MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I GLOBALIZACIJA

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I GLOBALIZACIJA DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2013.

2 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I GLOBALIZACIJA DIPLOMSKI RAD Predmet: Međunarodne financije Mentor: dr. sc. Dragoljub Stojanov Student: Ime i prezime: Diona Perković Studijski smjer: Međunarodno poslovanje JMBAG: Rijeka, svibanj

3 SADRŽAJ 1. UVOD MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF) Osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda - MMF Organi upravljanja Međunarodnog monetarnog fonda Financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda - kvote Vrste kreditnih operacija Postupak dobivanja kreditnih sredstava putem instituta prava vučenja Razvoj i djelovanje fonda PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st Problemi MMF-a Uloga privatnog sektora na financijskim tržištima Problem režima deviznih tečajeva Zadaci MMF-a Utjecaj MMF-a na svjetsku ekonomsku stabilnost Važnost svjetske ekonomske stabilnosti Makroekonomsko okružje Republika Hrvatska i MMF Ekonomsku kriza u Hrvatskoj i djelovanje MMF-a PROCES GLOBALIZACIJE Pojmovno određenje globalizacije Povijesni pregled procesa globalizacije Nositelji globalizacije Temeljni nositelji (multinacionalne kompanije) Međunarodne organizacije Trendsetteri (središta, subjekt globalizacije) i mainstream mediji Periferija (objekti globalizacije) i alternativni mediji NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE Politički aspekt Pravni, demokratski i etički aspekti Ekonomski i humani aspekti Ekološki i zdravstveni aspekti Negativni aspekti globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB ove globalizacije Hrvatske) KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a ZAKLJUČAK POPIS TABLICA POPIS SLIKA LITERATURA:

4 1. UVOD Svakodnevno smo svjedoci velikih promjena koje se oko nas događaju. Stvorena su globalna tržišta i postignuti su zapanjujući napreci na područjima informacijske tehnologije, biotehnologije i osvajanja svemira. Globalna integracija u punome je jeku, a globalna komunikacijska mreža osigurala je dostupnost ogromne količine informacija iz svih krajeva svijeta. Globalizacijski proces koji je sve to omogućio u sebi nosi obećanje bolje budućnosti za cijelo čovječanstvo. Krajem Drugog svjetskog rata, kada je postajalo jasno, da ratni sukobi više ne mogu dugo trajati, ukazala se potreba stvaranja novog svjetskog ekonomskog ustroja nakon završetka ratnih sukoba, a posebice stvaranja novog međunarodnog financijskog uređenja. Ubrzo su kroz savezničke financijske institucije iznesena dva ekonomska plana, koji su tretirali budući svjetski ekonomski poredak. Autori planova bili su tada najpoznatiji svjetski ekonomisti Keynes i White, koji su javnosti ponudili nacrte planova o budućem Međunarodnom upravljanju financijama nakon završetka ratnih sukoba. Razlika između Keynesova i Whiteovog plana bila je u tumačenju tzv. obračunskih kvota. Prema Keynesovoj zamisli trebalo je osigurati akreditive fonda na uplaćeni ulog pojedinoj zemlji članici, koji bi se koristio za financiranje njezine bilance plaćanja, dok je prema Whiteu obračunska kvota trebala biti u potpunosti uplaćena pedeset posto u zlatu, a pedeset posto u devizama zemlje članice. Osnovom ova dva prijedloga donesen je, nakon daljnjih usaglašavanja zajednički plan budućeg sustava, koji je s malim izmjenama primljen na međunarodnoj monetarnoj konferenciji u Bretton Woodsu, koja je trajala od do godine. Na sastanku u Bretton Woodsu postignut je kompromis, kojim se pokušavalo uskladiti ne samo američki i engleski pristup problemu, nego se pokušavalo povezati staru neučinkovitu koncepciju zlatnog standarda s novim gospodarskim zamislima. Novi je sustav trebao pomoći ostvarivanju veće svjetske gospodarske zaposlenosti i poticati bolju gospodarsku učinkovitost. Takav način ekonomskog djelovanja odražavao je u biti, modificirani i prilagođen novom vremenu zlatno-devizni standard, kojeg je važna osobina bila držanje međunarodnih monetarnih rezervi u zlatu ili dolaru. Na toj osnovi stvorenih rezervi pokrivala bi se nepovoljna financijska situacija kod zemalja koje su ostvarile neravnotežu bilance plaćanja 3

5 prema inozemstvu, a ako bi neravnoteža bilance plaćanja duže potrajala, tada bi se mogle koristile i druge vrste rezervi, kao i rezerve Međunarodnog monetarnog fonda. Izmjenom valutnog pariteta tj. devalvacijom ili revalvacijom, uspostavljala bi se uz suglasnost Međunarodnog monetarnog fonda, ravnoteža platne bilance pojedine zemlje članice. Sustav je trebao djelovati na osnovi promjena pariteta i odnosa vrijednosti nacionalnih valuta prema zlatnoj rezervi položenoj u za to uspostavljenoj instituciji odnosno prema dolaru kao svjetskoj konvertibilnoj valuti. Sustav se trebao koristiti od trenutka kada su suprotnosti između nacionalne i inozemne vrijednosti valuta toliko narasle, da se trebalo primijeniti novi odnos prema ekvivalentu svih valuta - zlatu ili dolaru, odnosno mehanizme kojima bi se uskladilo djelovanje suprotnih sila. Novi svjetski financijski sustav nazvan je Bretton Woodski monetarni sporazum. Sporazum je dobio naziv po mjestu gdje se konferencija održala Bretton Woodsu. Sastanku je nazočilo, prema službenom izvješću 730 sudionika iz 44 države, a skup se održao sredinom godine. Na sastanku nisu bile prisutne zemlje sila osovine. Za uspješno ostvarivanje prihvaćenih zamisli, na sastanku je dogovoreno prenošenje dijela financijske suverenosti pojedinih zemalja članica na novoosnovanu međunarodnu financijsku instituciju. Organizatori sastanka, poučeni posljedicama velike svjetske gospodarske krize, zatim, posebice izraženim protekcionizmom i novo osnovanim monetarnim zonama u vremenu između dva svjetska rata, svjesno su potaknuli liberalizaciju svjetskog gospodarskog sustava uz namjeru uspostave novih pravila ponašanja, primjerene novom sustavu. Nove mjere trebale su u kratkom vremenskom roku potaknuti, razviti i uskladiti slobodno kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi u većem dijelu svijeta. Ostvarivanje te zamisli trebale su pratiti tri novostvorene međunarodne institucije, za koje su trebala vrijediti Bretton Woodska pravila: 1. Međunarodna organizacija za promicanje trgovine - ITO. 2. Međunarodna banka za obnovu i razvoj - IBRD. 3. Međunarodni monetarni fond - IMF. 4

6 1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja Problem istraživanja ovog diplomskog rada analiza pojmova globalizacija i Međunarodni monetarni fond (MMF), te pojmovi vezani uz njih, utvrđivanje njihovih značajki, obilježja, uzroci nastanka, kako se manifestiraju u globalnim razmjerima te njihov utjecaj na Republiku Hrvatsku. Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je upoznavanje sa načinom rada MMF-a i njegovom politikom, te utvrđivanje i predviđanje svih relevantnih značajki koje proizlaze iz politika MMF-a prilikom rješavanja problema i zadataka s kojima se fond susreće u 21. stoljeću. Također predmet istraživanja je i istražiti, analizirati i utvrditi pojmove i podatke vezane za utjecaj globalizacije i gospodarstava pojedinih država, te utvrditi povezanost globalizacije i MMF-a. Objekti istraživanja su Međunarodni monetarni fond (MMF) i globalizacija Radna hipoteza Sukladno definiranom problemu, predmetu i objektu istraživanja o specifičnim karakteristikama Međunarodnog monetarnog fonda i globalizacije postavljena je radna hipoteza: Na temelju saznanja o problemima i zadacima MMF-a, moguće je dokazati njegovu važnost i namjeru u nastojanju ostvarivanja stabilnosti u monetarnom financijskom sustavu Svrha i cilj istraživanja Svrha istraživanja ovog rada je sintetizirati sve relevantne činjenice koje se odnose na probleme i zadatke MMF-a s kojima je on suočen, a sve u svrhu njihova uspješnog otklanjanja odnosno rješavanja. Također, svrha je bolje se upoznati sa pojmom globalizacije i utvrditi povezanost MMF-a i globalizacije. 5

7 Cilj istraživanja je prikazati sve probleme i zadatke MMF-a danas, razloge i čimbenike nastanka i značenje MMF-a prilikom rješavanja tih problema odnosno zadataka. Također, cilj je i spoznaja i pobliže upoznavanje sa globalizacijom Znanstvene metode Diplomski rad sistematiziran je na temelju dostupne literature o navedenom predmetu istraživanja uz njeno sustavno proučavanje. Tijekom istraživanja, oblikovanja i prezentiranja spoznaja u funkciji dokazivanja radne hipoteze korištene su u odgovarajućim kombinacijama sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, statistička metoda, metoda indukcije i dedukcije, povijesna metoda, metoda deskripcije, komparativna metoda Struktura rada Polazeći od postavljenog problema, predmeta i objekta istraživanja te svrhe i ciljeva istraživanja ovaj rad koncipiran je tako da se sastoji od šest tematskih dijelova prema važnosti i logičnom redoslijedu. Prvi dio odnosi se na problem istraživanja, predmet te objekt istraživanja, radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, znanstvene metode korištene tokom istraživanja te strukturu seminarskog rada zbog lakšeg praćenja materije. Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu naslova MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF) obrađeno je osnivanje MMF-a, organi upravljanja Međunarodnim monetarnim fondom, financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda kvote i razvoj fonda i njegovo djelovanje. U trećem dijelu koji ima naslov PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st saznajemo koji su problemi MMF-a, te ulogu privatnog sektora na financijskim tržištima, te probleme režima deviznih tečajeva, također se upoznajemo sa zadacima MMF-a, te utjecajem MMF-a na 6

8 svjetsku ekonomsku stabilnost i kritikom poslovanja MMF-a. Na kraju sagledavamo djelovanje MMF-a na Hrvatsku, tj. kako MMF djeluje u vrijeme ekonomske krize. U četvrtom dijelu s naslovom GLOBALIZACIJA upoznajemo se sa pojmovnim određenjem, tj. značenjem pojma globalizacija. Zatim kroz kratak povijesni razvoj globalizacije i globalizacijskog pokreta dolazimo do nositelja globalizacije u koje ubrajamo multinacionalne kompanije, kao temeljne nositelje, Međunarodne organizacije (UN, MMF, STO i SB), trendsettere (središta, subjekte globalizacije) i mainstream mediji, te periferiju (objekte globalizacije) i alternativne medije. U petom dijelu koji ima naslov NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE sagledavamo globalizaciju sa političkih aspekata, pravnih, demografskih i etičkih aspekata, ekonomskih i humanih aspekata, te ekoloških i zdravstvenih aspekata. Također upoznajemo negativne aspekte globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB-ove globalizacije Hrvatske). Šesti dio, KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a govori o Keynsovim stavovima o globalizaciji i MMF-u. U posljednjem dijelu, ZAKLJUČAK dani su sistematizirani rezultati ovog istraživanja, kojima je dokazana radna hipoteza 7

9 2. MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF) Međunarodni monetarni fond - MMF (International Monetary Fund - IMF), osnovan je istovremeno kada i Međunarodna banka za obnovu i razvoj, godine. 1 Međunarodni monetarni fond je uspostavljen kada su predstavnici zemalja članica predali pristupne dokumente svojih zemalja, kojima su potvrdili pristupanje svojih zemalja Bretoon Woodskom monetarnom sporazumu. Fond počinje sa ostvarivanjem svojih zadataka od trenutka kada su zemlje članice Fonda uložile preko osamdeset posto potrebnih sredstava od kvotnih učešća. Sjedište i glavni upravni organi Fonda nalaze se u Washingtonu. Osnivanju Fonda prisustvovali su predstavnici četrdeset i četiri zemlje iz svih dijelova svijeta, a najvažnije odluke o osnivanje Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog monetarnog fonda razmatrane su i prihvaćene na gospodarskoj konferenciji u Bretoon - Woodsu, malom gradiću u SAD u saveznoj državi New Hampshire u Mount Washington Hotelu. Prilikom osnivanja Fonda postavljeni su i od prisutnih predstavnika zemalja učesnica i prihvaćeni glavni pravci njegovog djelovanja kojima: - treba unaprijediti međunarodnu monetarnu suradnju, - olakšati i omogućiti porast međunarodne trgovine, - stabilizirati valute i spriječiti korištenje instituta devalvacije u korist državnih interesa, - uklanjati razna devizna ograničenja u cilju uspostave transparentnog međunarodnog sustava plaćanja, - otklanjati poremećaje nacionalnih bilanca plaćanja pomoću sredstava MMF-a Osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda - MMF Zamisao o uspostavi jedne svjetske institucije toga tipa nastaje u vrijeme kada se vrši preustroj svekolikog svjetskog gospodarskog sustava, jer je stanje svjetskog gospodarskog sustava iziskivalo potrebu za radikalnim promjenama. Usporedo sa stvaranjem uvjeta za osnivanje Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog monetarnog fonda, djeluje se prema osnivanje Međunarodne organizacije za trgovinu - ITO - na postavkama Havanske povelje. 1 Strahinja, D. (2002) Međunarodna ekonomija, EDT, Rijeka. 8

10 Prilikom osnivanja MMF-a sastanku su prisustvovali predstavnici najrazvijenijih zemalja Zapada, a u radu su sudjelovali i predstavnici tadašnjeg SSSR-a, kao vojnog saveznika. No, predstavnici SSSR-a, odbili su potpisati dogovoreni sporazum. Predstavnici SSSR-a odbili su sudjelovati u priznanju MMF, formalno odbijajući članstvo pod izlikom neadekvatne visine financijskog učešća koju je svaka zemlja članica trebala uložiti u Fond. 2 Kasniji razvoj političkih događaja pokazao je, da su u pitanju bila neka druga razmišljanja. Bivša federalna zajednica Jugoslavija, također je bila članica Fonda od njegovog osnivanja. Čehoslovačka i Poljska pristupile su Fondu završetkom rata, da bi godine, po nalogu čelnih ljudi tadašnjeg SSSR-a istupile iz Fonda. Takvom politikom sve tadašnje zemlje realsocijalističkog bloka ostale su izvan Fonda. Tek raspadom realsocijalističkog društvenog uređenja, te zemlje opet su se okrenule Zapadnom gospodarskom ustroju i ubrzo nakon toga, prihvaćene od zemalja tzv. Slobodne Europe, postale članice Fonda. Primjerice, poslije raspada integracije SEV, koja je objedinjavala realsocijalističke gospodarske odnose, članstvu Fonda pristupile su Mađarska, Češka, Slovačka, a uskoro zatim i Kina, dok novostvorena država Rusija nastoji svoje djelovanje približiti djelovanju Fonda. Fond je osnovan radi: 3 a) upravljanja pravilima ponašanja u vezi s politikom valutnih tečajeva, konvertibilnosti valuta i plaćanja vezanih uz transakcije na tekućoj bilanci, b) osiguravanja sredstava zemljama članicama tako da se mogu pridržavati pravila ponašanja dok ispravljaju ili pokušavaju izbjeći neravnotežu u platnoj bilanci i c) utemeljenja institucije u kojoj se države mogu savjetovati i surađivati na međunarodnim monetarnim pitanjima. Polazište u postavljanju svrhe i zadataka Fonda jest ravnomjeran razvoj međunarodne trgovine i njezina doprinosa gospodarskom razvoju, doprinos stabilnosti valutnih tečajeva sa 2 Vuković, I. (2000) Međunarodna ekonomija i turizam, Dalmatina, Zagreb, str (preuzeto: ) 9

11 strateškim ciljem ostvarenja svjetske konvertibilnosti i smanjenja neuravnoteženosti međunarodne platne bilance država. Međunarodnom suradnjom i instrumentima pomoću Fonda zemljama članicama s ograničenim rezervama omogućava se financiranje kratkoročnih deficita Organi upravljanja Međunarodnog monetarnog fonda Da bi se osiguralo uspješno djelovanje novostvorene financijske organizacije trebalo je ustrojiti i osposobiti upravne i vodeće organe MMF-a. Slika 1. Struktura upravljanja MMF-a i poslovi koje obavljaju pojedini organi Izvor: (preuzeto ) Glavni upravni organ je Odbor guvernera (Board of Governors), koji donosi sve važnije poslovne i druge odluke. Svaka zemlja članica ima u Fondu svog predstavnika na razini 4 op. cit. 10

12 guvernera i njegovog zamjenika koji učestvuju u radu Fonda. Guverneri između sebe biraju predsjednika. Odbor guvernera sastaje se obvezno jedanput godišnje i usko surađuje s Odborom guvernera Svjetske banke. Drugi organ upravljanja je Izvršni odbor (Executive Board), koji ostvaruje izvršne funkcije djelovanja Fonda, a priprema i godišnje izvješće djelovanja Fonda. Izvršni odbor čine 20 izvršnih direktora predstavnika zemalja članica, od tog broja 5 direktora određuju članice koje imaju najveće financijske udjele u Fondu. Drugih 15 direktora zastupa interesne grupe zemalja članica i posjeduju podjednaku glasačku moć. Treći organ je Upravni direktor (Managing Director). Upravni direktor brine o organizaciji, osoblju, imenovanju osoblja, te o zapošljavanju i otpuštanju. Uz te poslove obavlja i posao predsjednika Izvršnog odbora. MMF je organiziran na način da djeluje regijski i funkcijski. Organizacijski pokriva pet regija: Afriku, Aziju, Europu, dvije Amerike i Srednji istok. U MMF-u djeluje i deset funkcijskih sektora: administracija, središnja banka, devizni i trgovinski poslovi, vanjski odnosi, fiskalni poslovi, ustroj MMF, pravni poslovi, istraživački poslovi, uprava, računovodstvo i financije. Uz ove organizacijske jedinice, postoji još sedam specijaliziranih jedinica koje vrše povremene ili visoko specijalizirane poslove. 5 Ukidanje konvertibilnosti dolara godine potaklo je potrebu osnivanja Komiteta dvadesetorice (Committee of Twenty), koji su imali zadaću pripremiti prijedloge za preustroj MMF-a. Prijedlog Komiteta bio je stvaranje Vijeća guvernera, koje bi brojilo 20 članova, a imalo bi snagu donošenja odluka o svim tekućim pitanjima djelovanja MMF-a. Vijeće je nazvano Privremeni Komitet Odbora Guvernera (Interim Committee). Privremeni komitet osnovan je godine, a članovi su mu određeni prema organizacijskom ustroju MMF-a.. Glede potreba poslovanja i suradnje s zemljama u razvoju osnovan je Komitet za razvoj, kao zajednički ministarski komitet Odbora guvernera Svjetske banke i MMF-a. 5 Babić M. (1993) Međunarodna ekonomija, III izdanje, Mate, Zagreb, str

13 Prilikom upravljanja fondom i donošenja važnih odluka o razvoju i poslovanju Fonda zemlje članice nemaju jednaki broj glasova u upravnim organima Fonda. Broj glasova u djelovanju Fonda ovisi o veličini kapitala, koji je uložila pojedina zemlja članica u Fond. Način glasovanja je uređen na slijedeći način: svaka zemlja članica ima na raspolaganju dvije stotine i pedeset glasova, više jedan glas na svakih sto tisuća specijalnih prava vučenja. Svaki guverner tj. predstavnik jedne zemlje članice, te svaki imenovani izvršni direktor dobiva toliki broj glasova, kolikim brojem glasova raspolaže pojedina članica, koja ga je delegirala u Fond. Svaki izvršni direktor posjeduje onoliki broj glasova, koliko je stekla njegova zemlja u Fondu. Zavisno o na taj način uspostavljenom glasovanju, zemlje članice organizirane su na odgovarajući način. 6 U vremenu poslije Drugog svjetskog rata djelovanje Fonda nije nailazilo na veće teškoće i sve probleme se relativno lagano rješavalo. Tek sedamdesetih godina pojavili su se znatniji nedostaci u radu Fonda i izbili razni nesporazumi između zemalja članica. Jednostranim devalvacijama dolara, koju je bez odobrenja drugih članica provela vlada SAD, izazvan je raspad Bretoon-Woodskog monetarnog sporazuma. Na taj način narušeni su principi dogovorenog djelovanja Fonda, a glede kojih je i osnovan, te dugo godina uspješno djelovao. Samo zahvaljujući velikoj važnosti, ugledu i uspješnom poslovanju, koju je Fond u međuvremenu stekao, nije se ugasio i raspao. Unatoč raspadu Bretton Woodskog sustava, čiji je i Fond bio jedan od čimbenika, sve svoje funkcije Fond je nastavio uredno izvršavati sukladno novostvorenom monetarnom uređenju. Tijekom svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi. Druga reforma je izvršena godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva, određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota. 6 Ibidem, 331. str 12

14 2.3. Financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda - kvote Organizacijski ustroj MMF uspostavljen je po ugledu na ustroj kapitalnih gospodarskih poduzeća. MMF je ustrojen kao holding poduzeća u koje zemlje članice uplaćuju svoje uloge - kvote. Inicijalna financijska sredstva za potrebe svojeg poslovanja Fond je ostvario od zemalja članica putem obveznog učešća - kvota. Visina kvote za pojedinu zemlju utvrđuje se ovisno o njezinoj gospodarskoj snazi i razmjerna je kvotama drugih zemalja članica slične razine razvijenosti. Kasnijim razvojem Fonda, financijska sredstva prikupljana su i na druge načine. No, veličina pristupnih uloga pojedinih zemalja članica nije nikada dolazila u pitanje kao niti njihova prava vezana uz ulog. Prilikom pristupa u Fond, zemlja članica mora uplatiti dvadeset i pet posto u međunarodnim rezervama, a ostatak od sedamdeset i pet posto u nacionalnim sredstvima plaćanja. Količina međunarodnih sredstava bila je prvobitno uplaćivana u zlatu 25 % a nakon uplata tih sredstava-kvota izražena je u tzv. specijalnim pravima vučenja - SPV. Slabije razvijenim zemljama odobrena je olakšica, da pristupnu svotu plate u konvertibilnim sredstvima plaćanja. Veličina uplatne svote za pojedine zemlje članice, ovisi o veličini njezina učešća u svjetskoj trgovinskoj razmjeni. U prvoj etapi djelovanja Fonda njegova kapitalna financijska sredstva iznosila su sedam milijardi dolara. Pri kraju godine Fond je raspolagao s više od devedeset milijardi raznih vrsta financijskog kapitala i više od sto trideset i pet milijardi upisnog kapitala raznog sastava. Ukupna svota pretvorena u američke dolare iznosila je oko sto i osamdeset milijardi dolara. MMF prikuplja financijska sredstva na više načina: 1) uplatom kvota od strane zemalja članica, 2) prodajom zlatnih pričuva, 3) zaduživanjem kod tzv. "Kluba desetorice"- GAB. Uz ove načine prikupljanja financijskih sredstava pokušava se sredstva dobivati i putem tržišta kapitala. 13

15 Vrste kreditnih operacija Veličine uplatnih svota u današnje vrijeme određuju se institutom prava vučenja. Do tog načina poslovanja došlo je nakon odluke Odbora guvernera u skladu s demonetarizacijom zlata prilikom međubankarskog poslovanja nacionalnih banaka. Slijedeći praksu na valutnom tržištu poslovanje Fonda se uskladilo s novim načinom poslovanja 1974 godine. Na tablici 1. prikazana su kreditna sredstva MMF-a za vrijeme od do godine. Tablica 1. Kreditna sredstva MMF-a od Godine U SDR Godina Fundus sredstava Pozajmice od SAF, TF, ESAF/PRGF Ukupno ,181,644,971 5,922,497,412 96,104,142, ,042,348,252 5,766,292,503 95,808,640, ,276,915,790 5,308,609,594 92,585,525, ,620,104,510 4,819,344,134 60,439,448, ,221,142,436 5,079,705,286 42,300,847, ,514,964,723 3,972,372,030 21,487,336, ,036,146,757 3,796,945,581 9,833,092, ,822,640,239 3,844,020,520 13,666,660, ,432,143,237 6,282,121,668 34,714,264, ,373,766,674 6,766,029,353 62,139,796, ,032,062,712 6,880,893,268 71,912,955, ,601,058,794 6,868,671,012 70,469,729, ,477,225,409 6,424,578,684 59,901,804, ,990,531,049 6,331,595,468 49,322,126, ,061,861,875 6,434,274,362 57,496,136, ,451,017,051 6,288,825,925 66,739,842, ,559,033,783 6,009,867,422 52,568,901, ,127,472,805 5,881,609,752 42,009,082, ,929,173,412 5,657,438,528 41,586,611, ,611,676,952 4,599,768,498 30,211,445, ,196,745,031 3,942,792,899 29,139,537, ,967,172,718 3,804,463,796 27,771,636, ,378,573,926 3,285,717,796 26,664,291, ,731,851,093 2,571,911,617 23,303,762, ,315,104,224 2,334,886,562 24,649,990, ,750,004,884 1,773,964,293 26,523,969,177 Izvor: Total IMF Credit Outstanding for all members from 1984 to (preuzeto: ) 14

16 Za te svrhe Fond odobrava tri vrste kreditnih operacija: pravo vučenja - drawing rights, davanje okvirnih kredita - stand by credits, te posebna prava vučenja - special drawing rights. Pravo vučenja je mogućnost zemalja članica, da u slučaju potrebe za inozemnim sredstvima plaćanja, mogu kupovati potrebna financijska sredstva svojom valutom, ali imaju obvezu svoju valutu otkupiti u za to određenom vremenu. Svota koja se može podignuti na taj način dvostruko je veća od iznosa svote koju je zemlja članica uložila u Fond. Prilikom pojave raznih teškoća vezanih uz neodgovarajuće stanje nacionalne platne bilance, a nastavno na to pojavljuje se prijetnja mogućnosti devalvacije nacionalne valute, omogućava se zemlji koja je u takvim teškoćama, mogućnost korištenja okvirnog kredita. Upravo radi potrebe korištenja okvirnih kredita među najrazvijenijim zemljama zapada, unutar Međunarodnog monetarnog fonda, osnovana je financijska organizacija "Klub desetorice". "Klub desetorice" osnovan je u Parizu godine, a čine ga predstavnici deset najrazvijenijih zemalja Zapada. Na taj način gospodarski najrazvijenije zemlje Zapada sakupile su zavidnu količinu kreditnih sredstava za svoje djelovanje prema nerazvijenim zemljama, ovisnim o njihovoj pomoći. Prilikom uspostave "Kluba desetorice" bilo je zamišljeno da se sakupljena financijska sredstva u veličini od šest milijardi dolara stave na korištenje putem MMF, ali se od toga odustalo, jer su zemlje donatori namjeravali mimo uvida svjetske zajednice utjecati na politički i ekonomski razvoj zemalja kojima pružaju financijske kredite. Na taj način ustalio se način djelovanja, kojim o davanju financijskih kredita odlučuje sam "Klub desetorice". Dogovoreno je da se podignuti okvirni kredit mora namiriti od strane korisnika u roku od tri godine uz odgovarajuće političke ustupke zemlje korisnice kredita. Posebna prava vučenja kao način djelovanja Fonda počinju se ostvarivati u vidu dodatnih financijskih sredstava pri vrlo složenim međunarodnim gospodarskim prilikama. Mnoge zemlje su tijekom svog razvoja ostvarile potrebu za usklađivanjem narušene međunarodne likvidnosti, a takvih je zemalja u vrijeme osnivanja novog načina kreditiranja bilo mnogo i to većinom nerazvijenih zemalja. Glede toga je na zasjedanju Odbora guvernera godine u Rio de Janeiru, donesena odluka, da se emitira devet i pol milijardi posebnih prava vučenja kao pomoć zainteresiranim zemljama članicama. Odluka je postala pravovaljana nakon dvije godine, kada su je dvije trećine zemalja članica prihvatile, te su ostvarile četiri petine 15

17 glasovnog potencijala Fonda. Odluka je podržana i od strane "Kluba desetorice", a devet i pol milijardi raspoređeno je u roku od tri godine zemljama članicama prema veličini kapitalnog udjela u kapitalu Fonda. U vremenu od 1979 do godine podijeljena je svota od dvanaest milijardi sredstava, a svotu je koristilo 141 zemlja članica. što znači da je u tom vremenu odobreno oko dvadeset i jedna milijarda novčanih sredstava Fonda, a to je šest posto ukupnih monetarnih pričuva u svijetu. 7 Tablica 2. Specijalna prava vučenja prema jedinici valute (tečaj) 13. svibanj 10. svibanj 9.svibanj 8.svibanj Euro Japanese Yen U.K. Pound Sterling U.S. Dollar Chinese Yuan Izvor: (preuzeto: ) Sastanak Fonda održan u Kingstonu u Jamaici godine, potaknuo je, razvio i dodatno usavršio institut, posebnih prava vučenja. Istovremeno je iz sustava međunarodnog financijskog djelovanja u potpunosti odbačen institut zlata kao službenog platežnog sredstva korištenog kroz djelovanje Fonda. Prijašnju odluku o obveznom ulogu od dvadeset i pet posto u zlatu, zamijenilo se novim pravilom o uplati dvadeset i pet posto uloga u uporabljivim valutama. Koje nacionalne valute mogu ostvariti to svojstvo, određuje Fond prilikom svog poslovanja. Odbacivanje instituta zlata u međunarodnim odnosima razmjene kao i uspostava posebnih prava vučenja, kao novog načina monetarne međunarodne suradnje, potaknulo je pitanje: što činiti sa zlatnim pologom, koji su dotada uložile u Fond zemlje članice. Dok su brojne zemlje u razvoju tražile da se uloženo zlato proda, a dobivena novčana sredstva podijele među njih i time potakne njihov razvoj, s druge strane razvijene zemlje su tražile da se zlato podijeli na način, kako je i uplaćeno. 8 7 Sabolović, D. i T. Presečan (1994) Hrvatska u međunarodnoj ekonomiji, čitanka s izborom tekstova, Mikrorad, Zagreb, str Baban, Lj. i G. Marijanović (1996) Međunarodna ekonomija, Osijek, str

18 Nakon brojnih dogovora, pitanje zlatnog uloga zemalja članica, riješeno je na način, da je jedna šestina zlata prodana, a dobiveni novac podijeljen među zemlje u razvoju, dok je pet šestina vraćeno zemljama, koje su zlato i uplatile u Fond. Zlatni ulog je vraćan u vremenskom razdoblju od četiri godine, od do godine. Na taj način su, primjerice, SAD dobile četrdeset i tri tone zlata, a Francuska deset tona zlata itd Postupak dobivanja kreditnih sredstava putem instituta prava vučenja Institut prava vučenja može koristiti svaka zemlja članica prema potrebi, uz uvjet da unaprijed najavi svoju namjeru, kao i potrebitu visinu financijskih sredstava, koja je određena veličinom njezinoga uloga u Fondu. Svaka druga vrsta kredita mora proći određenu proceduru koja je uspostavljena i određena prilikom odobravanja okvirnih kredita. Takvim se proceduralnim postupcima želi spriječiti zemlje tražitelje financijskih kredita, da odobrena novčana sredstva ne troše za namjene koje nisu predviđene dogovorom o davanju kredita. Uspostavljena procedura odobravanja i davanja okvirnih kreditnih sredstava, jednaka je za sve zemlje članice i primjenjuje se na isti način za sve. Svaki zahtjev za davanje kredita zemlje članice razmatra posebno za to zadužena grupa vrhunskih stručnih ljudi financijske struke. Stručna grupa vrši sve poslove oko sakupljanja potrebitih obavijesti o zemlji tražiteljici kredita i formulira pitanja, na koja zemlja tražitelj kredita mora dati odgovore. 10 Sva nejasna ili druga pitanja koja izazivaju nesporazume, rješavaju se promptno razgovorima na licu mjesto. Pošto se završe razgovori s zemljom tražiteljem kredita, formira se izvješće i daje preporuka Fondu za daljnji postupak. Prilikom sklapanja ugovora o odobravanju okvirnih kredita, definiraju se i neki drugi uvjeti, koje zemlja tražitelj kredita mora ispuniti, da bi dobila tražena financijska sredstva. U tu grupu uvjeta spada i provođenje obveznih mjera iz oblasti gospodarske politike, koje zemlja tražitelj mora ispuniti, a koje bi poboljšale njezinu sposobnost ispunjavanja međunarodnih obveza financijske naravi. U situaciji, kada se neka zemlja članica nađe u teškoj gospodarskoj 9 Mileta V. (1992) ABC, Europske zajednice, Školske novine, Zagreb, str Baban, Lj. i G. Marijanović op. cit., str

19 situaciji, a već je iskoristila okvirni kredit, te se sprema podnijeti zahtjev za daljnjim podizanjem kredita, Fond još rigoroznije prati gospodarsko stanje u zemlji tražitelju. Tijekom postupka za odobravanje financijskih kreditnih aranžmana Fond ne daje informacije o tijeku rada na tom predmetu, no, po završetku pregovora daje se završna odluka u službenom glasilu MMF. Nakon raspada socijalističkog društvenog sustava, zemlje koje su svojevremeno iz protesta napustile MMF, opet su se vratile u njegovo članstvo, a prihvaćene su i zemlje koje ranije nisu bile članice, kao primjerice Kina, čiji je predstavnik, kao pripadnik najmnogoljudnije zemlje svijeta, u Fondu dobio jedno od mjesta izvršnih direktora, tako da sada u Fondu ima sedam stalnih izvršnih direktora. Dugogodišnja je bila namjera i želja vodećih ljudi Fonda, da sve tranzicijske europske države budu uključene u djelovanje Fonda, što je na kraju i ostvareno Razvoj i djelovanje fonda MMF godinama pokušava uspješno djelovati na rješavanju pitanja dugova zemalja u razvoju i pomagati pri njihovom razrješenju. Tijekom mnogo godina uspješnog djelovanja Fonda, prezentirano je i razvijano više programa, kojima je bio cilj odgovoriti na to pitanje. Najpoznatiji od tih programa bili su Backerov plan, Bradyev plan, Meksički plan. Svi ti programi nisu mogli biti u potpunosti ostvareni glede velikih razlika u gospodarskom razvoju zemalja članica. Poseban problem čini grupa nerazvijenih zemalja čiji su dugovi prema razvijenim zemljama vrlo visoki, a što je još gore u stalnom su rastu i predstavljaju globalnu opasnost od socijalnog sukoba koji se može pretvoriti i u ratne opasnosti, za što već postoje naznake. Brojne analize i istraživanja kompetentnih svjetskih organizacija, koje djeluju pod okriljem UN iskazuju redne veličine dugova, koji iznose preko tisuću i tristo milijardi američkih dolara i stalna su prepreka daljnjoj uspješnoj međunarodnoj gospodarskoj suradnji. Zemlje dužnici, sve od reda nerazvijene zemlje s, također, nerazvijenom gospodarskim strukturama i u najmanju ruku, za zapadne kulture čudnim društvenim uređenjima u kojima se cijene 18

20 raznorazne filozofije i običaji, te manje rad i poštovanje čovjeka kao odgovorne i radine jedinke kao i privatne imovine. Glede toga javlja se pojava, da s jedne strane stoje nerazvijene zemlje koje se žale na nemogućnost otplate svojih dugova, a same ništa ili malo čine da mijenjaju svoje ponašanje i način života. a s druge strane, razvijene zemlje traže naplatu svojih potraživanja i pokušavaju na sve načine mijenjati njihov način djelovanja i ustroja. 11 Grupama na vlasti u takvim nerazvijenim zemljama u cilju je, dok su na vlasti, podignuti od međunarodne zajednice što više kreditnih sredstava i usmjeriti ih i na svoje privatne račune. Naravno, da su prije toga prilagodili zakonodavne sustave svojih zemalja takvim transakcijama i u većini slučajeva ostaju nekažnjeni ili im je teško dokazati nezakonito djelovanje. Davatelji financijskih i drugih vrsta kredita to dobro znaju, tako da pri donošenju odluka kojima se odobravaju okvirni krediti zemljama tražiteljima, posebno se rigorozno provjerava njihova mogućnost povrata posuđenih financijskih sredstava, posebice u zadanom roku i u cjelokupnom iznosu. Tom prilikom zahtijevaju se od zemalja tražitelja kredita posebne garancije, često puta i političke usluge ili njihovo odricanje od pojedinih suverenih prava i odluka. 11 Aleksić, M., Unković M. (1978) Međunarodna spoljna politika - spoljnotrgovinski sistem Jugoslavije, Savremena administracija, Beograd, str

21 3. PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st. Svjetsko gospodarstvo je trenutačno izloženo pojačanim nestabilnostima koje su u pojedinim zemljama prerasle u financijske, odnosno ekonomske krize. To je pred MMF postavilo nove zadatke s naglaskom na njihove hitne prevencije i rješavanje. U tom kontekstu mnogi ekonomisti smatraju, a što je u praksi i potvrđeno u vrijeme kriza, da MMF mora reformirati svoj način rada i uvesti nove mehanizme djelovanja kako bi mogao efikasnije upravljati stabilnošću svjetskog monetarnog sustava i time osigurati temelje daljnjeg razvoja Problemi MMF-a U smislu unaprjeđenja stabilnosti, financijskog sektora, međunarodno priznatih standarda i transparentnosti je već mnogo učinjeno. Ali, u budućnosti bi se trebalo također posvetiti područjima koja se odnose na ulogu privatnog sektora na financijskim tržištima, problem doprinosa razvijanju konstruktivne uloge privatnog sektora te na problem režima deviznih tečajeva Uloga privatnog sektora na financijskim tržištima Važno je unaprijediti otvorena tržišta kapitala kako bi se i domaći i strani investitori mogli natjecati u okolini određenoj stabilnošću i transparentnim odnosima između javnih i privatnih partnera. Razvijanje prisutnosti stabilnog privatnog sektora najproduktivniji je način sprječavanja krize i usredotočenosti Fonda na vlastitu ulogu u međunarodnoj ekonomiji. 12 Uključivanje privatnog sektora je vrlo važno pri rješavanju financijskih kriza. Uključujući privatne kreditore i privatne poduzetnike u borbu protiv kriza, međunarodna zajednica teži da se ograniči percepcija od rizičnog ulaganja te se traži izlaz iz krize kroz privatne investitore. Uključivanje privatnog sektora dovelo bi do stezanja tržišne discipline, povećala bi se učinkovitost međunarodnog kapitala, te bi posuđivači odnosno ulagači na tržištu zaštitili sami sebe od osjetljivosti i nepravilnosti. 12 Peršin, I, Šokoman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Sveučilište u Rijeci, Pula, str

22 Makroekonomski rizici su porasli, a svjetski rast je u padu kao i svjetska trgovina. Kreditni rizici također rastu kao i ekonomski i financijski rizici od gubitaka kroz zajmove. Unatoč kapitalnoj injekciji i garancijama kreditnih tržišta otvaraju se sporo prema bankama. Kreditiranja u privatnom sektoru opadaju u velikom broju zemalja dok kreditiranja u javnom sektoru rastu. To je zbog toga što su banke postrožile uvjete kreditiranja, a samim time opada i potražnja za kreditima Problem režima deviznih tečajeva Odmah po završetku Drugog svjetskog rata dolar je postao okosnica međunarodnog monetarnog sustava pa su se sve valute ravnale prema njemu. Prema tome, funkciju rezervne valute preuzeo je na sebe i službeno dolar, valuta zemlje koja je zauzimala dominantnu ulogu u svjetskom gospodarstvu i kod sebe koncentrirala najveću količinu svjetskog novca - zlata. Već godine u SAD koncentrirano je 50% svjetskih zlatnih rezervi, a nakon Drugog svjetskog rata taj udio porastao je na 70%. Udio Europe u tom periodu opao je na oko 16%. Međutim, tijekom vremena udio se zlata u ukupnim rezervama neprestano smanjivao, i to u 30-godišnjem razdoblju ( godine) u prosjeku za 1%-tni poen godišnje, dakako u korist porasta udjela deviza (prvenstveno dolarskih) u tim rezervama. Rješenja za prekid takvih kretanja bila su različita, kao npr. uvođenje dvojnog tržišta zlata i to: službenog tržišta, na kojemu su središnje monetarne institucije kupovale novoproizvedeno zlato po službenoj cijeni od 35 dolara za 1 uncu zlata sa slobodnog tržišta, na kojemu se trgovalo zlatom kao i svakom drugom robom. Već na početku rada takvog tržišta cijene zlatu kretale su se na razini od 42,222, a uskoro i više dolara za uncu, a na londonskom tržištu, cijena je neko vrijeme iznosila čak 200 dolara za uncu, što je bila potvrda nerealnosti njegove službene cijene, ali i neadekvatnosti zlata kao osnovnog sredstva svjetske likvidnosti. Međutim po dostignutoj cijeni, svojevrsna rehabilitacija zlata i osuda dolara, premda izazvana međunarodnom monetarnom špekulacijom, pokazala je da niti jedna (zlatna) ni druga (dolarska) komponenta međunarodnog monetarnog sustava nije više adekvatna potrebama svjetskog gospodarstva za rezervama likvidnosti. Tadašnji predsjednik SAD, Nixon proglasio je 1971.g. nekonvertibilnost dolara u zlato i time praktički dopustio da dolar pliva. Stoga se službena demonetizacija zlata kao svjetske rezerve likvidnosti i njegova 21

23 zamjena novim rezervnim medijem - specijalnim pravima vučenja - može shvatiti samo kao usmjerenost jačanju američkog dolara kao rezervne valute; ovaj put kroz SPV u čijoj vrijednosti američki dolar predstavlja ponder od 42%. Takav sustav, koji funkcionira na toj osnovi da se rezerve međunarodne likvidnosti popunjavaju priljevom rezervne valute, trebao je omogućiti nesmetano obavljanje međunarodnih plaćanja, a to inače osigurava međunarodnu likvidnost u uvjetima rasta obujma međunarodne razmjene i nakon Drugog svjetskog rata. Naime, u uvjetima nereda u međunarodnim plaćanjima, koja su tijekom Drugog svjetskog rata svedena na bilateralne klirinške odnose, bio je upravo tada stvoren sustav po modelu koji je opisan, premda je već tada bilo jasno da taj potrebama svjetske privrede uopće nije odgovarao. Trebalo je da novi sustav bude osuvremenjeni zlatni standard. Uvođenje rezervne valute, tj. valute one zemlje koja posjeduje najveći dio svjetskih rezervi, trebalo je taj sustav uskladiti s potrebama razvitka, i ukloniti one stege koje otežavaju kretanje reprodukcije na razini nacionalnog svjetskog gospodarstva. Osim toga je trebalo da taj novi sustav omogućuje valutnu stabilnost. Da bi se izbjegla takva praksa, osnutkom Međunarodnog monetarnog fonda - MMF uspostavljen je sustav fiksnih deviznih tečajeva s maksimalnom maržom oscilacija ±1% od paritetnog tečaja, koje je sve do godine službeno zastupao MMF i koji je stoga bio važan element sustava MMF-a. Tečajna prilagođavanja stavljena su pod njegovu kontrolu i on postaje mjesto usklađivanja tečajne politike zemalja članica. U tom smislu MMF je izradio poseban mehanizam promjene jednom utvrđenog fiksnog tečaja. Pri tome se posebno vodila briga da promjene tečaja ne proizlaze iz konkurentskih pobuda kako se devalvacija, kao praktički jedini pravac promjena deviznih tečajeva, ne bi provodila kao mjera nelojalne (valutne) konkurencije, već kao mjera za otklanjanje tzv. fundamentalne neravnoteže. Jasno da u stvarnosti tako nije bilo. Sustav Međunarodnog monetarnog fonda dugo se i uporno zalagao za načelo jedinstvenog fiksnog tečaja i inzistirao na njemu. Međutim, konkretne situacije stalno su dovodile do primjene prakse fluktuirajućih tečajeva. Uzroci tome ponekad su u neravnoteži unutarnjih financija nakon nekog velikog poremećaja. Ponekad su u razmahu inflacije, koju je s obzirom na opće stanje gospodarstva nepoželjno svladati restrikcijama. Ponekad ti uzroci mogu biti u pritisku špekulativnog kapitala. Takva praksa fiksnih tečajeva, koji u praksi najčešće nisu bili 22

24 realni, održavala se više - manje uspješno sve do početka svjetske monetarne krize, kad se ona stvarno napušta, a počinje era fluktuirajućih deviznih tečajeva. Svjetska monetarna kriza počinje krajem 60-ih godina, a kulminira početkom 70-ih godina, kad zbog slabosti dolara dolazi do sve većeg pritiska na druge valute, a posebno na njemačku marku. Već od rujna godine pa sve do prosinca godine postala je učestala praksa fluktuirajućih deviznih tečajeva najvažnijih svjetskih valuta. Time je razdoblje relativno stabilnog i uporno branjenog sustava fiksnih tečajeva Međunarodnog monetarnog fonda bilo prekinuto. Vrhunac krize nastupa 15. kolovoza godine kad su Sjedinjene Američke Države suspendirale službenu (zakonsku) konvertibilnost dolara u zlato, a već u prosincu iste godine prvi put nakon godine, dolar je devalvirao oko 8%, tj. od 35 na 38 dolara za jednu uncu zlata. Suspenzijom konvertibilnosti dolara u zlato, koji je inače u praksi već dugo vremena bio nekonvertibilan za zlato, prestale su obveze zemalja članica prema MMF-u da održavaju tečajeve svojih valuta prema dolaru i njegovom zlatnom paritetu u dogovorenim granicama od ± l%, što je značilo raspad bretonvudskog sustava. Time je cijeli međunarodni sustav transformiran iz zlatno-dolarskog u čisto dolarski. Zbivanja s dolarom dovela su do toga da su glavne europske zemlje počele primjenjivati praksu fluktuirajućih tečajeva najprije prema dolaru pa zatim i prema svim drugim valutama. SAD, koji je nametnuo svijetu pravila igre međunarodnog monetarnog sustava, prestao ih se pridržavati kad mu ona više nisu odgovarala. Određeni red uspostavljen je 18. prosinca godine sporazumom u Smithsonian Institut-u u Washingtonu između deset najrazvijenijih zemalja svijeta. Određujuća valuta je dolar, a granice fluktuiranja nadgleda MMF. Tako je nastao novi režim stabilnog središnjeg tečaja. 13 Time je sa godinom i službeno počela praksa plivajućih tečajeva (fluktuirajućih, flotirajućih, fleksibilnih, kolebljivih, i sličnih naziva). U navedenom slučaju, središnja monetarna vlast je obvezna da svu ponudu deviza otkupi po službenom tečaju uz eventualno dnevno tečajno odstupanje i, obratno, ako ne postoje devizna ograničenja, da proda devize po službenom tečaju. 13 IMF; Survey, 3. travanj str

25 3.2. Zadaci MMF-a Osnovni zadaci i ciljevi MMF-a, koji su navedeni u Statutu MMF-a, u članku I (Articles of Agreement, Article I), jesu sljedeći: Razvijanje i unapređenje globalne monetarne suradnje preko stalne institucije sa razvijenom organizacijom za konsultacije i suradnju. 2. Razvoj i uravnotežen rast međunarodne trgovine, u cilju unapređenja i očuvanja visoke stope zaposlenosti i realnog dohotka, stabilnost deviznih tečajeva između članica i onemogućavanje deprecijacije tečajeva radi postizanja veće konkurentnosti na svjetskom tržištu. 3. Pomoć pri uspostavljanju multilateralnog sustava plaćanja i eliminaciji deviznih restrikcija. 4. Osiguranje financijske pomoći iz općih izvora zemljama članicama sa poremećajima u platnoj bilanci. 5. Umanjenje trajanja i stupnja neravnoteže u platnim bilancama zemalja članica. Jednostavnije rečeno, MMF je općepoznat kao institucija koja osigurava pomoć zemljama članicama koje imaju poremećaje u platnoj bilanci, pod uvjetom da preuzmu strukturalna prilagođavanja u privredi s ciljem otklanjanja ovih poremećaja. Također, aktivna uloga MMFa je unapređenje ekonomskog rasta i smanjenje siromaštva, te održavanje globalne likvidnosti Utjecaj MMF-a na svjetsku ekonomsku stabilnost MMF obavještava članice o implementaciji ekonomskih i financijskih politika koje promoviraju stabilnost, smanjuju osjetljivost na krize, potiču kontinuiran rast i visoki životni standard. Prati svjetske ekonomske trendove i razvoje koji utječu na monetarni i financijski sistem i promovira dijalog među zemljama članicama o regionalnim i međunarodnim posljedicama zbog njihovih nacionalnih ekonomskih i financijskih politika (preuzeto ) 24

26 Kao dodatak ovim aktivnostima koje spadaju pod poslove nadzora koje MMF obavlja, on omogućuje i tehničku pomoć kao i pomoć u jačanju institucionalnog kapaciteta zemalja članica te također omogućava članicama sredstva koja će im olakšati prilagodbu u slučaju problema sa bilancom plaćanja Važnost svjetske ekonomske stabilnosti Slika 3: Dijagram financijske stabilnosti Izvor: (preuzeto: ) Glavni pokazatelji financijske stabilnosti prikazani su na Slici 3. Dijagram financijske stabilnosti prikazuje promjene glavnih pokazatelja mogućnosti nastupanja rizika koji se odnose na domaće i međunarodno makroekonomsko okružje te ranjivost domaćega gospodarstva, kao i pokazatelja otpornosti financijskog sustava koja može otkloniti ili smanjiti troškove u slučaju materijalizacije tih rizika. Prikazana su posljednja ostvarenja ili projekcije odabranih pokazatelja i njihove vrijednosti za razdoblje s kojim se uspoređuju, 25

27 odnosno za prethodnu godinu. Povećanje udaljenosti od središta dijagrama za svaku varijablu upozorava na porast rizičnosti ili ranjivosti sustava, odnosno smanjenje njegove otpornosti, te u skladu s time i veću prijetnju stabilnosti. Stoga povećanje površine dijagrama pokazuje da se rizici za financijsku stabilnost sustava povećavaju, dok smanjenje površine upućuje na njihovo slabljenje. Intenziviranje dužničke krize i pogoršanje gospodarskih izgleda u eurozoni nepovoljno se odražava na financijsku stabilnost tijekom godine. Očekivano usporavanje gospodarstva EU i recesija u nekim najvažnijim hrvatskim trgovinskim partnerima oslabit će inozemnu potražnju. Usto je povišena razina neizvjesnosti i nesklonost međunarodnih ulagača preuzimanju dodatnih rizika otežala novo zaduživanje i refinanciranje dugova koji su dospijeli u U obnovljenim recesijskim okolnostima loše stanje financija bit će jedan od glavnih rizika za očuvanje financijske stabilnosti tijekom godine. Odgađanje procesa fiskalne prilagodbe uvrstilo je Hrvatsku među rijetke zemlje koje su u zabilježile pogoršanje proračunskog salda, što je zajedno s rastom premije za rizik zbog povećane nesklonosti riziku u uvjetima jačanja krize u eurozoni ugrozilo solventnost države. Ekspanzivna fiskalna politika ugrozila je kreditni rejting i svim sektorima otežala i poskupila refinanciranje dugova, s negativnim implikacijama za financijsku stabilnost. Prilagodbe privatnog sektora slabim gospodarskim izgledima uklonio je manjak na tekućem računu platne bilance tijekom 2012., zbog čega se stabilizirao neto inozemni dug i smanjile su se potrebe za vanjskim financiranjem u Inozemne pričuve također su malo porasle tijekom 2012., a dospijeća inozemnih dugova su u niža od onih iz godine Makroekonomsko okružje Kriza na tržištu državnog duga u eurozoni ugrožava stabilnost bankarskog sektora i nepovoljno se odražava na povjerenje potrošača i očekivanja poduzetnika. Prognoze rasta u su znatno smanjene, a ne isključuje se ni mogućnost ponovnog pada ekonomske aktivnosti, što bi predstavljalo novo dno recesije koja je započela s globalnom financijskom krizom

28 Višestruki pokušaji država članica eurozone da stabiliziraju tržište državnog duga nisu zasada donijeli značajnije rezultate. Prihvaćeno rješenje za grčki dug uz povećano financiranje iz fondova eurozone uključuje i veće sudjelovanje privatnih ulagača u podmirivanju troškova svođenja duga na održivu razinu. Nastojanja da se povećanjem financijske sposobnosti EFSFa spriječi prelijevanje krize na druge zemlje eurozone nisu uspjela povratiti povjerenje ulagača te se, sredinom 2011., kriza prelila i na tržište duga Italije i Španjolske kad su se prinosi na državne obveznice povisili na dugoročno neodržive razine. Eurozona nema zajmodavca u krajnjoj nuždi za države članice. U kratkom roku glavni je problem uvjerenje tržišta da EFSF nema dovoljno financijske snage da preuzme tu ulogu, odnosno da osigura neograničenu likvidnost na tržištu državnih obveznica. No tu je i glavni strukturni problem eurozone kao monetarne unije bez fiskalnih ingerencija, tj. bez elemenata fiskalne unije koji bi jamčili dugoročnu održivost javnih financija svih članica eurozone. Budući da bi takvo rješenje impliciralo neograničene transfere između zemalja eurozone, ono zapravo upozorava na neusklađenost načela neograničenoga političkog suvereniteta zemalja članica s djelotvornim funkcioniranjem monetarne unije u uvjetima globaliziranoga financijskog tržišta Republika Hrvatska i MMF Republika Hrvatska je kao dio tadašnje zajednice SFRJ, koja je bila i formalni osnivač Fonda, koristila sva prava i obveze MMF-a i sudjelovala putem svojih izabranih predstavnika na razini bivše države, u radu organa MMF. Raspadom bivše Jugoslavije, jedna je od država članica MMF i jedan od njezinih osnivača i formalno prestala postojati, te je Odbor izvršnih direktora MMF-a donio odluku kojom se po tom osnovu državu SFRJ briše iz članstva, dok su kao njezine formalne nasljednice pravno potvrđene šest njezinih bivših republika, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija, Srbija, te SR Jugoslavija, sastavljena od Srbije i Crne Gore. Odbor poništava članstvo nepostojećoj državi i upućuje sve nasljednice na jednakopravnu mogućnost pristupa MMF-u. Države trebaju samostalno ispunjavati sve potrebne zadane uvjete i njihov prijam u MMF- niti po jednoj osnovi nije ovisio o ispunjavanju uvjeta prijama drugih slijednica. 27

29 Jedan od obveznih preduvjeta, kojima se određuje pristup pojedine države nasljednice MMFu je određivanje veličine prijamnih kvota. Odbor ukazuje na potrebu, da nove države nasljednice same između sebe podijele zatečena kvotna financijska sredstva bivše države, a čiju imovinu su organi MMF-a procijenili na način, da bi ona za Hrvatsku iznosila 28,49 posto, Sloveniju 6,49 posto, Bosnu i Hercegovinu 13,2, Makedoniju 5,4 i SR Jugoslaviju 36,52 posto. Hrvatski udio u zajedničkoj imovini bivše države iznosio bi prema toj procjeni 261,6 milijuna SRD ili preračunato 349 milijuna USD. Istovremeno obveze bivše države, također prema MMF-u, iznosile su oko 40 milijuna USD. Raspodjelom obveza između država nasljednica, na Hrvatsku bi pripalo 9 milijuna USD obveza. Pristupom MMF-u i korištenjem uspostavljenih režima djelovanja te svjetske financijske institucije, Hrvatskoj se omogućava pristup svjetskom tržištu kapitala, ali u isto vrijeme MMF posjeduje i instrumente kojime se onemogućava neograničeno zaduživanje na svjetskim izvorima financijskih sredstva. Za dobivanje financijskih sredstava, primjerice za obnovu zemlje ili za daljnji gospodarski razvoj, Hrvatska država treba, kao i sve druge članice, pripremiti kvalitetne razvojne programe, koje će svjetske financijske institucije i prihvatiti. Na taj način je Svjetska banka tijekom godine odobrila Hrvatskoj financijskih sredstava u iznosu od 200 milijuna USD, a Hrvatska vlada trebala je pripremiti i predočiti stručnom organu MMF-a makroekonomski plan razvoja zemlje. Nakon što je ispunila određene zadane uvjete za punopravni prijam, Republika Hrvatska je i formalno postala punopravna članica MMF s mogućnošću korištenja financijskih sredstava MMF-a što je ostvarila korištenjem odobrenog kredita tijekom 2001 i godine, kao i narednim godinama Ekonomsku kriza u Hrvatskoj i djelovanje MMF-a Međunarodni Monetarni Fond i Svjetska banka su se nametnuli svojim scenarijima u kreiranje ekonomskog, a time i političkog života Hrvatske od godine. Scenariji MMF-a školski su primjer neoliberalne strategije. Nametnutim nam modelom neoliberalne ekonomije jedini cilj MMF-a jest prodaja saniranih hrvatskih banaka stranim državama te prodaja energetike i 28

30 veza stranim vlasnicima. Stoga je zemlja ostala bez glavnih financijskih prihoda što je potpuno blokiralo i uništilo proizvodnju, dovelo do velike nezaposlenosti i neprimjerenog zaduživanja u inozemstvu. Hrvatska Vlada trebala bi se odlučiti odnosno odabrati, uz konzultacije s privatnim sektorom, kroz carinsku zaštitu, subvencije i druge oblike vladine podrške, sve dok te industrije ne porastu dovoljno da izdrže međunarodnu konkurenciju. Vlada bi trebala biti vlasnik jedne ili više banaka, zato da bi mogla upravljati životnim tokom poslovanja, a to su krediti, jer bez kontrole kapitala od strane države nema napretka zemlje. Također Vlada bi trebala strogo kontrolirati strane investicije. Mora se znati da izvozni uspjeh ne zahtjeva slobodnu trgovinu, treba graditi sustav pametne i pragmatične mješavine tržišnih poticaja i državnog upravljanja, treba izbjegavati ortodoksni liberalizam i nastojati štititi svoje tržište. Prema Hrvatskoj MMF, Svjetska banka i WTO primjenjuju dvostruke standarde preporučivši slobodnu trgovinu i slobodno tržište zemlje, ali Hrvatska se trebala otvarati selektivno i postepeno. U godini i dalje je na snazi model ekonomske stabilizacije ili neoliberalne strategije razvoja koji je nametnut kao spasonosni godine, a koji je dominirao od ih godina XX. stoljeća, temeljio se na "laissez-faire" ekonomskoj politici što uključuje: slobodni protok robe, kapitala i radne snage, na makroekonomskoj stabilnosti, čvrsto stabilnim cijenama što uključuje nisku razinu inflacije i uravnoteženim proračunom. Hrvatsku je potrebno izvlačiti iz krize na moderan i hrabar način prilagođeno vremenu i mogućnostima uvođenjem i nacionalističke ekonomske politike što bi pomoglo vlastitom ekonomskom razvoju. Scenariji MMF-a i Svjetske banke zahtijevali su od Hrvatske da usvoji ekonomsku politiku koja ne služi za sređivanje vlastite ekonomije, već interesima bogatih zemalja koje posuđuju novac i kod kojih se Hrvatska zadužuje. Da bi se zaštitile od kritike MMF i Svjetska banka otvorile su dijalog s nevladinim organizacijama a na ključne pozicije postavile su bivše namještenike Svjetske banke i MMF-a, što dovodi do "rješenja" problema uz inzistiranje da nema alternative. U Hrvatskoj je MMF inzistirao na otvorenosti tržišta i kapitala a da se nije prvenstveno poradilo na poticanju industrijske i poljoprivredne proizvodnje. 29

31 4. PROCES GLOBALIZACIJE 4.1. Pojmovno određenje globalizacije Sadržaj pojma globalizacija (koji potječe od latinske riječi globus - okruglo tijelo, lopta) moguće je opisno objasniti: (1) koji je poput globusa; sferičan, okrugao, zaokružen; (2) koji se odnosi na cijeli svijet; općesvjetski; (3) koji je sveopći; sveobuhvatan, općenit. 15 Prema tome globalizacija bi, u svom simplificiranom pojašnjenju, podrazumijevala (politički, socijalni, ekološki, gospodarski, kulturološki, obrazovni, medijski, pa čak i ideološki) proces koji teži sveobuhvatnosti svijeta. 16 Općeprihvaćene definicije nema, iako je pojam globalizacije prihvaćen u gotovo svim jezicima (njem. die Globalisierung; engl. globalization; franc. la globalisation) i područjima ljudskog djelovanja (gospodarstvo, politika, mediji, kultura, ekologija ). Definicije globalizacije postoje jedino u okviru konkretnog područja istraživanja, gdje pojedini autori ističu one specifične značajke koje predmetu njihovog istraživanja daju globalnu dimenziju. 17 Tako se primjerice gospodarska globalizacija može odrediti kao povijesni proces, rezultat ljudskih inovacija i tehnološkog napretka. Ona se odnosi na sve veću integraciju nacionalnih gospodarstava u cijelom svijetu, pogotovo putem trgovine i tokova kapitala (stvaranjem globalnih tržišta). Izraz se ponekad odnosi na kretanje ljudi (radne snage) i znanja (tehnologije) preko/mimo međunarodno priznatih granica. 18 Dok jedni (zagovornici globalizacije) taj pojam poistovjećuju sa napretkom i tumače kao rješenje svih problema cjelokupnog čovječanstva na kugli zemaljskoj, drugi (žestoki protivnici globalizacije) pod istim pojmom podrazumijevaju urotu/zavjeru mračnih sila koja će sve nas kad tad stajati glave. Smatram da istina, koja nije niti crna niti bijela, leži negdje u sredini. Prema Stiglitzu 19 globalizacija može biti blagoslovljena sila, koja u sebi nosi potencijal da poveća blagostanje svih ljudi na planetu. 20 Jedno je ipak sasvim sigurno: proces globalizacije (kako god ga 15 Anić, V. (2000.) str Turek, F. (1999.) str Jašić, Z., str Joseph Stiglitz jedan je od najpoznatijih ekonomista i vodećih kritičara globalizacijskog procesa, posebno MMF-a (Međunarodni monetarni fond, tj. International Monetary Fund - IMF) i SB-a (Svjetska banka, tj. World Bank - SB) 20 Stiglitz, J. (2002.) str

32 pojedini autori definirali i doživljavali) na svim razinama nezaustavljivo je u tijeku, a na svima nama je da njegov potencijal usmjerimo u pravom smjeru Povijesni pregled procesa globalizacije Za neke autore globalizacija je slojevit fenomen suvremenog svijeta 21 dok se prema drugim autorima zapravo radi o jednom dugotrajnom povijesnom procesu u kojem ljudski rod od samih početaka svojim kretanjem i izumima silno teži sveobuhvatnosti svijeta koja se prvotno manifestirala otkrivanjem novih zemalja i kontinenata, a nakon toga i njihovim osvajanjem. Od samih početaka bilježenja ljudske povijesti (a vjerojatno i prije toga) pa sve do danas lako je uočiti neprestanu ljudsku težnju za širenjem/ekspanzijom (moći) koja se uglavnom odnosi na osvajanje novih ili tuđih teritorija (od Rimskog carstva, preko otkrića Amerike pa sve do Hitlerovog Trećeg Reicha). Nakon II. svjetskog rata glavna metoda kojom se stoljećima ostvarivala ta ljudska težnja (oružani sukob, tj. rat) naglo je izgubila popularnost i prihvatljivost. Došlo je vrijeme hladnog rata ( III. svjetski rat ). Osvajaju se istočno-europske zemlje (u IV. svjetskom ratu ) - proces globalizacije je na djelu. 22 Postoje mnogobrojna različita tumačenja nastanka i povijesnog razvitka procesa globalizacije. Bez da dalje i dublje ulazimo u samu problematiku povijesnog razvitka, naglasila bih jedino sljedeća razmišljanja vezana uz globalizacijski proces: 1. radi se o dinamičkom procesu (kroz vrijeme i prostor); 2. riječ je o nezaustavljivom i nepovratnom procesu; 3. proces globalizacije nije niti dobar niti loš - on u sebi nosi ogroman potencijal; 4. za ostvarenje ideje o globalnom blagostanju nužno je taj potencijal (pre)usmjeriti u pravom smjeru; 5. na munjevitu (naglo ubrzanu i iznenadnu) globalizaciju u zadnja dva desetljeća najviše su utjecali sljedeći čimbenici: tehnološke inovacije i nagli razvitak high-tech tehnologije, stvaranje globalnih tržišta (posebno financijskih) i 21 Jašić, Z., str Podjela preuzeta od Kulić, S. (1998.) str

33 globalnih komunikacija (pogotovo Interneta koji je u kombinaciji sa prethodnim čimbenikom u cyberspaceu stvorio nove ekonomije, Internet ekonomije ili digitalne ekonomije 23 ) Nositelji globalizacije U nositelje globalizacije ubrajaju se multinacionalne kompanije kao temeljni nositelji, međunarodne organizacije te trandsetteri i mainstream mediji Temeljni nositelji (multinacionalne kompanije) Multinacionalne kompanije (MNK) su poduzeća s podružnicama u više različitih država. Nemoguće ih je jednoznačno definirati, stoga je najjednostavniji kriterij (po kojemu se može odrediti da je neka podružnica dio multinacionalne kompanije) pretežit vlasnički udio u podružnici koja je svojom poslovnom politikom vezana za središnjicu korporacije. 24 Povijest modernih multinacionalnih kompanija započela je još u srednjem vijeku, kada su španjolski kolonizatori osnivali podružnice matičnih kompanija u Južnoj Americi. Još od toga vremena potječe odbojnost nacionalnih država prema multinacionalnim kompanijama 25 današnje korporacije koje drže naš svijet u sve čvršćem zagrljaju izravne (su) nasljednice Istočno indijske kompanije te Hudson Bay kompanije koje su nastale u 18. stoljeću s isključivim ciljem da optimalno eksploatiraju kolonije na račun britanske Krune. Vremena su se možda promijenila ali ciljevi i način rada nisu.. 26 Današnje moderne MNK osnivaju svoje podružnice najviše zbog: jeftinije kvalificirane radne snage, ušteda na transportnim troškovima, poreznih pogodnosti, slabijeg pravnog okvira u nerazvijenim zemljama (prava radnika i zaštita okoliša) i osvajanja novih tržišta. MNK donose i određene nacionalnim gospodarstvima. Uz prenošenje stručnog znanja (tehnološkog i organizacijskog) olakšavaju međunarodnu komunikaciju i integraciju nacionalnih gospodarstava u tokove svjetske trgovine i kapitala Turek, F. (1999.) str Ekonomski leksikon. 25 Ekonomski leksikon. 26 Napisao: Korten, D. C., preveo: Vujošević, Z. (2001.) str Ekonomski leksikon 32

34 MNK ostvaruju monopolne profite, što im omogućuje investiranje velikog dijela svoga dohotka u istraživanje i razvitak, što za posljedicu ima visoku razinu istraživanja i razvitka i brze tehnološke promjene. Rezultat toga je rast bruto društvenog proizvoda (zbog čega ih politika njihove matične države podržava), a rezultati istraživanja povećavaju i životni standard (npr. lijekovi, Internet, nova radna mjesta itd.). Klasični primjeri MNK su npr. Coca-Cola, IBM, Shell, Enron, Boeing i General Motors. Karakteristično je da (za razliku od manjih kompanija) vlasnik više ne igra ključnu ulogu. Ključni postaju menadžment i veliki dioničari koji određuju poslovnu politiku MNK-a. Iz svega navedenog proizlazi zaključak kako su MNK temeljni nositelji i generatori (motor/pogon) globalizacijskog procesa. S obzirom da raspolažu najvećim kapitalom (evidentno je da su godišnji prihodi pojedinih multinacionalnih kompanija veći od domaćeg bruto proizvoda pojedinih država, kao npr. Npr. Wolkswagen koji je god. imao godišnji prihod od 65,3 milijardi $, dok je bruto domaći proizvod Novog Zelanda iznosio 65 milijardi $) 28 u njihovom je interesu proširivati svoja tržišta i zahtijevati liberalizaciju i deregulaciju svjetskog tržišta Međunarodne organizacije MNK su najbitniji subjekt u procesu globalizacije. No, one taj proces nisu u stanju provesti bez odgovarajuće logistike (međunarodne organizacije: MMF, STO i SB) i potpore najjačih (SAD, EU i Japan). a) Organizacija ujedinjenih naroda (UN) međunarodna je organizacija država osnovana godine radi očuvanja mira i sigurnosti, razvijanja prijateljskih odnosa među narodima i ostvarivanja suradnje u rješavanju međunarodnih problema gospodarske, političke, socijalne, kulturne i humanitarne prirode. 29 b) Međunarodni monetarni fond (MMF) sa svojim sjedištem u Washingtonu, je međunarodna monetarna institucija koja je osnovana kao rezultat konferencije u Bretton Woodsu. 28 Turek, F. (1999.) str Ekonomski leksikon. 33

35 c) Svjetska trgovinska organizacija (STO) (engl. World Trade Organization - WTO), službeno postoji od godine kao organizacija sljedbenica GATT-a (General Agreement on Tariffs and Trade). Temeljni joj je zadatak provedba međunarodne slobodne trgovine. d) Svjetska banka (SB) je organizacija koja je (kao i MMF) proizašla iz Bretton-Woodssustava i čija je zadaća osigurati i dati kapital zemljama u razvitku kako bi se omogućilo njihovo gospodarsko napredovanje. 30 SB je osnovana nakon II. svjetskog rata kako bi pomogla u obnovi ratom razrušene Europe, a poslije toga se postupna transformirala u banku za razvitak. Republika Hrvatska je članica (od ) SB-a, što nužno pretpostavlja njezino članstvo u MMF-u (članice SB-a mogu biti samo zemlje članice MMF-a) Trendsetteri (središta, subjekt globalizacije) i mainstream mediji Prema svom pojmovnom određenju «trendsetteri» su osobe ili predmeti (ili u ovom slučaju interesna zajednica) koji pomažu prihvaćanju nekog trenda ili smjera razvitka, mode ili novosti na bilo kojem području (engl. trendsetter) 31. Radi se jednom dijelu ponajprije poslovne, pa tek onda političke elite, koja se poradi ostvarivanja svojih zacrtanih ciljeva (liberalizacija i deregulacija tržišta, možda čak i privatizacija svijeta (vidi: Slika 3) radi ostvarivanja što većeg profita) udružuje i promiče svoje interese, što je u slobodnom i demokratskom svijetu u kojemu živimo sasvim prirodna i poželjna pojava. - SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE - Smatram da SAD trenutno predstavlja vrlo važan subjekt u globalizacijskom procesu. Tijekom samo jednog stoljeća Amerika se preobrazila - i bila preobražena dinamikom međunarodnih zbivanja - od relativno izolirane zemlje Zapadne hemisfere u silu takvog globalnog dosega kakvoj nema presedana u povijesti 32. Razumljivo je, pa čak i ljudski, što SAD tu svoju stečenu prevlast pod svaku cijenu žele zadržati i svoje demokratske tekovine rasprostraniti/propagirati po ostalome, manje sretnome, svijetu (neki to vole 30 Stiglitz, J. (2002.) str Anić, V. (2000.) str Brzezinski, Z. (1999.) str

36 nazivati amerikanizacijom, amerikanizacija globalizacijom, Mc World, univeralizam svijeta po američkom jednoumlju 33, american way of life - američki način života itd.). - EUROPSKA UNIJA - Europska unija (EU) također je značajan međunarodni subjekt samim time što predstavlja ogromno tržište (zbog svoje velike kupovne moći), iako su - za razliku od SAD-a - zemlje starog kontinenta oduvijek bile u većoj mjeri socijalno orijentirane. Unatoč sve jačeg povezivanja članica EU-a, ona nije i vjerojatno nikada neće biti kompaktna i homogena cjelina (kao što je to slučaj sa SAD-om), zbog same uloge i težnji nacionalnih vlada da zadrže barem minimum 34 suverenosti i samoodređenja. - JAPAN - Japan - bogat, dinamičan i ekonomski moćan - je također svakako jedna od najjačih financijskih i tehnoloških sila (pogotovo što se tiče visoke tehnologije, tzv. high-tech), a samim time i među vodećim akterima u globalizacijskom procesu. Prilikom određivanja vodeće uloge SAD-a, EU-a i Japana uzimala sam u obzir njihov položaj i ulogu u UN-u, poglavito u njezinim specijaliziranim organizacijama ekonomskog i trgovinskog tipa (MMF, STO i SB) te njihov odnos sa multinacionalnim kompanijama (gotovo sva sjedišta MNK-a nalaze se u te tri države ). Naravno, postoje i druga stajališta i smatram da bi bilo nužno izvršiti pomnu analizu odnosa i prevlasti na globalnoj sceni. Ako zbog ničeg drugoga onda zato kako bi se sa većom sigurnošću i kompetencijom moglo odlučivati o strateškim partnerima Republike Hrvatske i njezinoj efikasnijoj vanjskoj politici. Postoji mnogo primjera promašaja Republike Hrvatske u vanjskoj politici koji su mogli biti izbjegnuti da se pristupilo malo ozbiljnijoj analizi. - MAINSTREAM MEDIJI - Sljedeća određenja pojmova medij i propaganda jasno ukazuju na osnovnu između ta dva pojma: razliku 33 Kulić, S. (1998.). 34 Minimum je uvjetno rečeno jer smatram da suverenost, samoodređenje i sloboda nisu količinski mjerljive ili odredive, već se radi o vrijednostima (civilizacijskim tekovinama) koje ili jesu ili nisu. 35

37 Medij je sredstvo i (usmeni, pismeni) način iskazivanja nečega, sredstvo komunikacije. On je suvremeno sredstvo za prenošenje informacija (novine, radio, TV, Internet), a dolazi od lat. riječi medium - posrednik, sredstvo / medius središnji 35. Propaganda je organizirano širenje usmenim ili/i pismenim (elektroničkim - Internet) putem (političkih, privrednih, vjerskih, poslovnih, umjetničkih itd.) ideja radi oblikovanja javnog mišljenja i ostvarenja planiranih ciljeva; promidžba (njem. Propaganda - lat. propagare - rasprostraniti). 36 Ono što medije čini medijima jest njihovo prenošenje informacija, tj. obavještavanje o činjenicama. Takva djelatnost neminovno uz sebe veže određene vrline (uvjete), kao što su: objektivnost - nepristranost, sloboda - neovisnost, profesionalnost, nepotkupljivost, etičnost, itd. Mediji jedan su od stupova (globalne) demokracije 37, ako i samo ako, su svi prethodni uvjeti (vrline) kumulativno ispunjeni na svakom koraku prenošenja informacija. Mainstream je najšire prihvaćen način mišljenja ili djelovanja 38. Kada upotrebljavamo taj pojam za medije onda se misli na sve medije koji djeluju unutar okvira kojega su uspostavili elitni (vodeći i najjači) mediji, kao što su npr. New York Times i CBS52. Svi ostali mediji moraju ostati unutar tih okvira ukoliko žele opstati i steći povjerenje svojih konzumenata (koje se svakako temelji na vjerodostojnosti). Sama ta činjenica isključuje neke vrline (uvjete) kao što je npr. ranije spomenuta sloboda - neovisnost. Elitni mediji su velike, vrlo probitačne korporacije. Nadalje, većina njih je ili povezana sa, ili izravno u vlasništvu puno većih korporacija, kao što su General Electric ili Westinghouse. Oni su na vrhu strukture moći privatne ekonomije, a to je jedna vrlo tiranska struktura. Korporacije su u biti tiranije, hijerarhijske, kontrolirane odozgo. Ako vam se ne sviđa što 35 Anić, V. (2000.) str Anić, V. (2000.) str Milardović, A. (2002.) str Anić, V. (2000.) str

38 rade, ispadate. Komercijalni mediji su samo jedan dio tog sustava 39. Slobodna rasprava dozvoljena je samo unutar okvira mainstreama. To stvara privid slobodnih medija. Sljedeća shema jasno pokazuje međuovisnost i hijerarhijske pozicije nositelja globalizacijskog procesa, koji ne bi mogli opstati jedni bez drugih. Slika 4: Prikaz odnosa i uloge MNK, trendsettera i mainstream medija (Getoš, A-M.). MNK (temeljni nositelji globalizacijskog procesa) raspolažu kapitalom i žele ostvariti što veći profit. Uloga trendsettera (MMF, STO, SB + SAD, EU, Japan) je voditi logistiku i stvoriti okvir za što uspješnije ostvarivanje interesa MNK, dok mainstream mediji stvaraju pogodno ozračje za provedbu tih interesa. Pri tome svi nositelji (subjekti, središta) globalizacijskog procesa ostvaruju svoj interes. Američki Hollywood (koji sam sebe voli nazivati dream factory - tvornica snova) sa svojim ogromnim kapitalom je samo jedan od komercionalnih medija masovnog 39 Chomsky, N. (2002.) str

39 komuniciranja 40 u nizu. Chomsky je odlično opisao ulogu medija (na primjeru televizije): Za veliku većinu populacije glavni utjecaj ne dolazi kroz televizijske vijesti, već kroz mehanizme za odvraćanje njihove pozornosti. Mehanizmi uključuju različite programe, sve od sporta i humorističnih serija pa do otmjenih slika života kakav bi trebao biti 41. To ima za posljedicu izoliranje ljudi i njihovo fokusiranje na televiziju, što će u konačnici od njih napraviti pasivne promatrače, a da toga ni sami nisu svjesni. U globalnoj krizi telekomunikacijskih informacija i dezinformacija, komunikacija i demantija, istina postaje za prosječnog potrošača medijskih službi, nedostupna. Na širenje vijesti svijetom utječe konkurentnost senzacionalizma, dok se potrošači teško (gotovo nikako) snalaze u džungli raznolikosti dramatskih događaja. istina se pretvara u količinu potrošnje koju zapravo nitko ne razumije, jer svi izvori nasilja i mržnje propovijedaju mir, zaštitu ljudskih prava, svi uvjeravaju i ukazuju na snage blagostanja i izbavljenja od društvenih, nacionalnih i vjerskih sukoba Periferija (objekti globalizacije) i alternativni mediji Najjednostavnija i najjasnija definicija periferije 43 u ovome kontekstu je, da je/su periferija sve ono/svi oni koji ne spadaju u nositelje (subjekte, središte) globalizacijskog procesa. To drugim riječima znači da se radi o najvećem broju država (kada se od ukupnog broja od 192 države na cijelom svijetu oduzmu SAD, zemlje članice EU-a i Japan), svim NGO-ima (engl. Non Government Organisations - nevladine organizacije), svim antiglobalizacijskim pokretima i alternativnim medijima. Slika 5. će ilustrirati odnos između trendsettera i periferije. 40 Mediji masovnog komuniciranja, neosobni način upućivanja poruka određenoj javnosti. Prijenosom poruka mediji masovnog komuniciranja djeluju na određeno ozračje i događaje. Mediji masovnog komuniciranja su tiskovni mediji (novine, časopisi, izravna pošta), radio, televizija, elektronički mediji (audiovrpce, videovrpce, videodiskovi, elektronička pošta, internet), displeji (posteri, znakovi) i sl. (prema: Ekonomski leksikon). 41 Prema: Chomsky, N. (2002.) str Kulić, S. (1998.) str Periferija je vanjski, rubni dio nekog prostora ili predmeta; nasuprot središtu (prema: Anić, V. (2000.) str. 997.). 38

40 Slika 5: Prikaz periferije (objekata) u odnosu na središte (subjekte) globalizacijskog procesa (Getoš, A-M.). 39

41 5. NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE Međunarodni birokrati - bezlični simboli svjetskog gospodarskog poretka - svugdje u svijetu postali su meta oštrih kritika i prosvjeda 44. Suhoparne konferencije i summiti, za koje šira javnost donedavno uglavnom nije pretjerano marila, postali su povodom bijesnih demonstracija i uličnih nereda. Prosvjedi povodom i za vrijeme sastanka STO-a godine u Seattle-u bili su pravi šok. Protiv STO-a demonstriralo je oko ljudi (sindikalisti, studenti, ekolozi i domaćice - obični građani) što je rezultiralo žestokim višednevnim sukobima između demonstranata i policije sa preko 600 uhićenja, a materijalna šteta procijenjena je na 20 milijuna američkih dolara. 45 Od tada je opće nezadovoljstvo poprimilo sve šire dimenzije, a izgleda da čitava svjetska javnost budno prati globalizacijsku i antiglobalizacijsku scenu. U međuvremenu se ustalila praksa da svaki sastanak Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije i G7 / G8 65 prate teški neredi i izgredi u kojima se sukobljavaju ogorčeni demonstranti i nemoćni policajci. Primjer koji također potvrđuje ovo pravilo jesu izgredi do kojih je došlo u Genovi godine. Unatoč temeljitim pripremama redarstvenih snaga došlo je do nereda gotovo nezapamćenih razmjera. Prosvjednici su se satima sukobljavali sa policijom koja je bezuspješno pokušavala smiriti cijelu situaciju koja je u potpunosti izmakla kontroli. Zašto je to tako? Da bi se mogle razumjeti repulzijske sile 46 koje je proizvela globalizacija (točnije MMF, SB, STO i licemjerje razvijenih zemalja) i njezine atrakcijske sile, potrebno je iznijeti i analizirati činjenice i negativne aspekte globalizacije. Ti negativni aspekti globalizacije su međusobno uvjetovani i isprepleteni, tako da je gotovo nemoguće govoriti isključivo o jednom aspektu, bez da to za sobom ne povuče niz drugih dilema. Pokušala sam, radi bolje preglednosti i lakšeg razumijevanja, najbitnije negativne aspekte globalizacijskog procesa svrstati u smislene cjeline, iako se prava slika može vidjeti tek kada se svi njezini dijelovi spoje. 44 Stiglitz, J. (2002.). 45 Šimleša, D. (2000.) str Pojam preuzet iz: Kulić, S. (1998.). 40

42 5.1. Politički aspekt Nacionalne vlade igraju sve manju ulogu u globalizacijskom procesu. Njihovu ulogu preuzeli su temeljni nositelji globalizacije i trendsetteri. Političke opcije države svedene su na minimum, a međunarodnom/globalnom scenom dominiraju subjekti čiji je jedini cilj ostvariti što veći profit. Pravo jačega i monopolizacija moći Globalizacija je (barem za sada) posljedica institucionalizacije i legalizacije djelovanja prava jačega. Imamo pred sobom sustav, kojeg se slobodno može nazvati globalno oblikovanje politike bez globalne vlade 47, sustav u kojemu pojedine institucije (MMF, STO, SB) i akteri (ministri financija, gospodarstva i trgovine, koji su usko vezani uz određene financijske i trgovinske interese) vode glavnu riječ, dok mnogi ljudi koji su njihovim odlukama najviše pogođeni nemaju nikakvo pravo glasa 48. Takav sustav svakako predstavlja monopol, a utemeljen je i funkcionira isključivo zahvaljujući djelovanju prava jačega. Svijet je stavljen pod kontrolu jednog centra moći, što ujedno isključuje svaku koncepciju nacionalnog suvereniteta. Suverenost i demokracija Govoreći o suverenosti mislim na samostalno, nezavisno, neovisno vladanje, na najvišu vlast nad kojom nema druge vlasti. Pravo na neovisnost (suverenost) jedno je od temeljnih prava države Podređenost drugoj državi zapravo je isključenje (negacija) suvereniteta. Država nije suverena ako je podređena drugoj državi ako je odlučivanje uvjetovano odlukom druge države U takvom slučaju država nije suverena 49 Sva sreća pa se podređenost ili ovisnost mora odnositi isključivo prema drugoj državi, jer kada bi tekst glasio država nije suverena ako je podređena drugoj državi ili sličnoj instituciji onda bi gotovo sve samostalne i države ovoga svijeta bile lišene svoje suverenosti (u kaznenopravnom smislu). 47 Prema: Stiglitz, J. (2002.) str Prema: Stiglitz, J. (2002.) str Pavišić, B. (1998.) str.321 i

43 Vidljivo je kako kondicionalnost - preporuke/naredbe koje međunarodni dobronamjerni subjekti (prvenstveno MMF i SB) vežu usko uz odobravanje kredita - ruši nacionalni suverenitet država. Nesretne vlade i predsjednici mnogih zemalja u biti su prisiljeni prepustiti (potpisivanjem sporazuma) MMF-u suverenitet nad svojim državama, kako bi za uzvrat dobili nužnu financijsku pomoć. Neću ulaziti dalje u to koliko je zaista nužna ta pomoć. Bilo bi pogrešno reći da suverenost ne postoji, da se radi o zabludi.. Suverenost je postala privilegij, izuzetno skup luksuz, a trebala bi postojati u svakoj državi, jer samo postojanje države podrazumijeva njezinu suverenost. Kada se zna da 500 najvećih MNK-a kontrolira 42% svjetskog bogatstva, a od 100 najvećih ekonomija 51% čine MNK, a tek 49% nacionalne države onda nije začuđujuće što je suverenost država svedena na isključivo deklarativnu razinu. Ukoliko se izuzme 9 najbogatijih država 50 (po bruto nacionalnom dohotku), 200 najbogatijih korporacija je ekonomski moćnije od ostatka svijeta (182 nacionalne države). 51 Demokracija? Narod bira svoje predstavnike kako bi posredstvom njih vladao državom. Na tom počelu zasnovana i uređena država predstavlja oživotvorenje demokracije. Ukoliko država nema suverenost nad svojim vlastitim bitkom, čitava priča o demokraciji i vladavini naroda pada u vodu. Još i gore od toga - demokracija postaje mrtvo slovo na papiru, koja omogućuje legitimno izabranoj manjini da preda suverenost čitave države i samog naroda nekome drugome, jednoj aristokratskoj manjini. Vodeća uloga kapitala Svijet se nažalost ne integrira i ne udružuje po kriterijima - ni vjernika, ni radnika, ni nacija, već po kriterijima krupnog kapitala. Oni koji ispunjavaju uvjete homogenog rasta naravno ne gube, ali oni koji pristaju na takva pravila i način igre bez da ispunjavaju te uvjete - oni gube. Svijet integriran po kriterijima krupnog kapitala ne može i nikad neće zaživjeti kao zajednica, kao globalan svijet. 50 Devet najbogatijih država: SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Brazil, Kanada i Kina (prema: Šimleša, D. (2000.) str. 112). 51 Podaci preuzeti iz Šimleša, D. (2000.) str. 111 i

44 Špekulativna kretanja kapitala karakteristična su za ovu fazu globalizacijskog procesa. Takvi tijekovi kapitala ograničavaju političke opcije vlada, financijskom kapitalu daju pravo veta, sustavno potkapaju narodni suverenitet u demokratskim režimima, a razvojne i napredne gospodarske i socijalne politike (koje prije koriste narodu negoli ulagačima) postaju upitne i nepoželjne. Činjenica da se u glavnim međunarodnim ekonomskim i trgovinskim organizacijama odlučuje prema kriterijima kapitala, a ne na demokratski način, konsenzusom većine, potvrđuje vodeću ulogu kapitala u svim područjima ljudskog djelovanja. Neosporno je pravo onoga koji svoj kapital uloži, da odlučuje o tome što će se tim kapitalom i na koji način poduzimati, ali dugoročno gledano bi humaniji i demokratičniji pristup prilikom tog odlučivanja rezultirao obostranim profitiranjem (kako bogatih tako i siromašnih država). Slika 6: Prikaz središnje i vodeće uloge kapitala i profita u svim područjima ljudskog djelovanja (Getoš, A-M.). 43

45 5.2 Pravni, demokratski i etički aspekti Jedno od područja o kojem se često raspravlja je zasigurno pravni aspekt globalizacije. Karakteristično (i negativno) za dosadašnji razvitak procesa globalizacije je deklarativno značenje koje pravo na međunarodnoj/globalnoj razini ima. Ono postoji, ali se složno upotrebljava gotovo isključivo onda kada se ono odnosi na MNK, liberalizaciju i deregulaciju tržišta, dok njegova primjena izostaje kada se trebaju štititi ljudska prava, prava radnika, pravo na informacije, zaštita okoliša itd. Međunarodno pravo i dvostruka mjerila Za pravedno funkcioniranje samog procesa globalizacije potreban je međunarodni pravni okvir. Postojanje međunarodnog prava je neupitno, ali je njegova primjena sporna i dvolična. Sama ideja prava između ostaloga zasnovana je i na počelu o jednakosti svih pred zakonom i sudovima. To se treba odnositi kako na pojedince, tako i na države (bile one velike ili male, siromašne ili bogate). Međunarodno pravo nikada nije ozbiljno zaživjelo. Ono je plemenita vizia koja će teško zaživjeti. Nije teško zamisliti što bi se dogodilo bilo kojoj državi (osim SAD) koja se ne bi obazirala na međunarodno pravo i ugovore. Vlada SAD-a (u svojim upornim nastojanjima da zaštiti interese velikih korporacija) arogantno je napustila pregovore o globalnom zagrijavanju i potrebi za smanjenjem emisije štetnih plinova (CO2) u Kyotu. 52 S jedne strane SAD se licemjerno zalaže za globalne principe, dok u isto vrijeme, s druge strane, iskazuje svoj unilateralizam kojim na sve moguće načine pokušava (i uspijeva) opstruirati pokušaje iznalaženja multilateralnih rješenja za globalne probleme (npr. ugovor o antibalističkim raketama, sporazum o potpunoj zabrani protupješačkih mina, konvencija o pravu djeteta, konvencija o biološkoj različitosti, rasprava o smanjenju isporuka lakog oružja itd.). 53 Ovako je Chomsky prokomentirao uporno američko odbijanje priznavanja Međunarodnoga suda za ratne zločine: Sjedinjene Države su prejake da bi imale ikakvu potrebu pokoriti se međunarodnom autoritetu. Zbog toga bezbrižno odbijaju i osude Međunarodnoga suda, korištenjem prava na veto blokiraju ili ignoriraju rezolucije Vijeća sigurnosti, i općenito, kad 52 Prema: Brecher, J. (2002) str. 51, 52 i Prema: Kulišić, D. (2001.) str.4 44

46 god požele, ne obaziru se na međunarodno pravo i ugovore. Kao najjača država na svijetu, Amerika gorljivo štiti svoj suverenitet, ne obazirući se istodobno na suverenitet drugih. U tome doista više nema ničega novog ili iznenađujućeg. 54 Ljudska prava Jedno od rijetkih pozitivnih aspekata globalizacijskog procesa u vezi sa zaštitom ljudskih prava, je dostupnost većeg broja šokantnih podataka o njihovom kršenju diljem svijeta. Institucije poput NAFTA-e, STO-a, MMF-a i SB-a prečesto sudjeluju u prikrivanju kršenja ljudskih prava. U vrijeme kada je u Alžiru bilo uobičajeno tjedno smaknuti 100 do 200 ljudi, MMF je samozadovoljno izjavio direktori se slažu da napori Alžira u prilagođavanju i reformama zaslužuju daljnju potporu međunarodne financijske zajednice. 55 Alžir je samo jedna od mnogih država na dugom popisu kršitelja ljudskih prava. Trenutno je najpopularnija izlika za neometano kršenje ljudskih prava diljem svijeta zasigurno terorizam i antiteroristička borba. Na primjer, u Izraelu je Sharon odmah shvatio da može pojačati represiju pod maskom borbe protiv terorizma, a u Rusiji je vlast stekla mogućnost da pod istom izlikom dodatno pojača zločine u Čečeniji. Tomu - posebno nakon 11.rujna - niti SAD nisu mogle odoljeti. Amnesty International ustvrdio je u svojem godišnjem izvješću da su SAD pod izgovorom borbe protiv terorizma prekršile brojna ljudska prava. Krše ljudska prava vlastitog stanovništva koje je i inače u podložnom položaju, poput imigranata i pripadnika manjina. Dosada su Amerikanci (tražeći teroriste) uhitili 1100 osoba, uglavnom Arapa i Muslimana iz raznih zemalja, koji su prebačeni u strogo čuvani zatvor na Kubi. Amerikanci nisu zarobljenim Afganistancima dali status ratnih zarobljenika, sudi im se bez prisutnosti javnosti, a kazne su nepoznate. Kritike George W. Busha upućene ruskim vlastima zbog njihova postupanja s čečenskim zatočenicima obična su farsa. I jedni i drugi bore se protiv terorizma Brecher, J. (2000.) str. 8 i 9. 45

47 Pitanje odgovornosti i međunarodni standardi Krediti se vraćaju bez obzira na uspjeh projekta, bez da itko odgovara (osim možda vlade na sljedećim izborima, ali MMF i SB zasigurno ne). Noviji primjer Argentine, gdje su strukturne promjene po MMF-ovom receptu katastrofalno podbacile izazvalo je tešku financijsku krizu, koja je naravno povećavala dug. Povećanje duga i sve veće restrikcije zaoštrile su socijalnu i političku krizu, uslijedili su prosvjedi, represija i promjena režima. Za očekivati je nov ciklus pregovora i reformi po MMF-ovom receptu što bi opet moglo imati identičan ishod. O uvođenju međunarodnih standarda svakako treba razmisliti (radi se o još jednoj plemenitoj i hvale vrijednoj viziji), ali smatram da je to potpuno besmisleno dok se ne poštuju puno jače institucije poput Međunarodnog suda za ratne zločine. Pravo na informacije Cijeli proces globalizacije obavijen je stanovitom tajanstvenošću. Mala poslovna i politička elita ima uvid u ono što se zapravo događa. Sumnjičavost i negativan stav velikog dijela čovječanstva prema samom procesu globalizacije dobrim dijelom je posljedica takvog načina vođenja globalizacijskog procesa. Internet je puno toga promijenio (na pozitivno) što se tiče dostupnosti informacija. Zbližio je mnoge različite strane svijeta, kulture i narode, omogućio javnu raspravu o svim pitanjima (on-line rasprave) i zaista je sveobuhvatan (osim u vezi sa samim pristupom Internetu, što je za mnoge u zemljama Trećeg svijeta još uvijek van dosega). No, čini se da bi i tome skoro mogao doći kraj. MNK dobar dio Interneta već su uspjele pretvoriti u veliko tržište roba, usluga i financija. Njih ne zanima pravo na informacije, nego što veća zarada, za što je Internet kao stvoren jer pomoću njega MNK je omogućeno da svoju robu ponude u samom domu potrošača. Prijenos informacija - za što je Internet ponajprije zamišljen - nije dovoljno profitabilan. 46

48 Prava MNK i prava radnika MNK mogu zahtijevati (po pravilima STO-a) pravo nacionalnog tretmana što ih čini mobilnijima od ljudi! 56 Na području ekonomije i gospodarstva je doista puno učinjeno u zadnjih nekoliko desetljeća po pitanju suzbijanja i zabrane diskriminacije, ali na ostalim područjima stvari se nisu bitno promijenile. Stanovništvo je vezano za državu i točno omeđen teritorij, dok MNK i tokovi kapitala tu dimenziju postojanja više niti ne doživljavaju. Prava radnika se smanjuju, što dokazano sprječava inflaciju i njezine negativne učinke, jer se nitko ne usuđuje podići glas protiv drastičnih smanjenja plaća i socijalnih prava. 57 Uloga sindikata je marginalizirana, a radnici danas rade više kako bi imali isti standard kao prije 15 godina. To je svakako napredak i rast za MNK, ali za pojedinca se stvari ne mijenjaju na bolje. Smanjenjem radničkih prava postignuta je mobilnost tržišta rada i fleksibilnost cijene rada koja prvenstveno odgovara MNK. Legitimnost i demokratičnost međunarodnih institucija Legitimnost i demokratičnost međunarodnih institucija vrlo su upitne. Utemeljene su na pretpostavci o legitimnosti vlada pojedinih država članica, a ostvaruju se u okvirima međunarodnog prava (koje se primjenjuje dvolično uvažavajući pravo jačega). Međunarodne institucije golem su i spor te izuzetno skup aparat koji nije dovoljno efikasan. Svakako, postoje u okviru UN-a brojne humanitarne, zdravstvene i obrazovne organizacije koje promiču svoje ciljeve za dobrobit čitavog čovječanstva, ali njihovi uspjesi zasjenjeni su neuspjesima drugih organizacija. Činjenica je da se unutar međunarodnih institucija uglavnom odlučuje na temelju kvote koja ovisi o bogatstvu i utjecaju svake zemlje članice. U MMF-ovom članstvu njih pet (SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija) ima zajedno 40% od ukupnog broja glasova. Vrlo slična situacija je i sa SB-om. Da je udio tih zemalja posljedica posebnog stručnog znanja i sposobnosti, a ne posljedica kapitala, tada bi se moglo govoriti o njihovoj demokratičnosti. 56 Prema: Chomsky, N. (2002.) str. 90 i Prema: Chomsky, N. (2002.) str

49 5.3 Ekonomski i humani aspekti Radi se o području u kojemu su postignuti najveći napreci, pogotovo ako u središte pozornosti stavimo kapital, a ne čovjeka. Problem globalizacijskog procesa su vremenska i razvojna razlika između pojedinih segmenata ljudskoga djelovanja. Dok je kapital osvojio cyberspace, veliki broj ljudi još uvijek umire od gladi. Globalizacijskom procesu nedostaje humanost/ljudskost, jer je u prvi plan stavljen gotovo isključivo profit. Liberalizacija i deregulacija tržišta Liberalizacija tržišta omogućuje nesmetan ulazak i izlazak kapitala iz zemlje, što za sobom povlači špekulacije čije posljedice mogu izazvati krize katastrofalnih razmjera (npr. nedavna zbivanja u Argentini). Liberalizacija i deregulacija tržišta sama po sebi nije toliko negativan aspekt globalizacije. Problem nastaje zato što simultano sa liberalizacijom i deregulacijom tržišta nije uveden i primijenjen adekvatan i učinkovit mehanizam kontrole sudionika i njihovog djelovanja u takvom tržišnom natjecanju. Globalne ekonomske krize Kako su tržišta u pravom smislu riječi postala globalna, a liberalizacijom i deregulacijom uklonjene su mogućnosti bilo kakve kontrole, neminovno je bilo da će kad-tad doći i do globalne ekonomske krize. I najmanji ekonomski potres ili kriza u jednoj regiji ili državi izaziva krizu globalnih razmjera. 58 Monopol MNK i proces privatizacije svijeta MNK imaju monopol. To samo po sebi i nije toliko strašno, ali kako im je glavni i jedini cilj ostvarivanje profita, ne vodeći pri tome računa o bilo kome/čemu, postoji velika vjerojatnost da će se nastaviti trend sve veće nužnosti borbe sviju protiv svih (all-againstall 59 ). Monopol MNK omogućio je da svijetom zavlada kriterij profita.naravno, ne može se i ne smije se zanemariti da bez težnje za što većim profitom ne bi bilo niti napretka i rasta, 58 Turek, F. (1999.) str Brecher, J. (2000.). 48

50 kako na lokalnoj (nacionalnoj i regionalnoj) tako i na globalnoj razini. Sporno je jedino koliko se u utrci i borbi za profitom mogu i smiju zanemariti elementarne ljudske potrebe. Slika 7.: Privatizacija svijeta Izvor: Više od polovice svjetskog stanovništva doslovno nema niti teoretsku kontrolu nad svojom vlastitom nacionalnom ekonomskom politikom. Nalaze se u podređenome položaju. Njihove ekonomske politike vode birokrati u Washingtonu kao rezultat tzv. krize duga, koja je ideološka tvorevina, a ne ekonomska 60. To je preko polovice svjetske populacije koja nema niti minimum suverenosti. Države na globalnoj rasprodaji nude sve što bi se moglo prodati, od same infrastrukture (cestovne, telekomunikacijske, prometne itd.), preko bankarskog sustava pa do medija (televizija, tiskani mediji). Privatizacija svijeta je u tijeku. Međunarodne ekonomske i trgovinske institucije MMF, SB i STO u biti isključivo sjedinjuje interese MNK. Vrše pritisak i pregovaraju s pozicije moćnijega iskorištavajući lošu situaciju pojedinih država, kako bi na silu progurali politiku (mjere i reforme) koja krupnom kapitalu i MNK omogućuje da ostvare svoje interese. Bahati, feudalni i kolonijalistički odnos tih institucija prema suverenim državama izaziva ogorčenje građana koji naravno vjeruju priči o nepostojanju nikakve alternative. STO je svakim danom sve bliži svome cilju da svaki predmet pretvori u robu. Većina stanovništva protivi se sporazumima i ugovorima sa STO, ali bezuspješno (najnoviji primjer je američko insistiranje na ukidanju svih ograničenja vezano uz uvoz i izvoz genetski modificirane hrane, čemu se protive sve ostale zemlje članice STO-a i čitava svjetska 60 Turek, F. (1999.) str