda s platnom bilancom koja podupire politiku prilagodbe i reforme. Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i drugu pomoć svojim članicama pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima s MMF-om, te statističke podatke. Temeljna uloga MMF-a mogla bi se definirati kao: 1) konzultativna uloga i 2) financijska podrška Fonda Konzultativna uloga fonda Osnovni cilj konzultacija su uvid u makroekonomsku politiku članice, naročito eksterne politike, i njihova usklađenost s osnovnim ciljevima Fonda. Pritom Fond treba razmotriti konzistentnost politike vanjske zaduženosti s "održivom" pozicijom u platnoj bilanci zemlje članice. Fond radi toga u sklopu konzultacija prema članku IV. Statuta obično izrađuje srednjoročni scenarij zemlje članice i to za razdoblje od idućih pet godina Konzultacije po članku IV. Statuta Redovite konzultacije po članku IV. Statuta osnovno su sredstvo za ostvarivanje funkcije nadzora nad međunarodnim monetarnim sustavom, odnosno, nadzora Fonda nad politikom deviznog tečaja u smislu bilateralnih odnosa 13. Održavaju se najčešće jednom godišnje u obliku bilateralnih sastanaka predstavnika Fonda s predstavnicima zemlje članice. Na sastancima se razmatraju osnovna gospodarska kretanja, tj. polazeći od realnog sektora, analizira se stanje i kretanja u fiskalnom sektoru, monetarnom sektoru, sektoru gospodarskih 12 The IMF at a Glance: the Factsheet, 13 U smislu multilateralne suradnje, osnovno sredstvo za realiziranje nadzora je analiza svjetskih ekonomskih kretanja (World Economic Outlook) koja je redoviti predmet razmatranja organa upravljanja Fonda. 14

19 odnosa s inozemstvom kod kojeg je akcenat stavljen na politicu deviznog tečaja, ocjeni platne bilance, rezervne pozicije članice i visine vanjske zaduženosti. Pri analizama uzimaju se u obzir i sva ona kretanja (npr. pitanja socijalne skrbi, tržišta rada, plaća i sl.) koja utječu na uspješnost provođena makroekonomske politike, a koja u krajnjoj instanci zajedno sa analizama ostalih sektora, omogućavaju procjenu da li je članica predana razvijanju gospodarskih odnosa s inozemstvom koji će počivati na pravednim osnovama. 14 Dakle, namjera je bilateralnih sastanaka utvrditi da li se članica pridržava obveza definiranih člankom IV Statuta Reprogramiranje dugova u "Pariškom klubu" Fond pruža tehničku pomoć svojim članicama i daje savjetodavne usluge kreditorima u sklopu multilateralnih pregovora o odgodi vanjskih dugova pri tzv. "Pariškom klubu". Tri su temeljna načela koja se primjenjuju kod reprogramiranja dugova u okviru Pariškog kluba: (1) iminentno neplaćanje na vrijeme (dakle neizbježno je očekivati obustavljanje otplate zajmova od strane zemlje dužnika), (2) uvjeti reprogramiranja i (3) podjednaka podjela tereta reprogramiranja među vjerovnicima. 1) Neizbježnost neplaćanja na vrijeme vlade vjerovnici podržat će zahtjev zemlje dužnika za reprogramiranjem dospjelih obveza, a to znači dati joj olakšice u otplati duga samo ako postoje dokazi da ta zemlja neće moći uredno otplaćivati svoje obveze, tj. da će doći u situaciju neplaćanja na vrijeme ako joj se otplate ne reprogramiraju. Postojanje znatnijih nepodmirenih obveza po dugovima uzima se kao dovoljan dokaz da je zemlja dužnik došla u situaciju kad ne može otplaćivati svoje dugove i da je načelo iminentnosti neplaćanja na vrijeme zadovoljeno. Stručnjaci Međunarodnog Monetarnog Fonda (MMF) izrade projekciju bilance plaćanja za sljedeću godinu sa svim izvorima i uporabama deviznih sredstava. Kada su uporabe deviznih sredstava veće od njihovih izvora, postoji jaz financiranja koji se ne može drukčije premostiti nego neplaćanjem dospjelih obveza. 2) Uvjetovanost reprogramiranja budući da reprogramiranje dugova znači smanjivanje tereta otplate, vlade zemalja dužnica su sklonije tražiti reprogramiranje dugovanego poduzimati, često neugodne i nepopularne, mjere ekonomske politike radi uredne 14 Srkalović, N.: Alternative oblici suradnje Međunarodnog monetarnog fonda s članicama koji proizlaze iz funkcije nadzora, Privredna kretanja i ekonomska politika, Ekonomski institut, Zagreb, vol. 8., 1998., 65., str

20 otplate. Zbog toga zemlje kreditori uvjetuju reprogramiranje provođenjem određene ekonomske politike koja će eliminirati uzroke zaduženosti i osigurati uredno otplaćivanje dugova. Naravno, reprogramiranje ne rješava problem dugova. Ono samo daje predah za definiranje i provođenje konzistentnog skupa mjera i aktivnosti ekonomske politike radi rješavanja problema zaduženosti. Samo dobro definirana i odlučno provođena ekonomska politika može riješiti problem zaduženosti određene članice. Zbog toga vjerovnici postavljaju zemlji dužniku uvjete za reprogramiranje dugovanja. Ti se uvjeti mogu ukratko ovako opisati; definirati konzistentan skup mjera ekonomske politike kojim će se osigurati uredna otplata dugova. U skup mjera ekonomske politike kojima se uvjetuje reprogramiranje spada restrikcija svih oblika unutarnje (državne) potrošnje, što znači i opadanje životnog standarda stanovništva, mjere stimulacije izvoza, prije svega politikom tečaja, ograničavanja (smanjenje) uvoza itd. Budući da je posljedica svih tih mjera smanjenje životnog standarda u zemlji, vlade zemalja dužnica ih nerado provode. Kao preduvjet pokretanja pregovora o reprogramiranju dugova u okviru Pariškog kluba, zemlja dužnik mora zaključiti stand-by aranžman s MMF-om. A da bi zaključila stand-by aranžman s MMF-om zemlja dužnik mora prihvatiti određene uvjete o provođenju sasvim određene ekonomske politike. Kad je zemlja sklopila stand-bv aranžman s MMF-om, smatra se da je načelo uvjetovanosti reprogramiranja ispunjeno. 3) Srazmjerna razdioba tereta na vjerovnike Načelo razmjerne razdiobe tereta reprogramiranja među vjerovnicima znači da sve zemlje vjerovnici moraju podnijeti teret reprogramiranja razmjerno svome udjelu u dugovima (udio koji reprogramiraju). Da bi se ti uvjeti zaista i proveli, nužno je revidirati obveze plaćanja u pojedinim ugovorima o zajmu između zemlje dužnika i njezinih vjerovnika. Zbog toga se moraju sklopiti novi ugovori u skladu sa smjernicama danim u Dogovoru o reprogramiranju. Da bi se zemlju dužnika natjeralo da ne odugovlači s bilateralnim pregovorima, uveden je princip da se prije pristupanja novoj rundi pregovora o reprogramiranju u okviru Pariškog kluba, sve obveze po ranije reprogramiranom dugu moraju poštovati i izvršiti. A to znači da se prije toga bilateralni ugovori moraju i zaključiti. 16

21 3.2. Financijska podrška MMF-a Međunarodni monetarni fond omogućuje svojim članicama korištenje sredstava u sklopu pojedinih financijskih olakšica kao potporu otklanjanju poremećaja u njihovim platnim bilancama. 15 Članice Fonda mogu koristiti sredstva s računa općih sredstava u sklopu različitih vrsta olakšica. Obujam korištenja općih sredstava utvrđen je u relativnom iznosu kvote članice kod Fonda: Tablica 1. Mogućnost korištenja sredstava Fonda u sklopu pojedinih olakšica Na temelju starih kvota Na temelju novih kvota u % kvote od u % kvote od Politika kreditnih tranši i ''proširena olakšica'' Godišnje Kumulativno Olakšice za strukturno prilagođavanje Prva godina Druga godina Treća godina 15 Proširena olakšica za strukturalno prilagođavanje Maksimalno Izuzetno Prosječno Olakšice za kontingentno i kompenzatorno financiranje Kompenzatorno Kontingentno Uvoz žitarica Zaliha Olakšice za sistemsku transformaciju 50 Smanjenje duga Izvor: Franičević Grubić, D., et al.: Hrvatska i međunarodne financijske institucije svjetska pravila usmjeravanja razvoja, IMO-Institut za međunarodne odnose Zagreb, 1996., str Baban, Lj., Marjanović, G.: Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek 1998., str

22 Politika rezervne tranše Kupnja u sklopu "rezervne tranše" označava kupnju specijalnih prava vučenja od strane članice ili valute druge članice u zamjenu za vlastitu valutu, koja ne izaziva porast depozita u valuti članice na računu općih sredstava Fonda iznad njezine kvote. 16 Rezervna tranša se može definirati kao razlika između iznosa valute neke zemlje koju drži Fond i njezine kvote. Rezervna tranša dio je deviznih rezervi članice Fonda. Korištenje rezervne tranše ne smatra se kao korištenje kredita Fonda, pa nema obveze plaćanja pristojbi i obveze reotkupa. Članica može koristiti rezervnu tranšu bilo kada i to tako da deponira vlastitu, domaću valutu na račun općih sredstava Fonda u iznosu 25 posto svoje kvote u zamjenu za (konvertibilnu) valutu druge članice Fonda. Tada depoziti u domaćoj valuti te članice iznose 100 posto iznosa kvote Politika kreditnih tranši Članica Fonda može koristiti sredstva Fonda na način da kupi valutu druge članice za vlastitu, domaću valutu u četiri jednake tranše. Svaka tranša iznosi 25 posto iznosa kvote članice u Fondu. Uvjeti korištenja kreditnih tranši diferencirani su tako da su uvjeti korištenja sredstava u sklopu "prve kreditne tranše" liberalniji od uvjeta korištenja ostalih kreditnih tranši. Primjerice, kod "prve kreditne tranše" se ne primjenjuje "klauzula o konzultacijama" ('review clause"), "kriteriji izvršenja" i obročno korištenje sredstava ("phasiig of purchases"). Načela "uvjetovanosti" kod "prve kreditne tranše" ne primjenjuju se čak ni kad se sredstva koriste u sklopu zaključenog stand-by aranžmana. Nasuprot tome, kada se koriste ostale kreditne tranše, tzv. gornje kreditne tranše, točno se primjenjuju sva načela "uvjetovanosti". Kada članica iskoristi sve kreditne tranše, depoziti Fonda u domaćoj valuti te članice iznose 200 posto njene kvote. To je ujedno i gornja granica (limit) zaduženja članice kod Fonda u sklopu "politike kreditnih tranši". 16 Franičević Grubić, D.: op. cit., str Ibidem. 18

23 Stand - by i prošireni aranžmani Kreditne tranše mogu se koristiti isključivo u sklopu stand-by aranžmana i/ili proširenog aranžmana ("extended arrangements"). Prema samoj definiciji, stand-by aranžman ili prošireni aranžman odnose se na odluku Fonda kojom se članici omogućuje da se koristi sredstvima s računa općih sredstava u skladu s Uvjetima odluke, u određenom razdoblju i do određenog iznosa, a članica je obvezna izvršiti reotkup vlastite valute i plaćati naknade ('charges"). 18 Stand-by aranžmani, kao i prošireni aranžmani nemaju karakter ugovora. Osnovne značajke stand-by odnosno proširenog aranžmana ovise o vrsti poremećaja platne bilance, koji je temelj za podnošenje zahtjeva Fondu za korištenje općih sredstava. Kada je poremećaj u platnoj bilanci članice kratkoročnog ili cikličnog karaktera, Fond može odobriti stand-by aranžman. Ako je srednjoročnog strukturnog karaktera, potrebna sredstva iznad obujma korištenja mogućeg u sklopu politike kreditnih tranši te Fond može odobriti prošireni aranžmana. Nadalje, stand-by aranžman se može odobriti na rok od jedne do dvije godine, a prošireni aranžman na rok do tri godine. Reotkup vlastite valute mora se obaviti u roku tri i pol do pet godina (kod stand-by aranžmana) ili četiri i pol do deset godina (kod proširenog aranžmana). Rokovi reotkupa se računaju od datuma kupovine specijalnih prava vučenja. Stand-by ili prošireni aranžman Fond odobrava nakon pregovora između MMF-a, koji i službenih predstavnika članice Fonda. Na temelju rezultata pregovora, članica sastavlja poseban dokument tzv. "pismo o namjerama", koje potpisuje ministar financija ili guverner središnje banke ili obojica. U "pismu o namjerama" navode se namjere, aktivnosti i politike članice, koje čine njen makroekonomski program za razdoblje trajanja financijskog aranžmana. Fond formulira stand-by aranžman kao poseban dokument na temelju određenih aspekata "Pisma o namjerama". Cilj je da se pojedini aspekti makroekonomskog programa utvrde kao "kriteriji izvršenja", koji trebaju osigurati obročno korištenje sredstava Fonda, ako se članica tih kriterija izvršenja vjerno pridržava. Prigodom zaključivanja "proširenog aranžmana", članica mora podnijeti Fondu dokument kojim utvrđuje makroekonomske ciljeve i politike za razdoblje trajanja aranžmana 18 Franičević Grubić, D.: op. cit., str

24 (tri godine), kao i mjere makroekonomske politike za prvih dvanaest mjeseci. Fond nakon toga utvrđuje koji elementi iz tog jednogodišnjeg dokumenta mogu biti kriteriji izvršenja. S obzirom da je kod "proširenog aranžmana" naglasak na stavljen na strukturalno prilagođavanje, korištenje sredstava i kriterij izvršenja mogu se utvrditi u polugodišnjim intervalima. U tom se slučaju pojedinih makroekonomski indikatori mogu pratiti kvartalnim indikatorima Olakšice u provođenju transformacijskih procesa Mnoge nerazvijene i tranzicijske zemlje se nalaze pred imperativom razvoja efikasnog financijskog sustava, budući da dobro razvijen financijski sustav (sa svojim institucijama i instrumentima) omogućuje takvu alokaciju štednje u investicije da se postigne visoki povrat na investirani kapital. 19 Zbog toga u okvirima djelovanja Međunarodnog monetarnog fonda postoje olakšice za sistemske transformacije. Olakšica je uvedena u travnju godine i privremenog je karaktera. Svrha joj je financijska podrška članicama pri uklanjanju poremećaja platne bilance, koji je nastao zbog sistemskih promjena u članici. Sistemske promjene definiraju se kao prekidi trgovačkih i odgovarajućih platnih sporazuma (uglavnom klirinških sporazuma). Radi kvalificiranja članice za korištenje sredstava Fonda, sistemske promjene u zemlji članici moraju se definirati kao: 20 značajan pad izvoznih prihoda uslijed transformacije na tržišne cijene; značajan i stalan porast neto uvoznih troškova, također uslijed prelaska na tržišne cijene, posebice kod uvoza energenata ili kao spoj oba kriterija. 19 Grgić, M.: Globalizacija financijskih tržišta i liberalizacija kapitalnih transakcija, Ekonomski pregled, Zagreb, 49.,1998., 2-3, str Bilas, V., Franc, S.: Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja, Ekonomski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2006., str

25 3.3. Nadzor međunarodnog monetarnog sustava Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom uključuje nadzor Fonda nad politikom deviznog tečaja članice i ocjenu politike deviznog tečaja sa stajališta postavljenih načela. Nadzor kao takav predstavlja jednu od osnovnih funkcija Fonda. U središtu pozornosti (aktivnosti) "nadzora" nalaze se makroekonomska pitanja, koja su od zajedničkog interesa međunarodne zajednice i zemlje članice, posebice u smislu obveza koje je članica prihvatila svojim članstvom u ovoj međunarodnoj financijskoj instituciji. Radi se o pitanjima gdje se isprepliću interesi nacionalnih gospodarstava, npr. devizni tečaj, devizni režim i/ili platna bilanca čija je uravnoteženost ključna za uspješno reguliranje inozemnih obveza članice. Nadzor nad međunarodnim monetarnim sustavom Fond obavlja na osnovu pravila ponašanja (code of conduct) koje je razvio u cilju lakše operacionalizacije procesa procjene spremnosti tj. ocjene predanosti članice razvijanju ekonomskih odnosa s inozemstvom koje će počivati na pravednim osnovama. Pravila ponašanja uključuju obvezu izbjegavanja restrikcija na plaćanja koja proizlaze iz transakcija po tekućem računu platne bilance, izbjegavanje diskriminatorne valutne prakse, izbjegavanje manipulacija deviznim tečajem s ciljem postizanja konkurentske prednosti, rad na stabilnosti održavanjem sređenog monetarnog i deviznog sustava.. Njihovo poštivanje jedan je od osnovnih preduvjeta za postizanje onoga što se definira kao ravnotežna platna bilanca ili održiva vanjska pozicija temeljena na realističnom deviznom tečaju u uvjetima liberalnog deviznog i trgovinskog režima. Takva platna bilanca ključni je čimbenik uspješnog reguliranja gospodarskih odnosa članice s inozemstvom. Za efikasno izvršenje nadzora nad politikom deviznog tečaja neophodno je izvršiti i analizu svih aspekata makroekonomske politike. Samo na taj način moguće je utvrditi da li postojeći način makroekonomskog upravljanja doprinosi stvaranju preduvjeta nužnih za financijsku stabilnost i održivi rast gospodarstva, što čini sastavni dio obveza koji je članica prihvatila svojim članstvom u Fondu. Upravo stoga, Fond je razvio oblik suradnje s članicama poznat pod imenom "konzultacije po članku IV. Statuta Fonda" "...svaka se članica obvezuje surađivati s Fondom i s ostalim članicama radi osiguranja pravilnih aranžmana za tečajeve i unapređivanja stabilnog sustava deviznih tečajeva..."(članak IV, Statuta Fonda). 21

26 Konzultacije po članku IV jesu osnovni oblik bilateralne suradnje Fonda i članica dok su pojavni oblici suradnje: (1) Neformalno praćenje (Informal Monitoring), (2) Pojačani nadzor (Enhanced Surveiliance) i (3) Aranžman predostrožnosti (Precautionary arrangement) koji se u nastavku rada detaljnije analiziraju Neformalno praćenje Neformalno praćenje obilježava intenzivnija i čvršća suradnja članice s djelatnicima Fonda, u čijoj se nadležnosti nalazi, nego što to omogućavaju klasične redovite konzultacije po članku IV Statuta Fonda. Ovaj oblik suradnje članica dogovara direktno s misijom MMF-a. Misiji Fonda podnosi se i odgovarajući zahtjev. Neformalno praćenje se, obzirom na različite potrebe i specifičnosti članica, javlja u vise oblika: od nešto čvršće suradnje na gospodarskoj politici članice koje se odvija kroz češće dodatne konzultacije članice i misije Fonda, pa do tzv. Programa u sjeni (Shadow Program). Osnovna razlika elementa tih pojavnih formi su učestalost konzultacija Fonda i članice, stupanj participacije misije Fonda u definiranju (dijela ili cjelovite) makroekonomske politike članice, odnosno, uloga i jačina njezina doprinosa, te preciznost i kvantificiranost makroekonomske politike članice. Najblaži oblik neformalne suradnje su "intenzivne konzultacije s misijom Fonda" (intensive dialogue). Makroekonomsku situaciju članica koje traže takve dodatne konzultacije s misijom Fonda, obilježava odsustvo platnobilančnih teškoća, zadovoljavajuća razina deviznih rezervi, ali i neki neriješeni postojeći ili potencijalni složeni makroekonomski/gospodarski problemi (definiranje budžeta, procjena postojeće gospodarske politike i njenih posljedica za budućnost i sl.), koji traže temeljito razmatranje i odluku dalekosežnih implikacija. Upravo ti razlozi navode članicu tražiti još intenzivniju suradnju u obliku još češćih konzultacija, kako bi se razmijenila mišljenja i stavovi s predstavnicima Fonda. Članica može tražiti još intenzivniju suradnju sa misijom Fonda od gore navedene, ukoliko želi veću uključenost misije Fonda u definiranju i/ili praćenju svog 22

27 gospodarskog programa/politike. Takav oblik suradnje javlja se u obliku "Programa praćenog od strane misije Fonda" (Staff-Monitored Program). Smatra se da takva članica nema potrebu za financijskom pomoći Fonda, a niti za klasičnim financijskim aranžmanom koji se inače zaključuje samo ukoliko se ocijeni da članici prijeti potencijalna ili stvarna opasnost od platnobilančnih teškoća (uključujući i stanje međunarodnih pričuve). Osnovno obilježje ovog oblika suradnje očituje se u karakteristikama gospodarskog programa koji je povod samom programu, ali i ulozi misije Fonda pri njegovu definiranju i/ili praćenju. Ovakav program najčešće prati i intenzivna tehnička pomoć. Motivi zahtjeva za suradnjom u obliku "Programa praćenog od strane misije Fonda" mogu biti razni, od potrebe stvaranja preduvjeta za ugovaranje novog ili za nastavak već ugovorenog, financijskog aranžmana, pa do davanja signala međunarodnoj zajednici o provođenu adekvatne makroekonomske politike i u uvjetima kada ne postoji potreba za financijskim sredstvima Fonda Pojačani nadzor Pojačani nadzor (Enhanced Surveiliance) kao oblik bilateralne suradnje Fonda ne izražava formalnu suglasnost Fonda gospodarskom programu članice, niti uključuje korištenje Fondovih sredstava. "Pojačani nadzor" inicira se na zahtjev članice. Ukoliko članica smatra to potrebnim podnosi zahtjev Fondu za praćenjem makroekonomske i strukturne politike/programa kojeg ona provodi. Izvršni odbor prima na uvid precizno definiran gospodarski program (koji uključuje sve potrebne kvantifikacije) 22, izrađen u konzultacijama s misijom Fonda, te zavisno od njegove kvalitete, ali i iskustva s članicom po prijašnjim programima, odobrava zahtjev članice za pojačanim nadzorom. Odluka Izvršnog odbora kojom on odobrava zahtjev članice za Pojačanim nadzorom, ne znači da Izvršni odbor odobrava makroekonomski program članice, te da preuzima bilo kakvu odgovornost za program i njegovo provođene (ne postoji formalna suglasnost sa programom od strane Fonda). Praćenje makroekonomskog programa vrši se putem polugodišnjih revizija. Pojačani nadzor, kao oblik suradnje Fonda s članicama pojavio se 22 Gospodarski program mora uključivati kvantificirani makroekonomski okvir, "strukturalne točke" programa kao i "kriterije izvršenja". 23

28 1985. godine, te je do revizije politike nadzora Fonda godine bio prvenstveno vezan za višegodišnje reprograme duga članice. Ovaj oblik suradnje se vrlo rijetko koristi Aranžman predostrožnosti Niti jedan od navedenih oblika bilateralne suradnje Fonda s članicama, za razliku od financijskih aranžmana (koje Fond ugovara s članicama), ne uključuje formalnu suglasnost Fonda gospodarskom programu članice, kojom bi on preuzeo (djelomičnu) odgovornost bilo u definiranju, bilo u njegovom provođene. U tom je cilju Fond, polazeći od principa fleksibilnosti (da svoje djelovanje prilagođava potrebama članicama), usvojio smjernice i okvire kojima se članica "podupire na usvajanje korektivnih mjera, koje mogu biti podržane korištenjem Fondovih sredstava,... kao mjera predostrožnosti u slučaju pojavljivanja platnobilančnih teškoća". 23 Na taj način se otvorio se put za razvijanje jednog među oblika suradnje koji bi po svojim karakteristikama bio negdje između konzultacija po članku IV, "Neformalnog praćenja" i "Pojačanog nadzora" s jedne strane, i financijskih aranžmana s druge strane. "Aranžman predostrožnosti" predstavlja varijantu klasičnog "Stand by" aranžmana, odnosno, "Proširenog aranžmana", a ugovara se u slučajevima kada u trenutku sklapanja aranžmana, makroekonomsku situaciju ne karakteriziraju platnobilančne teškoće a kada su strukturalne promjene u gospodarstvu nužne, a provođenje reformi nije moguće ostvariti u kratkom roku. 24 "Aranžman predostrožnosti" sklapa se bez povlačenja financijskih sredstava. Izražavanje odsustva namjere korištenja financijske potpore Fonda nema obvezujući karakter te je Fond spreman članici staviti sredstva na raspolaganje, ukoliko se pokaže da je došlo do pogoršanja platno bilančne situacije. Svrha ovakvog aranžmana može se razmatrati s više aspekata. S jedne strane, on omogućava usku suradnju Fonda i članice (u smislu otvaranja mogućnosti Fondu za sudjelovanje u izradi gospodarskog programa/plana članice, njegovu analiziranju i praćenju) i 23 Srkalović, N.:op. cit., str U praksi je bilo slučajeva kada su platnobilančne teškoće članice bile očite, a članica se bez obzira na to, odrekla prava povlačenja sredstava. 24

29 u uvjetima nepostojanja platno bilančnih teškoća, a koje su prema odredbama Fonda posredan ili neposredan motiv drugih "klasičnih" oblika suradnje Fonda i članice. S druge strane, ovakav aranžman često predstavlja pozitivan signal međunarodnom tržištu kapitala da Fond podržava gospodarsku politikui gospodarske reforme članice. Time se utječe i na reputaciju članice u međunarodnim financijskim vodama. Taj utjecaj može se promatrati kao pozitivan i kao negativan, ovisno o prilikama zemlje članice (da li se indicira mogućnost pojave platnobilančnih teškoća ili se radi o gospodarstvu koje je savladalo početne platnobilančne teškoće, no koje se nalazi u procesu restrukturiranja, čiji je cilj ostvariti punu stabilnost gospodarstva). Fond procjenjuje da će se potrebe članica u tranziciji koje su postigle značajan rezultat u makroekonomskoj stabilizaciji i strukturnim reformama, za sredstvima Fonda smanjivati, posebice stoga što velik dio njih već ima otvoren pristup međunarodnom tržištu privatnog kapitala. Međutim još je uvijek zbog relativne stabilnosti većine privreda članica u tranziciji, upitna konstantnost tog pristupa, u slučaju pojave platnobilančnih teškoća. Fond stoga procjenjuje kako je za očekivati da će te članice još neko vrijeme, ali samo privremeno tražiti pristup Fondovim sredstvima u slučaju pojave platnobilančnih teškoća. U međuvremenu se čini da će te zemlje, kao i zemlje u razvoju, češće tražiti čvršću suradnju s Fondom, koja međutim ne implicira isključivo klasični financijski aranžman, već i gore navedene oblike suradnje a naročito "Neformalno praćenje" i "Aranžman predostrožnosti". 25

30 4. Značajke reforme MMF-a u 21. stoljeću Tijekom svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi. Druga reforma je izvršena godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva, određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota. Kako je prethodno istaknuto, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, globalna ekonomija bila je izložena pojačanim nestabilnostima i financijskim neravnotežama, što je uzrokovalo da u većini država i regija, nastanu ekonomske to jest financijske krize. Zbog velikih neuspjeha Međunarodnog monetarnog fonda u obavljanju svojih regularnih aktivnosti, generalizirala se potreba za kompletnom reformom ove međunarodne financijske institucije, a samim time i globalnog financijskog sustava. Godine započela je treća reforma Međunarodnog monetarnog fonda Utjecajni čimbenici na reformu Međunarodnog monetarnog fonda (u 21.st) Veći je broj čimbenika koji je utjecao na reformu Međunarodnog monetarnog fonda na početku 21. stoljeća, a prvenstveno se odnose na događanja na međunarodnom financijskom tržištu uzrokovana globalnom krizom. 25 Globalna financijska kriza zahvatila je većinu stručnjaka i kreatora monetarne politike nespremnima, iznoseći na svjetlo brojne slabe točke ranjivosti monetarnog sustava. Dok su te ranjivosti u financijskom sektoru rezultirale financijskom krizom na tržištima razvijenih država, problemi su se proširili na kompletni međunarodni monetarni i financijski sustav, u obliku naglog zaustavljanja tokova kapitala i nedostatka likvidnosti. Kriza je pokazala da su naoko čvrsta gospodarstva i financijska tržišta u svijetu međusobno usko povezana, te da se kriza brzo širi na globalnoj razini tj. na cijeli sustav. 25 Camdessus, M. et al.: Reform of the International Monetary System: A Cooperative Approach for the twenty first century, Palais-Royal Initiative, 2011., str