SVEUČILŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI RIJEKA

Transcription

1 SVEUČILŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI RIJEKA SARA MARTINČIĆ TEČAJNA POLITIKA U RH U SVJETLU ULASKA U EUROPSKU UNIJU DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2013.

2 SVEUČILŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI RIJEKA TEČAJNA POLITIKA U RH U SVJETLU ULASKA U EUROPSKU UNIJU DIPLOMSKI RAD Predmet: Mentor: Student: Međunarodne financije prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov Sara Martinčić Broj indeksa: Rijeka, srpanj 2013.

3 SADRŽAJ 1. UVOD Problem, predmet i objekt istraživanja Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Svrha i ciljevi istraživanja Znanstvene metode Struktura rada DEVIZNI TEČAJ I DEVIZNO TRŽIŠTE Teorije određivanja deviznog tečaja Teorije o formiranju deviznog tečaja Izbor sustava deviznog tečaja Jednadžbe za izračunavanje deviznog tečaja Kretanje tečaja kune Analiza kretanja tečaja kune i eura Analiza kretanja tečaja kune i eura prema američkom dolaru VAŽNIJE ZNAČAJKE DEVIZNOG TRŽIŠTA Svjetsko devizno tržište Nacionalno devizno tržište Promptno (spot) devizno tržište Terminsko (forward i outright) devizno tržište Razlika između futuresa i forwarda Karakteristike futures ugovora Terminski diskont i premija Hedging Važnije značajke arbitraže Devizna arbitraža Kamatna arbitraža Kamatni paritet... 32

4 3.8. Razlika između arbitraže i špekulacije Važnije karakteristike opcijskog ugovora Opcijska premija Vrste cijena u opcijama TEČAJNA POLITIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ Odnos HNB-a i Europske unije Suradnja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Hrvatske Suradnja Banke za međunarodne namire (BIS) i Hrvatske Mjere devizne politike Republike Hrvatske Sloboda kretanja kapitala Poslovanje s ovlaštenim mjenjačima AKTIVNOSTI ZA POBOLJŠANJE DEVIZNOG TEČAJA I TRŽIŠTA U HRVATSKOJ Prijedlozi za poboljšanje stabilizacije deviznog tečaja i konkurentnosti deviznog tržišta u Hrvatskoj Pregled najvažnijih propisa za devizno poslovanje FINANCIJSKI SUSTAV EUROPSKE UNIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA TEČAJNU POLITIKU Efekti liberalizacije financijskog sustava Financijska integracija u EU Monetarna politika u EU ZAKLJUČAK LITERATURA POPIS TABLICA POPIS GRAFIKONA POPIS SLIKA... 77

5 1. UVOD Devizni tečaj (engl. exchange rate, njem. Wechselkurs) je cijena jedne valute izražena drugom valutom. Promatraju se međusobni tečajevi vodećih valuta, no obično se jedna značajna valuta, npr. američki dolar, koristi kao standard za iskazivanje i usporedbu svih tečajeva. Zavisi od vrijednosti valuta koje se uspoređuju i od ponude i potražnje valute na deviznom tržištu. Devizno tržište predstavlja dio ukupnog financijskog tržišta. Na njemu se trguje stranim valutama, odnosno razmjenjuju devize prema utvrđenim uvjetima i pravilima. Devizno tržište čini svjetska mreža sudionika, a trgovanje se odvija na specijaliziranim dnevnim burzama i u sustavu međusobno povezanih banaka, što čini 24-satno svjetsko devizno tržište. Politika sniženja tečaja jedno je od ključnih pitanja hrvatskog gospodarstva danas. Treba odmah konstatirati da ukoliko bi izostajanje deviznog priljeva, uslijed kriznih uvjeta, potrajalo, a devizne rezerve spale na kritičnu granicu ispod koje nije uputno ići, deprecijacija kune se pokazuje kao standardna solucija i prijedlog. U tom smislu domaća monetarna politika bi, ustvari, bila pod neposrednim utjecajem vanjskih ekonomskih okolnosti jer bi tek oporavljanje međunarodnog, i posebice europskog, gospodarstva proširilo prostor za rast izvoza, odnosno dodatnog ulijevanja deviznih sredstava u hrvatski ekonomski prostor. Čak ako bi izvozna poduzeća snizila cijenu svojih proizvoda i zahvaljujući tome uvećala količinu prodate robe, problem devizne likvidnosti time ne bi bio riješen. U skladu s navedenim postavljen je i problem istraživanja te se nastoji pronaći rješenje Problem, predmet i objekt istraživanja Sukladno takvoj problematici, definiran je predmet istraživanja: istražiti aktualne probleme i fenomene deviznog tržišta i deviznog tečaja u Hrvatskoj, te sustavno i jednostavno predočiti rezultate istraživanja: o općenito o deviznom tečaju i deviznom tržištu, o deviznoj politici i poslovanju unutar Hrvatske te sa pregledom situacije na svjetskom tržištu te predočiti odgovarajuća rješenja o poboljšanju deviznog tečaja i tržišta u Hrvatskoj s obzirom na trenutačno stanje recesije. 1

6 1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze S obzirom na predmet istraživanja i kompleksnost problema, temljna radna hipoteza glasi: znanstvene spoznaje o najvažnijim fenomenima deviznog tržišta i devoznog tečaja, devizne politike te deviznog poslovanja u okviru svjetskog deviznog tržišta i financijske krize omogućuju dolaženje do spoznaja o aktivnostima usmjerenima ka poboljšanju deviznog tržišta i tečaja u Hrvatskoj u vrijeme recesije. Ova hipoteza implicira i više pomoćnih hipoteza: Teorijska saznanja o deviznom tečaju, tj. o vrstama deviznog tečaja, o teorijama određivanja i formiranja deviznog tečaja omogućuju istraživanje važnijih značajki tečaja kune u Hrvatskoj te omogućuju analizu kretanja tečaja kune u odnosu na npr. euro, američki dolar itd. Primjereno poznavanje temeljnih značajki deviznog tržišta, njegovih važnijih karakteristika te poznavanje stanja kretanja deviza na svjetskom i nacionalnom tržištu postavlja temeljnu polugu o izučavanju pravca kretanja stanja deviznog tečaja u Hrvatskoj i stanja samoga deviznog tržišta. Temeljem poznavanja devizne politike, elemenata i specifičnosti koje su za nju bitne omogućava istraživanje odnosa HNB-a i Europske unije, suradnju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Hrvatske, suradnju Banke za međunarodne namire (BIS) i Hrvatske, tj. temeljem poznavanja i tih odnosa moguće je postaviti konkretne mjere devizne politike u Hrvatskoj. Nove znanstvene činjenice o pojmu i ulozi deviznog tržišta i deviznog tečaja primjenom teorijske analize omogućavaju istraživanje financijske krize i recesije u Hrvatskoj te mogu pružiti adekvatna rješenja za poboljšanje situacije. Sustavno izučavanje deviznog tečaja i deviznog tržišta u Hrvatskoj omogućuje predlaganje temeljnih aktivnosti usmjerenih ka njenom poboljšanju i povećanju konkurentnosti. 2

7 1.3. Svrha i ciljevi istraživanja Svrha istraživanja je prikazati značajke deviznog tečaja i deviznog tržišta u Hrvatskoj. Ciljevi istraživanja su istražiti najvažnije značajke i fenomene deviznog tečaja, važnije odrednice deviznog tržišta, istražiti osnovne karakteristike devizne politike i deviznog poslovanja u Hrvatskoj te sve primjereno formulirati i predočiti rezultate istraživanja. Imajući na umu svrhu i ciljeve rada, potrbno je dati odgovore na nekoliko važnih pitanja: Što se smatra pod pojmom deviznog tečaja? Koje su važnije karakteristike deviznog tečaja u Hrvatskoj? Kakav je odnos kune prema drugim valutama (euro, dolar)? Što se smatra pod deviznim tržištem? Što utječe na njegovo formiranje, konkurentnost i održivost? Kakva je devizna politika u Hrvatskoj s obzirom na financijsku krizu? Kako se kreće poslovanje devizama u Hrvatskoj 1.4. Znanstvene metode Prilikom istraživanja, oblikovanja i prezentiranja spoznaja u funkciji dokazivanja pstavljene hipoteze, korišteno je u odgovarajućoj kombinaciji više znanstvenih metoda, kao npr. metode indukcije i dedukcije, analize i sinteze, komparativna metoda, povijesna metoda, deskriptivna metoda, metoda kmpilacije Struktura rada Diplomski rad sastoji se od sedam tematskih, međusobno povezanih cjelina. Prvo poglavlje, UVOD, u kojem se govori o svrsi i cilju istraživanja, donosi strukturu rada, znanstvene metode koje su korištene u obradi tematike i hipotezu rada od koje se polazi u istraživanju. 3

8 Drugi dio, DEVIZNI TEČAJ I DEVIZNO TRŽIŠTE, općenito nas uvodi u teoriju deviznog tečaja, a na kraju poglavlja daje se sistematizirana naliza tečaja kune općenito te usporedba tečaja kune posebno sa tečajem eura i dolara. Treći dio, VAŽNIJE ZNAČAJKE DEVIZNOG TRŽIŠTA, također nas uvodi u teorijsko razmatranje deviznog tržišta, tj. daje se podjela, relevantni ugovori, te se također ukratko iznose karakteristike svjetskog i nacionalnog deviznog tržišta. Ćetvti dio, TEČAJNA POLITIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ, povezuje prethodna poglavlja i daje se analiza na međunarodnoj i nacionalnoj razini s naglaskom na odnosu HNBa prema relevantnim međunarodnim institucijama. U petom dijelu pod naslovom AKTIVNOSTI ZA POBOLJŠANJE DEVIZNOG TEČAJA I TRŽIŠTA U HRVATSKOJ, iznosi se upravo ono što je i navedeno u naslovu, tj. daje se prijedlog aktivnosti na temelju saznanja i analize do kojih je došlo prilikom izrade ovoga rada. Šesti dio, FINANCIJSKI SUSTAV EUROPSKE UNIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA TEČAJNU POLITIKU, u biti govori o efektima liberlizacije, financijskoj integraciji, te na poslijetku o samoj monetarnoj politici EU i Euru. Sedmi dio, ZAKLJUČAK, donosi sintezu svih pojedinih poglavlja, tj. sadrži zaključke do kojih se došlo istraživanjem. 4

9 2. DEVIZNI TEČAJ I DEVIZNO TRŽIŠTE Devizni tečaj (engl. exchange rate, njem. Wechselkurs) je cijena jedne valute izražena drugom valutom. Promatraju se međusobni tečajevi vodećih valuta, no obično se jedna značajna valuta, npr. američki dolar, koristi kao standard za iskazivanje i usporedbu svih tečajeva. Zavisi od vrijednosti valuta koje se uspoređuju i od ponude i potražnje valute na deviznom tržištu. 1 Promjene tečaja utječu na promjene uvjeta razmjene, a time i na koristi koje neka zemlja ima od vanjske trgovine. Tečaj je zbog toga vrlo važna varijabla ekonomske politike jer utječe na sve makroekonomske pojave. Porast tečaja utječe na domaću inflaciju poskupljenjem uvoza, kako direktno tako i indirektno. Promjena odnosa cijena uvoza i izvoza, a preko njih procesom multiplikatora i na proizvodnju, zaposlenost i sve ostale makro-ekonomske varijable 2. Osim toga, devizni tečaj ima i specifičnu regulatornu i informativnu funkciju, po kojoj se on, kao cijena, razlikuje od ostalih cijena. Specifičnost je u tome što devizni tečaj regulira privredne odnose jedne države prema drugim državama. Sve ostale cijene izražavaju odnose između privrednih subjekata i institucija unutar jedne državne zajednice. Stabilnost i određena razina deviznog tečaja često se pojavljuje kao deklarativni cilj ekonomske politike. Politička sudbina mnogih vlada često ovisi o kretanju tečaja i ostalih cijena. Nestabilnost cijena, odnosno inflacija ili deflacija, pokazali su se kao siguran znak propadanja i unutarnjeg razaranja privrednog i političkog sustava. Zbog toga mnoge političke snage stabilnost tečaja i drugih cijena uzimaju kao glavni cilj svoje monetarne i devizne politike. Vrste deviznog tečaja: 3 Nominalni tečaj se može izražavati kroz direktno i indirektno kotiranje: 1 (posijećeno ) 2 BABIĆ, M.: Međunarodna ekonomija, MATE, Zagreb, LAMZA, D.; Svjetsko i hrvatsko devizno tržište., Računovodstvo i financije. 44 (1998), 8 ; str

10 a) Direktno kotiranje promjenjiv iznos jedinica domaće valute za 1 jedinicu strane valute, kotacija HNB-a: (HRK/ )= kn 7,5, tj. 1 EUR=7,5kn, prema FOREX-u : /HRK=7,5 b) Indirektno kotiranje promjenjiv iznos jedinica strane valute za 1 jedinicu domaće valute, primjenjuje se u VB, ( /HRK)= 0.13, tj. 1HRK=0,13, prema FOREX-u HRK/ =0,13 Nominalni tečaj može biti spot ili terminski tečaj. Spot tečaj je cijena jedne valute izražena brojem jedinica druge valute s rokom izvršenja 2 radna dana. Terminski tečaj je cijena jedne valute izražena brojem novčanih jedinica druge valute s rokom izvršenja na dogovoreni dan u budućnosti. Realni tečaj je nominalni tečaj korigiran za stopu inflacije Tako se dobiva realna slika kupovne vrijednosti novca koji posjedujemo, jer inflacija smanjuje njegovu kupovnu moć, npr. ako je u zemlji aprecijacija 2% i istovremeno inflacija 2%, ukupni efekt je 0, jer iako je kuna povećala vrijednost, cijene su porasle za isto toliko. Efektivni tečaj je vagani prosjek deviznih tečajeva između domaće valute i valute zemlja nama najvažnijih trgovačkih partnera. Pri tome svaki trgovački partner ima svoj poseban ponder odnosno udjel i na temelju toga se ogleda njegov relativni značaj u ukupnoj trgovini zemlje. Razlikujemo nominalni i realni efektivni tečaj: Indeks nominalnog efektivnog deviznog tečaja kune (INET) ponderirani je geometrijski prosjek indeksa bilateralnih nominalnih tečajeva kune prema: euru, $, švicarskom franku i funti. Ponder eura je 70,6%, dolara 27,2%, funte 1%, franka 1%. Povećanje ovog indeksa pokazatelj je deprecijacije i obrnuto. IRET predstavlja INET korigiran za stopu inflacije, odnosno razlika indeksa stranih i domaćih cijena. Za deflacioniranje se koriste cijene industrijskih proizvoda pri proizvođačima i indeks potrošačkih cijena Teorije određivanja deviznog tečaja Predviđanje kretanja deviznih tečajeva na deviznom tržištu vrlo je bitno za sve sudionike na deviznom tržištu, radilo se to o privatnim ili javnim ekonomskim subjektima. 6

11 Predviđanje kretanja neke ekonomske pojave nije moguće bez objašnjenja uzroka njezina nastanka. Tečaj neke valute prema drugoj i razlozi za promjenu tečaja mogu se tumačiti na različite načine. postoji više teoretskih pristupa pitanju visine tečaja. Bovi su se teoretski pristupi javljali uvijek u konkretnim povijesnim okolnostima, kada je trebalo objasniti trenutne poteškoće vezane uz visinu deviznog tečaja. Tako M. Babić navodi šest teorija određivanja tečaja: teorija pariteta kupovne moći, teorija kamatnog pariteta, teorija efikasnog deviznog tržišta, teorija tržišta vrijednosnih papira, teorija dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja i monetaristička teorija. S druge strane Robert Aliber razlikuje pet teoretskih pristupa koji se temeljena: paritetu kupovne moći, elastičnosti, apsorpciji uz pomoć monetarne i fiskalne politike, uravnoteženju portfelja te djelovanju financijskih tržišta. 4 Paritetom kupovne moći bavio se Gustav Cassel poslije I. svjetskog rata. Europske su zemlje nakon visokih ratnih i poslijeratnih stopa inflacije željele svoje valute ponovo vezati uz zlato. Međutim, stope inflacije su se među zemljama jako razlikovale. Cassel je stoga razradio način na koji te zemlje trebaju utvrđivati ravnotežne vrijednosti svojih valuta. Dilema je bila slijedeća: ili će zemlja s višim stopama inflacije pristati na velika smanjenja razine cijena ili će svoje valute vezati uz zlato po novim paritetima, koji će odražavati tu njihovu višu razinu cijena. Po Casselu, promjene deviznih tečajeva trebale su odgovarati razlikama stopa inflacije po zemljama. Otada se govori o podcijenjenosti i precijenjenosti valute o čemu je već bilo govora. No, mnoge zemlje koje su krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina devalvirale svoju valutu nisu uspjele istovremeno i izvoz u odnosu na uvoz. Kao odraz te činjenice tridesetih se godina pojavila teza o elastičnosti. Iako se devalvacijom povećava konkurentnost, pa cijene domaćih valuta padaju u odnosu na cijene stranih dobara, to poboljšanje konkurentnosti ne dovodi do željenog smanjenja trgovačkog deficita. Nemogućnost da se devalvacijom postigne ostvarenje platnobilančnih ciljeva objašnjavala se cjenovnom elastičnošću, odnosno neelastičnošću. Naime, ako je domaća potražnja za stranim dobrima cjenovno neelastična, domaća potrošnja uvoznih dobara će rasti; isto 4 Ibidem, str

12 tako, prihodi od izvoza dobara će padati ako je inozemna potražnja za domaćim dobrima cjenovno neelastična. Stoga je zaključeno da promjena deviznih tečajeva ne utječe na poboljšanje trgovačke bilance, a devalvacija može smanjiti trgovački deficit samo ako je zbog elastičnosti veći od jedan. 5 Nakon II svjetskog rata razvio se tzv. apsorpcijski pristup. Prema tom pristupu, devalvacija domaće valute ne mora voditi trajnom smanjenju trgovačkog deficita, osim ako zemlja ne provodi i dovoljno restriktivnu monetarnu i fiskalnu politiku, kojom će smanjiti ili ukloniti svaku prekomjernu potražnju. Takav je pristup posljedica kejnezijanskog stava da trgovačka bilanca zapravo predstavlja razliku između domaće potrošnje i domaće proizvodnje: ako zbroj domaće potrošnje i investicija premašuje domaću proizvodnju, uvoz mora biti veći od izvoza. Zemlja koja uz devalvaciju domaće valute istovremeno ne smanji i potrošnju i investicije u odnosu na proizvodnju i dalje će se boriti s trgovačkim deficitom. Stoga će zemlja koja zbog poboljšanja konkurentnosti domaćih dobara smanjuje cijene domaćih dobara u odnosu na cijena stranih dobara, uz devalvaciju domaće valute morati provoditi i restriktivniju monetarnu i fiskalnu politiku. Samo tako zbroj domaće i strane potražnje neće premašiti domaće proizvodne kapacitete. U protivnom će poboljšanje konkurentnosti biti poništeno porastom domaće razine cijena, pa će zemlja i dalje bilježiti trgovački deficit. I teza o cijenama elastičnosti i teza o neophodnosti aprecijacije uz pomoć fiskalne i monetarne politike pružaju objašnjenje zbog čega devalvacija domaće valute neće pomoći poboljšanju trgovačke bilance ako se dovoljno ne smanji potražnja za uvozom i ne poveća ponuda izvoza. Tako je tezom o elastičnosti objašnjavan nedostatak potražnje povezan s velikom krizom tridesetih godina, dok je tezom o apsorpciji uz pomoć monetarne i fiskalne politike objašnjavana prekomjerna potražnja u inflatornom razdoblju neposredno nakon II svjetskog rata. U oba je slučaja zbog povećanja konkurentnosti domaćih dobara na svjetskom tržištu bila potrebna promjena deviznog tečaja. Na temelju stavova Irvinga Fishera razvijena je teza o uravnoteženju portfelja. Fisher je u Teoriji kamatnjaka objašnjavao kako razlika u kamatnim stopama na obveznice plative u 5 Ibidem, str

13 engleskim funtama i obveznice plative u indijskim rupijama odražava očekivanu stopu promjene cijene zlata u odnosu na srebro. Zagovornici teze o uravnoteženju portfelja naglašavaju da platne bilance, pa s njima i devizni tečajevi, odražavaju trgovinu vrijednosnim papirima kao i trgovinu dobrima. Trgovina vrijednosnim papirima podrazumijeva i prilagođavanje količine stranih vrijednosnih papira u domaćim rukama. Veći ili manji priljev deviza u zemlju povećava ili smanjuje devizna sredstva u centralnoj banci te dovodi do povećanja i smanjenja ponude novca i do neminovne promjene tečaja. Slična je i teza o djelovanju financijskih tržišta na visinu deviznog tečaja. Promjene deviznog tečaja odražavaju promjene u potražnji za vrijednosnim papirima nominiranim u svakoj valuti, ovisno o ponudi. Promjene deviznih tečajeva koje se poduzimaju da bi se postigla ravnoteža na tržištu financijskih sredstava mogu uzrokovati neravnotežu na tržištu dobara. To se događa ako se smanji vrijednost valute zemlje u kojoj postoji sklonost odlijevanju kapitala, pa dobra proizvedena u zemlji postaju konkurentnija na stranim tržištima. Međutim, kretanja na financijskim tržištima utjecat će na utvrđivanje deviznog tečaja samo ako je dnevni obujam transakcija financijskim sredstvima preko državnih granica nekoliko puta veći od obujma trgovine dobrima Teorije o formiranju deviznog tečaja Neke od teorija o formiranju deviznog tržišta su: TEORIJA BILANCE PLAĆANJA uzrok porasta tečaja strane valute, odnosno pada intervalutne vrijednosti domaćeg novca, leži u pasivnosti bilance plaćanja. Deficit bilance plaćanja izaziva porast deviznog tečaja, a tek kasnije i porast cijena. Promjene tečaja su posljedica promjena u bilanci plaćanja i automatski su regulator stalnog uravnotežavanja bilance plaćanja. Najveći nedostatak, tj. slabost ove teorije je u pretjeranom pojednostavnjivanju efekta deficita, odnosno suficita bilance plaćanja na odnos cijena u zemlji i inozemstvu i proces uravnoteženja koji iz tog proizlazi. Ona više odgovara situaciji razvijenih zemalja i ne odgovara realnosti kad je riječ o slabije razvijenim zemljama, jer izvozna sposobnost i uvozne potrebe tih zemalja nisu elastične (posijećeno ) 9

14 MONETARISTIČKA (inflacionistička) TEORIJA naglasak stavlja na monetarnu ponudu pri čemu je izvodi iz «monetarne baze» množeći je s multiplikatorom, pa smatra da je porast deviznih tečajeva uzrokovan porastom količine novca u optjecaju. Razlika u primjeni novčane mase u zemlji i inozemstvu utječe na promjenu deviznog tečaja. Promjena tečaja rezultat je promjene novčane mase u optjecaju. Ako se nalazi više novca u optjecaju njegova cijena je niže. Iz ove teze izvedena je teorija pariteta kupovne moći. Dakle, po ovoj teoriji nije primarna bilanca plaćanja, već je primarna inflaciji, a stanje bilance plaćanja posljedica je, a ne uzrok. 7 TEORIJA PARITETA KUPOVNE MOĆI polazi od monetarističke teorije tečajeva i tvrdi da kretanje deviznog tečaja zavisi od kretanja kupovne moći novčanih jedinica koje se uspoređuju. Devizni tečaj prema ovoj teoriji izravnava cijene u različitim zemljama. Tečaj se mijenja zavisno od razlike stupnja obezvrjeđenja novca dviju zemalja. Postoje dvije varijante: apsolutna i relativna teorija pariteta kupovne moći. 8 Neki autori navode još i ove teorije: teoriju kamatnog pariteta, teoriju efikasnog deviznog tržišta, teoriju tržišta državnih vrijednosnica i teoriju dugoročne ravnoteže u bilanci plaćanja Izbor sustava deviznog tečaja Na izbor sustava deviznog tečaja utječe: 9 veličina ekonomije što je nacionalna ekonomija veća, to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajući devizni tečaja otvorenost ekonomije što je stupanj otvorenosti neke ekonomije viši, to je bolje koristiti se sustavom fiksni devizni tečaja diverzifikacija proizvodnje tj. strukture izvoza što je stupanj diverzifikacije niži, a udio jednog vanjskog partnera velik, to se čini boljim korištenje sustava «vezivanja» deviznog tečaja uz valutu te zemlje stopa inflacije što je stupanj inflacije viši, to je bolje korištenje sustava fluktuirajućeg deviznog tečaja 7 Ibidem. 8 Ibidem. 9 Ibidem. 10

15 stupanj ekonomske (financijske) razvijenosti što stupanj razvijenosti viši, to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajućeg deviznog tečaja mobilnost faktora rada što je mobilnost niža, tj. ako je sustav plaća rigidan na njihovo snižavanje, to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajućeg deviznog tečaja mobilnost kapitalnih tokova viši stupanj mobilnosti tokova kapitala implicira velike teškoće u održavanju sustava fiksnog deviznog tečaja inozemni nominalni šokovi ako je ekonomija izložena toj vrsti šoka, tada je bolje koristiti se sustavom fluktuirajućeg deviznog tečaja, radi veće mogućnosti prilagođavanja realni šokovi ako je ekonomija izložena realnim šokovima (domaćim ili inozemnim), bolje je korištenje sustava fluktuirajućih deviznih tečajeva nominalni domaći šokovi bolje je koristiti se sustavom fiksnog deviznog tečaja kredibilitet nositelja makroekonomske politike što je niža kredibilnost bolje korištenje sustava fiksnog deviznog tečaja Jednadžbe za izračunavanje deviznog tečaja Devizni tečaj po izravnoj metodi pokazuje broj jedinica domaćeg novca koji se mora dati (platiti) za jednu jedinicu strane valute. To pišemo: domaći za strani novac, ili domaći: strani, ili: 10 Ako za jedinicu promatranja uzmemo hrvatsku privredu i njezin sadašnji novac (kunu), tada po direktnoj metodi: a) govorimo o deviznom tečaju eura (kuna za euro, odnosno KN za EUR) u iznosu, npr. 7.4 KN za 1 EUR, i b) govorimo o deviznom tečaju američkog dolara (KN za USD) koji se na hrvatskom deviznom tržištu kreće, npr. na razini od 5.5 KN za 1 USD, itd. 10 Vidi CRNOGORAC, T., Devizno tržište, Informator, Zagreb,

16 Kretanje deviznog tečaja, računanog po izravnoj metodi, može se grafički prikazati na različite načine. U ekonomskim rubrikama informativno-političkih glasila i u stručnim izvješćima kretanje deviznog tečaja često se prikazuje tako da se na apscisu nanese vrijeme formiranja (notiranja), a na ordinati broj jedinica domaćeg novca koji se (na deviznom tržištu) daje za jednu jedinicu domaćeg novca. Devizni tečaj, računan na neizravan način, pokazuje cijenu domaćeg novca, tj. broj jedinica neke strane valute koju (na deviznom tržištu) valja dati ili možemo dobiti za jednu jedinicu domaćeg novca. To pišemo: strani za domaći (novac) ili strani: domaći ili 11 U svakodnevnom govoru, stručnim i znanstvenim raspravama koriste se oba načina izražavanja deviznog tečaja. Kada se govori o kretanju deviznih tečajeva potrebno je, dakle, kojom se metodom oni izračunavaju. U izravnom izražavanju vrijednost domaćeg novca i devizni tečajevi stranih valuta kreću se u suprotnom smjeru. U neizravnom izražavanju vrijednosti domaćeg novca i devizni tečaj kao cijena tog novca kreću se u istom smjeru. Ako, npr. vrijednost domaćeg novca pada (zbog inflacije) ili ide dolje, tada devizni tečajevi stranih valuta rastu, odnosno idu gore, jer moramo dati više jedinica domaćeg novca za jednu jedinicu stranog novca. Ovdje vrijedi pravilo dolje i gore. 12 U neizravnom izražavanju deviznog tečaja 13 vrijedi pravilo: gore je gore. To znači porast vrijednosti domaćeg novca (funte sterlinga) znači porast deviznog tečaja funte sterlinga. Sada se više jedinica nekog stranog novca mora da ti za jednu jedinicu funte sterlinga. Isto tako, pad vrijednosti funte znači pad njezina deviznog tečaja. Devizne tečajeve koji se određenog dana i na određenom deviznom tržištu formiraju pod utjecajem ponude i potražnje deviza, objavljuju banke i devizne burze. Tečajevi (cijene) 11 Ibidem. 12 Ibidem. 13 Neizravan način izraţavanja deviznog tečaja koristi se u Velikoj Britaniji. 12

17 stranih valuta objavljuju se u internim publikacijama, u stručnim časopisima, ekonomsko-financijskim prilozima informativno-političkih novina i u drugim publikacijama. Banke obično objavljuju različite vrste tečajeva: kupovni za efektivu, čekove i kreditna pisma; kupovni ili donji za devize; prodajni ili gornji za devize; srednji tečaj za devize i sl. Intervalutarni odnosi koji su značajni za određeno područje ili za devizno tržište mogu se prikazati i u obliku tabele ukriženih tečajeva. Tabela ukriženih tečajeva može se čitati na dva načina: okomito i horizontalno. Okomito čitanje pokazuje koliki je u pojedinim zemljama tečaj valute koja se nalazi na vrhu okomice (stupca). Horizontalno čitanje pokazuje koliko u jednoj državi (npr. Njemačkoj) vrijedi jedna jedinica strane valute. 14 Tablica 1. - Ukriženi tečajevi Izvor: HNB 2.5. Kretanje tečaja kune Tijekom 90-ih godina pojedine zemlje EU (Italija, Španjolska, Portugal) koristile su, unutar tzv. ERM II, tečajnu politiku kao sredstvo prilagođivanja i pripreme svojih privreda za prelazak na zajedničku valutu. Nakon Argentinske krize krajem došlo je upravo do eksplozije istraživačkih radova najeminentnijih svjetski analitičara, u kojim se kritički 14 CRNOGORAC, T., ibidem. 13

18 preispituju paradigme s početka 90-ih godina u pogledu prihvatljivosti fiksnog tečaja i valutnog odbora (kakav je imala npr. Argentina) za osiguranja stabilnog rasta u manje razvijenim ili tranzicijskim zemljama. 15 Kod nas je, međutim, tečaj i tečajna politika postala tema o kojoj se vrlo nerado raspravlja. Od uspješne implementacije Stabilizacijskog programa krajem 1993., stabilnost cijena i tečaja ostali su kod nas osnovni zadaci ekonomske politike. To doista i jesu važni zadaci, jer stabilnost je važna pretpostavka rastu investiranja. U ekonomskoj teoriji i analizi nedvosmisleno je prihvaćeno gledanje da dugoročnije održanje fiksnog tečaja vodi precijenjenosti domaće valute, a da precijenjenost ima za posljedicu stagnaciju privredne aktivnosti i rast nezaposlenosti. Ekonomska literatura upravo obiluje analizama koje se bave problemima tečaja i tečajnih aranžmana. Mnogi tečajni aranžmani koji su se u jednom trenutku pokazali kao efikasni, nakon nekog vremena postaju neprimjereni i valja ih mijenjati. Ako se to ne učini na vrijeme, privrede zapadaju u teškoće, a troškovi promjene, do kojih kad-tad ipak mora doći, mogu biti veoma veliki. 16 U skladu s primarnim ciljem održanja stabilnosti tečaja i cijena, naša ekonomska politika prihvatila je u suštini režim fiksnog tečaja s nešto širim pojasom fluktuiranja. Od uspješnog stabiliziranja cijena krajem do zamjene marke u euro krajem godine, kuna je u odnosu na marku zadržala stabilnu vrijednost s oscilacijama od najviše +/-6% oko središnje vrijednosti. Ako i zanemarimo aprecijaciju kune do koje je došlo neposredno nakon proglašenja Stabilizacijskog programa 1993., kada se je tečaj od 4,444 u mjesec i pol dana vratio na pretprogramsku razinu od 3,72 (a kada su na velesajamskim sastancima privrednici uporno upozoravali predstavnike Vlade da precijenjenost kune slabi njihovu konkurentnost) u razdoblju nakon toga došlo je do visokog rasta troškova: poreza, troškova rada a i troškova koji se statistički ne registriraju (kao npr. onih vezanih uz nelikvidnost). Sve je to djelovalo na dalji rast precijenjenosti domaće valute. Nakon uvođenje novog poreznog sustava u godini, prihod središnje države od poreza na promet i dodanu vrijednost porastao je za preko 46% (te godine stopa rasta BDP-a se je u odnosu na prethodnu godinu prepolovila), a 15 NIKIĆ, G.; O čemu ovisi stabilnost tečaja?, Ekonomski pregled : [mjesečnik Hrvatskog društva ekonomista Zagreb]. 50(1999), 11 ; str Ibidem, str

19 slijedeće godine je došlo do prave eksplozije nelikvidnosti (te godine je stopa rasta BDP-a zašla u negativno područje) Središnja banka je, međutim, svojim intervencijama na deviznom tržištu pazila da tečaj ne deprecira iznad psihološke granice od 4 kune za DEM ali i da ne aprecira preduboko. Na evidentnu precjenjenost domaće valute i sve veće teškoće s kojim su se suočavali privrednici, ne samo pri izvozu nego i, zbog stalnog liberaliziranja vanjske trgovine, na domaćem tržištu, nosioci ekonomske politike su navodili razne razloge za dalje održanje stabilnog tečaja. 17 Pravi odgovor na pitanje zbog čega kod nas ne postoji sklonost da se napusti prioritet fiksnog tečajnog aranžmana, te da se o tom problemu uopće i raspravlja, leži vjerojatno u odgovoru na pitanje: tko promjenom tečajnog režima dobiva, a tko gubi. Promjene bi išle u korist izvoznika a na uštrb uvoznika, u korist štediša, a na uštrb dužnika. A nedvojbeno je da je financijski a i politički utjecaj uvoznika i dužnika nesrazmjerno veći od izvoznika i štediša. No, ako je Hrvatska determinirana da svoj razvitak temelji na izvoznoj orijentaciji, rastu konkurentnosti na tržištu EU i, konačno, ulazak u tu integraciju, a od toga bi u konačnici svi subjekti morali imati koristi, onda je koncipiranje takve makroekonomske politike koja će biti u funkciji dinamiziranja izvoza, neizbježna. Na potrebu prihvaćanja fleksibilnijeg tečajnog režima, kao mehanizma koji će olakšati prilagodbu konkurentskoj utakmici na svjetskom tržištu, sugestije dolaze od najprominentnijih pojedinaca i institucija: predsjednika, Europske banke, direktora u direkciji za monetarna pitanja EU, Bečkog instituta za međunarodne usporedbe, pa čak i pojedinih članova misije MMF-a. Ravnotežni tečaj obično se uzima kao standardna vrijednost i polazna točka od koje se mjeri odstupanje deviznog tečaja prema precijenjenosti ili podcijenjenosti domaće valute. Ravnotežni se tečaj obično računa prema metodologiji koju nudi teorija pariteta kupovnih snaga novca. Pri tome se najčešće koristi tzv. relativna verzija te teorije. 18 Sintagma precijenjenost domaćeg novca označuje stanje u kojem je vanjska vrijednost novca precijenjena, tj. veća od njegove interne vrijednosti, mjerene kupovnom snagom novca na domaćem tržištu. Precijenjenost domaćeg novca znači istovremeno i podcijenjenost stranog novca s kojim uspoređujemo neki domaći novac. 17 Ibidem. 18 Ibidem, str

20 Politika precijenjenosti domaćeg novca, naprotiv, ne može se voditi neograničeno ili neko duže vrijeme bez državne intervencije i prinudnih mjera na domaćem deviznom tržištu. Kada središnja banka prihvati politiku aprecijacije domaćeg novca ona tada pokušava ograničiti porast potražnje za stranom (podcijenjenom) valutom na domaćem deviznom tržištu. U protivnom slučaju, kada ne bi poduzela tu mjeru, središnja bi banka brzo potrošila devizne rezerve koje formira i čuva u ime države. Ograničavanje potražnje za stranom jeftinijom valutom i ograničavanje zamjene domaćeg novca za podcijenjenu stranu valutu obavlja se na razne načine, a po uputstvima vlade i centralne banke. Građani, poslovni ljudi i financijski špekulanti koji često putuju u inozemstvo tu politiku najčešće dožive kao ograničavanje deviza koje u domaćim bankama mogu kupiti za domaći novac i iznijeti u inozemstvo. Preciznije i stručno govoreći, vlada u takvoj situaciji pokušava (raznim administrativnim mjerama, propisima i zahtjevima) ograničiti špekulativnu i sigurnosnu potražnju za devizama, uz istovremeno omogućivanje transakcijske potražnje, tj. potražnje deviza radi međudržavne razmjene i plaćanja roba i usluga. Razne vlade u raznim situacijama prihvaćaju i provode politiku precijenjenosti domaćeg novca. Navode za to različite razloge trenirajući pri tom svoju vještinu uvjeravanja i vladanja. Politoekonomski analitičari i menadžeri poduzećima procjenjuju glavne i sporedne razloge i učinke takve politike, što je poslovnoj politici posebno važno. Političari, građani i menadžeri koji u pravo vrijeme spoznaju stvarno stanje i vrijeme smjene deviznih politika mogu kupoprodajom deviza zaraditi veliko bogatstvo na tečajnim razlikama. U slučaju precijenjenosti domaćeg novca opada interes inozemnih poduzeća i građana za domaću robu. Aprecijaciju obično prati monetarna politika koja ograničava domaću potražnju za robom i uslugama. 19 Za politiku aprecijacije deviznog tečaja obično se opredjeljuju one vlade koje svoje devizne rezerve više formiraju iz nerobnog priljeva deviza, a manje na osnovi izvoza domaćih roba. Ako je priljev deviza konstantan, smanjen ili nedovoljan u odnosu na 19 JURMAN, A.; Osvrt na politiku formiranja deviznog tečaja u Republici Hrvatskoj., Ekonomska istraživanja = Economic research : znanstveno-stručni časopis. 15(2002), 2 ; str

21 povećanu potražnju za stranim novcem, takve tendencije brzo dovode do smanjivanja državnih rezervi i do napuštanja politike aprecijacije. Aprecijacija, dakle, otežava tržišni položaj izvoznika i istovremeno poboljšava položaj uvoznika i olakšava položaj strane robe na domaćem tržištu. U slučaju podcijenjenosti (deprecijacije) domaćeg novca pojavljuju se procesi sa suprotnim smjerom. No, u slučaju velike deprecijacije pojavljuju se nove zalihe strane valute. Postoji tendencija porasta potražnje i smanjivanja ponude domaće robe. Možemo, dakle, zaključiti: politika precijenjenosti i politika podcijenjenosti deviznog tečaja proizvode neravnotežu i tržište viškova. Aprecijacija stvara zalihe domaće robe, a deprecijacija stvara zalihe strane valute. Samo ravnotežni i realni tečaj može očistiti viškove i manjkove ponude i potražnje na domaćem tržištu Analiza kretanja tečaja kune i eura Kuna je kao valuta Republike Hrvatske uvedena u svibnju godine. Premda se njezin tečaj prema njemačkoj marki (kasnije euru) od njenog uvođenja formirao na tržištu tj. izračunavao na osnovi deviznog prometa, taj se tečaj zbog mjera koje je provodila HNB-a može definirati kao upravljano plivajući. Odnos kune i eura se može smatrati jedinim pravim pokazateljem kretanja vrijednosti kune jer se srednji tečaj ostalih valuta prema kuni izračunava pomoću tečajeva ostvarenih na Frankfurtskoj burzi. Zato tečaj kune prema valutama izvan EMU-a 21 ne prati zakon ponude i potražnje pojedinih valuta na domaćem tržištu, pa analiza tog tečaja ne bi imala smisla. Ipak, kretanja tečajeva pored utjecaja na međunarodnu konkurentnost utječu i na visinu pojedinih makroekonomskih pokazatelja pa je, zbog preračunavanja, za hrvatsko gospodarstvo vrlo značajan i odnos vrijednosti kune i 20 Ibidem, str Ekonomska i monetarna unija (Economic and Monetary Union/Union économique et monétaire)- Ekonomska i monetarna unija (EMU) proces je kojim zemlje članice Europske unije usklađuju svoje ekonomske i monetarne politike s krajnjim ciljem usvajanja jedinstvene valute - eura. Sam proces stvaranja EMU odvijao se u tri faze. U prvoj je fazi ( ) cilj bio osigurati slobodno kretanje kapitala i ostvariti koordinaciju ekonomske politike te uže suradnje između središnjih banaka; u drugoj fazi ( ) cilj je bilo približavanje ekonomskih i monetarnih politika zemalja članica (kako bi se osigurala stabilnost cijena i stabilne javne financije); cilj treće faze (od siječnja 1999.) bilo je osnivanje Europske središnje banke, utvrđivanje tečaja i uvođenje jedinstvene valute. Ugovorom iz Maastrichta (usvojenim 1993.) u potpunosti je razrađen cilj postizanja monetarne unije te metode i vremenski okvir njezina stvaranja. Za provedbu europske monetarne politike zadužena je Europska središnja banka (European Central Bank/Banque centrale européenne). ( posjećeno ) 17

22 američkog dolara. Naime, veći broj makroekonomskih pokazatelja se u skladu s međunarodnim pravilima iskazuje u dolarima, pa tako visina BDP-a, izvoza, uvoza, tekućeg računa platne bilance itd. zavisi od kretanja dolara prema kuni, ali i dolara prema euru. 22 Godišnji prosjeci srednjih tečajeva Hrvatske narodne banke prikazani su u Grafikonu 1. Oni nam pokazuju da je u promatranom razdoblju, uz dva naglašena trenda, došlo da manjeg smanjenja vrijednosti kune prema euru. Mjereno prosječnom stopom rasta odnosno pada taj je pad u razdoblju između i iznosio 0,6% godišnje. Ako zanemarimo godinu u kojoj stopa rasta proizlazi iz usporedbe tečaja sa godinom kada je donesen Stabilizacijski program i kada je stopa inflacije iznosila izuzetno visokih 1.617,5%, godina je bila jedina u kojoj je došlo do znatnog međugodišnjeg pada prosječnog tečaja kune od 6,2%. Na takav pad nije presudno utjecalo kretanja tečaja u godini, već kretanje tečaja u drugoj polovini godine. Veliki utjecaj na tečaj, u tom razdoblju, imala je fiskalna politika jer je od petog do dvanaestog mjeseca godine kumulativno neto strano financiranje središnje države bilo negativno, što je izuzetak u promatranom razdoblju. 23 Grafikon 1. Prosječni godišnji tečaj HRK/EUR Izvor: HNB Tijekom promatranih godina, promijene tečaja kune su uglavnom bile posljedica nekoliko istih razloga. Jedan od njih je povećana ponuda deviza zbog turističke sezone. Na Grafikonu 22 Vidi ŠIMOVIĆ, J.; Fiskalni sustav i fiskalna politika Europske unije., Zagreb : Pravni fakultet, Makroekonomske analize,

23 2. je vidljivo da u radoblju najviših prihoda od turizma dolazi i do rasta vrijednosti kune. Izraženi izuzetak je samo godina. Naime, u travnju je došlo do izmjene Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata kojom je omogućeno devizno kreditiranje domaćih pravnih osoba kao i slobodna kupovina deviza na deviznom tržištu radi polaganje na njihove devizne račune. Time je došlo do znatnih izmjena u ponudi i potražnji deviza, jer je omogućeno poduzećima da u slučaju viška kuna na računima, kupuju devize radi zaštite od valutnog rizika ili čak radi špekulativne zarade. 24 Osim toga, kako se kretanje vrijednosti kune tijekom ljetnih mjeseci ponavljalo u zadnjih par promatranih godina, moglo se očekivati da će banke, u slučaju viška likvidnih sredstava, radi špekulativne zarade, kupovati devize očekujući pad vrijednosti kune nakon turističke sezone. Kao posljedica ta dva razloga, i iz toga proizašle povećane potražnje za devizama, u godini je tijekom srpnja došlo do izraženog slabljenja kune. Grafikon 2. Prosječni mjesečni srednji tečaj HRK/EUR i devizni prihod od turizma u USD Izvor: HNB Na kretanje tečaja kune u cijelom promatranom razdoblju znatno je utjecalo i financiranje deficita središnje države iz stranih izvora kao i inozemno zaduživanje ostalih sektora. Država se iz stranih izvora zaduživala radi pokrivanja deficita proračuna, otplate stranih dugova i otplate domaćih zaduženja. Dok zaduživanje radi otplate vanjskih dugova nije utjecalo na tečaj jer je dolazilo samo do transfera sredstava, dotle je pokrivanje deficita i povrat 24 Ibidem. 19

24 unutarnjeg duga utjecao na povećanu ponudu deviza, a time i na rast vrijednosti kune. Ipak, tu je vezu zbog uvida u korištenje deviza i točnog datuma njihovog dospjeća teško prikazati. Pored zaduživanja, velik priljev deviza je ostvarivan i prihodima od privatizacije, pri čemu se posebno ističe prihod od privatizacije HT-a. Pored ponude i potražnje za devizama na tečaj je utjecala i ponuda i potražnja kuna. Hrvatska narodna banka je ponudu i potražnju za jednima i drugima regulirala deviznim intervencijama, obveznom rezervom poslovnih banaka, aukcijama blagajničkih zapisa u kunama ili stranim valutama te repo aukcijama. Devizne intervencije korištene su kao inerventne mjere u slučaju snažnijih padova ili rasta vrijednosti kune. Njima se istovremeno regulirala količina kuna i količina deviza u opticaju. U posljednje tri godine HNB je provela ukupno četrdeset i četiri devizne intervencije, trinaest radi zaustavljanja pada vrijednosti kune i trideset i jednu radi zaustavljanja rasta njezine vrijednosti. U godini HNB je intervenirala dvadeset i jedan puta u odnosu na sedam intervencija u i šesnaest intervencija u godini, što također govori o dinamici kretanja tečaja u toj godini. 25 Grafikon 3. Devizne intervencije HNB-a i prosječni mjesečni tečaj HRK/EUR Izvor: HNB Pod utjecajem navedenih i ostalih razloga, kao što su devizni transferi iz inozemstva, izvlačenje deviza iz čarapa, potrošnja stranih vojnih postrojbi itd. formirao se tečaj. 25 Ibidem. 20

25 Međutim, kako je Hrvatska relativno mala ekonomija sa velikom važnošću strane valute, pa svaki veći priljev deviza ili promjene ponašanja sudionika na deviznom tržištu uzrokuju pritisak na tečaj domaće valute, HNB je koristila veći broj instrumenata monetarne politike kako bi zadržala kretanje tečaja unutar okvira određenih trenutnim smjernicama monetarne politike. U tom kontekstu se kuna, u promatranom razdoblju, može smatrati relativno stabilnom valutom. Zbog toga se, i pored toga što tečaj nije pratio porast cijena čime je poskupio hrvatski izvoz, a pojeftinio uvoz, tečaj teško može smatrati glavnim uzročnikom niskog izvoza, a time i nižih stopa rasta BDP-a Analiza kretanja tečaja kune i eura prema američkom dolaru Međusobno kretanje tečaja eura i američkog dolara vrlo je značajno za hrvatsko gospodarstvo jer je dolar glavna obračunska jedinica za većinu makroekonomskih pokazatelja, a najveći dio transakcija u Hrvatskoj se obavlja u eurima (prije u njemačkim markama). Grafikon 4. Prosječni godišnji tečaj EUR/USD Izvor: HNB Tečaj dolara se u razdoblju od do 2002., po tečajnoj listi HNB, kretao u granicama između 0,7739 eura za dolar u do 1,1165 eura za dolar u godini, a najveći porast vrijednosti dolara za 15,5% zabilježen je u godini Makroekonomske analize,

26 Grafikon 5. Kretanje vanjskog duga RH i prosječnog tečaja USD Izvor: HNB Grafikon 6. - Kretanje BDP-a u USD i prosječnog tečaja USD Izvor: HNB 22

27 Grafikon 7. Kretanje izvoza RH i prosječnog tečaja USD Izvor: HNB Naime, pad prosječnog tečaja dolara prema kuni izravno dovodi do porasta vrijednosti BDP-a koja se iz kunskog iznosa preračunava pomoću prosječnog godišnjeg tečaja. Istodobno, na kretanje vanjskog duga i izvoza utječe njihova valutna struktura. Tako sa snaženjem eura prema dolaru dolazi do rasta 70% njihove strukture koja je u eurima, a izražava se u dolarima. Iako pri tome tečaj dolara prema kuni nema direktnog utjecaja, on indirektno djeluje na konkurentnost hrvatskih i uvoznih proizvoda pa na taj način utječe na robnu razmjenu. Pri tome se vrijednost dolara prema kuni od do godine iz godine u godinu povećavala, tako da je u vrijedio 39,1% više nego u godini. U godini je došlo do pada prosječnog godišnjeg tečaja dolara za 5,7% pa je u toj godini, u odnosu na 1994., dolar vrijedio 31,2% više Ibidem. 23

28 3. VAŽNIJE ZNAČAJKE DEVIZNOG TRŽIŠTA Devizno tržište predstavlja dio ukupnog financijskog tržišta. Na njemu se trguje stranim valutama, odnosno razmjenjuju devize prema utvrđenim uvjetima i pravilima. Devizno tržište čini svjetska mreža sudionika, a trgovanje se odvija na specijaliziranim dnevnim burzama i u sustavu međusobno povezanih banaka, što čini 24-satno svjetsko devizno tržište. Devizno tržište u Republici Hrvatskoj čine sve kupnje i prodaje deviza između ovlaštenih banaka, između ovlaštenih banaka i HNB i između ovlaštenih banaka i drugih osoba. Deviznom tržištu pripadaju i sve kupoprodaje efektivnog stranog novca koje se obavljaju u skladu sa zakonom. Uz banke, na ovom su tržištu aktivni i ovlašteni mjenjači, čije poslovanje regulira HNB, a nadzire Devizni inspektorat Ministarstva financija. Ovlašteni mjenjači omogućuju trgovinu fizičkih osoba stranom gotovinom i čekovima. Banke, osim navedenih, obavljaju i sve druge vrste trgovine stranom valutom s fizičkim i pravnim osobama. 28 Ponuda deviza je količina deviza (potraživanja u stranoj valuti) koja se nudi na domaćem tržištu u zamjenu za domaću valutu. Ponuda deviza je funkcija: 29 izvoza, primljenih kredita i transfera iz inozemstva, stranih investicija u zemlju. Odgovara potražnim stavkama u bilanci plaćanja (uvoz kapitala(+) izvoz robe). Potražnja za devizama je količina deviza koja se u zemlji traži (kupuje) u zamjenu za domaću valutu. Funkcija je: 30 uvoza (koji se mora platiti u devizama) transfera u inozemstvo, odobrenih kredita u inozemstvu (odobreni su u devizama) i 28 NOVAK, B.; Financijska tržišta i institucije, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 1999., str Vidi: CRNOGORAC, T.; Devizno tržište, UDK: (035) Impresum: Zagreb : Informator, Ibidem. 24

29 investicija u inozemstvo (koje moramo financirati u devizama, npr.u za inv. u EU). Odgovara dugovnim stavkama u bilanci plaćanja (izvoz kapitala(-) - uvoz robe) Svjetsko devizno tržište Svjetsko devizno tržište nema određenu geografsku lokaciju, posebnu organizacijsku strukturu i radno vrijeme. Čini ga centralne i velike svjetske komercijalne banke koje međusobno trguju konvertibilnim devizama 24 sata dnevno. Najvažniju ulogu na tržištu bez sumnje igraju banke (zbog svoje brojnosti na tržištu, obimu transakcija i činjenice da su direktni sudionici preko kojih se zadovoljavaju i potrebe klijentele koja samo tim putem ima pristup svjetskom deviznom tržištu), banke su ujedno i klirinški centri za sva plaćanja proistekla s osnova kupoprodaje deviza. 31 Centralne banke su isto tako vrlo važan sudionik u trgovanju devizama na svjetskom deviznom tržištu. Razlog njihove aktivnosti su intervencije s ciljem korekcije tečaja vlastite nacionalne valute u odnosu na neku drugu valutu ili grupu valuta odnosno promjena valutne strukture deviznih rezervi. Na tržištu su vrlo aktivni i drugi sudionici: multinacionalne kompanije, brokerske kuće, bogati pojedinci i cijeli niz drugih institucija s manjim značenjem za tržište gledano u cjelini. Multinacionalne kompanije su u posljednje vrijeme sve aktivniji sudionik u trgovanju na svjetskom deviznom tržištu trgujući u svoje ime i za svoj račun iako bi sve devizne transakcije, uključujući i kupoprodaje deviza, trebale obavljati preko komercijalnih banaka. Neke od njih su organizirale svoje dealing roomove te međusobno obavljaju kupoprodaje deviza i na taj način se sve više izvlače iz zagrljaja velikih komercijalnih banaka. Uloga brokera na tržištu je jedinstvena. Oni se mogu pojaviti kao posrednici u svim transakcijama. Brokeri ubrzavaju protočnost informacija i povećavaju konkurentnost cijena. Banke obično rade s nekoliko brokera čime su osigurane od rizika dobivanja krivih informacija i rizika da za neku devizu plate višu cijenu od tržišne. Uzroci rasta transakcija na deviznom tržištu: a) povećanje emisija i trgovine vrijednosnicama na međunarodnim tržištima, 31 LAMZA, D.; Svjetsko i hrvatsko devizno tržište, Računovodstvo i financije. 44 (1998), 8; str

30 b) rast svjetske trgovine, c) špekulacije i hedging 3.2. Nacionalno devizno tržište Nacionalna devizna tržišta obuhvaćaju kupnju i prodaju deviza za domaću valutu ili za druge valute između: - banaka u zemlji, odnosno između banaka i centralne banke, te - banaka i drugih pravnih i fizičkih osoba unutar zemlje. Nacionalno tržište može biti organizirano kao devizna burza, sustav od nekoliko burzi ili može postojati kao neformalno tržište koje se zasniva samo na međusobnim kontaktima banaka odnosno banaka i klijentele (u Hrvatskoj neformalno). 32 Centralna banka intervenira na deviznom tržištu s ciljem korekcije tečaja vlastite nacionalne valute u odnosu na neke drugu valutu ili grupu valuta ili zbog promjene valutne strukture deviznih rezervi. Centralna banka devizno tržište koristi u svrhu održavanja deviznog tečaja, tj. stabilnosti domaće valute i u svrhu emitiranja primarnog novca, dakle u svrhu provođenja ciljeva monetarne politike Promptno (spot) devizno tržište Kod promptne (spot) kupoprodaje deviza devizni posao se sklapa s rokom izvršenja odmah, no to u poslu kupoprodaje deviza znači za 2 radna dana od dana zaključenja ugovora (value date). Dakle, spot transakcija je posao kojim se ugovorne strane obvezuju jedna drugoj platiti dogovorene iznose deviza 2. radni dan od dana kada je posao sklopljen. Promptno devizno tržište obavlja funkciju kliringa odnosno devizne likvidnosti, postoji rizik samo u slučaju sklapanja posla s manje poznatom bankom Ibidem. 33 Ibidem (posijećeno ) 26

31 3.4. Terminsko (forward i outright) devizno tržište Zaključivanjem terminskog posla kupoprodaje deviza ugovorne strane se obvezuju kupiti jedna od druge odnosno prodati jedna drugoj određene iznose deviza na neki budući dogovoreni datum po tečaju ugovorenom na dan kad je transakcija zaključena. Terminsko devizno tržište obavlja funkciju pokrivanja rizika (hedging), te omogućuje špekulaciju i arbitražu. Sudionici u terminskom poslu koji očekuju porast tečaja zovu se hosist odnosno exchange bull i oni kupuju devize, a sudionici koji očekuju pad tečaja zovu se besist, odnosno exchange bear i oni prodaju devize po dnevnoj cijeni. Trgovanje se odvija na terminskim burzama i na OTC tržištu. Glavni sudionici su velike svjetske banke i brokeri. Ako se zaključi samo terminski posao nevezano uz neku drugu transakciju, riječ je o čistom terminskom poslu outright deal. Terminski poslovi kupoprodaje deviza s rokom izvršenja kraćim od 2 radna dana zovu se i «outright» devizni poslovi, a rok izvršenja može biti tekućeg dana ili idućeg dana, odnosno 2 dana prije «spot» posla ili 1 dan prije «spot» posla Razlika između futuresa i forwarda Terminski ugovor (forward) je ugovor između dviju strane o kupnji ili prodaji određene količine robe (deviza) s isporukom na određeni datum. Za razliku od futures ugovora u kojem su sve stavke ugovora standardizirane (količina, kvaliteta, vrijeme, mjesto i dr.) osim cijene, o kojoj se pregovara u ringu tj. na burzi, kod forwarda nema standardizacije, već su sve stavke ugovora negocijabilne. Dakle, forward ugovori se bilateralni, i nisu standardizirani, te se njima ne trguje na burzama, već na OTC tržištima, ne postoji klinriška kuća koja osigurava provedbu ugoovora, te je moguće neizvršenje ugovora. Futures ugovora trguje se na terminskim burzama, klinriška kuća jamči za izvršenje, odnosno preuzima kreditni rizik, te zato i traži inicijalni pologmarginu koja se mora održavati, ali se futures ugovor može neizvršiti zauzimanjem suprotne 35 Ibidem. 27